Docsity
Docsity

Pripremite ispite
Pripremite ispite

Studirajte zahvaljujući brojnim resursima koji su dostupni na Docsity-u


Nabavite poene za preuzimanje
Nabavite poene za preuzimanje

Zaradite bodove pomažući drugim studentima ili ih kupite uz Premium plan


Školska orijentacija
Školska orijentacija

Globalizacija extra, Maturalni radovi od Sociologija politike

Globalizacija super

Tipologija: Maturalni radovi

2014/2015

Učitan datuma 10.09.2015.

antun_matic
antun_matic 🇸🇷

5

(1)

1 dokument

Delimični pregled teksta

Preuzmite Globalizacija extra i više Maturalni radovi u PDF od Sociologija politike samo na Docsity! GLOBALIZACIJA: ZNAČAJKE I IMPLIKACIJE KAZALO Stranica 1. UVOD..........................................................................................................................1 1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA........................................ 1 1.2. RADNA HIPOTEZA I POMOĆNE HIPOTEZE...................................................1 1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA...................................................................2 1.4. ZNANSTVENE METODE....................................................................................2 1.5. STRUKTURA RADA............................................................................................2 2. GLOBALIZACIJA................................................................................................5 2.1. POJAM GLOBALIZACIJE…………………......………………………............5 2.2. UZROCI I POSLJEDICE GLOBALIZACIJE.......................................................5 2.3. POZITIVNI I NEGATIVNI UČINCI GLOBALIZACIJE……………………….6 2.4. DIMENZIJE GLOBALIZACIJE……………………............................................6 3. GLOBALIZACIJA: ZNAČAJKE I IMPLIKACIJE …….………….....8 3.1. ZNAČAJKE GLOBALIZACIJE…………………………………….……….......8 3.2. IMPLIKACIJE GLOBALIZACIJE…………………………….………………...9 3.2.1. Tržišta i njihovi problemi………………………………………………....10 3.2.2. Moderne ekonomske teorije ……………………………………………...10 4. OČEKIVANI RAZVOJ I UTJECAJ GLOBALIZACIJE....................12 5. ZAKLJUČAK........................................................................................................13 LITERATURA 2. GLOBALIZACIJA Globalizacija je svjetski proces koji nezaustavljivo napreduje a zemlje koje su mu se pokušale oduprijeti imale su usporeni rast. Stvara se novi globalni ekonomski poredak, koji ruši negdašnje koncepcije “nacionalnog gospodarstva”, u kome su ekonomski ciljevi bili diktirani lokalnim kriterijima. Prilagodbe negdašnjih politika i strukture gospodarstva, koje su nastale na nacionalnom načelima, sada se moraju prilagoditi sagledavanju novih globalnih komparativnih prednosti. 2.1. POJAM I ZNAČAJKE GLOBALIZACIJE Pojam globalizacije može se shvatiti i definirati na različite, ponekad i kontradiktorne načine. Globalizacija je proces gospodarskog, političkog, socijalnog i kulturnog djelovanja na nadnacionalnom nivou, proces koji na globalnoj razini mijenja ustaljene političke, gospodarske, socijalne i kulturne odnose. Bitna determinanta ovog procesa je tehnološki razvoj koji omogućuje prostorno i vremensko smanjivanje svijeta. Globalizacija se ogledava kao: • Svekoliko gospodarsko, tehnologijsko, informacijsko, političko i kulturno povezivanje svijeta u cjelinu uz potporu novih informatičkih tehnologija. • Najveća ekonomska i društvena promjena još od industrijske revolucije • Ali je ujedno i proces porasta veza izmeñu društava i problema te pokretanje snaga svjetskog tržišta i ekonomsko slabljenje država • Valja istaknuti i da je ona proces kojim se intenzivira konkurentnost na tržištu 2.2. UZROCI I POSLJEDICE GLOBALIZACIJE Globalizacija je jedan od najpopularnijih tema današnjice, premda će malo ljudi reći što globalizacija zapravo znači, ovaj je fenomen postao stvarnost koja dotiče naše živote, uzrokujući žestoke debate oko toga koliko nam dobra ili zla donosi. Globalizacija nije samo fenomen ili prolazni trend, već je meñunarodni sustav, koji danas natkriljuje i oblikuje unutarnju politiku meñunarodne odnose gotovo svih zemalja. (Jovančević, 2005, 1). U daljnjem tekstu ćemo se dotaknuti glavnih uzroka i posljedica globalizacije: • Uzroci: tehnologija, troškovi transporta i brzina, kraj Hladnog rata, globalni problemi(klima, migracije,...) i liberalizacija. • Posljedice: «erozije nacionalne države», «društveni otpad», «jaz izmeñu bogatih i siromašnih», uništavanje životne okoline. 2.3. POZITIVNI I NEGATIVNI UČINCI GLOBALIZACIJE Globalizacija garantira demokratsku kontrolu od strane grañana, dopuštajući da na institucije vrše utjecaj i oni koji nemaju ekonomsku moć te definira korištenje svjetskih prirodnih bogatstava vodeći računa o potrebama svih ljudi današnjice, a nadasve budućih generacija. Ona kao i svaki drugi proces ima svoje pozitivne i negativne učinke na pojedince, poduzeća, države i nadnacionalne institucije. Pozitivni učinci globalizacije • Lakši pristup i dostupnost «svijeta» u najširem smislu te riječi • Lakši pristup informacijama, znanjima, zemljama, kulturama, tehnologijama • Ubrzanje svjetskog gospodarskog razvoja Negativni učinci globalizacije • Uniformiranje ukusa, običaja, navika, • pa i svojevrsna «opća amerikanizacija» lokalnih i nacionalnih kultura • produbljenje razlika izmeñu bogatih i siromašnih 2.4. DIMENZIJE GLOBALIZACIJE Pri pravljenju razlike izmeñu dimenzija globalizacije važno je napomenuti da se te dimenzije ne mogu sasvim striktno odvojiti jedna od druge. Tako se, na primjer, globalni problem zaštite okoliša ne može promatrati odvojeno od dimenzije "gospodarstva" niti od dimenzije "politike". Ta povezanost ne samo izmeñu aktera, nego i izmeñu područja, jedna je od posebnosti globalizacije. Različite dimenzije prave presjeke različitih veličina s "globalizacijom". Veoma je bitno da se utvrdi što sve spada u globalizaciju i da ekonomski procesi nisu jedini. Dimenzije globalizacije: • Gospodarska • Tehnološka • Informacijska • Politička • Kulturna • Demografska Gospodarska dimenzija Porast trgovine, direktno investiranje, globalizacija financijskog tržišta, integrirana proizvodnja, transnacionalna poduzeća, kraj nacionalnih ekonomija. Globalizacija je donijela ubrzanje gospodarskog razvoja svijeta. Svijet se u drugoj polovici 20. stoljeća razvijao brže nego ikad u svojoj povijesti. Svjetski proizvod povećao se izmeñu 1950. i 1980. godine za 4 puta (što daje godišnju stopu rasta od 3,9%) (Jovančević, 2005, 13). Tehnološka dimenzija Tehnološke dimenzije globalizacije relativiziraju prostor i vrijeme, proizvode uz fizički i virtualni prostor. Tranzicija od «hijerarhije prema mreži». Uz prostor mjesta stvara se prostor tijekova odnosno mrežni prostor. Kulturalna dimenzija Produkcije iz Hollywood-a se mogu vidjeti širom svijeta, prisutna je "amerikanizacija" kulture, ali zbog toga ne nestaju lokalne i regionalne kulture. Politička dimenzija Politika koja je i dalje organizirana teritorijalno u okviru nacionalnih država povlaci se pred porastom globalno organizirane ekonomije. Informacijska dimenzija Podrazumijeva slobodan tok informacija od izvora do odredišta, te efikasno korištenje i upravljanje istima. U današnjici su upravo one glavni izvor konkurentske prednosti i vodstva. Demografska dimenzija Demografsku dimenziju čine migracije, starenje stanovništva te općenito populacijske trendove. Kao podloga za raspravu o globalnoj (tržišnoj) ekonomiji biti će funkcioniranje tržišta, njegovi problemi, potrebe te pitanja vezana za to. (Gerald Karl Helleiner, 5, 2000.) 3.2.1. Tržišta i njihovi problemi Tržišne sile su snažne.. i mogu biti moćno dobro. Ali svaki profesionalni ekonomist, i onaj najviše ideološki orijentiran, može prepoznati da, nekontrolirani trend kretanja globalizacije može uzrokovati društveno štetne ishode. Ekonomske teorije savršeno konkurentnih tržišta uzimaju pažljivo u obzir "tržišne nepravilnosti" u formi eksternalija, javnih dobara i slično; i počinju od cjelokupnog promatranja raspodjele dohotka iz glavnice i raspodjele snage. Empirijska realnost takoñer nam se predstavlja s nesavršeno-voñenim tržišnim imperfektno konkurentnim sustavom, s imperfektnim informacijama, s mnogim nedostacima tržišta u potpunosti. Ona nam se takoñer predstavlja sa značajnim nepravilnostima «početnih uvjeta». Za mnoge, ako ne i zaista do sada za većinu, nejednakosti u raspodjeli prihoda, bogatstvo i moć su najvažnije odrednice za ekonomske ishode u tržišnim sustavima i najvažniji ciljevi za meñunarodne ekonomske politike. Tržišta nikada, naravno, nisu bila jedini ili čak primarni temelj za ljudsku interakciju. Tržišta nisu uključena kada djelujemo unutar obitelji, i u privatnom biznisu (uključujući i transnacionalne korporacije), ili u okviru zajednice, sveučilišta, vlade ili zaista svakojake birokracije, nacija i meñunarodnih institucija. Unutar tih različitih institucija postoje svakojaki hijerarhijski odnosi i razne transakcije koje ne dozvoljavaju da jednostavno sami pojednostavimo "analizu tržišta". Institucije, običaji, zakoni i tradicije nose utjecaj na funkcioniranje tržišta. Ljudi "tranzicijskih gospodarstava", su naučili iz njihovog vrlo velikog troška, da je važno postojanje institucionalne i zakonske pretpostavke za učinkovito i društveno harmonizacijsko funkcioniranje tržišta, bez kojeg ponašanje na slobodnom tržištu može biti usporeñeno s "Zakonom džungle". Nedavno, financijske krize zabilježene u zemljama naglasile su socijalni i gospodarski poremećaj koji može porasti kad tržišta funkcioniraju slobodno unutar krhkog i / ili neprikladnog institucionalnog okvira. (Gerald Karl Helleiner, 6, 2000.) 3.2.2. Moderne ekonomske teorije Moderne ekonomske teorije, u stvari, izdvajaju veliku pozornost na podrijetlo, funkcioniranje i ulogu nevladinih institucija na tržištu. Većina ekonomista sada takoñer prepoznaje da postoji ogroman prostor u kojem nisu zabilježene izuzetno vrijedne dnevne aktivnosti , koji bi trebao biti opisan kao "ekonomski" a uključuje brigu o jednom/više ljudi (osobito djece, invalida i osoba starije dobi). U ovoj ogromnoj takozvanoj "ekonomiji njege", materijalne nagrade tu su obično minimalne, ako ih uopće ima,; i tržišno ponašanje (uključujući racionalno obavljanje osobnih interesa) ima vrlo malo veze s njegovim funkcioniranjem, osim u umovima nekih neprosvijećenih ekonomista, zauvijek deformiranih prema vlastitim sirovim pretpostavkama da ne postoje druge vrste ponašanja. Moderne ekonomske teorije takoñer priznaju da kratkoročno provoñenje pojedinih osobnih interesa u manje "savršenim" konkurentnim tržištima može negirati postizanje ciljeva koji su kolektivno povoljni. Osim poznatih potreba za odreñenim javnim dobrima poput obrane i socijalne stabilnosti javlja se potreba za modelima u kojima pojedinci mogu biti u mogućnosti najbolje postići svoje ciljeve kroz suradnju s drugima, osobito kada su s njima sudjelovali u više navrata, a ne samo u jednoj situaciji u kojoj ne postoje implikacije za buduću odgovornost ili reputaciju. Zaista jedno od najzanimljivijih u granicama teorijskih ekonomskih istraživanja je istraživanje optimalnih sredstava za postizanje takve suradnje kad je to svima u kolektivnom interesu. Takve "kolektivne akcije" očito su poveznica za ulogu netržišnih institucija. Ukratko, tržišta mogu biti važna i tržišni poticaji mogu zaista biti snažni, ali oni nisu ni sve-prožimajući, niti rješenje za sve probleme. U pravilnom kontekstu, uz odgovarajuću zaštitu i institucije, tržišta i njihovi poticaji mogu učiniti dosta dobra. Takoñer je poznato da veliku štetu može učiniti vlada kada pokuša zamijeniti ili nadmašiti tržišta u okolnostima u kojima oni nemaju kapacitet da to učine djelotvorno. Trik za društvo, kako na nacionalnoj tako i na globalnoj razini, je koristiti moć tržišta u društvenom interesu. Pokušaj stvaranja"savršenog" tržišta, tradicionalna je uloga ekonomista. (To vrijedi podsjećajući se na moderne ekonomske nauke koje su pronašle svoj početaka, kod Adama Smith,a u moralnoj filozofiji). Ta i druga ograničenja na tržištu čistih modela i tržišnog sustava nisu upitne meñu profesionalnim ekonomistima, što ne vrijedi i za socijalne znanstvenike društvenih kompetencija. Štogod mislili o tržišno-voñenim ekonomijama, nitko ne bi htio imati potpuno tržišno-voñeno društvo. Dakle uspostavljen je univerzalni dogovor o potrebi za zakonima, pravilima i institucijama sa kojima "vlada" regulira funkcioniranje tržišta i individualnih i korporativnih ponašanja. (Gerald Karl Helleiner, 8, 2000.) 4. OČEKIVANI RAZVOJ I UTJECAJ GLOBALIZACIJE Pojam globalizacije može se shvatiti i definirati na različite, ponekad i kontradiktorne načine. Globalizacija je proces gospodarskog, političkog, socijalnog i kulturnog djelovanja na nadnacionalnom nivou, proces koji na globalnoj razini mijenja ustaljene političke, gospodarske, socijalne i kulturne odnose. ( http://www.diskrepancija.org/casopis/2br/radovi/domisljanovic.html ) Bitna determinanta ovog procesa je tehnološki razvoj koji omogućuje prostorno i vremensko smanjivanje svijeta. Proces globalizacije ima i svoje negativne aspekte - postoji opasnost od stvaranja jednog ideološkog koncepta koji bi nametnuo univerzalne standarde u interesu pojedinih država ili interesnih grupa koje djeluju kao centri moći te bi na taj način bila dokinuta šarolikost i heterogenost svijeta koji bi funkcionirao kao svjetska država. Otvorenost prema svjetskom tržištu, duboka meñunarodna integracija i revolucija u ekonomiji znanja oblikuju globalizaciju kao proces sa sve manjim mogućnostima nacionalnih država da utječu na ekonomske procese. Nove tehnologije imaju moćan i sve veći utjecaj na sve dimenzije individualnih kolektivnih života muškarca i žena. Sve je veća zabrinutost o zavisnosti u zapošljavanju i sve većoj nezaposlenosti Isto tako, globalizacija podrazumijeva jedinstven ekonomski prostor iz čega prizlazi činjenica da bi ekonomska kriza u bilo kojem području imala planetarne implikacije U zemljama u razvoju, ta zabrinutost nije samo usmjerena na zapošljavanje već i na poboljšanje uvjeta života. Tendencije daljnjeg razvoja gospodarstva rezultiraju internacionalizacijom poduzeća i menadžmenta što iz dana u dan sve više jača razvojnu dinamiku i daljnju konkurenciju na svjetskom tržištu. Takvo globalno otvoreno tržište nameće visoke kriterije kvalitete, učinkovitosti te razvojnih sposobnosti i afiniteta poduzeća kao i kompetencije menadžera. Poboljšanje koje je potrebno u smislu produkcije i distribucije industrije, poljoprivrede i usluga zahtijeva veće sposobnosti, razvoj novih vještina i sposobnost produktivnog prilagoñavanja stalno promjenjivim zahtjevima zapošljavanja tijekom radnog vijeka. Ono čemu trebamo ciljati nije svjetska država već ostvarenje globalne solidarnosti u pitanjima od općeg, globalnog interesa. Sam ishod procesa globalizacije je neizvjestan, a ovisit će o svima nama.( Michael Hardt, Antonio Negri, 272, 2003.) GLOBALIZACIJA I WTO 1. Uvod U ovom seminaru govori se o razvoju procesa globalizacije, samom značenju pojma kao i utjecajima globalizacije na svjetsko gospodarstvo, politiku i svjetsku zajednicu općenito. Istaknuto je da globalizacija ima i negativne i pozitivne aspekte, ali da svakako donosi značajne promjene. „Globalizacija je suviše kompliciran fenomen da bi ga se moglo tumačiti samo pozitivno ili negativno već iz toga jer je on istodobno nova sinteza lokalnog i globalnog, fregmentacije i integracije te reda i kaosa u kojoj državi i novi subjekti sustava osiguravaju svoju poziciju i interese pomoću ekonomskih, ali i ostalih instrumenata“ (Ž.Šuman, „WTO i EU u procesu globalizacije, Mostar 2005) Razvijeni svijet nosioc je procesa globalizacije i upravo je on najbolje iskoristio aktualne globalne okolnosti. Razvojem informatičke i komunikacijske tehnologije svijet je postao jedinstveni sustav, a veza izmeñu dva subjekta u različitim dijelovima svijeta nerijetko se ostvaruje u roku od nekoliko minuta. Stvaranje gospodarskih i političkih integracija u uzročno posljedičnoj je vezi s procesom globalizacije. Svijet novog tisućljeća oblikuju globalizacija, liberalizacija i tehnološki razvoj. Pojam globalizacija počeo se intenzivnije koristiti tek u novije vrijeme, a različiti ga autori različito definiraju. Globalizacija dovodi do stvaranja trgovačkih blokova, globalnih tvrtki i globalne ekonomije. Svijet na taj način postaje jedinstveni sustav, a svjetsko tržište dostupno svima. Ekonomska globalizacija nudi zemljama širom svijeta mnoge mogućnosti. Upravo zahvaljujući tim mogućnostima mnoge su zemlje napredovale od svjetske periferije do vrlo razvijenih jezgara te mogu poslužiti kao dobar primjer drugim zemljama koje tek kreću u osvajanje tržišta. Globalizacija, meñutim, nije isto što i globalno gospodarstvo. Ona je samo njegova nadgradnja, šira je od gospodarskih odnosa i sadrži mnogo elemenata politike, kulture i socijalnih odnosa. Cirkulacijom ljudi, roba i informacija povezuju se regije i ostvaruje interakcija. Dolazi do procesa decentralizacije te ustupanja moći i suverenosti država nadnacionalnim tijelima. Globalizacija ubrzava te procese te oblikuje nove uvjete kojima se moraju prilagoditi svi koji žele uspjeti. WTO je jedina svjetska organizacija koja se bavi pravilima trgovine na globalnoj razini. Uključuje bivši GATT, a uloge su joj provedba trgovinskih sporazuma Organizacije, rješavanje trgovačkih sporova, nadzor nad nacionalnim trgovinskim politikama te suradnja s drugim meñunarodnim organizacijama. WTO djeluje i kao forum za trgovinske pregovore te pruža tehničku pomoć i pomoć u obučavanju i obrazovanju u zemljama u razvoju. Cilj WTO je postizanje održivog rasta i razvitka gospodarstava, opće dobrobiti, liberalnog trgovinskog okruženja, te doprinos postizanju bolje suradnje u voñenju svjetske ekonomske politike. Djelovanje WTO usredotočeno je na stvaranje otvorenog i ravnopravnog sustava trgovinskih pravila, progresivne liberalizacije i eliminacije carinskih i necarinskih prepreka trgovini robama i uslugama, uklanjanje svih oblika protekcionističkih mjera i diskriminatornih tretmana u meñunarodnim trgovinskim odnosima, integraciju nerazvijenih i zemalja u razvoju, te tranzicijskih zemalja u multilateralni sustav i postizanje maksimalno mogućeg stupnja transparentnosti trgovinskog multilateralnog sustava. 2. Definicija globalizacije Globalizacija je jedan relativno novi izraz za neke stare procese koju su se ranije samo drugačije nazivali. Tako npr. kao sinonime za globalizaciji mogli bismo spomenuti ''univerzalizaciju'', ''internacionalizaciju''... Globalizacija potiče od francuske riječi ''global'', što znači cjelovitost, sveukupnost. Pojam globalizacije može se shvatiti i definirati na različite načine. Jedno definira globalizaciju kao pozitivan i optimističan proces koji donosi razvitak tehnologije, proširenje tržišta, veći profit, lagodniji život, znanstveni napredak, raspad diktatorskih režima i užitak potrošnje dakle, kao nužnost povezivanja svijeta bez nacionalnih granica. Drugo definira globalizaciju kao nužno zlo, prevlast SAD-a i EU-e u svim aspektima života: ekonomiji, politici, znanosti i kulturi dakle kao oblik kolonijalizma i imperijalizma nad malim narodima. Klaić o globalizaciji kaže: ''Osnovno obilježje sadašnjeg društvenog života i stanja zemalja je prisutnost meñuzavisnosti. Meñuzavisnost i globalna rasprostranjenost na širokom prostoru poznata je kao globalizacija.'' (S.Klaić, ''Rječnik stranih riječi'') ''Globalizacija je naziv za pretvaranje svijeta u jedinstven prostor'' (LJ. Berberović,, '' Globalizacija ili diktiranje budućnosti'') 2.2. Globalizacija općenito Izvorište globalizacije uklapa se u novu filozofiju znanu kao novi svjetski poredak koji je zamišljen u Sjedinjenim Američkim Državama nakon propasti komunističkih poredaka i sovjetskog bloka, a čija je najvažnija odrednica stvaranje globalnog tržišta. Kao dugotrajni povijesni proces u kojemu ljudski rod od samih početaka svojim kretanjem i izumima teži sveobuhvatnosti svijeta, globalizacija je svoje ubrzanje doživjela raspadom realnog socijalizma i slomom komunističkih jednostranačkih režima u zemljama srednje i istočne Europe i u bivšem Sovjetskom Savezu. U ujedinjenju Europe mnogi vide prvi korak k stvaranju svjetske države,a ta ideja o jednom svijetu jednako je stara kao i iluzija o vječnom miru kojeg bi taj svijet trebao jamčiti. Globalizaciju je kao proces nemoguće izbjeći, s obzirom na razvijenost visokosofisticirane tehnologije, posebno informatičke što svijet pretvara u globalno selo. Takvo globalno otvoreno tržište nameće visoke kriterije kvalitete, učinkovitosti, te razvojnih sposobnosti i afiniteta poduzeća kao i kompetencije menadžera. Otvorenost prema svjetskom tržištu, duboka meñunarodna integracija i revolucija u ekonomiji znanja oblikuju globalizaciju kao proces sa sve manjim mogućnostima nacionalnih država da utječu na ekonomske procese. Oba glavna toka globalne ekonomske integracije: meñunarodni tokovi kapitala i meñunarodni tokovi roba kreću se ciklično, ali imaju jasnu tendenciju brzog rasta, znatno bržeg nego što je to rast ukupnog proizvoda. Zahvaljujući, s jedne strane, vrlo dinamičnom rastu industrijske i poljoprivredne proizvodnje u pojedinim regijama i zemljama, a s druge, liberalizaciji svjetske trgovine koja je uslijedila uspješnim završetcima osam rundi globalnih pregovora o trgovini u okvirima GATT-a i WTO-a , kao i liberalizaciji trgovine unutar integracionih cjelina, meñunarodna je trgovina brzo i stalno. Ključnu ulogu u procesu globalizacije tokova roba (isto kao i globalizacije tokova i tehnologije) igraju multinacionalne kompanije. Demonstrativni efekti (''efekti ugledanja'') prvo globaliziraju ukuse i modele potrošnje što je nekada dobro, a nekada loše. Loše je na primjer , kada u jednoj zemlji omladina pije isključivo vještačke napitke, dok tisuće i milioni tona voća propadaju. Ekonomska ujedinjenja odnosno stvaranje velikih ekonomski blokova shvaćena kao proces otvaranja i sve intenzivnije meñusobne ekonomske suradnje gotovo svih zemalja svijeta predstavljaju samo jednu etapu na velikom putu globalizacije svjetske privrede. Meñu mega integracijama, svakako, najkrupniju predstavlja Azijsko-pacifička ekonomska kooperacija (APEC). APEC je postao peto-kontinentalna integracijska cjelina, jer okuplja zemlje Sjeverne i Južne Amerike, Azije, Europe i Australije. A slijede je NAFTA i Europska unija. Zemlje zapadne Europe su, gradeći snažne komercijalne veze i potičući meñunarodne tokove roba izmeñu zemalja WE, imale uspješno kretanje prema ekonomskoj i monetarnoj uniji. Meñunarodna kretanja roba prate kretanja novca i kapitala. Sistem meñunarodnih plaćanja u svom razvoju je doveo do postizanja skupa meñunarodnih sporazuma o sistemu meñunarodnih plaćanja i institucija, koji omogućavaju i olakšavaju plaćanja. Stvoren je meñunarodni monetarni sistem. Tehnološki razvoj, s jedne strane, te liberalizacija tekućih i kapitalnih računa, s druge strane dovela je do jednog strašnog rasta tokova kapitala, tako da je financijska integracija, zapravo, ''nezavisna'' od drugih aspekata ekonomske integracije, odnosno financijski tokovi su višestruko nadmašili ekonomske tokove roba. Financijska globalizacija mijenja odnos balansa snage vlade-tržišta u korist tržišta i tradicionalne solucije, manje snažne, resorbira i osnažuje internacionalnim tretiranjem. 5. Svjetska trgovinska organizacija – WTO (World Trade Organization) Jedina je svjetska organizacija koja se bavi pravilima trgovine na globalnoj razini. Osnovana je 1. siječnja 1995. godine, sjedište joj je u Ženevi i okuplja 134 države. Uključuje bivši GATT (General Agreements on Tariffs and Trade), a uloge su WTO-a sljedeće: provedba trgovinskih sporazuma Organizacije, rješavanje trgovačkih sporova, nadzor nad nacionalnim trgovinskim politikama te suradnja s drugim meñunarodnim organizacijama. WTO djeluje i kao forum za trgovinske pregovore te pruža tehničku pomoć i pomoć u obučavanju i obrazovanju u zemljama u razvoju. Republika Hrvatska je članica WTO od 30. studenog 2000. godine. Tijekom posljednje pet godine, pored RH, šest država, Albanija, Gruzija, Jordan, Litva, Moldavija i Oman, postale su članicama, tvoreći RAM skupinu. Osim toga, članovima su postali Kina i Tajvan. 6. Razvoj WTO-a Jedna od ideja Konferencije u Bretton Woodsu bio je pokušaj stvaranja Meñunarodne trgovinske organizacije (ITO - International Trade Organization) kao specijalizirane agencije UN, putem koje bi stvorila pravila i načela meñunarodne trgovine. Predstavnici država na UN-ovoj Konferenciji u Havani o trgovini i zapošljavanju 1948. godine složili su se oko Povelje ITO, ali njezinu ratifikaciju zaustavio je Kongres SAD, što je dovelo do propasti ITO kao institucije. 6.1. Kronološki razvoj WTO-a • 1986 . - 1994. - Formalno utemeljenje WTO proizlazi iz Urugvajske runde koja je uspješno okončana Ministarskom konferencijom u Marakešu (Maroko) 1994. godine. Deklaracijom iz Marakeša od 15. travnja 1994. godine utemeljena je WTO kao meñunarodna organizacija koja je u svoju strukturu ugradila dotadašnji Opći sporazum o carinama i trgovini, ali je svoju nadležnost proširila na dva druga nova područja – trgovinu uslugama (GATS) i intelektualno vlasništvo (TRIPS). • 1. siječnja 1995. - formalno uspostavljena WTO • 1. ožujka 1995. - Renato Ruggiero postao je prvi generalni direktor, te započeo svoj četverogodišnji mandat. • 9. prosinca - 13. prosinca 1996. - prva ministarska konferencija u Singapuru. Singapurska ministarska deklaracija potvrñuje opredjeljenje članica za daljnjom liberalizacijom trgovine uslugama, s posebnim naglaskom na potrebe okončanja pregovora o trgovini telekomunikacijskim, financijskim i uslugama u pomorskom transportu. Deklaracijom je izražena podrška za ugrañivanjem područja investicija i konkurencije u okvire WTO. • 18. svibnja - 20. svibnja 1998. - druga ministarska konferencija u Ženenevi. • 1. rujna 1999. - Mike Moore postao generalni direktor. • 30. studenog - 3. prosinca 1999. - treća ministarska konferencija u Seattleu (SAD). Konferenciju je popratila atmosfera demonstracija raznih interesnih skupina, što je rezultiralo stvaranjem antiglobalizacijskog pokreta na svjetskoj razini. Izostala je očekivana odluka o pokretanju nove runde pregovora i po prvi put nije donesena ministarska deklaracija. • 9. studenog - 13. studenog 2001. - četvrtom ministarskom konferencijom u Dohi (država Katar) počinje dohanska runda. Objava deklaracije iz Dohe. • 11. prosinca 2001. - Kina je postala članicom WTO nakon petnaestogodišnjeg pregovaranja za članstvo (najdulje u GATT-ovoj povijesti). • 1. siječnja, 2002. - pridruženje Tajvana pod nazivom "Separate Customs Territory of Taiwan, Penghu, Kinmen and Matsu". • 1. rujna 2002. - Supachai Panitchpakdi postao glavni direktor. • 10. rujna - 14. rujna 2003. - peta ministarska konferencija u Cancúnu (Meksiko) Ministarskom konferencijom 2001. godine u Dohi (Katar) pokrenuta je nova runda multilateralnih trgovinskih pregovora (Doha runda), čime će nadležnost WTO biti dodatno proširena područjima ulaganja i zaštite okoliša (tzv. Singapurska područja). 6.1.1. Runde pregovora Dillon runda pregovora 23 države, rezultirala je usvajanjem 45,000 tarifnih koncesija, ili sniženja carina, pokrivši tako jednu petinu sveukupne svjetske razmjene. Dogovoreno je prihvaćanje nekih trgovinskih pravila iz nacrta Povelje ITO. Kombinirani paket trgovinskih pravila i tarifnih koncesija poprimio je oblik Općeg sporazuma o carinama i trgovini. GATT je stupio na snagu u siječnju 1948. godine te su 23 države potpisnice postale formalno ugovorne stranke Općeg sporazuma. Kennedy runda, nastavlja smanjivanje tarifnih barijera, a u GATT je ugrañen Sporazum o anti-damping mjerama. Tokyo runda, u kojoj su sudjelovale 103 države, nastavila je daljnju liberalizaciju trgovine. Predstavljala je ujedno ozbiljniji pokušaj reforme trgovinskog sustava i uklanjanja necarinskih prepreka. Runda je rezultirala smanjenjem carina za trećinu, do razine od 4,7% u prosjeku. Carinska sniženja, rasporeñena na razdoblje od osam godina unijela su novi element "harmonizacije", odnosno proporcionalno većeg sniženja u odnosu na veće carine. Rezultat runde je i serija sporazuma o uklanjanju necarinskih prepreka u nekim novim područjima, kojima su pristupile uglavnom industrijalizirane države stranke GATT. Kako nisu bili prihvaćeni od svih država, neki od ovih sporazuma i nakon iduće runde zadržali su obilježje dobrovoljnih višelateralnih sporazuma. Urugvajska runda dopunila je višelateralne ugovore i neke pretvorila u multilateralne, odnosno obvezujuće, te su sporazumi u svega četiri područja, državnih nabavki, trgovini goveñim mesom, i civilnim zrakoplovima te mljekarstvu, zadržali oblik dobrovoljnih višelateralnih trgovinskih sporazuma. 7. Cilj i načela WTO-a Temeljni cilj WTO je postizanje održivog rasta i razvitka gospodarstava, opće dobrobiti, liberalnog trgovinskog okruženja, te doprinos postizanju bolje suradnje u voñenju svjetske ekonomske politike. Stoga, djelovanje WTO usredotočeno je na stvaranje: otvorenog i ravnopravnog sustava trgovinskih pravila, progresivne liberalizacije i eliminacije carinskih i necarinskih prepreka trgovini robama i uslugama, uklanjanje svih oblika protekcionističkih mjera i diskriminatornih tretmana u meñunarodnim trgovinskim odnosima, integraciju nerazvijenih i zemalja u razvoju, te tranzicijskih zemalja u multilateralni sustav i postizanje maksimalno mogućeg stupnja transparentnosti trgovinskog multilateralnog sustava. WTO sporazumi sadrže nekoliko osnovnih načela kojima je cilj stvaranje multilateralnog liberalnog trgovinskog sustava i obuhvaćaju: • načelo nediskriminacije o princip Najpovlaštenije-Nacije - NPN (Most-Favored-Nation / MFN) i o princip Nacionalnog Tretmana - NT (National Treatment / NT); • načelo liberalizacije trgovine, poticanja konkurencije i dodatne pomoći nerazvijenim zemljama. pridruživanju. U veljači 2000. godine izmijenjena je hrvatska ponuda na način da je približena zahtjevima EK, no nije bila prihvaćena od američke strane. Novim neformalnim prijedlogom postignut je dogovor koji ne uključuje obveze glede sadržaja programa, već obveze davanja koncesija pri stjecanju vlasništva i upravljanja radio i TV postajama. Pristupivši u članstvo WTO, u RH su prosječne carinske stope na industrijske proizvode smanjene sa 9,7 % na 6,5 %, te nakon prijelaznih razdoblja od 2-5 godina na 5,34%. Za poljoprivredne proizvode prosječne carinske stope smanjene su sa 33,7 % na 25 %, dok će nakon prijelaznih razdoblja do 7 godina biti smanjene na 16,4 %, uključujući i carine na uvoz ribe i ribljih proizvoda, koje će biti smanjene sa 32,1 % na 15,5 %. RH je tijekom pregovora o prijemu prihvatila gotovo sve prijedloge carinskih stopa "0 za 0" (za proizvode: drvo, igračke, čelik, pivo, papir, metale, poljoprivednu, medicinsku, znanstvenu i grañevinsku opremu) i carinske harmonizacije za tekstile (12-14 %) i kemikalije (6,5 %). U području usluga RH je značajno otvorila tržište, a glede audiovizualnih usluga slijedila je baltički model kojim je odobren izuzetak od načela naj-povlaštenije-nacije te dodatne obveze u područjima audiovizualnih kinematografskih, kazališnih i telekomunikacijskih usluga, uključujući ukidanje poreza na dodanu vrijednost na kinematografske ulaznice. S danom prijama u članstvo RH je pristupila WTO višelateralnom Sporazumu o trgovini civilnim zrakoplovima. Pregovori o pristupanju multilateralnom Sporazumu o državnim nabavkama pokrenuti su temeljem zatraženog statusa promatrača od 14. lipnja 1999. godine u veljači 2002. godine. RH u kontekstu promicanja svojih interesa, u WTO nastupa i u okviru neformalne konzultativne skupine zemalja CEFTA plus. Kao članica prvi put je sudjelovala na Ministarskoj konferenciji 2001. godine u Dohi kojom je pokrenuta nova runda multilateralnih trgovinskih pregovora. Stajališta RH iznijeta su na plenarnom zasjedanju Konferencije, i u okviru neformalne skupine CEFTA plus te skupine novih članica. RH glede WTO multilateralnog trgovinskog sustava zastupa stajališta: • pokretanje nove sveobuhvatne runde pregovora • sustavna multilateralna trgovinska liberalizacija i jačanje WTO sustava • fleksibilnost u preuzimanju novih obveza do isteka ugovorenih prijelaznih razdoblja u područjima poljoprivrede i pristupa tržištu • poseban položaj RH unutar RAM inicijative, uključujući duža prijelazna razdoblja i grace period zbog ustupaka koje je RH već dala prilikom pristupa u WTO • podržava pregovore, odnosno uključivanje novih područja, odnosa trgovine i investicija, konkurencije i okoliša u WTO multilateralni sustav • trgovinsku liberalizaciju unutar regionalnih okvira suradnje kao WTO sustavu komplementarnog procesa • podržava ne-trgovinske aspekte poljoprivrede tj. načelo multi-funkcionalnosti poljoprivrede • podržava poseban tretman zemalja u razvoju. 11. Povezanost WTO-a i globalizacije Generalni direktor WTO-a Pascal Lamy izjavio je kako je malo onih koji mogu osporiti koristi globalizacije koja je stotinama milijuna ljudi donijela bolji životni standard. Istovremeno, mnogi ljudi u različitim zemljama nisu baš mogli sudjelovati u njihovim blagodatima. ( http://www.totalportal.hr/article.php?article_id=212897) Najbolji je primjer globalizacije razvoj zemalja poput Kine i Indije i njihov povratak u svjetsko gospodarstvo. Kina je tako sada drugi po veličini izvoznik u svijetu, odmah nakon Njemačke, i najveći dobavljač SAD-a. S druge strane roba iz takvih zemalja-dobavljača s niskim troškovima poslovanja pomaže potrošačima u bogatim zemljama da uštede novac i poboljšaju svoj životni standard. No, konkurencija dobavljača može potaknuti kod tih istih potrošača strah za radna mjesta, stoji u izvješću. Globalizacija omogućava jednake uvijete za natjecanje predstavlja vrlo bitan izvor povijesnog ligitimiteta bez obzira na stvarnost koja je puno složenija. Ta stvarnost pokazuje da su neke zemlje više jednake nego druge. Bogatije gospodarske snažne države, a posebno SAD, dominiraju gospodarskom nadmetanju na globalnoj razini a njihov glas je najsnažniji bilo da se radi o WTO-u, MMF-u ili Svjetskoj banci. Zapravo tržišta i načela slobodne trgovine postaju glavne ideološke podloge globalizaciji. Pod njihovim se vodstvom oblikuju i usmjeravaju svjetski odnosi i procesi te uklanjaju barijere koje sputavaju slobodno kretanje kapitala, rada, usluga, informacije i kulturno potrošačkih obrazaca. U aktualnim raspravama o globalizaciji i svjetskoj trgovini dominiraju sučeljavanja stajališta protivnika i zagovornika globalizacije i WTO-a. Protivnici WTO-a i globalizacije ističu da je aktualni sustav svjetske trgovine nedemokratski te da mehanizmima i trendovima globalne razmjene upravlja isključivo materijalni interes umjesto želje i nastojanja da dobrobit gospodarskog napretka uvažavaju svi a ne samo bogati dio svijeta. Oni u globalizaciji vide zavjeru bogatih zemalja i multinacionalnih kompanija za koje tvrde da krše ljudska prava jer degradiraju život izmeñu ostalog izazivanjem masovne nezaposlenosti, uništavanjem okoliša, i što je najgore prisiljavaju siromašne da ostanu siromašni. Zagovornici slobodne trgovine i globalizacije ističu da je slobodna trgovina najzaslužnija za svjetski gospodarski napredak i prosperitet i da njezini pozitivni učinci svakako imaju prevagu nad onim negativnim. Globalizacija neumitno donosi strah od strane konkurencije, a meñunarodne institucije, poglavito WTO, smatraju se glavnim kreatorima i promicateljima tih procesa. Na početku 21.stoljeća sve brži tehnološki napredak i višeslojni novi oblici globalizacije na radikalan način oblikuju i usmjeravaju naše živote i čitava društva suočavaju s novim krupnim izazovima. 12. Zaključak Globalizacija je proces ujedinjavanja svijeta u jednu cjelinu ili jedan sustav, što je moguće zahvaljujući sveukupnom stalnom informacijskom i komunikacijskom tehnološkom napretku. Svijet postaje meñusobno integriran i sve što se dogaña lokalno, može se odraziti i globalno. Mnogi su dočekali globalizaciju kao spasonosno rješenje za sve svoje probleme, no mnogima ona ne mora biti u interesu. Danas se ne skriva zabrinutost zbog negativnih posljedica globalizacije, ali postoje i pozitivne strane ovog procesa – razvoj znanosti, zdravstvene zaštite, veće proizvodnje hrane te općenito veća povezanost meñu ljudima. Tu su i svijest o vlastitim i tuñim problemima, kao i pružanje pomoći i solidariziranje s onima manje sretnima. Već poslije Drugoga svjetskog rata političari Europe su imali viziju njenog ujedinjenja, suradnje meñu vladama i grañanima koji će moći slobodno, bez ikakvih ograničenja, putovati iz jednog dijela kontinenta u drugi i iz jedne države u drugu. I ti su se viozionari, kao i današnji, morali boriti protiv skeptika, ali su na kraju ipak uspjeli ostvariti svoj cilj. Zemlje Zapada danas su u postindustrijskom razdoblju koje obilježava razvoj suvremenih tehnologija i razvoj suvremenih ekonomskih i socijalnih politika koje se odražavaju na regionalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini. Upravo te zemlje imaju vodeću ulogu u svjetskoj razmjeni i trgovini. One su u prošlosti osnivale svoje kolonije u novootkrivenim prekooceanskim zemljama, internacionalizirale svoje ekonomije i poslovale preko velikih trgovačkih tvrtki, te su na taj način uskoro postale jezgra svjetske trgovine. Nakon tako značajnog širenja trgovine dolazi i do razvoja globalizacije ekonomije u drugoj polovici 19., odnosno tijekom 20. stoljeća. Svijet je danas bogatiji nego što je ikad bio, a tehnologija i dalje neprestano napreduje. Kraj hladnog rata za mnoge je označio nov početak u svjetskim odnosima, početak novog svjetskog poretka koji će svima donijeti napredak. Na žalost, za mnoge još uvijek nije tako pa su razlike meñu zemljama svijeta veće nego što su ikad bile. Danas se procesu globalizacije širom svijeta suprotstavljaju antiglobalisti. Česti su odgovori na globalizaciju regionalizam, patriotizam i nacionalizam s ciljem da se, u većoj ili manjoj mjeri, očuvaju nacionalne i kulturne posebnosti te donekle zaštiti ekonomska neovisnost. Što nose globalizacija, globalne tvrtke i ekonomija te razvoj svijeta kao jedinstvenog sustava općenito u budućnosti, ostaje neizvjesno. Za razliku od Ujedinjenih naroda ugovorima, u konvencijama Meñunarodne organizacije rada, zaštite okoliša ili multilateralnih sporazuma, WTO pravila može se provoditi kroz sankcije. To daje WTO više snage nego bilo koja druga meñunarodna tijela. WTO je jedna od najjačih, a jedan od najvažnijih šutljivih meñunarodnih tijela na zemlji. Kao što nam je iz seminara poznato WTO je postizanje održivog rasta i razvitka gospodarstava, opće dobrobiti, liberalnog trgovinskog okruženja, te doprinos postizanju bolje suradnje u voñenju svjetske ekonomske politike. WTO sporazumi sadrže nekoliko osnovnih načela kojima je cilj stvaranje multilateralnog liberalnog trgovinskog sustava i obuhvaćaju načelo nediskriminacije i načelo liberalizacije trgovine, poticanja konkurencije i dodatne pomoći nerazvijenim zemljama. SADRŽAJ UVOD...................................................................................................3 NASTANAK I DFINIRANJE GLOBALIZACIJE...............................4 LOŠE STRANE GLOBALIZACIJE....................................................6 IMF- definicija, povijest, članstvo, vodstvo..........................................8 ZADACI IMF-a.....................................................................................9 KRITIKE IMF-u- Stiglitzova kritika..................................................11 IMF I SVJETSKA EKONOMSKA KRIZA.......................................12 ZAKLJUČAK.....................................................................................13 LITERATURA Uvod Iako su pokušaji globalizacije započeli još nakon drugog svjetskog rata, taj se proces intenzivno počeo razvijati tek nakon završetka hladnog rata. Kao pravo rješenje svih problema promovirana je globalizacija voñena ekonomskom liberalizacijom. Globalizacija predstavlja protok roba, usluga, kapitala, tehnologija i ljudi širom svijeta što je posljedica otvaranja zemalja prema svijetu i veće suradnje meñu njima. U svijetu kakvog danas poznajemo vidljivo je da se bilo koja zemlja na svijetu teško može oduprijeti procesu globalizacije koji se širi velikom brzinom. Ukoliko država slijedi strategiju liberalizacije koju promiču monetarne organizacije (MMF i Svjetska banka), tada će njezina poduzeća biti uspješna na globalnom tržištu. Takva će država imati uspješne pokazatelje zapošljavanja, ali će trpjeti zbog visoke stope nejednakosti i siromaštva. Protagonisti globalizacije su ujedno i najveći korisnici njenih prednosti, a to su ponajprije velike i bogate zemlje, dok s druge strane nerazvijene zemlje njene blagodati sve teže prepoznaju usljed veoma vidljivih negativnih posljedica, koje se ispoljavaju u obliku gubljenja nacionalnog identiteta, masovnog siromaštva i formiranja malobrojnog sloja korumpirane političke i ekonomske elite. Dakle, globalizacija sa sobom nosi niz kako prednosti tako i nedostataka. Da bi ti negativni utjecaji globalizacije bili što manje bolni za male i nerazvijene države uvelike se zalažu neke meñunarodne organizacije, meñu kojima i IMF. NASTANAK I DEFINIRANJE GLOBALIZACIJE Još od vremena industrijske revolucije, globalizacija predstavlja najveću, kako ekonomsku tako i društvenu promjenu koja sve više zahvaća suvremeni svijet. Za pojam globalizacije postoji mnogo, više ili manje točnih definicija. Jedni smatraju da je to neminovan, tehnologijom pokretan proces, koji povećava trgovačke i političke odnose meñu ljudima različitih zemalja. Isti tvrde da se radi o pozitivnom prirodnom fenomenu, koji proizvodi i dobitnike i gubtnike. . Ipak, globalizacija je proces koji je ekonomski, politički i kulturno omogućen brzim razvojem na poljima transporta i komunikacije, a koji je često voñen željom velikih korporacija za osvajanjem novih tržišta. Kao koristi od globalizacije mogli bismo navesti uklanjanje prepreka meñunarodnoj trgovini i stranim investicijama, sprovoñenje brze privatizacije, jačanje fleksibilnosti tržišta rada, smanjenje socijalnih troškova te širenje informacijskih tehnologija. Sve te pozitivne strane najbolje koriste i prihvaćaju razvijene zemlje kojima je primarni cilj ostvarenje što boljeg i većeg tržišnog udjela i novododane vrijednosti, naravno kroz otvorenost gospodarstva. Globalizacija nas odvodi natrag u vrijeme feudalizma, kada je moć i bogatstvo bilo u rukama malobrojne, superbogate elite, ili još dalje u vrijeme rimske imperije. No sada, umjesto imperatora i rimskih legija, imamo Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO) s pratećim agencijama - Meñunarodni monetarni fond (IMF), Svjetsku banku (WB) i tehnološki izvanredno opremljene US/NATO udarne snage. Puk nekada suverene nacije, svodi se sada na konzumenta "kruha i igara", te poslušnog sljedbenika imperijalnih naloga. Ujedno globalizacija postaje i jedan militantan koncept. Malo se odstupanja tolerira, prozori za autohtone kulture, lokalni identitiet, prava radnika i sindikalne pokrete. Okoliš koji se tako brižno čuva na razvijenom Sjeveru (ili Zapadu, ovisno od promatrača) ostavljena je na milost i nemilost korporacijama, kojima uopće nije stalo, te vladama koje se samo trude izvući iz situacije što mogu. U takvim uvjetima zaštita okoliša postaje luksuz koji može samo stvoriti probleme. Naravno da globalizacija uz to što ima puno pristaša ima i mnogo protivnika. Širom svijeta, sindikalni aktivisti, aktivisti zaštite okoliša, aktivisti zaštite ljudskih prava bore se protiv ideje globalnog tržišta koje ne brine za prava radnika, pravedne plaće, zaštitu okoliša, kulturnu raznolikost. u prosjeku za 5%, dok su prihodi najbogatijih porasli za 7%. Slične tendencije postoje i u razvijenim zapadnoevropskim zemljama, a u skandinavskim zemljama jačaju pritisci za smanjivanje socijalnih izdataka. Siromaštvo je najizraženije u SAD – 68 milijuna Amerikanaca (svaki četvrti) živi u siromaštvu, a 2 milijuna su beskućnici. Osamdesetih godina je prihod najimućnije petine Amerikanaca povećan za 83%, dok je prihod najsiromašnije petine opao za 14%. Paradoks je da rastuće bogatstvo koje donosi globalizacija istovremeno dovodi do rasta nejednakosti i diskriminacije. Naravno, postoje i suprotna shvaćanja. Argument u ovom slučaju je da svijet nikada nije bio manje siromašan nego danas. Takoñe se navodi da nositelji globalizacije nisu najveće sile, već zemlje poput Norveške, Finske ili Irske. Veliki ekonomski razvoj Kine se takoñer uzima kao argument pristalica globalizacije. U razvijenim zemljama, kao i u zemljama u razvoju, siromaštvo uzima maha. Prema Meñunarodnoj organizaciji rada (ILO) svjetska nezaposlenost pogaña milijardu ljudi, što iznosi trećinu svjetske radne snage. Nacionalna tržišta radne snage više nisu odijeljena. Suvišak jeftine radne snage trećeg svijeta (npr. Kine - višak od 200 milijuna radnika) doprinosi smanjenju nadnica radnika razvijenih zemalja. Nedostaci globalizacije koji najviše pogañaju male i slabije razvijene zemlje, gledano s ekonomskog aspekta su sljedeći: sigurnost zaposlenja postaje sve dvojbenija, dakle sindikati gube moć, povećava se jaz izmeñu bogatih i siromašnih, valutne krize su sve češće, suverenitet je postao relativan pojam, imamo rastući broj kriza što ukazuje na nestabilna gospodarstva, pojava monopola, povećanje broja nezaposlenih, povećanje siromaštva, iskorištavanje radne snage itd. Upravo su ti nedostaci globalizacije povezniva globalizacije i IMF-a. IMF pokušava, koliko je to moguće ukloniti ili bar smanjiti negativne utjecaje koje sa sobom nosi globalizacija. IMF- definicija, povijest, članstvo, vodstvo Meñunarodni monetarni fond (IMF) je organizacija koja radi na jačanju globalne monetarne suradnje, osigurava financijsku stabilnost, olakšava meñunarodnu trgovinu, promiče visoku zaposlenost i održivi gospodarski rast te smanjuje siromaštvo širom svijeta. IMF je osnovan na svjetskoj konferenciji o monetarnim i financijskim problemima održanoj u Bretton Woodsu 1944. godine. Osnovu za njegovo funkcioniranje činili su planovi sačinjeni u Velikoj Britaniji i SAD-u. Broji 185 zemalja članica, a meñu njima je i Hrvatska koja je postala članica od 1992.godine. Prva zemlja koju je sufinancirao IMF bila je Francuska. U prvom periodu ciljevi IMf-a bili su sljedeći: - omogućiti ekspanziju uravnoteženog rasta meñunarodne trgovine i time doprinijeti povećanju i održavanju visoke razine zaposlenosti i visine razine realnog dohotka - učvrstiti stabilnost deviznih tečajeva - uspostaviti multilateralni sustav plaćanja tekućih transakcija - na osnovu mogućnosti korištenja sredstava Fonda za korekcije platnobilančnih neravnoteža, uspostaviti povjerenje meñu zemljama članicama u pogledu dugoročne meñunarodne monetarne stabilnosti Početna ili pristupna obaveza svake članice Fonda sastojala se uglavnom iz ustanovljavanja pariteta svoje valute i iz uplate odgovarajućeg iznosa financijskih sredstava. Odreñivanje iznosa financijskih sredstava za uplatu kvote zemlje članice vršilo se proporcionalno parametrima koji reflektiraju snagu nacionalne ekonomije. Kvota se naplaćivala 25% u zlatu i 75% u domaćoj valuti. Kao i u prošlosti IMF i dalje predstavlja meñudržavnu i monetarnu financijsku instituciju, ali danas s gotovo univerzalnim članstvom. Njegova se aktivnost i politika provodi temeljem Sporazuma, a izvršava se putem organiziranog vodstva u formi Odbora guvernera, zatim izvršnog odbora i Upravljačkog direktora s timom od oko 2000 zaposlenika. ZADACI IMF-a Tri su glavna područja aktivnosti: promatranje, financijska i tehnička pomoć. Nadzor se sastoji od procjene propisa o novčanoj razmjeni zemalja članica s obzirom na uvjerenje kako jaka i dosljedna ekonomska politika vodi stabilnom deviznom tečaju, te pogoduje rastu i razvoju svjetske ekonomije. Financijska pomoć uključuje kredite i zajmove članicama IMF-a, kako za pomoć zemljama u prevladavanju ekonomskih poteškoća, tako i u borbi protiv siromaštva zemalja u razvoju. Što se tiče tehničke pomoći, IMF pruža stručnu pomoć svojim članicama pri kreiranju i provedbi financijske i monetarne politike, osnivanju institucija, dogovorima s IMF-om, te istraživanja, statistike, prognoze a analize na temelju praćenja globalnih, regionalnih i individualnih gospodarstava i tržišta. Proces globalizacije svodi se na sustav koji bi mogli nazvati “globalnim vladanjem bez globalne vlade” jer glavnu riječ vode Svjetska banka, WTO te IMF koji je nadležan za vladin proračunski manjak, monetarnu politiku, inflaciju, deficit trgovačke bilance, i strane zajmove dok su za ostale poslove nadležne Svjetska banka i WTO. IMF daje zajmove zemljama koje imaju poteškoća u gospodarstvu u odreñenom vremenu. Ispod su dani neki primjeri. IMF je odobrio 50 milijuna dolara kredita za pomoć Etiopiji da njeno gospodarstvo prilagodi strmom povećanju meñunarodne cijene goriva, gnojiva i žitarica u 2008. Primjer za Hrvatsku je iz 2004.godine kada je Izvršni odbor IMF-a odobrio Hrvatskoj Stand-by aranžman kao mjeru opreza u trajanju od 20 mjeseci i u iznosu od 97 milijuna SPV (oko 141.3 milijuna USD). Slučaj Južne Koreje je dobar primer ovisnosti o IMF-u. 1997. godine je zatražila pomoć od IMF-a. Pomoć joj je ustupljena i tako je uspela popraviti svoju privredu. Ali od tada je primorana da odlučno slijedi tokove globalizacije kojima se ona do tada uporno suprotstavljala. IMF I SVJETSKA EKONOMSKA KRIZA IMF se prilagoñava svjetskoj ekonomskoj krizi na tri načina: 1. LEKCIJE IZ PROŠLOSTI U rješavanju financijske krize IMF koristi znanje iz prošlih kriznih razdoblja( Azija, Latinska Amerika) i na taj način prilagoñava današnjoj situaciji uvjete kreditiranja. 2. SUSTAV RANOG UPOZORENJA Iako sve krize nisu iste, IMF je radio na razvoju sustava ranog upozorenja kako bi se identificirali specifični rizici te predložila riješenja. 3. VLADE SVJETSKIH GOSPODARSTAVA IMF je kanalizirao prijedloge vlada svojih 185 zemalja članica u grupu od 20 najrazvijenijih ekonomija s kojima se planira sresti u Londonu u travnju ove godine kako bi raspravili o potrebnim reformama u svjetskoj ekonomiji. IMF u svojim najnovijim izvještajima očekuje izvjesnu stabilizaciju svjetske ekonomske krize krajem 2009.godine. Izvršni direktor MMF-a takoñer je ocjenio kako je sadašnja svjetska financijska i ekonomska kriza po dimenzijama i posljedicama najveća od velike depresije tridesetih godina prošlog vijeka. Smatra da je važno da motori svjetske ekonomije, Kina i Indija, održe tempo privrednog rasta. Kako bi se što prije pomoglo zemljama koje je zahvatila ekonomska kriza, lideri G20 složili su se da izdvajaju više novca za MMF. Iznos o kojem se govori je dodatnih 500 milijardi dolara. Kao jedna od posljediva svjetske ekonomske krize javlja se i negativna stopa rasta u 2009. godini, što je prva negativna stopa još od Drugog svjetskog rata. Meñunarodni monetarni fond takoñer navodi da kako bi se stalo na kraj postojećoj krizi, na listi visokih prioriteta treba se uvrstiti zaustavljanje širenja pritisaka na globalnim financijskim tržištima i obnavljanje normalnog funkcioniranja financijskog sustava u razvijenim gospodarstvima. . ZAKLJUČAK Globalizacija je bez ikakve sumnje proces koji će obilježiti 21.stoljeće. Učinci koje izaziva su mnogobrojni i u velikom broju slučajeva neizbježni. Ukoliko se učinci ne mogu izbjeći onda je neophodno da se države zajedno uključe u ovaj proces kako bi se, što je bolje moguće iskoristili pozitivni efekti globalizacije ,a negativni sveli na podnošljivu razinu. U tome im uvelike pomaže IMF. Na koji način to radi ovisi o situaciji koja je trenutno zastupljena u gospodarstvu. Mnogobrojnim istraživanjima na osnovu koji radi statističke izvještaje, prognozira buduća stanja u svjetskoj ekonomiji, te ukoliko je moguće unaprijed ih pokušava smiriti ili bar umanjiti njihov negativan učinak. Zemljama pomaže na najčešće najpotrebniji način, novčano ih potpomaže. Unatoč svim kritikama koje se vežu uz IMF, ne može se poreći da je uloga IMF-a u procesu globalizacije neophodna. Koliko god se smatralo da razvijenije zemlje imaju puno veću korist, ni pomoć nerazvijenim zemljama nije zanemariva. LITERATURA Lj. Savić,(2003) , Globalizacija kao svjetski proces - perspektive, Ekonomski fakultet, Niš M. Džunić,(2003), Globalizacija – tekući trendovi , faktori integracije, šanse i rizici ,Ekonomski fakultet, Niš D. Zbašnik,(2006), Financijski rizici globalizacije J. Lončar, (2005), Globalizacija:pojam, nastanak i trendovi razvoja, Geografski odsjek, PMF Zagreb Branko Milanovic,(2001), Socijalna politika u novim tržišnim ekonomijama, World Bank, USA M. Mesarić: Nobelovac Joseph Stiglitz: Kritika “Tržišnog fundamentalizma...EKONOMSKI PREGLED, 53 (11-12) 1151-1182 (2002) http://www.imf.org/external/about.htm http://hr.wikipedia.org/ http://ssla.oneworldsee.org/article/view/35229/1/3416 Politička globalizacija je tijesno vezana uz ekonomsku globalizaciju. Postojanje jedinstvenog svjetskog tržišta smanjuje mogućnost nacionalnih država da direktno podstiču razvoj vlastite ekonomije postavljanjem pravila koja daju prednost vlastitim firmama. Mjesto donošenja odluka se prenosi iz državnih u meñunarodne institucije čime se smanjuje mogućnost ljudi da direktnim izborima predstavnika vlasti utiču na vlastiti razvoj. Kulturna globalizacija je susret različitih svjetskih kultura i običaja. Protok robe, kapitala i ljudi preko državnih granica nosi sa sobom i protok navika, običaja i kultura. Ovaj proces kod različitih ljudi često izaziva različite reakcije. Neki smatraju uticaj nove kulture pozitivnim razvojem koji obogaćuje postojeću kulturu dok drugi u novoj kulturi vide prijetnju utvrñenim vrijednostima i pravilima. Globalizaciji su prethodile mnoge značajne promjene koje su se u svijetu dogodile poslije II Svjetskog rata, od kojih se po svom presudnom značaju za globalizaciju izdvajamo izuzetan razvoj nauke, tehnike i tehnologije, koji je omogućio tzv. „Treću tehnološku (informacijsku) revoluciju“ (V. Drašković , R. Jovović: Globalizacija u ekonomskom kontekstu). Kvalitetno nove razvojne perfomanse zasnivaju se na fascinantnom tehnološkom uzletu u posljednjoj četvrtini 20.st. na polju automatike, informatike, telekomunikacija, transporta, biotehnologije, genetičkog inženjeringa, aerokosmičke tehnologije i sl. U svemu tome prednjači globalni bum informatičkog, komunikacijskog i transportnog monitoringa. Karakteristike globalizacije su brojne, no navest ćemo neke od značajnijih : - tehnološki progres - outsourcing - teleworking - zapošljavanja na odreñeno vrijeme - intenziviranje konkurentnost na tržištu - intragranska trgovina - “virtualne organizacije” Proces globalizacije je veoma tijesno povezan s formiranjem novih oblasti ekonomije ( V.Drašković , R.Jovović: Globalizacija u ekonomskom kontekstu ): - »knowledge economy« (ekonomija zasnovana na znanju, ili ekonomija znanja) - »information economy« (ekonomija zasnovana na informacijama ili ekonomija informacija). Informacije i znanje se u teoriji i praksi sve više tretiraju kao direktne proizvodne snage i već odavno se razmatraju kao strategijski faktor proizvodnje. Informacije imaju mnoga svojstva kao i svaka druga roba, tako da se na tržištu pojavljuje ponuda i tražnja informacija, koje imaju svoju cijenu, korisnost, troškove proizvodnje i prijenosa, i sl. Danas se vjerovatno najznačajniji oblik konkurencije odvija izmeñu pojedinaca, kompanija i država u znanju, jer ono sve više postaje osnova i pretpostavka za stvaranje bogatstva kao vječitog ekonomskog motiva i predmeta izučavanja. Informacije i znanje se značajno razlikuju od tradicionalnih proizvodnih resursa prvenstveno svojom neiscrpnošću i neograničenošću, kao i nemogućnošću preciznog mjerenja troškova stvaranja »informacijskog proizvoda«. Informatička tehnologija omogućuje odvajanje proizvodnje od prirodnih resursa, kapitala od proizvodnje, proizvoñača od proizvodnog procesa, egzistencije ljudi od fizičkog rada, itd. Znanje je, dakle, odlučujući faktor poslovnog uspjeha i konkurentske prednosti globalne privrede u sadašnjosti i budućnosti. Novo vrijeme je nametnulo i nove parametre moderne ekonomije ( V.Drašković , R.Jovović: Globalizacija u ekonomskom kontekstu ): znanje, informacije, istraživanja i razvoj, inovacije i informatičke tehnologije. 3.GLOBALIZACIJA I ZAPOSLENOST Globalizacija ima utjecaja na ljude u svim zemljama. Radnici u zemljama u razvoju često se susreću sa strogom i krutom politikom Meñunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Svjetske banke. Sa kontinuiranim porastom investicija multinacionalnih kompanija i porastom u udjelu svjetske trgovine, globalizacija suočava ljude s globalnom ekonomijom preko njihovih radnih mjesta. Globalizacija ima utjecaja i na plaće i na radne uvjete zaposlenika. Globalizacija je već ubrzala interne promjene u poduzećima mijenjajući organizaciju rada na način da se smanjuje broj nivoa nadreñenih rukovoditelja , a izvršenje radnih zadataka temelji se na radnim timovima. Potreba za bržim odgovorom promjenama na tržištima dovodi do izdvajanja (outsourcing) tj. prodavanja dijelova poduzeća koja nisu temelj poslovanja (core business). Pojava digitalne globalizacije ubrzava te procese. Poduzeća se oslanjaju na kreativnost, znanje i sposobnost stjecanja ključnih zaposlenika ( V. Kovar: Ericsson Nikola Tesla). Ljudi rade i doma (teleworking) što ima svoje prednosti, ali i mane jer se ljudi socijalno izoliraju i može biti usporen napredak u karijeri. Potražnja za stručnom radnom snagom raste kao posljedica globalizacije i zbog tehnoloških promjena te promjena u organizaciji rada. Zbog toga države trebaju investirati u obrazovanje, dodatnu edukaciju tj. prekvalifikaciju radnika. Jača uloga servisnog sektora te malih i mikro poduzeća. Slika 1. Postotak radnika koji rade kod kuće Izvor: (www.internetwourldststs.com, 2007.) Na slici su prikazani postotci radnika zaposlenih kod kuće a gledajući područja EU, SAD-a i Japana. Iz slike je vidljivo da je rad kod kuće počeo dobivati na važnosti s obzirom da je takav oblik posla postao popularan tek u zadnjem desetljeću 20.st. U EU je 8% radnika zaposleno na taj način, u SAD-u čak 17,5%, dok je u Japanu 6,6% stanovništva zaposleno kao radnici kod kuće. Još su zanimljivija predviñanja u budućnosti- čak preko 50% radnika u EU i preko 60% radnika u SAD-u su zainteresirani za takav način rada, dok su Japanci nezainteresirani. Rad kod kuće se može okarakterizirati kao povremeni rad ili rad na odreñeno vrijeme. Takav se način rada takoñer popularizirao zadnjih dvadesetak godina 20.st. Ugovori o zapošljavanju na neodreñeno vrijeme postaju prošlost zbog dinamike promjena na tržištu rada. Razvoj tehnologije i potreba za stalnim usvajanjem znanja samo su neki od razloga zašto je radna snaga postala tako lako zamjenjiva. Slika 4. Prosječna godišnja stopa rasta zaposlenih u periodu 1991.-2006.g. Izvor: www.ilo.org, 2007. Australija, Kanada, Nizozemska i SAD bilježe konstantan godišnji rast zaposlenosti u promatranom razdoblju od 15 g, a posebno je zanimljivo napomenuti da Japan, Njemačka i Švedska ne bilježe rast zaposlenosti, tj. Imaju nultu stopu rasta u tom periodu. 4.GLOBALIZACIJA I NEZAPOSLENOST Nadalje ćemo razmotriti uzroke nezaposlenosti koji su takoñer sastavni dio procesa globalizacije. Uzroci globalne nezaposlenosti (Samuelson, P., A. and Nordhaus, D.W. Ekonomija): - tehnologija izbacuje ljudski rad - nedostatak potrebnih kompetencija - liberalizacija trgovine = uvozni proizvodi izbacuju domaće - mala geografska mobilnost radne snage - “zamka nezaposlenosti” . Kompjuterizirani procesi proizvodnje i strojevi brži su, ekonomičniji i efikasniji te kao takvi zamjenjuju ljudski rad. Ukoliko je ljudski rad i potreban u tom kompjuteriziranom procesu, javlja se potreba za odgovarajućim kompetencijama, što ponovno postaje uzrokom nezaposlenosti jer ljudi još uvijek nisu uočili potrebu tržišta da je potrebna radna snaga čije će obrazovanje biti konstantno i svakodnevno jer ipak, nije lako pratiti dinamiku tržišta. Liberalizacija trgovine podrazumjeva jačanje konkurencije na domaćim tržištima. No, većina tvrtki teško podnosi novu konkurentsku klimu i teško se prilagoñava promjenama. Uvozni proizvodi obično bivaju jeftiniji od domaćih, domaće tvrtke slabe na tržištu, zatvaraju se, što sa sobom povlači i otpuštanja radnika. Najbolji primjer male mobilnosti radne snage svakako je EU, koja uz ostvarenje svojih četiriju sloboda, meñu kojima je i slobodno kretanje radnika, bilježi tek 2% radne snage koja se preselila zbog posla. Zamka zaposlenosti je problem zemalja koje nezaposlenima daju relativno pristojnu socijalnu pomoć. Problem se stvara u činjenici da će ljudi radije ništa ne raditi, znači, biti kod kuće i dobivati socijalnu pomoć nego za nešto više novca raditi neki posao. U pogledu nezapposlenosti Europa je u ozbiljnoj konkurenciji s Amerikom. Ako Europa želi održati postojeću jednakost i socijalnu pravdu, cijena je masovna nezaposlenost. Ako ne bude sklona prihvatiti američku deregulaciju u socijalnom području, to će neizbježno značiti veću nezaposlenost i veće nejednakosti. Socijalna država proizvodi previše zaštite tamo gdje je potrebna fleksibilnost, te previše jednakosti ondje gdje je nejednakost dnevni poredak. Na djelu su procesi deindustrijalizacije i ekonomije usluga, koji potiču masovnu nezaposlenost te stagnirajuće zarade. Izgleda da nalazimo u situaciji kada jedan cilj trebamo žrtvovati za drugi. Ako želimo punu zaposlenost, moramo smanjiti socijalna prava grañana i prava koja su povezana s radom. Ako želimo uvesti punu zaposlenost, moramo prihvatiti razinu nejednakosti. Globalizacija je nezaustavljiv proces i njeno djelovanje će se još više širiti i produbljivati a sa sobom će u budućnosti će donijeti: - opasnost isključenja dijela svjetske populacije - probleme povećanja stope nezaposlenosti - promjene kod podjele nacionalnog dohotka - daljnje povećanje raskoraka izmeñu bogatih i siromašnih 5.UTJECAJ GLOBALIZACIJE NA PRODUKTIVNOST Dinamično okruženje, nove tehnologije, „inovativne“ i „virtualne organizacije“ samo su neki od globalizacijskih pojmova koji utječu na globalnu produktivnost (V. Drašković , R. Jovović: Globalizacija u ekonomskom kontekstu). Dinamika promjena uopće i tehnoloških promjena vjerovatno je dominantna karakteristika globalizacije. Navedena dinamika je praćena kreiranjem super-aktivnih razvojnih strategija i odgovarajućih aktivnosti za njihovu realizaciju, koje se zasnivaju na shvaćanju progresa kao permanentnog transformacijskog procesa, praćenog formiranjem sasvim novih struktura društva i firmi. U dinamičnom procesu globalizacije promjene utiču na značajno poboljšanje performansi firmi, a samim tim i na stvaranje konkurentskih prednosti i kompetencija. Nove tehnologije stvaraju nove šanse, uklanjaju barijere za meñunarodnu trgovinu i investiranje, povećavaju transparentnost poslovanja zahvaljujući razvoju informacijskih tehnologija, itd. Inovativna oraganizacija počiva na stalnom učenju, tj. usavršavanju postojećih znanja i stjecanju novih, koje su u funkciji primjene i/ili kreacije novih tehnologija. Bez stalnog učenja i inoviranja, promjene imaju kozmetički karakter i kratkog su vijeka. Za razvoj su neophodne stalne inovacije, evolucione i revolucione (radikalne). Brzine promjena se eksponencijalno povećava, pa je zato tehnološko obnavljanje potrebno svakoj organizaciji koja teži ostvarenju uspjeha, opstanka i rasta. U literaturi se spominju tzv. „virtualne organizacije“ kao mogući tip poslovanja kojem pripada budućnost u 21.st. Radi se o mreži koju čini nekoliko nezavisnih firmi, koje mogu biti rivali, kupci, dobavljači, instituti i druge zainteresirane organizacije i sl. Mrežna povezanost se zasniva na visoko sofisticiranim informacijskim sistemima koji omogućuju brzi dogovor i usaglašavanje oko podjele znanja, troškova, rizika i pristupa pojedinim tržištima, iako nemaju zajednički organizaciju i menadžment. Komunikacija izmeñu partnera je ne samo brza, nego i potpuna, otvorena, bez procedura, uz veliko povjerenje i ulaganje top specijalnosti i sposobnosti za efikasno obavljanje pojedinih poslova. Umrežena ekonomija (omogućena digitalizacijom) formira realne organizacijske i tehničke uslove za deregulaciju na svim upravljačkim nivoima. Tripolarnost svijeta je takoñer obilježje globalizacije a ogleda se kao koncentracija globalizacijskog procesa u trima središtima – SAD, EU i Azija. Brze tehnološke promjene, praćene organizacijskim usavršavanjem, ekonomskom i pravnom fleksibilnošću i financijskom virtualnošću, radikalno su promijenile (V. Drašković , R. Jovović: Globalizacija u ekonomskom kontekstu): LITERATURA 1. Staying competitive in the global economy (Publishing Oecd Publishing) 2. V.Drašković , R.Jovović: Globalizacija u ekonomskom kontekstu 3. Samuelson, P., A. and Nordhaus, D.W. Ekonomija 4. V. Kovar: Ericsson Nikola Tesla 5. www.internetwourldststs.com, 2007. 6. www.europa.eu/eurostat, 1997. 7. www.oecd.org, 2009. 8. www.ilo.org, 2001.; 2007. 9. www.dallasfed.org, 2006 FINANCIJSKA KRIZA I GLOBALNE POSLJEDICE SADRŽAJ 1. UVOD .............................................................................. Error! Bookmark not defined. 2. SVJETSKA FINANCIJSKA KRIZA ........................... Error! Bookmark not defined. 2. 1. Uzroci nastanka financijske krize........................... Error! Bookmark not defined. 3. GLOBALNE POSLJEDICE FINANCIJSKE KRIZE. ............................................6 3. 1. Utjecaj financijske krize na Sjedinjene Američke Države .......................................6 3. 2. Utjecaj financijske krize na Azijske zemlje..............................................................7 3.2.1. Japan .................................................................................................................7 3.2.2. Kina ....................................................................................................................8 3. 3. Utjecaj financijske krize na zemlje Europske unije..................................................9 3. 4. Utjecaj financijske krize na Hrvatsku ...............................................................10 4. ZAKLJUČAK .............................................................................................................12 5. LITERATURA............................................................................................................13 6. POPIS GRAFIKONA..................................................... Error! Bookmark not defined. Rast financijskog sektora i njegovu globalizaciju omogućavala je dinamična deregulacija, razvoj ‘tvrdih’ tehnologija – informatike i telekomunikacija, kao i razvoj ‘mekih’ tehnologija – sve brojnijih financijskih inovacija. Financijsko tržište postalo je globalno, razvili su se gigantski financijski subjekti, banke i ostali koji su postali ‘preveliki da bi propali’ (to big to fail). Usporedno s rastom financijskog tržišta razvijali su se i sustavi nadzora i regulacije, ali oni su u većoj mjeri ostali nacionalnog karaktera. Mnogi inovativni financijski proizvodi, posebno u sektoru investicijskog bankarstva, funkcionirali su izvan sustava nadzora. Dominantan novčani medij za razvoj financijskog sektora bio je američki dolar. Zahvaljujući poziciji svjetske rezervne valute, dolar je omogućavao SAD-u da prima a ne daje, da kreditira a ne odriče se. Koristeći dominantnu poziciju dolara SAD je financirao svoju ekspanziju, uključujući i ratove. Američki budžetski deficit je nakon Reaganove, ali i Bushove administracije dosegnuo gigantske razmjere. Uz to, američki FED je vodio politiku niske kamatne stope. Manipuliranjem primarnom kamatom održavala se prividna ravnoteža i izbjegavale su se krize, koje su se razvijale devedesetih godina. Američka prime rate snižena je sa 6,5 na 3,5 posto u roku od svega nekoliko mjeseci nakon 2000. godine, a poslije napada na tornjeve u New Yorku na samo jedan posto godišnje. Naredna 33 mjeseca FED je održavao negativnu realnu kamatnu stopu. Na tim temeljima ekspandiralo je kreditiranje. Novac je bio jeftin i dostupan. Osnovni financijski instrument pomoću kojega je financijsko tržište nekontrolirano raslo bili su financijski derivati. Korištenjem tih inovativnih proizvoda američke banke su 'prepakirale' loše hipotekarne kredite, osigurale prvoklasne kreditne rejtinge i preprodale ih investitorima u Europi. Tržište derivata glavni je segment globalnoga financijskog balona. Prema procjenama BIS-a, vrijednost važećih ugovora iz te oblasti na kraju 2007. iznosi 600 bilijuna dolara, što je 11 puta više od vrijednosti svjetske proizvodnje. Prije desetak godina vrijednost toga financijskog segmenta iznosila je 'samo' 75 bilijuna dolara. Najbrže rastući financijski derivat, poznat kao CDS (Credit Default Swaps), koji je omogućio osiguravanje nekretninskih kreditnih proizvoda, narastao je na 55 bilijuna dolara, što je više od vrijednosti ukupnog američkoga stambenog fonda. Posljedice ekspanzije kumulirale su se na tržištu nekretnina. Na tom segmentu balon se najbrže razvijao, ali počeo je i pucati. Mehanizam nastanka financijskog balona bio je vrlo jednostavan: banke su masovno odobravale kredite bez solidne procjene rizika i bez odgovarajućih kolaterala. Najčešće je bila dovoljna procjena da će cijene nekretnina dalje rasti. Kredite za kuće dobivale su i osobe bez zaposlenja, kao i one koje stvarno nisu bile u mogućnosti otplaćivati rate. U ekspanziji kreditiranja i ljudska je pohlepa igrala veliku ulogu. Banke su zarañivale goleme profite, a njihove uprave visoke bonuse. Stanovništvo je jednostavno dolazilo do kredita, a poslovna javnost bila je zadovoljna rastom cijena bankarskih dionica i uloga u fondove. Financijsko tržište njihalo se u zanosnom ritmu, slično lakom pijanstvu, za koje vrijedi stara izreka: Čovjek se sve bolje osjeća, a organizam propada. (http://www.glas-koncila.hr/print_news.html?news_ID=15381&parentt_ID=) 3. GLOBALNE POSLJEDICE FINANCIJSKE KRIZE Globalna financijska kriza lani je smanjila vrijednost imovine diljem svijeta za čak 50.000 milijardi dolara. Globalna financijska kriza ozbiljno je pogodila dostupnost kredita diljem svijeta, snizivši potrošnju u bogatim zemljama svijeta i ograničivši siromašnim zemljama pristup stranim ulaganjima. Meñunarodni monetarni fond (MMF) snizio je svoje procjene za globalno gospodarstvo suočeno s intenziviranjem kreditne krize, te predviña da će u 2009. nastupiti globalna recesija. U svojim ažuriranim Svjetskim gospodarskim prognozama MMF je objavio da će globalni rast u 2009. usporiti na 2,2 posto, nasuprot u listopadu prognoziranom rastu od 3,0 posto. Stopa globalnog gospodarskog rasta manja od 3,0 posto smatra se globalnom recesijom. SAD, najveće svjetsko gospodarstvo, u ovoj će godini zabilježiti pad aktivnosti za 0,7 posto a gospodarstvo eurozone za 0,5 posto. Razvijena gospodarstva u cjelini smanjit će se za 0,3 posto, prema ranije očekivanom rastu od 0,5 posto. Nasuprot njima, gospodarstva u razvoju i nastajanju nastavit će predvoditi rast u svijetu, uz stopu rasta od 5,1 posto. To ipak predstavlja usporavanje u odnosu na 6,1 posto prognoziranih u listopadskom izvješću. MMF predviña i oštro usporavanje rasta gospodarstava istočne Europe u 2009., s ranije procijenjenih 3,4 na 2,5 posto, te Rusije i njezinih susjeda, s 5,5 na 3,5 posto. (http://naslov.hr/novosti_ekonomija/Svijet.izgubio.50.000.milijardi.dolara.najveci.pad.u.Aziji/ komentari/caeegb) 3.1. Utjecaj financijske krize na Sjedinjene Američke Države Stopa nezaposlenosti u SAD-u se prošlog mjeseca popela na 8,1 posto, što je najviše u posljednjih 25 godina. Za one koji su nedavno ostali bez posla, šansa da pronañu novi je najmanja u posljednjih 50 godina. Tim više što ni sadašnji podaci o rekordnom rastu nezaposlenosti ne pokazuju pravo stanje stvari. Naime, mnogi poslodavci diljem svijeta skraćuju radno vrijeme da smanje troškove poslovanja, a neplaćeni dopusti postaju sve uobičajeniji. U SAD-u je, primjerice, prosječan radni tjedan (33,3 sata) najkraći od 1964. Nedavno istraživanje konzultantske tvrtke Watson Wyatt pokazalo je da desetina američkih poslodavaca u sljedećem razdoblju planira skratiti radni tjedan, a na prisilni neplaćeni dopust svoje zaposlenike planira poslati šest posto tvrtki, dok će ih devet posto radnicima ponuditi da to učine dobrovoljno. (http://www.hrportfolio.com/hr/fondovi/fondovi_4_4_0_2/|Vijesti|Ostale_vijesti|Novost|Krug man-dvot-_SAD_-che_morati_preuzeti_velike_banke|9354) http://www.javno.com/hr-profit/mmf--kriza-u-sad-u-mogla-bi-potrajati_231648 3.2. Utjecaj financijske krize na Azijske zemlje Azijske zemlje u razvoju pretrpjele su veće gubitke vrijednosti imovine od ijedne druge skupine tržišta u nastajanju, i to u visini 9.600 milijardi dolara. Azija je pogoñena snažnije nego ostali dijelovi svijeta u razvoju budući da su njezina tržišta bilježila daleko brži rast. Azijske zemlje uvijek su imale tradiciju visokih stopa štednje i relativno ne problematičan financijski sektor, ali su ipak postale žrtve Azijske financijske krize. Zapadna tržišta kao glavna izvozna tržišta za azijske proizvode nalaze se u dubokoj recesiji, pa se takva situacija negativno reflektira na one zemlje koje su visoko-ovisne o izvozu kao pokretaču ekonomskog rasta i zaposlenosti. Izvoz u SAD je pao 21,5 posto, u Europu 46,9 posto, a u Japan 29,3 posto. Izvoz je doživio drastičan pad u siječnju 2009. godine u odnosu na siječanj 2008., i to 32,8 posto, dok je uvoz takoñer zabilježio veliki pad od 32,1 posto. (http://www.bankamagazine.hr/Naslovnica/Vijesti/Svijet/tabid/104/ctl/Details/mid/484/ItemID /49341/Default.aspx) 3.2.1. Japan Japansko gospodarstvo bilježi najveći pad u proteklih 35 godina. Izvoz je pao 13,9 posto, a prodaju japanskih automobila i elektronike u inozemstvu dodatno otežava aprecijacija jena. posao.net/jseeker_wiki.php?sessionId=8c7729397b5be7a1b930d8d18084a3ab&wikiName=E conomistKrizaNaTrzistuRada) Grafikon 1: Stopa nezaposlenosti u EU-27, SAD-u, Japanu i Hrvatskoj Izvor: Eurostat Iz grafa je vidljivo kako se najviše promjenila stopa nezaposlenosti i to u Sjedinjenim Američkim državama gdje je u veljači 2009. godine dostigla stopu od 8,1% dok je u ožujku prošle godine prema podacima iznosila 5,1%. To je drastičan porast. Hrvatska bilježi blagi pad stope nezaposlenosti no u usporedbi sa EU-27, Japanom i SAD-om ipak ima najvišu stopu u veljači 2009. godine od 8,3%. Japan ima najnižu stopu nezaposlenosti no u blagom je porastu upravo zbog globalne financijske krize. 3.4. Utjecaj financijske krize na Hrvatsku Hrvatski zavod za zapošljavanje je objavio kako je u odnosu na studeni 2008. godine, u prosincu broj nezaposlenih povećan za gotovo 6800 osoba. Na burzu se prijavilo više od 20.000 ljudi, posao je našlo tek oko 7.000 ljudi, a ostatak je izbrisan s burze. To je najveće povećanje broja nezaposlenih na mjesečnoj razini od jeseni 2006. godine. Dovoljno je reći da je povećanje u istom periodu prošle godine iznosilo svega 1300 osoba. Grafikon 2: Godišnja inflacija u siječnju 2009. godine Godišnja inflacija u Hrvatskoj (3,4%) bila je nešto viša nego prethodnog mjeseca (2,9%), čime je prekinut petomjesečni trend njenog smanjenja. Hrvatska je po tome bila gotovo iznimka: u svim zemljama EU osim Litve i Rumunjske, zabilježeno je daljnje smanjenje razine godišnje inflacije. Na razini skupine zemalja euro zone (koja od ove godine uključuje i Slovačku kao šesnaestog člana), inflacija se strmoglavila na 1,1%, najnižu razinu u posljednjih deset godina. Nismo se niti oporavili od šoka zabrane rada nedjeljom zbog kojeg su mnogi radnici izgubili radna mjesta jer nedjelje su najprofitniji dan u tjednu pa su time poslodavci izgubili mnoga novčana sredstva te su neki pribjegli otpuštanju radnika. Nakon toga počela se osjećati kriza koja je zahvatila veći dio svijeta i to tako što su su mnogi dobili uvećane rate kredita odnosno podigla im se kamata. Osim što je život sve skuplji a posao upitan za svih, suočavamo se i sa razno raznim antirecesijskim mjerama koje provodi država dok s druge strane kupuje pola milijuna eura vrijedan automobil. Postaje upitna isplata mirovina, stipendija i mirovinskih zaostataka, plaće državnih dužnosnika i javnim službenika umanjene su za 6% i sl. Zbog pada priljeva stranog kapitala slabi je priljev deviza što uzrokuje deprecijaciju kune. Hrvatsku robnu razmjenu s inozemstvom na početku ove godine obilježava pad izvoza za 26,1% i još veći pad uvoza za 31,8%. To su samo neke od brojnih posljedica koje se osjećaju u Hrvatskoj a za koje je zaslužna globalna financijska kriza. (http://www.hnb.hr/publikac/makrobonitetna-analiza/h-mba-06.pdf) 4. ZAKLJUČAK Očigledno, dubina i dinamika krize mnogo su ozbiljnije nego što se procjenjivalo. Zato će trebati mnogo energičnijih i bolnijih rezova da se stavi pod kontrolu, a posebno da bi se umanjili negativni učinci na realni sektor. Ipak, te se učinke neće moći izbjeći i posljedice krize bit će teške. Aktualnu krizu prati još jedna specifičnost, a to je odlučnost vlada i središnjih banaka ugroženih zemalja da ovladaju negativnim procesima. Premda su reakcije vlada u ranim fazama krize bile prilično mlake, one u posljednje vrijeme ispoljavaju visoku odlučnost. Osigurava se likvidnost bankarskog sektora, preuzimaju se neke banke, zaoštrava se regulativa. Na te su mjere burze početno pozitivno reagirale, ali i dalje vlada velika neizvjesnost. Očigledno je da je dubina i dinamika krize mnogo ozbiljnija nego što se procjenjivalo. Zato će trebati mnogo energičnijih i bolnijih rezova da se stavi pod kontrolu, a posebno da se umanje negativni efekti na realni sektor. Ipak, te efekte neće biti moguće izbjeći i posljedice krize bit će teške. Kao što je rečeno u uvodu, ovo je kriza sistema. Kako god se okončala, ostavit će duboke posljedice na strukturu svjetskoga financijskog sustava. Mnogo toga u financijama, organizaciji financijskih institucija, njihovoj ulozi i funkcioniranju, financijskim proizvodima, metodama regulacije i nadzora temeljito će se promijeniti. Malo ljudi ima predodžbu kako će izgledati financijski sustav sutrašnjice. Ipak, jedno je sigurno: nakon krize ulazimo u razdoblje kada će ekonomska uloga države biti mnogo izraženija. Razdoblje tržišnog fundamentalizma, kao vladajućeg načela u posljednjih dvadesetak godina, bit će potisnuto. Hoće li to značiti i kraj dolarskoga novčanog standarda i formiranje posve nove financijske paradigme ostaje da se vidi.
Docsity logo



Copyright © 2024 Ladybird Srl - Via Leonardo da Vinci 16, 10126, Torino, Italy - VAT 10816460017 - All rights reserved