Preuzmite Religija opsti pojmovi-Seminarski rad-Sociologija i više Maturalni radovi u PDF od Opšta sociologija samo na Docsity! SEMINA RSKI RAD
Predmet: Sociologija
Religija
Mentor: Student:
0
Docsity.com
1 Uvod Za većinu osoba religija je organizovani sastav verovanja i bogusluženja koje stavljaju Boga u središte. Za neke druge pak religija označava verovanje u veći broj bogova, a postoje i osobe koje ne poseduju neku tredicionalnu veru ili religiju, već već praktikuju neku vrestu verovanja na svoj način, navezan od organizovanih religija. Ipak većina zemaljskog stanovništva veruje da je neka vrhovna sila uticala na stvaranje sveta i da ima bar donakle uticaj i na život pojedinca. Svaka religija podrazumeva više ili manje jednostavno učenje koje se odnosi na svrhu porekla svega postojećeg. U danajšnje vreme religija je sistematizovana na primitivne religije: animizan i supernaturalizam, i svetske religije: teizam i sastavi apstraknih verovanja (teaizam, budizam). Oraganizacije koje se javljaju unutar religije su: crkva, sekte, kult itd. Postoje tri osnovne grupe teorije religije. Prema prvoj, religija je izum jedne (obično vladajuće) grupe kao sredstvo zaštite privilegija iste te grupe ljudi. Prema drugoj grupi teorija, religija je trajna egzistenacijalna karakteristika ljudskog bića, a prema trećoj grupi teorija je samo ljudska sklonost ka sujeverju, proizašla iz nedovoljnog poznavanja prave prirode stvari. Dakle, religija je oblik društvene svesti u kome se prirodne i društvene sile prikazuju kao nadprirodne, nezavisne od čoveka, prirode i istorije. Svaka religija podrazumeva više ili manje jednostavno učenje koje se odnosi na suštinu, svrhu i poreklo svega postojeđeg. 4 Međutim, kasnije, sa razvojem društva i pojavom klasa, javlja se i razvoj i drugi koren religije – klasni interesi. Zato Lenjin piše da nemoć eksplatisanih u borbi sa eksplatatorima isto tako neizbežno rađa veru veću u bolji zagrobni zivot. U klasnom društvu, u uslovima postojanja privatne svojine nad sredstvima za proizvodnju, klasa i eksplatacije dolazi do otuđenja čoveka gotovo u svim sferama života i rada. Religija je izraz čovekove težnje da savlada svet, da traži izlaz iz bezizlaznog stanja. Drugim rečima, religija nije samo rezultat verovanja u nadprirodne sile, već i pokušaj čoveka da savlada otuđenje prirodne i društvene sile. Religiju bismo mogli okarakterisali kao jedan od naj kontraverznijih aspekata ljudske svesti. Kontradiktornost religije, pored ostalog, ogleda se i u njenom značaju u ulozi na prosperitet ili dobrobit ljudi. U pojedinim epahama i situacijama religija je imala pozitivan i kreativan efekat, ali je isto tako u pojedinim slučajevima njen efekat bio izrazito negativan i destruktivan. U slučajevima kada su ljudi bili vođeni suštinskim idejama religije uvek se postizao njihov prograsivan razvoj i obrnuto3. 4.Razvoj i podela religije Od nastanka pa do danas religija je prošla kroz monogobrojne faze i oblike. Karakteristično za sve religije je shvatenje da postoje određene sile koje upravljaju svetom i pojavama u njemu, kao i varovanje da uporedo sa objektivno postojećim svetom, postoje i s+drugi zagrobni svet. U zavisnosti od toga kako su zamišljene te više sile “natprirodne sile”, koje upravljaju ovim svetom odnosno kako izgleda taj drugi, zagrobni svet, posojale su različite religije. Eve one međusobno imaju nešto zajedničko, ali i nešto posebno, specifično. Zajedničko svim oblicima religije je da predstavljaju nestvarni, mistični odražaj objektivno postojećeg sveta i odnosau njemu, a specifičnost je u načinu na koji su to činile. Se religije mogu podeliti naprirodne i objavljene. U prirodne religije spadaju: animizam, toteizam, i kult prirode, a u objavljene – teizam, koji se deli na politeizam i monateizam. 3 http:/sr.wikipedija.org/wiki/ 5 4.1 Animizam Animizam je prva faza u razvoju religije. Toje prvi oblik razmišljanja o svetu i najprimitivniji način tumačenja pojava i promena koje se u njemu dešavaju. Naziv je dobio po verovanju da je čitava priroda ( živa i naživa) ispunjena tajnim silama, duhovima, odnosno da svaki predmet, svaka pojava, ima svoju dušu. Animizam je imao niži i viši stepen razvoja. Na nižim stepenu animizma veruje se da svaki predmet ima neku tajanstvenu silu u obliku duše koja ga pokreće. To je prva svesna indetifikacija čoveka sa prirodom, ali i prvi oblik izdiferenciranog održavanja materije i karetanju njegovoj svesti. Na višem stepenu animizma u ljudskoj mašti ti duhovi postepeno dobijaju ljudski osobine. Oni su slični čoveku. Imaju svoju volju i ćud. Činjenica da ljudi svoju predstavu o višim silama, o božanstvima, stvaraju prema liku ovozemaljskog čoveka, kao id a njihov boravak, u svojoj mašti smeštaju u njihovu prirodu okolinu daje tim religijama prirodni karakter. Zato se one i zovu prirodne religije. Već na ovom stepenu razvoja religija javlja se magija kao sastavni element animizma, ali će pretiti gotovo sve oblike prirodnih i objavljenih religija. Ona je jedini aktivni element religije. To je bitno s obzirom na činjenicu dagotovo sve religije, kao po pravilu, zatvaraju pasivnost, nečinjenje, gladuju, poslušnost. Magija nema zadatak da istraćuje uzroke pojava, niti da stvaralački objašnjava svet. Ona nastaji da prirodne sile ukroti i podčini ljidima. Ona se uglavnom izražava kroz čitav system obreda, molitvi, vračanja, žrtvovanja, rituala i ceremonijama kojim se oponašaju određene prirodne pojave sa ciljem da i one izazivaju, da se desi na određeni način4. Oblici magije su brojni i raznovrsni. Oni se određuju u zavisnosti od kriterijuma koji se uzimaju za podelu. Prema karakteru svrhe koja se želi postići magija se deli na “belu” i “crnu” magiju. Ljudi nisu u stanju da sami čine čuda. Zato postoji shvatanje po kome oni prizivaju moćnija bića, koja im pomažu da učine nešto što sami ne bi mogli. Ako neki čovek ulini čudo uz pomoć Boga ili neke nebeske sile, onda je to bela magija. Ona se koristi za dobro ljudima. Za nanošenje zla i za postizanej sebičnih ciljeva čine se čuda uz pomoć đavolskih sila i to je onda crna magija. Bela magija oslobađa i pomaže ljudima od uticaja crne magije, koja je negativna i sakojom nenosi zlo, nesreću, uništenja, pa čak i smrt. Magija je umetnost vladanja određenim vidom energije koju ima svako živo biće. Svi mi nasimo istu količinu energije, samo je pitanje na koji način je koristimo. Crna magija menja sudbinu čoveka, dok bela to ne čini i to je osnovna razlika između ova dva oblika magije. Imitativna ili hameopatska magija ili magija oponašanjem, čija je suština u verovanju ljudida se određene pojave imitiranjem mogu izazvati da se dese. Poznati su primeri nekih plemena, da pre nego što prođu u lov ili rat oni naprave od gline lik te zivotinje odnosno neprijatelja, pa ga probadaju strelom, sa namerom da i u stvarnosti to isto desi. 4 Prof. dr Vlajko Petković (2008), Sociologija, Beograd, str. 213. 6 Repetativna magija ili magija sa ponavljanjem se zasniva na verovanju da između dve pojeve postoji određena povezanost. To znači daako su se dve pojeve jednom desile zajedno da će se to uvek tako ponavljati. Kontagiozna magija ili magija po dodiru počiva na verovanju da stvari koje su bile spojene ostaju u trajnoj tajanstvenoj vezim čak i onda kad se fizički razdvoje. Zato se veruje da radnje koje se izvode na nečijim iseceni mnoktima, ili premenu kose ili ako mu se gazi posenci, dam u se moze naneti šteta ili da se čak može izazvati njegovasmrt. Magijske radnje i danas izvode razne vračere bilo u ljudi izlečenja nekog bolesnika, bilo u ljudi pridobijanja nečije ljubavi i sl. Naravno da magijske radnje nemaju nikakvog efekta, sem psihološkog. Najbolji način da se to prevaziđe je obarozanje i prosvećivanje ljudi. Na odnos magije i religije, različiti autori, gledaju različito. Neki ne prave razliku između njih, dok drugi smatraju da su to sasvim različitim fenomeni, je teže različitim ciljevima. Iako se magija i religija mešaju, ćesto idu zajedno, između njih ipak postoje razlike. U slučaju magije podrazumeve se određena aktivnost, činjenje, delanje, a u slučaju religije podrazumeva se pokornost, podučavanje. 4.2 Totemizam Totemizam je druga prirodna religija. To je jedan od najstarijih obika religije koji se sastiji od sisteme verovanja, rituala, propisa i običaja u čijem je srediptu kult plemenskog totema.Totemi su najčešće odrećene životinje, a nekad i biljke ili predmeti, koje su primitivni ljudi obožavali. Oni su verovali da se u totemima otelotvorila duša njihovih umrlih predaka id a ih oni čuvaju od nesreće, kao id a im donose srću u poslu i lovu, ribarstvu u sakupljanju hrane. Postoje mnoge zabrane čije kršenje ima teške posledice po počinioca. Ako je totem životinja zaštitinik plemena, ne sme se ubijati, niti jesti, jer se smatra mitskim pretkom, koji obezbeđuje povezanost članova zajednice. 4.2 Kult prirode Kult prirode predstavlja takav oblik verovanja gde se ukazuje izuzetno poštovanje do oboževanja, onim prirodnim pojavama od kojih zavisi obavljanje delatnosti od kojih ljudi žive. Ti oblici religije pokazuju usku povezanost i sudbinsku zavisnost stočarskih i zemljoradničkih radova i plemena od prirodnih pojava. Od mnoštvo pojava koje su obožavali, vremenom, pojedini radovi u zavisnosti od delatnosti kojom su se pretežno bavili, počinju da stvaraju odrađenu hijarahiju u poštovanju tih 9 5.2 Hrišćanstvo Hrišćanstvo je jedan od tri najveća monoteističke religije i nastala je na prostoru nekadašnjeg Rimskog carstva. Religija je zasnovana pojovom Isusa Hista, siromašnog čoveka iz Nazareta u Galijeji i Njegovim osnivanjem Crkve, kao zajednice Tela Njegovog u 1. veku nove ere. Isus Hrist je propovedao o boljem i nebeskom kračljevstvu, tako skupljajući mnogo pobornika, koji su ga smatrali mesijom. Hrišćanstvo je predstavljalo prvu univerzalističku religiju nasuprot dotadašnjim nacijonalnim religijama i propovedalo jednakost svih ljudi prad bogom: Jevreja, Grka, Rimljana, siromašnih, bogatih, žena i muškaraca. Zbog propovedanja jednakosti brzo je zavladao među siromašnima. Kao religija Hrišćanstvo se pojavilo u periodu raspada robovlasničke države, kasnije kada je postala zvanična, država religija, hrišćanstvo je vezalo svoje interese sa interesima vladajuće klase i udaljila se od idelala koje propovedaju jevanđelja. Dogmastičke rasprave, kao i političke prilike i razni interesi su doveli do toga da je danas hišćanstvo rezjedinjeno. U početku je imalo mnogobrojne sekte, ali se kasnije, uglavnom zaslugom helenistički obrazovanog jevrejskog pripadnika – Apostola Pavla, rganizovala u jedinstvenu religioznu zajednicu, crkvu6. Danas se pod hrišćanstvom uglavnom podrazumevaju tri glavne deminacije: Pravoslavna, Rimakatolička i Protestanska. 5.3 Islam Islam je monoteistička avramska religija koja potiče od učenja islmskog proroka Muhameda iz 7. veka. Zasnivala se na veri u jednog Boga (arapski: Alah), izbranost Muhameda za božijeg poslanika, predodređenost ljudske sudbine, nagradu za dobro dela i kaznu za loša, sudnji dan i vaskrsenje mrtvih. Postulati islama objavljeni su u Kuranu, svetoj knjizi islma. Kuran je pisan na arapskom jeziku i sadrži 114 sura (poglavlja). Kuran je zbirka otkrovenja koje je od Boga, a preko anđela Gavlila u pustinskoj pećini primio Muhamed. Slebdenici islama se nazivaju muslimani “oni koji se potčinjavaju” Božijoj volji. Osnovne obaveza svakog muslimana su vera u jednog Boga (Alaha) i Muhameda kao njegovog poslanika, molitva pet puta dnevno, post u mesecu ramazanu, davanje milostinje i hadžiluk (hodočašće u Meku) bar jednom u životu. 6 Marija Elijode (1996), Vodič kroz svetske religije, Narodna knjiga, Beograd, str. 173. 10 6. Savremeno društvo i religija Religiju u savremenom društvu prete dva osnovna procesa: sekularizacija (slabljenje njenog uticaja) i process njenog reprodukavanja, pa čak i povremeno jačanja. Proces slabljenja uticaja religije u savremenom društvu je nesporan. On se može sagedati preko svih relevatnih parametara. Brojni su faktori koji to uslovljavaju. U savremenom društvo ostvaruju se brza i krupne promene. Revoucionalne promene u razvoju prirodnih snaga dovode i doprinose u društvenim odnosima, u društvenoj svesti, u shvatanjima ljudi u sistemu vrednosti. Napušta se stari tradiocionalni system vrednosti i uspostavlja novi. Savremeni, obrazovani čovek sve više se oslobađa tradicionalizma, konzervatizma, utrkavanja za sticanjem i uvećanjem materijalnog bogatstva, a sve više se okreće uživanjima, zabavi, kulturi. U tom smislu sve više se oslobaća religije. Naročito se oslobađa dogmatske, tradicionalne religije. Religiji se vraća samo povremeno i emotivno, a ne racionalno. Na takvo stanje utiče i razvoj nauke koja ostvaruje neslućene rezutate. Razvoj prirodne i društvenih nauka sve više razotkriva dogmatski karakter religioznih dogmi, njihovu naivnost i neodrživost. Naučno tumačenje sveta i pojava u njemu za savremenog čoveka je mnogo logičnije, ubedljivije i prihvatljivije od raznijih religioznih, misterioznih, kontemplativih. Uostalo, tempo života savremenog čoveka i njegova trka za uvećavanjem bogatstva, ostavljaju mu malo vremena za kontemplediciju, što je bitno predpostavka njenog reakcionarnog karaktera. Time se podstiče process demistifikacije otuđenih društvenih sila i postepeno solobađanje najširih slojeva stanovništva od uticaja konzervativnih i reakcionarnih religioznih ideologija, poslušnosti i pokornosti vladajućim elitama. Ovome treba dodati i savremeni veoma razgranit i veoma intezivan system infomisanja i komuniciranja između pojedinih ljudi, kao i između pojedinih društava. Svet postaje sve više jedinstven u svojoj informativnoj povezanosti. Brzo se razmenjuju i mešaju informacije, ideje, saznjanja, culture, religije. U sudaru naprednih kultnih kultura razvijenih društava, brzo se razvijaju i napuštaju stara shvatanja, zaostale religije i culture. Čitava organizacija društvenog života savremenog društva utiče ne damo na izmenu sistema vrednosti, većina restrukturiranje društvenih grupa, a posebno na slabljenje primarnih grupa i odnosa u njima. Zog toga slabe i funkcije porodice kao primarne grupe, pa i njena relegiozna funkcija. Repedukovanje religiozne svesti svši se, pre svega u društvima koja sun a niskom stepenu materijalnog i duhovnog razvoja. Zbog opštog siromaštva, tamo je nerazvijena nauka, nizak stepen svesti i saznanja ljudi, po opštem obrazovanju i kulturni život stanovništva. 11 Održanju religije doprinosi i nemoć čoveka pored otuđenim prirodnih i društvenim silama. Tu se, pre svega, misli na nemoć čoveka pored brojnim prirodnim katastrofima (poplave, suše, zemljotresi, vulkani, razne epidemije, bolesti itd.) kao in a otuđenje centre drukštvene moći – država, politika, vlast, razni oružani sukobi, ratovi, pobune. Na sve to čovek kao individual ne može bitno da utiče. Nemoćan da se suprostavi raznim nesavladivim prirodnim i otuđenim društvenim silama čovek pribegava religiji. Tražeći u noj spas i utehu, on nastoji da naće kompezaciju za bezizlani položaj u kome se nalazi. Otuđeni čovek time nastaji da u religiji nađe duhovnu nadoknadu za izgubljeni sopstveni ljudski indetitet. Gazenje religiozne savesti u savremenom društvu, često je indikovana nastankom i razvojem raznih pokrata i ideologija – etatizam, nacionalizma, anarhaliberalizma, malograćanska ideologija is l. Te ideologije i pokrati često se skrivaju iza religije, a religija iza nih, Ugledajući se međusobno opijaju i truju svest sve većeg broja ljudi. Religija se politizuje i sve više upliće u društveno-politički život. S obzirom na promenjene uslove religije i religija se menja. Ona napušta stare forme i metode delovanja i postaje sve više adaptibilna. Uloga raligije u savremenom društvu instrumentalizuje se preko propaganda i pridobijanje što većeg broja varnika direknim konktatima i istupima crkvanih predstavnika, izdvajanjem sve većeg broja publikacija, listova i ostalog propagadnog materijala, podsticanjem i razvojem sporske i zabavne aktivnosti među mladima, brigom za bolesne, stare, usamljene, razočarane prikupljanjem sovcijalne pomoći za ugožene, zbližavanje dece zaposlenih u inostranstu i sl7. 7. Perspektivna religije O perspektivi religije postoje različita shvatanja. U literature se najčešće navode: prvosvetiteljsko, automatističko, birokratsko i marksističko. Prvosetiteljsko shvatenje religije polazi od činjenice da je religija nastala iz neznanja, tj. Zbog čovekove nemoći da zbog niskog stepena saznanja, svesti, iskušava, obajsni brojne pojave sa kojima se susreće u prirodi i društvu. Ovo shvatenje je oduprelo značaju ulogu u prevladavanju religiozne svesti i oformisanja nučnog pogleda na svet. Automatističko svatenje polazi od stava je religija u socijalizmu samo ostatak starog kalsnog društva id a će po meri razvoja materijalnih proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa biti likvidirana. Zbog toga nije potrebno da se preduzimaju bilo kakve mere i akcije za prevlađivačke religije. Ovakvo shvatanje je jako uprošćeno, pa zbog toga i neprihvatljivo. Birokratska shvatanje u borbi protiv religije, predlaže administrativne mere. Takvo shvatenje su zastupali anarhisti, blankisti i metafizičari tipa Diringa. Anarhisti su smatrali da 7 Prof. dr Vlajko Peković (2008), Sociologija, Beograd, str. 217. 14 9. Zaključak Vera i religija čto nije isto. Reč religija znači veza. To je veza sa Bogom i kosmičkim silama. Poja mvere neposredno u pojam religije ne ulazi. Sve religije ne traže veru. Postoje religije koje se obaziraju na veru, a postoje i religije koje se baziraju na znanjima. Hrišćanstvo je religija koja se bazira na veri, a mnogoboštvo ili vedizam, bazira se na relevatnom znanjima koja semogu proveriti. Realnim znanjima nije potrebna vera. Mnogo boštvo je samo nacionalni vid zajedničke za sve Arijce religije – vedizam. Mnogoboštvo je varijanta vedizma, adaptirane na korenima naroda, za nivo njegovog duhovnog i socijalnog razvoja. 15 S A D R Ž A J 1. Uvod …………………………………………………………………….1 2. Pojam religije …………………………………………………………..2 3. Natanak religije ………………………………………………………..3 4. Razoj i podela religije …………………………………………………4 Animizam ……………………………………………………………………….5 Toteizam ………………………………………………………………………..6 Kult prirode ……………………………………………………………………6 Teizam ………………………………………………………………………….7 Politeizam ………………………………………………………………………7 Monoteizam …………………………………………………………………….7 5. Velike svetske religije…………………………………………………..8 Budizam ……………………………………………………………. .8 Hrišćanstvo …………………………………………………………..9 Islam …………………………………………………………………………….9 6. Savremeno društvo i religija ………………………………………….10 7. Perspektiva religije ……………………………………………………11 8. Verske sekte …………………………………………………………....12 9. Zaključak ………………………………………………………………14 10. Sadržaj …………………………………………………………………15 11. Literatura …………………………………………………………...…16 L I T E R A T U R A 16 1. Elijade M., (1996), Vodič kroz svetske religije, Narodna knjiga, Beograd. 2. Prof. dr Petković V., (2008), Sociologija, Beograd. 3. Literatura sa interenta http: //sr. wikipedia.org/wiki/