boje su odnovni elementi upoznavanja dece predskolskog uzrasta, oni na taj nacin upoznaju stvari oko sebe i raspoznaju, Ispiti' predlog Kompjuterske aplikacije

boje su odnovni elementi upoznavanja dece predskolskog uzrasta, oni na taj nacin upoznaju stvari oko sebe i raspoznaju, Ispiti' predlog Kompjuterske aplikacije

45 str.
1broj preuzimanja
52broj poseta
100%od1broj ocena
1broj komentara
Opis
boje su odnovni elementi upoznavanja dece predskolskog uzrasta, oni na taj nacin upoznaju stvari oko sebe i raspoznaju In this paper we consider the parenting style in relation to the affective dimension and dimension of a control. As a theoretical background we listed a Schaefers’ and Baumrinds’ models of parenting style and we pointed to the results of previous researches of this problem.
20 poeni
poeni preuzimanja potrebni da se preuzme
ovaj dokument
preuzmi dokument
pregled3 str. / 45
ovo je samo pregled
3 prikazano na 45 str.
ovo je samo pregled
3 prikazano na 45 str.
ovo je samo pregled
3 prikazano na 45 str.
ovo je samo pregled
3 prikazano na 45 str.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

UČITELJSKI FAKULTET

ODSJEK ZA ODGOJITELJSKI STUDIJ

PETRINJA

PREDMET: Metodika likovne kulture

ZAVRŠNI RAD

Ime i prezime pristupnika: Simona Vuger

TEMA ZAVRŠNOG RADA: Igre bojom u starijoj jasličkoj skupini

MENTOR: Svetlana Novaković, prof.

Zagreb, studeni 2016.

ZAHVALA

Završni rad Igre bojom u jasličkoj skupini nastao je na temelju moje suradnje

s djecom, odgajateljima i profesorima na Učiteljskom fakultetu. Bez podrške

djelatnika dječjeg vrtića „Medo Brundo“ i savjeta mentorice Svetlane Novaković ne

bih uspjela u realizaciji svojih ideja.

Veliku zahvalnost izražavam svojim roditeljima koji su vjerovali u mene i bili uz

mene kada mi je bilo potrebno, svim bliskim prijateljima koji su mi bili podrška kroz

studij, mojim nećacima uz koje sam svoje znanje mogla provjeriti i razvijati potrebno

iskustvo. Također, posebno se zahvaljujem svojoj „šefici“ koja mi je izlazila u susret

tijekom studiranja, bez koje mnogi izlasci na ispite i predavanja ne bi bili mogući, te

našem vjernom vozaču koji nas je strpljivo čekao i sigurno vozio na predavanja kroz

ove tri godine.

SADRŽAJ

SAŽETAK ............................................. Pogreška! Knjižna oznaka nije definirana.

SUMMARY ............................................................................................................. 2

1.UVOD ....................................................................................................................... 4

2. BOJA ........................................................................................................................ 5

2.1. SVJETLOST I BOJA ........................................................................................ 5

2.2. KRUG BOJA ..................................................................................................... 6

2.2. KARAKTERISTIKE BOJA .............................................................................. 9

2.3. MIJEŠANJE BOJA ......................................................................................... 12

3. BOJA KAO POTICAJ .......................................................................................... 14

3.1. SIMBOLIKA BOJA ........................................................................................ 14

3. 2. POTICAJNO OKRUŽENJE .......................................................................... 15

4.DIJETE I BOJA ...................................................................................................... 17

4.1. DIJETE I LIKOVNI IZRAZ ........................................................................... 17

4.2. DOŽIVLJAJ BOJE ...................... Pogreška! Knjižna oznaka nije definirana.

4.3. IGRE BOJOM ................................................................................................. 20

5. LIKOVNE AKTIVNOSTI ISTRAŽIVANJA BOJOM U STARIJOJ JASLIČKOJ

GRUPI ........................................................................................................................ 24

5.1. PRVA AKTIVNOST ...................................................................................... 24

5.2. DRUGA AKTIVNOST ................................................................................... 29

5.3. TREĆA AKTIVNOST .................................................................................... 33

6.ZAKLJUČAK ......................................................................................................... 39

LITERATURA ........................................................................................................... 40

ŽIVOTOPIS ............................................................................................................... 41

1

SAŽETAK

Završni rad Igre bojom u jasličkoj skupini sadrži teorijsko znanje o boji te

praktične aktivnosti izvedene u dječjem vrtiću Medo Brundo. Kroz rad u prvom

dijelu koristeći se s različitom literaturom definirat ću što je boja, karakteristike boje,

miješanje i simboliku boja, te kojim likovnim aktivnostima i slikarskim tehnikama

možemo približiti boju djeci. Pojasnit ću simboliku boje i na koji način boja utječe na

dijete te na koji se način dijete rane dobi upoznaje s bojom i kako ju koristi. Važan

segment također ima uređenje prostora dječjeg vrtića. Prostor bi trebao sadržavati

mnoštvo boja, te u samom uređenju trebala bi sudjelovati i djeca, svakako prema

svojim mogućnostima.

U drugom dijelu prikazat ću na koji način i kroz koje likovne aktivnosti djeca

mogu upoznati boju, koliko su važni dobro izabrani poticaji u skladu s dječjom dobi

te kako motivirati djecu za igre bojom. Može se reći da djeca boji pridodaju važnost

u nešto starijoj dobi dok se djeca jasličke skupine koriste bojom koja im je nadohvat

ruke, važno im je da boju upoznaju dodirom, okusom i mirisom. Roditelji bi trebali

biti ti koji djeci prvi ponude boju na različite načine od najranije dobi, no obzirom na

užurbani način života mnogi roditelji nemaju vremena posvetiti se likovnim

aktivnostima kod kuće i ostavljaju taj dio odgojiteljima u vrtiću. Većina roditelja ne

dopušta likovne aktivnosti u vlastitom domu radi nereda koji nastane tijekom

stvaranja. Djeca koriste boju dijelovima tijela, prstima ruku, nogu, nanoseći ju na

tijelo, papir, zid, sve što je oko njih. Zaprljaju se, ali roditelji bez adekvatnog znanja,

ne mogu razumjeti da djeca tako istražuju i upoznaju svijet oko sebe, sputavajući

tako likovnost kod djece. U vrtićima djecu se upoznaje s osnovnim bojama,

odgajatelji raznim poticajima približavaju boju i njena svojstva djeci. Kroz razne igre

djeca uče o boji, miješanju boje, nanoseći boju kistom ili različitim sredstvima. Djeca

kroz razne igre bojom razvijaju senzibilitet za boju i dolaze do novih spoznaja.

Ključne riječi: boja, dijete i boja, igre bojom u jasličkoj dobi

2

SUMMARY

Bachelor’s thesis Coloring games in nursery group consists of theoretical

knowledge about colors and activities conducted at the Medo Brundo kindergarten.

Throughout the first part of the thesis, using different kinds of literature, I will be

defining terms, such as color, color characteristics, mixing and the symbolism of

colors and will be explaining which artistic activities and painting techniques can be

used to introduce and better explain colors to the children. I will explain the

symbolism of the colors and the way it affects children. Furthermore, I will be

describing the way toddlers are introduced to colors and the way they use it. Very

substantial part of it, is the interior design of the kindergarten. The space itself,

should consist of a lot of different colors and the children, themselves should

participate in decorating it, as much as they can.

The second part will show different ways of art activity in which children can

be introduced to colors, realizing how important it is to choose the particular

activities accordant to their age and how to motivate them to play with colors. It

could be said that older children add more importance to colors, while toddlers only

use colors that are within reach. It’s important for them to get familiar with touch,

taste and smell. Parents are the ones who are supposed to be introducing their

children to colors in different ways from the earliest age possible, but considering the

busy lifestyles most of them lead, they simply don’t have the time for it and leave it

in the hands of their kindergarten teachers. Most parents won’t even let their children

engage in different artistic activities in the walls of their own home, mainly because

of the mess it creates. Children use color with parts of their bodies, hands, fingers,

legs, spreading it across their own bodies, papers, walls and everything they can get

their hands on. It can create quite a mess, but parents that don’t have the adequate

knowledge on this subject can’t comprehend the fact that this is the way for the

children to explore the world around them, unknowingly limiting the artistry in

children. They can help their children to recognize different colors with colorful

surroundings and peak their interest. In kindergarten, teachers familiarize children

with basic colors, adding them to different activities to make it easier for them to

understand all the characteristics of colors. Throughout different games, children are

being taught things about colors, whether is just mixing colors, painting it on with a

3

brush or different kinds of materials. With those same games, children gain

knowledge, learning how and where the colors can be used.

Key words: color, children and color, coloring games in nursery group

4

1.UVOD

Većina ljudi prepoznaje i može razlikovati 10 milijuna boja. Poznato je da

boja ima veliku važnost u našim životima i nalazi se svuda oko nas (u prirodi, hrani,

arhitekturi, tekstilu). Može oživjeti sve što vidimo, utječe na raspoloženje, bojom

možemo izraziti osjećaje koje riječima možda ne bismo mogli. Kroz povijest razni

stručnjaci bavili su se teorijom boja. Osvrnemo li se oko sebe možemo primijeti da

sve oko nas sadrži određenu boju. Već od najranije dobi od okoline dobivamo razne

informacije o bojama, nerijetko prenoseći vlastite stereotipe na djecu da su roza i

crvena boje za djevojčice, dok plava i zelena predstavljaju boje za dječake.

Razvoj djetetove percepcije boja kreće s crvenom i zelenom bojom,

prepoznavanje, imenovanje i razvrstavanje uči se i razvija tijekom života. Djeca

predškolskog uzrasta mnogo toga doživljavaju drugačije od odraslih, emocionalan

doživljaj boje je vrlo važan, tako neko dijete koru drveta može obojiti crveno ili žuto.

Mnogi stručnjaci savjetuju šarenilo boja i materijala u dječjim sobama, prostorijama

u kojim djeca borave kako bi djeca primijetila, razlikovala i doživjela boje i

različitost materijala, vizualno i taktilno. U trećoj godini dijete je sposobno

razlikovati i imenovati boju ako pokaže interes. Može se reći da prvi dodir s bojom

djeca dožive u roditeljskom domu ili u krugu vrtića. Djeca vole osjetiti boju,

isprobati ju, miješati, samostalno istražujući svojstva boje. Eksperimentiranje i

igranje bojom pomažu najmlađoj djeci u raspoznavanju boje. Na razvoj percepcije

boje kod djece odgojitelj utječe raznolikom motivacijom i aktivnim uključivanjem

djece u aktivnostima.

Uloga odgajatelja je poticanje djece na istraživanje boje, igru različitim

slikarskim materijalima i sredstvima, upoznavanje djece s osnovnim dimenzijama

boje (kromatskom kvalitetom, svjetlinom/tonom, čistoćom/zasićenošću), odnosima

između boja (kontrasti), miješanjem boja i osnovnim slikarskim tehnikama.

5

2. BOJA

2.1. SVJETLOST I BOJA

Prema Jakubinu (1999) boju možemo definirati na dva načina. Prva definicije

boje označava fizikalnu osobinu svjetlosti koja se odnosi na osjećaj koji u oku stvara

svjetlost emitirana iz nekog izvora ili refleksija neke materije. Druga definicija

označava svojstvo boje da oboji bezbojnu materiju.

Poznato je da se svjetlost širi u valovima. Kaže se da je svjetlost vrsta

elektromagnetskog gibanja, koje naše oko hvata i u mozgu stvara svjetlosni osjećaj.

Svjetlosne zrake zapravo su elektromagnetski titraji točno određenih valnih duljina.

Naše oko prepoznaje i registrira samo valove između 3600 i 7800 angstrema

(desetmilijarditi dio metra). Gibanja koja se nalaze izvan svjetlosnih valnih duljina

čovjek osjeća kao toplinu, tlak, zrak itd. Kada svjetlosni titraj određene valne duljine

dosegne ljudsko oko u njemu se izaziva točno određeni podražaj koji vidimo kao

žuto, crveno, plavo i druge. Kada u ljudsko oko u isto vrijeme dođe snop svjetlosnih

zraka svih valnih duljina tada vidimo bijelo, što zapravo da materija odbija sve zrake

svjetlosti i vidimo ju kao bijelu. Suprotno tome, kada određena materija upija sve

zrake, ne odbijajući ni jednu valnu duljinu nju vidimo kao crnu. Zrake bijelog

sunčevog svjetla sadrže niz zraka, nazivane šarene svjetlosti. Dokazano je da ako

zrake sunčeve svjetlosti pustimo da padne na staklenu prizmu, bijela se zraka lomi

pod različitim kutovima i dijeli se na svoje sastavne dijelove, na drugoj strani prizme

izlazeći u obliku šarene vrpce boja. Ta vrpca zapravo je sunčev spektar boja koji

prikazuje devet boja s postupnim prijelazima: crvena, narančasta, žuta, žutozelena,

zelena, zelenoplava, plava, indigo i ljubičasta. Također, ove boje uočavamo

promatrajući dugu. Unutar sunčevog spektra čovjek prepoznaje oko 160 različitih

nijansi boja. (Jakubin, 1999)

6

2.2. KRUG BOJA

Njemački fizičar Wilhelm Ostwald podijelio je boje prema kromatskim

svojstvima na šarene (kromatske) i nešarene (akromatske). Šarene boje su sve boje

unutar sunčevog spektra, a akromatske (koristeći se izrazom „neboje“) su crna, bijela

i siva. Čiste boje su kromatske boje bez crne i bijele.

W. Ostwald obilježio je u krugu boje od 1 do 100 postavljajući ih tako da je

pomiješao dvije susjedne parne ili neparne boje čime je dobio nijansu boje dobivene

međusobnim miješanjem. Jedna boja označena je brojem 2, a brojem 4 određeni ton

neke boje, miješajući određene dvije boje dobiva se boja označena brojem 3,

odnosno nešto npr. žući to od žutonarančaste, odnosno crvenkastiji ton od žute.

Nijansirajući redom od žute prema crvenoj, od crvene prema plavoj, od plave prema

žutoj, zatvarajući tako krug. Na desnoj polovini kruga nalaze se sve žute, narančaste,

crvene i grimizne, a na lijevoj polovini su žutozelene, zelene, plave, ljubičastoplave i

ljubičaste. Tako je na slici prikazano 12 boja. (Jakubin, 1999)

1

Slika 1. Krug čistih boja (Jakubin, 1999)

Krug boja jednostavno je grafički prikaz za objašnjenje osnovnih odnosa

između boja, temeljen na odnosima između primarnih i sekundarnih boja s

nijansama. Smještajem boja unutar kružnih isječaka dobiva se raspored u kojemu se

svaka primarna boja nalazi nasuprot sekundarnoj koja je sastavljena od ostalih dviju

primarnih.“ (Curnow, 2013, str. 114)

Prema W.Ostwaldu unutar kruga boje dijelimo na:

1 Jakubin M. (1999). Likovni jezik i likovne tehnike. Zagreb: Educa

7

 osnovne boje,

 sekundarne boje i

 tercijarne boje.

Osnovne boje nazivaju se još primarne ili boje prvog reda. Njihovim miješanjem

dolazimo do ostalih boja. Samo ime govori da su osnova za sve druge boje. To su

crvena, plava i žuta. Njih možemo u krugu povezati jednim istostraničnim trokutom.

Sekundarne boje nastaju miješanjem osnovnih boja u omjeru 2 : 2. Zovemo ih još

bojama drugog reda. Sekundarne boje su ljubičasta, narančasta i zelena.

1. Miješajući plavu i crvenu dobivamo ljubičastu.

2. Miješajući crvenu i žutu dobivamo narančastu.

3. Miješajući žutu i plavu dobivamo zelenu.

2

Slika 2. Dobivanje sekundarnih boja (Jakubin, 1999)

Tercijarne boje ili boje trećeg reda su sve ostale nijanse boja koje nastaju

miješanjem jedne osnovne i jedne sekundarne boje u različitim omjerima (1.3, 1:4,

1:5 itd.). To su sve nijanse boja između sekundarne i primarne boje. Tercijarne čiste

boje nalaze se između sekundarnih i osnovnih boja. Tercijarne neutralne boje nastaju

miješanjem osnovne boje sa sekundarnom koja se u krugu nalaze nasuprot jedna

drugoj (npr. crvenu i zelenu), tada boje gube na čistoći i jasnoći jer se dvije

komplementarne boje međusobno poništavaju. (Jakubin, 1999)

2 Jakubin M. (1999). Likovni jezik i likovne tehnike. Zagreb: Educa

8

3

Slika 3. Dobivanje čistih tercijarnih tonova (Jakubin, 1999)

4

Slika 4. Dobivanje neutralnih tercijarnih tonova (Jakubin, 1999)

„Komplemetarnost boja jest odnos dviju suprotnih boja; suprotnost boja

određuje se krugom boja (crvena - zelena, žuta – ljubičasta i lava – narančasta).

(Herceg i sur., 2010, str. 253).

3 ,

4 Jakubin M. (1999). Likovni jezik i likovne tehnike. Zagreb: Educa

9

2.2. KARAKTERISTIKE BOJA

Boja kao vizualni znak ima tri dimenzije (tri temeljne karakteristike po

kojima je određujemo, opisujemo):

• kromatsku kvalitetu

• svjetlinu (ton)

• čistoću, intenzitet.

Kromatska kvalitetaoznačava osnovno obilježje boje; npr. boja plava ili

narančasta. Kromatska vrijednost neke boje mijenja se kada je miješamo sa

susjednom bojom iz kruga boja.

„Ton je promjena u količini svjetlosti boje.“ (Herceg, Karlavaris i Rončević

2010, str 259).

Autor Marijan Jakubin navodi da se šarena boja sastoji se od niza boja

dobivenih dodavanjem bijele ili sive, tim načinom dobivaju se tonovi boja. Ovisno

koju boju dodajemo boju možemo posvijetliti (bijelom) ili potamniti (crnom).

Prema W.Ostwaldu tonove boja možemo promatrati u istostraničnom trokutu,

na vrh trokut smješta jedna čista boja, a na druga dva vrha smješta bijelu i crnu.

5

Slika 5. Trokut boja (Jakubin, 1999)

5 Jakubin M. (1999). Likovni jezik i likovne tehnike. Zagreb: Educa

10

 Akromatski tonovi su sve nijanse sive boje nastali miješanjem akromatskih

boja crne i bijele. Prema Ostwaldovu trokutu nalaze se na stranici između

bijele i crne boje.

 Svijetli kromatski tonovi nastaju miješanjem čiste boje s bijelom. U trokutu

se nalaze na stranici između čiste kromatske i bijele boje.

 Zagasiti kromatski tonovi nastaju miješanjem čiste boje i crne. Nalaze se na

stranici između čiste kromatske i crne boje.

 Mutni kromatski tonovi predstavljaju unutrašnjost trokuta. Nastaju

miješanjem čiste boje sivom.

 Tercijarni čisti tonovi su tonovi dobiveni miješanjem osnovne i sekundarne

boje. Neutralni tercijarni ton dobiva se ako osnovnu boju potamnimo

sekundarnom.

 Degradacija boje definiramo kao oduzimanje boji njezinu intenzivnost

dodavanjem bijele ili crne. Boju možemo degradirati i dodavanjem vode

osnovnoj gustoći boje, oduzimajući joj na taj način pigment. (Jakubin, 1999)

Čistoća boje(zasićenost) označava intenzitet ili jarkost boje. Kada nekoj boji

dodajemo sivu, ona gubi na svojoj čistoći, zasićenosti, intenzitetu. Boja degradira.

Tako razlikujemo intenzivne, jarke boje naspram zamućenih, nečistih. Čistoću boje

nazivamo valer.

Kada miješamo boje tako da mijenjamo bilo koju od ovih triju karakteristika

boje, nastaju nijanseboje.

Slika 6. Promjena kromatske kvalitete Slika 7. Promjena svjetline Slika 8. Promjena zasićenosti

11

Kontrast ili suprotnost boja govori o tome da boja nikad ne postoji sama, uvijek je u

odnosu prema nekoj drugoj, susjednoj boji. Njezina će se osnovna svojstva iskazati

tek u tom suodnosu. Prema Johanesu Ittenu postoji sedam osnovnih kontrasta boja

opisanih u knjizi „Umjetnost boje“. Kao prvi navodi kontrast boje prema boji, a

odnosi se na kontrast svih čistih boja. Potrebne su najmanje tri različite boje kako bi

se kontrast ostvario. Kontrast između osnovnih boja predstavlja najjači kontrast boje

prema boji, jačina opada koristeći se sekundarnim ili tercijarnih boja. Kontrast boje

prema boji može se podijeliti u tri grupe: kontrast boje prema boji I., II. i III. reda.

Dodajući bijele ili crne dijelove, možemo pojačati kontrast boje prema boji.

Kao drugi kontrast Johanes Itten navodi svijetlo-tamno koji predstavlja kontrast više

boja različitih svjetlosnih vrijednosti ili jedne boje različitih svjetlosnih vrijednosti, a

najjači kontrast događa se između crne i bijele. U svakom akromatskom sivom tonu

vidljivo je više ili manje svjetlosti. Postoji koloristički kontrast svjetlo-tamno. Neke

boje sadrže više svjetla kao što je žuta, a neke manje kao što je ljubičasta. Koristeći

se čistim bojama postiže se dinamička i svjetlosna vrijednost. Najbolji način da se

primijete tonske vrijednosti je ako isto umjetničko djelo promatramo u crno-bijeloj i

reprodukciji u boji. Vidno je uočljiva razlika, u crno-bijeloj boje nestaju, ali tonske

vrijednosti boja ostaju.

Treći kontrast Johanes Itten naziva kontrast toplo-hladno. Različitim pokusima može

se doći do zaključka da neke boje stvarno u nama stvaraju osjećaj topline, a neke

osjećaj hladnoće. Tople boje povezujemo sa suncem, suhim, zemljanim, a hladne sa

dalekim, vlažnim i nebeskim. Prema Ostwaldovu krugu tople boje su na desnoj, a

hladne boje na lijevoj polovini kruga. Najintenzivniji kontrast vidljiv je kod

plavozelene s narančastocrvenom.

Četvrti kontrast prema Johanesu Ittenu je komplementaran kontrast. To je najsnažniji

koloristički kontrast između jedne osnovne i jedne sekundarne boje koje se

međusobno maksimalno ističu ili nadopunjuju. Samo jedna boja može biti

komplementarna s drugom i stoje jedna nasuprot druge u Ostwaldovu krugu.

Komplementarni parovi jesu žuta - ljubičasta, narančasta – plava i crvena – zelena.

Te boje sadrže i druge kontraste, npr. ljubičasta i žuta su ujedno i najjači kromatski

kontrast, a crvenonarančasta-plavozelena su ujedno i najjači toplo-hladni kontrast.

12

Simultani kontrast prema Johanesu Ittenu je pojava kada promatrajući neku plohu

obojenu nekom bojom, naše oko vidi komplementarnu boju iako je u stvari nema.

Npr. mali sivi kvarat koji se nalazi u sredini velike crveno obojene plohe izgledat će

zeleno, isti kvarat na zelenoj plohi izgledat će crveno, a na plavoj žuto. Na sličan

način vidimo i sukcesivni kontrast koji se javlja nakon dužeg promatranja nekog lika

obojenog snažnom bojom. Nakon što skrenemo pogled na bijelu plohu, uočavamo

isti lik obojen komplementarnom bojom lika. Npr. gledamo li duže vrijeme crvenu

točku i nakon toga skrenemo pogled na bijelu plohu vidimo prividnu zelenu točku.

Naše oko pri dužem promatranju neke intenzivne boje umara se i prividno se smiruje

stvorenom komplementarnim bojom.

Šesti je kontrast kvalitete koji se odnosi na valer, jarkost i zasićenost boje. Označava

kontrast čistih boja dobivene degradacijom. Među najintenzivnijim bojama su

najčešće boje sunčeva spektra. Jakost boje može se smanjiti dodavanjem bijele ili

vode.

Kao posljednji navodi kontrast kvantitete (količine) koji prikazuje odnos veličina

najmanje dviju ili više obojenih ploha ili mrlja boja. Poznavajući snagu djelovanja

boje koju određuje intenzitet i veličina mrlje ili obojene plohe. Likovna djelatnost

teži ravnoteži likovnih elemenata, ravnotežu možemo postići jedino ako su veličine

obojenih ploha obrnute u odnosu na svjetlosnu vrijednost i vrijedi samo ako su te

boje iste jačine. Mijenjajući intenzitet mijenja se i veličina obojenih ploha. Dovoljna

je jedna mrlja koja održava ravnotežu. (Jakubin, 1999).

2.3. MIJEŠANJE BOJA

Dva su osnovna načina miješanja boja; mehaničko i optičko. Kod

mehaničkog (suptraktivnog) miješanja boja,boje miješamo kistom na paleti (ili na

neki drugi mehanički način, ovisno o likovnoj tehnici).

Međutim, boje možemo nanositi na podlogu u manjim mrljama ili plohama pa se

one, gledane iz daljine, stapaju odnosno miješaju u našem oku u jednu boju.

13

Variranjem gustoće točaka boje i njihovim preklapanjem nastaju (u našem oku)

ostale boje. Taj efekt nazivamo optičkim (aditivnim) miješanjem boja.

Iskustvo optičkog miješanja boja koriste:

a) fotografija u boji

b) grafički kolortisak

c) televizijska slika

d) slikari.

Fotografija i tisak sastoje se od sitnih mrlja boje (CMYK – Cyan/plavozelena,

Magenta/crvenoljubičasta, Yellow/žuta, blacK/crna).

Televizijska slika koristi RGB snopove svjetlosti (Red/crvena, Green/zelena,

Blue/plava).

14

3. BOJA KAO POTICAJ

3.1. SIMBOLIKA BOJA

Može se reći kako svaka boja potiče u nama različite osjećaje i stanja, misli,

te svaka osoba individualno doživljava određenu boju. Kroz povijest boje su

prikazivale tradiciju, kulturu, vjeru, osjećaje fizičke i psihičke prirode. Boje u

različitim kulturama imaju druga značenja, naprimjer crna boja u većini zemalja

povezuje se sa smrti, dok u Kini bijela boja predstavlja smrt.

Boja se može koristiti za izražavanje ozračja. Asocijacije koje izazivaju boje

očite su iz svakodnevnoga govora-govorimo da vidimo crveno i osjećamo plavo.

(Curnow, 2013, str.120)

Crvena ima najjači intenzitet među bojama i predstavlja vatru i krv,

simbolizira energiju, rat, opasnost, snagu, moć, odlučnost, povezana je sa

zavođenjem (crveni lak, crvene usne), ljubavi i hrabrosti (zastave). Crvena svojom

intenzivnošću sadrži visoku stopu vidljivosti i upravo radi toga koristi se u prometu

(semafor i stop znakovi). Tamnocrvena simbolizira čežnju, bijes, mržnju, borbu,

boja đavla, ognja, krvi. Crvena se nalazi na zastavama skoro svih naroda i svih

vremena. Narančasta povezuje energiju crvene i sreću žute. Predstavlja radost i

sunce. Povezuje se s entuzijazmom, fascinacijom, srećom, kreativnosti, odlučnosti,

privlačnosti, uspjehom, ohrabrenjem i poticajem. Na ljude djeluje ugrijavajuće,

povjerljivo i svečano. Može se reći da je žuta boja Sunca, simbolizira radost, energiju

i intelekt. Žuta boja potiče na mentalnu aktivnost, potiče kreativnost, nosi pozitivnu

budućnost. Učinak žute boje na djecu je uznemirujuć, djeca više plaču u žutim

sobama te umara njihove oči. Također, zbog dobre vidljivosti koristi se kao znak u

prometu. Crvenkastožuta pruža osjećaj zadovoljstva. Zelena boja je boja prirode,

simbol je vjere, rasta, skladnosti, svježine, nade, plodnosti i mira (grančica masline

simbol mira, a lovorov vijenac kao simbol besmrtnosti). Poznata je kao najmirnija

boja ljudskom oku, djeluje opuštajuće. U prometu se koristi kao slobodan prolaz.

Plava boja simbol je neba i nebeske daljine, mora, vjernosti, mudrosti, tišine, istine i

raja. Smatra se korisnom za um jer smiruje i potiče na koncentraciju. Tamnoplavi

tonovi daju dojam svečanosti i ozbiljnosti. Ljubičasta povezuje stabilnost plave i

15

energiju crvene, simbol je moći, luksuza, ambicije, tajni i magije, potiče na patnju i

prigušuje strasti. Ružičasta je kombinacija crvene i bijele, upravo radi toga djeluje

ublaženo za razliku od crvene. Pruža dojam iscrpnog i ljupkog. Simbol je

djevojaštva, nježnosti, povjerenja, slatkoće i sramežljivosti. Grimizna

(purpurnocrvena) je kombinacija crvene i plave. Djeluje bogato, dostojanstveno i

uzvišeno. Naziva se bojom časti. U čovjeku pobuđuje osjećaje samosvijesti i

sabranosti. Simbol je kraljevstva, starine i visokog društvenog položaja. Bijela, crna i

siva nazivaju se nebojama, no i one mogu izazvati određene osjećaje. Bijela boja

naziva se bojom svjetla, kao i svjetlo može umoriti oči. Povezana je s nevinošću,

neiskvarenošću, dobrotom i djevičanstvom. Predstavlja sigurnost i čistoću. Crna boja

veže se uz smrt, moć, eleganciju i misteriju, žalost, tajanstvenost, brige i nedaće.

Može se definirati kao strah od nepoznatog i većinom je povezana s negativnim

stvarima kao što su crni humor, crna smrt, crni petak. Siva djeluje mirno i ozbiljno,

koristeći ju u kombinacije drugih boja može djelovati uzvišeno. Odlično se veže sa

šarenim bojama i dovodi u određenu ravnotežu.

(http://pixelizam.com/znacenje-boja/), (Jakubin, 1999).

3. 2. POTICAJNO OKRUŽENJE

Kaže se da prostor ima toliko važnu ulogu da često čujemo izraz „prostor kao

treći odgajatelj“. Oblikovanjem prostora ponekad možemo učiniti mnogo više nego

izravnim djelovanjem. Prostor utječe na naše raspoloženje, ponašanje i razmišljanje.

Prostor dječjeg vrtića trebao bi biti što sličniji obiteljskom domu kako bi dijete steklo

dojam da vrtić i čini njegov drugi dom, pružati osjećaj sigurnosti i određene topline.

Uređujući prostor dječjeg vrtića velika pozornost posvećuje se dječjem uzrastu i

njegovim razvojnim mogućnostima. Predmeti, materijali, sve što je djetetu potrebno

treba mu biti na dohvat. Prostor treba sadržavati različite centre, građevni,

matematički, likovni, dramski, centar početnog čitanja i pisanja itd.. U uređenju

prostora djeca bi trebala sudjelovati i pomagati u skladu sa svojim mogućnostima,

biti upoznata zašto na red npr. dolaze određeni plakati, razgovarati s njima o

određenoj temi. Njihovi likovni radovi trebali bi biti njima na dohvat ruku, a ne

16

visoko postavljeni za roditelje. Radovi bi trebali biti potpisani na poleđinu, djeca

sama prepoznaju vlastiti rad.

Boje u vrtiću trebale bi biti umirujuće, ne previše agresivne, poticati

koncentraciju i opuštenost. Hodnici i igrališta većinom su šarena, no u tom šarenilu

pozitivno je da djeca sudjeluju, ovisno prema mogućnostima, ali ne bi trebalo njih

izostaviti u uređenju „njihovog“ prostora.

Također, poticajno okruženje otvara umjetnički jezik u komunikaciji s

različitim umjetnostima kao što su glazba, ples, drama i književnost. (Balić Šimrak,

2014).

17

4.DIJETE I BOJA

4.1.DIJETE I LIKOVNI IZRAZ

Postoje različita mišljenja i pogledi zašto djeca vole likovno izražavanje.

Istražujući raznovrsnu literaturu može se doći do zaključka da je razlog dječja

zaigranost i znatiželja osobito u ranijoj dobi. Djeca uče čineći, samostalno istražujući

svijet oko sebe.

Razlog prema Nadi Grgurić i Marijanu Jakubin leži u ispunjavanju unutarnje

potrebe za izražavanjem, te motorička aktivnost. Autori navode nekoliko važnih

činjenica promatrajući djecu tijekom likovnog procesa, kao što su dječja iskrenost o

likovnoj aktivnosti, zainteresiranost taktilnih osjeta i vizualni aspekt, usredotočenost

na samu izradu, ne na gotov produkt i stvaranje u sadašnjosti. Neka djeca važnost

pridodaju simbolima kao što je majka na temelju čega izvire emocijski angažman.

(Grgurić i Jakubin, 1996)

Dijete otkriva ono što se nalazi na papiru, platnu ili prostoru na isti način kao

što otkriva prirodu. Dijete doživljava likovno djelo na svoj način, prema stupnju

intelektualnog razvoja (od konkretnog likovnog mišljenja prema apstraktnom). Na

osnovi toga važno je da djeca posjećuju muzej ili galeriju. Promatrajući likovno-

umjetnička djela dijete otkriva unutarnje svjetove osobnosti pojedinih stvaratelja i

njihovo viđenje svijeta, na taj način dijete proširuje svoje spoznaje. (Petrač, 2015).

Dječji likovni radovi produkt su iskrenosti, izražavaju spontani stav prema

onome što žele prikazati. (Grgurić i Jakubin, 1996)

„Crtanjem se djeca, ako su u kontaktu s nekim crtaćim sredstvom, spontano

izražavaju već od faze šaranja.“ (Tomašević, 2005, str. 103)

Likovno izražavanja prema Grgurić i Jakubin (1996) može se podijeli u tri

osnovne faze:

 faza šaranja, kao početnog likovnog izražavanja

 faza dječjeg, odnosno intelektualnog realizma, kao početak namjernog prikazivanja

 faza vizualnog realizma – napuštanje dječjeg realizma, propadanje dječjeg crteža,

18

dok je faza šaranja ili primarnih simbola vezana za ranu predškolsku dob.

„U fazi šaranja koja traje do 4. godine prevladava psihomotorički i osjetilni

djetetov doživljaj i užitak pri povlačenju linija, dok pokušaj prikazivanja okoline

dolazi na kraju te faze kao “slučajno postignut crtež“. U slučajno postignutom

crtežu dijete uočava sličnost s nekim predmetom i crtežu daje ime.“ (Grgurić i

Jakubin,1996, str. 30 i 31)

Prvo razdoblje primarnih simbola naziva se slučajnim likovnim izrazom koji

se javlja oko prve godine i traje do druge ili treće. Sastavljen je od crta načinjenih

jednostavnim pokretima. Olovka se drži grčevito među prstima, a zglob se ne miče

(kada zglob postaje pokretljiviji izvode se manji lukovi). Autori istražujući dječje

radove između 15-24 mjeseca navode kako djeci nije trebalo pokazati način na koji

se koristi olovka, ne pridodaju važnost ako crte skrenu s papira, te ne imenuju crtež.

Koristeći boju najveću radost pruža im ljepljivost i pljackanje po papiru. Pažnju vrlo

brzo usmjere na nešto novo. Dvogodišnjaci veću pažnju usmjeravaju tragovima koje

ostavljaju na papiru, hvatajući olovku na razne načine: kao čekić, među prste,

čitavom šakom, kombinacijom ovog. Papir se miče jer ga lijeva ruka ne pridržava

dok se prsti i zglob ne savijaju. Početkom treće godine djeca počinju davati imena

izraženom. Dijete započinje crtež bez jasne zamisli, ali već prve linije dobivaju

značenje po nekoj sličnosti i to djetetu daje ideje za novo djelo. Pridavanje imena

crtežu važan je korak u razvoju mišljenja. Djeca počinju shvaćati odnose između

crta na papiru i objekta ili događaja iz iskustva. Trogodišnjak pridržava papir

slobodnom rukom i crta dvostruko duže od dvogodišnjaka. Drži olovku slično kao

odrasla osoba, a crteži se sastoje od više varijanti tragova i veća je pozornost

posvećenu rasporedu masa. Oko treće godine dijete počinje crtati krug, te nakon

kruga dolazi do prvih oblika ljudskog lika.

19

4.2. DOŽIVLJAJ BOJE

Mlađa djeca ne razmišljaju o boji, koriste boju koja im je prva pri ruci ili

koriste sve koje su im ponuđene, isprobavajući zapravo različite olovke u boji, ali ne

dajući pozornost konkretnoj boji već olovci. Ako djetetu ponudimo četiri različite

olovke u boji, ono će ih iskoristiti sve, ostavljajući različitim bojama različite oblike,

dajući pažnju olovkama, kao da ih mora iskoristiti sve ponuđene, bez smislenog

odabira boja. Ponudimo li četiri iste olovke u boji, dijete izmjenjuje sve četiri olovke.

Na ovaj način dijete uči boje, no boje kao izražajno sredstvo još ne doživljava. Na

isti način djeca koriste akvarel, vodene boje, tempere i drugo. Kada dijete savlada

korištenje kistom na isti način koristit će boju kao i olovkama u boji. Sve oblike boja

jednako, ako ih boja drugačije to je slučajno, ne mijenja boju zato što stvarno želi da

pojedini oblik bude isključivo te boje, djetetova pažnja usmjerena je izmjeni boja.

(Belamarić, 1987)

Dijete je u najmlađoj dobi prije svega usmjereno na šaranje, ostavljanje

tragova na papiru i u toj igri nije bitno što ima u ruci, glavno je da taj predmet

ostavlja tragove. Dijete koristi boju, svejedno je kojom će bojom šarati, često je to

ona koja mu je pri ruci. Eksperimentiranje i igranje bojom pomažu najmlađoj djeci u

raspoznavanju boje. Boju istražuje dodirom, želi kušati boju, nanosi ju prstima, uz

poduku odgajatelja kreće s korištenjem kista. Sve se odvija kroz igru. Djeca prvo

koriste intenzivne boje i kontrastne boja. Treba im ponuditi mnogo boja jer tako

djeca samostalno odabiru boje i zapravo stvaraju vlastitu paletu boja. (Grgurić i

Jakubin, 1996).

Od 4.godine emocionalni karakter boje vrlo je važan; boju dijete koristi da

njom naglasi one detalje koje za njega imaju veliko značenje. U početnom

izražavanju obojena obrisna linija predstavlja boju cijelog lika, dok kasnije dijete

popunjava unutrašnjost, često drugom bojom. Često jednostavno istražuje boju tako

da prekriva cijeli papir različitim bojama, bez da išta prikazuje. Poznaje lokalnu boju,

ali ju uglavnom ne koristi. Koriste čiste boje, ne miješaju ih. Prvo primijete

kontrasne odnose boja, a zatim tonske vrijednosti. (Grgurić i Jakubin, 1996)

Od 6. godine sve više prikazane objekte oslikava lokalnom bojom, iako se

emocionalan odnos prema boji još dugo zadržava. Sada se u slikanju polako gubi

20

obrisna linija, otvara se mogućnost stapanja između figure i pozadine. Djeca se uče

miješati boje, dobivati tonove.

Vizualno djeca mogu izraziti ono što osjećaju, a možda ne znaju izraziti

riječima. Djeca o svojim emocijama govore prikazom na slici, ali i izborom boja.

(Balić Šimrak, 2012).

4.3. IGRE BOJOM

Dijete različitim likovnim tehnikama može upotrebljavati boju, te se na

mnoštvo načina može „igrati“ njome. Dijete kroz igru može samostalno organizirati i

komponirati boje, bez uključivanja odrasle osobe vodeći k realizaciji nekog likovnog

dijela. Dijete je slobodno i prirodno može prikazati sve što želi. Dijete igrajući se uči,

istražuje svijet oko sebe svim svojim osjetilima. Dijete želi samo otkrivati nove

stvari, doći do novih zaključaka svojim djelovanjem. Najbolje znanje dobiva

vlastitim iskustvom, pokušajima i pogreškama. Autori igru objašnjavaju kao prirodnu

pojavu, vrlo važnu za daljnji razvoj djece. Igrom se može utjecati na uklanjanje

negativnog ponašanja, mogu se razvijati pozitivne promjene u razvoju djece. Igra

odgaja, pruža sigurnost i sreću. (Herceg i sur., 2010)

Grgurić i Jakubin navode kako je igra najvažnija životna praksa kojom djeca

stječu radne aktivnosti. Djetetu je igra rad, a igra se radeći. Sve što dijete stekne kroz

igru primjenjuje i u stvarnom životu. (Grgurić i Jakubin, 1996).

U predškolskoj dobi važno je djeci omogućiti igru i eksperimentiranje

različitim materijalima (glinom, plastelinom, papirom, kartonom, drvetom, mekanom

žicom, didaktički neoblikovanim materijalom…), manipuliranje i doživljaj istih

vidom, dodirom, njuhom, mirisom, razvijati dječje osjetno iskustvo. U početku djeca

istražuju fizičke značajke materijala, zatim ih postupno uvodimo u spoznavanje

izražajnih mogućnosti koje pojedini materijal nudi.

Pojedinim slikarskim materijalima i tehnikama djecu uvodimo u likovno područje

slikarstva.

21

Slikarske tehnike dijelimo na suhe i mokre slikarske tehnike. Suhe slikarske

tehnike koje koristimo u vrtiću su olovke u boji, flomasteri u bojii, krede u boji,

pastele (voštane, uljane i suhe pastele) i kolaž.

Prema Jakubinu pastel je slikarska tehnika koja se može smjestiti između

crtačkih i slikarskih suhih tehnika zbog toga što se njime može lako crtati i slikati.

Smjesa mu je slična ugljenu i kredi, no za razliku od njih on sadržava boju. Pastelne

boje dobivaju se pomoću praha pomiješanog s talkom, vodom i gumiarabikom kao

vezivom, nakon čega dolazi do nastanka paste od čega se rade pisaljke ili krede i

oblikuju se štapići. Djeca koriste pastel od najranije dobi ostavljajući trag na papiru,

razmazujući pastele najčešće prstima, vatom ili krpicom. Kao podlogu koristimo

manje ili jače hrapavi bijeli, sivi, crni ili tonirani papir, kartone. Gotovu sliku treba

fiksirati fiksativom ili lakom za kosu. Slično kao sa suhim pastelama radimo

kredama u boji. Obično se u vrtiću koriste za slikanje na tamnoj ploči ili na pločniku.

Uljane pastele intenzivnih su boja, mogu se koristiti za crtanje i slikanje, na

hrapavijoj podlozi nanesene u nekoliko slojeva dobivamo specifičnu zrnatu teksturu.

Kao podlogu za pastele koriste se hrapavi papiri, karton i preparirano platno. Za

djecu je pogodniji masni pastel jer je manje osjetljiv i jednostavniji je za upotrebu.

(Jakubin, 1999).

Mokre slikarske tehnike koje se koriste u vrtiću su tuš u boji, akvarel, gvaš i

tempera. Omogućuju jednakomjerno oslikavanje većih površina jer djeca slikaju iz

lakta ili ramenog zgloba. Kod slikanja s mokrim slikarskim tehnikama djeci

ponudimo primjerenu slikarsku podlogu - deblji papir većeg formata, posudice za

vodu, krpice, paletu i odgovarajuće kistove - mekane za akvarel i tvrde za tempere.

Podloge za slikanje mogu biti različitih materijala, tako djeca osim na papiru mogu

slikati na kartonu, ljepenki, tkanini, drvetu.

Tuš u boji slikarska je tehnika pogodna za rad u vrtiću, boje su intenzivne, mogu

se miješati s vodom i raditi na suhoj ili mokroj podlozi. Nanosi se na podlogu kistom,

perom, a djeci su interesantne i za puhanje kroz slamku pri čemu nastaju veće i

manje kapljice koje se međusobno miješaju.

Akvarel je slikanje s vodenim bojama koje razrjeđujemo s vodom. Boje su

transparentne i prozračne, slikanjem jedne preko druge dobivaju se razni prozračni

tonovi. Tehniku radimo na dva načina - na mokroj i na suhoj podlozi papira. Kod

22

akvarela na mokroj podlozi starija predškolska djeca mogu samostalno spužvicom

namočiti papir, dok mlađoj djeci odgojiteljica pripremi papir na kojem će slikati.

Slikanjem na suhoj podlozi nakon sušenja prvog sloja preko njega mogu se nanositi

novi slojevi boje, a zbog prozirnosti boje vidi se sloj ispod sloja čime dobivamo nove

kolorističke vrijednosti. Bijela boja se ne koristi, ako nam je potreban bijeli detalj

tada taj dio papira ostavimo neobojanim. (Jakubin, 1999).

Gvaš je riječ francuskog podrijetla, a znači gust. To je slikarska tehnika gdje

se vodene boje miješaju s pokrivnom gustom bijelom bojom, a pigmenti boje

povezani su sa smolastim ljepilom (gumiarabikom). Zbog upotrebe bijele tempere

gvaš možemo koristiti kao pokrivnu boju. Boja je puno intenzivnija nego u akvarelu i

podloga treba biti sitnije zrnata od akvarela. (Jakubin, 1999)

Tempera dolazi od latinske riječi temperare i znači miješati. Boja je vrlo

gusta i kada se koristi treba se razrijediti vodom, no suha postaje u vodi netopiva.

Temperom se može slikati po papiru, platnu, staklu i drvetu. Temperu nanosimo u

tankim slojevima kako bi izbjegli njeno pucanje i ljuštenje. Neprozirna je i može se

slikati slojevito. Miješamo li dvije boje trebamo biti pažljivi i vrlo dobro ih

promiješati ako želimo izbjeći mrlje i prljav izgled. Za slikanje temperom potreban je

tvrd, glatki ili hrapavi papir. (Jakubin, 1999). Slikanje tempera bojama s mlađom

djecom izvodimo na takav način da im ponudimo posudice s različitim bojama i u

svakoj njen kist tako da kada dijete pri slikanju mijenja boju, mijenja i kist. Starija

djeca rade samo s jednim tanjim i jednim debljim kistom koji svaki put kod

mijenjanja boje ispiru u vodi i brišu u krpicu.

Djeca mlađe dobi temperu žele osjetiti na prstima, ostavljajući otiske prstiju i dlana

na papiru, ako postoje uvjeti djeca će ju vrlo rado isprobati i stopalima. Žele

pomirisati boju, čak ju i probati. Treba biti na oprezu, no danas na tržištu postoje

tempere za prste i tempere koje nisu otrovne. Vrlo zanimljiva aktivnost je otiskivanje

različitog materijala na papir ili tkaninu. Postoji niz mogućih aktivnosti s temperom,

kao što su puhanje tempere kroz slamke, igre kistom, igre vlastitim prstima ili

dlanovima. Karakteristično je da djeca u temperu dodaju previše boje pa konačan

rezultat izgleda kao akvarel. (Heker, 2011)

Kolaž dolazi od francuske riječi collage što znači lijepiti. Kolaž je slikarska

tehnika u kojoj trgamo ili režemo različite materijale (kolaž papir, koža, izresci iz

dobar rad
ovo je samo pregled
3 prikazano na 45 str.