Duhovni konzumerizam-Seminarski rad-Sociologija religije-Sociologija

Sociologija religije

Opis: Duhovni konzumerizam,Seminarski rad,Sociologija religije,Sociologija, Spiritualities of Life: New Age Romanticism and Consumptive Capitalism, Paula Heelasa, Spiritualities of Life,New Age Romanticism and Consumptive Capitalism, VLASTITI POLOŽAJ S OBZIROM NA TEMU ISTRAŽIVANJA, KONZUMERIZAM OPĆENITO, POJAVA DUHOVNOG KONZUMERIZMA, Ponos kao motiv religioznosti, Sebična osjećajnost kao motiv religioznosti, ISKUSTVO DUHOVNE POTRAGE MILOŠA BOGDANOVIĆA
Prikazivanje stranica  1  -  4  -  22
Duhovni konzumerizam
i
pitanje motivacije izbora religijskih vjerovanja i praksi
Cilj rada je istražiti fenomen duhovnog konzumerizma. Ispitat ćemo uzroke i povode
njegove pojave, te opisati način na koji se manifestira. Pritom ćemo istražiti i uloge kakve u
tom procesu imaju mediji i popularna kultura. Područje duhovnosti kojegćemo se najviše
doticati bit će ponajprije new age u svojim različitim oblicima, budući da je i sâm uvelike
temeljen na principu „švedskog stola“.Međutim, ovaj rad neće biti etnografski prikaz
suvremenih alternativnih religioznih vjerovanja i praksa, već će pokušati istražiti razloge
zbog kojih ljudi odabiru određena religijska vjerovanja i prakse, odnosno vrste motivacija
koje različite ljude navode na različite odabire. Istražit ćemo što je to na temelju čega ljudi
biraju – na koji način je taj odabir refleksija njihove osobnosti i na koji način taj odabir
transformira ili potvrđuje njihovu osobnost. Osim literature, izvor informacija će biti i
kazivači koji su sami uzeli učešća u nekom obliku duhovnog konzumerizma, te će na taj način
iz prve ruke dati razloge svojih odabira.
UVOD
Sâm naslov kolegija za koji je ovaj seminar napisan „Oblici religioznosti u suvremenim
sociokulturnim procesima“ sugerira mnoštvo dostupnih mogućnosti na tržištu religije u našem
sadašnjem društvenom kontekstu.Prvo pitanje koje se postavlja je: „Koji je razlog tome?“
Međutim, teško je odgovoriti na pitanje ukoliko ne postavimo neka druga pitanja. Kao prvo,
radi li se samo o oblicima ili se radi i o sadržajima? Naime, ukoliko govorimo o oblicima
religioznosti, čini se prirodnim zaključiti da je sadržaj svih oblika isti, tj. da je religioznost
sadržajno istovjetna i da se samo izražava kroz drukčije oblike. Pokušat ćemo stoga vidjeti
sadrži li možda i sâm oblik svoj sadržaj, odnosno značenje. Nadalje, postavlja se pitanje,
ukoliko je dostupno mnoštvo oblika, tko uzrokuje njihovo postojanje? Jesu li to „potrošači“ ili
„proizvođači“ religije i postoji li između njih razlika? Međutim, još važnije pitanje sastoji se u
tome: što je to što nekoga navodi na religioznost, tj. odabir određenog oblika/sadržaja
religioznosti? Dakle, u ovom radu ćemo razraditi tezu koja govori u prilog tome da je priroda
motivacije element koji određuje odabir oblika/sadržaja religioznosti. Pošto ćemo čitavu tezu
razrađivati u kontekstu duhovnog konzumerizma, analizirat ćemo i sâm fenomen
konzumerističkog poimanja svijeta uopće.Iz tog razloga, knjiga Hajrudina Hromadžića
Konzumerizam: potreba, životni stil, ideologija poslužit će kao korisno referentno štivo.
Knjiga predstavlja svojevrsni pregled razvoja fenomena konzumerizma i konzumerističkog
društva od njegovih početaka do danas. Kroz ekonomske, sociološke, antropološke i
psihološke aspekte definira ishodišta konzumerizma, prikazuje njegove konkretne primjere,
ali i načine otpora koji se javljaju prema njemu. Knjige koje su bile najbliže temi seminarskog
rada i koje su nisu bavile samo konzumerizmom ili samo duhovnošću, već duhovnim
konzumerizmom su Spiritualities of Life: New Age Romanticism and Consumptive Capitalism
Paula Heelasa i Zašto mnoštvo verskih zajednica? Miloša Bogdanovića. Spiritualities of Life
daje dobar uvid u svjetonazor i filozofiju tzv. „New Age duhovnosti života“, obuhvaćajući sve
međusobno napete tvrdnje o jastvu i slobodi izbora s jedne strane, duhovnim magima koji
određuju koje je i kakvo to jastvo, te marketinškim ili nemarketinškim manipulacijama
iracionalnim kao glavnim čimbenikom tog jastva. Heelas je mladost proživio šezdesetih
godina 20. stoljeća, tijekom socio-kulturnih promjena u kojima je, kako sâm navodi, bio više
sudionik nego promatrač. Iako ga ne voli povezivati s kapitalizmom, New Age smatra jednim
od najboljih primjera potrošačke kulture Zapada koji, kao „kultura subjektivnog dobra“
omogućuje kupovanje želja. Osim toga analizira i odnos korisnika (klijenata) i praktičara
(duhovnih maga). Knjiga je vrlo korisna za temu istraživanja, pogotovo u kombinaciji s
Hromadžićevim Konzumerizmom koji koristi podosta istih termina i djeluje gotovo kao
kvalitetan dekoder ove knjige. Knjiga Zašto mnoštvo verskih zajednica?posebno mi je
zanimljiva zbog činjenice da je Bogdanović, osim što je poput Heelasa i sâm sudjelovao u
fenomenima koje opisuje, jedan od mojih kazivača.Međutim, za razliku od Heelasa,
Bogdanović nije bio i ostao sudionik samo jednog religijskog svjetonazora (koliko god
„duhovnosti života“ isticali svoju raznovrsnost, ipak imaju jasno određenu filozofiju i
ideologiju, što smo već spominjali na ovom kolegiju), već je prošao i imao intenzivna
iskustva s mnogim raznovrsnim religijskim uvjerenjima, praksama i zajednicama. No, autor
ne nastupa isključivo narativno, jednostavno opisujući svoja iskustva, već daje opširno
tumačenje vlastitog iskustva. Pošto je njegovo početno polazište bilo ateističko, nakon svog
duhovnog putovanja, u knjizi se u određenom smislu vraća na tu početnu poziciju
nereligioznog istraživača s koje, opskrbljen intelektualnim i iskustvenim saznanjima o
različitim religijskim vjerovanjima i praksama, kreće u dubinsku analizu svog iskustva. Iako
se više ne smatra ateistom, argumentira da su ga upravo mnoga načela koja se nalaze u
ateizmu sačuvala od fanatične religioznosti. Iako knjiga izlazi iz okvira akademskog
„kurikularnog“ opusa, ona nije samo nasumičan osobni projekt, već ozbiljan intelektualni
poduhvat, prepoznat i od strane akademske zajednice u Srbiji, pri čemu valja spomenuti da je
recenzent ove knjige dr. Svetozar Sinđelić, profesor filozofije na Filozofskom fakultetu
Univerziteta u Beogradu. U tom svijetlu korisno je spomenuti i da ovo nije autorova jedina
knjiga, već je napisao i četiri druge, te niz znanstvenih članaka i eseja, također surađujući s
članovima srpske akademske zajednice od kojih je vjerojatno najpoznatiji prof. dr. Marko
Mladenović, poznat kao nekadašnji ravnatelj Instituta za socijalnu politiku iInstituta za
pravne i društvene nauke Pravnog fakulteta u Beogradu, suosnivač Gerontološkog i
Defektološkog fakulteta, te osnivač smjera za socijalni rad i socijalnu politiku na Fakultetu
političkih nauka u Beogradu. Tu su i manje poznate ličnosti poput dr. Gorana Golubovića,
forenzičkog psihologa; dr. Lidije Ćuk, psihijatrice; te antropologa i antropologinje dr. Dušana
Obradovića i mr. sc. Ksenije Slankamenac. Ovo sam naveo radi uvida u utjecaje koji su
oblikovali Bogdanovićev aparatus analize religijskih vjerovanja i iskustava. Dakle, kako sam
već naveo, okvir koji koristi je areligiozno-istraživačke prirode, opremljen većinom
psihološkim, antropološkim, ali i filozofskim aparatusima. Nema ni najmanju namjeru
empirijski opovrgnuti niti dokazati bilo koji religijski sustav razmišljanja (naprotiv, na
nekoliko mjesta u knjizi jasno upozorava na opasnost empirijskih metoda kao mjerila
dokazivanja ispravnosti nekog religijskog pravca). Umjesto toga, izdiže se iznad svih njih,
analizirajući same motive koji nekoga vode na prakticiranje religioznog iskustva upravo ono
što je glavni predmet ovog seminara. Umjesto komparativne analize različitih religijskih
zajednica (što bi naslov neopreznom čitatelju mogao nagovjestiti), autor istražuje prirodu
raznolikih motivacija koje ljude na različite načine uvode u religiozno iskustvo. Na taj način
analiza tih motivacija sama po sebi prikazuje i različita vjerovanja i prakse koje proizlaze iz
prirode motivacije za njihov odabir. Poput Hromadžića i Heelasa, koristi termine iracionalnog
i racionalnog, želje i potrebe na isti način, ali ih još temeljitije uklapa u kontekst duhovnog
iskustva. Te tri knjige su osnovna literatura na kojoj se ovaj seminar temelji i izvanredno
jedna drugu nadopunjuju, čineći vrlo funkcionalne ljestve po kojima ću se penjati tijekom
istraživanja i promišljanja u ovom radu. Dok Hromadžićev Konzumerizam daje kvalitetnu
analizu tog fenomena per se, uvodeći pojam motiva kao marketinške mete, Heelas to spušta
na dublju razinu govoreći o subjektivnom jastvu kao elementu preko kojeg je duhovnom
tržištu moguće plasirati odgovarajuće proizvode duhovnosti, da bi Bogdanović zagrebao još
dublje u samu psihološku srž motiva koji ljude navode na religioznost uopće, iz čega prirodno
proizlaze različiti oblici religioznosti (prema različitosti motiva). U istraživanju za ovaj
seminarski rad nisam poduzeo terenska istraživanja u doslovnom smislu riječi, već intervjue s
kazivačima koji su imali ili žele imati udijela u nekom obliku duhovnog konzumerizma.
Smatram da promatranje sa ili bez sudjelovanja nije bilo potrebno pošto cilj seminara nije
etnografski prikazati određene religijske prakse, već istražiti motivacijsku pozadinu njihovog
odabira. Dakle, potrebniji je uvid u motivaciju i osobnost kazivača, način njihovog
razmišljanja, njihove interese, karakter i motive. Iz tog razloga sam u priču uključio i one koji
čak samo i žele biti pripadnici nekog od oblika duhovnog konzumerizma, jer to pruža obilne
naracije o motivacijama. Od kazivača sam, dakle, tražio ponešto samoanalize: da opišu sebe
kao osobe, svoje interese, težnje i slično. Tražio sam i opis njihovog iskustva: kakvog je ono
intenziteta i trajanja bilo, kakav su položaj pritom zauzimali i na koji način je to iskustvo
promijenilo ili potvrdilo njihovu osobnost. I ono najvažnije, pitat ću ih što ih je navelo da se
odluče na određena religijska vjerovanja i prakse ili da od njih odustanu. Isto tako, pokušat ću
saznati od njih koji su još utjecaji (poput medija, knjiga, prijatelja, itd.) bili odgovorni za izbor
određenih religijskih vjerovanja i praksi i na koji način su im ta vjerovanja i prakse
predstavljeni kroz te utjecaje, prije nego što su ih upoznali iz prve ruke. Svi kazivači su
anonimni, osim Miloša Bogdanovića kojeg, uz njegovo dopuštenje, otvoreno predstavljam, pa
tako i njegove iskaze drukčije tretiram. To je ponajviše radi toga što mi je njegova knjiga na
popisu literature, pa je njegovo mišljenje i djelovanje po ovim pitanjima već ionako javno (ne
u smislu javne osobe, vu smislu dostupnosti i određenoj prepoznatosti od strane dijela
srpske akademske zajednice i bivše studentske političko-disidentske grupe). Iako je nešto od
njegovih iskaza moguće iščitati i iz njegovih knjiga, dobio sam mnogo izravnijih i
konkretnijih informacija iz prve ruke. Međutim, prije svega toga, opisat ću vlastiti položaj s
obzirom na temu istraživanja, svoju motivaciju i razloge koji su me pokrenuli da odaberem
ovu temu, a u određenoj mjeri, i sâm kolegij.
1. VLASTITI POLOŽAJ S OBZIROM NA TEMU ISTRAŽIVANJA
Ono što me je potaknulo na odabir ove teme je moje vlastito promišljanje i propitivanje
religije. Naime, u razdoblju kasne adolescencije, počeo sam intenzivno razmišljati o smislu
svega što se zbiva oko mene, pa tako i ulozi koju u čovjekovom iskustvu ima religija.
Intenzivno sam proživljavao ono što spada u Eriksonovu najrazrađeniju, petu fazu
psihosocijalnog razvoja koju naziva: „Identitet vs. zbunjenost u vezi uloge“. Mogu se
poistovjetiti s gotovo svime što on navodi kao sastavni dio procesa koji se odvijaju u toj fazi:
traženje odgovora na pitanje „Tko sam ja, kuda idem i koja je svrha mog života?“ koje se
ustvari odnosi na razvijanje svjetonazora i slike o mojoj ulozi u njemu. Prema Eriksonu, ako
adolescenti riješe ovu krizu, tada razvijaju vjernost i odanost, a ako ne riješe, onda postanu
zbunjeni ili fanatični. Međutim, pitao sam se čemu uistinu mogu biti odan i vjeran kada
izgleda da se nikome i ničemu ne može vjerovati, pa tako ni samom sebi? A opet, nisam
Docsity is not optimized for the browser you're using. In order to have a better experience please switch to Google Chrome, Firefox, Internet Explorer 9+ or Safari! Preuzmite Google Chrome