Arapski veleposlanik u Bizantu, Esej' predlog Opsta istorija srednjeg veka
marko-kadoic
marko-kadoic

Arapski veleposlanik u Bizantu, Esej' predlog Opsta istorija srednjeg veka

5 str.
37broj poseta
Opis
Analiza izvora o arapskom veleposlaniku u Bizantu krajem 10. stoljeća
20 poeni
poeni preuzimanja potrebni da se preuzme
ovaj dokument
preuzmi dokument
pregled3 str. / 5
ovo je samo pregled
3 prikazano na 5 str.
ovo je samo pregled
3 prikazano na 5 str.
ovo je samo pregled
3 prikazano na 5 str.
ovo je samo pregled
3 prikazano na 5 str.

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Odsjek za povijest

Akademska godina 2018/2019

Analiza izvora: Arapski veleposlanik u Konstantinopolu krajem

10. stoljeća

Seminarski rad

Student: Marko Kadoić

Mentor: prof. Hrvoje Gračanin

Datum predaje: 4. 4. 2019

2

SADRŽAJ:

1. Uvod………………………………………………………….3

2. Vojno-politička situacija………………….………………….3

3. Analiza teksta………………………………………………...4

4. Zaključak……………………………………………………..4

5. Bibliografija…………………………………………………..5

3

Uvod

Od sredine 7.stoljeća na prostoru zapadne Euroazije započeli su sukobi između Bizantskog

carstva i arapskih država. Kroz 10. stoljeće Bizantska ofenziva pod carevima Nikeforom II.,

Ivanom I. Cimiskim te naposljetku i Bazilijem II. urodila je plodom te je Bizant osvojio važna

središta poput Antiohije i Alepa. Svi ti sukobi primorali su obje strane na slanje veleposlanika

protivnicima kako bi prekinuli rat i iz njega mirnim putem izvukli najviše što mogu. Ovaj će se

rad osvrnuti upravo na jedan dio izvještaja arapskog veleposlanika na dvoru u Konstantinopolu.

Cjelokupni izvještaj govori o ambasadi iz Bagdada kod bizantskog cara Bazilija II.. Cilj samog

rada je iščitati bizantsko-arapske odnose iz perspektive jednog arapskog veleposlanika na

temelju njegovog izvještaja. Tekst je preuzet iz akademskog dnevnika „Kraljevskog Azijskog

društva“ koji je objavljen 1914. g.

Vojno-politička situacija

Kako bi lakše razumjeli izvor moramo se ukratko osvrnuti na povijesni kontekst, odnosno

na vojno političku situaciju, toga vremena. Od 7. stoljeća na povijesnu pozornicu stupaju Arapi

koji nadahnuti novom, Muhamedovom vjerom, postaju najveća sila ovoga razdoblja. Od Indije

do južne Francuske proteže se vlast kalifa, a islam kao nova svjetska religija i nova

civilizacijska tradicija širi se na golemo područje od Indije, preko Sjeverne Afrike do južne

Francuske. Na prostoru zapadne Euroazije na putu im je stajao Bizant. U 10. st. Bizant je

započeo veliku ofenzivu na istoku (na zapadu su već srušili Emirat Bari 876.), u kojoj se najviše

istakla Makedonska dinastija. Za vladavine Romana II. , Nikefora II. Foke i Ivana Cimiskog, a

kasnije i Bazilija II. sukobi s Arapima postajali su sve češći.. Prvo je, tada general, Ivan

Cimiski zauzeo Samosatu u sjevernoj Mezopotamiji (959.), Nikefor Foka, tada također general,

961. Kretu rušeći Kretski emirat. Kada je postao car Nikefor je 963. osvojio Cliciju s Tarzom

te je probio granicu koja je na tom području postojala oko tri stoljeća. Nikefor je 965. osvojio

Cipar, a 969. kada su došla pojačanja i Antiohiju koju su Arapi oteli caru Herakliju 638. Tek

nekoliko tjedana nakon pada Antiohije Nikefor je ubijen po naređenju svoje supruge carice

Teofano. Na prijestolje je došao Ivan Cimiski koji je odbio Svjatoslavovu invaziju Bugarske te

osvojio istočni dio te zemlje. Na zapadu odbijaju prihvatiti bizantsku vlast. Pod vodstvom

Samuila osniva se Samuilovo carstvo. Car je na istoku osvojio Tir, Cezareju, Sidon, Biblos

probivši se do Svete zemlje Palestine. Nakon njega carska kruna pripala je Baziliju II. koji je

nakon teških borbi 1018. urušio Samuilovo carstvo. S druge strane Bazilije II. se morao i

obračunati s uzurpatorima na vlast, Barda Fokom i Barda Sklerom. Ovaj potonji je nakon svog

poraza pobjegao u Bagdad, prijestolnicu Abasidskog carstva. Tamo je proveo šest godina kao

zatvorenik. S obzirom na stalne sukobe sa Arapima i time što su u svojem zarobljeništvu imali

čovjeka koji je pokušao uzurpirati njegovu vlast, Bazilje II. je stalno razmjenjivao

veleposlanike sa Abasidima. Danas nam je ostalo nekoliko prijepisa izvještaja tih

veleposlanika. Jedan od njih, sa kraja 10.stoljeća, nam dočarava sliku odnosa tih dvaju sila.

4

Analiza teksta

Tekst započinje opisom dolaska arapskog veleposlanika, Ibn Shahrama, na dvor cara

Bazilija II.. Iz opisa njegova primanja doznajemo da su veleposlanike doista svečano tretirali.

Veleposlanik je bio počasno smješten u palači, te hvali ljubaznost svojih rezidenata. Kao što

doznajemo i iz drugih izvora, veleposlanicima se uvijek pokušalo pristupiti najbolje što se

može, polazeći od smještaja pa sve do skupocjenih darova. Kroz daljnji tekst se razglaba pitanje

sporazuma oko novoosvojenih gradova i utvrda na prostoru Aleppa i Mosula i njihovog

plaćanja poreza Bizantu. Osim te situacije, također je problem i zarobljeništvo, uzurpatora na

vlast u Bizantu, Barde Sklera u Bagdadu. Veleposlanik skoro sve do samog kraja o tim

pitanjima razglaba sa upraviteljem, eunuhom Bazilijem, tek na njegov zahtjev na kraju

izvještaja se pojavljuje i sam car Bazilije II.. Izvještaj prikazuje arapskog veleposlanika kao

vještog taktičara i govornika, koji svojim znanjem i vještinom u pregovorima uspijeva, s jedne

strane, ne priznati dogovor njegovog prethodnika Al-Bakilanija, a s druge strane, natjerati

bizantskog upravitelja da prizna da u ovoj raspravi ne može nadmašiti Ibn Shahrama.

Osim te vješte polemike između upravitelja i Ibn Shahrama, također se razglaba o već

spomenutom zarobljeništvu Barde Sklera. S jedne strane vidimo strah od dolaska Barde Sklera

na vlast, i prikazivanje njega kao onoga koji će ako dođe na vlast ih sve pretvoriti u njegove

zarobljenike, te kako bi upravo zato bilo bolje da je kod njih u zatočeništvu, dok na taj argument

upravitelja bizantskog dvora Ibn Shahram odgovara da za razliku od njih(Bizantinaca),

oni(Arapi) ne muče svoje zatvorenike i da zapravo on ima slobodu otići. Način na koji je,

nekoliko desetljeća nakon ovog događaja, Bazilije II. zaradio svoj nadimak, Bugaroubojica,

možemo zaključiti kako bizantski zatvorenici nisu, u najmanju ruku govoreći, bili tretirani, kao

što u svom izvještaju govori Ibn Shahrama, kao abasidski zarobljenici.

Zanimljivo je spomenuti i kako je abasidski veleposlanik tražio prisustvo Bazilija II. kao da

ne vjeruje njegovom upravitelju da može govoriti u njegovo ime. Ipak, i kada se car pojavio,

igra malu ulogu u raspravi, te se na kraju abasidski veleposlanik povlači neporažen u raspravi.

Zaključak

Na kraju možemo zaključiti kako su veleposlanici bili iznimno cijenjeni i dobro primljeni

kada su dolazili na dvorove drugih vladara. Također kroz tekst smo vidjeli kako su Arapi

smatrali Bizantince veoma nemilosrdnim prema svojim zatvorenicima, u suprotnosti sa njima.

Arapski su veleposlanici bili veoma vješti govornici, te su često tom svojom vještinom

uspijevali izvući pogodne dogovore za svoje vladare, ili izbjeći nepogodne. Ipak, možemo se

zapitati koliko su riječi veleposlanika nekog dvora bile po nalogu njihovog vladara ili su možda

veleposlanici svojim znanjem i vještinama pokušavali učiniti veće stvari od početno zacrtanih.

5

Bibliografija:

Izvor:

Internet Medival Sourcebook na web stranici https://sourcebooks.fordham.edu/source/byz-

arabambas.asp

Literatura:

Amedroz, Henry Frederick. ,,An Embassy from Bahdad to the Emperor Basil II u: The

Journal of the Royal Asiatc Socitey of Great Britain and Ireland, ur. Sarah Ansari, 915-942.

London: Cambridge University Press, 1914.

Goldstein, Ivo i Borislav Grgin. Europa i Sredozemlje u srednjem vijeku. Zagren, Novi Liber,

2006.

Sypiański, Jakub. Arabo-Byzantine relations in the 9th and 10th centuries as an area of

cultural rivalry. Byzantium and the Arab World : Encounter of Civilizations [online].

Thessalonica: HAL, 2011.

nema postavljenih komentara
ovo je samo pregled
3 prikazano na 5 str.