211368175 novac pojam i znacaj
Dina.Li
Dina.Li2 February 2016

211368175 novac pojam i znacaj

DOC (147 KB)
29 strane
419broj poseta
Opis
pojam i znacaj novca
20poeni
poeni preuzimanja potrebni da se preuzme
ovaj dokument
preuzmi dokument
pregled3 strane / 29
ovo je samo pregled
3 shown on 29 pages
preuzmi dokument
ovo je samo pregled
3 shown on 29 pages
preuzmi dokument
ovo je samo pregled
3 shown on 29 pages
preuzmi dokument
ovo je samo pregled
3 shown on 29 pages
preuzmi dokument

Sadržaj:

Uvod..........................................................................................3

I Novčano tržište, pojam i značaj............................................ 4

1. Finansijski sistem.............................................................................. 5

1.1 Finansijsko tržište, pojam i značaj................................................. 6 1.1.1 Ocjena privrede i tražnje za novcem............................................ 11

2. Tržište novca........................................................................ 12

2.1 Svrha tržišta novca.......................................................................... 14 2.1 Funkcionisanje tržišta novca.......................................................... 16 2.1.1 Učesnici na finansijskom tržištu.................................................. 17 2.1.2 Instrmenti tržišta novca................................................................ 18 2.1.2.1 Operacije sa hartijama od vrijednosti......................................................... 20 2.1.2.1 Investicijski fondovi..................................................................................... 23 2.1.3 Tehnologija rada tržišta novca..................................................... 25 Zaključak................................................................................. 29

Litratura ..................................................................................30

Uvod

PAGE 29

Sve funkcije novca u privredi odigravaju se preko finansijskih tržišta. Finansijsko tržište

predstavlja organizovan prostor sa svim elementima neophodnim za njegovo

funkcionisanje (vrijeme, pravila, uzanse kupoprodaje) na kome se susreću ponuda i

tražnja finansijskih sredstava.

Ukoliko ne bi postojalo organizovano finansijsko tržište, privreda bi bila degradirana,

odnosno, praktično bi bilo nemoguće poslovanje pojedinih privrednih subjekata.

Naveći problem savremene tržišne ekonomije jeste organizacija kontinuelnog

funkcionisanja tržišta, u smislu funkcionisanja preduzetnog društva i potrošačkog

društva, na čijem se vrhu nalazi društvo kapitala. Ne smije da se desi da tržište prestane

funkcionisati. U tom slučaju, došlo bi do osnivanja monopolskih situacija te ne bi bilo

govora o postojanju integralnog tržišta. Integralno tržište je pretpostavka tržišne privrede

u cjelini. Novčano tržište je jedan dio, segment, finansijskog tržišta bez čijeg postojanja i

funkcionisanja, nije moguć opstanak kompletnog finansijskog tržišta.

Analiza ovog rada će dati osnove definisanja i funkcionisanja tržišta novca, sa osvrtnom

na stanje i razvijenost tržišta novca u BiH. Vidjećemo šta sve podrazumjeva i kako na

cjelokupnu privredu utiče tržište novca, te na kojem je nivou razvoja ono u našoj zemlji.

I Novčano tržište, pojam i značaj

PAGE 29

Tržišta novca aktivna su još od ranog 19. vijeka, međutim, postala su važnija od 1970.

godine, kada su kamatne stope porasle iznad istorijskih nivoa. U suštini, porast

kratkoročnih stopa, u vezi sa regulisanim gornjim limitom kamatne stope koju su banke

mogle platiti za depozit, rezultovao je brzim odlivom novca iz finansijskih institucija

kasnih 1970. i ranih 1980-tih. Odliv je pak prouzrokovao propast mnogih banaka, štednji

i zajmova. Industrija se oporavila tek nakon velikih promjena u regulativi banaka koja

se odnosila na kamatne stope tržišta novca.

Ova analiza detaljno će predstaviti tržište novca kao i vrijednosne papire i učenike koji

se na njemu pojavljuju – trguju. Takođe, raspravlja se zašto su tržišta novca bitna u

našem finansijskom sistemu.

Sa druge strane, teško da se može definisati novčano tržište da se pri tome posebno ne

pojasni sama suština finansijskog tržišta, te uloga novčanog tržišta u tom sistemu. U

skladu sa tim, ovaj rad će obuhvatiti sledeće tačke analize:

Finansijski sistem

• Finansijsko tržište, pojam i značaj

• Ocjena privrede i tražnje za novcem

Tržište novca

• Svrha tržišta novca

• Funkcionisanje tržišta novca

• Učesnici na finansijskom tržištu

• Instrumenti tržišta novca

• Tehnologija rada tržišta novca

PAGE 29

1. Finansijski sistem

Jedan od najvažnijih podsisema privrednog sistema jeste finansijski sistem. Zapravo,

finansijski sistem je sastavni dio privrednog sistema koji se sastoji iz više elemenata

pomoću kojih treba da omogući nesmetan tok finansijskih sredstava u jednoj društveno

– ekonomskoj zajednici.

Finansijski sistem, slično kao i privredni sistem posjeduje više karakteristika, od kojih

posebno treba istaći1:

• Dinamičnost – u privrednom i finansijskom sistemu se stalno dešavaju promjene

i pojavljuju novi događaji koji sistem ovode u privremena stanja ravnoteže i

neravnoteže;

• Otvorenost – privreda jedne zemlje mora biti otvorena prema inostranstvu, to

jest, privredni subjekti moraju ulaziti u različite oblike saradnje i odnosa sa

subjektima izvan granica nacionalne ekonomije;

• Kompleksnost – implicira da se privredni sistem takođe može posmatrati kao

zaseban i cjelovit sistem, koji se sastoji iz većeg broja podsistema, to jest,

dijelova od kojih je jedan od najvažnijih upravo finansijski podsistem.

PAGE 29

1 Erić, D., “Finansijska tržišta” Beograd, 2003. godine, str.25.

Razvijen finansijski sistem omogućava da savremene razvijene tržišne privrede, koje su

veoma složene i specijalizovane, funkcionišu na relativno decentralizovan način.

Polazeći od svega rečenog, može se konstatovati da su najvažniji elementi finansijskog

sistema:

• finansijska tržišta,

• finansisjke institucije i

• finansijski nstrumenti.

Finansijski sistem predstavlja mehanizam i vodič, odnosno sistem «kanala» kojima se

vrši transfer finansijskih sredstava između različitih grupa i subjekata u privredi2.

1.1 Finansijsko tržište, pojam i značaj

Finansijsko tržište je mjesto i prostor na kome se traže, tj. nude finansijska sredstva i na

kome se u zavisnosti od ponude i tražnje, organizovano formira cijena, tako da ono

predstavlja i organizovani metod transfera akumulacije i novčanih fondova između

ekonomskih jedinica sa suficitom i jedinica sa deficitom finansijskih fondova.

Na finansijskom tržištu se nude i traže supstituti robe i usluga, kao što su: efektivni

domaći i strani novac, hartije od vrijednosti, potraživanja, razne dispozicije i sl. U

zavisnosti od ponude i tražnje finansijskih sredstava, formira se njihova cijena.

Formiranje cijena novčanih sredstava na finansijskom tržištu se izražava kamatnom

stopom.

Ukoliko je održavanje tekuće likvidnosti preduzeća njegov najznačajniji cilj, tada se pri

ponudi novčanih sredstava ista plasiraju na sasvim kratak vremenski intreval, pri čemu je

i kamatna stopa značajno niža. Ukoliko se ponuda novčanih sredstava formira na duži

vremenski interval, tada se i kamatna stopa kao i cijena ponuđenih novčanih sredstava

PAGE 29

2 Erić,D., «Finansijska tržišta», Beograd, 2003. godine, str. 11.

formira na višem nivou. Razlog formiranja kamatne stope na višem nivou je u činjenici

da se kamatna stopa sastoji od tzv. čiste kamate i riziko premije.

Putem finansijskog tržišta stvaraju se mogućnosti prelivanja novčanih sredstava od

strane fizičkih i pravnih lica koja raspolažu većim iznosom slobodnih novčanih

sredstava, ka privrednim subjektima čiji je finansijski rezultat nedovoljan za finansiranje

tekućih i razvojnih programa iz oblasti proizvodnje, prometa i potrošnje. U tom smislu,

funkcije finansijskih tržišta jesu3:

Alokativna funkcija finansijskog tržišta koja se sastoji u prikupljanju i prenošenju slobodnih novbčanih sredstava od subjekata, koji se njima privremeno

koristi, na subjekte kojima su potrebni;

Evelvacijska funkcija mehanizma finansijskog tržišta ogleda se kroz

formiranje cijene novca (kamate) na osnovu ponude i tražnje;

Selektivna funkcija finansijskog tržišta odvija se preko selekcije pojedinih

tražilaca novca.

Finansisjko tržište se najčešće dijeli prema predmetu poslovanja, na novčano, kapitalno i

kreditno tržište, gdje su osnovni kriterijumi distinkcije, ročnost i namjena transferisanih

resursa.

Na novčanom tržištu se kratkoročno nudi i traži novac. Stoga je zadatak novčanog

tržišta da omogući tražiocu kratkoročnih sredstava (neophodnih za proizvodnju i promet)

da u što kraćem roku dođe do istih. Iz tih razloga imaoci slobodnih nočanih sredstava

vrše transformaciju svog novca u tržišne instrumente koji se brzo mogu zamjeniti za

PAGE 29

3 Bjelica, V., „Bankarstvo, teorija i praksa“, Novi sad, 2001. godine, str.254.

novac, odnosno u druge likvidne plasmane. Primjeri iz prakse ukazuju na to da se na

novčanom tržištu mogu pojaviti dvije vrste tržišnih instrumenata, i to4:

• krediti, davanje i uzimanje, iz bankarskih rezervi bez roka ili na određeni rok,

• hartije od vrijednosti na kratak rok (kupovina i prodaja) koje je emitovala država

ili finansijska institucija čiji je bonitet zagarantovan.

Na tržištu kapitala se dugoročno nudi i traži novac. Za tržište kapitala se kaže da je

specijalizovano tržište na kome se trguje hartijama od vrijednosti. Praksa pokazuje da je

ovo tržište naročito aktivno u slučajevima nedostatka investicionih sredstava kod

privrednih subjekata. Tada se ista pribavljaju na tržištu kapitala emitovanjem obveznica

ili akcija, založnica i drugih hartija od vrijednosti. Karakteristika tržišta kapitala jeste, da privrednim subjektima omogući brzu promjenu strukture i smjera svojih investicija

potrefelja. Na ovaj način učesnici tržišta kapitala u slučaju potrebe transformišu se iz

štediša u zajmotražioce čime omogućavaju usmjeravanje svojih slobodnih novčanih

sredstava u investicione projekte koji donose najveći finansijski rezultat.

Kreditno tržište mobiliše i alocira finansijske resurse uz respektovanje odgovarajućih

kriterija i parametara, preko kojih se ostvaruje povezanost finansijske sa realnom sferom

reprodukcije, a na ovom tržištu ključnu ulogu imaju banke koje pospješuju mobilizaciju

akumulacije i na osnovu ekonomskih i finansijskih kriterijuma doprinose optimizaciji

rasporeda resursa na ova dva ekonomska mjesta koji garantuju najveće prinose u

privredi.

Zajednički poslovi na finansijskom tržištu (bez obzira na vrstu finansijskog tržišta) mogu

biti5:

• promptni poslovi i

• terminski poslovi.

PAGE 29

4 Ibid; str. 260. 5 Poslovne finansije, Nenad Vunjak, Subotica, 2002. godine

Karakteristika promptnih poslova kupovine i prodaje jeste, da se svaka kupovina i

prodaja hartija od vrijednosti ili deviza realizuje odmah, odnosno najkasnije u roku od

dva dana računajući od dana zaključenja posla kupoprodaje.

Karakteristika terminskih poslova kupovine i prodaje jeste, da se svaka kupovina i

prodaja hartije od vrijednosti ili deviza realizuje na određeni vremenski rok koji se

počinje odbrojavati nakon roka utvrđenog za promptne poslove. Značajna karakteristika

terminske prodaje i kupovine deviza jeste da centralna banka nije obavezna da

interveniše kod dotičnih tržišta.

Opšte karakteristike poslova na finansijskom tržištu jesu6:

• da se poslovima na finansijskom tržištu mogu smatrati samo oni poslovi koji su

zaključeni u određenom prostoru, određenom vremenu i čiji je predmet

zaključivanja finansijska vrijednost koja se prodaje ili kupuje na dotičnom tržištu,

• da se cjelokupno poslovanje na finansijskom tržištu obavlja putem raznovrsnih selekcija (izvršni komitet, kontrolni komitet, komitet za tržišna pravila i sl.,),

• da poslove na finansijskom tržištu mogu obavljati samo članovi tržišta, dok

posredničke poslove mogu obavljati samo posrednici na ovom tržištu tzv. senzali,

brokeri i sl,

• da poslove na tržištu obračunavaju obračunske blagajne tržišta čiji je zadatak da

svaki član ima svoj račun na kojem raspolaže sa određenim novčanim sredstvima

neophodnim za regulisanje kupoprodajnih poslova, kompenzaciju dugovanja i potraživanja pojedinih članova finansijskog tržišta.

Finansijska tržišta se razlikuju prema tome da li se na njima odvija prva kupovina i

prodaja finansijskih instrumenata koje u kreirali deficitni ekonomski subjekti (primarna

tržišta), ili dalja kupoprodaja (sekundarna tržišta).

PAGE 29

6 Javne finansije, Božidar Raičević, Marko Radičić, Subotica, 2001. godine

Za primarna tržišta je karakteristična prva emisija dionica, dok njihova dalja prodaja i

kupovina spada u domen sekundarnih finansijskih tržišta.

Funkcija primarnih tržišta je da se transferisanjem finansijske štednje obezbjedi njena

efikasna alokacija krajnjim korisnicima, dok sekundarna finansijska tržišta prvenstveno

služe za obezbjeđenje likvidnosti ekonomskih subjekata.

1.1.1 Ocjena privrede i tražnje za novcem

Da bi uopšte postojalo i funkcionisalo tržište novca, mora postojati određeni nivo tražnje

i ponude novca. U tom smislu, ekonomisti se koriste različitim agregatnim

pokazateljima7:

• Indeks vodećih privrednih pokazatelja, koje svaki mjesec objavljuje državni

statistički zavod;

• Nezaposlenost se prati na osnovu zahtjeva onih koji traže pomoć države, što odslikava stanje o broju ljudi koji ostaju bez posla. Ukoliko njihov broj opada, to

znači da se privreda oporavlja, i obrnuto.

• Nove porudžbine koje prijavljuju proizvođači znak je da potrošači troše mnogo i

slobodnije.

• Tražnja za trajnim potrošnim dobrima specifičan je pokazatelj, s obzirom da

najbolje odslikava industrijsku aktivnost.

• Stanogradnja, prema broju izdatih građevinskih dozvola jedno je od mjerila ekonomske stabilnosti, znak da je privreda u usponu.

• Kretanje uslužnih djelatnosti - pokazatelj su da li dolazi do oporavka privrede ili

je ova još uvijek u recesiji.

PAGE 29

7 Erić,D., “Finansijska tržišta” Beograd, 2003. godine, str.258.

Posebno značajnu gupu pokazatelja stanja imaju sledeći pokazatelji: lična primanja i

potrošnja, cijene proizvođača, raspoloženje potrošača, stopa nezaposlenosti, realni bruto

domaći proizvod.

2. Tržište novca

Tržište novca se odnosi na definisani prostor, ravila, uzanse, vrijeme i druge uslove pod

kojima dolazi do organizovanog susretanja ponude i tražnje za kratkoročnim

finansijskim sredstvima. Pojam tržište novca u stvari je pogrešan. Novcem – novčanicama – se ne trguje na tržištu

novca. Međutim, budući da su vrijednosni papiri kojima se tamo trguje kratkoročni i

izuzetno likvidni, blizu su toga da budu novac. Vrijednosni papiri tržišta novca, o kojima

će kasnije biti više riječi, imaju tri osnovne karakteristike:

• uglavnom se prodaju u velikim apoenima,

• imaju nizak rizik neplaćanja,

• dospjevaju unutar godine od datuma njihovog prvobitnog izdanja.

Većina instrumenata tržišta novca dospjeva unutar 120 dana.

Transakcije na tržištu novca se ne odvijaju na nekom određenom mjestu ili u nekoj

zgradi. Umjesto toga, trgovci uglavnom dogovaraju kupovinu i prodaju telefonom i

dovršavaju ih elektronskim putem. Zbog tog obilježja, vrijednosnice tržišta novca obično

imaju i aktivno sekundarno tržište. To znači da je – nakon što se hartija od vrijednosti

prvobitno proda - relativno je lako za nju naći nove kupce. Aktivno sekundarno tržište čini vrijednosnice tržišta novca vrlo fleksibilnim instrumentima za premošćavanje

kratkoročnih finansijskih potreba.

PAGE 29

Druga karakteristika tržišta novca jeste da su to tržišta na veliko. To znači da je većina

transakcija vrlo velika, obično veća od 1 miliona američkih dolara. Većina tih

transakcija sprečava veliki broj individualnih ulagača da neposredno učestvuju na

tržištima novca. Stoga, dileri i brokeri, koji rade u riznicama velikih banaka i brokerskih

kuća, spajaju klijente. Trgovci će kupiti ili prodati 50 ili 100 miliona američkih dolara u

sekundi - to zaista nije posao za osobe slabog srca!

Fleksibilnost i inovativnost su dva važna obilježja svakog finansijskog tržišta tako da ni

novčano tržište nije izuzetak. Uprkos prirodi trgovanja na veliko, razvijene su inovativne

vrijednosnice i metode trgovanja kako bi se malim ulagačima dao pristup

vrijednosnicama tržišta novca.

Zašto su potrebna tržišta novca?

Teoretski posmatrano, tržišta novca nam ne bi ni trebala. Bankarska studija postoji

prvenstveno zato da nas snadbije kratkoročnim zajmovima te da primi kratkoročne

pologe. Banke bi trebale imati prednost u učinkovitosti sakupljanja informacija, prednost

koja bi trebala eliminisati potrebu za tržištima novca. Zahvaljujući trajnim odnosima sa

klijentima, banke bi morale moći ponuditi povoljnije zajmove, nego direktna tržišta,

koja moraju ocjenjivati svakog dužnika svaki put kada se izda nova vrijednosnica.

Štaviše, kratkoročne hartije od vrijednosti ponuđene za prodaju na tržištu novca nisu

tako lako likvidne, niti tako sigurne kao polozi u bankama i štedionicama. Kada, dakle,

uzmemo u obzir prednosti koje imaju banke, pitamo se zašto uopšte postoji tržište

novca? Bankarska industrija postoji prvenstveno zato da bi posredovala u problemu asimetričnih

informacija između štediša – kreditora i dužnika – potrošača, a banke mogu ostvariti

dobit koristeći ekonomiju razmjera pri pružanju usluga. Međutim, bankarska industrija

podliježe jačoj regulativi i snosi sa njome povezane veće troškove državne

intervencije, nego što je slučaj sa tržištima novca. Stoga, u situacijama kada problem

PAGE 29

asimetričnih informacija nije ozbiljan, tržišta novca imaju značajnu prednost pred

bankama u pogledu iznosa troškova što nastaju pri trgovanju kratkoročnim sredstvima.

2.1 Svrha tržišta novca

Dobro razvijeno sekundarno tržište za instrumente tržišta novca čini tržište idealnim

mjestom da kompanija ili finansijska institucija «skladišti» višak sredstava u kratkim

razdobljima, dok se ne pokaže potreba za njima. Jednako tako, tržište novca nudi jeftin

izvor sredstava kompanijama ili državi te posrednicima kojima je potrebna infuzija

kratkoročnih sredstava. Većina ulagača na tržištu novca, koji privremeno skladište

sredstva kao privremeno ulaganje koje im omogućava veći prinos nego držanje

gotovine ili novca u bankama. Mogu smatrati da tržištni uslovi nisu dovoljno dobri da bi

ohrabrili kupovinu novih dionica ili očekuju porats kamatnih stopa, pa stoga ne žele

kupiti obveznice. Važno je imati na umu da je držanje neangažovane gotovine skupo za

ulagača, jer gotovina ne zarađuje dohodak vlasniku. Neangažovana gotovina predstavlja

oportunitetni trošak u smislu izgubljenog dohodka od kamata.

Tržište novca kao segment finansijskog tržišta predstavlja visoko specijalizovani oblik

operacija kupovine i prodaje novca, ostalih likvidnih sredstava i kratkoročnih hartija od

vrijednosti.

Tržište novca u sebi sadrži8:

• Trgovanje novcem i kratkoročnim hartijama od vrijednosti;

• Institucije koje osiguravaju kratkoročna sredstva (depozite), odnosno komercijalne

banke, depozitne banke, berze za kratkoročne hartije od vrijednosti, eskontne ili

diskontne organizacije, akceptno – kreditne institucije i sl;

PAGE 29

8 Radičić, J., Javne finansije, Novi Sad, 2001. godine, str. 354

• Instrumenti tržišta novca.

U širem smislu u tržište novca se češto uključuje i devizno tržište (kupovina i prodaja

deviza i valuta).

Ciljevi tako definisanog tržišta novca su mnogobrojni od kojih kao najvažnije treba

pomenuti9:

• obezbjeđenje i održavanje tekuće likvidnosti monetarnog i kreditnog sistema zemlje;

• zadovoljavanje tražnje za novčanim sredstvima aktera tržišta;

• ostvarenje dopunskih prihoda banaka i drugih učesnika na njemu.

Osim toga, ovim tržištem se obezbjeđuju svi potrebni preduslovi da se, kroz cijenu novca

i kratkoročnih hartija od vrijednosti koja se formira u procesu funkcionisanja tržišta

novca, uravnotežuje ponuda i tražnja novčanih sredstava kao osnovni postulat stabilnog

tržišta i tržišnog privređivanja.

Tržište novca kao dio finansijskog tržišta ima značajnu ulogu u vođenju poslovne politike

preduzeća, banaka i drugih finansijskih organizacija. Bez tržišta novca centralna banka

ne bi mogla da sprovodi efikasno monetarno-kreditnu politiku.

Tržište novca omogućava10:

• uspješno regulisanje odnosa ponude i tražnje novca i kratkoročnih hartija od

vrijednosti,

• održavanja optimalne likvidnosti svih subjekata i banaka,

• bržu cirkulaciju finansijskih sredstava,

• ostvarenje ciljeva monetarne i devizne politike,

PAGE 29

9 Vunjak,N., “Poslovne finansije”, Subotica, 2002. godine, str. 258. 10 Ibid;str.260.

• uspješno sprovođenje kreditne politike banaka,

• funkcionisanje javnog duga i politka kreditiranja države,

• odvijanje bez teškoća i zastoja privredne aktivnosti na monetarnom planu.

Ovome se može dodati i ostvarenje optimalne stope privrednog rasta i stabilnosti ponude, odnosno cijena.

Tržište novca omogućava da ukupan bankarski sistem (centralna banka i poslovne banke)

djeluju na ponudu i tražnju novca – ukupno i po sektorima, odlike novca, brzinu plaćanja

i dr. Time monetarna politika i centralna banka mogu da osiguravaju dinamičan i

stabilan ekonomski rast, uz zadržavanje stabilnosti novca i likvidnosti privrede.

Regulišući ponudu i tražnju novca, kao i cijenu novca (kamatu), centralna banka u osnovi

reguliše privrednu konjukturu.

Na tržištu novca se vrše bankarske operacije dnevnim i terminskim novcem. Isto tako,

operacije se vrše na primarnom i sekundarnom tržištu kratkoročnih hartija od vrijednosti.

Na dnevnom i terminskom tržištu novca javljaju se poslovne banke i centralna banka

preko svojih dilera.

Posebnu funkciju na tržištu novca ima centralna banka. Glavna monetarna institucija

određenim instrumentima monetarno-kreditne politike utiče na ponudu i tražnju novca i

kratkoročnih hartija od vrijednosti, čime direktno utiče na likvidnost bankarskog sistema

i privrede u cjelini.

Na primarnom tržištu hartija od vrijednosti pored centralne banke i poslovnih banaka

učestvuju i druge finansijske organizacije specijalizovane za poslovanje hartijama od

vrijednosti. Na ovom tržištu se vrši prva emisija i prodaja kratkoročnih hartija od

vrijednosti.

PAGE 29

2.1 Funkcionisanje tržišta novca

Funkcionisanje i tehnologija rada tržišta novca je vrlo različita između zemalja. U

mnogima zemljama ona egzistiraju kao samostalne institucije, mada se mogu pojaviti i

kao neinstitucionalizovana i mješovita tržišta, odnosno kao posebni organizacioni

dijelovi

u okviru berzi hartija od vrijednosti. Na taj način moguće je razlikovati tri osnovna oblika

organizacije tržišta novca:

• instutucionalizovano,

• neinstitucionalizovano i

• mješovito.

Institucionalizovano tržište se naziva i centralizovanim tržištem novca. Ono

podrazumjeva određene posredničke finansijske organizacije, u obliku posebne berze

novca, za obavljanje poslova susretanja ponude i tražnje kratkoročnih novčanih i

finansijskih instrumenata. Dobra strana ovakve organiazcije je povećanje efikasnosti,

sigurnosti i smanjenje troškova, pošto se svi učesnici okupljaju na jednom mjestu.

Neinstitucionalizovano tržište novca je slobodno tržište novca, koje nastaje željom

člnova da zajednički obavljaju poslove, povećaju brzinu obavljanja transakcija, smanje

troškove i eliminišu nepotrebne posrednike. Ovakva organiazcija ima dosta slabosti,

pošto unosi nedopustivo visok nivo rizika. Mješovito tržište ima elemente prethodna dva.

Ono je u osnovi neinstitucionalizovano, ali postoji kontrola i centralizacija od strane jednog, i to najjačeg učesnika – centralne banke.

2.1.1 Učesnici na finansijskom tržištu

PAGE 29

U osnovi, način funkcionisanja tržišta novca veoma zavisi od odnosa tri navažnije

kategorije učesnika na ovom segmentu finansijkog tržišta. to su:

• centralna banka,

• depozitne finansijske institucije, prije svih banke,

• posredničke i druge finansijske organiazcije

Centralna banka ima izuzetno važnu ulogu u funkcionisanju tržišta novca. Vrlo često ona

se nalazi u ulozi regulatora i kontrolora zbivanja na njemu. Ona, ne samo da oličava

centralnu monetarnu vlast i predlaže zakonske propise kojima se definišu «pravila igre»,

već se javlja i kao aktivan učesnik. Svojim mjerama, iz domena monetarno – kreditne

politike može uticati na odnose ponude i tražnje te visinu kamatnih stopa.

Naravno, u našem slučaju nije ovakva situacija. Cjelokupna monetarna politika posluje

pod odredbama currency board-a.

Poslovne banke su često najveći igrači na novčanom tržištu. One stupaju u dvije vste

poslovnih odnosa, i to sa:

• centralnom bankom i

• međusobno jedne sa drugima.

Za banke i druge depozitne institucije ne propisuju se vrlo oštri uslovi i pravila koja

moraju da ispoštuju.

Posredničke i druge finansijske institucije mogu na tržištu novca obavljati transakcije za

sebe, za depozitne institucije ili druge učesnike koji nemaju direktan pristup tržištu. Da

bi mogli da obavljaju te usluge, ove institucije moraju dobiti odobrenje nadležnih organa.

U slučaju tržišta novca nadležni organ je centralna banka ili od nje ovlaštena institucija.

2.1.2 Instrumenti tržišta novca

PAGE 29

Postoje različiti instrumenti tržišta novca čija je svrha udovoljiti različitim potrebama

učesnika na tržištu. Jedna će hartija od vrijednosti biti savršena za jednog ulagača, a

druga će biti najbolja za drugog.

Najzanačajniji mehanizmi, instrumenti na tržištu novca jesu kratkoročne hartije od

vrijednosti, i tom smislu:

• državne obveznice,

• obveznice centralne banke,

• blagajnički zapisi centralne banke,

• komercijalni zapisi,

• bankarska potvrda o depozitu,

• bankarski akcept,

• komercijalni bonovi, zapisi.

Instrumenti duga su hartije od vriejdnosti kojima emitent dolazi do sredstava na

kreditnoj osnovi i obavezuje se da imaocu isplati određeni iznos kamate i glavnice u

predviđenom roku dospjeća. Naime, riječ je o hartijama koje održavaju dužničko –

povjerilačke odnose - kreditne odnose.

Likvidnost jednog vrijednosnog papira se odnosi na to koliko se brzo, lako i jeftino

može konvertovati u gotovinu. U pravilu, dubina sekundarnog tržišta, gdje se hartija od

vrijednosti može preprodati, određuje njenu likvidnost. Naprimjer, u svijetu ne postoji

dobro razvijeno sekundarno tržište za komercijalne zapise. Stoga, većina vlasnika

komercijalnih zapisa drži ove hartije do dospjeća. U slučaju da ulagač u komercijalni

zapis ima potrebu prodati hartiju da bi došao do gotovine, vjerovatno je da bi mu brokeri

naplatili relativno visoke naknade.

PAGE 29

U neku ruku, dubina sekundarnog tržišta novca nije toliko kritično važna za vrijednosne

papire tržišta novca, kao što je za dugoročne hartije od vrijednosti poput dionica i

obveznica. To je stoga jer su vrijednosni papiri tržišta novca kratkoročni, prije svega.

Osnovne karakteristike instrumenata tržišta novca jesu11:

• mali rizik neizvršenja,

• kratak rok dospjeća,

• visoka tržišnost.

U ovom dijelu pojasnit ću samo neke od navedenih hartija od vrijednosti. Ipak, prethodno

je potrebno dati par naznaka o samim operacijama sa hartijama od vrijednosti.

2.1.2.1 Operacije sa hartijama od vrijednosti

Operacije sa hartijama od vrijednosti na novčanom tržištu se vezuju za samu organizaciju

tržišta. Naime, opšte je poznato da se finansijsko tržište može podijeliti na primarno i

sekundardno.

Na primarnom finansijskom tržištu se vrši emisija po prvi put određene hartije od

vrijednosti. Glavni učesnici ovog tržišta jesu centralna banka i ostali učesnici koji vrše

emisiju po prvi put.

Svaka dalja prodaja hartije od vrijednosti predstavlja preprodaju koja se vrši na

sekundarnom tržištu. Na sekundarnom tržištu pojavljuje se veliki broj učesnika – svi oni

koji prodaju hartije od vrijednosti – prodavci, i svi oni koji žele kupiti određenu hartiju od vrijednosti.

Nominalna vrijednost hartije je zapravo novčani iznos na koji hartija glasi i koji je

upisan na blanketu. Naime, to je iznos potraživanja vlasnika hartije od vrijednosti koji

će se naplatiti na dan dospjeća.

Kupoprodajna ili tržišna cijena hartije od vrijednosti može biti manja ili veća od

nominalne. To je cijena po kojoj se vrše kupoprodaje na sekundarnim trištima novca.

Uglavnom, ova cijena se određuje po osnovu ponude i tražnje na novčanom tržištu.

PAGE 29

11 Alijagić,M., «Finansijska tržišta i institucije», Skripta, I.Sarajevo, 2008. godine, str. 94.

Bankarska potvrda o depozitu

Ovaj se instrument može nazvati i prenosivi depozitni certifikat. Naime, to je vrijednosni

papir koji izdaje banka, a koji dokumentuje depozit te određuje kamatnu stopu i datum

dospjeća. Budući da je određen datum dospjeća, depozitni certifikat, bankarska potvrda

o depozitu, je ročna hartija od vrijednosti za razliku od depozita po viđenju. Ročne hartije od vrijednosti imaju određen datum dospjeća, dok se depoziti po viđenju mogu

podignuti bilo kada. Prenosivi depoztni certifikat glasi na donosioca. Isti se može kupiti

i prodati prije dospjeća.

Istorija depozitnog certifikata12:

Prvi veliki depozitni certifikat izdala je Citibank 1961. godine. Banka je ponudila

depozitni certifikat kako bi neutralizovala dugotrajni opadajući trend depozita po viđenju

kod velikih banaka. Velike korporacije minimizirale su svoja salda kod banaka i ulagali

slobodna sredstva u sigurne instrumente tržišta novca koji donose zaradu. Depozitni

certifikati su im bili privlačni jer su donosili kamatu. Međutim, postojao je problem.

Kamatna stopa koju su banke mogle isplatiti na depozitne certifikate ograničena je

regulacijom. Dok god su kamatne stope bile niske na većinu vrijednosnih papira, propis

nije uticao na potražnju. Međutim, kada su kamatne stope porasle iznad nivoa

dozvoljene regulacije, tržište za depozitne certifikate je nestalo. Kao odgovor banke su

počele da nude depozitne certifkate u inostranstvu, gdje nisu bile ograničene

regulacijom. Do 1972. godine depozitni certifikati su predstavljali otprilike 40% svih

bankarskih depozita. Sada je depozitni certfikat drugi najpopularniji instrument tržišta

novca – na prvom mjestu su rizični zapisi.

Komercijalni zapisi

Komercijalni zapisi su neosigurane hartije od vrijednosti koje izdaju kompanije,

preduzeća, i koje dospjevaju za najviše 270 dana. Budući da su ti vrijednosni papiri

PAGE 29

12 Frederik,S., Mischin, “Finansijska tržišta i institucije”, Zagreb, 2006. godine, str.425.

neosigurani, samo najveće kompanije, najvećeg kredibiliteta, izdaju komercijalne

zapise. Kamatna stopa koju plaća kompanija održava njen nivo rizika.

Komercijalni zapis uvijek ima izvorni rok dospjeća kraći od 270 dana. Najveći broj

komercijalnih zapisa ima rok dospjeća između 20 i 45 dana. Većina ovih zapisa se izdaje

uz diskont. Oko 60% komercijalnih zapisa izdavatelj prodaje direktno kupcu. Dileri

prodaju zapise na tržištu komercijalnih zapisa. Ne postoji snažno sekundardno tržište

komercijalnih papira. Trgovac će otkupiti komercijalne papire ako kupac ima krajnju

potrebu za gotovinom.

Istorija komercijalih zapisa13:

Komercijali zapisi se koriste u različitim oblicima od 1920-ih. Restriktivno okruženje

dovelo je 1969. godine do izdavanja komercijalih zapisa od banaka koje su tako

finansirale nove zajmove. Kao odgovor na to, a da bi imali kontrolu nad ponudom novca, Federalne rezerve su uvele 1970.godine obaveznu rezervu na komercijalne

vrijednosne papire. Bankarske holding kompanije još uvijek koriste komercijalne

vrijednosne papire za finansiranje lizinga i potrošačkih kredita.

Korištenje komercijalih zapisa se naročito povećalo u ranim 1980-tim zbog rasta

troškova bankarskih zajmova.

Nebankarske korporacije uveliko koriste komercijalne zapise za finansiranje zajmova

koje odobravaju svojim klijentima. Na primjer, General Motors Acceptance Corporation

posuđuje novac izdajući komercijalni zapis te ga koristi za davanje zajmova potrošačima

koji kupuju automobile General Motorsa. Slično tome, Household Finance i Chrysler

Credit koriste komercijalne zapise za finansiranje zajmova klijentima.

Ukupan broj kompanija koje izdaju komercijalne papire varira između 600 i 800, ovisno

o nivou kamatnih stopa.

Bankarski akcept

Bankarski akcepti su nalozi za plaćanje određenog novčanog iznosa nositelju na dati

datum. Bankarski akcept se koristi od dvanaestog vijeka. Međutim, nisu bili velike i

PAGE 29

13 Ibid; str.450.

važne hartije od vrijednosti sve dok 1960-tih volumen međunarodnog trgovanja nije

porastao. Koriste se za finansiranje roba koje još nisu prenesene od prodavca kupcu. Na

primjer, pretpostavimo da kompanija «D» želi kupiti buldožer od kompanije «C» u

Japanu. Japanci ne žele isporučiti buldožer jer nikada nisu čuli za kompaniju «D» i znaju

da bi bilo teško naplatiti potraživanje ako plaćanja nije osigurano. Slično tome, «D»

teško šalje novac u Japan prije nego dobije opremu. Banka može intervenisati u ovakvoj

neodlučnoj situaciji izdvanjem bankarskog akcepta.

Budući da su bankovni akcepti plativi donositelju, mogu se kupiti i podati do dospjeća.

Prodaju se diskontovani, poput komercijalnih zapisa. Dileri na tržištu spajaju kompanije

koje žele diskontovati bankovne akcepte (prodati ih za promptno plaćanje) i one koje

žele uložiti u bankovne akcepte. Kamatne stope na bankarske akcepte su niske jer je rizik neplaćanja vrlo nizak.

Naprimjer, nijedan ulagač u bankarske akcepte u SAD-u nije pretrpio gubitak glavnice

tokom više od 60 godina. Razlog jeste činjenica da samo banke novčanih središta

učestvuju na tom tržištu.

2.1.2.1 Investicijski fondovi

Mnogi investitori žele intervenciju u likvidnost: traže posrednika da stvori likvidnost

tamo gdje ona ranije nije postojala. To je jedna od funkcija investicijskih fondova tržišta

novca.

Naime, tržišta novca su tržišta na veliko gdje se većinom hartija od vrijednosti trguje u

velikim denominacijama. Karakteristika učinkovito sprečava većinu pojedinaca da bi

investirala direktno u hartije od vrijednosti. Međutim, tržišta uglavnom nađu način da

PAGE 29

isprave takve nedostatke, pogotovo kada postoje potencijalni klijenti. Investicijski

fondovi tržišta novca predstavljaju jednu od tih ispravaka.

Investicijski fondovi tržišta novca su fondovi tržišta novca koji prikupljaju novac od

grupe malih ulagača te ga investiraju u instrumente tržišta novca. Postali su izuzetno

popularni od svojih početaka, ranih 1970-tih, jer pružaju mogućnost malim

investitorima da iskoriste prednost prinosa ponuđenih na hartije od vrijednosti tržišta

novca. Hartije od vrijednosti bi bile inače van dosega malih ulagača zbog svojih

visokih minimalnih denominacija.

Investicijski fondovi tržišta novca su otvoreni investicijski fondovi koji ulažu jedino u

hartije od vrijednosti tržišta novca. Otvoreni fond je onaj koji ulaže u vrijednosnice i

prodaje investitorima direktna potraživanja na hartije od vrijednosti. Većina fondova ne

naplaćuje ulagačima nikakvu nakandu za kupovinu ili otkup dionica odnosno udjela.

Fondovi uglavnom imaju minimalan ulog od 500 dolara do 20.000 dolara. Prinos na

sredstva zavisi isključivo od uspješnosti kupljenih vrijednosnica.

Brokerske kuće nemaju kompjutersku podršku potrebnu za podršku obima transakcija

koje stvaraju računi investicijskih fondova tržišta novca. Umjesto da snose trošak za

razvoj takvih kapaciteta, većina brokerskih kompanija ima ugovore sa bankama da im

osiguraju obradu.

Istorija investicijskih fondova14

Investicijski fondovi tržišta novca postoje od ranih 1970-tih. Ipak, niske kamatne stope

prije 1977. godine držale su ih podalje od toga da postanu povoljna alternativa

bankarskim depozitima. Međutim, 1978. godine su u Merrill Lynchu prepoznali da bi

mogli pružati bolju uslugu svojim klijentima ponude li račun koji bi klijenti mogli

koristiti za štednju. Prije uvođenja investicijskih fondova tržišta novca kao računa za

male ulagače, klijenti su morali koristiti čekove kada su htjeli kupovati ili prodavati

hartije od vrijednosti.

PAGE 29

14 Ibid, str.460.

Klijenti koji su imali račune investicijskih fondova tržišta novca mogli su jednostavno

uputiti brokera da izvadi sredstva sa računa te kupi dionice ili da deponuje sredstva na

račun, nakon što su prodali hartije od vrijednosti. U početku u Merrill Lynchu nisu

smatrali investicijske fondove tržišta novca velikim izvorom prihoda.

Međutim, ranih 1980-tih inflacija i kamatne stope rasle su vrtoglavom brzinom. To je

uslovilo da se investitori «sjate» u investicijske fondove tržišta novca.

Odlazak depozita iz banaka i štedionica u investicijske fondove tržišta novca

prouzrokovalo je ozbiljne probleme likvidnosti u bankarskoj i štednoj industriji.

2.1.3 Tehnologija rada tržišta novca

Većina vodećih svjetskih tržišta novca funkcioniše preko dilerskog načina trgovanja. Pri

tome centralnu ulogu ima takozvana «banka tržišta novca» (money market bank, ili

money center bank). Riječ je o pravom berzanskom posredniku koji stalno komunicira

i ostvaruje kontakte sa ostalim učesnicima (centralnom bankom, poslovnim bankama,

drugim posrednicima). Usljed toga, ove institucije imaju mogućnost ostvarivanja velikih

prihoda na bazi arbitraže pošto imaju više informacija od drugih učesnika.

PAGE 29

Tehnologija rada na tržištu novca obuhvata15:

• organizaciju rada na poslovima tržišta novca kod učesnika na tržištu novca,

• bankarske operacije na tržištu dnevnog i terminskog novca,

• bankarske operacije na primarnom i sekundarnom tržištu hartija od vrijednosti.

Tržište novca je definisano kao «mjesto susretanja ponude i tražnje za kratkoročnim

finansijskim instrumentima». U skladu sa tim, potrebno je definisati šta sve čini ponudu i

tražnju kratkoročnih finansijskih instrumenata.

Ponuda se vezuje za viškove novca, to jest slobodna finansijska sredstva u kratkom

roku. To mogu biti viškovi na žiro-računima poslovnih banaka, viškovi iznad

minimalnog iznosa likvidnih sredstava drugih finansijskih institucija ili posrednika,

trenutni viškovi kod drugih učesnika privrednog i društvenog života. Ponuda se može

nalaziti u rukama učesnika iz sva četiri ranije pominjana sektora (javnog, privrede,

stanovništva, ino). Sa druge strane, tražnja je povezana sa manjkovima likvidonosnih

finansijskih sredstava u određenom trenutku. Ona se takođe može javiti kod svih

učesnika privrednog i društvenog života. Tehnologija rada tržišta novca mora pomoći

efikasnom i brzom susretanju tako definisane ponude i tražnje kratkoročnih finansijskih

sredstava.

Tehnologija rada na tržištu novca je prilagođena njegovim osnovnim segmentima:

• Tržištu žiralnog novca, na kome se trguje dnevnim i terminskim novcem;

• Tržištu kratkoročnih hartija od vrijednosti, koje obuhvata kako primarnu emisiju

tako i njihovo sekundarno trgovanje;

Trgovina žiralnim novcem se odnosi na trgovinu trenutnim viškovima ili manjkovima

novčanih sredstava na žiro računima učesnika na tržištu novca. Na ovom segmentu

tržišta novca se obavljaju dvije vrste transakcija:

PAGE 29

15 Vunjak,N., “Poslovne finansije”, Subotica, 2002. godine, str.452.

• Poslovi oko dnevnog novca (cll money) promptne transakcije, gdje se trguje

dnevnim viškovima žiralnog novca, tj.viškovima likvidnih sredstava iznad tekućih

obaveza učesnika u toku jednog dana. Bitna karakteristika ovih poslova jeste da se

odmah realizuju i da se transakcija zatvara u toku jednog radnog dana. Prilikom

ugovaranja ovih poslova bitno je definisati dva parametra: iznos sredstava kojima se

trguje i visinu kamatne stope.

• Terminske, gdje se trgovina viškovima / manjkovima žiralnog novca vezuje za

određeni period vremena. Riječ je o pozajmnicama koje imaju rok duži od 24 časa.

U dogovaranju ovih poslova, pored iznosa i visine kamatne stope, vrlo važan

parametar predstavlja rok na koji se posao zaključuje. Rok može biti različit.

Najčešće se kreće od 1-3 mjeseca, a maksimalno može da iznosi 12 mjeseci.

Trgovina žiralnim novcem se obavlja preko brokera i dilera. Kantakti potencijalnih

učesnika (prodavaca, odnosno davaoca viškova slobodnih sredstava i kupaca – onih koji

imaju manjak sredstava) se ostvaruju telefonski ili putem posebnih kompjuterskih

programa. Tako se vrši uparivanje ponude i tražnje i zatvaranje transakcija. Slanje dokumenata i knjiženje se obavlja kasnije. Najvažniji dokument koji svjedoči o

zaključenom poslu je zaključnica. U njoj su pored podataka o kupcu i prodavcu, sadržani

i osnovni parametri transakcije : iznos sredstava, odgovarajuće specifikacije i tiketa.

Tehnologija trgovanja hartijama od vrijednosti zavisi od toga da li je riječ o njihovoj

primarnoj emisiji ili sekundarnoj prodaji.

Primarna emisija predstavlja prvu prodaju hartija. Ona može da se obavlja na više

načina – kao privatna prodaja kroz direktne kontakte prodavca (emitenta) i potencijalnih

kupaca (budućih vlasnika tih hartija), ili kao javna prodaja. U slučaju javne prodaje moguće je organizovati aukciju kao jedan od najefiksnijih metoda primarne emisije.

Kod primarne emisije državnih hartija to je uobičajen način, pri čemu veliku ulogu imaju

takozvani primarni dileri koji faktički utiču na kretanje tržišta. Sekundarna prodaja se

PAGE 29

komentari (0)
nema postavljenih komentara
budi prvi koji ce napisati!
ovo je samo pregled
3 shown on 29 pages
preuzmi dokument