Novinarska stilistika-Skripta-Novinarstvo-Politicke nauke (4), Skripte' predlog Novinarstvo. University of Belgrade

Novinarstvo

Opis: Novinarska stilistika,Skripta,Novinarstvo,Politicke nauke, nedostatak morala, tehnološku regresiju, intenzivnije rješenje, intenzivne pripreme, intenzivan rad, predmet, prevagu ima imenica, opis, radnja, prevagu ima glagol, pripovijedanje, etničko podrijetlo, pučanstvo, rod, rećom obdaren, imućno čeljade, osoba skromnih društvenih prilika
Prikazivanje stranica  1  -  2  -  14
HRVATSKI JEZIK I NOVINARSKA STILISTIKA

1

HRVATSKI JEZIK I NOVINARSKA STILISTIKA

-govorna zajednica je grupa ljudi koja je vezana nekom vrstom društvene organizacije, u kojoj ljudi razgovaraju jedni s drugima i svi govore slično -dijalekt je bilo koji varijetet nekog jezika koji se definira s obzirom na govornika; registar je varijetet definiran u odnosu na društveni kontekst. Dijalekt je ono što se govori, a registar ono što se govori u određenom trenutku. -po lingvistima, niti jedan oblik govora ili dijalekt nije sam po sebi vrijedniji od drugog -u povijesti, nagli priljev ruralnog stanovništva u grad i njegovo transformiranje u gradsko stanovništvo stvorilo je socijalnu heterogenost koja se očitovala u višejezičnosti; jezik grada ima karakteristike dijalekata, standardnog jezika i specifično sociolekatskih obilježja. On više nije dijalekt, a još nije standardni jezik. Govor grada obuhvaća govor običnih ljudi u svakodnevnoj komunikaciji.

-najčešće promjene u hrvatskom leksiku: revitalizacija (prelazak iz pasivnog u aktivni), kalkiranje (stvaranje prevedenica prema stranim modelima) te iskorištavanja tvorbenih modela hrv. jezika-neologizmi ili novotvorbe. -promjene u hrvatskom leksiku u 90.-im godinama 20. st.:

1. hrvatski termini/stručni nazivi-apsolutna i nagla promjena, trenutna prevlast (vojni, pravni, administrativni termini-veleposlanik, putovnica, časnik, ravnatelj...) 2. hrvatske riječi koje se s raznih nelingvističkih razloga žele nametnuti drugima- ideologemi (nazočnost-prisutnost, izvješće-izvještaj, glasovati-glasati..) 3. hrvatske zamjene koje koegzistiraju s internacionalizmima katkada iste, a katkada različite stilske vrijednosti (sustav pred sistemom , položaj-pozicija, čimbenik-faktor...)

-deset ključnih riječi našega javnog jezika: 1. RJEŠAVATI-koristi se uz riječi problem ili pitanje (rješiti stambeno

pitanje/kupovina stana...). Sve češće otpadaju posrednici problem i pitanje-rješavanje dugova. Taj glagol poharao je jezik, uništio i otjerao mnoštvo riječi koje su svojim značenjem jeko dobro služile.

2. NA- često se koristi umjesto u nečemu, pokazuje da nemamo svi jednaku predodžbu o svom mjestu u svijetu iako se služimo istim jezikom.

3. BILJEŽITI-umjesto nekih snažnih riječi koristimo je i to u pasivu i time rečenicu činimo mlakom i mlitavom ( bilježimo smanjivanje izvoza/izvoz stagnira)

4. PRISUTNOST-u jeziku je što i traperice u odijevanju-upotrebljiva u svim prilikama (odsutnost snage, odsutnost planiranja, umjesto slabi, nejedinstveni i neodgovorni). Nekad se odnosila samo na žive ljude, sada određuje i predmete i pojave.

5. POMAK-koristi se i u negativnom i pozitivnom, njome zataškavamo i maskiramo neuspjeh (negativan rast), istodobno i zatajujemo uspjeh i korak naprijed pretvaramo u bezlični pomak (pozitivan pomak). Zamijenila snažnu riječ napredak. To je neutralna, mrtva riječ iz koje se ne razabire kuda se krećemo.

6. NOSILAC-ništarije i lijenčine postaju nosioci nemara, zločinci i probisvijete nosioci zla-neutralizira temeljne životne opreke. Ona je riječ izjednačiteljica-pred njom smo svi jednaki.

7. IMATI-riječ povezana s pojmom vlasništva i bogatstva, od nje su potekle imenice imovina, imetak, imanje...koje bude ponos i samopouzdanje, sada daje pozitivnost svim našim negativnostima (imamo nedostatak morala, imamo tehnološku regresiju...)

2

8. CENTAR-neman koja guta riječi, rječožder (dom za napuštenu djecu/centar za..., turističko mjesto/turistički centar, robna kuća/opskrbni centar...) Tajna te riječi je da ne znači ništa a može značiti sve.

9. INTENZITET-nitko joj ne zna točno značenje ali svatko osjeća da je nešto močno, važno i poticajno. Intenzivnije znači i više, bolje, temeljito, marljivo... (intenzivnije rješenje, intenzivne pripreme, intenzivan rad...)

10. SITUACIJA-riječ bez identiteta, stvorena za sve prigode, savršena kad se želi izbjeći jasan iskaz, podatna kad se želi krivotvoriti stvarnost. Složena situacija vrhunac je svake situacije.

-mi ne komuniciramo standardnim jezikom nego njegovim funkcionalnim stilovima -realizacija jezičnog sustava je standardni jezik -između jezičnog sustava i njegove realizacije, standardnog jezika, djeluju konvergentne i divergentne sile. Konvergentne-integracijske, vuku k jeziku kao sustavu, a divergentne, dezintegracijske, vuku k jeziku kao standardu.

-funkcionalni stilovi se mogu podijeliti na: -nominalne-svojstven im je predmet, prevagu ima imenica, opis (deskripcija) -verbalne-svojstvena im je radnja, prevagu ima glagol, pripovijedanje (naracija)

-standardni jezik funkcionira na različite načine u različitim funkc. stilovima-što je greška u jednom ne mora biti greška u drugom. Nema funkc. stila bez mana. Svaki ima svoja pravila, svoje norme, svaki se odupire onome što ne valja na sebi svojstven način. -samo nesputan razvoj funkcionalnih stilova omogućava nesputan razvoj standardnog jezika -svaki je funkc. stil uzor sam sebi

-standardni jezik je polifunkcionalan jer je život koji prati polifunkcionalan -kao cjelina standardni jezik je apstraktan jer nitko ne govori standardnim jezikom kao cjelinom nego jednom od njegovih funkcija, jednim funkcionalnim stilom. Svatko govori onako kako to zahtijeva njegova društvena djelatnost.

-samo se pod pritiskom jezika kao standardnog jezik kao sustav mijenja -jezik kao sustav će standardnom dati sve što je potrebno a standardni će to uzeti i prilagoditi sebi

-temeljna načela jezične pravilnosti (Pranjković):glavni razlog normativnim zahvatima jest postojanje inačica-o tome što je pravilnije od drugog može se govoriti samo kad je riječ o konkurentnim jezičnim jedinicama. Sve inačice nisu jednako preporučljive, mogu se međusobno stupnjevati.

-načelo stabilnosti-jezično pravilnijim bi se smatralo ono što je stabilno, postojano, što nije posložno promjenama, osobito ne naglim. Njegova je pouzdanost relativna jer posve pravilno može biti nešto što se tek pojavilo, što može biti nestabilno., a vrlo stabilne mogu biti inačice koje se smatraju pogrešnima.

-načelo proširenosti-tiče se statističkih pokazatelja. Prednost bi trebalo davati onom što je frekventnije, što se češće javlja u praksi ili što upotrebljava većina govornika standardnog jezika. Treba ga uvažavati ali ne apsolutizirati jer pred statističkim pokazateljima

3

nerijetko prednost dobivaju drugi činitelji. Proširenije može biti ono što se po drugim kriterijima smatra nepravilnim.

-logičko načelo-o tome što je logičko treba voditi računa u prosuđivanju što je pravilno a što ne. Treba imati na umu da jezik ima svoju logiku koja ne mora biti u skladu s našom logikom (musti jarca u rešeto nije logično). I, pojam logičnosti u jezicima prilično je relativan-što je u jednom jeziku logično ne mora biti u drugom.

-estetsko načelo-previlnije bi trebalo biti ono što je ljepše, a o tome što je ljepše prosuđuje onaj tko se bavi jezikom. To načelo je vjerojatno češće u igri nego što bi trebalo biti. Krajnja je subjektivnost načela i ukusi se nužno mijenjaju.

-pragmatično načelo-jedno od najradikalnijih. Zagovornici smatraju da su norme posve uvjetne tj, lišene bilo kakve vrijednosti sa satajališta znanstvene ili bilo kakve istine. Nikakvo znanstveno utemeljenje jezične norme uopće nije moguće. Iako su gledanja radikalna i krajnje pretjerana o njima treba voditi računa.

-tzv. pravno načelo-inzistira se na sličnosti između jezičnih i pravnih normi, npr. pravopis ima karakter zakona. Narušavanje tih normi ima za posljedicu određene sankcije. Krivo je na njima inzistirati jer su jezične norme krajnje zamršenije nego pravne.

-tzv. znanstveno načelo-suodnos norme i jezičnog sustava koji omogućuje da se o pojedinim inačicama sudi znanstveno. Usklađenost sa sustavom nešto je što se može utvrditi i što treba uzimati u obzir, ali sa stajališta norme može biti potpuno relativno.

-zemljopisno načelo-među ljudima postoji vrlo izražena potreba da se uzorni dijalekt ili uzorni regionalni govor konkretizira i zemljopisno. To je jedna od najvećih zabluda jer naprosto ne postoji nikakav čisti dijalekt koji bi služio kao uzor. Načelo je posve irelevantno kad se raspravlja o tome što je u standardnom jeziku pravilno.

-aristokratsko načelo-u razvoju svakog književnog jezika se jezik viših društvenih slojeva smatrao prestižnijim, pravilnijim. Treba ga uzimati u obzir ali s obzirom jer je pojam aristokracije neodređen. Kroz povijest kod nas ti slojevi nisu ni govorili hrvatski, a ako su to najbogatiji ljudi, opet ima skorojevića, zelenaša...čiji jezik ne može biti primjer drugima. To je posve difuzno načelo kao i sam pojam aristokracije.

-demokratsko načelo-pretpostavlja da su svi ljudi u svim zajednicama jezično jednakovrijedni i da svi imaju pravo na svoje vlastite jezične izbore. Važnu ulogu imaju statistički polazatelji pa je blisko načelu proširenosti. Zagovornici su čak tvrdili da i najveće besmislice postaju pravilne kad se usvoje. Ipak i u jeziku postoji «jezični moral» koji priječi da se prihvaćaju najveće besmislice.

-načelo autoritetnosti-među najpopularnijim načelima. Pravilna je ona inačica koja je potkrepljena autoritetom izvora (književnog stvaratelja). Svojedobno je kod nas bilo vrlo prošireno u obliku parole Piši kako pišu dobri pisci! Preporučljivije je da nam u pisanju budu autoritet dobri pisci nego kakva piskarala no treba biti na oprezu o stilovima.

-načelo svrhovitosti-pravilnije je ono što je primjerenije pojedinom tipu komunikacije. Ne postoji jedna jedinstvena norma koja bi vrijedila za jezik u cjelini, nego svaki funkcionalni stil ima svoju normu.

4

sva spomenuta načela (a još i tradicijsko, autohtonosti, produktivnosti...) treba pri donošenju normativnih odluka uzimati u obzir, ali tako da se niti jedno ne apsolutizira. Samo će se na taj način u normativističkim zahvatima postupati razložno, utemeljeno i neprotuslovno.

-određene riječi u izražavanju pogađaju društvene zabrane, ublažavanje izraza i korištenje eufemizama za njih. To posebno pogađa:

-društveni položaji-često su sputani pojam bogatstva i siromaštva (srećom obdaren, imućno čeljade, osoba skromnih društvenih prilika...) kao i zanimanja niže društvene službe i dominantni položaji. (javno prenoćište/svratište, ubožnica/mirovni dom). Nepristojno je reči gladan (imati dobar apetit); u ekonomskim odnosima se nikad ne govori o novcu (svota, iznos, sredstva); imena zanimanja imaju jako pejorativno značenje pa postaju sininimi za niže društvene prilike (fakin/nosač); eufemistički nazivi za razne organizacije (požarnik za vatrogasca, čistać/smetlar, čuvar/vratar); nazivi rasa isto poprimaju pogrdno značenje (Bugarin, crnac, žuti); ideologije (za vrijeme 2. svj. rata tal. vojska je koristila germani, germanska vojska umjesto njemački); sama rasa (etničko podrijetlo, pučanstvo, rod)

-zabrana izravnog lingvističkog odnosa-pravila ponašanja nalažu da se osobama odnosimo s poštovanjem, često se u dodiru s osobom prelazi na ti zbog postignute hijerarhijske jednakosti i prisnosti. Kada se upotrebljava zamjenica u množini i govori kao da se radi o trećoj osobi-onaj koji govori odbija kontakt sa sugovornikom. Upotreba plemićkih, akademskih i vojnih titula je isto način da se izbjegne obraćanje vlastitim imenom

-politička zabrana-u političkom jeziku stranaka i tiska koriste se termini koji za njh imaju određenu vrijednost. (umjesto fašist, komunist/osoba desnice, nostalgičan). U nekim ambijentima radije reći ljevičar ili crveni nego komunist. U službenoj štampi javna snaga/policija. U Njemačkoj se izbjegava Führer iako znači vođa.

-birokratska zabrana-u birokratskom načinu izražavanja osoba je prešla na drugu dužnost/smijenjena je; porezi/doprinosi, krađa u uredu/nesavjesnost, manjak, pogubiti, egzekucija/smrtna osuda.

-fizički nedostaci-zabrana je vezana nekom vrstom praznovjernog straha (slijepac/koji ne vidi dobro, gluhak/koji ne čuje dobro, šepav, hrom/nesretnik, bogalj)

-moralni nedostaci i mane-vezani su moralnim koncepcijama društva u kojem živi onaj koji govori (škrtac/lakomica, lagati/zaobilaziti istinu)

5

-NORME I NORMIRANJE -HRVATSKI JEZIK je zajednički naziv za sve one južnoslavenske govore ili idiome i za sve na njima zasnovane pisane (književne) jezike kojima su se u prošlosti služili ili se danas služe Hrvati. Definicija se dijeli na:

-hrvatske organske idiome -hrvatski standardni jezik -hrvatske substandardne idiome

-Organski idiom ili mjesni govor je idiom koji služi kao komunikacijski kod određene zatvorene i homogene, ruralne etničke zajednice tj. govor konkretnog sela i zaseoka.

-dva ili više govora-skupina govora -dvije ili više skupine govora-dijalekt -dva ili više dijalekta-narječje

-Substandardni idiomi vezani su uz urbanu, intelektualiziranu sredinu, a nastaju u prostoru između organskih idioma i standardnog jezika. Ovdje pribrajamo razgovorni jezik, dobne žargone (učenički, studentski...), stručne žargone i šatrovački (tajni jezik rubnih društvenih skupina).

-Standardni jezik (D. Brozović) je autonoman vid jezika, svjesno normiran i polifunkcionalan, stabilan u prostoru i elastično stabilan u vremenu. 4 su važne lingvističke i sociolingvističke značajke:

-autonomnost-samostalnost standardnog jezika spram bilo kojeg organskog idioma ili skupine idioma dotičnog jezika (hrv. stand. jezik nije podudaran s nijednim od 16 dijalekata ili 3 narječja)

-svjesna normiranost-norma je sustav prihvaćenih propisa kojima se određuje što je u nekom dijelu idioma ili u idiomu pravilno. Dvije su vrste normiranja: spontano (uzusno, temeljna značajka organskih idioma), i svjesno (planirano, temeljna značajka stand. jezika). Normiranje se provodi svjesno i sustavno odgovarajućim normativnim priručnicima. Svaki standardni jezik je skup norma od kojih svaka norma normira jedan njegov odsječak. Norme:grafijska, pravopisna, fonološka, pravogovorna, gramatička...

-polifunkcionalnost ili funkcionalna polivalentnost-standardni jezik mora biti tako osposobljen da se njime bez teškoća možemo služiti u funkcionalno vrlo različitim komunikacijskim situacijama. To je jezik kojim se mora moći sve kazati a da se pri tom ne govori rukama i ne pomaže izrazom lica.

-elastična stabilnost ili gipka postojanost-jezik je u osnovi postojan, stabilan, ali je ta postojanost gipka, elastična. Uvijek mora biti toliko elastičan da može primati potrebne i korisne informacije, ali i odbiti nepotrebne i destruktivne.

-EUFEMIZMI I TABU RIJEČI -eufemizmi su suprotstavljeni vulgarizmima, to je upotreba riječi ili izraza koji zamjenjuju vulgarizme, psovke ili tabu riječi. Odnose se na pojave i pojmove koji se smatraju suviše delikatnima, ono što se u datoj kulturi smatra tabuom. Eufemizam je ponekad blizak litoti. Djeluju u svakodnevnom govoru (ako umre/ako mu se što dogodi, za debele/za punije). Često imaju i funkciju stvaranja komičnog efekta. -tabu riječi (iz tonganskog-sveto, nedodirljivo)-verbalni tabui su poznati u svim kulturama, često su odraz straha da će se dozvati neželjena pojava, smrt, bolest-... (ono najgore/rak)

6

STIL -stil je način na koji se nešto radi. Stil u jeziku je način izražavanja određenog sadržaja, točnije, različiti načini izražavanja istog sadržaja -o stilu možemo govoriti samo ako postoji mogućnost odabira tj. ako postoji više od jedne jezične jedinice koja se u određenom kontekstu može upotrijebiti. Stilski odabir znači da je na mjestu jedne jezične jedinice mogla stajati jedna ili više drugih bez promjene osnovnog sadržaja mada uz promjenu smisla. Odabir zavisi od konteksta, situacije, cilja i funkcije kominikacije -stil nije samo «odjeća sadržaja» nego između stila i značenja postoji ekvivalencija-promjena u formi iskaza nužno mijenja i njegov sadržaj. -pored individualnog stila postoje i grupni stilovi

-anglosaksonski stilisti upotrebljavaju termin registar umjesto stil. Stil se smatra suviše širokim, višeznačnim, nedovoljno preciznim. Obično se suprotstavlja formalni i neformalni registar, tehnički i netehnički. U novije vrijeme prevladava shvaćanje registara kao razlikovnih jezičnih varijeteta koji se razlikuju s obzirom na vanjezične kontekste i situacije (registar sporta, reklame...). Pojam registra veoma je blizak pojmu funkcionalnog stila. Ponekad se i termin žanr upotrebljava u značenju registra. -registri su po pravilu prepoznatljivi već na osnovu nekoliko rečenica. Oni koji obiluju tipičnim elementima što ih čine prepoznatljivim su hegemonijski registri (monoregistarski tekstovi), cilj im je apsolutna jasnoća, jednoznačnost, a oni kod kojih se može prepoznati više registara su heteroglosijski (multiregistarski tekstovi), oni su višeznačni i traže recipijentov puni angažman u definiranju njihove prirode. Preregistracija je uvođenje jednog registra u neki drugi.

-stilem je jedinica koja nosi određenu stilsku informaciju. S obzirom na jezični nivo na kojem se reazliziraju, razlikuju se grafostilemi, fonostilemi, leksikostilemi, semantostilemi, morfostilemi, sintaksostilemi i tekstostilemi -kada se kaže da je neka jezična jedinica stilski markirana podrazumijeva se da posjeduje dodatno stilsko obilježje, dodatnu stilsku obavijest u odnosu na stilski neutralne jezične jedinice

ŽARGONIZMI -žargon (engl. slang) je specifična stilski markirana vrsta upotrebe jezika koja se ograničava ne određene socijalne grupe. Može se pojaviti u raznim funkcijama-stvaranje komičnog efekta, govorna karakterizacija likova, uvjeravačka funkcija u reklami, osvježenje u novinskom stilu... -mogu biti riječi domaćeg ili stranog porijekla -neki imaju metaforičku prirodu -argotizmi-vezuju se uz sferu argoa, tajnog jezika marginalnih društvenih grupa. -upotreba tajnog jezika označava naglašavanje pripadnosti određenoj grupi, bijeg od rutine svakodnevice,... Jezik svih onih koji svoju komunikaciju iz nekih razloga skrivaju od komunikacije socijalne zajednice kojoj pripadaju -specifičan oblik je šatrovački govor-permutacijom slogova se ostvaruje neobično -proza u trapericama-Flaker-upotreba žargona

7

-dijalekt je pododio jezične cjeline -od dijalekata hrv. jezika samo štokavski dijalekt kao sustav ima nasuprot štokavski dijelekt kao standard. To nemaju čakavski i kajkavski dijalekt. -standardni se jezik uči, ne dobiva se rođenjem -štokavski je dijalekt samo osnovica hrvatskog standardnog jezika -hrv. standardnim jezikom govori se i u Osijeku, Varaždinu, Splitu, Zagrebu-ako se govori, ali ne na isti način

JEZIK KAO SUSTAV JEZIK KAO STANDARD

-podliježe lingvističkim (jezičnim) zakonitos.

-neovisan o kulturi, književnosti, civilizaciji, politici, vjeri, naciji....

-ljudska volja nema što tražiti

-pravilnost je potencijalna (više je načina izražavanja jednog te istog sadržaja-inačice ili varijante) -pod njegovom kontrolom se govori spontano

-govorenje ne podliježe snakcijama (ne griješi se)

-nema društveno neprihvatljivih starih, stranih, dijalektizama....posebno u književnoumj. stilu

-čisti suodnos činjenica-ništa nije izvan pravila, nema iznimaka, postoje i pravila o raspodjeli fonema

-nema jezika koji je nemoćan, velik ili mali, bogat, siromašan, razvijen, nerazvijen

-podliježe sociolingvističkim (društveno- jezičnim) zakonit. -ovisan o kulturi, književnosti....

-on je polifunkcionalan-različiti funk. stilovi

-ljudska volja je bitna

-pravilnost je aktualna(uvažava zabrane životne stvarnosti)

-pod njegovom kontrolom se govori prisilno

-govorenje podliježe društvenojezičnim sankcijama

-pravila odvajaju povijest od suvremenog, ne dopušta se staro (moraju poštovati svi stilovi osim knjiž.), odvajaju domaće od stranog (strano dijele na prihvatljivo i neprihvatljivo- barbarizme), odvajaju nedijalektalno od dijalektalnog (dijalektalno-neprihvatljivo)

-može se govoriti o bogatim i siromašnim, razvijenim i nerazvijenim standardnim jezicima

8

-STILOVI HRVATSKOG STANDARDNOG JEZIKA(jezični podsustavi): 1. ADMINISTRATIVNI 2. KNJIŽEVNOUMJETNIČKI (beletristički) 3. NOVINARSKI 4. ZNANSTVENI 5. RAZGOVORNI

-ustaljeni izrazi:kancelarizmi, beletrizmi, žurnalizmi, scijentizmi i kolokvijalizmi

ADMINISTRATIVNI STIL

-jezik ureda, politike, industrije, trgovine, reklame -u njemu su nastale najveće promjene u povijesti najnovijeg razdoblja hrv. standardnog jezika. Često se netočno poistovjećuje s pojmom standardnog jezika. -jedna od najvažnijih značajki je imperativnost -najpodložniji je ideologizaciji i ideologemi su mu najsvojstveniji (jezična ispravnost se prosuđuje ideološkim stavom) -nominalni je stil-sve je podređeno nominalizaciji-imenskom -opće zanačajke:jednostavnost, jasnoća, točnost, potpunost, ujednačenost, eksplicitnost, ekonomičnost, analitičnost, konkretnost, objektivnost, kratkoća, određenost, terminologičnost, neemocionalnost, neekspresivnost, imperativnost, klišejiziranost i jezični parazitizam -česta upotreba riječi:sustav, mehanizam, politika, režim, problem, pitanje.... Te se riječi koriste zbog želje za isticanjem, pojačavanjem dojma, pa se poput parazita prikače uz druge, zato se zovu riječi-paraziti. -jedna od najtežih bolesti administrativog stila-pleonazam (izražavanje jednog te istog značenja dvjema ili s više riječi) No, nije svaki pleonazam znak bolesti ovog stila, neki su nešto bez čega ovog stila ne bi bilo (namjerni-njegova nužnost). Znak bolesti su nenamjerni pleonazmi (vidljivi), koji su često rezultat polovična ili slaba znanja jezika. (kako i na koji način, no međutim, na vrijeme od, u sastavu od, tijekom prošle godine, težine deset kg, cijena koštanja , dječji kinderbet, hemendeks s jajima, bečka vineršnicla...) -nominativnost, jednostavnost i stilska neobilježenost traže da se glagolska vremena svedu na prezent, perfekt i futur prvi. -posebno u razdobljima jezičnog purizma sklon je pojednostavnjivanju i ujednačavanju -stilska ili jezična inflacija-pretjerano povećanje količine uz smanjenje vrijednosti. Opasnost u tome što je moguće da jedan način izražavanja briše sve druge moguće načine. (glede postupno zamjenjuje s obzirom na, s gledišta, sa stajališta, kad je riječ o , kad se radi, imajući na umu...). Gomilanje jezičnih sredstava bez vrijednosti. -gaji najveću ljubav prema jezičnim klišejima -najbrže reagira na jezične promjene izazvane društveno-političkim promjenama -često dolazi do prevelika uveličavanja sadržaja poruke -rečenica je kratka, bez suvišnog opisa. Subjekt je načelno na prvom a predikat na drugom mjestu, nema inverzije. -visok je stupanj shematiziranosti i determiniranosti jezičnih sredstava -funkcija-služi za komunikaciju između: pojedinaca i ustanova, između ustanova, država i državnika, pojedinaca i državnih organa... -postoje više-manje stroga pravila i sheme, obrasci za većinu žanrova -odlikuje se preciznošću, točnošču i činjeničnošću -odsutstvo figurativnosti ili ekspresivno-emocionalne markiranosti -česte su stilske greške, teško razumljive riječi, gomilanje riječi ima 5 podstilova:

-zakonodavno pravni-žanrovi su zakoni, statuti, ustavi, odluke, naredbe, rješenja (česte

9

latinske riječi i izrazi) -društveno-politički-rezolucije, povelje, deklaracije, programi, referati, priopćenja, izjave -diplomatski-komunikei, note, protokoli, memorandumi (česte shematizirane konstrukcije, jedini podstil koji koristi stilska sredstva i figure) -poslovni-ugovori, dopisi, fakture, certifikati, narudžbe, uplatnice... -personalni-molbe, autobiografije, žalbe, punomoći, upitnici, ankete...

-postojanje kancelarizama (predmet, dopis, dana toga i toga, gore navedeni, imenovani) - pojednostavljuje komunikaciju ali pojačava dojam krutosti -velika pažnja posvećuje se preciznosti i točnosti iznošenja podataka -česta upotreba skraćenica

-broj glagola je dodatno smanjen, čest je dekomponirani predikat-on se sastoji o jedne glagolske kopule ili semikopulnog glagola i glagolske imenice u zavisnom padežu. Nekad ga nije moguće zamijeniti prostim predikatom jer ne postoji, ili pak dekomponirani predikat izražava drugu nijansu značenja. Sve više prodiru i u svakodnevni jezik. Dekomponirani predikat je jedna od pojava koje se koriste za nominalizaciju jezika (pojavljivanje nominalnih sredstava umjesto verbalnih).

KNJIŽEVNOUMJETNIČKI (BELETRISTIČKI) STIL

-najindividulaniji stil-individualna sloboda je najveća -nije stil koji oponaša već koji osmišljava i preosmišljava -književnik je izravno poslušan lingvističkim normama jezika kao sustava, a ne društvenojezičnim, sociolingvističkim normama jezika kao standarda. Jedino tako može biti potpuno (neograničeno) slobodan -književnik uzima u obzir i riječi i njihova društvom utvrđena značenja, ali ih stavlja u odnose u kojima će se pojaviti nova, neutvrđena značenja -jezik se niti ostvaruje niti obrađuje onako kako to odgovara općim normama standardnog jezika -u ovom stilu je dopušteno kršenje niza zabrana koje su uobičajene u drugim stilovima -okazionalizmi-nove riječi čije značenje i forma ne postoje izvan konkretnog teksta -stilska dominanta-onaj element stila kojem su potčinjeni svi drugi njegovi elementi

-PREREGISTRACIJA-pojam iz anglosaksonskog kruga, preuzimanje elemenata drugih stilova u književnoumjetnički. Takav postupak stvara dodatni nivo značenja književnoumjetničkog teksta, a preuzeti elementi u novom okruženju poprimaju nove karakteristike. Kada se npr. novinarski ili znanstveni termini koriste u književnoumj. tekstu, to više nije naučni termin, novinski članak, već je dio novog teksta. Zato se govori o pre- registraciji, naknadnoj registraciji tekstova. Stilizacija je pojam sličan preregistraciji, karakterizira ju oponašanje jezičnih sredstava karakterističnih za neki tip jezične realizacije u svrhu ostvarivanja određene umjetničke funkcije. Javlja se kao oponašanje neke forme, karakterističnog stila nekog pravca, nekog djela ili nekog pisca. Jedan od slučajeva stilizacije je skaz –uvođenje pripovjedača u tekst, uz očuvanje svih karakterističnih jezičnih osobina koje taj lik smještaju u neku sredinu, doba, socijalnu skupinu... U drugim umjetnostima stilizacija se tumači kao pojednostavljivanje.

10

NOVINARSKI STIL (žurnalistički)

-najsloženiji funkcionalni stil -književno novinarstvo se pojavljuje kao granično područje između književnosti i novinarstva-književne teme se obrađuju na način primjeren novinarstvu -opće funkcije novinarskih medija: informativna, propagandna, popularizatorska, agitativna, pedagoška i zabavna -jezična sredstva: neutralna-imaju načelno prevlast u informativnim, popularizatorskim, prosvjetiteljskim i pedagoškim žanrovima (vijest, komentar, kronika, recenzija, intervju, anketa, reportaža), i ekspresivna-u propagandnim, agitativnim i zabavnim žanrovima(kratka priča, kozerija, humoreska, esej, feljton, nekrolog....) -individualnost, subjektivnost, emocionalnost, figurativnost i ekspresivnost se postiže stilskim figurama:

-poredba-dovođenje u vezu s drugom, poznatijom pojavom -metafora-prijenos značenja po sličnosti -metonimija-prijenos značenja po logičkoj, prostornoj, vremenskoj ili uzročnoj zavisnosti među pojmovima -alegorija-umjesto onog što se misli kazuje se nešto drugo -simbol-određivanje pripadnosti nekomu ili nečemu svojim izvanjskim oblikom -antifraza-riječ sa suprotnim značenjem -antiteza-suprotstavljanje dvaju ili više riječi supr. značenja -kontrast-suprostavljanje riječi istog sadržaja po sadržajnoj različitosti -paradoks-povezivanje pojmova koji proturječe -emfaza-isticanje riječi šireg značenja da bi joj se dalo uže -hiperbola-prenaglašavanje -antonomazija-nazivanje stvari drugim imenom -eufemizam-ublažavanje -ironija-podrugljivost -litota-isticanje pojma nijekanjem njemu suprotnog -perifraza-zamijena riječi drugom rječju ili rečenicom -igra riječima-izvrtanje, produljivanje, skraćivanje...riječi

-vrlo su česte razne zamjene metonimijskog karaktera (Predsjednikov sport, cibonaši, brončani, ...)-omiljeno sportskim novinarima -u humorističkim žanrovima čest je eufemizam, kontrast, ironija, kolokvijalizmi narječnog podrijetla (bumo rekli, hamper, barba...). -naslovi mogu biti:

-nominativni-imenuju sadržaj, glavnu ulogu imaju imenske riječi (Mesić umjesto Tuđmana, Pariz na dva kotača, Optimizam u plaštu opreza...)

-informativni-prenose sadržaj, glavnu ulogu imaju glagoli, glagolska vremena, upitne riječi,rečenični znakovi (Arapi s hrvatskim putovnicama?, Ostavite djeci papigice!...)

-reklamni-nude sdržaj, pa glavnu ulogu imaju poticajne riječi, sredstva i načini isticanja poticajnosti, sugestivnosti-imperativi, upitnici,. ... (Otkrij nove ideje, Dođi, kupi, osvoji!, Za bolji stil života!...) -naslovi moraju biti izazovni pa se pojavljuju snažne, uvjerljive, upadljive riječi, poslovice, kontrasti, paradoks i sl. -česti žurnalizmi:zahlađeni odnosi, neriješeno pitanje, kuloarski razgovori, strateško pitanje... -novinarski stil voli internacionalne riječi: publicirati, inicirati, komunicirati, unificirati, ratificirati, mistificirati...Internacionalne neki puta zvuče jače od domaćih (dijaboličan/đavolski, misterij/tajna...) -ne izbjegavati upotrebu klišeja no rabeći klišeje paziti da se jezik ne klišejizira

11

-ustaljene fraze, šablone mu se često zamjeraju, no one pojednostavljuju primateljevo razumijevanje

-stil se realizira u različitim medijima -velika žanrovska raznovrsnost-informativni i analitički žanrovi. Neki se jevljaju u svim medijima, neki su specifični za određene -dvije osnovne funkcije-konativna (ubjeđivačka) i referencijalna (pripoćavanja) -automatizacija jezičnih sredstava -od žanrova, kolumna stoji na granici prema publicistici -osim žanrovski i medijski, stil se razlikuje i s obzirom na ti štampe, radio ili tv programa...

PUBLICISTIČKI STIL -zastupljen je u raznim medijima ali se realizira u formi većih publikacija -podstilovi:

-publicistički u užem smislu-podrazumijeva publicistiku shvaćenu kao ozbiljno, analitičko novinarstvo-feljtoni i knjige posvećeni nekim političkim, sportskim, kulturnim temama-kuhari i kuharski priručnici su primjer

-književno-publicistički-putopis, reportaža, kritika, polemika-granični položaj iz publicistike prema književnosti ili eseju. Estetska funkcija nije usputna, već ključna. Konativna funkcija, emotivno-ekspresivna, referencijalna. Polemika-pojam za žanr u kojem se verbalno sukobljavaju zastupnici suprotstavljenih stavova. Dolazi od grčke riječi polemos-rat. Nastaje kao reakcija na neki tekst. Može biti realizirana u formi jednog ili više tekstova. Uvijek uključuje dva suprotstavljena mišljenja, implicira dijalog. Uvijek sadrži opoziciju. Unutar polemičkog stila moguće je govoriti o individualnim stilovima polemičara. Polemičar govori protiv drugoga da se dopadne trećemu. Koriste se kombinacija objektivnih i subjektivnih elemenata, retorička pitanja i obraćanja, igre riječima, citati, ironija, sarkazam, cinizam, književna kritika. Razlika između polemičkog književnog djela (stvara fikcionalni svijet) i književne polemike (pisani sukob u novinama)

-znanstveno popularni-knjige, feljtoni, članci-odlikuje se publicističkom obradom znanstvene teme, namijenjem je širokom krugu adresata. Primarna mu je funkcija komunikativna. Iz znanstvenog stila preuzima termine i terminološke sintagme, može imati emocionalno-ekspresivna sredstva. Eklektičnost-kombinacija različitih elemenata u njemu.

-memoarski-memoari, sjećanja, uspomene, dnevnici-može sadržavati elemente drugih stilova, koji služe za potkrepljivanje onog što se govori (npr. u Churcillovim memoarima mape, dijagrami...). U izuzetnim slučajevima memoari prelaze granice publicistike i postaju književnoumjetnička djela. Stil stalno stoji na rubu prema književnoumjetničkom.

REKLAMNI STIL -bilo je pokušaja da se svrsta u administrativni stil, zatim publicistički, no ipak se smatra zasebnim stilom -ne svodi se samo na verbalni kod nego i na vizualni, a zavisno od medija i auditivni -po pravilima reklama odstupa od lako predvidivog, očekivanog -dominantna jezična funkcija-konativna (prije svega uvjeravačka poruka, sadrži retoričku i ideološku komponentu, usmjerena na recipijenta-2. lice jed. i mn., obraćanje, imperativi, stilske figure usmjerene na adresate) -estetska/poetska funkcija ima poseban značaj-reklame postaju i umjetničke činjenice

12

-ima i ludičku funkciju-da zabavi, nasmije, podsjeti na sebe -mogućnost odabira jezičnih jedinica iz svih slojeva jezika -poruka može biti formirana od najrazličitijih resursa jezik, pod uvjetom njene persuazivne vrijednosti

ZNANSTVENI STIL

-jedan od stilova koji se realiziraju primarno u pismenoj formi, mada u okviru njega postoje i žanrovi sa usmenom realizacijom -pripisuju mu se svojstva objektivnosti, preciznosti, točnosti, čak i racionalnosti -specifičnostima tog stila se bavi posebna disciplina-retorika znanosti-istražuje koji su najefektniji načini i sredstva za uspješno prenošenje znanstvene informacije -dominantna jezična funkcija je referencijalna funkcija-zadatak je donošenje novih informacija, zatim funkcije konativna (uvjeravačka), ekspresivna -stereotipne fraze-scijentizmi (u daljnjem tekstu razmatra se, da zaključimo, da rezimiramo) -rečenice podliježu specifičnoj organizaciji-osnovni princip je lančana veza među rečenicama -neki put se tvrdi da je izrazito monološki stil, no dijalogičnost pokazuju navodnici, citati, polucitati, prepričavanje... -dva su tipa čitatelja:oni koji su dio znanstvene zajednice ili prate tu znanstvenu oblast iz nekih drugih razloga, te oni čitatelji koje bismo mogli nazvati laicima u datoj oblasti, čitaju tekst s vanjske pozicije -dva su podstila-usko znanstveni i znanstveno-udžbenički -bitna su načela objektivnosti (oslobođen subjektivnog) i apstraktnosti (oslobođen nebitnog sadržaja poruke). Apstraktno-uopćeno, poopćeno, općenito, oslobođeno pojedinačnog -prevagu nad fonologijom i morfologijom imaju leksik (riječi) i sintaksa (rečenica) -stran je svaki glagolski oblik kojim se izražava bilo kakav subjektivan stav-najneutralniji način izražavanja je infinitiv -u rečenici nema podrazumijevanog, podtekstnog, riječima neizraženog smisla -nema mjesta emocionalno-ekspresivnim frazama, jer su u suprotnosti s načelom logičnosti znanstvenog sadržaja i objektivnosti izražavanja tog sadržaja, nema frazeologizama -racionalnost, ekonomičnost i objektivnost isključuju svako ponavljanje -sadržaj je općenito povezan, između jednog i drugog sadržaja nema prekida -riječ ima važnu ulogu -pojmovi su:

-općeznanstveni (svojstveni svim znanostima) -srodnoznanstveni (srodnim znanostima) -uskoznanstveni (pojedinim specijalnim znanostima)

-ima metafora, ali demetaforizirane-koje su prestale to biti izgubivši ekspresivnost značenja (rep zrakoplova, utroba broda) -stručnjaci posežu za starim i internacionalnim riječima no treba biti umjeren -stil najotporniji na utjecaje drugih funkcionalnih stilova -manje obiluje pogreškama nego drugi stilovi -jezik znanstvenog stila mora biti strogo u skladu sa sadržajem znanstvenog stila. Onaj tko bdije nad jezikom znanstvenog stila (lektor) mora usko surađivati s onim kome taj jezik pripada

13

RAZGOVORNI STIL

-primarno se realizira u usmenoj formi, dominantna je forma dijaloga -često se radi o nepripremljenom, spontanom govoru -vrijednosti su mu antropocentrizam, konkretnost, slikovitost, metaforičnost, kolektivnost i tipizacija -na neki način je bazični funkcionalni stil odakle se razvijaju drugi stilovi -odlikuje se nepripremljenošću, spontanošću, zahtijeva brzo regiranje, smjenu govornika koji izmijenjuju replike, prekidaju iskaze, upadaju u riječ...Tipično je često mijenjanje tema, česte pauze, zvuci oklijevanja -fatička funkcija (održavanje komunikacije) je zastupljena u ubačenim neleksičkim glasovnim elementima u šutnju ( e da, i tako...). Ona nije nimalo jednostavna-poznavanje/nepoznavanje njenih nepisanih pravila bitno određuje status pojedinca u skupini -šutnja je specifičan element-u toku konverzacije može biti signal različitih situacija -na fonostilističkom planu odlikuje se povećanom brzinom govora, nepotpuni stil izgovora- redukcija glasova -na leksičkostilističkom planu upotreba emocionalno-ekspresivne leksike, subjektivne ocjene, vulgarizmi i žargonizmi -u morfostilistici se ističe frekventnost glagola -prisutstvo uzvika, partikula, anaforičkih i kataforičkih elemenata-na sintaksostilističkom planu dominiraju nepotpune, eliptične rečenice -geste i mimika dolaze u dvije funkcije: kao pratnja verbalnoj komunikaciji (za pojačavanje rečenog) i kao zamjena za verbalnu komunikaciju -razlikuje se obična i specijalna konverzacija, tj. neformalna i pragmatična -trač-žanr koji je vrijedan pažnje, razvija se kao pripovijedanje, struktura mu je dominantno monološka, ali mu je svojstveno prekidanje, zapitkivanje,komentari, ubacivanje-ima fatičku funkciju. Osnovne socijalne funkcije trača su uspostavljanje grupne solidarnosti i kohezije, istraživanje zajedničkih normi koje se tiču kulturno-socijalnih značajki ponašanja. Poanta nije u događajima nego u negativnom mišljenju o osobi-žanr sa izraženom interaktivnošću -razgovor je-do neke mjere zajednički napor i svaki sugovornik vidi nekakvu zajedničku svrhu, ili prihvatljiv pravac. Opći princip svake konverzacije bi morao biti načelo suradnje. To uključuje poštovanje maksima kvantitete, kvalitete, relevantnosti i modaliteta (izbjegavanje dvosmislenosti) -idealno stanje u konverzaciji je postojanje konverzacijske ravnoteže -često se u standardologiji poistovjećuje s terminom «substandardni» jezik, tj. nešto što stoji nasuprot književnom standardnom jeziku -nekim svojim osobinama podsjeća na žargone, upotreba argotizama -ne obuhvaća samo usmeni nego i pisani govor -odlikuje se nepripremljenošću, neslužbenošću i spontanošću -govornik sudjeluje razgovorom, dijalogom, monolog se ostvaruje u pisanom komunic. -sadrži najviše ekspresivno i emocionalno obojenih izraza -naziva se još familijarnim, kolokvijalnim, svakodnevnorazgovornim, konverzacijskim stilom -ima najviše vulgarizama, dijalektizama, regionalizama, barbarizama -komunikacijski najštedljiviji funkcionlni stil-uštedi govornih napora pomaže eliptičnost govora (izostavljanje podataka), redukcija samoglasnika (gledo/gledao. čeko/čekao), ispuštanje samoglasnika (ko/iko/itko, šenica/pšenica) -rječnik je konkretan, ne apstraktan-šabloniziranih, klišejiziranih izraza ima najviše, doživljavaju se manje neprirodno nego u drugim stilovima -prevaga jednostavnih rečenica nad složenim, brojni pleonazmi -spontanost-red riječi u rečenici odgovara slijedu govornikovih misli

14

-upotreba emocionalno-ekspresivnih čestica (evo, eto, gle), brojnih uskličnih rečenica, nestandardnih jezičnih izraza (o kej, kužiš) -deprecijativan, omalovažavajući, pejorativan, pogrdni, vulgaran način izražavanja- augmentativi s izravnim značenjem (kravetina, trbušina, nožurda) -naglasak doživljava najveće preinake-složena pravila pojednostavljuje -poštapalice-jezična sredstva koje govornik koristi da bi prije izričaja dobio na vremenu -slobodan red riječi -najviše utječe na književnoumjetnički i administrativni, a na nj nestandardni govori

Docsity is not optimized for the browser you're using. In order to have a better experience please switch to Google Chrome, Firefox, Internet Explorer 9+ or Safari! Preuzmite Google Chrome