Preuzmite Zbornik radova tio 2012 knjiga 1 i više Vodiči, Projekti, Istraživanja u PDF od Osnovi statistike samo na Docsity! UNIVERZITET U KRAGUJEVCU TEHNIČKI FAKULTET ČAČAK UNIVERSITY OF KRAGUJEVAC TECHNICAL FACULTY ČAČAK KONFERENCIJA / CONFERENCE ZBORNIK RADOVA / PROCEEDINGS Knjiga I / Volume I TEHNIKA I INFORMATIKA U OBRAZOVANJU TECHNICS AND INFORMATICS IN EDUCATION ČAČAK, 1-3. juna 2012. CIP - Каталогизација у публикацији Народна библиотека Србије, Београд 37.02(497.11)(082) 371:004(082) 37.018.43(082) 371.13(082) КОНФЕРЕНЦИЈА Техника и информатика у образовању (2012 ; Чачак) Zbornik radova. #Knj. #1 = Proceedings =#Vol. #1 / Konferencija Tehnika i informatika u obrazovanju = Conference Tehnics and Informatics at Education, Čačak, 1-3. juna 2012 ; [organizator Tehnički fakultet, Čačak ; glavni i odgovorni urednik Dragan Golubović]. - Čačak : Tehnički fakultet, 2012 (Vrnjačka banja : Satcip). - XVI, 430 str. : ilustr. ; 24 cm Na vrhu nasl. str.: Univerzitet u Kragujevcu. - Tiraž 200. - Str. 5: Predgovor / Dragan Golubović. - Napomene i bibliografske reference uz tekst. - Bibliografija uz svaki rad. - Summaries. ISBN 978-86-7776-138-7 1. Технички факултет (Чачак) a) Образовна технологија - Србија - Зборници b) Информациона технологија - Образовање - Зборници c) Учење на даљину - Зборници d) Наставници - Стручно усавршавање - Зборници COBISS.SR-ID 191226636 V PROGRAMSKI ODBOR / SCIENTIFIC COMMITTEE PREDSEDNIK / CHAIRMAN Prof. dr Dragan Golubović, Univerzitet u Kragujevcu, Tehnički fakultet, Čačak, Srbija 1. Prof. dr Slobodan Arsenijević, rektor Univerziteta u Kragujevcu, Medicinski fakultet, Kragujevac, Srbija 2. Prof. dr Branislav Jeremić, prorektor Univerziteta u Kragujevcu, Mašinski fakultet, Kragujevac, Srbija 3. Prof. dr Jeroslav Živanić, dekan Tehničkog fakulteta u Čačku, Univerzitet u Kragujevcu, Srbija 4. Prof. dr Milan Pavlović, dekan Tehničkog fakulteta u Zrenjaninu, Tehnički fakultet, Zrenjanin, Srbija 5. Prof. dr Novak Nedić, dekan Mašinskog fakulteta u Kraljevu, Univerziteta u Kragujevcu, Srbija 6. Prof. dr Miroljub Grozdanović, rektor Univerziteta u Nišu, Fakultet zaštite na radu, Niš, Srbija 7. Prof. dr Valentin Nedeff, rektor Univerziteta u Bakau, Inženjerski fakultet, Bakau, Rumunija 8. Prof. dr Raycho Ilarionov, prorektor Tehničkog Unverziteta u Gabrovu, Gabrovo, Bugarska 9. Prof. dr Volodymir Fedorinov, rektor Donbass-ke državne akademije za mašinogradnju u Kramatorsk-u, Ukrajina 10. Prof. dr Jozef Peterka, prodekan Fakulteta za nauku o materijalima i tehnologiju u Trnavi, Tehnološki univerzitet u Bratislavi, Slovačka 11. Prof. dr Georgi Rashev, dekan Mašinskog fakulteta, Tehnički Unverzitet u Gabrovu, Gabrovo, Bugarska 12. Prof. dr Adolfo Senatore, Mašinski fakultet, Fisciano, Univerzitet u Salernu, Italija 13. Prof. dr Mirela Toth-Tascau, Mašinski fakultet, Temišvar, Politehnički Univerzitet u Temišvaru, Rumunija 14. Prof. dr Nikolaos Vaxevanidis, Institut za pedagoško i tehnološko obrazovanje, N. Heraklion Attikis, Grčka 15. Prof. dr Carol Zoller, Mašinsko – elektrotehnički fakultet, Petrosani, Univerzitet u Petrosani-ju, Rumunija 16. Prof. dr. Branislav Dragović, prodekan Fakulteta za pomorstvo, Univerzitet Crne Gore, Kotor, Crna Gora 17. Prof. dr Ramo Šendelj, dekan fakulteta za informacione tehnologije, Podgorica, Univerzitet Mediteran, Crna Gora 18. Prof. dr Matjaž Debevc, Fakultet za elektrotehn. i računarsko inženjerstvo, Maribor, Univerzitet u Mariboru, Slovenija 19. Prof. dr Marian Greconici, Fakultet za elektrotehniku i elektroenergetiku, Politehnički Univerzitet u Temišvaru, Rumunija 20. Prof. dr Cvetko Mitrovski, Tehnički fakultet, Bitolj, Univerzitet „Sveti Kliment Ohridski“, Makedonija 21. Dr Samra Mujačić, docent, Fakultet za elektrotehniku, Tuzla, Univerzitet u Tuzli, Bosna i Hercegovina 22. Prof. dr Miroslav Demić, akademik EMAUN, Mašinski fakultet, Kragujevac, Univerzitet u Kragujevcu, Srbija 23. Prof. dr Mirčeta Danilović, Akademik SAO, Institut za pedagoška istraživanja, Beograd, Srbija 24. Prof. dr Miodrag Pantelić, Tehnički fakultet, Čačak, Univerzitet u Kragujevcu, Srbija 25. Prof. dr Predrag Ružičić, Tehnički fakultet, Čačak, Univerzitet u Kragujevcu, Srbija 26. Prof. dr Boško Stojanović, Tehnički fakultet, Čačak, Univerzitet u Kragujevcu, Srbija 27. Prof. dr Danilo Stojanović, Tehnički fakultet, Čačak, Univerzitet u Kragujevcu, Srbija 28. Prof. dr Snežana Radonjić, Tehnički fakultet, Čačak, Univerzitet u Kragujevcu, Srbija VI 29. Prof. dr Branka Jordović, Tehnički fakultet, Čačak, Univerzitet u Kragujevcu, Srbija 30. Prof. dr Aleksa Maričić, Tehnički fakultet, Čačak, Univerzitet u Kragujevcu, Srbija 31. Prof. dr Zvonimir Jugović, Tehnički fakultet, Čačak, Univerzitet u Kragujevcu, Srbija 32. Prof. dr Radomir Slavković, Tehnički fakultet, Čačak, Univerzitet u Kragujevcu, Srbija 33. Prof. dr Siniša Ranđić, Tehnički fakultet, Čačak, Univerzitet u Kragujevcu, Srbija 34. Prof. dr Živadin Micić, Tehnički fakultet, Čačak, Univerzitet u Kragujevcu, Srbija 35. Prof. dr Dragana Bjekić, Tehnički fakultet, Čačak, Univerzitet u Kragujevcu, Srbija 36. Prof. dr Miloš Radovanović, Tehnički fakultet, Čačak, Univerzitet u Kragujevcu, Srbija 37. Prof. dr Slobodan Popov, Centar za razvoj i primenu nauke, tehnologije i informatike – CNTI, Novi Sad, Srbija 38. Prof. dr Radojka Krneta, Tehnički fakultet, Čačak, Univerzitet u Kragujevcu, Srbija 39. Prof. dr Vlade Urošević, Tehnički fakultet, Čačak, Univerzitet u Kragujevcu, Srbija 40. Prof. dr Momčilo Vujičić, Tehnički fakultet, Čačak, Univerzitet u Kragujevcu, Srbija 41. Prof. dr Snežana Dragićević, Tehnički fakultet, Čačak, Univerzitet u Kragujevcu, Srbija 42. Prof. dr Danijela Vasilijević, Učiteljski fakultet, Užice, Univerzitet u Kragujevcu, Srbija 43. Dr Željko Papić, docent, Tehnički fakultet, Čačak, Univerzitet u Kragujevcu, Srbija 44. Dr Branislav Egić, doc., Tehnički fakultet „Mihajlo Pupin“ Zrenjanin, Univerzitet u Novom Sadu, Srbija ORGANIZACIONI ODBOR / ORGANISING COMMITTEE Članovi: Mr Ivan Milićević Mr Nebojša Stanković Mr Mirjana Brković Mr Marko Popović Mr Marjan Milošević Mr Nataša Cvijović Nedeljko Dučić, M.Sc. Veljko Aleksić, M.Sc. Đorđe Damjanović, M.Sc Miloš Papić, M.Sc. Lena Filipović, M.A. Milica Vučetić Maja Božović Ksenija Lajšić Milka Jovanović Velimir Tmušić Dragana Smiljanić Aleksandra Grujić - Jankuloski VII PREDGOVOR Svedoci smo promena u svetu koje se odvijaju vrlo dinamično u vidu neočekivanih diskontinuiteta, a u pojedinim oblastima gotovo u vidu tehnoloških eksplozija. Iz tih razloga danas i u neposrednoj budućnosti, više nego ikad ranije, potrebni su visoko obrazovani stručnjaci za određena područja, a posebno u obrazovanju. U tom smislu može se reći da nastupa, u obrazovanju značajan period koji će bitno odlučivati o sudbonosnom toku budućeg razvoja. Kadrovi potrebni za 21 vek - vek informatike, automatizacije, kompjuterizacije, robotizacije i menadžmenta, moraju biti pripremljeni za savremeni sistem poslovanja i proizvodnje koncipiran na tržišnim osnovama. Tо zahteva izvesne promene u karakteristikama obrazovanja - novi pristup znanju, obrazovanju i nauci. U tom smislu stvoreno je specifično tržište rada sa svojom ponudom u čijem se konkurentnom okruženju treba održati. Obrazovanje je u centru svih tih promena neophodnih u današnjem vremenu na svim nivoima, pa se pojavila neophodnost njegovog temeljnog reformisanja. Osnovni cilj svih tih reformskih zahteva je učiniti ga optimalnijim, pristupačnijim i efikasnijim, prilagođavajući ga realnim potrebama. Ključ daljeg napretka čovečanstva će značajno zavisiti od sistema obrazovanja pa se zato ono mora projektovati na što povoljniji način za budućnost. Zato su kod nas u toku reforme u obrazovanju na svim nivoima. Četvrta Konferencija „Tehnika i informatika u obrazovanju – TIO 2012“, zapravo, ima baš za cilj da podstakne i objedini istraživanja kako edukovati nove generacije iz tehničkih nauka na različitim nivoima: predškolskom, osnovnom, srednjem pa čak i visokom obrazovanju. Taj problem je podjednako i složen i jednostavan jer, s jedne strane uočljive su sve brže promene i razvoj tehničkih sredstava te svakog dana treba se suočavati sa novinama u nastavi, a isto tako sa druge strane stoje na raspolaganju sve bolja i efikasnija sredstva za učenje. Zato je sve teže odlučiti, u poplavi niza informacija, šta i koliko pružiti deci na različitim uzrastima iz pojedinih oblasti, pa i iz tehnike. Dobijeni rezultati saopšteni na Konferenciji poslužiće za donošenje što realnijih odluka u reformama obrazovanja iz tehnike. Na Konferenciju je prijavljeno 136 radova u vidu uvodnih referata, preglednih, naučnih i stručnih, kao i radova po pozivu iz različitih oblasti i nivoa obrazovanja iz tehnike: predškolsko, osnovno i visoko obrazovanje, a obrađuju se teme iz informatičkih tehnologija, korelacija sadržaja, evropskih iskustava, obrazovanja nastavnika, nastavna sredstva, standardi u obrazovanju i dr. Radovi u zborniku su autentična i originalna dela autora. U kvalitet radova i način izlaganja recenzenti i priređivači nisu mnogo uticali poštujući integritet, stručnost i kompetencije autora. Da ova Konferencija dobije ovu formu i obim pomogli su mnogi naučni i stručni radnici različitih profila iz različitih oblasti, pa im se zahvaljujem na saradnji u ime Organizacionog odbora. Zahvalnost dugujemo Ministarstvu prosvete i Ministarstvu nauke Srbije i Univerzitetu u Kragujevcu na podršci i pomoći oko održavanja skupa. Predsednik Programskog odbora X 2.27. Mladen Milić, Branko Koprivica, Alenka Milovanović Primena programskog paketa Wolfram Mathematica za unapređenje nastave iz oblasti teorijske elektrotehnike 228 2.28. Vesna Ružičić, Marija Blagojević Prilog kreiranju GIS laboratorijskih vežbi 238 2.29. Branko Marković, Željko Borić, Nikola Radović Simulacija metoda ,,predaja žetona’’ u token ring mrežama 242 2.30. Panto Ranković MRAS observer sa neuronskom mrežom 248 III INFORMACIONE TEHNOLOGIJE U NASTAVNIM PREDMETIMA 255 3.1. Biljana Radulović, Biljana Marić Komparativna analiza informacionih sistema u obrazovanju na području zapadnog Balkana 257 3.2. Živadin Micić, Marija Blagojević Inovacijama ka napretku učenja - na primerima standardizacije IT i sveukupnog stvaralaštva 264 3.3. Olivera Ostojin Metodički okviri primene informacionih tehnologija u nastavi 270 3.4. Stanislav Stevuljević, Dragan Golubović Informatička opremljenost i primena informatičkih tehnologija u osnovnim školama gradske opštine Rakovica 276 3.5. Miroslava Jordović Pavlović, Siniša Ranđić, Jelena Pavlović Kolaborativni softver kao podrška poslovnim procesima srednje škole 282 3.6. Saša Stojković Simulacioni model za učenje prekostrujne zaštite srednje naponskih vodova u elektrotehničkoj školi 288 3.7. Jelena Maksimović Uloga i značaj programa SPSS u nastavi pedagoške statistike 294 3.8. Slavica Dimitrijević, Zoran Mitrašinović, Jovan Marković Formiranje baze podataka motoričkih sposobnosti dece pripremljene za obradu u SPSS-u 300 3.9. Tatjana Bajić, Mira Vidaković Uloga algoritma u okviru informatičkog obrazovanja 306 3.10. Natalija Jovanović Metodički izazovi u nastavi društveno-humanističkih nauka u srednjoj školi 312 3.11. Dragana Pavlović Breneselović (Ne)postojeći digitalni prostor u predškolskom vaspitanju Srbije 319 3.12. Daliborka Purić, Sanja Maričić Neki aspekti primene informacione tehnologije u nastavi u mlađim razredima osnovne škole 326 3.13. Milenko Kundačina, Predrag Spasojević Aktuelizacija sadržaja prirode i društva domaćim zadacima sa primenom mobilnog telefona i interneta 332 3.14. Jаsnа Аdаmоv, Stаnislаvа Оlić, Mirjаnа Sеgеdinаc Didaktičke igre u nastavi hemije 339 XI 3.15. Jasmina Pezo, Meliha Zejnilagić-Hajrić Mogućnost primjene informacione tehnologije u nastavi hemije 345 3.16. Miroljub Ivanović, Uglješa Ivanović Savremene informacione tehnologije u nastavi fizičkog vaspitanja 352 3.17. Gordana Stepić Kreiranje web sajta osnovne škole 360 3.18. Jelena Đekić-Lović, Obrad Aničić Informacione i komunikacione tehnologije 366 3.19. Obrad Aničić, Jelena Đekić-Lović Internet servisi 371 3.20. Aleksandar Vasev, Momčilo Vujičić, Ana Novaković, Biljana Vasev Radmin kao sredstvo kontrole znanja učenika na času računarstva i informatike 376 3.21. Brankica Todorović Primena računovodstvenog programa za knjiženje u realizaciji nastave 383 3.22. Mirjana Blagojević Primena Skinerove teorije programiranja u nastavi gramatike 388 3.23. Miroslav Marić, Milena Marić, Katarina Radaković Razvoj i primena interaktivnog obrazovnog softvera iz matematike za decu predškolskog uzrasta 394 3.24. Željko Marković Pedagoško-psihološko i didaktičko oblikovanje časa matematike uz pomoć računarskog softvera 402 3.25. Marija Nešković, Darko Nešković Softverski paket za učenje nastavnog predmeta Svet oko nas 408 3.26. Jasmina Živković, Miloš Janković, Jelena Živković Učenik u ulozi muzičkog urednika - aktivnost koja podrazumeva upotrebu IK(M)T 414 3.27. Vojislav Ilić Savremeni mediji i nastava likovne kulture 422 Knjiga II / Volume II IV ELEKTRONSKO UČENJE 431 4.1. Milica Andevski, Jasmina Arsenijević Pedagoška digitalizacija - između arhiviranja i interaktivnosti 433 4.2. Vesna Nikolić, Dragan Veličković Elektronsko učenje u osnovnom obrazovanju 439 4.3. Risto Hristov, Galina Josifovska, Martin Milosavljev-Apostolovski, Jelena Gorgev ,,Mobilan učitelj’’, online kreator izlaganja nastavnih sadržaja 446 4.4. Živka Krnjaja Kompjuterska igra kao interaktivni narativ 455 4.5. Dejan Viduka, Biljana Viduka Pojam i implementacija elektronskog obrazovanja u Srbiji 461 XII 4.6. Branka Arsović Društvene mreže - izazov i mogućnost za obrazovanje 469 4.7. Mirjana Brković, Danijela Milošević, Zoran Jeremić Upotreba društvenih mreža za unapređenje kolaboracije u elektronskom učenju 478 4.8. Marija Blagojević, Živadin Micić, Nebojša Stanković Analiza korišćenja Moodle sistema za upravljanje učenjem 487 4.9. Marjan Milošević, Danijela Milošević, Radojka Krneta Sigurnost i privatnost u online učenju na Tehničkom fakultetu u Čačku 493 4.10. Marija Nikolić, Nataša Gojgić Razvoj i uloga E-learning-a u cilju osavremenjivanja nastavnog procesa 501 4.11. Radojka Mikšin Faktori koji ometaju E-učenje 505 4.12. Sandra Milunović, Srećko Ćurčić Metodika obrazovanja iz oblasti tehnike zasnovana na primeni učenja na daljinu 512 4.13. Momčilo Vujičić, Aleksandar Vasev, Ana Novaković, Biljana Vasev, Nebojša Gijić GoToMeeting Internet multimedijalna konferencija 519 4.14. Igor Solaković, Dušan Stanković, Ana Spremić Solaković Značaj web portala kao ozvora elektronskog nastavnog materijala za pripremu i realizaciju nastave 524 4.15. Veljko Aleksić, Đorđe Damnjanović, Željko Stanković Hipermedija u procesu nastave 531 4.16. Jelena Đekić-Lović, Obrad Aničić Videokonferencija u online edukaciji 540 4.17. Snežana Mijailović Interaktivni sistem MIMIO XI u nastavi 545 4.18. Andrijana Šikl Didaktički potencijal interaktivnih tabli i pedagoški aspekt njihove primene u nastavi 551 4.19. Ljiljana Djurović Elektronski udžbenik u osnovnoj školi 560 V INFORMACIONO-KOMUNIKACIONE TEHNOLOGIJE VAN ŠKOLE 565 5.1. Ljubiša Preradović, Biljana Antunović, Vlado Simeunović, Aleksandar Janković Analiza akustičnog komfora zaposlenih na Banjlučkom Univerzitetu 567 5.2. Jezdimir - Luka Obadović, Vera Obadović Informatički model uvođenja IKT i sistema kvaliteta u primarni nivo zdravstvene zaštite 574 5.3. Vera Obadović, Jezdimir - Luka Obadović Web portal u zdravstvu 583 5.4. Marija Blagojević, Maja Božović, Suzana Petrović, Danijela Milošević, Goran Devedžić An approach to modeling medical information systems 588 XV 6.26. Mitar Lutovac Nastava orijentisana ka aktivnostima - Priprema za nastavu i elektropneumatike 833 6.27. Mitar Lutovac Mehatronika u srednjem stručnom obrazovanju u Crnoj Gori - obrazovni program automehaničar 840 VII OBRAZOVANJE NASTAVNIKA I DOŽIVOTNO UČENJE U NOVOM OKRUŽENJU 847 7.1. Dragana Milin, Slobodan Morača Edukacija i trening za upravljanje projektima 849 7.2. Petar Dmitrović Doživotno učenje 854 7.3. Mira Vidaković, Ivan Šćepanović, Vesna Šćepanović Informacione tehnologije i doživotno obrazovanje 862 7.4. Vladimir Radovanović, Ljiljana Savić, Stefan Markovic Permanentno obrazovanje nužnost savremenog doba 868 7.5. Daniela Minić Aleksić Kompetencija nastavnika kroz primenu informaciono-komunikacionih tehnologija u nastavi 876 7.6. Aleksandar Ristić, Željko Vuković Informatička osposobljenost nastavnika u osnovnom i srednjem obrazovanju u Republici Srpskoj 882 7.7. Mira Jovanović Refleksije profesionalnog identiteta predškolskih pedagoga i korišćenje informacionih tehnologija 890 7.8. Jelena Premović, Ljiljana Arsić, Tamara Premović Modernizacija stručnog obrazovanja u Republici Srbiji 896 7.9. Predrag Prtljaga Kan akademija - nova perspektiva u obrazovanju 902 7.10. Miloratka Simeunović Profesionalni razvoj nastavnika 908 7.11. Mladen Polić, Miloš Marković, Bojana Vesković, Maja Milovanović Celoživotno učenje kao koncept modernog obrazovanja 918 7.12. Rada Karanac, Željko M. Papić, Slavica Jašić Mekdonaldizacija u INSET-u 924 7.13. Nataša Nikolić Gajić, Nevena Perić Autonomija nastavnika u osnovnoj školi 931 SEKCIJA I: UVODNI REFERATI Tehnika i informatika u obrazovanju, TIO 2012 Miroslav Demić, Dragan Golubović 1. UVODNA RAZMATRANJA Svima, pa i najvećim laicima je jasno da živimo u vremenu vrlo brzog progresa, ali i u vremenu koje je opterećeno suprotnostima [4,14,15]. Čovek se, kao svesni deo prirode, ne zadovoljava svojim trenutnim položajem. On je radoznao, želi da prodre u zakone prirode, želi da te zakone koristi za svoje svakodnevne potrebe, da smanji svoje napore, da podmiri svoje potrebe različite prirode: biološke, psihološke, fizičke i društvene. Čovek teži slobodnom razmišljanju i stvaralaštvu. Ali on je deo društva i sve svoje težnje, uspehe i neuspehe, valorizuje sa, u tom istorijskom trenutku, važećim društvenim merilima. Čovek nije nikada potpuno zadovoljan, on uvek ima ciljeve kojima teži. Retko kada se zadovoljava postignutim. Svaki ostvareni cilj predstavlja za čoveka - stvar koja se sama po sebi podrazumeva, a novopostavljeni cilj je ono zašta se vredi boriti i ulagati nove napore. Čovek, dakle stalno pomera svoje ciljeve i granice svojih htenja. Ali pojedinac je deo društvene zajednice, njegova htenja mogu da budu ostvarena samo ako su u dovoljnoj meri u skladu sa htenjima i ciljevima društva. Opšti ciljevi kojima društvena zajednica teži jesu obezbeđenje egzistencije čoveka i povećanje njegovog blagostanja. Prema [5] postoji više neospornih opštih ciljeva kojima teže svi ljudi sveta, kao što su: • eliminacija gladi, • eliminacija ratova, • eliminacija bolesti, • produženje veka čoveka, • eliminacija prekršaja, • povećanje standarda, • povećanje nivoa obrazovanja, • smanjenje fizičkog rada, • skraćenje radnog vremena i dr. U skladu sa ovim najopštijim ciljevima stoji i nastojanje da se naučno - tehnički napredak učini dostupnim, što većem broju ljudi. Još davne 1922. god, Henri Ford [6] je pisao: " Čim se stvori jedan progres: automobil, lift, telefon, šivaća mašina, vagon za spavanje, prva dužnost vlade i pojedinaca je da se staraju da taj progres učine pristupačnim svim ljudima". Zdravstvena zaštita i obrazovanje moraju da budu dostupni svakom pojedincu. Nalazimo se u vremenu u kome se ova dva cilja realizuju. Sve napred navedene vrednosti kao i mnoge koje nismo pomenuli, čine blagostanje čoveka. Broj ljudi na našoj planeti vrlo brzo raste. Neprekidna težnja društva da poveća blagostanje pojedinaca zahteva sve više energije po stanovniku. Naša planeta, uslovno rečeno, je "materijalna tačka", znači ograničenih materijalnih i energetskih mogućnosti. Radi ilustracije na slikama 1 i 2 dat je ukupan broj stanovnika na našoj planeti, kao i njegov godišnji priraštaj [5]. Pomenute slike pokazuju da postoji stalan rast stanovništva na Zemlji. Sa porastom broja stanovnika i sa povećanjem blagostanja čoveka, sve više se iscrpljuju postojeće rezerve u: 4 Tehnika i informatika u obrazovanju, TIO 2012 Miroslav Demić, Dragan Golubović • sirovinama, • energiji, • prehrambenim sirovinama, • količini vode za piće i td. Pri tome se povećavaju potrebe u: • broju stanova, • broju radnih mesta i broju ustanova i preduzeća, • kapacitetima prosvetnih i zdravstvenih ustanova i td. Slika 1. Svetska populacija - prognoza Slika 2. Godišnji priraštaj svetske populacije Gradovi se prenaseljavaju. Smanjuju se plodne površine. Na primer, omasovljavanje automobila preko određene granice dovodi u pitanje prednosti i koristi koju čovek očekuje od posedovanja automobila. Dolazi do zagušenja saobraćaja. U jednom momentu postaje mnogo ekonomičnije i racionalnije, u nekim gradovima, ići pešice od mesta stanovanja do radnog mesta i obratno, jer vožnja automobilom duže traje uz znatno veći utrošak najkvalitetnije – psiho - fizičke energije čoveka [4,7,14,15]. Pri tome automobil opterećuje okolinu bukom, izduvnim gasovima, zahteva saobraćajnice i parking prostor i konačno, kada 5 Tehnika i informatika u obrazovanju, TIO 2012 Miroslav Demić, Dragan Golubović se isključi iz saobraćaja usled neispravnosti ili dotrajalosti, zahteva prostor. Čovek je prinuđen da istražuje i otkriva nove sirovine, nove mogućnosti za ishranu i nove izvore energije. Ovde smo izdvojili samo nekoliko važnijih oblasti istraživanja koje su u neposrednoj vezi sa demografskom ekspanzijom i na taj način sa egzistencijom čoveka. Na primeru omasovljavanja automobila pokazali smo i neke suprotnosti koje sa sobom nosi tehnički progres. 2. NEKI ZAHTEVI OD TEHNIČKO-TEHNOLOŠKIH NAUKA Primena naučnih rezultata u praksi vodi napretku ali i donosi probleme za koje čovek poziva opet nauku. Za upravljanje složenim dinamičkim sistemima kao što su društveno - ekonomski sistemi, koji se razvijaju u funkciji od porasta broja stanovnika, za smanjenje svojih napora i prevazilaženje ograničenja koje po svojoj prirodi ima, kao biološki sistem, čovek razvija kibernetiku. I mnoge druge nove naučne discipline razvijaju se kao direktna potreba čoveka [1-5,7-18]. Nema nijedne naučne discipline koja nije usmerena posredno ili neposredno, na obezbeđenje egzistencije čoveka i povećanje njegovog blagostanja, što predstavlja osnovne ciljeve svakog istraživanja. Dok su neke naučne discipline, kao što su medicinske nauke, u direktnoj vezi sa čovekom pa im je cilj očigledan, postoje naučne discipline kod kojih samo za trenutak možemo da se nađemo u nedoumici, jer izgleda, da ih ne možemo da dovedemo u vezu sa čovekom. Međutim, dovoljno je samo malo razmišljanja pa da otkrijemo neobično tesnu vezu sa čovekom. Takav je slučaj čak i sa nekim oblastima fizike. Za društvene nauke mi bismo rekli du su najtešnje povezane sa ponašanjem društva i pojedinca u njemu. Međutim, pojedinci kao deo fizičkog sveta pobuđuju se od okruženja i uslovljavaju svoje reakcije u fizičkom ili fizičko - hemijskom obliku. Čak i fiziološke reakcije svode se na fizičke i hemijske reakcije unutar organizma [1-5,7-18]. Mi možemo da govorimo o tome koliko je određeno istraživanje u neposrednoj vezi sa čovekom, ali, u krajnjem vrednovanju, ni jednoj nauci ne možemo da osporimo usmerenost ka čoveku i vrednosti za čoveka. Ono što možemo tvrditi na osnovu iznetog teksta je da se XX vek karakterisao brzim promenama u [8]: • nauci, • obrazovanju i • tehnologiji. Procenjuje se da se ukupno znanje udvostručava za svakih 5 do 8 godina. Dvadeseti vek je bio praćen prodorom novih tehnologija, u oblasti: • informacija, • komunikacija, • energetike, • superprovodljivosti, • genetskog inženjeringa, • bionike, • novih materijala i • nanotehnologija. 6 Tehnika i informatika u obrazovanju, TIO 2012 Miroslav Demić, Dragan Golubović Slika 3. Budžetsko ulaganje u nauku Srbije, miliona evra Analizom podataka sa slike 4. može se videti da iako se čine napori da se povećaju ulaganja u nauku, procenat BDP ulaganja u nauku se značajnije ne menja. Situacija je još teža ako se vrše upoređenja sa svetski razvijenim zemljama. Primera radi, u 2007. godini ulaganje Švedske iznosilo je oko 3,8%, ulaganje SAD oko 2,6%, RF oko 1,2%, a Srbije oko 0,3% BDP. To pokazuje da smo mi po ulaganjima u nauku na veoma niskom nivou. Naravno, situacija je utoliko teža ako se uzme u obzir veličina BDP pomenutih zemalja. Ocenjujemo celishodnim da ukažemo i na neke činjenice koje definišu odnos nauke i prakse. Naglašavajući vezu između nauke i prakse ne možemo da ne ukažemo i na nepovoljne strane te interakcije. Neprekidan rast produktivnosti ljudskog rada koji proističe upravo iz takvih naučnih istraživanja sukobljava se sa rutinom stručnjaka kao ograničavajućim faktorom. Izlaz može biti dvojak. Slika 4. Ulaganje u nauku u % BDP Ako prevlada konzervativizam u praksi, što znači pragmatizam, onda će doći do stagnacije zajednice i njenog zaostajanja u razvitku. Kada struka prihvati naučne rezultate kao transfer, kao svoje novo iskustvo, uspostaviće se most između nauke i prakse i uspostaviti trasa društvenog napretka [1-5,7-18]. Ističemo činjenicu da se nauka razvijala iz praktičnih potreba čoveka. Radi ilustracije međusobne povezanosti nauke i prakse, posmatraćemo sliku 5 [4, 14,15]. Informacije iz 9 Tehnika i informatika u obrazovanju, TIO 2012 Miroslav Demić, Dragan Golubović potencijala akumuliranog znanja struje prema razvoju i procesu, koji su takođe povezani povratnom spregom. Problemi u razvoju povod su za nova istraživanja. Pod razvojem u najopštijem slučaju podrazumevamo plansko i sistematsko usavršavanje proizvoda, procesa, organizacije i ekonomike poslovanja ili, uopšte poslovanja čoveka, odnosno stvaranje novih proizvoda i procesa, na osnovu naučnih saznanja i iskustva. Razvoj je povratnom spregom povezan sa istraživanjem. Zadaci u razvoju sastavni su delovi ciljeva preduzeća i viših ciljeva društvene zajednice. Razvoj i proces usmeravaju istraživanja i na taj način i određene grane nauke. Slika 5. Šema povezanosti tehničko-tehnoloških nauka i prakse Za efikasnu cirkulaciju informacija prema prikazanoj blok šemi između nauke i prakse i obratno potreban je vrlo dobar i pouzdan informacioni sistem što predstavlja neophodan uslov da nauka postane proizvodna snaga i da doprinese ostvarenju duboko humanih i etičkih ciljeva društvene zajednice. U nauci treba da brižljivo razlikujemo stručnjake i istinsku naučnu inteligenciju. Stručnjak ostaje na nivou parcijalnog znanja, na nivou korektne primene opštih teorijskih, metodoloških principa radi rešenja jednog parcijalnog problema, jednom rečju na nivou tehnike. Istinski intelektualac u nauci kritički preispituje i dalje razvija teorijske osnove, on povezuje, uopštava, stvara nove forme, nove celovite sisteme, on sagledava dublji smisao pojedinih naučnih rezultata uključujući ih u neki od najširih kulturnih i filozofskih konteksta svoga vremena. Problem odnosa nauke i struke nije samo akademsko i teorijsko pitanje. On zadire u suštinu savremenog razvitka svih zemalja sveta bez obzira na njihovu moć. U tehnološki razvijenim društvima on se manifestuje i kao zahtev za permanentnim obrazovanjem stručnjaka. Svaki stručnjak koji ne želi da zaostane za tokovima razvitka svoje discipline uključuje se svake dve - tri godine u stručno usavršavanje u dužem ili kraćem trajanju. Tako se razvila mreža institucija zasnovanih na andragoškim ciljevima i principima. Ponekad su zahtevi za usavršavanjem tako naglašeni da sežu do granice prekvalifikacije jer to zahtevaju sve oštriji konkurentski odnosi u borbi za stručna i menadžerska zvanja. Tako su i u velikim privrednim sistemima doktorske studije već uobičajena pojava [14,15]. 10 Tehnika i informatika u obrazovanju, TIO 2012 Miroslav Demić, Dragan Golubović Ukazujući na razlike između nauke i struke treba svakako uvažiti činjenicu da ove aktivnosti u celini nisu strogo odvojene. Između njih ne postoje oštre granice jer ono što u određenom trenutku jeste naučni rezultat, to je već u sledećem periodu domen struke u kojoj se opredmećuje naučno saznanje. Mnoga naučna otkrića ostvarena u zadnjih desetak godina su pretočena u proizvodnu tehnologiju. Tako naučno saznanje postaje domen struke i svakodnevne prakse ljudskog rada i života [14,15]. Dostignuća naučnih istraživanja ugrađena u nove proizvode daju u mnogim aspektima izmenjen način života. Istovremeno se otvara i širi krug novih problema koji ranije nisu primećivani ili su smatrani nerešivim. Tako praksa materijalne proizvodnje, ali i razvoja duhovnih potreba, čovek kao socijalno biće, postavljaju nove probleme čije se rešenje ispoljava kao društvena nužnost. Sama nauka dobija nove prostore delovanja objedinjujući stvaralačke i praktične aktivnosti u celinu humanijeg života. Nauka i struka imaju istovremeno paralelne i divergentne tokove, koji se povremeno ukrštaju i sastavljaju. Nauka je uvek na tragu novih otkrića u samom životu podvrgavajući nju i njega valorizaciji i verifikaciji. Ako su one pozitivne, naučni rezultat postaje deo riznice stručnog znanja i svojina širokog kruga stručnih ljudi koji ga koriste u neposrednom praktičnom radu. Istovremeno se otvara dublji smisao povezanosti totaliteta prirode koja traži nova saznanja, nova otkrića. Životne potrebe ljudi su takve da zahtevaju širenje kruga ljudskog saznanja i profesionalnih aktivnosti. Taj spoj čini nauku produktivnom, a struku racionalnom, tako da su ove celine istovremeno integrisane i diferencirane ukazujući na specifične puteve struke i nauke. Ukazujući na neraskidivu sponu nauke i struke potrebno je naglasiti teškoće razlikovanja ovih delatnosti. Ta podela je vrlo uprošćena sistematizacija, ali u suštini vrlo potrebna. Ona obezbeđuje snalaženje u mnoštvu sadržaja, oblika i vrsta dela i tekstova koji tretiraju naučne i stručne probleme. U svim pojavnim oblicima radi se o stvaralačkom činu koji se teško podvodi pod određenu šemu klasifikacije jer uvek nosi svoju osobenu konotaciju, a posebno dela koja su na prelazu između ovih delatnosti nose odlike jedne i druge, te ih je teško kategorisati. Tu je poseban problem sa stručnim delima koja ponekad sadrže komponente naučne metodologije i egzaktne odgovore zasnovane na delimičnom istraživanju pojedinih elemenata koji mogu uticati na objašnjenje i pojedina rešenja. Po svom nastanku nauka je vezana za praktične ljudske aktivnosti. Nauka je iz njih izašla i razvila se u složen sistem egzaktnih znanja postajući osnova materijalne i duhovne prakse čoveka. Njeni koreni se nalaze u čovekovim potrebama, materijalnim i intelektualnim. Naučna dostignuća su ugrađena u brojne materijalne predmete i misaone vrednosti. Tako se nauka razvija na sopstvenom transferu. Transfer nauke - prenošenje njenih saznanja u svakodnevni ljudski život, njegov rad i praksu sa druge strane doprinosi i samom razvoju nauke. Transfer nauke je dijalektičko jedinstvo teorije i prakse koje se uzajamno prožimaju [4,15]. Transfer naučnih znanja posebno dobija na zamahu tokom naučno - tehnološke revolucije. Ovaj događaj koji označava period zadnjih decenija može se opisati u sve bržem prenošenju naučnih saznanja u struku i praksu čovekovog rada i života. On je nametnut samim razvojem nauke i prakse i društvenim potrebama koje taj razvoj proizvodi. Omogućen je sistemom komunikacija kojima struje misli, ideje i naučni rezultati u oba pravca, od teorije 11 Tehnika i informatika u obrazovanju, TIO 2012 Miroslav Demić, Dragan Golubović Na više mesta smo se dotakli pojma istraživač. Zbog toga je korisno da ukažemo na neke stavove u pogledu obrazovanja inženjera, koji su osnova za formiranje istraživača i naučnika. Prema sprovedenim analizama kada je u pitanju obrazovanje inženjera, postoje tri moguća prilaza [2-5]: • dati inženjerima fundamente, jer se oni ne menjaju, a tehnologije se veoma brzo menjaju, • treba proširiti programe tako da oni obuhvate socijalna znanja kao da se osigura artikulacija tehničkih rešenja ka njima i • obrazovati inženjere kako da tehnlološka znanja povežu sa upravljanjem kompanijama i biznisom. U EU se promovišu i sledeći stavovi: • investicije u obrazovanje danas, otvaranje novih radnih mesta sutra, • znanje doprinosi 30-50% BDP u zemljama EU, • neophodno je celovito obrazovanje, • EU mora biti primer dobrog obrazovanja, a na tom planu su preduzete i odgovarajuće reforme istog i td. Treba istaći da najbrže promene na planu poslovnog obrazovanja imaju Irska i Finska. Imajući u vidu veliki značaj koji Univerzitetsko obrazovanje ima za produkciju stvaralaca, ukratko ćemo se osvrnuti i na njega. Kao što je poznato, savremeni univerzitet mora vršiti tri osnovne funkcije [1-5,7-18]: - edukaciju, - naučnoistraživački rad i - prenos znanja. Napominjemo da univerziteta nema ako se na njemu ne obrazuju studenti. Ovde se misli na sve edukacione forme koje univerzitet ostvaruje prema bolonjskom procesu. Pored ovoga u vreme eksponencijanog nagomilavanja, novih, naročito novih tehnolških znanja, veoma su izražene potrebe za celoživotnim obrazovanjem. Univerzitet bi permanentno trebalo da nudi i lepezu specijalističkih dopunskih obrazovnih profila odnosno dopunskih studija. Savremenog univerziteta nema bez dobro koncipirane, naučne atmosfere. Nemoguće je školovati savremene lekare, inženjere, profesore i druge stručnjake na univerzitetu gde nema razvijenog naučnog rada. Samo u jednom veoma živom naučnom „inkubatoru“ moguće je „proizvesti“ i moderne stručnjake sposobne da stečena osnovna znanja na studijama dopunjavaju i usavršavaju celog radnog veka. Kvalitet nekog univerziteta prvenstveno se meri po broju objavljenih radova i učešću na međunarodnim skupovima njegovih profesora i saradnika, a toga nema ako na njemu ne postoji izraženija naučna aktivnost. Da bi univerzitet vršio i širu društvenu funkciju, mora imati i prenos aktuelnog znanja na okruženje. To je prenos novih, ali i poznatih znanja i nikako ga ne treba mešati sa naukom koja u principu obuhvata formulisanje sasvim novih znanja i, sasvim retko, postavljanje novih teorija, koja mogu, a ne moraju, apriori, biti odmah primenjene u praksi. 14 Tehnika i informatika u obrazovanju, TIO 2012 Miroslav Demić, Dragan Golubović Ako jedna od pomenutih funkcija univerziteta izostane ili „zakržlja“ ta ustanova ne može da „proizvodi“ stručnjake savremenog kova. U razvijenom svetu su to davno shvatili. Na žalost, u većini slučajeva, kod nas jedna funkcija potpuno dominira nad ostale dve, a to je „čista edukacija“, dok su nauka i prenos znanja mnogo manje zastupljene. Sredstva za ove tri funkcije univerziteta se, kao što je poznato, dobijaju na raličite načine. Tako sredstva za edukacionu funkciju se, u principu, dobijaju iz raznih fondova ili od samih studenata putem njihovih participacija. Sredstva za prenos znanja se, po pravilu, najvećim delom dobijaju iz projekata koji se ugovaraju sa okruženjem. Najspornija su sredstva potrebna za naučne funkcije. U naučno - tehnološkim razvijenim sredinama ova sredstva su direkno vezana za visinu BND (bruto nacionalni dohodak ) svake zemlje u bivšoj državi ta su sredstva bila na nivou 1,5 % od BND i po toj osnovi bili smo u rangu srednje razvijenih zemalja. Danas su ta sredstva mnogo manja u poređenju sa nekim zemljama EU i po toj osnovi nalazimo se na samom začelju. Želim da istaknem odgovornost akademske zajednice za ukupno stanje u ovoj, veoma značajnoj, društvenoj oblasti. Manje - više, većina univerzitetskih zajednica svesna je ovih i drugih nedostataka, ali istovremeno, iz raznoraznih razloga, nespremna je za radikalne zahvate. Bez radikalnih zahvata u celini društva, nema rešenja ovih pitanja, nema savremenog univerziteta niti školovanja visokostručnih i visoko kvalitetnih kadrova. Osvrnućemo se i na još jedan aspekt rada na univerzittu [2-4]. Odnosi se na kriterijume, preuzete bez kritičkih tonova, sa Zapada. Naime, kod nas je uvedena praksa da se vrednovanje naučnog rada vrši prema radovima objavljenim u časopisima sa "Impact factor", odnosno "Citation index". Sklon sam da tvrdim je to opravdano kod nekih fundamentalnih disciplina, ali u slučaju inženjerskih nauka je to potreban, ali ne i dovoljan uslov. Treba ukazati na činjenicu da inženjeri moraju da vladaju sa više naučnih disciplina: matematika, fizika (mehanika, elektrotehnika i elektronika, nuklearna fizika, termodinamika, optika, eksperimentala teorija...), optimizacionim postupcima, automatikom i td. i ako žele da su „prvi" moraju da tim disciplinama vladaju sasvim dobro. Njihov naučni doprinos je vezan, pored teorije, i za izvođenje eksperimentalnih dokaza, realizaciju objekata i sl. (time se oni dosta “udaljavaju” od opštih naziva svetskih časopisa - mada postoje i časopisi iz oblasti inženjerstva, ali, pretežno, na engleskom jeziku). Ovde se postavlja pitanje: da li Rusi, Japanci, Kinezi, Indusi, Nemci imaju naučne doprinose, ako ih ne publikuju na engleskom jeziku? Da zaključim: smatram da je daleko značajnije da naši inženjeri imaju svetski priznate patente (n pr.), ili tehnička rešenja (n pr.), ili proizvode (automobile n pr.), a ne radove koji neće imati veći značaj za razvoj društva (bar u dogledno vreme). Nadam se da neće biti shvaćeno kao demagogija, ako tvrdim da jedan izvanredni um, Tesla, ne bi imao šanse, da bude naučni radnik, ili profesor univerziteta, prema sadašnjim 15 Tehnika i informatika u obrazovanju, TIO 2012 Miroslav Demić, Dragan Golubović kriterijumima za izbor, a on je, ipak, daleko veći naučnik od većine onih koji objavljuju radove u pomenutim naučnim publikacijama. Drugi primer je izgradnja najvećeg kablovskog mosta na svetu, u Japanu, koja je trajala više od deset godina i koja je, u realnom prostoru, zahtevala i mnoge nove pristupe. Postavlja se pitanje: da li je to vrednije, ili rad objavljen u nekom od referativnih žurnala [4]. Osvrnuću se i na izbor podmladka na univerzitetu i institutima. Danas je isključivi kriterijum za izbor prosečna ocena. Da li je to dovoljno merilo za procenu budućeg naučnog uspeha kandidata? Praksa govori da nije. Naime, matematičari sa najvećom prosečnom ocenom u bivšem SSSR-u nisu postigli zapaženije naučne rezultate [14,15]. Najpoznatiji matematičari su postali studenti koji su imali niže prosečne ocene. To govori, možda, i o tome da se kao kriterijum mora uzeti mišljenje njegovih nastavnika, kooperativnost, inventivnost i sl. O tome bi trebalo otvorenije razgovarati na nivou univerziteta i eminentnih instituta. Želim da istaknem da je Nemačka [14,15] imala, a i danas ima, praksu da univerzitetske nastavnike bira isključivo iz instituta, odnosno privrede. Preciznije rečeno, kandidati imaju predhodnu selekciju na osnovu rezultata vlastitog istraživačkog rada, a prosečna ocena nije dominanto opredeljujući faktor za izbor. Korisno je da se navede primer Danske, koja je mala, ali visoko razvijena zemlja. Oni imaju trojstvo: Univerzitet-Tehnološki park (vlasništvo Univerziteta) - Firma (infrastruktura, realizacija i sl). Time se stvaraju uslovi koji ne vrednuju samo radove - papire, već se stvara novi proizvod, uz primenu novih znanja. Pri tome sve troškove snosi Država, a marketing vrše tehnološki parkovi. Kod njih su došli i do formule koja definiše optimalni odnos vremena koje se troši na nastavu, nauku i administraciju na univerzitetu i to: 40% nastava +40% nauka i +20% administracija. 4. ZAKLJUČCI Na osnovu predhodno rečenog, može se zaključiti da tehničko-tehnološke nauke imaju veliki uticaj na razvoj društva. Zbog toga se popularizaciji istih mora posvetiti pažnja još od najranijeg detinjstva. Tokom procesa obrazovanja treba učiniti sve moguće napore da se pomenute nauke izučavaju na pravi način i uz što što više eksperimentalnog rada. Pri izboru podmladka za naučne ustanove i univerzitete kritički koristiti iskustva razvijenih zemalja pri čemu treba voditi računa o našim specifičnostima. U svemu tome tehničko i informatičko obrazovanje, u osnvnom obrazovanju, ima vrlo značajnu ulogu, jer predstavlja embrion sticannja tehnikih i informatičkih znannja. Zato se u ovoj oblasti, u procesu obrazovanja, mora posvetiti značajna pažnja koja, osim brige o usavršavanju programa obrazovanja, mora značajnu pažnju posvetiti stručnom osposobljavanju nastavnih kadrova, ostvarivanju potrebnih uslova za rad (oprema kabineta). Nesumnjivo, da se očekuje i primena svetskih iskustava u metodičkom pristupu ovoj oblasti koja će, u znatnoj meri uticati na ukupna postignuća u ovoj oblasti. 16 Tehnika i informatika u obrazovanju, TIO 2012 Jelena Najdanović Tomić i dr. mеrlјivоg pоnаšаnjа učеnikа. Zаsnоvаni su nа еmpiriјskim pоdаcimа, а stеpеn njihоvе оstvаrеnоsti mоžе sе periodično еmpiriјski prоvеrаvаti. Оbrаzоvni stаndаrdi nе оgrаničаvајu škоlе, vеć im pružајu fоkus i strukturu zа lаkši rаd, nаrоčitо kаdа su dео kurikulumа. Škоlе mоgu dоbiti izuzеtnu kоrist iz оvе flеksibilnоsti i slоbоdе, аli mоrајu čvrstо sаrаđivаti sа instituciјаmа zа оbrаzоvаnjе nаstаvnikа i nаdzоrnim оrgаnimа. Dоdаtnа funkciја оbrаzоvnih stаndаrdа је dа оmоgućе prоcеnu i еvаluаciјu ishоdа оbrаzоvаnjа i time оdrеdе dа li su učеnici оvlаdаli žеlјеnim kоmpеtеnciјаmа. Оvim sе mеri stеpеn оstvаrеnоsti opštih cilјеvа оbrаzоvnоg sistеmа i škоlаmа dаје pоvrаtnа infоrmаciјu о ishоdimа njihоvоg rаdа (еvаluаtivnа svrhа). Моdеl kоmpеtеnciја (Marrelli, 2005) prеdstаvlја оkvir kојi sаdrži listu kоmpеtеnciја pоtrеbnih zа еfеktnо dеlоvаnjе u оdrеđеnоm pоslu, оrgаnizаciјi ili prоcеsu. Kоmpеtеnciја је mеrlјivа čоvеkоvа spоsоbnоst kоја је pоtrеbnа zа еfеktnо dеlоvаnjе. Оnа sе mоžе shvаtiti kао znаnjе, vеštinа, ličnа kаrаktеristikа, ili kоmbinаciја оvih аtributа. Kоmpеtеnciје u rаzličim kоntеkstimа zаhtеvајu rаznоvrsnе kоmbinаciје znаnjа, vеštinа i stаvоvа (Accreditation Criteria for Schools of Public Health, 2005). Izаzоv је utvrditi kоје sе kоmpеtеnciје mоgu kоmbinоvаti sа cilјеm оptimаlnе rеаlizаciје zаdаtаkа. Pоsеbnо је bitnо krеirаti оkružеnjе u kоmе učеnici vеžbајu kоrišćеnjе i primеnu оvih kоmpеtеnciја u rаzličitim kоntеkstimа. Stаndаrdоm kојi је zаsnоvаn nа mоdеlu kоmpеtеnciја prоistеklоm iz kаrаktеrа nаstаvnоg prеdmеtа Теhničkо i infоrmаtičkо оbrаzоvаnjе оdrеđuје sе minimаlаn stеpеn znаnjа učеnikа, rаzviја bаzа zаdаtаkа zа tеstirаnjе i оbеzbеđuје јаsаn nаčin implеmеntаciје Prоgrаmа prеdmеtа u prаksi. Uvоđеnjеm stаndаrdа pоstignućа u Srbiјi bаvi sе Zаvоd zа vrеdnоvаnjе kvаlitеtа оbrаzоvаnjа i vаspitаnjа (Zаkоn о оsnоvаmа sistеmа оbrаzоvаnjа i vаspitаnjа RS, Člаn 22). 2. OBRAZOVNI STANDARDI Оpšti ishоdi оbrаzоvаnjа i vаspitаnjа rеzultаt su cеlоkupnоg prоcеsа оbrаzоvаnjа i vаspitаnjа kојim sе оbеzbеđuје dа dеcа, učеnici i оdrаsli stеknu znаnjа, vеštinе i vrеdnоsnе stаvоvе kојi ćе dоprinеti njihоvоm rаzvојu i uspеhu, rаzvојu i uspеhu njihоvih pоrоdicа, zајеdnicе i društvа u cеlini (Zаkоn о оsnоvаmа sistеmа оbrаzоvаnjа i vаspitаnjа RS, Člаn 5). Оbrаzоvni stаndаrdi аrtikulišu pоtrеbе učеnjа i pоučаvаnjа u škоlаmа. Nјimа sе idеntifikuјu cilјеvi pеdаgоškоg rаdа, izrаžеni оpštim ishоdimа pоučаvаnjа učеnikа. Тimе оni prеvоdе оpšti оbrаzоvni zаdаtаk škоlа u kоnkrеtnе iskаzе. Stаndаrdimа sе оdrеđuјu kоmpеtеnciје kоје škоlе mоrајu prеnеti učеnicimа dа bi pоstiglе оdrеđеnе klјučnе оbrаzоvnе cilјеvе i kоmpеtеnciје kоје bi učеnici trеbаlо dа pоsеduјu nаkоn оdrеđеnоg rаzrеdа. Kоmpеtеnciје sе оpisuјu spеcifičnim iskаzimа kојi sе mоgu prеvеsti u pојеdinе zаdаtkе, i u principu prоcеniti tеstоvimа znаnjа. Оbrаzоvni stаndаrdi prеdstаvlјајu klјučni mеhаnizаm zа оbеzbеđеnjе i pоbоlјšаnjе kvаlitеtа rаdа škоlа. Оni služе kао uputstvо i prеdstаvlјајu оkvir rаdа nаstаvnikа. Zаdаtаk škоlа је dа оmоgućе usvајаnjе pоtrеbnih kоmpеtеnciја, imајući u vidu mоgućnоsti učеnikа i stаnjе оkružеnjа prоcеsа nаstаvе. Оvо оmоgućuје uspоstаvlјаnjе prоcеnе nivоа uspеšnоsti оbrаzоvnоg sistеmа, а škоlаmа dаје pоvrаtnu infоrmаciјu о rеzultаtimа rаdа. 19 Tehnika i informatika u obrazovanju, TIO 2012 Jelena Najdanović Tomić i dr. Rаzvој оbrаzоvnih stаndаrdа (Klieme, 2007) uklјučuје pоstаvlјаnjе sоciоlоških i pеdаgоških cilјеvа, nаučni pristup u pоlјimа didаktikе i psihоlоgiје sа cilјеm оdrеđеnjа strukturе kоmpеtеnciја i rаzvој mеtоdа i kоncеptа tеstirаnjа. Klim (Klieme, 2007) nаvоdi dа оbrаzоvni cilјеvi prеdstаvlјајu rеlаtivnо оpštе iskаzе о znаnjimа i vеštinаmа, аli i stаvоvimа, vrеdnоstimа, intеrеsоvаnjimа i mоtivаciјi učеnikа kоје bi škоlе trеbаlе оstvаriti. Stаndаrdimа sе оvi cilјеvi prеvоdе u spеcifičnе zаhtеvе. Dа bi smо zаhtеvе prеvеli u prаksu, pоtrеbаn је mеdiјum kаkо bi ih оdrеdili i dеfinisаli. То је trаdiciоnаlnо biо kurikulum, kојi sе sаdа mеnjа mоdеlimа kоmpеtеnciје. Prеmа Маrеliјu mоdеlimа kоmpеtеnciја оpisuјu sе аspеkti, nivоi i put njihоvоg rаzvоја. Nаstаli su iz zаhtеvа kоmpеtеnciја kоје učеnici mоrајu pоsеdоvаti dа bi оstvаrili klјučnе zаdаtkе učеnjа. Kоrišćеnjе tеrminа kоmpеtеnciја оdrеđuје dа sе оbrаzоvni stаndаrdi nе оslаnjајu nа listе sаdržаја i mаtеriјаl kојi kоnkrеtizuје оbrаzоvnе cilјеvе. U principu, njimа sе оdrеđuјu оsnоvnе dimеnziје prоcеsа učеnjа u pоdručјu učеnjа (dоmеnu) i prеdstаvlјајu оsnоvnе zаhtеvе kојi sе stаvlјајu prеd učеnikа. Svаki nivо kоmpеtеnciја dеfinisаn је kоgnitivnim prоcеsimа i аkciјаmа оdrеđеnе „tеžinе“ kоје učеnici nа оdrеđеnоm nivоu mоgu sаvlаdаti, dоk učеnici nа nižеm nivоu nе mоgu. Оbrаzоvnim stаndаrdimа sе prеcizirајu nivоi kојimа učеnici u оdrеđеnоm rаzrеdu trеbајu оvlаdаti. Zаhtеvi nа rаzličitim nivоimа mоdеlа kоmpеtеnciја nе оdrеđuјu sе prоizvоlјnо, vеć ih krеirајu prоfеsiоnаlci nа оsnоvu iskustvа u rеlеvаntnim disciplinаmа. Моdеli kоmpеtеnciја оdrеđuјu dimеnziје i nivое kоmpеtеnciја kојi sе u principu mоgu еmpiriјski prоvеriti. Dа bi sе prеvеli u kurikulum i prаksu i оmоgućilа еvаluаciја učеnikа pоtrеbnо ih је оpеrаciоnаlizоvаti i prоvеriti u fоrmi tеstоvskih zаdаtаkа. Оbrаzоvni stаndаrdi kао ishоdi prоcеsа učеnjа prеvоdе sе u zаdаtkе i prоgrаmе prоcеnе kојi оmоgućuјu pоuzdаnо mеrеnjе nivоа kоmpеtеnciја еmpiriјskim putеm. Nа оsnоvu оpisа kоmpеtеnciја krеirајu sе tеstоvski zаdаci kојimа sе utvrđuје dа li је učеnik оvlаdао оdrеđеnim ishоdоm ili rаdnjоm. Zаdаci sе nе mоgu јеdnоstаvnо „izvеsti“ iz оpisа kоmpеtеnciја. Svi zadaci namenjeni proveri ostvarenosti standarda moraju da prođu proces verifikacije, tj. provere primenljivosti i metrijskih karakteristika. Pouzdano merenje ostvarenosti ishoda je najkritičniji deo procesa razvijanja standarda. Fоrmulаciја оbrаzоvnih stаndаrdа mоrа biti rаzumlјivа rоditеlјimа i učеnicimа. Stаndаrdimа sе pоvеćаvа оdgоvоrnоst rоditеlја i učеnikа u plаnirаnju i prаćеnju prоcеsа učеnjа čimе sе ојаčаvа vеzа nаstаvnik – učеnik – rоditеlј. Dеfinisаnjеm јаsnih оčеkivаnjа оmоgućuје sе plаnirаnjе individuаlnоg nаprеdоvаnjа, prеpоznаvаnjе prеprеkа i krеirаnjе оdgоvаrајućе pоdrškе uz pоmоć оsnоvnih dimеnziја rаzvоја kоmpеtеnciја. Тimе cilјеvi i zаhtеvi škоlоvаnjа pоstајu trаnspаrеntni zа svе učеsnikе. Uspоstаvlјаnjе minimаlnih stаndаrdа krеirа prоblеm prоcеnе ishоdа učеnjа. Јаsnо је dа sе mоrа prаviti rаzlikа izmеđu kvаlitеtа ishоdа učеnjа i оcеnjivаnjа učеnikа. Stаndаrdi su kritеriјum zа еvаluаciјu ishоdа svаkе škоlе, оdеlјеnjа i učеnikа. Оni sе nе smејu smаtrаti оkvirоm zа оcеnjivаnjе. Kао štо је rеčеnо, stаndаrdi nе оbuhvаtајu cео kurikulum, vеć sе primеnjuјu nа оsnоvnа pоdručја klјučnih оblаsti učеnjа. Nаstаvnici nеzаvisnо vršе оcеnjivаnjе kао dео svоје pеdаgоškе оdgоvоrnоsti, prеmа prоfеsiоnаlnim kritеriјumimа, uzimајući u оbzir širоk spеktаr fаktоrа. Primеnа tеstоvа znаnjа bаzirаnim isklјučivо nа stаndаrdimа mоrа biti јаsnо rаzdvојеnа оd оcеnjivаnjа, njihоvа оsnоvnа nаmеnа је еvаluаciја. Uvоđеnjеm stаndаrdа mеnjа sе pristup prоfеsiоnаlnој оspоsоblјеnоsti nаstаvnikа. Оdgоvоrnоst zа strukturu pоučаvаnjа „spuštа“ sе nа nivо sаmih škоlа, i zаhtеvа vеći stеpеn 20 Tehnika i informatika u obrazovanju, TIO 2012 Jelena Najdanović Tomić i dr. kооrdinаciје izmеđu nаstаvnikа (čаk i rаzličitih nаstаvnih prеdmеtа). Zа rаzliku оd kurikulumа, stаndаrdi dајu јаsаn fоkus rаdа nаstаvnikа. Kritеriјumоm minimаlnih kоmpеtеnciја nаstаvnicimа sе оlаkšаvа utvrđivаnjе kојim učеnicimа је pоtrеbnа vеćа pоdrškа i pоmоć. Pоmоću tеstоvа znаnjа bаzirаnim nа stаndаrdimа u cilјu prаćеnjа i prоcеnе nаučеnоg nаstаvnicimа sе dаје šаnsа dа upоrеdе svоје diјаgnоstičkе zаklјučkе sа rеzultаtimа. Idеја је dа im sе оmоgući pоvrаtnа infоrmаciја о kvаlitеtu njihоvоg rаdа. Оbrаzоvni stаndаrdi imајu dаlеkоsеžnе pоslеdicе pо škоlski sistеm. Prеmа Zаkоnu о оsnоvаmа sistеmа оbrаzоvаnjа i vаspitаnjа Rеpublikе Srbiје Stаndаrdi оbrаzоvаnjа i vаspitаnjа izmеđu оstаlоg оbuhvаtајu i stаndаrdе kоmpеtеnciја dirеktоrа, prоsvеtnоg inspеktоrа i prоsvеtnоg sаvеtnikа, kvаlitеtа udžbеnikа i nаstаvnih srеdstаvа i kvаlitеtа rаdа ustаnоvе, tе njihоvа implеmеntаciја zаhtеvа rеstruktuirаnjе i izаzоv zа sistеmе pоdrškе škоlаmа uvоđеnjеm nоvih ulоgа škоlskоg nаdzоrа, а izdаvаči udžbеnikа sе mоrајu prilаgоditi libеrаlniјim zаhtеvimа tržištа. 3. STANDARD NASTAVNOG PREDMETA TEHNIČKO I INFORMATIČKO OBRAZOVANJE Pri razvoju Standarda korišćeni su: Standardi Britanskog OFSTED-a, pregled bazičnih kompetencija iz oblasti digitalnih kompetencija i kompetencija nauka i tehnologije, materijali razvijani u okviru PRIMATEH-a, Katalozi znanja koji su razvijani u Hrvatskoj, ishodi definisani sa Craft Education u skandinavskim državama, u kojima je polje tehnoloških kompetencija široko određeno, Technology Education analiza izvršena u 16 Nemačkih država (Höpken, 1997), očekivanja srednjeg stručnog obrazovanja (znanja, veštine, kompetencije), dokumenta o statusu oblasti energetske efikasnosti u obrazovanju, standardi informatičkih kompetencija u SAD (Brecke, 2001.; Fortier i dr., 1998), različiti predlozi standarda koji su se pojavljivali na stručnim skupovima, aktuelni Program predmeta TIO. Nа оsnоvu vаžеćеg Plаnа i prоgrаmа, prе svеgа nа оsnоvu оpеrаtivnih zаdаtаkа, sаčinjеnа је listа ishоdа čiјu је оstvаrеnоst trеbаlо prоvеriti tеstоm nа rеprеzеntаtivnоm uzоrku učеnikа оbuhvаćеnih nаšim оbrаzоvnim sistеmоm. То је urаđеnо i sаdа imаmо pоuzdаnо izmеrеnа znаnjа učеnikа zа nеkоlikо dеsеtinа znаčајnih zаhtеvа. Оvа listа niје pоtpunо kоmplеtnа јеr pоstојi оdrеđеn brој klјučnih kоmpеtеnciја (prе svеgа vеštinа i stаvоvа) zа kоје nеmаmо аdеkvаtаn mеrni instrumеnt. Prеdlоg stаndаrdа zа Tehničko i informatičko obrazovanje (TIO) rаzviјаlа је grupа nаstаvnikа i obrazovnih stručnjaka u оkviru prојеktа „Razvijanje obrazovnih standarda za kraj osnovnog, opšte srednjeg i srednje stručnog obrazovanja“ Zаvоdа zа vrеdnоvаnjе kvаlitеtа оbrаzоvаnjа i vаspitаnjа tоkоm 2011. i 2012. gоdinе. Оvdе је dаt krаtаk prеglеd nајvаžniјih fаzа u rаzviјаnju prеdlоžеnе listе stаndаrdа zа prеdmеt Tehničko i informatičko obrazovanje. • Fаzа 1: Rаdnа grupа је аnаlizirаlа Plаn i prоgrаm, udžbеnikе i drugе mаtеriјаlе vеzаnе zа prеdmеt TIO kаkо bi idеntifikоvаlа klјučnе оblаsti prеdmеtа. • Fаzа 2: Unutаr svаkе оblаsti rаdnа grupа је idеntifikоvаlа znаnjа i vеštinе kоје bi učеnici nižih, оdnоsnо viših spоsоbnоsti (оsnоvni i nаprеdni nivо) trеbаlо dа pоkаžu nа tеstu. Rаdnа grupа је rаzvilа niz prеciznih iskаzа (dеskriptоrа) kојi bi trеbаlо dа оpišu svе оvе spоsоbnоsti. 21 TEHNIKA I INFORMATIKA U OBRAZOVANJU 4. Internacionalna Konferencija, Tehnički fakultet Čačak, 13. jun 2012. TECHNICS AND INFORMATICS IN EDUCATION 4th International Conference, Technical Faculty Čačak, 13rd June 2010. UDK: 371.3:: 62/69 Uvodni referat PRAVCI RAZVOJA OBRAZOVANJA IZ TEHNIKE I INFORMATIKE Dragan Golubović 1 Rezime: Savremeni trendovi razvoja čovečanstva zahteva univerzalan, fleksibilan, obuhvatan i efikasan obrazovni sistem koji je u stanju da odgovori izazovima naučno- tehnološke revolucije i imperativima informatičke ere, koje prati prestruktuiranje privrede. U poslednjih dve decenija, na osnovu naših iskustava i istraživanja evropskih zemalja primećeno je da postoji pad interesovanja svšenih srednjoškolaca za studiranje i dalje obrazovanje iz tehničkih i prirodnih nauka. Došlo se do saznanja da postoje tri osnovna razloga zbog čega je došlo do ovakvog negativnog trenda: zastareli programi obrazovanja, neodgovarajuće metode učenja i neuređenost okruženja u smislu potražnje za određenim kadrovima u uslovima prestruktuirane privrede. Zato su u svetu, i kod nas, izvršena značajna usavršavanja programa u osnovnom obrazovanju u području tehničkog i informatičkg obrazovanja, razvijaju se nove metode učenja, dok treći problem države pokušavaju rešiti preko sistematizovanog sistema praćenja i planiranja prestruktuirane privrede i zahteva za obrazovanje koji iz toga proizilazi.U radu se navode rezultati sadašnjeg stanja u području tehničko-informatičkog obrazovanja i daju neki pravci daljeg razvoja u skladu sa prestruktuiranjem privrede i svetkim trendovima. Ključne reči: obrazovanje, prestruktuirana privreda, metodi učenja, pravci razvoja u tehničkom i informatičkom obrazovanju. ALONG DEVELOPMENT EDUCATION FROM TECHNIQUE AND INFORMATICS Summary: Current trends in human development require a universal, flexible, comprehensive and effective education system that is able to respond to the challenges of scientific and technological revolution and the imperatives of information age, followed by economic restructuring. In the last two decades, the experience gained in Serbia and the research conducted in European countries testify that high school graduates show a declining interest in studying technical and natural sciences. The results of the research point to the fact that there are three main reasons for such a negative trend: outdated education programs, inadequate teaching methods and inadequate environment in terms of demand for teaching staff in the conditions of restructured economy. These reasons have led to significant improvements to programs in primary education in the field of technical and IT education and developments of new teaching methods. In addition, countries are 1 Prof. dr Dragan Golubović, Tehnički fakultet, Svetog Save 65, Čačak, E-mail: golubd@tfc.kg.ac.rs Tehnika i informatika u obrazovanju, TIO 2012 Dragan Golubović trying to solve the third problem through systematic monitoring and planning of restructured economy and demands that arise from such restructuring. The paper presents the results of the current situation in the field of technical and IT education and it gives certain directions for further development in respect to economic restructuring and world trends. Key words: education, restructured economy, teaching methods, development trends in technical and IT education. 1. UVOD Koncepcija aktivne nastave iz tehnike i informatike prvi put je značajnije verifikovana na naučnom skupu u Čačku na Tehničkom fakuletu na naučnom skupu koji je bio posvećen pitanjima reafiracije nastave iz ove oblasti 2 , još 1990. Na temu mesta informatike u obrazovanju održano je Savetovanje u organizaciji Tehničkohg fakulteta u Čačku i Tehničkog fakulteta "Mihailo Pupšin" iz Zrenjanina u Vrnjačkoj banji (1994) kada je zaključeno da se deo informatičkih tehnologija izučava u okviru predmeta tehnike, a da se aplikacije informatike izučavaju u svim predmetima vezanim sadržajno za te predmete. Tako postavljena koncepcija razvoja u oblasti tehnike u osnovnom obrazovanju i sada je u primeni, a stvorena je projekcija dugoročnog razvoja tehničkog i informatičkog obrazovanje. U njoj je predviđeno da se tehničko i informatičko obrazovanje transformiše u moderan nastavni predmet u tri etape. One sadrže promene koje u sebi imaju metodičke i tehnološke osnove. Sagledavanje etapa dosadašnjeg razvoja treba da posluži za razmatranje narednih etapa. Promene u školskom sistemu se sprovode uglavnom reformskim procesima. Pravci reformskih promena najčešće zavise od političkih i drugih snaga nosilaca tih procesa. Odnos snaga se menjao u zavisnosti od zvaničnih nosioca reforme. Tim koji je uključen u reformske tokove tehničkog i informatičkog obrazovanje je na vreme uočio diskontinuitete koji se javljaju u reformskim zahvatima u zavisnosti od tih snaga. Da bi se omogućila realizacija dugoročnog razvoja tehničkog i informatičkog obrazovanje sačinjena je Platforma za reformske promene koja je prihvaćena na Konferenciji tehničko (tehnološkog) obrazovanja u Srbiji koja je održana u Čačku 2006. godine. Platforma je realistično postavljena tako da je u potpunosti primenjena u reformi koja je završnoj fazi. To je dobar primer da se u promene mora ulaziti spremno sa naučno stručnim argumentima. Reforma obrazovanja teče dalje i u oblasti tehnike i informatike predstvasljaće trjan proces. U kom pravcu treba ići u promenama tehničkog informatičkog obrazovanja? Pre nego što pokušamo dati neke nove pravce razvoja moramo sagledati da li se reformske, utvrđene promene dosledno realizuju u svim segmentima, u svim sredinama, u svim školama. Poznato je da pojedini negativni primeri iz prakse najčešće služe za kritiku celokupnog nastavnog predmeta. Takvu vrstu argumenata kritičarima treba osporiti doslednom primenom usvojene platforme. U svakom slučaju treba ukazati i na dalje pravce razvoja kako bi se u promenama ostvario kontinuitet. Te promene se kreću, uglavnom, u sledećim pravcima: - osavremenjavanje sadržaja programa praćenjem naučno-tehničkog razvoja, - metodske promene, - stvaranje savremenih kabineta, nsatvanih sredstava i drugih uslova za realizaciju 2 Konferencija „Актуелна питања радног и политехничког образовања у Србији“, 1990. 25 Tehnika i informatika u obrazovanju, TIO 2012 Dragan Golubović nastave i - stručno usavršavanje nastavnika za realizaciju tehničkog i informatičkog obrazovanja 2. USAVRŠAVANJE PROGRAMSKIH SADRŽAJA Posledice reformskih promena najčešće se odnose na promene u nastavnim sadržajima. Programski sadržaji tehničkog i informatičkog obrazovanje uslovljeni su promenama u naučno tehnološkoj sferi. Zbog toga je koncepcijom tehničkog i informatičkog obrazovanja predviđeno da se nastavni sadržaji permanentno menjaju kako bi se ostvario cilj koji je postavljen - kontinuirano približavanje tehnološkom razvoju. Te promene ne mogu biti slučajne i sporadične ili stvar pojedinih stavova i odluka već pre svega stvar naučno stručnog pristupa i argumenata. Tim koji je radio na reformi tehničkog i informatičkog obrazovanje, pri izboru i promenama nastavnih sadržaja tehničkog i informatičkog obrazovanje, oslanjao se na zakonitosti transfera tehnologije odnosno na model pomoću kojeg se prati vertikalni i horizontalni transfer. Na osnovu predloženog modela prati se primena neke naučne teorije u tehnologiji. Tu je ishodište vertikalnog i horizontalnog transfera tehnologije. Vertikalni transfer tehnologije ogleda se u veličini njenog uticaja na promene u strukturi i odnosima unutar sistema. Na prvom nivou nastanak tehnologije počinje iz nekog naučnog izvora. Materijalizacijom naučnog otkrića, dolazi se do drugog nivoa, do tehnološkog izvora. Razvojem tehnološkog izvora nastaje elementarna tehnologija, zatim tehnološki sistem. Primena tehnoloških sistema u drugim sistemima je odlika petog nivoa razvoja tehnologije. Promene u neposrednom okruženju pod uticajem nove tehnologije se dešava kao zakonita promena na šestom nivou transfera tehnologije. Mnogi društveni podsistemi, kao što su industrija, obrazovanje, vojska i dr. ubrzano menjaju prethodnu tehnologiju, prilagođavajući se novoj tehnologiji, što ukazuje da je tehnologija u svom transferu dostigla sedmi nivo. Ukoliko su promene toliko snažne da se pod uticajem neke tehnologije vrši prestruktuiranje u celom društvu i uspostavljaju se novi odnosi, menja se celo društvo. To odgovara osmom nivou razvoja neke tehnologije. Horizontalni transfer tehnologije možemo shvatiti kao kvantitativne promene. On se može ostvariti na bilo kojem nivou vertikalne podele. Primenljivost ovog pristupa se pokazao ispravnim u prethodnim promenama kada je informatička tehnologija uvođena kao deo nastavnih sadržaja. Savremenici smo doba kada informatičke tehnologije umesto industrijskog društva transformišu u postindustrijsko, odnosno informatičko društvo. To je iz ovog modela proisteklo opredeljenje pri projektovanju inoviranih nastavnih sadržaja, da se u sklopu tehničkog i informatičkog obrazovanje informatička tehnologija izučava u okviru konkretnih tehničkih problema. Tako se pored upoznavanja konfiguracije računara i namene pojedinih delova učenici uvode u problem primene računara u različitim životnim situacijama i upravljanja raznim tehničkim uređajima preko interfejs tehnologija. U našim školama je u primeni nekoliko pristupa i kompleta konstruktora pomoću kojih se mogu simulirati različiti procesi i upravljanje nekim veličinama. Osnovnu konfiguraciju ovog kompleta čini interfejs i fizički model koji se izrađuje od konstruktorskih elemenata. Model može predstavljati neki sistem ili proces kojim se upravlja. Interfejs ima zadatak da omogući komunikaciju između modela i računara, odnosno da pretvara analogne u digitalne veličine koje računar može obrađivati. Pri tome je računar upravljački sistem, a model upravljani sistem. Učenici mogu koristiti gotovu softversku podršku za upravljanje modelom uz izmene nekih parametara ili mogu izraditi kompletan program zavisno od sposobnosti i afiniteta učenika. Informatička 26 Tehnika i informatika u obrazovanju, TIO 2012 Dragan Golubović veština, kompetencija, iskustva i stavova za upotrebu IKT-a u obrazovanju. Učinjen je napredak u organizovanju timova na datu temu oko problema, a ne oko discipline tj. nastavnog predmeta. Ostvarena je saradnja, razmena informacija i znanja u realizaciji datih tema, a time je ukazano na prednosti i nedostatke elektronskog učenja, obrazovanja na daljinu i obrazovne tehnologije. Učenici su imali mogućnost da definišu svoje obrazovno iskustvo i da planiraju rešavanje problema. Stečeno je i razmenjeno dragoceno iskustvo u upotrebi opreme i planiranju, izradi, otvaranju i čuvanju prezentacije, štampanje slajdova, pravljenje, kopiranje i lepljenje grafikona, unošenje teksta i grafikona, uvoz grafikona u programe, veštine korišćenja Web-a, Microsoft Word ili PowerPoint i drugih softvra grafike. Metodička strana ovako postavljene nastave tehničkog i informatičkog obrazovanje oslanja se na tekovine i najnovija saznanja pedagogije i psihologije. U konkretnim rešenjima prva iskustva realizacije aktivnih metoda učenja putemn istraživanja i rešavanja problema najbolje prikazuje tendencije kvalitativnih promena u nastavi tehničkog i informatičkog obrazovanje. Od uniformne i šablonizovane nastave tehničko i informatičko obrazovanje se menja u veoma razuđen i interesantan predmet koji uvažava individualne razlike učenika u kome svaki učenik ima podjednaku šansu za uspeh i sopstveni razvoj, a s druge strane stvara se i iskustvo rada u grupama. To je skokovita promena koja je veoma prihvaćena pre svega od učenika i njihovih roditelja ali i od nastavnika. 4. SAVREMENI KABINET ZA TEHNIČKO I INFORMATIČKO OBRAZOVANJE Dalji pravci razvoja odnose se i na transformaciju kabineta za tehničko i informatičko obrazovanje. Realizacija savremenih sadržaja uz primenu modernih metoda nastave nemoguća je bez funkcionalnog i transformisanog kabineta. Zbog toga je izrađen i usvojen novi Normativ opreme. Nastava tehničkog i informatičkog obrazovanja izvodi se sa grupom od 15 do 20 učenika. Sve potpune osnovne škole (one koje imaju od 1. do 8. razreda) imaju obavezno kabinet za tehničko i informatičko obrazovanje. U zavisnosti od sadržaja nastava se može realizovati u kabinetu, na saobraćajnom poligonu, na đačkoj ekskurziji. Veličina kabineta zavisi od broja odeljenja u školi. U nekim školama uz kabinet se predviđa prostor za računarsku opremu i dopunski prostor za mašine, kabinet za nastavnike (prostor za audio-vizuelna nastavna sredstva i pripremu nastave), magacin za materijal itd. Kabinet sa fleksibilnim radnim mestima spada u koncept delimično fleksibilnog radnog prostora. Koncept polazi od toga da se u određenom prostoru, na svakom radnom mestu mogu realizovati svi zadaci bez obzira na uzrast, razred, težinu i vrstu aktivnosti. Pri projektovanju ovakvog prostora treba da se utvrde područja i zone u kabinetu u kojima treba omogućiti fleksibilnu organizaciju nastave. Ta područja su ustvari sva radna mesta učenika na kojima se osigurava autonomnost izvršenja pojedinih operacija nezavisno u kojoj je fazi realizacije projekat. Na takvom radnom mestu treba da postoji podesiva stolica, sto sa podesivom pločom, univerzalni komplet alata i pribora, podesivo svetlo (mogućnost pomeranja prema potrebi) i dr. Fleksibilni kabinet – radionica omogućava organizovanje pojedinih delova prostora za određenu vrstu aktivnosti. Na primer: jedan deo kabineta se dodavanjem ili pomeranjem pojedinih pregrada ili elemenata nameštaja prilagođava za izradu tehničke dokumentacije (izrada skice i tehničkog crteža), drugi deo za rad konstruktorskim kompletima, treći za rad kompjuterom, a poseban deo za obradu različitog materijala (hartija, drvo, plastične 29 Tehnika i informatika u obrazovanju, TIO 2012 Dragan Golubović materije, gips, koža, metal i dr). Formiranje potpuno fleksibilnog kabineta vrši se pomoću pokretnih pregrada, panoa, mobilnih konstruktivnih elemenata ili mobilnih elemenata nameštaja. Najpoželjnija varijanta radnog prostora je specijalizovani kabinet. Prostor u specijalizovanim kabinetima je prilagođen aktivnostima učenika, tako na primer, jedan kabinet namenjen za projektovanje ima potrebnu opremu za tehničko crtanje (table za tehničko crtanje, lenjire, trouglove, šestare i dr.), drugi kabinet za elektrotehniku, elektroniku i informatičku tehnologiju, treći za ručnu i mašinsku obradu različitih materijala itd. Pri projektovanju specijalizovanog kabineta, treba istaći prioritete u pojedinim etapama formiranja kabineta kako bi se mogli obezbediti neophodni uslovi kao što su građevinski, instalacioni i drugi radovi neophodni za tu etapu. Pri uređenju prostora treba težiti rešenju koje će odgovarati funkcionalnim i estetskim zahtevima i koje će učenicima omogućiti prijatan i inspirativan boravak u njemu. Zbog toga, osvetljenje kabineta treba da je prirodno (prozori pokrivaju jedan zid ) i veštačko (fluorescentna rasveta). U kabinetu treba omogućiti i zamračenje prostora za trenutke kada to zahteva nastavni proces. Pod kabineta izvesti od materijala koji se jednostavno održava i koji je otporan na uticaje nastale izvođenjem specifičnog dela nastave. Zidove treba okrečiti pastelnim bojama, što će prostor učiniti prijatnim. Električna instalacija treba da bude izvedena kao trofazna, sa dovoljnim brojem pravilno raspoređenih šuko priključnica. Računare treba umrežiti i omogućiti im stalnu Internet vezu. Predpostavka je da će za budući razvoj internet mreža, na nivou obrazovnog sistema, sastojati u tome da će učeniku preko interneta biti moguć pristup za bilo koju oblast i za za odgovarajući nivo znanja (i uzrst - razred). Tako će učenici biti oslobođeni krutog načina usvajanja znanja iz propisanih udžbenika i korišćenja određenih zbirki materijala. Taj izbor omogućiće da svi učenici napreduju na najvišem "svom" nivou, da ne ne izostaju i čine "potrebnu" prosečnu sredinu, već mogu napredovati u usvajanju znanja na željenom nivou. Ovakav način biće u budućnosti i vrlo neophodan, s obzirom na neophodnost samoobrazovanja u toku radnog životnog veka. 5. STRUČNO USAVRŠAVANJE NASTAVNIKA ZA REALIZACIJU TEHNIČKOG I INFORMATIČKOG OBRAZOVANJA Jedno od najsloženijih pitanja je stručno usavršavanje nastavnika u tehničkom i informatičkom obrazovanju. U ovoj oblasti je vrlo kratak vek trajanja stalnih informacija i određenih vrednosti. Dolazi do promena iz dana u dan. Činjenica je da su prisutna dva osnovna problema: fakulteti koji pripremaju kadrove za ove oblasti, evidentno je, zaostaju trenutnim naučno-tehničkih događajima. A imajući u vidu koliko traje proces školovanja, a posebno nefleksibilnost promena programa na fakultetima, taj trend zaiostajanja je još izraženiji. A tek šta se dogodi kada se dođe u školsku praksu. Tamo vas čeka niz drugih problema koji vas najmanje upućuju na usavršavanje i praćenje daljih trendova u vašoj tehničkoj i informatičkoj oblasti. Tako da se taj trend nesklada može meriti čak desetinama godina. Samo planirano organizovanje stručnog usavršaavanja preko stručnih akreditovanih seminara je samo kap u moru. Gde su časopisi, konfrencije, stručna razmena iskustava idr. U budućnosti ovom problemu mora se posvetiti posebna pažnja zasnovanom na jednom sasvim drugom konceptu koji se u globalu zasniva, pre svega da svakom nastavniku bude omogućen pristup svim značajnim bazama podataka preko ministarstava, a zatim i učenicima. Sam računar u školi ne znači ništa - a onaj koji može ući u sve značajne mreže i 30 Tehnika i informatika u obrazovanju, TIO 2012 Dragan Golubović može koristiti za potrebe učeja i dobijanja raznih potrebnih podataka može značiti mnogo u napredovanju i ućenju. 6. ZAKLJUČAK U tekućoj reformi nastavni predmet tehničko i informatičko obrazovanjeje je značajno napredovalo popsebno u sferi osavremenjavanja programa i uvođenja informacionih tehnolgija u ceo sistem. Međutim, to je samo deo potrebnih promena, a ostalo je još, ipak, mnogo nerešenih pitanja koja su elaborirana dlimično u ovom radu, a to je: - obezbeđenje uslova stalnog usklađivanja i usavršavanja nastavnog programa; - uvođenje nastave u celokupnu vertikalu obrzovanja od prvog razreda pa do zavšetka osnovnog obrazovanja i u celokupnom cilkusu srednjeg obrazovanja; - na nivou visokog obrazovanja treba poštovati visokoprofesionalni sistem daljeg usavršavanja za praktične primene; - obezbeđenje baze podataka na nivou ministarstava za sve potrebe obrazovanja i sve nivoe i uzraste; - ostvarenje savremenog načina opremanja učeničkih kabineta sa neophodnom opremom i računarima određemnog nivoa; - obzbeđenje stvarnih uslova stalnog stručnog usavršavanja nastavnika u ovoj oblasti itd. Promene koje su sukcesivno sprovođene u skladu sa dugoročnom projekcijom Inovirane koncepcije i Platforme za reformske promene su dale samo polazne pozitivne rezultate i ne treba se sa tim zadovoljii. Pošto je ovaj nastavni predmet najdinamičniji potrebno je obezbediti permanentne promene kako u pogledu inoviranja nastavnih sadržaja tako i u pogledu metodičkih inovacija i uslova u kojima se realizuje. Iz ovoga sledi da se mora raditi na razvoju koncepcije, ali istovremeno i na doslednoj i kvalitetnoj realizaciji tehničkog i informatičkog obrazovanja. 7. LITERATURA Golubović, D.: Neka pitanja strategije razvoja tehničkog (tehnološkog) obrazovanja u savremenim uslovima u Srbiji, Konferencija TOS 06, zbornik radova, Tehnički fakultet, Čačak, 2006., str. 46-64. Rocar M, Valcri Emo V. , Schermli P. , Jorde D. , Lencen D. , Valherg-Henrikson H.: Science Education Now: A Renewed Pedagogy for the Future Europe, Information Expert Group EU, Brisel, 2007., p. 24. Golubović, D.: Dostignuti nivo razvoja Tehničkog i informatičkog obrazovanja, Konferencija TIO 08, zbronik radova, Čačak, 2008., str. 47-56. Golubović, D., Milić, Lj.: Evropska iskustva učenja putem uistraživanja u tehničkim i prirodnim naukama, Informacione tehnologije i razvoj tehničkog i informatičkog obrazovanja, Tehnički fakultet „M. Pupin“, zbornik radova, Zrenjnanin, 2009., str. 26-31. Golubović, D., Savremene metode u nastavi tehnike i informatike, uvodni referat, III Konferencija TIO 2010 sa međunarodnim učešćem, Čačak, Srbija, 2010, ISBN 978- 86-7776-105-9, str.41-57. * Strategija razvoja školskog programa u obaveznom i srednjem obrazovanjnu, Ministarstvo za prosvetu i sport RS, Beograd, 2002. ** Tehničko i informatičko obrazovanje-nastavni plan, Pr. Glasnik RS br. 6/07., Beograd, 2007. 31 Tehnika i informatika u obrazovanju, TIO 2012 Mirčeta Danilović, Predrag Danilović tehnika vidi tj. tumači kao veština a ne hardver, ali i sa pravom, jer prevod grčke reči "techne" i znači veština. Termin "tehnologija" i njegovo potencijalno značenje još uvek izaziva razmimoilaženja u mišljenju raznih autora. On je složen i uključuje u sebe sve radne procese, sirovine, materijale, uređaje, od kojih zavisi sam proces rada i čitava proizvodnja. Tehnologija se često koristi kao sinonim za različitu opremu, objekte, aparate, instrumente, i za kombinaciju opreme i neophodnog znanja za realizaciju nečega. Pod pojmom "tehnologija" svrstava se veliki broj različitih vrsta tehnologija, kao što su na primer: nuklearna tehnologija, biotehnologija, laserska tehnologija, nanotehnologija, genetičko inženjerstvo, tehnologija osvajanja svemira, tehnologija novih materijala, informaciono-komunikaciona tehnologija, telekomunikaciona tehnologija, robotika, kompjuterska tehnologija, mikroelektronika, istraživanja veštačke inteligencije tj. stvaranje "inteligentnih" sredstava i uređaja, itd., i za nas u ovom trenutku najvažnija savremena obrazovna tehnologija koju mogu sačinjavati sve navedene tehnologije, ukoliko se njihovo znanje, uređaji, tehnika i mogućnosti mogu iskoristiti tj. koristiti i primenjivati u obrazovnom i nastavnom procesu i procesu učenja. U pokušajima njenog definisanja postoji niz pojmova koji mogu da budu sinonimi (slični - isti), ali nisu. Radi se o tome da pojam "obrazovna tehnologija" obuhvata sličan sadržaj kao pojmovi nastavna tehnologija, pedagoška tehnologija, informatička tehnologija, komunikaciona tehnologija, i ima istu ulogu i funkciju u vaspitno-obrazovnom procesu, ali ih ne možemo i ne trebamo izjednačavati zbog preciznosti i jasnoće njihove upotrebe i tumačenja suštine obrazovnog procesa. Neslaganje u odnosu na pojam obrazovna tehnologija odnosi se na: - naziv i postavlja se pitanje da li on u celini obuhvata celu oblast obrazovanja, - definiciju oblasti koju treba da obuhvati ovaj pojam, - adekvatnost reči koje objašnjavaju ovu oblast i - okvir koga obuhvataju ovaj pojam i njegov sadržaj, odnosno sam način definisanja. 2. NEKA TUMAČENJA OBRAZOVNE TEHNIKE I TEHNOLOGIJE KOJA SE KORISTE U OBRAZOVNOM PROCESU Činjenica je da se nijedan pojam u savremenoj teoriji i praksi nije koristio više i sa većom raznovrsnošću tumačenja kao pojam "obrazovna tehnologija". Veliki broj pedagoga i psihologa pokušao je da odredi sadržaj i značenje ovog pojma u savremenom obrazovnom procesu. Međutim, u tumečnju suštine onoga šta se pod njim podrazumeva i šta obuhvata, postoje i danas različita mišljenja. Radi se o tome da je polje (ili oblast) obrazovne tehnologije mnogo složeniji nego što se čini. Raznovrsnost shvatanja ovog pojma utiče da u pedagoškoj nauci, pa i u samoj didaktici, još i sada nema sveobuhvatnog objašnjenja i definicije obrazovne tehnologije, kao i objašnjenja o mestu, ulozi, svrsi, suštini i načinu njene primene u obrazovnom procesu. Mnogi pojmovi iz ove oblasti su nejasni, nedefinisani, dvosmisleni, nepodudarni, sinonimi, prilagođeni i prihvaćeni iz drugih naučnih oblasti sa istim ili drugačijim značenjem. Analizirajući ovaj problem, uočljivo je i prisutno da danas postoje mnogobrojni pojmovi, nazivi i termini koji označavaju oblast ili polje koje obrazovna tehnika i tehnologija zahvata, koji imaju slično značenje, ali se dosta razlikuju, kao na primer: 1) tehnologija obrazovanja, pedagoška tehnologija, nastavna tehnologija, intelektualna tehnologija, 34 Tehnika i informatika u obrazovanju, TIO 2012 Mirčeta Danilović, Predrag Danilović školska tehnologija, didaktička tehnologija, nastavna tehnika, pedagoška tehnika, savremena obrazovna tehnologija, itd. Međutim, postoji i veliki broj naziva za raznovrsne tehnologije koje objašnjavaju suštinu procesa nastave i učenja kao što su 2) tehnologije: učenja, komuniciranja, obrade informacija, upravljanja, obrazovnog planiranja, organizacije, obrazovnih sistema, savremene nastave, tradicionalne nastave, vaspitno- obrazovnog procesa, itd. Pored toga postoje raznovrsne tehnologije koje omogućavaju realizaciju obrazovnog procesa i procesa učenja, kao što su 3) elektronska, grafička, video, kompjuterska, televizijska, digitalna, mašinska, holografska, itd. Raznovrsni su i izrazi za označavanje tehničkih uređaja, sredstava, oruđa, instrumenata i pomagala koji se koriste u nastavnom procesu, kao na primer 4) nastavna sredstva, nastavna tehnika, nastavni mediji, nastavni sistemi, inženjering, hipermediji, interaktivni mediji, multimediji itd., kao i nazivi novih oblasti proučavanja: psihologija medija, didaktika medija, kibernetika medija, itd. Dublja analiza postojeće pedagoške literature pokazuje da se i danas pojam obrazovna tehnologija koristi u raznim varijantama, značenjima, raznovrsnim tumačenjima, u zavisnosti od shvatanja njene uloge, polja istraživanja, značenja i onoga što taj pojam obuhvata. Pojam obrazovna tehnologija se često shvata sa dva potpuno suprotna stanovišta. S jedne strane on je sinonim za nastavna sredstva, medije, materijale, tehničke uređaje, opremu, objekte, aparate, instrumente, AV tehniku, dok se, s druge strane, smatra da je on interdisciplinarni konglomerat koji se bavi praktično svim aspektima obrazovanja. Za neke pojam tehnologija označava opremu, za druge to je proces, za treće ona je posebna disciplina, teorijski koncept, za četvrte, način primene postojećih znanja i prakse, za pete industrijska umetnost, za šeste, kombinacija opreme i neophodnih znanja za realizaciju nečega, za sedme, primena kompjuterske tehnologije, za osme delotvorno uslovljavanje, itd. Ona nije analitički precizan koncept, već maglovit i nedovoljno precizan pojam. O njoj je mnogo pisano i dalje se piše. Ona je danas u modi, svi je koriste, ali označava često različite stvari za različite ljude. Definicije obrazovne tehnologije su često kontradiktorne i svaki autor je definiše prema svom teoretskom pristupu ili prihvata definiciju koja mu za neko njegovo proučavanje odgovara. Ako, na primer, kažemo „obrazovna tehnika i tehnologija", onda se ne zna da li se pod tim pojmom misli na nastavnu, pedagošku, intelektualnu, tehnologiju ili da li se pod pojmom, na primer "tehnika" podrazumevaju veštine, mehaničke spretnosti, umetnost, umešnost ili hardver, sredstvo, oprema, uređaj itd., ili da li pod pojmom tehnologija mislimo na medije, sredstva, preradu znanja, proces itd. Pored toga, u obrazovnoj tehnologiji se koristi niz termina, pojmova i naziva koji se koriste za njeno objašnjenje kao sinonimi, a označavaju sredstva za učenje, kao što su: nastavna sredstva, tehnička sredstva, radna sredstva, očigledna sredstva, sredstva za učenje, učila, mediji, izvori znanja, koji se inače koriste kao izvori znanja ili obrazovni mediji. Očigledno je postojanje terminološkog šarenila koje dovodi do pojmovnih nejasnoća. Razlika među njima je u tome što neka sredstva sa svojom pojavom nose sadržaje koji su vidljivi, dok se kod na primer tehničkih sredstava oni moraju uneti, na primer u mašine za učenje, table, magnetofone, kompjutere, koji su inače "prazni" i neupotrebljivi dok se u njih ne unesu odgovarajući nastavni sadržaji. Oni su sami po sebi samo sredstva. Mi smatramo da je obrazovnu tehnologiju moguće definisati kao svrsishodnu tj. sa unapred određenim ciljem i svrhom, primenu predmeta, uređaja, instrumenata, tehnika, procesa i 35 Tehnika i informatika u obrazovanju, TIO 2012 Mirčeta Danilović, Predrag Danilović njihovih međusobnih odnosa, da bi se povećala efikasnost obrazovnog procesa. Njena vrednost se meri u odnosu na to koliko pomaže učenicima da brže i lakše steknu odgovarajuća znanja i veštine, dok je njen osnovni cilj da poboljša efikasnost obrazovnih sistema kroz povećanje brzine, dubine, preciznosti i vrednosti učenja koje je u toku. Ona se može shvatiti kao: Sistem uzajamnog međudejstva raznih oblika, metoda i sredstava, stvaranja i prenošenja informacija tj. znanja u cilju poboljšanja vaspitno obrazovnog procesa, i predstavlja majstorstvo, umeće, veštinu, ukupnost nastavnikovog delovanja u toku realizacije nastavnog procesa tj. u njegovom projektovanju, organizaciji i obavljanju. Ona je vrsta ili oblast nauke koja istražuje najracionalnije načine podučavanja sa odgovarajućim metodama, nastavnim sredstvima i izvorima znanja. Ona predstavlja sistematski i organizovani proces korišćenja savremene obrazovne informaciono- komunikacione tehnike i tehnologije u povećanju realističnosti, efikasnosti obrazovnog procesa i procesa učenja tj. njegovog kvaliteta i vrednovanja. Po mnogim poznatim pedagoškim institucijama tehnologija se tumači i vidi kao: - medij i audiovizuelna komunikacija (AECT) - nastavni sistem i dizajn (ISPI) - oblik stručnog usavršavanja (ITEA) - kompjuterski sistem (ISTE). (U zagradama su dati skraćeni nazivi navedenih stručnih pedagoških institucija koje se bave i proučavaju savremenu obrazovnu informaciono-komunikacionu tehnologiju u svetu: AECT – Association for Educational Communications and Technology, ISPI - International Society for Performance Improvement, ITEA - The International Technology and Engineering Educators Association, ISTE – International Society for Technology in Education) Savremena obrazovna tehnologija obuhvata: 1. Savremena tehnička sredstva manje ili veće složenosti; 2. Odgovarajuće nastavne programe koji se mogu realizovati ili se realizuju pomoću njih; 3. Načine, oblike, metode njihove primene; 4. Planiranje i organizaciju obrazovnog procesa; 5. Vrednovanje efekata obrazovnog procesa tj. mnoge elemente koji inače pripadaju klasičnoj didaktici i pedagogiji, ali sa novim načinima viđenja, tumačenja, definisanja, korišćenja, primene i realizacije. Njen najvažniji zadatak je stvaranje, izbor, obrada i deponovanje informacija, pronalaženje i stvaranje interaktivnih komunikativnih odnosa između nastavnika i učenika, učenika i izvora znanja, učenika i drugih učenika. Smatramo da se ona više ne može shvatati kao primena samo tehničkih medija, iako joj to čini osnovu, već i kao primena raznih naučnih postupaka, principa, modela, metoda i teorija u obrazovnom procesu koji su nastali u pedagogiji i psihologiji, teoriji komunikacija, teoriji informacija, lingvistici, sociologiji, itd. Ona nije samo tehnološko sredstvo, nego nova oblast, metoda i organizacija pedagoškog rada koja uslovljava promene i inoviranje već postojećih načina rada. Ona doprinosi racionalizaciji nastave i promeni položaja i funkcije kako nastavnika tako i učenika, omogućava razvijanje kreativnosti i individualizaciju nastavnog procesa. Nju treba shvatati kao primenjenu oblast nauke u koju su uključeni razni sistemi, modeli, analize i postupci učenja i istraživanja. Ona nije jedinstven, već konceptualni mozaik koji čine obrazovne teorije i praksa, kao i sve usavršenije tehnologije - psiho-socijalne, komunikacione, organizacione, planerske, informatičke, intelektualne, kao i razne teorije upravljanja koje sadrže primenu naučnog ili nekog drugog znanja u rešavanju praktičnih zadataka iz obrazovnog procesa. 36 Tehnika i informatika u obrazovanju, TIO 2012 Mirčeta Danilović, Predrag Danilović multimedijalnih informacija, raznovrsne tehnologije displeja i radio i televizijskog emitovanja, itd. U proučavanju informatičke tehnologije važno mesto su imale oblasti istraživanja, kao što su: 1) Inteligentni sistemi bazirani na znanju IKBS (eng. Intelligent Knowledge-Based System); 2) Interfejs čovek – mašina, MMI (eng. Man-Machine Intrface); 3) Softverski inženjering (eng. software engineering); 4) Integracije velikih razmera (VLSI) i računarski dizajn (eng. Computer Aided Design) (CAD). Ciljevi informatičkog obrazovanja i vaspitanja u obrazovnom procesu su: - Razvoj informatičke kulture i funkcionalne računarske pismenosti, - Ovladavanje informatičko–komunikacionim tehnologijama i osposobljavanje za njihovo korišćenje u učenju i profesionalnom radu, - Razvoj logičkog razmišljanja, sistemskog pristupa rešavanju problema i kreativnih sposobnosti u oblasti IKT i - Osposobljavanje za kritičko vrednovanje informaciono–komunikacionih sredstava i ostvarenja, dok su ciljevi i zadaci nastave: - Sticanje potrebnih znanja, veština, sposobnosti i navika zasnovanih na dostignućima nauke, tehnike, kulture i umetnosti, radi nastavljanja školovanja; - Osposobljavanje za rešavanje informatičkih problema; - Osposobljavanje za komuniciranje posredstvom različitih medija; - Osposobljavanje za prikupljanje, skladištenje, organizovanje i analizu podataka; - Osposobljavanje za donošenje zaključaka na osnovu prikupljenih podataka i informacija; - Razvijanje kritičkog mišljenja i prosuđivanja. Analizirajući ove ciljeve, njih možemo prihvatiti i kao ciljeve informacionog obrazovanja. Razlika je samo u tome što informaciona tehnologija obuhvata više pojedinačnih medija koji prezentuju i prenose informacije, dok informatička i kompjuterske tehnologije su većinom uokvirene radom i mogućnostima kompjuterske tehnologije. Međutim i tu je problem što postojeća kompjuterska tehnologija obuhvata i vrši sintezu mogućnosti svih tehničkih medija, pa zato stvara dilemu u odnosu razlika između informacione, informatičke, kompjuterske i komunikacione tehnologije, pa time prouzrokuje zamenu, mešanje i poistovećivanje tih pojmova, a time i nemogućnost njihovog preciznog i jednoznačnog definisanja. Potrebno je naglasiti da informatička tehnologija, čiju osnovu čine kompjuteri, sama po sebi ne može efikasno uticati na sticanje tj. akviziciju znanja, veština i stavova. Ona to može jedino ako je planski uklopljena u odgovarajuće sredine za nastavu i učenje tj. u situacije koje kod učenika podstiču i izazivaju proces učenja. Analiza savremene obrazovne tehnologije pokazuje da ona poseduje takve mogućnosti da može u najvećoj mogućoj meri da simulira prirodni tok nastavnog procesa, individualne i samostalne načine, oblike i metode učenja, i da može stvoriti takvo intelektualno okruženje ili sredinu za učenje u kojoj svaki učenik može napredovati u onoj meri koju mu omogućavaju njegove intelektualne sposobnosti, motivacija i predznanje. 39 Tehnika i informatika u obrazovanju, TIO 2012 Mirčeta Danilović, Predrag Danilović Ona omogućava realizaciju nastave pružajući joj mogućnosti za emitovanje, prenošenje, selekciju, kodiranje, dekodiranje, prijem, memorisanje i transformaciju svih vrsta nastavnih informacija i na taj način stvara nove i moćne izvore za učenje, pomoću kojih učenici mogu saznavati svet nauke, proizvodnje i savremenog društva. Ona se dalje može koristiti za brži pristup informacijama u bazama podataka, specijalizovanim sajtovima, bibliotekama, časopisima, elektronskim izdanjima, multimedijalnim enciklopedijama i tutorijalima na CD, DVD ili BD (Blu-ray) diskovima, uz pomoć video i audio konferencija, onlajn kurseva, sajtova za e-obrazovanje, autorskih softvera, uz kombinaciju teksta, videa, zvuka, grafike, slajdova, animacije, hiperlinkova, itd. Informaciono-telekomunikaciona tehnologija je simbioza navedenih tehnologija jer ih objedinjuje i omogućava, prenoseći obrazovne sadržaje svakom prema potrebi, želji, cilju i intelektualnim mogućnostima. Ona predstavlja najsveobuhvatniji izvor informacija i odgovarajuće okruženje tj. sredinu za učenje, i omogućava razne oblike učenja, kao što su učenje na daljinu, elektronsko učenje, mobilno učenje tj. sve vrste i oblike učenja u kojima postoje prepreke udaljenosti, prostora, vremena održavanja i učenja, itd. Ona predstavlja prenošenje podataka između fizički odvojenih uređaja i njihovo elektronsko povezivanje (kompjutera, štampača, terminala). Preko nje se prenose tekstovi, slike, zvučni signali, video informacije. Telekomunikacioni sistemi omogućavaju prenos informacija i uspostavljanje veza između pošiljaoca i primaoca, određivanja pravca protoka poruka, kontrolu protoka i informacija i mogućih grešaka, konverziju, itd. Prenos podataka je moguće vršiti preko telefonskih i UTP kablova, optičkih vlakana, koaksijalnih kablova, mikrotalasa, satelita, itd., ali i njihovom kombinacijom. Telekomunikacione sisteme sačinjavaju hardverski uređaji, komunikacioni mediji i softver. Hardverske uređaje čine kompjuterski sistemi za obradu podataka, terminali i komunikacioni procesori (razni modemi, multiplekseri, „set top box“-ovi). Komunikacioni mediji čine telefonske linije, optički kablovi, koaksijalni kablovi, satelitski sistemi i drugi bežični sistemi. Informatičku telekomunikacionu tehnologiju čine tehnička sredstva (mediji) koji omogućavaju razne forme prenosa informacija, kao što su: telegraf, telefon, teleks, telefaks, crno-bela televizija, televizija u boji, mobilni telefon, pejdžing, telemetrija, videotekst, videokonferencije, širokopojasni prenos podataka, telekonferencije, videotelefon, digitalna televizija i radio, televizija standardne rezolucije (SDTV), televizija visoke rezolucije (HDTV), mobilni telefon, mobilni tekst, mobilni podaci, mobilni video tekst, mobilni video, televizija preko Interneta (IPTV), trodimenzionalna televizija (3DTV), holografska televizija, itd. 4. ZAKLJUČAK Posmatrajući raznovrsnost navedenih pojmova, koji već imaju neke svoje definicije i sadržaje, moramo konstatovati da su već sazreli uslovi i potrebe da pedagogija, a posebno didaktika i psihologija, preuzme odgovornu dužnost da ih preciznije objasne, klasifikuju, pedagoški i psihološki osvetle, razgraniče i odrede granice koje pojedini pojmovi zahvataju. Pod pojmom obrazovna tehnologija moraju ostati sredstva, metode i oblici rada koji se primenjuju u obrazovnom procesu, jer izostanak bilo kog elementa onemogućava njeno 40 Tehnika i informatika u obrazovanju, TIO 2012 Mirčeta Danilović, Predrag Danilović funkcionisanje, međutim ona nije samo tehnološko sredstvo, nego nova oblast, metoda i organizacija rada koja uslovljava inoviranje već postojećih načina rada. Ona doprinosi racionalizaciji nastave i promeni položaja i funkcije kako nastavnika tako i učenika, i omogućava razvijanje kreativnosti i individualizaciju nastavnog procesa. Nju treba shvatiti kao primenjenu nauku koja u sebe uključuje razne sisteme, modele, analize i postupke učenja i istraživanja. Obrazovnu tehnologiju ne treba shvatati samo kao primenu raznovrsnih tehnoloških sredstava, već i kao primenu novih nastavnih metoda u sklopu sa novom obrazovnom tehnikom, kao novu organizaciju realizacije nastave i učenja, i kao kombinaciju svih mogućih resursa u cilju poboljšanja nastavnog rada i procesa učenja. Ona je oblast učenja i prakse koja se bavi istraživanjem, planiranjem, razvojem, nastavnom praksom, upravljanjem obrazovnim procesima i raznim aspektima primene obrazovnih sistema i procedura. Planiranje u obrazovanju obuhvata pitanje socio- ekonomskih potreba, administraciju i organizaciju materijalnih, finansijskih i ljudskih resursa potrebnih za njihovo zadovoljavanje. Obrazovna tehnologija se ne može i ne treba poistovetiti sa informacionom, informatičkom, telekomunikacionom i kompjuterskom tehnologijom. Svaka od njih ima svoj cilj, funkciju i sadržaje, i oni određuju njihovu autonomnost, unikatnost i vrednost u pedagoškoj praksi. Smatramo da pojam obrazovna tehnologija obuhvata širu oblast primene, korišćenja i tumačenja obrazovnog procesa, dok ostali pojmovi označavaju neku njegovu užu karakteristiku primene i korišćenja u obrazovnom procesu tj. čine polje, oblasti, način njihove upotrebe, delovanja i zahvatanja. Cilj svih tehnologija je isti, a to je da povećaju efektivnost i kvalitet procesa podučavanja i učenja, ali svaka tehnologija ima svoje polje delovanja i mogućnosti upotrebe. 5. LITERATURA [1] Danilović, M. (1996): Savremena obrazovna tehnologija - Uvod u teorijske osnove, Institut za pedagoška istraživanja, Beograd [2] Danilović, M. (1998): Tehnologija učenja i nastave, Univerzitet u Novom Sadu, Tehnički fakultet “Mihajlo Pupin”, Zrenjanin, Institut za pedagoška istraživanja, Beograd [3] Danilović, P. (2009): Savremeni načini stvaranja, prikupljanja, distribuiranja, skladištenja i prezentiranja multimedijalnih digitalnih sadržaja za obrazovanje i informisanje, Zbornik radova sa petog međunarodnog simpozijuma “Tehnologija, informatika i obrazovanje – za društvo učenja i znanja 5”, Institut za pedagoška istraživanja, Beograd, Fakultet tehničkih nauka, Novi Sad, Centar za razvoj i primenu nauke, tehnologije i informatike, Novi Sad [4] Danilović, M., Danilović, P. (2013): Informaciono-komunikaciona obrazovna tehnologija - ključni pojmovi (u štampi), Tehnički fakultet "Mihajlo Pupin", Zrenjanin 41 TEHNIKA I INFORMATIKA U OBRAZOVANJU 4. Internacionalna Konferencija, Tehnički fakultet Čačak, 1−3. jun 2012. TECHNICS AND INFORMATICS IN EDUCATION 4th International Conference, Technical Faculty Čačak, 1−3rd June 2012. UDK: 371.3 Stručni rad PODSTICANJE I RAZVOJ KREATIVNOSTI U NASTAVI TEHNIČKOG I INFORMATIČKOG OBRAZOVANJA SA CILJEM OSTVARIVANJA STANDARDA POSTIGNUĆA UČENIKA Dragana Smiljanić 1 Rezime: Cilj rada je osvrnuti se na realizaciju nastave predmeta koja se ostvaruje podelom odeljenja u grupe. Razmatra se organizacija rada u takvim odeljenjima sa svim svojim specifičnostima. Spomenuta su neka metodičko-didaktičkih rešenja u nastavi sa primenom tog oblika rada i načinima uređenja i opremanja kabineta. Poseban naglasak je na samostalnom radu učenika, planiranju i sprovođenju aktivnosti nastavnika u ovakvim uslovima rada. Dobar izbor strategija poučavanja u ovakvim uslovima rada s učenicima, preduslov je podsticanju kreativnosti u nastavi. Važan zadatak nastavnika, upravo je, i razvoj, i podsticanje kreativnosti. Delovanje nastavnika treba da bude u funkciji razvoja kreativnosti kod učenika. Na primerima iz pedagoške prakse pokazalo se da kreativna nastava u ovakvim uslovima rada može da zadovolji razvojne i sve druge potrebe učenika u nastavi. Usvajanje Standarda postignuća učenika za nastavni predmet Tehničko i informatičko obrazovanje i njihova adekvatna primena u nastavi doprineće pravilnom sticanju znanja i usvajanju potrebnih veština čime će učenik biti osposobljen da se brzo i uspešno uključi u život. Ključne reči: podela odeljenje u grupe, samostalan rad, strategije poučavanja, kreativnost u nastavi, podsticanje kreativnosti, pedagoška praksa, Standardi postignuća učenika. ENCOURAGING AND DEVELOPING OF THE CREATIVITY IN TEACHING TECHNICAL AND INFORMATICAL EDUCATION WITH THE AIM OF REALIZING STANDARDS OF STUDENT’S ACHIEVEMENTS Summary: The aim of the work is to deal with the realization of the teaching the subject by dividing class into groups. The work ogranization in such classes is examined with its all characteristics. Some methodic and didactic solutions to the implementation of that aspect of working, arranging and equipping the classroom are mentioned in this work. The specific accent is on the independent student’s work and the teacher’s activities of planning and its carrying out in these working conditions. A good choice of teaching strategies in 1 Dragana Smiljanić, savetnik-koordinator, Zavod za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja, Beograd, E-mail: dragana.smiljanic@zuov.gov.rs Tehničko i informatičko obrazovanje Dragana Smiljanić these working conditions with students is the precondition for encouraging creativity in teaching. The teacher has an important task of developing and encouraging creativity. The teacher’s work has to be in the function of student’s creativity. A lot of pedagogic practice examples have shown that creative teaching in these working conditions can satisfy all developing and other student’s teaching needs. The acceptance of the Standards of achievements in teaching Technical and Informatical Education and their adequate teaching implementation will contribute greatly to the proper acquiring of knowledge as well as required skills in order to enable the student to enter life quickly and succesfully. Key words: dividing class into groups, independent work, teaching strategies, teaching creativity, encouraging creativity, pedagogic practice, Standards 1. UVOD Razvoj svakog područja ljudske delatnosti neposredno je zavisan od količine naučnog (teorijskog) saznanja i prakse koja je na tim osnovama zasnovana. Svaka nauka nastoji da postavi svoj sistem povezivanja pojedinačnih pojava u praksi. Često je potrebno da se te pojedinačne pojave povežu tako što im treba pronaći zajedničke karakteristike. Osnovni cilj ili svrha nauke je akumulacija, sistematizacija i objašnjavanje iskustava i na osnovu toga sticanje znanja. Nastavnik u obrazovno-vaspitnom procesu javlja se kao glavni nosilac kvalitetne nastave sa obavezom da uspešno obavlja zadatke koji se pred njega postavljaju. Jedan od zadataka jeste razvijanje i negovanje odnosa unutar škole, odnosno, stvaranje obrazovno-vaspitnih uslova u kojima će svaki učenik moći maksimalno i svestrano da razvije svoju ličnost i osposobi se da se brzo i uspešno uključi u život. Biti nastavnik u današnjoj školi znači živeti i radovati se zajedničkim uspesima, uživati u školskom okruženju. To takođe znači uživati u vrlo zahtevnom poslu koji od nastavnika traži veliku kreativnost i prepoznavanje sopstvenih mogućnosti i težnji. Poučavanje i učenje kao osnovni zadatak svakog nastavnika može se odvijati i u odeljenju koje se deli u grupe. Kako poučavati i učiti, kako učenika naučiti da uči u ovom svetu koji se vrtoglavo razvija, a pri tom ne gušiti njegovu kreativnost i orginalnost? Kako to postići u specifičnim uslovima kakvi su potrebni u odeljenju koje se deli u grupe? Da bismo odgovorili na to i na brojna druga pitanja vezana za podsticanje kreativnosti u nastavi predmeta Tehničko i informatičko obrazovanje, trebalo bi da se dobro upoznamo sa karakteristikama organizacije nastave predmeta. Učenje je, kao što je poznato, proces u kojem, pre svega sam učenik koristi svoje sposobnosti i ulaže energiju. Da bi učenik delovao u potrebnom smeru, mora biti na to pripremljen, podstaknut, za to zainteresovan, motivisan u datom trenutku i u dovoljnoj meri. Za nastavu, kao organizovan proces obrazovno-vaspitnog rada, motivisanost učenika za učenje je, prema tome, jedan od uslova njene uspešnosti. Svaka škola, u svim vremenima i društvima, mora imati istu osnovu: pružati učenicima ono što je programom predviđeno, ali i ukazivati im na puteve mogućih drugačijih kretanja, pravaca razmišljanja, delovanja. Iako je i do sada pravilna organizacija nastave pretpostavljala i učeničku aktivnost u procesu usvajanja znanja, formiranju navika i veština, analize pokazuju da u većini slučajeva u nastavi, aktivnost ne odgovara sadržaju koji treba usvojiti, te ne dovodi do očekivanih rezultata. 46 Tehničko i informatičko obrazovanje Dragana Smiljanić Nastava treba da bude organizovana tako da učenici razvijaju svoje ideje i da identifikuju nova saznanja u određenim aktivnostima i u kontekstu koji je njima blizak. Oblici učenja moraju biti prilagođeni uzrastu. Nastavnici moraju da uzmu u obzir individualne razlike učenika. Pre časa – priprema sredine za učenje iz razloga da bi se uštedelo na vremenu i dobila sigurnost da se nijedan korak nećete propustiti, kao i da bi predupredili komešanje i neodlučnost prilikom formiranja učeničkih radnih grupa, valjalo bi unapred pripremiti prostor. Šta bi nastavnik trebalo da posebno ima u vidu pri planiranju nastavnog časa? Sadržajnu i kvalitetnu pripremu za nastavni čas nastavnik treba da zasniva na pripremi za svakog pojedinog učenika (eventualno grupe koje planira) uvažavajući njihove sposobnosti, mogućnosti i afinitete. 5. SPECIFIČNOSTI U ORGANIZACIJI NASTAVNOG ČASA Nastavnik u toku pripreme nastavnog časa treba da se pridržava sledećih metodičkih pravila: A. Na jednom nastavnom času obrađuje se jedna nastavna jedinica. B. Svaki samostalan rad učenika treba proveriti kako bi učenici dobili povratnu informaciju o uspešnosti svoje aktivnosti. Rad organizovati kombinovanjem direktnog poučavanja i izvođenjem indirektne nastave. I jedan i drugi oblik nastave ima svoje specifičnosti. Direktna nastava uglavnom podrazumeva frontalni oblik rada, dakle dok nastavnik govori, učenici slušaju, zapisuju, odgovaraju. Znanje se prenosi s nastavnika na učenike. Kod indirektne nastave učenici su aktivniji od nastavnika. Nastava je proces zajedničke delatnost učenika i nastavnika. Izgled kabineta mora biti učenicima prihvatljiv i kabinet bi trebalo opremiti za aktivnu nastavu. Razmeštaj učenika i način sedenja treba dobro odrediti pazeći pri tom da svaki razred / grupa čini vizuelnu celinu. 6. STRATEGIJE POUČAVANJA Proces učenja se odvija kroz raznovrsne aktivnosti učenika. Umesto pamćenja i ponavljanja onoga što nastavnik predaje, učenik prevodi znanja i upotrebljive informacije, povezuje znanja sa iskustvima stečenim u socijalnoj sredini, vrednuje i sistematizuje znanja i, najzad, sam ovladava izvorima znanja i strategijama učenja. Promena načina učenja, tj interakcije nastavnik – učenik podrazumeva promenu svih podsistema škole i svih učesnika u sistemu učenja. Menjanje nastavne prakse moguće je vršiti kako u pogledu organizacije i strukturiranja nastavnog časa, primene metoda i oblika nastavnog rada, tako i u pogledu primene kompletne nastavne tehnologije, vođenja procesa učenja kao i uvažavanja individualnih razlika među učenicima. Poseban recept za rad u razredima u kojima se odeljenje deli u grupe ne postoji. Važno je da nastavnici dobro prouče strategije obrazovanja primerene manjim grupama (za rad u razredima u kojima se odeljenje deli u grupe). Pod strategijama podrazumevamo skup postupaka kojima se želi postići željeno stanje, dakle ostvariti ciljevi učenja nastavnog predmeta. 49 Tehničko i informatičko obrazovanje Dragana Smiljanić Didaktički put je ponekad važniji od sadržaja. Didaktika usmerava nastavnike u najaktivnije oblike rada. Prelaz iz manje složenih u još složenije oblike rada je podređen ciljevima, sadržajem i sposobnosti učenika. Rezultati različitih istraživanja o efektima obrazovanja u Srbiji daju osnove za razmišljanje o tome u kom pravcu treba delovati i na koji način raditi sa učenicima da bi svoja znanja povezivali sa realnim životom, prepoznavali opšte dobro, usvajali principe odgovornog ponašanja i donošenja odluka. Standardi postignuća učenika nisu cilj, već sredstvo za ostvarivanje uspešne nastave, što je osnovna namera nastave zasnovane na primeni Standardi postignuća učenika. Standardi vode računa o poboljšanju komunikacije između nastavnika i učenika zato što bolja komunikacija olakšava razmenu pojmova i unapređuje uzajamno sporazumevanje i saradnju. Standard takođe podržava metode ovladavanja učenja koje pomažu učeniku, čak i najmlađima da se domognu znanja i umenja koja su im potrebna da bi pokazali odgovornost i kooperativnost u odnosu prema drugim članovima grupa (grupni rad). U skladu sa ovim osnovnim principima, Standardi postignuća učenika ohrabruje sve nastavnike uključene u proces nastave nastavnog predmet Tehničko i informatičko obrazovanje da svoj rad planiraju i ostvaruju na potrebama, motivaciji, karakteristikama i resursima učenja, što podrazumeva da se zna sledeće: – šta učenik želi da postigne znanjem o funkcijama mašina; – da li želi da nauči da čita oznake tehničkih karakteristika uređaja kako bi bio osposobljen da u potpunosti koristi uređaje; – šta ga motiviše da uči osnovne grupe elektronskih komponenti; – profesionalna orijentacija učenika; – kakvo je znanje i iskustvo nastavnika; – u kojoj meri mogu da se koristi udžbenici, radne sveske, odgovarajući priručnici, materijali za izradu praktičnih vežbi i drugi didaktički materijali; – koliko vremena učenik može, odnosno, želi ili je spreman da posveti učenju tj. uvežbavanju u rukovanju jednostavnim alatima i mašinama. Polazeći od takve analize situacije učenja za nastavni predmet Tehničko i informatičko obrazovanje, veoma je bitno da se do kraja definišu ostvarivi ciljevi koji uvažavaju potrebe učenika, okolnosti i raspoloživa sredstva. Aktivnim učenjem učenici raznim aktivnostima usvajaju obrazovno-vaspitne ciljeve i zadatke. Aktivno učenje aktivira maštu i orginalnost učenika. Učenici kod ovog učenja preuzimaju odgovornost za odluke u procesu učenja. Učenje rešavanjem problema i istraživanjem zahteva učenikovu samostalnost i aktivnost. Ova metoda učenja kod učenika razvija kreativnost, inovativno mišljenje i radoznalost. Cilj ovakvog učenja nije puko usvajanje činjenica, znanja, nego usvajanje puteva dolaženja do novih saznanja. Učenik se nalazi oči u oči s problemom. Problem treba da sam otkrije, istraži i reši. Uloga nastavnika sastoji se u tome da se on što bolje prepozna u ulozi pomagača, a da nastava poprimi oblik smostalnog istraživačkog rada učenika. Na kraju takvoga rada realizuje se diskusija o problemu. Korelacijsko – integracijska nastava zasniva se na povezivanju nastavnih sadržaja iz više 50 Tehničko i informatičko obrazovanje Dragana Smiljanić nastavnih celina. Učenici mogu birati aktivnosti u kojima će moći pokazati svoju originalnost i kreativnost. Individualno učenje i poučavanje u nastavi najčešće se sprovodi kao grupni projekat. U okviru projekta učenicima se zadaju individualni zadaci koje učenici mogu rešavati u paru ili manjim grupama. Time se zadovoljava potreba učenika za istraživanjem, tj. eksperimentisanjem materijalima iz njihovog okruženja. Osim što ovakvim načinom rada podstičemo samostalnost učenika, buđenje istraživačke i druge znatiželje, podižemo i motivaciju te utičemo na emocije učenika. Individualizovana nastava vodi računa o prethodnim iskustvima učenika, o mogućnostima usvajanja novog znanja. Nju interesuje kakve podsticaje treba koristiti prema svakom učeniku. Zato se u ovoj nastavi uloga nastavnika kvalitetno menja i nastava dobija drugačije tokove. Ona pretpostavlja veliko poznavanje svakog učenika, kao i planiranje prema interesovanjima i mogućnostima svakog učenika. 7. PODSTICANJE KREATIVNOSTI U NASTAVI Nije dovoljno da se učenici osposobe za usvajanje gotovih znanja, već da (na)uče kako se dolazi do saznanja. Umesto uloge pasivnih slušalaca i primalaca informacija koje treba upamtiti i reprodukovati, učenici na ovaj način uče misliti. Poenta je, dakle, u afirmisanju škole mišljenja, umesto pamćenja gotovih činjenica. Da li će se učenici iscrpljivati prilikom napornog pamćenja činjenica ili će nova znanja promišljeno povezivati sa postojećim značajno zavisi od zahteva koje postavlja nastavnik. Kreativnost je, govoreći uopšteno, pokretač ljudskog razvoja. Iz tog razloga je i Zavod za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja prepoznao značaj kreativnost te je od 2004. godine raspisao Konkurs „Kreativna škola“ koji je veoma zastupljen u školama. Pod pojmom kreativnosti se podrazumeva pronalaženje nekog novog, orginalnog rešenja, pronalaženje neobičnog odgovora tamo gde ga drugi ne vide. Strategije poučavanja uveliko podstiču učenikovu kreativnost. Te strategije vrlo su česte i poželjne u radu s učenicima. Učenici usmereni na samostalan rad, istraživački rad, projektnu nastavu, simulacije imaju privilegiju da budu ravnopravan subjekt nastavnog procesa. Učenik će tako, usmeren na traženje, istraživanje, imati osećaj sopstvene vrednosti i sigurnosti. Nastavnik ima zadatak podsticanja te kreativnosti. On mora biti pomagač, nenametljiv koordinator, sagovornik. Nastavnik ne može direktno da stvori kreativnost kod učenika, ali može da otkloni prepreke, stvori preduslove za njeno oslobađanje jer se kreativnost nalazi u svakom učeniku. Nastavnik treba da osigura svojim učenicima kreativan proces. Treba ih osposobljavati da probleme rešavaju na različite načine, da menjaju usmerenost mišljenja tokom rešavanja problema, da kombinuju postojeće i nove informacije na različite načine, da preoblikuju zadatke čime otkrivaju nove veze i sadržaje. Nastavnik mora dati učenicima slobodu pa i mogućnost da ponekad pogreše, ali važno je da nastavni proces obiluje kreativnim idejama. Kreativan nastavni proces doprineće učenikovom samostalnom ostvarenju postavljenih zadataka, smanjiće se dominacija nastavnika. Upravo je to uslov za sigurnost učenika, bez koje nema oslobađanja kreativnih potencijala, a potrebno je da vlada pozitivna atmosfera, dakle klima saradnje, podrške, poverenja između nastavnika i učenika kao i između učenika. 51 TEHNIKA I INFORMATIKA U OBRAZOVANJU 4. Internacionalna Konferencija, Tehnički fakultet Čačak, 1−3. jun 2012. TECHNICS AND INFORMATICS IN EDUCATION 4th International Conference, Technical Faculty Čačak, 1−3rd June 2012. UDK: 37.018.43::62/UDK: Stručni rad TEHNIČKO I INFORMATIČKO OBRAZOVANJE I PREDSTOJEĆA REFORMA OSNOVNE ŠKOLE U SRBIJI Mara S. Šiljak1, Mile S. Šiljak2, Ivan R. Tasić3 Rezime: Iz „Strategije razvoja obrazovanja u Srbiji do 2020.godine“ proizilazi, da ubrzo sledi reforma obrazovanja na svim nivoima, a samim tim i u domenu osnovnog obrazovanja. Za očekivat je, da će reforma osnovne škole biti restriktivna, razvojna, inovativna i inventivna, te da će obuhvatiti i promene nastavnih planova i programa za osnovnu školu. Ograničavanje nedeljnog fonda časova za učenike osnovne škole, neizbežno će usloviti izmene u broju zastupljenih nastavnih predmeta i izmene u nedeljnom fondu časova za pojedine zastupljene nastavne predmete. Iskustva iz prošlosti ukazuju i potvrđuju, da svi nastavni predmeti zastupljeni u osnovnoj školi nisu u istom položaju, odnosno, nisu jednako respektovani i nemaju isti „intenzitet održivosti“. Očekuje se, da u predstojećoj reformi osnovne škole, nastavni predmet Tehničko i informatičko obrazovanje (TIO), bude predmet reformskog „tretmana“. U predmetnom radu objektivno, argumentovano i analitički analizira se TIO, kao nastavni predmet i ukazuje se na njegovu pozitivnu različitost u odnosu na sve druge nastavne predmete u osnovnoj školi i istovremeno ukazuje se na njegov „intenzitet održivosti“, koji obavezuje da ostane i nadalje zastupljen u nastavnom planu, sa odgovorajućim nastavnim programom i nedeljnim fondom časova. Ključne reči: osnovna škola, Tehničko i informatičko obrazovanje, strategija razvoja, reforma. TECHNIACAL AND INFORMATICS EDUCATION AND THE FORTHCOMING REFORM OF PRIMARY SCHOOL IN SERBIA Summary: As per “Development strategy on education in Serbia up to 2020” the education reform will be soon applied on all levels and therefore on the primary school education. It is expected that primary school reform will be restrictive, developed, innovative and 1 Dr sci. Mara S. Šiljak,prof., E-mail: marasiljak@yahoo.com 2 Prof. dr Mile S. Šiljak, Visoka tehnička škola strukovnih studija, Nemanjina 2, Požarevac, E-mail: milesiljak@yahoo.com 3 Doc. Ivan R. Tasić, Tehnički fakultet „Mihajlo Pupin“, Zrenjanin, E-mail: Tehničko i informatičko obrazovanje Mara S. Šiljak i dr. inventive including also all changes of teaching plans and programs in primary schools. Limiting of weekly number of classes of primary school pupils will inevitably cause changes in number of represented school subject classes as well as in number of some weekly represented school subjects. Experience from the past shows and confirms that all school subjects are not equally represented namely they are not respected equally without the same “sustainability intensity”. It is expected that in the forthcoming primary school reform, the Technical and informatics education (TIE) school subject would be the same reform “treated”. In the subject paper the Technical and informatics education (TIE) school subject is objectively, argumentatively and analytically analyzed indicating on its positive differentness with relation to all other primary school subjects and it simultaneously indicates on its “sustainability intensity” that binds it should be also represented in teaching plans in the future with appropriate teaching program and weekly number of classes. Key words: primary school, Technical and informatics education, development strategy, reform 1. UVOD Prema postojećem i važećem Pravilniku o nastavnom planu i programu za drugi ciklus osnovnog obrazovanja i vaspitanja Republike Srbije, koji se primenjuje počev od školske 2007/2008 godine, za peti razred [1], od školske 2008/2009 godine, za šesti razred [2], od školske 2009//2010 godine, za sedmi razred [3] i od školske 2010/2011 godine, za osmi razred [5], jasno su definisani zastupljeni nastavni predmeti. Svi zastupljeni nastavni predmeti u drugom ciklusu osnovnog obrazovanja i vaspitanja razvrstani su u tri kategorije, i to: obavezne, obavezne izborne i izborne nastavne predmete, i dodeljen im je odgovarajući nedeljni fond časova. Uočeno je, da je od petog do osmog razreda, u kategoriji obveznih nastavnih predmeta, zastupljen i nastavni predmet Tehničko i informatičko obrazovanje, sa dva časa nedeljno. Neposrednim uvidom u navedeni Pravilnik, uočavaju se nedeljna časovna opterećenja učenika nastavnim predmetima, po razredima a tokom nastavne godine (tabela 1). Strategija razvoja obrazovanja u Srbiji do 2020. godine [6], obuhvatila je obrazovanje na svim nivoima, a samim tim i osnovno obrazovanje i vaspitanje, koje se s pravom smatra i doživljava, fundamentalnim i nealternativnim. Navedenom Strategijom, utvrđeno je sadašnje stanje osnovog obrazovanja i vaspitanja, ukazano je na misiju i funkciju osnovne škole, planirana je vizija budućeg razvoja osnovnog obrazovanja i vaspitanja, i propisane su politika, akcije i mere za dostizanje planirane vizije razvoja. Planiranom vizijom razvoja osnovnog obrazovanja i vaspitanja, između ostalog su primarno akceptirani, obaveznost pohađanja osnovne škole za sve subjekte odgovarajuće starosti u populaciji, adekvatnost mreže osnovnih škola i unapređenje kvaliteta obrazovanja, efikasnosti i relevantnosti. 55 Tehničko i informatičko obrazovanje Mara S. Šiljak i dr. Tabela 1: Nedeljno časovno opterećenje učenika u drugom ciklusu osnovnog obrazovanja i vaspitanja RAZRED NASTAVNI PR ED ME T V VI VII VIII obavezni 23 (26) 24 (27) 26 (29) 26 (28) obavezni izborni 4 4 4 4 Ukupno 27 (30) 28 (31) 30 (33) 30 (32) izborni 1 (2) 1 (2) 1 (2) 1 (2) Ukupno 28 (31/32) 29 (32/33) 31 (34/33) 31 (33/34) Napomena: Podaci navedeni u zagradama, odnose se na učenike koji pripadaju nacionalnim manjinama. 2. POSTOJEĆE STANJE I STRATEGIJA RAZVOJA Komparativnom analizom postojećeg stanja osnovnog obrazovanja i vaspitanja, i Strategijom planirane vizije njenog razvoja, za očekivat je da će osnovna škola biti podvrgnuta reformi, koja će neminovno biti restriktivna, razvojna, inovativna i inventivna, te da će obuhvatiti i promene nastavnih planova i programa za osnovnu školu. Navedenom Strategijom između ostalog predviđeno je, da broj učenika u odeljenu u svim školama ne treba da bude veći od 22-25 učenika, a da učenici od petog do osmog razreda, ne mogu biti opterećeni sa više od 25 časova obavezne nastave nedeljno. Neposrednim uvidom u tabelu 1, očigledno i nesumnjivo proizilazi, da su sada učenici u drugom ciklusu osnovnog obrazovanja i vaspitanja, više opterećeni nedeljnim brojem časova nastave, od dozvoljenog broja, predviđenih navedenom Strategijom, a da su učenici koji pripadaju nacionalnim manjinama još i više opterećeni nedeljnim fondom časova od dozvoljenog broja. Za očekivat je, da se opterećenje učenika nedeljnim brojem časova nastave uskladi sa graničnim limitom propisanim navedenom Strategijom, a to se može postići samo i samo, smanjenjem broja zastupljenih nastavnih predmeta i/ili smanjenjem nedeljnog fonda časova dodeljenim pojedinim obaveznim zastupljenim nastavnim predmetima. Planiranom vizijom razvoja osnovnog obrazovanja i vaspitanja, između ostalog je i predviđeno, da osnovno obrazovanje predstavlja dobru i podsticajnu sredinu za razvoj subjekata određene starosne dobi i u kojoj će učenici ovladati kvalitetnim znanjima i umenjima, osnovnim kompetencijama i bazičnom pismenošću iz svih oblasti koje se uče u osnovnoj školi, čime bi im se pružila mogućnost da stečena znanja i umeća mogu međusobno povezivati i primenjivati u daljem školovanju i u svakodnevnom životu. Navedenom Strategijom između ostalog je i ukazano, da je u osnovnoj školi izostala zastupljenost modernih oblika rada, da u školama dominira predavačka nastava, da se malo primenjuje aktivno učenje, da se malo primenjuju istraživačke metode, da se malo 56 TEHNIKA I INFORMATIKA U OBRAZOVANJU 4. Internacionalna Konferencija, Tehnički fakultet Čačak, 1−3. jun 2012. TECHNICS AND INFORMATICS IN EDUCATION 4th International Conference, Technical Faculty Čačak, 1−3rd June 2012. UDK: 371.3::62 Stručni rad TEHNIKA U NASTAVNIM PROGRAMIMA OSNOVNIH ŠKOLA SLOVENIJE, HRVATSKE I SRBIJE Milan Sanader 1, Rezime: U školskim programima osnovnih škola Slovenije, Hrvatske i Srbije kod obaveznih predmeta sa tehničkim sadržajima malo je sličnosti a dosta razlika. Ako se izuzme opis predmeta, onda se može konstatovati da se oni manje ili više razlikuju u svim bitnim seg- mentima. Za očekivati je da će se te razlike kroz vreme smanjivati u korist đaka, naročito onih koji u toku školovanja budu menjali mesto boravka prelazeći iz jedne u drugu repub- liku. Ključne reči: oblast, obavezni, izborni, ciklus, standardi. TECHNIK IN CURRICULUM OF PRIMARY SCHOOLS IN SLOVENIA, CROATIA AND SERBIA Summary: There are lot of difference and little similarities between obliged subjects with technikal content defined by national curriculums of Slovenia, Croatia and Serbia. If the description of subject is excluded, then could be concluded that there is more or less difference among all major segments of these subjects. It can be expected that those differences will be decreased for benefit of pupils, as the time goes by. Especially it applies to students who will change the coutry of studyng during the schooling. Key words: field, obliged, electived, cycle, standards 1. UVOD Cilj ovog rada je da ukaže na sličnosti i razlike u školskim programima tehnike/tehnologije Slovenije, Hrvatske i Srbije. Analizom programa osnovnih škola pomenutih republika obuhvaćeni su: • Opis predmeta • Nazivi obrazovnih oblasti i predmeta sa sadržajima tehnike • Status predmeta u Planu i programu • Oblasti i teme • Standardi postignuća 1 Milan Sanader, M&G Dakta, Beograd, Borivoja Stevanovića 19, E-mail: migdakta@sbb.rs Tehničko i informatičko obrazovanje Milan Sanader 2. OPIS PREDMETA Slovenija Učenici uče kako se prirodni zakoni koriste u tehnici i tehnologiji. Otkrivaju i upoznaju jednostavne tehničke i tehnološke probleme, i korišćenjem jednostavnih alata traže načine da ih reše. Tako se ostvaruje kreativno povezivanje nauke i tehničkih znanja sa praksom. Pri izradi predmeta i izgradnji građevinskih objekata učenici imaju mogućnost da razviju svoje veštine, da pronađu i stvore nova rešenja, kreativnost i donose odluke. Tehnika i tehnologija je predmet u osnovnoj školi koji najsveobuhvatnije podstiče mentalni razvoj, psihomotorne veštine i razvija socijalne vrednosti. Hrvatska Tehničko i informatička oblast učenicima omogućava sticanje znanja, razvoj veština rada i umeća upotrebe tehničkih proizvoda u svakodnevnom životu, radu i učenju i razvija saznanja o ekonomskim i etičkim vrednostima ljudskog rada. U toj oblasti učenici stiču i osnovna znanja o tehnologijama informacionog društva. Kako bi postali uspešni pojedinci, prilagodljivi brzim promenama u društvu, nauci i tehnologiji, učenici treba da steknu znanja o tehnici, informacionoj i komunikacionoj tehnologiji. Potrebno je da razviju veštine i sposobnosti njene upotrebe u različitim okolnostima kao i da razviju svest o njenim mogućnostima, ograničenjima, prednostima i nedostacima. Srbija Tehnologija kreativna i ka praksi orijentisana upotreba ljudskog znanja i veština u svrhu rešavanja praktičnih problema. Ona prožima naš svakodnevni život, kod kuće i na poslu, te je potrebno da svi učenici razviju tehnološke veštine i razumevanja koji su bitni za svet u kome žive.Tehnološko obrazovanje pomaže razvoj prilagodljivosti učenika koja je neophodna za život u svetu brzih promena. Cilj ove oblasti je razvijanje sposobnosti za konkretno rešavanje praktičnih problema. 3. NAZIVI OBRAZOVNIH OBLASTI I PREDMETA SA SADRŽAJIMA TEHNIKE REPUBLIKA OBRAZOVNA OBLAST OBAVEZAN PREDMET Slovenija Prirodne nauke i tehnika Prirodne nauke i tehnika Tehnika i tehnologija Hrvatska Tehnika i informatika Tehnička kultura Srbija Matematika, prirodne nauke i tehnologija (PRIMATEH) Tehničko i informatičko obrazovanje 4. STATUS PREDMETA U PLANU I PROGRAMU Programi tehnike/tehnologije raspoređeni su po ciklusima. U programu Slovenije dati su u drugom ciklusu (IV i V razred) i trećem ciklusu (VI, VII i VIII razred). U programu Hrvatske dati su u prvom ciklusu (I, II, III i IV razred), drugom 60 Tehničko i informatičko obrazovanje Milan Sanader ciklusu (V i VI razred) i trećem ciklusu (VII i VIII razred). U programu Srbije dati su samo u drugom ciklusu (V, VI, VII i VIII razred). Razlike u broju časova obaveznog predmeta su neznatne. Veća razlika uočava se u raspode- li po razredima, što je prikazano u narednim tabelama. Slovenija RAZRED Predmet I II III IV V VI VII VIII IX Priroda i tehnika 3 časa 3 časa Tehnika i tehnologija 2 časa 1 čas 1 čas Hrvatska RAZRED Predmet I II III IV V VI VII VIII Tehnička kultura * * * * 1 čas * 1 čas * 1 čas * 1 čas * * Očekuje se izmena Nastavnog plana prema usvojenom Nacionalnom okvirnom Kuriku- lumu (2011. godina) u kome je oblast Tehnika i informatika zastupljena u svim razredima Srbija RAZRED Predmet I II III IV V VI VII VIII Tehničko i informatičko obrazovanje 2 časa 2 časa 2 časa 2 časa Sadržaji tehnike dati su i kroz izborne predmete. U programima Slovenije iskazani su izborni predmeti iz tehnike sa jednogodišnjim, dvogodišnjim i trogodišnjim učenjem. Njihovi nazivi su: • Računarstvo (obrada teksta, računarske mreže, multimedija)-trogodišnji ili dvogodišnji • Robotika u tehnici-jednogodišnji (VIII razred) • Elektronika u robotici - jednogodišnji (IX razred) • Elektrotehnika - jednogodišnji (IX razred) • Obrada materijala:metala - jednogodišnji • Obrada materijala:drveta - jednogodišnji • Obrada materijala:plastike - jednogodišnji 61 Tehničko i informatičko obrazovanje Milan Sanader • preuzima razlicite uloge u radu grupe, podeli rada i prepoznaje značaj ličnog doprinosa uspehu grupe; • je svestan da postupanjem i poštovanjem pravila i propisa utiče na svoju bezbednost i bezbednost drugih učesnika u saobraćaju; • poznaje odnos tehnologije i životne sredine i razume njihov uticaj na razvoj pojedinca i društva. Hrvatski standardi iskazani su za cikluse u dokumentu Nacionalni okvirni kurikulum. Tehničko i informatičko područje čine četiri ciklusa. Prvi ciklus obuhvata I-IV razred, drugi ciklus V i VI razred, treći ciklus VII i VIII razred osnovne škole. Četvrti ciklus namenjen je za prva dva razreda srednjeh stručnih škola i sva četiri razreda gimnazija. Standardi su raspoređeni u četiri grupe. Kao što i sami autori ističu standardi za informatiku su pre- naglašeni u odnosu na druge oblasti tehnike, pa za njih ne mogu da važe konstatacije iska- zane za standarde programa Slovenije. Korelacija standarda informatike i tehnike je zado- voljavajuća. Nacrt naših standarda postignuća za drugi ciklus, V-VIII razreda, dat je kroz šest oblasti i tri nivoa: osnovni, srednji i napredni (Tehničko i informatičko obrazovanje, predlog stan- darda za kraj obaveznog obrazovanja). Pri formiranju oblasti nisu poštovani isti kriterijumi. Poređenjem broja oblasti i sadržaja unutar njih sa onima u standardima Slovenije i Hrvatske uočljivo je da su neke oblasti neprirodno izdvojene. U iskazanim standardima postoje i poj- movne nejasnoće. Mnogi od njih nisu sveobuhvatni. Veze između oblasti su veoma male ili ih nema. Sadržaji nekih oblasti se preklapaju. Standardi iz oblasti Saobraćaj i Informacione tehnologije nisu u koorelaciji sa ostalim oblastima. Hrvatska Standardi znanja Oblasti 1. Tehničko stvaralaštvo 2. Svet tehnike 3. Informacione i komunikacione tehnologije 4. Rešavanje problema pomoću računara Srbija Standardi postignuća Oblasti 1. Grafička komunikacija i konstruktorsko projektovanje 2. Materijali i tehnologije 3. Energetika 4. Tehnička sredstva i objekti 5. Saobraćaj 6. Informacione tehnologije 7. ZAKLJUČAK Tehnička kultura je deo opšte kulture koja obezbeđuje čovečanstvu istorijski napredak. Iz tog razloga sadržaji tehnike moraju imati svoje pravo mesto u školskim programima. Jezič- ka pismenost je osnova za svaku drugu pismenost. Tehnička pismenost je važna komponen- ta informatičke pismenosti. U školskim programima velikog broja zemalja predmet sa sadržajima tehnike nazvan je Tehnologija ili Tehnika. Zbog toga smatram da su nazivi predmeta u programima Slovenije 64 Tehničko i informatičko obrazovanje Milan Sanader najprikladniji. Zastupljenost predmeta u programima sve tri republike je ispod evropskog proseka. U našem školskom programu za prvi ciklus (I-IV razred) nema obaveznog pred- meta iz tehnike. Ovaj nedostatak treba otkloniti u narednom periodu. Nepostojanje izbornih programa u drugom ciklusu (V-VIII razreda) prestavlja prepreku za rad sa talentovanim učenicima. U očekivanju usvajanja Strategije obrazovanja potrebno je izvršiti odgovarajuće pripreme za izradu novih dokumenata. 8. LITERATURA 1. Zbornik radova Tehničko obrazovanje u Srbiji, Tehnički fakultet, Čačak, 2006 2. Zbornik radova Tehničko obrazovanje u Srbiji, Tehnički fakultet, Čačak, 2008 3. Predmetnik deveteletne osnovne šole http://www.mizks.gov.si/fileadmin/mizks.gov.si/pageuploads/podrocje/os/devetlet ka/predmetniki/Predmetnik_splosni.pdf 4. Nastavni plan i program za osnovnu školu http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2197 strana 14 5. Pravilnik o nastavnom planu za drugi ciklus osnovnog obrazovanja i vaspitanja i nastanom programu za peti razred osnovnog obrazovanja i vaspitanja http://www.mpn.gov.rs/sajt/page.php?page=204 strana 2 6. Izbirni predmeti v osnovni šoli http://www.mizks.gov.si/si/delovna_podrocja/direktorat_za_predsolsko_vzgojo_in _osnovno_solstvo/osnovno_solstvo/program_osnovne_sole/izbirni_predmeti_v_os novni_soli/#c17861 7. Pravilnik o nastavnom planu za drugi ciklus osnovnog obrazovanja i vaspitanja i nastanom programu za peti razred osnovnog obrazovanja i vaspitanja http://www.mpn.gov.rs/propisi/propis.php?id=135 strana 139-140 8. Pravilnik o nastavnom programu za šesti razred osnovnog obrazovanja i vaspitanja http://www.mpn.gov.rs/propisi/propis.php?id=136 strana 143-144 9. Pravilnik o nastavnom programu za sedmi razred osnovnog obrazovanja i vaspitanja http://www.mpn.gov.rs/propisi/propis.php?id=137 strana 143-144 10. Pravilnik o nastavnom programu za osmi razred osnovnog obrazovanja i vaspitanja http://www.mpn.gov.rs/propisi/propis.php?id=212 strana 196-197 11. Učni načrt Tehnika in tehnologija http://www.mizks.gov.si/fileadmin/mizks.gov.si/pageuploads/podrocje/os/prenovlj eni_UN/UN_tehnika_tehnologija.pdf 12. Nacionalni okvirni kurikulum http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2685 13. Tehničko i informatičko obrazovanje, predlog standarda za kraj obaveznog obra- zovanja http://www.ceo.edu.rs/index.php?option=com_chronocontact&chronoformname= StandardiTIO 65 TEHNIKA I INFORMATIKA U OBRAZOVANJU 4. Internacionalna Konferencija, Tehnički fakultet Čačak, 1−3. jun 2012. TECHNICS AND INFORMATICS IN EDUCATION 4th International Conference, Technical Faculty Čačak, 1−3rd June 2012. UDK: 37.026 Stručni rad DVODIMENZIONALNI MODEL BLUMOVE TAKSONOMIJE U NASTAVI TIO1 Dragana Bjekić 2, Veljko Aleksić 3, Milica Vučetić 4 Rezime: Taksonomije ciljeva i ishoda nastavnog procesa usmeravaju organizaciju nastave i vode proces učenja. Široko polje različitih tehnika i tehnologija koja se izučava u predmetu Tehničko i informatičko obrzaovanje omogućava definisanje usmeravajućih ishoda prema dvodimenzionalnom modelu revidirane Blumove taksonomije. U radu je primenljivost ove verzije taksonomije ilustrovanja ishodima TIO definisanim prvo na pojedinačnim dimenzijama (znanje i kognitivni procesi), a potom su razvijeni primeri ishoda u dvodimenzionalnom modelu. Nastavna praksa tek treba da implementira dvodimenzionalni model Blumove taksonomije. Ključne reči: ishodi nastave, Tehničko i informatičko obrazovanje, taksonomija, znanje, kognitivni procesi. TWO DIMENSIONAL MODEL OF BLOOM’S TAXONOMY IN TECHNICS AND INFORMATICS TEACHING Summary: Taxonomies of objectives and learning outcomes of the teaching process direct the organization of teaching and lead the process of learning. Wide field of different techniques and technologies which are thought in the subject of Technics and Informatics enables the defining of the leading outcomes towards the two-dimensional model of the revision of Bloom taxonomy. In this paper, the appliciability of this version of taxonomy ilustrated by the outcomes of TIE is defined first on the individual dimensions (knowledge and cognitive processes), and then the examples of the outcomes in the two-dimensional model are developed. The teaching practice has yet to implement the two-dimensional model of Bloom taxonomy. Key words: learning outcomes, education of technics and informatics, taxonomy, knowledge, cognitive processes. 1 Rad je razvijen u okviru projekta “Nastava i učenje – stanje, problemi i perspektive” OI 179026 koji finansira Ministarstvo prosvete i nauke Republike Srbije, a nosilac je Učiteljski fakultet u Užicu 2 Prof. dr Dragana Bjekić, Tehnički fakultet, Čačak, e-mail: dbjekic@tfc.kg.ac.rs 3 Veljko Aleksić, M.Sc., asistent, Tehnički fakultet, Čačak, e-mail: aleksicveljko@gmail.com 4 Milica Vučetić, asistent., Tehnički fakultet, Čačak, e-mail: mlc.vctc@gmail.com Tehničko i informatičko obrazovanje Dragana Bjekić i dr. osnovnih kategija od najjednostavnijih ka najsloženijim, a koje istovremeno odražavaju i stepen kognitivne teškoće i složenosti: znanje, shvatanje, primena, analiza, sinteza i evaluacija. Prvobitna verzija ove taksonomije je u kasnijim radovima i samog autora i saradnika, empirijski proveravana i dalje razvijana. Istraživanja i analize su posebno bili usmeravani ka operacionalizaciji taksonomije (Kropp and Stoker, Brković, 1998, Madaus et al.). Osnovni model taksonomije zadržao je hijerarhijske nivoe proveravajući njihov redosled, pa je problematizovan međusobni redosled viših nivoa taksomonije. Opisi postignuća na pojedinim nivoima dalje su operacionalizovani i prilagođavani nastavnom procesu. Danas se nivoi opisuju referentnim glagolima koji ukazuju na aktivnosti i operacije koje učenik izvodi kada usvaja i manifestuje znanje na određenom nivou. Kognitivni nivoi prikazuju se opisom demonstriranih veština i zahtevima kojima se proverava ostvarenost ishoda na datom nivou (Bjekić i dr. 2006). Za nivo/kompetenciju znanje demonstrirane veštine su: opažanje i imenovanje informacija, znanje datuma, podataka, mesta, znanje glavnih ideja, a zahtevi za proveru ostvarenosti ishoda su: definiši, navedi, opiši, identifikuj, pokaži, označi, izaberi, ispitaj, imenuj ko, kada gde i sl. 2.2. Dvodimenzionalni model Naglašavanje učenja sa razumevanjem koje se zasniva na dve dimenzije učenja – šta učenik zna i kako učenik saznaje i misli, uticalo je na uvođenje dvodimenzionalnog modela taksonomije. Lorin Anderson i Dejvid Kratvom (Anderson and Krathwol, 2001), revidirali su originalnu taksonomiju kombinujući kognitivne procese i dimenzije znanja. Promene u taksonomiji odnose se na promenu terminologije, strukture i procesa koje naglašava. Terminološke promene su prepoznatljive u tome što su za nazive šest kategorija taksonomije prvobitno (verzija iz 1956. godine, Bloom et al. 1956) korišćene imenice: znanje, shvatanje, primena, analiza, sinteza i evaluacija (na eng: knowledge, comprehension, application, analysis, syntesis, evaluation) (sl. 2), a u dvodimenzionalnoj verziji (Anderson & Krathwohl, 2002) glagolske imenice koje ukazuju na procese: podsećanje, razumevanje, primenjivanje, analiziranje, evaluiranje, stvaranje (na eng: remembering, understanding, applying, analyzing, evaluating, creating) (sl. 3). Slika 2: Nivoi kognicije po prvoj Slika 3: Nivoi kognicije u revidiranoj verziji BT verziji BT 69 Tehničko i informatičko obrazovanje Dragana Bjekić i dr. Promene strukture taksonomije su značajnije jer je uvedena druga dimenzija. Revidirana taksonomija uključuje dve dimenzije saznavanja (sl. 4): Znanje je prva dimenzija (Anderson & Krathwohl, 2001: 46) i podrazumeva vrste znanja koje treba naučiti: faktografsko znanje – znanje činjenica; konceptualno znanje – znanje pojmova i struktura, proceduralno znanje – znanje postupaka i procedura, metakognitivno znanje – svest o saznajnim procesima aktivnim pri saznavanju i učenje saznajnih procesa potrebnih za saznavanje drugih znanja; Kognitivni procesi su druga dimenzija: prisećanje, razumevanje, primenjivanje, analiziranje, evaluiranje i stvaranje (Anderson & Krathwohl, 2001: 67-68)/ Revidirana taksonomija omogućava dvodimenzionalno oblikovanje nastavnog procesa i procesa učenja određivanje znanja koja treba naučiti i procesa koje treba koristiti za učenje, a nastavniku olakšava da dostigne zahteve zasnovane na standardima. U ovako revidiranoj taksonomiji takođe je predložena lista specifičnih glagola koji mogu da budu pogodni pri operacionalizaciji zahteva nastavnog procesa (tabela sledi). Ciljevi nastave treba da budu definisani obema dimenzijama – u okviru četiri kategorije dimenzije znanje i u okviru šest kategorija dimenzije kognitivnih procesa, tako da se postavljeni zahtev nalazi u liniji presecanja ove dve dimenzije (primeri tabela 3). U praktičnom smislu, prilikom određivanja obrazovnih ishoda u nastavi, to znači sledeće: Koristite imenice da odredite šta će biti naučeno (činjenica, pojam, procedura ili metakognitivno znanje), Koristite glagol da odredite koji će kognitivni proces biti aktiviran. Slika 4: Klasifikovanje ciljeva i ishoda u tabeli revidirane taksonomije prema Lorinu Andersonu i Dejvidu Kratvolu 3. ISHODI PREDMETA TIO PO DVODIMENZIONALNOM MODELU TAKSONOMIJE Iako je ova taksonomija dvodimenzionalna, nastavnikovom upoznavanju sa mogućnostima primene može se pristupiti postupno tako da se prvo upoznaju sa ishodima po jednoj dimenziji (tabela 1), potom po drugoj (tabela 2), pa tek onda određivanjem ishoda u 70 Tehničko i informatičko obrazovanje Dragana Bjekić i dr. dvodimenzionalno definisanim kategorijama (tabela 3). Tabela 1. Dimenzije znanja u taksonomiji ciljeva i ishoda vaspitanja i obrazovanja Dimenzija znanja 1. FAKTOGRAFSKO ZNANjE Osnovni elementi koje učenici moraju znati da bi bili upoznati sa disciplinom ili da bi bili u stanju da reše problem u njoj a. Poznavanje terminologije Tehnički i informatički rečnik; grafički simboli b. Poznavanje specifičnih detalja i elemenata Karakteristike obnovljivih izvora energije; karakteristike poluprovodnika 2. KONCEPTUALNO ZNANjE Međusobne veze između osnovnih elemenata unutar veće strukture koja im omogućavada funkcionišu zajedno a. Poznavanje klasifikacija i kategorizacija Vrste prirodnih materijala; vrste računarskog softvera b. Poznavanje principa i generalizacija Prvi Njutnov zakon; princip rada štampača c. Poznavanje teorija, modela i struktura Teorija kretanja vozila; struktura računarskog sistema 3. PROCEDURALNO ZNANjE Znanje o tome kako nešto uraditi, o metodama istraživanja, kriterijuma za korišćenje veština, algoritama, tehnika i metoda а. Poznavanje veština i algoritama specifičnih za područje Bezbedno rukovanje alatom; postupak kreiranja prezentacije b. Poznavanje tehnika i metoda specifičnih za područje Crtanje predmeta u pravougloj projekciji; instaliranje računarskih aplikacija c. Poznavanje kriterijuma za određivanje adekvatnog odabira i upotrebe procedura Izbor alata u zavisnosti od materijala i tehnološkog postupka; odabir vrste tehničkog crteža i elemenata u skladu sa zahtevom 4. METAKOGNITIVNO ZNANjE Svest o saznajnim procesima aktivnim pri saznavanju, kao i poznavanje sopstvenih saznajnih procesa a. Poznavanje strategija Poznavanje sopstvenih procesa zaključivanja o ponašanju u saobraćaju na osnovu poznavanja pravila b. Poznavanje kognitivnih zadataka, kao i odgovarajuće kontekstualno znanje Jasno prepoznavanje kognitivnih zadataka pri rešavanju različitih problemskih situacija u saobraćaju Formulisanje kriterijuma procenjivanja tehnoloških procesa u određenom području tehnike c. Samopoznavanje Svesnost o sopostvenom energetski efikasnom ponašanju i promišljanje o mogućim promenama svojih oprdeljenja i stavova Analiza sopstvenog izbora sadržaja sa Interneta, prepoznavanje prihvaćenih kriterijuma 71 Tehničko i informatičko obrazovanje Dragana Bjekić i dr. C2: Navođenje primera toka realizacije školskog projekta u TIO. C3: Izbor tehnika za obradu materijala pri izradi školskog projekta u TIO. C4: Organizovanje izrade školskog projekta od ideje do konačnog proizvoda. C5: Proveravanje funkcionalnosti nekog mehanizma, tehničkog uređaja i sl. C6: Realizacija konstruktorskog projekta. D1: Prisećanje sopstvenog načina razmišljanja u toku izrade kutijice od lima D2: Objašnjavanje sopstvenog načina ručne obrade drveta. D3: Formulisanje kriterijuma za procenu sopstvene tehničke aktivnosti; formulisanje kriterijuma za sopstveni izbor sadržaja sa Interneta. D4: Poznavanje sopstvenih procesa zaključivanja o ponašanju u saobraćaju na osnovu poznavanja pravila D5: Procena opravdanosti sostvene primene različitih izvora energije u domaćinstvu. D6: Svesnost o sopostvneom energetski efikasnom ponašanju i promišljanje o mogućim promenama svojih oprdeljenja i stavova 4. ZAKLJUČAK Operacionalizacija ishoda vaspitno-obrazovnog procesa, a posebno nastave, preduslov je unapređivanja nastavnog procesa jer operacionalizovani ciljevi i ishodi vode nastavni proces, usmeravaju nastavnikovu aktivnosti poučavanja, ali i učenicima omogućavaju da prepoznaju ciljeve i svrhu svog učenja i da svesno i aktivno uče. Ciljevi i ishodi vaspitanja i obrazovanja definisani u skladu sa Revidiranom Blumovom taksonomijom, a posmatrani iz ugla učenika, olakšavaju samoregulaciju učenja, podstiču razvoj kognitivnih strategija koje su osnova kvalitetnijeg školskog postignuća. U nastavi tehničkih i informatičkih disciplina, a u čijoj je osnovi nastava predmeta Tehničko i informatičko obrazovanje u osnovnom obrazovanju u Srbiji (odnosno srodnih predmeta u drugim zemljama: Tehnička kulture, Technology education, Craft Education, Technische Ausbildung, Teknisk, ICT education, prema Alamaki, 2000; Hopken, 2008; Tomei, 2005) raznovrsnost potencijalnih ishoda koje sugeriše Revidirana Blumova taksonomija u skladu je sa već uspostavljanom širokom lepezom kompetencija čiji razvoj ovaj predmet treba da obezbedi. Samo je još potrebno da ova verzija taksonomije zaživi u nastavnoj praksi! 5. LITERATURA [1] Alamaki, A. (2000). Current Trends in Technology Education in Finland, The Jorunal of Techology Studies, XXVI(1), preuzeto aprila 2008. godine sa http://scholar.lib.vt.edu/ejournals/JOTS/Winter-Spring2000/pdf/alamaki.pdf 74 Tehničko i informatičko obrazovanje Dragana Bjekić i dr. [2] Anderson, L. W.& Krathwohl, D. R. Et al. (eds.) (2001). A Taxonomy for Learning, Teaching and Assessing – A Revision of Bloom’s Taxonomy of Educational Objectives, New York..: Longman. [3] Asquith, I. & Lombard, E. (2000). SOLO Taxonomy as a possible tool for the qualitative assessment of students in Higher Education. Association for the study of evaluation in education in South Africa (ASEESA), Conference proceedings, 50-58. [4] Biggs, J. (1991). Teaching for quality learning at university, Philadelphia: Buckingham, 1991. [5] Biggs, J. B. & Collins, K.: Evaluating the Quality of Learning: the SOLO taxonomy, New York: Academic Press. [6] Bjekić, D., Zlatić, L. I Najdanović-Tomić, J. (2006). Razvoj taksonomije ciljeva i ishoda vaspitanja i obrazovanja Bluma i saradnika, Zbornika radova Učiteljskog fakulteta Užice. [7] Bloom, B. S. (1981): Taksonomija ili klasifikacija obrazovnih i odgojnih ciljeva – Knjiga I: kognitivno područje, Beograd: Republički zavod za unapređivanje vaspitanja i obrazovanja, [8] Bloom, B., Englehart, M., Furst, E., Hill, W. & Krathwoll, D. (1956): Taxonomy of educational objectives: The classification of educational goals, Handbook I: Cognitive domain, New York, Toronto: Longman, Green and Co. [9] Bloom’s Revised Taxonomy, Enciclopedia of Educational Technology, preuzeto januara 2007. godine sa http://www.coe.sdsu.edu/eet/Articles/bloomrev/index.htm [10] Hopken, G. (2008). Technology Teacher Education in Germany, Flensburg University. Članak dobijen neposredno od gospodina Gerda Hopkena marta 2008. godine. [11] Hopken, G., Using Methods of Technology in Technology Education, preuzeto aprila 2008. godine sa http://www.ete.gazi.edu.tf/fayda/17.pdf [12] Forehand, M. (2995): Bloom’s Taxonomy: Original and Revised, preuzeto januara 2007. godine sa http://www.coe.uga.edu/epltt/bloom.htm [13] Measuring Student Knowledge and Skills: A New framework for Assessment – Publications, 2000., http://www.oecd.org/document/ [14] Tomei, L. A. (2005). Taxonomy for the technology domain, Hershey-London- Melbourne-Singapore: Information Science Publishing. 75 TEHNIKA I INFORMATIKA U OBRAZOVANJU 4. Internacionalna Konferencija, Tehnički fakultet Čačak, 1−3. jun 2012. TECHNICS AND INFORMATICS IN EDUCATION 4th International Conference, Technical Faculty Čačak, 1−3rd June 2012. UDK: 37::004.4 Sručni rad PRIMENA SOFTVERSKIH MODELA U NASTAVI TEHNIKE Ivan Tasić1, Jelena Tasić2, Dajana Tubić3, Mara Siljak4 Rezime: Softver koji se koristi u oblasti obrazovanja predstavlja savremen način učenja, i naziva se obrazovni računarski softver. On obuhvata programske jezike i alate, određenu organizaciju nastave i učenja, koja se bazira na logici i pedagogiji. Pod obrazovnim računarskim softverom podrazumevaju se računarski programi koji se mogu koristiti u okviru nastave koji pomažu i usmeravaju u fazama individualne nastave.U radu je dat primer primene odabranog softverskog modela u nastavi tehničkog i informatičkog obrazovanja. Ključne reči: softver, model, simulacija ,računar, nastava THE APPLICATION OF SOFTWARE MODELS IN TEACHING TECHNIQUES Abstract: The software used in education is the modern way of learning, and the name of the educational computer software. It includes the programming languages and tools, specific organization of teaching and learning, based on logic and pedagogy. Under the educational computer software means computer programs that can be used in teaching to help and guide the individual stages of teaching. The paper gives an example of application of the selected software model in the teaching of technical and IT education. Keywords: software, model, simulation, computer, teaching 1. UVOD Samostalni rad učenika uz pomoć nastavnika, jedan je od osnovnih ciljeva nove – savremene nastave. Učenika treba navesti na samostalni rad, sistematski i kontinuirano. Individualna nastava predstavlja najbolje rešenje za izvođenje nastave. Na taj način se vrši izbor zadataka (sadržaja) koji najviše odgovaraju određenom učeniku. Individualizovati nastavu, znači, orijentisati se na realne tipove učenika, uzeti u obzir razlike među njima, 1 Doc. dr Ivan Tasić, Novi Sad University, Technical Faculty "Mihajlo Pupin", Zrenjanin* e-mail: tasici@tfzr.uns.ac.rs 2 Jelena Tasić, M.Sc., Informatics teacher, Primary School "Mihajlo Pupin" ,Veternik*/ jeca25000@gmail.com 3 Dajana Tubić, M.Sc., Economic – Businees School, Odžaci* epsodzaci@gmail.com 4 Mara Siljak, e-mail: marasiljak@yahoo.com Tehničko i informatičko obrazovanje Ivan Tasić i dr. modelovanje uopšte moguće? • Mogu li se jasno navesti razlozi zašto je opravdano projektovati model? - Visok nivo apstrakcije programskog sadržaja kada naši receptori nisu u mogućnosti da prate promene na nekom sistemu, uređaju ili mašini (magnetna linija sila, smer struje u namotajima elektromotora, princip rada zamrzivača ili mobilni telefon, prenos informacija radio talasima), - Ako postoji opasnost po učenike (vežbe iz elektronike, strujna kola sa naponom veći od zaštitnog ili neki tehnološki procesi - visoka peć), - Promene su brze tako da ih oko ne može registrovati (rad motora SUS, rad elektromotora ili generatora), - Model je jeftiniji u odnosu na neka druga nastavna sredstva, - Model je superiorniji u didaktičkom smislu u odnosu na druga nastavna sredstva ili na druga rešenja uopšte. B) Definisati cilj časa ili cilj učenja 1. Faza projektovanja Ova faza obuhvata organizacione aktivnosti i izradu projektne doumentacije: - izdvojiti bitne atribute originala, - formirati tim stručnjaka (nastavnik, specijalista oblasnog znanja, pedagog, psiholog, dizajner, programer), - opredeliti se za vrstu modela koja će najviše odgovoriti predthodnom zahtevu, - izrada tehničke dokumentacije 2. Faza realizacije Faza realizacije obuhvata niz tehničkih i tehnoloških postupaka kojima će se realizovati projektovani model. Za računarski model to je faza programiranja u nekom programskom jeziku, ili simulacionom jeziku za simulacioni model. 3. Faza testiranja, verifikacije i validacije Ova faza postoji kod računarskih simulacionih modela i u njoj se proverava da li je program konzistentan sa modelom i da li postoje greške u kodu. Iterativnom metodom se ispituje koliko je ponašanje modela u saglasnosti sa realnim sistemom, a sva neslaganja se evidentiraju i analiziraju pa se model dograđuje i usavršava dok ne zadovolji određenu preciznost. 4. Izrada dokumentacije za korisnika Dokumentacija namenjena korisniku treba da sadrži sledeće elemente: - naziv modela, - vrstu modela, - predmet, nastavna tema, oblast, - kojem je uzrastu namenjen, - didaktičko i tehničko uputstvo. 5. Faza evaluacije Mišljenja i primedbe učenika-korisnika i nastavnika su značajne za buduće verzije ili projektovanje novih modela. Povratne informacije je najlakše obezbediti putem elektronske pošte. 79 Tehničko i informatičko obrazovanje Ivan Tasić i dr. 5. SIMULACIJA RADA ČETVOROTAKTNOG MOTORA SA UNUTRAŠNJIM SAGOREVANJEM U današnje vreme veoma je teško privući pažnju jednog učenika sedmog razreda na svim nastavnim časovima, uključujući i predmet Tehničko i informatičko obrazovanje, naročito ako je gradivo složenije i apstraktnije. Zahvaljujući naučnim dostignućima obrazovnog računarskog softvera može se prikazati rad četvorotaktnog benzinskog motora putem animacije po taktovima što je mnogo efikasnije od klasičnog učenja i u velikoj meri olakšava rad nastavnika i učenika, u poglavlju energetika u 7. razredu osnovne škole. Ovakve i slične simulacije je danas lako napraviti u nekom od programa koji su za to namenjeni. Slika 1:Klip Ova interaktivna 3D simulacija pruža učenicima prikaz rada četvorotaktnog benzinskog motora u bezbednim uslovima. Učenici mogu da koriste simulaciju da nauče kako klip radi samostalno, a kako unutar četvorotaktnog motora. Simulacija ima više mogućnosti, omogućava učenicima da gledaju 3D animacije četvorotaktnog motora iz bilo kog ugla ili rastojanja, brže ili sporije, sve u realnom vremenu. Meni view nam omogućava dva prikaza. Prvi je piston (klip), gde možemo da vidimo rad samo jednog klipa (slika 1). Drugi prikaz je engine (motor) gde možemo videti sva četiri klipa kako rade zajedno (slika 2) Slika 2:Prikaz simulacije rada cetvorotaktnog motora Meni Labels omogućava prikazivanje naziva glavnih delova motora ako je uključena opcija On (slika 3). Ako je uključena opcija Off simulacija ide bez naziva glavnih delova. 80 Tehničko i informatičko obrazovanje Ivan Tasić i dr. Slika3:Prikaz glavnih delova Ova simulacija nam još omogućava podesiti brzinu animacije (menu Accelerator), povećati ili smanjiti prikaz motora (zoom-irati) i dati pauzu ako hoćemo neki deo detaljnije da objasnimo. Meni stroke (taktovi) nam omogućava prikazati rad svakog takta kao posebnu animaciju: usisavanje (Intake), kompresija (Compression), ekspanzija (Power) i izduvavanje (Exhaust) ili sva četiri takta u jednoj animaciji (All strokes). 6.ZAKLJUČAK Kompjuterski uređaji omogućavaju potpuno drugačiju organizaciju nastavnog rada, primerenu individualnim sposobnostima i interesovanjima učenika i studenata. Osim što kompjuter obezbeđuje kontrolu, regulisanje i upravljanje nastavom i učenjem putem stalne povratne veze koja predstavlja snažan motivacioni podsticaj i čini osnovu sistema vrednovanja i objektivnog ocenjivanja, njegova primena, takođe, osigurava, zahvaljujući mogućnosti povezivanja sa bankom podataka, bržu i efikasniju emisiju, transmisiju i apsorpciju znanja što, svakako, doprinosi većoj aktivnosti, samostalnosti i kreativnosti učesnika nastavnog procesa. Kompjuter kao sredstvo za sopstevno učenje i za učenje drugih ima značaj i ulogu zadovoljavanja potrebe savremenog čoveka za samoobrazovanjem i permanentnim obrazovanjem kao neophodnim pretpostavkama i činiocima ličnog razvoja i društvenog progresa uopšte. U nastavi TIO primena računara zauzima značajno mesto. Nekada je, u cilju izvođenja praktične nastave, za uspešnu realizaciju eksperimenata, bilo potrebno izdvojiti puno vremena i novca. Danas, računarske simulacije omogućavaju da se sve to izvede mnogo uspešnije, a bez utroška vremena i materijalnih sredstava. Upotreba simulacije i animacije ima veoma važnu ulogu u obrazovanju, a naročito u tehničkom i informatičkom obrazovanju. Potrebno je iskoristiti sve prednosti koje nam primena računara u nastavi omogućava, kako bi učenike zainteresovali za proces učenja i sticanja znanja i pripremili ih za neke veće zadatke koji ih sutra očekuju. LITERATURA: [1] Bezić, K., Tehničko-tehnološke determinante transformacije nastavne funkcije, Pedagogija, Beograd, 5/1981. [2] Babic K., S., Tasic I.:"Didaktika", Tehnički fakultet “Mihajlo Pupin” Zrenjanin, 2012 [3] Golubovic D.:"Metodika nastave TiO", Tehnički fakultet, Čačak,2010 [4] http://www.forgefx.com/casestudies/prenticehall/ph/engine/engine.html 81