Novinarska stilistika-Skripta-Novinarstvo-Politicke nauke (4), Skripte' predlog Novinarstvo. University of Belgrade

Novinarstvo

Opis: Novinarska stilistika,Skripta,Novinarstvo,Politicke nauke, nedostatak morala, tehnološku regresiju, intenzivnije rješenje, intenzivne pripreme, intenzivan rad, predmet, prevagu ima imenica, opis, radnja, prevagu ima glagol, pripovijedanje, etničko podrijetlo, pučanstvo, rod, rećom obdaren, imućno čeljade, osoba skromnih društvenih prilika
Prikazivanje stranica  1  -  4  -  14
1
HRVATSKI JEZIK I NOVINARSKA STILISTIKA
-govorna zajednica je grupa ljudi koja je vezana nekom vrstom društvene organizacije, u kojoj
ljudi razgovaraju jedni s drugima i svi govore slično
-dijalekt je bilo koji varijetet nekog jezika koji se definira s obzirom na govornika; registar je
varijetet definiran u odnosu na društveni kontekst. Dijalekt je ono što se govori, a registar ono
što se govori u određenom trenutku.
-po lingvistima, niti jedan oblik govora ili dijalekt nije sam po sebi vrijedniji od drugog
-u povijesti, nagli priljev ruralnog stanovništva u grad i njegovo transformiranje u gradsko
stanovništvo stvorilo je socijalnu heterogenost koja se očitovala u višejezičnosti; jezik grada
ima karakteristike dijalekata, standardnog jezika i specifično sociolekatskih obilježja. On više
nije dijalekt, a još nije standardni jezik. Govor grada obuhvaća govor običnih ljudi u
svakodnevnoj komunikaciji.
-najčešće promjene u hrvatskom leksiku: revitalizacija (prelazak iz pasivnog u aktivni),
kalkiranje (stvaranje prevedenica prema stranim modelima) te iskorištavanja tvorbenih
modela hrv. jezika-neologizmi ili novotvorbe.
-promjene u hrvatskom leksiku u 90.-im godinama 20. st.:
1. hrvatski termini/stručni nazivi-apsolutna i nagla promjena, trenutna prevlast (vojni,
pravni, administrativni termini-veleposlanik, putovnica, časnik, ravnatelj...)
2. hrvatske riječi koje se s raznih nelingvističkih razloga žele nametnuti drugima-
ideologemi (nazočnost-prisutnost, izvješće-izvještaj, glasovati-glasati..)
3. hrvatske zamjene koje koegzistiraju s internacionalizmima katkada iste, a katkada
različite stilske vrijednosti (sustav pred sistemom ,položaj-pozicija, čimbenik-faktor...)
-deset ključnih riječi našega javnog jezika:
1. RJEŠAVATI-koristi se uz riječi problem ili pitanje (rješiti stambeno
pitanje/kupovina stana...). Sve češće otpadaju posrednici problem i pitanje-rješavanje dugova.
Taj glagol poharao je jezik, uništio i otjerao mnoštvo riječi koje su svojim značenjem jeko
dobro služile.
2. NA- često se koristi umjesto u nečemu, pokazuje da nemamo svi jednaku predodžbu
o svom mjestu u svijetu iako se služimo istim jezikom.
3. BILJEŽITI-umjesto nekih snažnih riječi koristimo je i to u pasivu i time rečenicu
činimo mlakom i mlitavom ( bilježimo smanjivanje izvoza/izvoz stagnira)
4. PRISUTNOST-u jeziku je što i traperice u odijevanju-upotrebljiva u svim prilikama
(odsutnost snage, odsutnost planiranja, umjesto slabi, nejedinstveni i neodgovorni). Nekad se
odnosila samo na žive ljude, sada određuje i predmete i pojave.
5. POMAK-koristi se i u negativnom i pozitivnom, njome zataškavamo i maskiramo
neuspjeh (negativan rast), istodobno i zatajujemo uspjeh i korak naprijed pretvaramo u
bezlični pomak (pozitivan pomak). Zamijenila snažnu riječ napredak. To je neutralna, mrtva
riječ iz koje se ne razabire kuda se krećemo.
6. NOSILAC-ništarije i lijenčine postaju nosioci nemara, zločinci i probisvijete
nosioci zla-neutralizira temeljne životne opreke. Ona je riječ izjednačiteljica-pred njom smo
svi jednaki.
7. IMATI-riječ povezana s pojmom vlasništva i bogatstva, od nje su potekle imenice
imovina, imetak, imanje...koje bude ponos i samopouzdanje, sada daje pozitivnost svim našim
negativnostima (imamo nedostatak morala, imamo tehnološku regresiju...)
2
8. CENTAR-neman koja guta riječi, rječožder (dom za napuštenu djecu/centar za...,
turističko mjesto/turistički centar, robna kuća/opskrbni centar...) Tajna te riječi je da ne znači
ništa a može značiti sve.
9. INTENZITET-nitko joj ne zna točno značenje ali svatko osjeća da je nešto močno,
važno i poticajno. Intenzivnije znači i više, bolje, temeljito, marljivo... (intenzivnije rješenje,
intenzivne pripreme, intenzivan rad...)
10. SITUACIJA-riječ bez identiteta, stvorena za sve prigode, savršena kad se želi
izbjeći jasan iskaz, podatna kad se želi krivotvoriti stvarnost. Složena situacija vrhunac je
svake situacije.
-mi ne komuniciramo standardnim jezikom nego njegovim funkcionalnim stilovima
-realizacija jezičnog sustava je standardni jezik
-između jezičnog sustava i njegove realizacije, standardnog jezika, djeluju konvergentne i
divergentne sile. Konvergentne-integracijske, vuku k jeziku kao sustavu, a divergentne,
dezintegracijske, vuku k jeziku kao standardu.
-funkcionalni stilovi se mogu podijeliti na:
-nominalne-svojstven im je predmet, prevagu ima imenica, opis (deskripcija)
-verbalne-svojstvena im je radnja, prevagu ima glagol, pripovijedanje (naracija)
-standardni jezik funkcionira na različite načine u različitim funkc. stilovima-što je greška u
jednom ne mora biti greška u drugom. Nema funkc. stila bez mana. Svaki ima svoja pravila,
svoje norme, svaki se odupire onome što ne valja na sebi svojstven način.
-samo nesputan razvoj funkcionalnih stilova omogućava nesputan razvoj standardnog jezika
-svaki je funkc. stil uzor sam sebi
-standardni jezik je polifunkcionalan jer je život koji prati polifunkcionalan
-kao cjelina standardni jezik je apstraktan jer nitko ne govori standardnim jezikom kao
cjelinom nego jednom od njegovih funkcija, jednim funkcionalnim stilom. Svatko govori
onako kako to zahtijeva njegova društvena djelatnost.
-samo se pod pritiskom jezika kao standardnog jezik kao sustav mijenja
-jezik kao sustav će standardnom dati sve što je potrebno a standardni će to uzeti i prilagoditi
sebi
-temeljna načela jezične pravilnosti (Pranjković):glavni razlog normativnim zahvatima jest
postojanje inačica-o tome što je pravilnije od drugog može se govoriti samo kad je riječ o
konkurentnim jezičnim jedinicama. Sve inačice nisu jednako preporučljive, mogu se
međusobno stupnjevati.
-načelo stabilnosti-jezično pravilnijim bi se smatralo ono što je stabilno, postojano, što
nije posložno promjenama, osobito ne naglim. Njegova je pouzdanost relativna jer posve
pravilno može biti nešto što se tek pojavilo, što može biti nestabilno., a vrlo stabilne mogu biti
inačice koje se smatraju pogrešnima.
-načelo proširenosti-tiče se statističkih pokazatelja. Prednost bi trebalo davati onom
što je frekventnije, što se češće javlja u praksi ili što upotrebljava većina govornika
standardnog jezika. Treba ga uvažavati ali ne apsolutizirati jer pred statističkim pokazateljima
3
nerijetko prednost dobivaju drugi činitelji. Proširenije može biti ono što se po drugim
kriterijima smatra nepravilnim.
-logičko načelo-o tome što je logičko treba voditi računa u prosuđivanju što je
pravilno a što ne. Treba imati na umu da jezik ima svoju logiku koja ne mora biti u skladu s
našom logikom (musti jarca u rešeto nije logično). I, pojam logičnosti u jezicima prilično je
relativan-što je u jednom jeziku logično ne mora biti u drugom.
-estetsko načelo-previlnije bi trebalo biti ono što je ljepše, a o tome što je ljepše
prosuđuje onaj tko se bavi jezikom. To načelo je vjerojatno češće u igri nego što bi trebalo
biti. Krajnja je subjektivnost načela i ukusi se nužno mijenjaju.
-pragmatično načelo-jedno od najradikalnijih. Zagovornici smatraju da su norme
posve uvjetne tj, lišene bilo kakve vrijednosti sa satajališta znanstvene ili bilo kakve istine.
Nikakvo znanstveno utemeljenje jezične norme uopće nije moguće. Iako su gledanja
radikalna i krajnje pretjerana o njima treba voditi računa.
-tzv. pravno načelo-inzistira se na sličnosti između jezičnih i pravnih normi, npr.
pravopis ima karakter zakona. Narušavanje tih normi ima za posljedicu određene sankcije.
Krivo je na njima inzistirati jer su jezične norme krajnje zamršenije nego pravne.
-tzv. znanstveno načelo-suodnos norme i jezičnog sustava koji omogućuje da se o
pojedinim inačicama sudi znanstveno. Usklađenost sa sustavom nešto je što se može utvrditi i
što treba uzimati u obzir, ali sa stajališta norme može biti potpuno relativno.
-zemljopisno načelo-među ljudima postoji vrlo izražena potreba da se uzorni dijalekt
ili uzorni regionalni govor konkretizira i zemljopisno. To je jedna od najvećih zabluda jer
naprosto ne postoji nikakav čisti dijalekt koji bi služio kao uzor. Načelo je posve irelevantno
kad se raspravlja o tome što je u standardnom jeziku pravilno.
-aristokratsko načelo-u razvoju svakog književnog jezika se jezik viših društvenih
slojeva smatrao prestižnijim, pravilnijim. Treba ga uzimati u obzir ali s obzirom jer je pojam
aristokracije neodređen. Kroz povijest kod nas ti slojevi nisu ni govorili hrvatski, a ako su to
najbogatiji ljudi, opet ima skorojevića, zelenaša...čiji jezik ne može biti primjer drugima. To
je posve difuzno načelo kao i sam pojam aristokracije.
-demokratsko načelo-pretpostavlja da su svi ljudi u svim zajednicama jezično
jednakovrijedni i da svi imaju pravo na svoje vlastite jezične izbore. Važnu ulogu imaju
statistički polazatelji pa je blisko načelu proširenosti. Zagovornici su čak tvrdili da i najveće
besmislice postaju pravilne kad se usvoje. Ipak i u jeziku postoji «jezični moral» koji priječi
da se prihvaćaju najveće besmislice.
-načelo autoritetnosti-među najpopularnijim načelima. Pravilna je ona inačica koja je
potkrepljena autoritetom izvora (književnog stvaratelja). Svojedobno je kod nas bilo vrlo
prošireno u obliku parole Piši kako pišu dobri pisci! Preporučljivije je da nam u pisanju budu
autoritet dobri pisci nego kakva piskarala no treba biti na oprezu o stilovima.
-načelo svrhovitosti-pravilnije je ono što je primjerenije pojedinom tipu komunikacije.
Ne postoji jedna jedinstvena norma koja bi vrijedila za jezik u cjelini, nego svaki funkcionalni
stil ima svoju normu.
4
sva spomenuta načela (a još i tradicijsko, autohtonosti, produktivnosti...) treba pri
donošenju normativnih odluka uzimati u obzir, ali tako da se niti jedno ne apsolutizira. Samo
će se na taj način u normativističkim zahvatima postupati razložno, utemeljeno i
neprotuslovno.
-određene riječi u izražavanju pogađaju društvene zabrane, ublažavanje izraza i korištenje
eufemizama za njih. To posebno pogađa:
-društveni položaji-često su sputani pojam bogatstva i siromaštva (srećom obdaren,
imućno čeljade, osoba skromnih društvenih prilika...) kao i zanimanja niže društvene službe i
dominantni položaji. (javno prenoćište/svratište, ubožnica/mirovni dom). Nepristojno je reči
gladan (imati dobar apetit); u ekonomskim odnosima se nikad ne govori o novcu (svota,
iznos, sredstva); imena zanimanja imaju jako pejorativno značenje pa postaju sininimi za niže
društvene prilike (fakin/nosač); eufemistički nazivi za razne organizacije (požarnik za
vatrogasca,čistać/smetlar, čuvar/vratar); nazivi rasa isto poprimaju pogrdno značenje
(Bugarin, crnac, žuti); ideologije (za vrijeme 2. svj. rata tal. vojska je koristila germani,
germanska vojska umjesto njemački); sama rasa (etničko podrijetlo, pučanstvo, rod)
-zabrana izravnog lingvističkog odnosa-pravila ponašanja nalažu da se osobama
odnosimo s poštovanjem, često se u dodiru s osobom prelazi na ti zbog postignute
hijerarhijske jednakosti i prisnosti. Kada se upotrebljava zamjenica u množini i govori kao da
se radi o trećoj osobi-onaj koji govori odbija kontakt sa sugovornikom. Upotreba plemićkih,
akademskih i vojnih titula je isto način da se izbjegne obraćanje vlastitim imenom
-politička zabrana-u političkom jeziku stranaka i tiska koriste se termini koji za njh
imaju određenu vrijednost. (umjesto fašist, komunist/osoba desnice, nostalgičan). U nekim
ambijentima radije reći ljevičar ili crveni nego komunist. U službenoj štampi javna
snaga/policija.U Njemačkoj se izbjegava Führer iako znači vođa.
-birokratska zabrana-u birokratskom načinu izražavanja osoba je prešla na drugu
dužnost/smijenjena je; porezi/doprinosi, krađa u uredu/nesavjesnost, manjak, pogubiti,
egzekucija/smrtna osuda.
-fizički nedostaci-zabrana je vezana nekom vrstom praznovjernog straha (slijepac/koji
ne vidi dobro, gluhak/koji ne čuje dobro, šepav, hrom/nesretnik, bogalj)
-moralni nedostaci i mane-vezani su moralnim koncepcijama društva u kojem živi
onaj koji govori (škrtac/lakomica, lagati/zaobilaziti istinu)
Docsity is not optimized for the browser you're using. In order to have a better experience please switch to Google Chrome, Firefox, Internet Explorer 9+ or Safari! Preuzmite Google Chrome