Ispitna pitanja-Ispit-Kriminalistika-Pravo, Ispiti' predlog Kriminologija
house.m.d
house.m.d

Ispitna pitanja-Ispit-Kriminalistika-Pravo, Ispiti' predlog Kriminologija

22 str.
2broj preuzimanja
1000+broj poseta
100%od1broj ocena
Opis
Ispitna pitanja,Ispit,Kriminalistika,Pravo
20 poeni
poeni preuzimanja potrebni da se preuzme
ovaj dokument
preuzmi dokument
pregled3 str. / 22
ovo je samo pregled
3 prikazano na 22 str.
ovo je samo pregled
3 prikazano na 22 str.
ovo je samo pregled
3 prikazano na 22 str.
ovo je samo pregled
3 prikazano na 22 str.
KRIMINALISTIKA 29 PITANJA I ODGOVORA

1

KRIMINALISTIKA 29 PITANJA I ODGOVORA

Modly Q&A

1. pojam verzije, podjela i način korištenja u postupku (formalnom i neformalnom)

Verzija-kriminalistička hipoteza, jedna je od više hipoteza koja objašnjava nastanak, svojstva, međusobne veze, odnose i okolnosti pojave kd, značajki, stanja i odnosa počinitelja, žrtve te druge okolnosti u vezi s predmetom kriminalističkog istraživanja. Verzija je sredstvo kojim se put dokazivanja umjesto spontano,nasumice,prolazi planski. Za sud koji donosi odluku verzija je nezaobilazno i najpouzdanije sredstvo pri donošenju i argumentiranju odluke. Spoznajna osnova sudske odluke mora poći od toga:

a) da su postavljene sve moguće verzije b) da su postavljene verzije ispitane s jednakom pozornošću c) da je jedina verzija koja je izdržala provjeru utemeljena na valjanim dokazima d) da provjerena verzija potpuno i sukladno tumači predmet postupka e) da je ta verzija jedini mogući zaključak

Polazište postavljanja verzije su prikupljeno saznanje (i intuicija)

Podjela verzija:

Prema logičko-

metodološkim kriterijima

prema dosegu

Prema vremenu Prema međusobnim

odnosima

Kategorijalna podjela

Prema modelu dokazne strukture

preliminarne

glavne- verzija o predmetu istraživanja

retrospektivne podudarne kriminalističke Jednostavne i složene

radne

pomoćne- verzija o pojedinim sastojcima kojima se provjerava gl. verzija

prognozne,sukcesivne ili simultane

isključive postupovne Konvergentne i divergentne

konačne neutralne Verzije s izravnim i neizravnim dokazima

… Koje se odnose na odlučne ili dr. činjenice

2

Polazište kriminalističkih verzija su indiciji. Otuda se i nazivaju indicijalnim kriminalističkim, heurističkim, otkrivačkim verzijama. Verzije su najčešće retrospektivne, a kada slute kao temelj planiranja i poduzimanja određene radnje ili radnji, imaju prognostičko značenje.

Postupovne verzije počivaju na dokazima. To su postupovne, silogističke, dokazne verzije.

Istražne verzije-umjesto indicija ovdje su elementi verzije dokazi ili indiciji(u postupovnom smislu dokaznih činjenica) Verzije raspravnog suda-temelje se na dokazima ili indicijama,ali u postupovnom smislu kao dokaznim činjenicama.

Provjera verzija. Racionalni kazneni postupak nužno uključuje provjeravanje, (verifikaciju) svih valjanih verzija.

Verzije moraju ispunjavati opće logičke uvjete valjanosti hipoteza tj.: 1. relevantnosti, 2. provjerljivosti, 3. plodnosti (eksplanatorno - prediktivne moći), 4. kompatibilnosti s već prihvaćenim hipotezama i 5. jednostavnosti.

Provjera verzije se odnosi na glavni predmet kaznenoga postupka (kao predmet optužbe), ili na pojedine njegove dijelove. Verzija može biti provjerljiva konkluzivno (kad se istinitost verzije utvrđuje sigurno), ili parcijalno (kad je njena istinitost tek vjerojatna). Verzije koje sadrže indicije po naravi stvari samo su parcijalno provjerljive. Na osnovi toga da li se hipoteza može potvrditi ili opovrgnuti opažanjem, razlikuje se izravna (direktna) i posredna (indirektna) provjerljivost.

2. Pretraga stana i dr. prostorija –taktičko-tehnički aspekti

Način pretrage stana uvjetuju cilj pretrage i predmet,veličina stana,vremenski i prostorni uvjeti u kojima se ona poduzima,raspoloživa tehnička sredstva i broj službenika koji su na raspolaganju. Pristup zgradi temelji se na pribavljenom nacrtu objekta i okoline. Najprije se izvrši blokada u cilju onemogućavanja bijega osoba. iznošenja predmeta i sl.

Verzije glavnih pitanja kriminalistike

1. ŠTO – kazneno djelo 2. TKO - počinitelj 3. GDJE – mjesto kd 4. KADA - vrijeme 5. KAKO – modus operandi 6. ČIME – instrumenta

sceleris 7. ZAŠTO - motiv 8. S KIM - sudionici 9. KOGA ILI ŠTO - žrtva

3

Kad policija izvršava naredbu suda o pretrazi,potrebno je pridržavati se propisanog redoslijeda radnji. Ako se otpor ne očekuje,nalog za pretragu predaje se osobi kod koje se pretraga obavlja, u suprotnom se najprije poduzimaju mjere za suzbijanje otpora. Nakon toga se određuju svjedoci pretrage (punoljetne osobe). Pretraga mora imati sustavni raspored. Pretražuju se prostori koji su u neposrednoj uporabi,ali i oni koji nisu,ponekad uz pomoć stručnjaka. Vlasnik ili korisnik stana ima pravo biti nazočan pretrazi,no može se pretraga provesti i bez njegove nazočnosti (uz pridržavanje zakonskih propisa) čak i protiv njihove volje (prema pravilima o sredstvima prisile). Kod pravilne procjene predviđeni su i policijski službenici za blokadu zgrade,stana i dr. prostora koji se pretražuje. Pretraga stana uključuje i pretragu stvari koje su u stanu npr. trezor,ručna prijenosna blagajna,… Ne smiju se pri pretrazi izgubiti iz vida i drugi psihološki elementi koji se temelje na slijedećem: tražeći tajna skrovišta,katkad izostavimo pogled prema stvarima koje su nam „ispred nosa“. Moguće je koristiti zaštitne pse zbog blokade prostora oko zgrade,sprečavanja bijega osoba te pse tragače. Prilikom pretrage zgrade,najčešće se koriste sredstva uobičajene namjene:odvijači,čekič,kliješta i dr. koji su smješteni u poseban kovčežić za obavljanje pretrage. Uz to moguća je upotreba specifičnih uređaja i alata,detektori metala… Iz vida se ne smije ispuštati osoba protiv koje je pretraga usmjerena,kako bi se temeljem njenih nesvjesnih reakcija formirali određeni zaključci.

U pretragu drugog prostora spadaju uredi,obrtničke i druge servisne radionice,trgovine,ind. pogoni,ugostiteljski objekti,škole,bolnice,vjerski objekti…

3. ispitivanje okrivljenika s naglaskom na stvarne elemente (mjesto,vrijeme,predmet)

Ispitivanje okrivljenika je postupovna radnja kojom se dolazi do iskaza okrivljenika kao dokaza. Ispitivanje je radnja u kojoj okrivljenik aktivno sudjeluje. Ispitivanje okrivljenika obuhvaća ispitivanje : osumnjičenika, okrivljenika u užem smislu i optuženika. -dokaz je samo ako je provedeno prema određenim postupovnim pravilima Ključna jamstvena pravila, uređena međunarodnim izvorima, su:

- obavijest o optužbi - pravo na šutnju - sloboda obrane - pravo na branitelja - sloboda i ravnopravnost u predlaganju i izvođenju dokaza - nepovredivost osobe - pravo na tumača

-bitna je presumpcija nevinosti i sklop prava na javni postupak određene kakvoće pred zakonom ustanovljenim,neovisnim i nepristranim sudom u razumnom roku

Ispitivanje provode: policijski službenik, državni odvjetnik, istražni sudac, raspravni sudac i članovi vijeća te branitelj i oštećenik.

Pristup ispitivanju okrivljenika određuje: 1. stadij u kojem se radnja provodi 2. svojstva okrivljenika 3. skup okolnosti koji se može označiti kao postupovna situacija

-prvo ispitivanje treba biti rezervirano za najiskusnije ispitivače. Prije ispitivanja treba se informirati o osobnim prilikama,soc. okruženju,sklonostima i željama okrivljenika.

4

Potrebno je odbaciti predrasude o ljudima te se s ispitanikom treba uspostaviti kontakt i nalaziti se u njegovoj neposrednoj blizini. Ispitaniku treba omogućiti da u neometanom neprekidnom izlaganju iznese sve što zna o kd, a odgovarajuća pitanja valja postaviti poslije toga. Ako ispitivač utvrdi da ispitanik laže,treba ga pustiti da laže,ali iskaz mora detaljno bilježiti. Ispitivač ne treba stvarati utisak da razjašnjenje slučaja ovisi od priznanja okrivljenika. Ispitivač mora povremeno pokazivati da se naljutio a ponekad i znakove prijateljstva. Dokaze treba predočavati postupno,od slabijih prema jačima. Nedopušteno je primjenjivati silu,prijetnju ili obmanu prema ispitaniku. Posebne kategorije pri ispitivanju okrivljenika su maloljetnici i osobe s duševnim smetnjama.

Tijek ispitivanja: U početnoj fazi uspostavlja se komunikacijski odnos između ispitivača i ispitanika,postavljaju se pitanja ad personam,daju pouke o pravima ispitanika tijekom ispitivanja… Ispitivači koriste taktiku „čitanja misli“ u kojima se stavljaju u položaj ispitanika. Za tehničku izvedbu ispitivanja važne su neke stvarne okolnosti kao što su kabinetska atmosfera… Posebnu važnost ima jezik i ton ispitivanja,a pitanja moraju biti kratka,precizna i jasno oblikovana. -ne smije se dovesti do iscrpljivanja ispitanika U središnjem stadiju imamo poseban odnos između ispitivača i ispitanika. Zabranjena je upotreba varki,lažnih obećanja,sile,prijetnje,medicinska sredstva npr. lobotomija, teh. sredstva npr. strujni udar

Također se ne smiju postavljati sugestivna pitanja koja bi navela ispitanika na netočne odgovore. Sugestivna pitanja mogu biti:

 potpuna disjunktivna-ne dopušta se drugi odg. osim da ili ne npr. Jeste li vidjeli nalet automobila na pješaka?

 nepotpuna disjunktivna – ne isključuje i druge mogućnosti osim onih koje su u pitanju npr. Je li automobil bio crvene ili tamne boje?

 ekspektativna- potvrdna i odrečna npr. Vi ste vidjeli crveni auto,zar ne?  odlučna – na pogrešan način potiču prisjećanje npr. Je li automobil bio crven?

Kapciozna pitanja Ispitivač smjera brzom odgovoru na pitanje koje ima pogrešnu ili neprovjerenu premisu npr. Je li crveni automobil jurio velikom brzinom?

Priznanje-mora biti dovoljno opsežno da obuhvati one elemente koji su potrebni da se pokrene kaz. progon.

4. ispitivanje svjedoka,tipologija svjedoka,specifičnost ispitivanja s obzirom na spol i dob

Svjedok je osoba različita od okrivljenika, za koju je vjerojatno da će moći dati obavijest o kd,počinitelju i dr. važnim okolnostima. Svjedok nije stranka nego sudionik postupka. Ispitivanjem svjedoka u postupku dobiva se poseban dokaz - iskaz svjedoka.

1. svjedoci koji imaju izravna opažanja činjenica tzv. svjedok očevidac 2. svjedok po čuvenju – kao iskaz iznosi sadržaj koji mu je priopćen od 3. osobe , o kojem nema

vl., izravnih opažanja Svjedoci se također dijele na:

 dobronamjerne  neprijateljske i prijateljske  zainteresirane i nezainteresirane

5

Prema značajkama iskaza dijele se na:  površne , harmonične opisivače , ambiciozne opisivače i tumače

Imamo i podjelu na svjedoke koji opisuju i svjedoke koji objašnjavaju (deskriptivni i interpretativni). Postoje još i indiferencirani svjedoci koji nastoje izbjeći ili čim prije završiti ispitivanje, inteligentan tip svjedoka , neobrazovan ali prirodno inteligentan tip svjedoka-ne razlikuje bitno od nebitnog , instrumentalni svjedoci , nervozni svjedoci , strašljivi svjedoci , svjedok o vladanju , svjedok učesnik , šutljivi svjedok, tašti svjedok,siguran i nesiguran svjedok , tvrdoglavi svjedok , svjedok homo duplex, nespretni svjedoci, suviše subjektivni svjedoci,oprezan svjedok, svjedoci dobri govornici

Ispitivanje svjedoka je slično kao i ispitivanje okrivljenika. Prvi stadij počinje utvrđivanjem identiteta i dr. pitanja ad personam te priopćavanja svjedoku zašto se poziva i u vezi s kojim slučajem. U drugom stadiju poziva se svjedok da u slobodnom izlaganju iznese sve što zna o slučaju dok je ispitivač prividno pasivan. Treći stadij predstavlja postavljanje pitanja nakon stadija spontanog iskaza. Trebaju se postavljati opća pitanja,kratka,jasna,konkretna… Treba se misliti o metakomunikacijskim ključevima-kako svjedok želi da njegovo svjedočenje bude protumačeno. Na kraju ispitivanja provjerava se istinitost sadržaja iskaza osobe ili provjerom ostalih raspoloživih dokaza ili provjerom prikladnosti osobe za davanje istinitog iskaza.

posebne skupine svjedoka:  ranjivi svjedoci su osobe koje uslijed posebnih svojstava ili posljedica kd ne mogu bez

opasnosti za vlastita prava i slobode sudjelovati u kp na način koji je općenito propisan za svjedoke.

1. ispitivanje žena kao ranjivih svjedoka-žena je ranjivi svjedok ako se radi o žrtvi seksualnog kd,kd obiteljskog nasilja ili kd u kojima spolnost ima ključnu/značajnu ulogu

2. ispitivanje mladeži i djece kao ranjivih svjedoka: 1. uz pomoć stručne osobe 2. bez nazočnosti suca i stranaka u prostoriji gdje je dijete 3. posrednim postavljanjem pitanja 4. snimanjem teh. uređajima

3. ispitivanje starijih,bolesnih osoba ili osoba s tjelesnim manama kao ranj. svjedoka

 ugroženi svjedoci- osoba za koju postoji vjerojatnost da davanjem iskaza ili davanjem odgovora na pojedina pitanja može izložiti sebe ili bliske osobe ozbiljnoj opasnosti po život,zdravlje,tjelesnu nepovredivost,slobodu ili imovinu većeg opsega

5. očevid,uloga stadija i dr.

Očevid je postupovna radnja koju poduzimaju tijela postupka, a u propisanim slučajevima i policija. Najčešće se poduzima radi:

a) utvrđenja radi li se u konkretnom slučaju o kd b) razjašnjenja o kojem se kd radi c) prikupljanja tragova d) pronalaženja i utvrđivanja identiteta žrtve e) utvrđivanje vrste i razmjera štete f) ispitivanja vjerodostojnosti tragova

6

Načela: načelo metodičnosti i dosljednosti kod provođenja dokaza,načelo programiranja očevida,načelo racionalizacije djelovanja,načelo sustavnosti provođenja očevida,načelo temeljitosti i upornosti, načelo točnosti tijekom očevida,načelo taktičko-tehničke slobode,načelo potpunosti,načelo najboljeg dokaza,načelo objektivnosti,načelo pravodobnosti,načelo lojalnog prikupljanja dokaza,načelo kritičnog prilaženja postupanju

Organizacija istraživanja mjesta događaja kod očevida pojam je koji obuhvaća 3 gl. funkcije koje se moraju ostvariti na mjestu očevida:

1. koordinacija i integracija napora 2. tehničke usluge 3. istraživačke usluge

Prvi zahvat- obuhvaća prve poduzete policijsko-taktične radnje radi obrane od opasnosti i/ili rasvjetljavanja kd -policija mora utvrditi mjesto gdje se nešto zbilo i prikupiti informacije koje su nužne za preliminarnu kriminalističku diferencijalnu dijagnozu. Nakon dolaska na mjesto događaja,potrebne radnje razvijaju se u više smjerova (3 skupine) :

1. radnje pružanja pomoći i otklanjanja daljnje opasnosti 2. utvrđivanje osoba koje mogu dati informacije o događaju 3. utvrđivanje prostora na kojem se nalaze tragovi kako bi ih se zaštitilo od propadanja ili

oštećenja

Mjesto očevida-prostor koji je u svezi s kim djelom Predmet očevida je svaki objekt,bez obzira gdje se nalazi,ako je dostupan,pod uvjetom da je u relevantnoj vezi s kaz. djelom.

Orijentacijsko-informacijski stadij očevida započinje dolaskom očevidnog tijela i tima na mjesto događaja. Tijelo prima izvješće od policijskih djelatnika,ako su oni osigurali mjesto događaja,ili obavlja razgovor s drugim osobama koje su osiguravale mjesto događaja ili imaju neka saznanja o samom kd. Načelno,treba obići mjesto događaja bez ulaženja u njegov prostor. Prikupljaju se podaci o atmosferskim prilikama,vremenskim prilikama u vrijeme započinjanja događaja,donosi se odluka o tome kako će se izvršiti očevid.

Statički stadij očevida svodi se na pregled lica mjesta i utvrđivanje općih uvjeta u kojima se događaj zbio. Obavlja se pregled šire okoline,raznih prostorija i sl. Utvrđuje se točno mjesto kaznenog događaja,prikupljaju se tragovi i predmeti vezani sa kd bez dodirivanja,micanja,mijenjanja položaja… Teži se sintetiziranju saznanja prikupljenim u ranijim stadijima:izlazak na mjesto događaja,osiguranje mjesta događaja i orijentacijsko-informacijski stadij. -plan rada za dinamički stadij očevida

Dinamički stadij očevida središnji je dio istraživanja mjesta događaja. Način njegova provođenja diktiran je konfiguracijom terena i dimenzijama prostora kaz. događaja,osobito njegovim diskontinuitetom i disperzijom njegovih elemenata. Ekipa je aktivnija,dinamičnija,traži,otkriva i fiksira pojedine predmete i tragove i njihov međusobni odnos. Ovaj stadij ima naglašen istraživački karakter.

Statički i dinamički dio očevida ne smiju se,a najčešće i ne mogu,u praksi mehanički odvajati jer se često u prirodi stvari „u hodu“ očevida izmjenjuju,kad to zahtijeva stanje na licu mjesta.

7

U dinamičkom stadiju se pogotovo mora izvršiti tzv. katalogiziranje predmeta očevida.Također se u ovoj fazi obrađuju tragovi.

Kontrolni stadij očevida – očevidno tijelo i članovi očevidnog tima rezimiraju rezultate očevida i traže eventualne propuste. Dolazi do važnog taktičkog načela kontrolnog provjeravanja učinjenih mjera i radnji i eventualnog ponavljanja nekih od njih,kad se ustanovi da je to potrebno.

Finalni stadij –sastavljanje zapisnika o očevidu, pakiranje corpora delicti, aserviranje predmeta i tragova i njihovo prilaganje u zapisnik.

6. načini fiksiranja činjeničnog nalaza kod očevida i dokazni značaj fiksiranog nalaza

Sve pronađene činjenice i okolnosti očevida treba trajno i u potpunosti sačuvati od uništenja ili zaborava. To se čini adekvatnim fiksiranjem. Sav dokazni materijal mora se registrirati u njegovom izvornom obliku. Tragovi i predmeti kaznenog djela moraju biti osigurani i fiksirani u onom stanju u kojem su zatečeni, po mogućnosti s nositeljem traga.

Osnovni načini fiksiranja činjeničnog stanja su: 1.opisivanje riječima i sastavljanje zapisnika o očevidu 2.mehanički zapisnici (magnetofon, zatvoreni TV sustavi, filmske kamere...) 3.grafički načini (skice, sheme, nacrti...) 4.fotografija i izrada fotoelaborata 5.ostali posebni načini fiksiranja tragova i predmeta kao što su mulažiranje (odljevci), izazivanje i "skidanje" otisaka papilarnih linija folijama, čestice baruta... 6.maketom i sl.

Zapisnik o očevidu je s dokaznog gledišta dokaz ispravom, ako ispunjava sve procesne zahtjeve glede forme i krim. zahtjeve glede sadržaja - on je svojevrstan neoborivi dokaz ispravom glede činjenica koje su u njemu sadržane. Grafički prikazi i drugi prilozi zapisnika o očevidu (crteži i skice) su posebna vrsta dokaza - specifični dokaz ispravom, samostalan s naglašenim tehničkim karakteristikama. Snimci mjesta događaja (vizualne i auditivne tehničke snimke), prije svega fotografija su samostalan procesni dokaz sui generis.

7. Prepoznavanje osoba (taktični aspekt,što otežava prepoznavanje,uloga vremena)

Prepoznavanje je identifikacijska metoda i posebna vrsta iskaza osoba. Prepoznaju se osobe,prostorije i prostori,fotografije,crteži,leševi i dr. objekti. Radnju čine: opisivanje objekata prepoznavanja, razgledanje objekata prepoznavanja i davanje suda o identitetu i neidentitetu.

U odnosu na osobe,uvjet za prepoznavanje je primjena metode osobnog opisa prema kojoj svjedok prvo opisuje osobu koju će prepoznati.

8

Svjedoci: sintetički tip-prima opći dojam,ali ne uočava detalje analitički tip-ne prima opći dojam,ali uočava detalje analitičko-sintetički tip-kombinacija gornja dva

Trebamo doznati da li se svjedok očevidac nekoga ili nečega boji,osjeća li strah od osvete ili svjedočenja na sudu. Također da li kod svjedoka postoji osobna zainteresiranost ili nezainteresiranost za prepoznavanje. Neki svjedoci osjećaju strah zbog moralne osude okoline i sl. U liniji prepoznavanja treba se nalaziti najmanje 3,a najviše 7,iznimno 12 osoba što ujednačenijeg izgleda tj. što sličnijih. Preporučuje se korištenje jednosmjernog zrcala. Također se na svjedoka ne smije vršiti pritisak niti sugestija. Treba izbjegavati ponovno prepoznavanje,a izbor treba biti slobodan i spontan. Treba se ponašati kao da se sumnjivac još traži,a ne da je u liniji za prepoznavanje. Postupak prepoznavanja ima stadije:

1. stadij - davanje detaljnog opisa osobe ili stvari u smislu navođenja karakteristika prema kojima se razlikuju od dr. osoba ili stvari

2. stadij - postupak prepoznavanja 3. stadij – ocjena rezultata prepoznavanja tj. objašnjavanje na temelju kojih diferencijalnih

karakteristika su osoba ili stvar prepoznati

Protek vremena Ako protekne duže vrijeme između događaja kojem je svjedok bio prisutan i dosjećanja tog događaja,točnost dosjećanja kao i cjelovitost dosjećanja dramatično se smanjuje.Stoga je nužno što prije ispitati svjedoka.

8. vještačenje,vrste,uloga naloga za vještačenje i dr.

Vještačenje je postupovna radnja kojom se utvrđuju ili razjašnjavaju činjenice na osnovi posebnog izvanparničnog znanja,iskustva ili umijeća. -oblik utvrđivanja činjenica pomoću vještaka Vanjska strana vještačenja-sam postupak vještačenja,a unutrašnja strana vještačenja odnosi se na sadržaj,odvija se prema pravilima određenje znanosti i tehnike ili struke,koju primjenjuje vještak ovisno o stručnom profilu u postupku vještačenja te ona nije predmet pravnog reguliranja.

Vještačenje u užem smislu-inokosni vještak ili tim vještaka su u mogućnosti odmah na ročištu na kojem preuzimaju vještačenje ili tijekom gl. rasprave odmah dati iskaz.

Vrste: 1. obligatorna - opći režim + posebne dopunske odredbe 2. fakultativna – opći režim 3. individualna 4. timska 5. osnovna 6. dopunska 7. postupovna (formalna) – provode se sukladno postup. normama tijekom postup. radnji

9

8. izvanpostupovna (neformalna) – provode se prije pokrenutog kaz. postupka 9. prema vrsti činjenica koje se otkrivaju,utvrđuju,ocjenjuju u postupku tj. prema predmetu

vještačenja- tragovi i predmeti kao nositelji tragova,sredstva počinjenja kd,predmeti koji su bili objekt radnje kd,predmeti nastali počinjenjem kd…

10. individualno vještačenje može biti a) cjelovito b) dinamično

11. Skupno vještačenje može biti a) kolektivno (multidisciplinarno) b) kompleksno (interdisciplinarno)

12. pravo kolektivno vještačenje – predmet vještačenja ispituju vještaci koji mogu biti istih ili različitih struka i koji na kraju vještačenja sastavljaju zajednički nalaz i mišljenje

13. nepravo kolektivno vještačenje – više vještaka , a nalaz se sastoji od niza nalaza razl. vještaka 14. kontradiktorna – uz tijelo postupka imenovanje vještaka vrše i stranke ili samo one 15. nekontradiktorna 16. prema vrsti postupka vještačenja se dijele na kriminalistička i sva ostala vještačenja

Uloga naloga za vještačenje Vještačenje se određuje pisanim nalogom tijela koje vodi postupak. U nalogu se treba navesti u vezi s kojim činjenicama se vještačenje obavlja i kome se povjerava. Nalog se dostavlja i strankama. Nalog se može i dopuniti na zahtjev vještaka.

Stadiji vještačenja dijele se na : uvodni, analitički i sintetički. O vještačenju se sastavlja zapisnik koji ima 3 dijela: 1.uvodni dio zapisnika (podaci) 2.nalaz (opisni dio) 3.mišljenje (zaključak)

9. pojam traseologije, traga, klasifikacija tragova itd.

Trag – materijalna promjena u svezi s ostvarivanjem kd Traseologija- učenje o tragovima, ukupnost disciplina koje se bave tragovima kao objektima znanstvenog ispitivanja. Traseologija se bavi sustavnim istraživanjem tragova što uključuje djelatnosti:

a) pronalaženja b) osiguranja c) razjašnjavanja (tumačenja) tragova

Klasifikacija tragova: Tragovi koji upućuju na :

1. postojanje kd 2. tijek njegova ostvarenja,prethodna i naknadna zbivanja 3. osobu počinitelja i njegovu odgovornost 4. motive,ciljeve i uzroke djela 5. žrtvu djela

Podjela tragova na :  mikrotragove – vrsta krim. tragova koji se zbog svojih malih dimenzija mogu teško

neposredno zapaziti pa se otkrivaju i istražuju pomoću posebnih pomagala Dijele se na mikrotragove nanose i mikrotragove unose

 makrotragove  submikrotragove – mogu se utvrditi samo rastvaranjem  trajni  promjenjivi

10

 fingirani,lažni  otisci – trag koji ostaje na površini nositelja traga  utisnuća – prodire u strukturu nositelja traga  materijalni – nastaju promjenama tvari koje se ispituju kem,fiz,med i dr. egzaktnim

metodama  dinamički- dijele se na tragove djela, tragove počinitelja i tragove na počinitelju

Postoje taktički tragovi, tragovi počinitelja, tragovi na počinitelju, tragovi žrtve, tragovi na žrtvi i situacijski tragovi.

Prema vremenu nastanka tragovi se dijele na one nastale prije, za vrijeme i nakon počinjenja kd. Prema informaciji koju sadrže tragovi se dijele na tragove koji upućuju na postojanje kd,na identitet žrtve, na način počinjenja kd, na sredstva počinjenja kd… Prema prirodi traga imamo podjelu na biološke tragove (tragove krvi,tragove ljudskih izlučevina,tragovi dlaka i kose,tragovi nokata,tragovi životinjskog podrijetla, tragovi biljnog podrijetla) i mehaničke tragove, tragove stakla , tragove stopala, tragove oružja , tragove požara i eksplozija , tragove prijevoznih sredstava u cestovnom prometu , tragove krivotvorina , tragove tla , tragove tekstilnih vlakana , tragovi otrova , tragovi opojnih droga , alkohol …

10. Mehanizmi nastanka tragova i specifičnosti nastalih tragova

Mehanizam nastanka tragova je proces čija je konačna faza nastanak traga. U okviru tog mehanizma obavezno se javlja:

1. uzročnik traga (objekt koji stvara trag) 2. nositelj traga (objekt koji prima trag,na kojem se trag odražava ili ostaje tvar koja čini trag) 3. kontakt (dodir) kao rezultat međusobnog djelovanja uzročnika i nositelja traga

-proces je specifičan kada se radi o zvučnim i mirisnim tragovima -trebamo imati na umu i stvaranje lažnih tragova Situacija traga omogućava izvođenje dokaza o mehanizmu nastanka traga U pronalaženju tragova veliku ulogu igra i misaona rekonstrukcija kd koju mora ostvariti tijelo postupka,kao i način zapisivanja tragova procesima održavanja i/ili separacije od ranije cjeline. Važno je utvrditi i dinamiku stvaranja tragova. Za pravilno postavljanje misaone konstrukcije važno je što prije pronaći tzv. vodeći trag ili trag jezgru. To je stožerni trag oko kojeg se roje ostali tragovi.

11. Načini otkrivanja tragova s obzirom na agregatno stanje i njihovo operativno-dokazno korištenje

Zbog postojanja kemijsko-fizikalnih procesa u materiji s jedne strane, i zbog različitih vanjskih utjecaja s druge strane, protekom vremena (koje može biti vrlo kratko), tragovi mogu promijeniti svoju prirodu, oblik, dimenzije, svojstva, boju, energetsko i AGREGATNO stanje, starost, temperaturu itd. Tragovi koji su izrazito skloni navedenim promjenama zovu se PROLAZNI ili privremeni tragovi. Navedeni utjecaji su posebno štetni kad je riječ o mikrotragovima. S toga je pronalaženje i osiguranje tragova na mjestu događaja hitno i nužno.

11

12. Pojam i vrste kriminalističkih identifikacija

Identifikacija je utvrđivanje istovjetnosti nepoznatoga s otprije poznatim. Posebnu važnost za identifikaciju imaju značajke stabilnost-promjenljivost kao i izolacijska apstrakcija. Identifikacijska obilježja su svojstva koja su izdvojena iz cjeline svojstava predmeta. Kriterij odabira tih svojstava u njihovoj je prikladnosti da izraze posebnost,individualnost. Identifikacijska obilježja mogu biti pravna (određena pravnim pravilima) ili stvarna (sva faktična obilježja).

Kriminalistička identifikacija strukturno uključuje: 1. objekt identifikacije 2. sredstvo identifikacije 3. metodu identifikacije

Objekti identifikacije-osobe i stvari. Osobna identifikacija- ulaze prepoznavanje osoba, antropometrijski opis, osobni opis, crtež papilarnih linija, identifikacija pomoću tragova usana, identifikacija pomoću tragova noktiju, odontologijska identifikacija, identifikacija pomoću morfologijskih obilježja stopala, , identifikacija pomoću rukopisa, identifikacija pomoću glasa, identifikacija na osnovi mirisa i identifikacija na osnovi biologijskih tragova.

Stvarna identifikacija- uključuje prepoznavanje predmeta kojim je ostvareno kd ili koji su tome namijenjeni, predmeta koji su stvoreni kd, predmeta koji su (izravno ili posredno) pribavljeni kd, predmeta na kojima se mogu naći tragovi kd.

Također imamo podjelu na osnovi kriterija prikladnosti za identifikaciju na: 1. predmeti prikladni za (individualnu) identifikaciju 2. predmeti prikladni samo za utvrđivanje skupne pripadnosti 3. predmeti koji su svojstvima ili sadržajem važni za utvrđivanje činjeničnog stanja

13. identifikacijska, dijagnostička, situacijska vještačenja

Identifikacijska - pomoću njih se utvrđuje konkretni identitet traženog objekta. Imaju najveće dokazno značenje.

U okviru dijagnostičkih ekspertizni zadaci se rješavaju dijagnostički. To su npr. utvrđivanje vremena počinjenja kd, način njegova počinjenja i sl.

Situacijska predstavljaju svestrano ispitivanje situacije kao skupa stvari i promjena okoline. Njima se uz ostalo utvrđuje struktura i stadij tijeka događaja.

12

14. daktiloskopija

Daktiloskopija je učenje o papilarnim linijama, formiranim u raznim oblicima na jagodicama prstiju, člancima prstiju, dlanovima i stopalima. Najraširenija je metoda utvrđivanja identiteta osoba i leševa… Izgled papilarnih linija ostaje nepromijenjen od rođenja do raspada kože,nakon smrti. Također ne postoje osobe s istim otiscima papilarnih linija. Osnovna slika crteža ili osnovnog oblika papilarnih linija javlja se svega u nekoliko osnovnih oblika. Imamo 3 osnovna uzorka: luk, zamka i krug.

Daktiloskopiranje osoba uzimanje je otisaka prstiju ili dlanova pomoću boje na papirnu podlogu te elektronički pomoću tzv. skenera. Otisci papilarnih linija na mjestu događaja mogu biti vidljivi (oko 20%) i nevidljivi (oko 80%). U praksi ih nazivamo spornim tragovima papilarnih linija. Ti tragovi s mjesta događaja u više od 90% slučajeva su fragmentalnog oblika, što znači da nisu cjeloviti nego djelomični. Vidljivi tragovi papilarnih linija nazivaju se i reljefnim npr.krvavi otisci. Nevidljivi tragovi papilarnih linija tretiraju se pomoću daktiloskopskih praškova čime postaju djelomično reljefni,uočljiviji i prilagođeni za fiksiranje. Daktiloskopske pretrage primjenjuje se kao optičke (oko,posebni izvor svjetlosti) , fizikalne (prašci) i kemijske (zaparivanje…). Najraširenija metoda fiksiranja otisaka je pomoću daktiloskopskih folija.

15. načini identifikacije osoba

Pomoću: 1. osobnog opisa

 stas  položaj tijela  glava  lice  usta i usnice  nos  oči  obrve  uši  kosa i ćelavost  brkovi i brada  naočale  pokrivala za glavu  noge  hod

2. daktiloskopija- učenje o papilarnim linijama 3. fotografija

13

4. fotorobot – crtež nepoznate osobe izrađen na osnovi osobnog opisa 5. biometrijske metode identifikacije – matematičko-statistička metoda za istraživanje živih bića

s obzirom na njihove odnose mjera i broja  otisak prsta  crte lica  geometrija ruku i raspored vena  skeniranje oka  prepoznavanje glasa

6. fotogrametrija – 3D grafički prikazi… 7. tjelesni mirisi- psi, plinska kromatografija i spektometar masa 8. identifikacija osoba na osnovi glasa 9. odontologijska identifikacija – utvrđivanje identiteta prema stanju zubala 10. identifikacija osobe analizom DNK

Pavlićek Q&A

1. opći pojmovi o kriminalistici

Kriminalistika je disciplina koja sustavno istražuje i primjenjuje znanstvene metode i pravila iskustva u otkrivanju i razjašnjavanju pojava kaznenih djela i utvrđivanju njihovih počinitelja.

Za kriminalistiku je osnovno:

1. poznavanje pojava kaznenih djela (koji su podaci važni za razjašnjenje kaznenog djela), 2. istraživanje metodologije (koje mogućnosti otkrivanja i prikupljanja podataka stoje na

raspolaganju) i 3. razrada metodike njihova otkrivanja i razjašnjavanja (kako se u konkretnom predmetu

ima postupati).

Predmet kriminalistike. Kriminalistika je prikupljanje i prerada podataka, obavijesti, informacija o pojavi kaznenoga djela, počinitelja, žrtve i pratećih okolnosti. Ona se bavi pojavom kaznenoga djela kao objekta istraživanja i razmatra proceduru istraživanja kao stvarnu strukturu.

Predmet kriminalističke procedure.

1. Podaci o djelu: a) radnja (sredstvo, način, modaliteti) b) uzročna veza c) posljedica d) protupravnost

2. Podaci o počinitelju a) (su)počinitelj(i) b) suučesnici c) udio u radnji d) krivnja

14

e) okolnosti važne za primjenu kaznenih sankcija

3. Drugi podaci važni za postupak a) podaci važni za primjenu propisa kaznenoga prava b) podaci važni za primjenu postupovnih propisa

Kriminalistička procedura se odnosi na tri osnovne skupine podataka. To su: 1. podaci o djelu, 2. podaci o počinitelju i 3. drugi podaci važni za kazneni postupak.

Kriminalistička procedura je osobit informacijski i komunikacijski sustav. Put do kriminalističke informacije sastoji se od:

1. činjenice - objekta promatranja, 2. podatka - onoga što opisuje činjenicu, 3. obrade podataka - spajanje podataka rečenicama prema pravilima sintakse, 4. vijesti - rečenice u prostoru i vremenu dostavljene od strane pošiljatelja primatelju, 5. informacije - sadržaja vijesti koji za primatelja ima vrijednost novosti koja pokreće

djelovanje.

Kriminalistička tehnika. Kriminalistička tehnika sustavno prikuplja i istražuje metode različitih prirodnih, tehničkih i drugih znanosti i vještina radi njihove uporabe u kriminalističkom istraživanju.

Kriminalistička taktika. Kriminalistička taktika sustavno razmatra iskustva i saznanja o najprikladnijem djelovanju u kriminalističkom postupanju

Kriminalistička metodika. Kriminalistička metodika je sustavno razmatranje iskustava i saznanja o najprikladnijem postupanju u odnosu na pojedina kaznena djela ili pojedine skupine kaznenih djela.

Kriminalistička načela su: 1. zakonitost, 2. objektivnost, 3. metodičnost, 4. operativnost i 5. srazmjernost.

2. indicijalne metode otkrivanja kd

Metoda eliminacije- temelji se na odnosu isključenja, opovrgavanju jedne ili više pojava drugom pojavom. Indicijalna osnova verzije u odnosu na konkurirajuću je njoj suprotstavljena pojava. Ako su sve takve pojave opovrgnute, verzija je dokazana. Verzija je dokazana jednoznačno ako se temelji na konačnom isključenju. U protivnom, ako nema osnove za takvo isključenje, verzija je dokazana djelomično.

Metoda difundiranja – temelji se na negativnim činjenicama, prije svega na izostanku očekivanih okolnosti. Negativna činjenica stvara sumnju o tezi. Ovdje se ne radi o lancu dokaza, dakle o uzastopnoj strukturi prednik-slijednik, nego o paralelnim, neovisnim strukturama u kojima je pojedini indicij usmjeren na predmet dokaza. Izdvajanje jednoga indicija ne znači nužno isključenje sustava koji je predmet dokaza,ako za to postoje dr. indiciji.

15

Metoda akumulacije dokaza – temelji se na dokaznom smjeru različitih, neovisnih indicija, pri čemu je važno u kakvom su odnosu ti međusobno različiti indiciji prema postojanju iste činjenice. Činjenica je prema toj metodi dokazana ako su indiciji povezani u podsustav.

3. verzije u kriminalističkom istraživanju

Verzija je jedna od više hipoteza koja objašnjava nastanak, svojstva, međusobne veze, odnose i okolnosti pojave kaznenoga djela, značajki, stanja i odnosa počinitelja, žrtve te druge okolnosti u svezi s predmetom kriminalističkog istraživanja.

Hipoteza je sud za koji se pretpostavlja daje istinit. On je stvoren da bi se pomoću njega moglo tumačiti i objašnjavati određene činjenice. Hipoteza je vjerojatan sud i temeljni moment logike otkrića.

Verzija je složen, uvjetovani, implikativni sud. Za nju vrijede opći i posebni uvjeti stvaranja hipoteza. Ona mora biti postavljena sukladno logičkim i metodologijskim uvjetima spoznaje.

Verzija je sredstvo kojim se put dokazivanja umjesto spontano, nasumce, prolazi planski, svrhovito.

Bez prikladne upotrebe verzija slaba je vjerojatnost otkrivanja i razjašnjenja složenih slučajeva kaznenih djela. Istodobno verzije postavljaju planiranje kriminalističkoga istraživanja.

Za sud koji donosi odluku u kaznenom postupku verzija je nezaobilazno i najpouzdanije sredstvo pri donošenju i argumentiranju odluke. Sudska odluka mora poći od toga:

1. da su postavljene sve moguće verzije, 2. da su postavljene verzije ispitane s jednakom pozornošću, 3. da je jedina verzija koja je izdržala provjeru utemeljenja na valjanim dokazima, 4. da provjerena verzija potpuno i sukladno tumači predmet postupka te 5. da je ta verzija jedini mogući zaključak.

Polazište postavljanja verzije jesu prikupljeno saznanje (i intuicija). Struktura kriminalističke verzije sastoji se od:

1. prikupljanja činjenica na temelju poznavanja fenomenologijskih podataka o tipu vjerojatnoga kaznenoga djela,

2. sređivanja prikupljenih činjenica, 3. raščlambe ključnih sastojaka, 4. usporedbe pojedinih sastojaka s drugim suprotstavljenim stajalištima, 5. usporedbe verzije i alternativnih verzija, 6. vanjske provjere verzije te 7. ocjene stupnja prihvatljivosti verzije.

Svaka hipoteza (dakle i verzija) je u logičkome smislu sud o nekoj okolnosti. U postavljanju verzija primjenjuju induktivne i deduktivne logičke metode izvođenja i zasnivanja sudova.

Racionalni kazneni postupak nužno uključuje provjeravanje, (verifikaciju) svih valjanih verzija.

Verzije moraju ispunjavati opće logičke uvjete valjanosti hipoteza tj.:

6. relevantnosti,

16

7. provjerljivosti, 8. plodnosti (eksplanatorno - prediktivne moći), 9. kompatibilnosti s već prihvaćenim hipotezama i 10. jednostavnosti.

Relevantnost hipoteze znači prikladnost za rješavanje problema za koji je postavljena. U kriminalistici relevantnost verzije određuju tri kriterija. To su:

1. narav kaznenoga djela (morfologijski kriterij), 2. izvori saznanja (dokazni kriterij) te 3. postupovne radnje kojima se provjeravaju kakvoća i stupanj saznanja koja iz njih slijede

(postupovni kriterij). Provjera verzije se odnosi na glavni predmet kaznenoga postupka (kao predmet optužbe), ili na pojedine njegove dijelove

4. vrste saznanja za kd

A) operativni rad policijskog službenika – prikupljajući obavijesti usmjerenim za određeno kd ili o tome saznaje slučajno

B) kaznena prijava – pisana ili na dr. način priopćena obavijest o kd za koje se progoni po služ. dužnosti, upućena izravno ili posredno drž. odvjetniku

 službena kaz. prijava – podnosi policija  privatna kaz. prijava –podnose pojedinci ili društv. subjekti izravno d.o.,a ne policiji  anonimne i pseudoanonimne kaz. prijave –anonimna nema potpisa a na

pseudoanonimna ima lažan potpis C) samoprijava počinitelja-relativno rijedak slučaj D) javni pogovor – prenošenje vijesti o tome kako je počinjeno neko kd ili da je određena osoba

počinitelj djela,a ne zna se je li to istina i od koga potječe vijest E) javna priopćavanja-dvije skupine sadržaja koji se prenosi:autorski prilozi kao

vijesti,kolumne(izravno počinjeno kd ili se može zaključiti da je počinjeno kd ili saznati o počinitelju kd) i oglasi (sadrže usluge koje su kd)

Međusaznanja- temelje se na kriminiografiji tj. dobrom poznavanju pojavnosti kd koje je budući predmet istraživanja. Kriminalističko profiliranje-temelji se na saznanjima biheviorističkih i kriminalističkih znanosti, a primjena te metode razvija se od početka 50-ih godina 20. st.

5. planiranje u kriminalističkom istraživanju

Planiranje je postupak svjesnog odabira i razrade ciljeva i metoda, Može se odnositi na programske cjeline, i tada ima strateški smisao, ili na planiranje rada koje ima taktički smisao. Strateški ciljevi planiranja za kriminalističko istraživanje uređeni su postupovnim propisima:traženje odgovora na temeljna postupovna pitanja. Planiranje rada odnosi se na krim. predmet. Verzija je polazna pretpostavka u tom planiranju. Ona je u središtu planiranja rada koje mora predvidjeti 1. ciljeve 2. prikupljanje podataka 3. potrebne radne operacije 4. raspored poslova i 5. redoslijed radnji.

17

Planiranje se u krim. predmetu ostvaruje stvaranjem operativnih modela i razradom konkretnih planova. Pojava kd smatra se kao sustavno-strukturni model. Operativni modeli pojavljuju se kao jednostavni i složeni, a njihova je bitna značajka tipicitet. Njihovi učestaliji pojavni oblici su obrasci, upitnici, sheme. Metode planiranja su raznovrsne. Polazište planiranja istraživanja u konkretnom predmetu je situacija pojave kd te se ona istražuje kao stvarna cjelina međusobno uvjetovanih sastojaka. Na temelju prikupljenih saznanja i daljnjih istraživanja stvaraju se modelske strukture tipske situacije. To su osnove za planiranje oblikovane kao krim.-taktični način. Kriminalističko- taktički način najsvrhovitiji je i najprikladniji način obavljanja istraživanja. Može biti opći (primjenjiv na sve situacije kd) i posebni. Prema strukturi: jednostavni i složeni. Taktička kombinacija je konkretni plan postupanja,operativna osnova djelovanja. Taktičko rješenje je daljnja konkretizacija planskog postupanja.

6. prikupljanje obavijesti od građana

-izvidna radnja Traženje se predmetno odnosi na obavijest koju ovdje treba shvatiti kao priopćenje određenog sadržaja, informaciju tj. iskaz o stvari, svojstvu ili odnosu. Sadržaj obavijesti bilježi se u službenoj zabilješki. Izvidna radnja ima svoj najvažniji vid u prikupljanju obavijesti od građana, koje ovaj daje usmenim ili pismenim priopćavanjem određenog sadržaja. Prikupljanje obavijesti od građana,promatrano u perspektivi budućeg vjerojatno kaz. postupka, uključuje izjave 2 skupine osoba: vjerojatne okrivljenike i vjerojatne svjedoke. Izjava koju daje vjerojatni okrivljenik pribavlja se na način koji se u krim. naziva informativno ispitivanje (informativni razgovor-u sud. psihologiji). Izjava koju daje vjerojatni svjedok naziva se interview. Osumnjičenik nije dužan davati obavijesti.,kao ni vjerojatni svjedok.

Priznanje-sadržaj izjave kojom osumnjičenik priznaje djelo zbog kojega se ispituje. Izjava o priznaju može biti istinita i neistinita. Cilj obavijesnog ispitivanje ne smije biti priznanje osumnjičenika nego prikupljanje obavijesti. Izjava mora biti dana svojom voljom te se ne smije na nju utjecati primjenom fizičke ili psihičke sile, prijetnje, primjenom sredstava kojim se utječe na svijest i volju ispitanika. Također su isključena kapciozna i sugestivna pitanja te uporaba obmane. Ispituju se osnovna pitanja (izjašnjenje o činjenici) te pojedinosti o činjenici. Za svjedoke za koje se očekuje da će govoriti istinu vrlo je korisna primjena spoznajnog interviewa ( u praksi se taj oblik ispitivanja provodi u 5 stadija: uvod - otvoreno izlaganje - analiza pamćenja - revizija sadržaja - završetak, korištenjem određenih vještina). 3 komponente svakog ispitivanja su : okolnosti o kojima se ispituje, okolnosti koje su poznate i izvori koje valja razjasniti ili pribaviti. Pri obavijesnom ispitivanju osumnjičenika izjava može biti zabilježena simultano (pisanjem, snimanjem) i sukcesivno (diktiranjem u zapisnik). Kod sukcesivnog modela bilježenja zahtijeva se da zapis bude 1. jasan 2. određen i 3. razmjeran Sastavljanje službene zabilješke u obavijesnom ispitivanju bitno se razlikuje od zapisnika,jer u odnosu na prikupljene podatke omogućuje prethodnu provjeru, procjenu, usporedbu…

18

Posebno se uređuje provjera alibija koja se zasniva na načelima: 1. konkretnosti podataka,2.kontinuiteta provjere i 3. žurnog postupanja. Da bi se pristupilo traženju obavijesti od građana,nužno je utvrditi osobe koje mogu dati obavijesti o kd i počinitelju. Bolje je skupljati obavijesti od svjedoka očevidaca nego od ostalih. U praksi su rijetki slučajevi kada građani samoinicijativno dojavljuju policiji obavijesti. Policijski službenik se za razgovor mora pripremiti,pomno proučiti prijavu,biti lišen bilo kakve predrasude,paziti kakva pitanja postavlja, gdje i kada vodi razgovor. Policija prikuplja obavijesti i od osumnjičenika u različitim situacijama. Najvažniji su slučajevi : 1. bez poziva 2.na temelju poziva i 3. od uhićenika. Moguće je prikupljanje obavijesti i od osobe koja se nalazi u pritvoru ali ako za to postoji svrha i odobrenje suda na temelju pisanog prijedloga.

7. Poligrafsko testiranje

Poligrafsko ispitivanje obavlja se na osnovi potpune dragovoljnosti osobe. Isključena je primjena sile u bilo kojem obliku. Također nije moguće ili poželjno testirati baš svaku osobu jer postoje određene skupine ljudi koje zbog svojih fiziološko-psiholoških karakteristika nisu podobne za testiranje. Pri odabiru slučajeva za poligrafsko testiranje najprimjereniji su oni slučajevi kod kojih su glavni detalji poznati počinitelju kd,osobama koje su s njim u vezi i polic. službenicima. Poligrafi standardne konstrukcije baziraju se na bilježenju paremetara rada kardiovaskularnog sustava,disanja i električne provodljivosti kože. Može se koristiti i dodatnom opremom za preciznije očitavanje osnovnih parametara, npr. monitor srčanog ritma. Neke od pomoćnih poligrafski metoda su pletismografija ( zasniva se na činjenici da je ljudska koža prozirna,i da je na osnovi toga moguće utvrditi prokrvljenost određenog dijela tijela.-nalikuje štipaljci koja se stavlja na prst ispitaniku Analizalizator stresa u glasu,oftalmometrija i pupilometrija (prilikom ugodnih podražaja zjenica se širi,a u suprotnome se skuplja),… Operativni testovi su oni koje ispitivač sastavlja i primjenjuje u rješavanju konkretnog problema. To su :

1. testovi vrhunca napetosti-polazi od pretpostavke da će počinitelj kd intenzivno emotivno reagirati nakon lažnog odgovora na kritičku činjenicu koja je u testu uklopljena u dr. činjenice sličnog značenja za nedužnu osobu.

2. direktni testovi ili testovi s kontrolnim pitanjem - ima težište na spoznaji krivnje i signifikantnosti pitanja, a ne na samom krivcu i emocionalnom sadržaju pitanja

3. testovi poznavanja kritičnih činjenica- nevinoj osobi ne kazuje ništa o djelu koje je predmet ispitivanja. Cilj je da se utvrdi zna li ispitanik pojedinosti koje su poznate samo počinitelju.

Sastavni dio poligrafskog ispitivanja je razgovor nakon završetka testiranja-poslijetestni razgovor. Interpretacija poligrama zahtjeva stručnost-znanje i iskustvo. Potrebno je pronači specifičnu reakciju ispitanika na pojedina pitanja. Osim alkoholizma,psihoze,narkomanije na poligrafsko ispitivanje može utjecati i npr. glavobolja i zubobolja, tjelesna iscrpljenost od fiz. rada, strah zbog lažne sumnje u nju, zabrinutost… Prije testiranja, ispitanika se treba pitati je li spreman na ispitivanje, te on može to i odbiti. Pokušaji suzdržavanja fizioloških reakcija uglavnom su neuspješni i kontraproduktivni. O poligrafskom ispitivanju sastavlja se zapisnik.

19

8. osiguranje mjesta zločina

Cjelina aktivnosti koja se provodi već od stadija otkrivanja kd te se nastavlja po potrebi i tijekom i nakon završetka očevida. U pravilu,osiguranje obavljaju policijski službenici,ali mogu i dr. ovlaštene osobe ili građani. Cilj: zaštita tragova i predmeta kd,cijele situacije,zadržavanje svjedoka očevidaca,osumnjičenika… Zabranjuje se pristup i kretanje po mjestu događaja nepozvanim osobama.Osiguravaju se tragovi i predmeti. Iz razloga humanosti dopuštaju se izmjene činjeničnog stanja na mjestu budućeg očevida npr. pružanje pomoći žrtvama. Radnje osiguranja mjesta događaja uključuju i žurnu identifikaciju osoba, razdvajanje potencijalnih svjedoka i presumptivnih okrivljenika radi sprečavanja bilo kojeg oblika komunikacije i stavljanje pod siguran i učinkovit nadzor. Slijedi udaljavanje nepozvanih osoba i znatiželjnika,prikupljanje obavijesti… Posebni slučajevi osiguranja mjesta događaja jesu oni kad na mjestu događaja ima mrtvih osoba ili su velike štete,odnosno kad prijeti opasnost ljudima i okolini.

9. privremeno ograničavanje slobode kretanja

Sud prema okrivljeniku može odrediti mjere opreza kad postoje uvjeti za određivanje pritvora. Prije oduzimanja slobode moraju se iscrpiti mogućnosti osiguravanja nazočnosti osobe blažom mjerom. Mjere opreza su:

1. zabrana napuštanja boravišta 2. zabrana posjećivanja određenih mjesta ili područja 3. obveza okrivljenika da se povremeno javlja određenoj osobi/drž. tijelu 4. zabrana približavanja određenoj osobi 5. zabrana uspostavljanja i održavanja veze s određenom osobom 6. zabrana poduzimanja određenih poslovnih aktivnosti 7. privremeno oduzimanje putne i dr. isprave za prijelaz drž. granice 8. privremeno oduzimanje vozačke dozvole

Mjere opreza su vremenski ograničene. Traju dok za njima postoji potreba ili do pravomoćnosti presude (max.). Tijekom istrage o njima odlučuje istražni sudac,a nakon podignute optužnice/optužnog prijedloga pa do pravomoćnosti presude sudac pojedinac ili predsjednik vijeća ili dr. tijelo suda.

10. provjera uspostavljenih telefonskih poziva

Izvid uključuje 2 oblika: nadzor i tehničko snimanje sadržaja komuniciranja. Nadzor tel. razgovora i komunikacija na daljinu dr. sredstvima sastoji se u presretanju komunikacijskih poruka,koje se sastoji u tajnom nadzoru razgovora što se vode sredstvima komunikacije na daljinu. Mjera se može odrediti prema počinitelju i prema osobama za koje postoje osnove sumnje da počinitelju ili od počinitelja iz kataloga kd prenose priopćenja i poruke u svezi s djelom tj., da se počinitelj služi njihovim priključcima na telekomunikacijski uređaj.

20

Tehničko snimanje je djelatnost tajnog bilježenja zvučnih ili optičkih signala. Nadzor i tajno snimanje uključuje različite situacije npr. primanje i davanje mita itd.

Provjera uspostavljenih tel. kontakta Izvidna radnja - bez posebnog naloga, temeljem policijskog zakona/po starom ZKP-u. Obuhvaća ispis tel. poziva i lociranje mobilnih uređaja (kod traganja za nestalim osobama). Treba razlikovati tu izvidnu radnju od posebne dokazne radnje - nadzor i tehničko snimanje razgovora - samo uz nalog suda.

11. elektronički tj. digitalni dokaz

Kod "pravih" računalnih kd - povreda tajnosti, cjelovitosti i dostupnosti rač. podataka programa i sustava, rač. krivotvorenje i rač. prijevara Računalna tehnologija kao objekt napada i kao sredstvo počinjenja kd Dig. dokazi se nalaze na nositeljima dig. zapisa Dig. zapisi su memorijske jedinice (tvrdi disk/cd/dvd/usb...) Ostali izvori dig. dokaza su mrežni uređaji (bežična kartica, bežični router, switch), skeneri, printeri, kamere, gps, računala, mobiteli.... IMEI - identifikacijski broj mobitela IMSI - identifikacijski broj SIM kartice

FAZE postupanja s dig. dokazima : 1. Identifikacija i prikupljanje 2. Čuvanje 3. Analiza 4. Prezentacija na sudu

Tijekom hitnih mjera i radnji prikupljaju se : -podaci o rač. hardveru, op. sustavu, softveru... -informacije koje se odnose na mrežu -tko sve koristi rač. sustav, tko je odgovoran -koliko se očekuje od izuzetne opreme -koliko podataka ce trebati snimiti/kopirati -podaci o backup-u

3 DOKAZNE RADNJE u svrhu prikupljanja dig. dokaza : 1. Očevid 2. Pretraga stana/osoba/predmeta 3. Privremeno oduzimanje predmeta ZAPISNIK o očevidu : 1. Sto vise detalja o zatečenoj opremi 2. Stanje i lokaciju svakog računala 3. Fotografirati i opisati stanje i stražnju stranu računala 4. Dokumentirati sve povezanosti računala 5. Dokumentirati zapise ili lozinke ako su negdje zapisane

21

6. Fotografirati i popisati sve inf. knjige

12. posebne dokazne radnje

Posebni izvidi razlikuju se od općih izvida prema većem broju značajki. Prva je supsidijarnost-poduzimaju se samo ako nema mogućnosti provođenja općih izvida ili je poduzimanje općih izvida povezano s nerazmjernim teškoćama. Određuje ih istražni sudac na zahtjev d.o. Mogu se poduzeti za točno određena kd (katalog kd),a njihovo trajanje je vremenski ograničeno i podložno nadzoru suda. Predstavljaju jači zahvat u ljudska prava te su uređeni na poseban način-Okvirna pravila su u ZKP-u i Zakonu o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta..

a) Nadzor i tehničko snimanje telefonskih razgovora, odnosno sredstava za tehničko komuniciranje na daljinu

b) Ulazak u prostorije radi provođenja nadzora i tehničko snimanje prostorija c) Tajno praćenje i tehničko snimanje osoba i predmeta d) Uporaba prikrivenih istražitelja i pouzdanika e) Simulirani otkup predmeta te simulirano davanje potkupnine i simulirano primanje

potkupnine f) Nadzirani prijevoz i isporuka predmeta kaznenog djela g) Sravnjivanje računalnih podataka h) Pružanje simuliranih poslovnih usluga ili sklapanje simuliranih pravnih poslova

13. kaznena prijava

Kaznena prijava je pisana ili na dr. način priopćena obavijest o kd za koje se progoni po službenoj dužnosti,upućena izravno ili posredno drž. odvjetniku. Glavni je povod za pokretanje kaz. postupka. Može biti protiv poznatog ili nepoznatog počinitelja. Razlikuju se privatne i službene kaz. prijave, ovisno da li ih je podnijelo tijelo drž. vlasti u vezi s obavljanjem poslova iz svoje nadležnosti ili e prijavu podnijela privatna osoba. Podnositelj prijave može biti poznat, s prikrivenim identitetom ili nepoznat. Podnošenje kaz. prijave obvezatno je u zakonu predviđenim slučajevima. To se osobito odnosi na policijske službenike i dr. službene osobe. Kaznena prijava je usmena ili pismena. Lažno prijavljivanje je prema uvjetima iz KZ kazneno djelo. O usmenoj prijavi sastavlja se zapisnik ili službena zabilješka. Kaznena prijava podnesena dr. tijelu odmah se dostavlja nadležnom državnom odvjetniku.

Zakon o kaznenom postupku ne propisuje formu kaznene prijave, ali da bi državni odvjetnik mogao postupati, prijava protiv poznate osobe trebala bi sadržavati:

22

a) Ime i prezime počinitelja i adresu, i ako raspolažemo tim podacima, navesti godine starosti počinitelja, imena roditelja, zanimanje i druge podatke na temelju kojih je lakše odrediti o kojoj se osobi radi. b) Što detaljnije opisati događaj (jasni opis) i obavezno navesti mjesto i vrijeme počinjenja kao i druge okolnosti koje mogu pomoći policiji i državnom odvjetništvu u daljnjem radu. c) Naziv i zakonski članak određenog kaznenog djela iz Kaznenog zakona možemo navesti, ali to nije nužno. Naime, državnog odvjetnika ne veže kvalifikacija navedena u kaznenoj prijavi budući da on odlučuje o kojem se kaznenom djelu radi na temelju utvrđenih podataka i činjenica. d) Nužno je navesti na osnovu kojih dokaza i činjenica proizlazi da je prijava osnovana:

1. imena osoba koje imaju saznanja o počinjenom kaznenom djelu, naravno ako raspolažemo tim podacima,

2. treba priložiti sve dokaze kojima raspolažemo, pismena koja mogu pomoći državnom odvjetniku i policiji u provođenju izvida. e) Ime i prezime oštećene osobe i njegova adresa. f) Podatke o podnositelju kaznene prijave (ime i prezime adresa). Ako je kaznenu prijavu podnijela određena osoba, državni odvjetnik mora tu prijavu riješiti uz obavijest oštećenoj osobi. Napominjemo kako državni odvjetnik i policija postupaju i na osnovu anonimne prijave.

14. Teme iz krim. metodika (seksualni delikti, organizirani kriminal)

Kod seksualnih delikata je bitno da žrtve ne prijavljuju zbog straha od sekundarne viktimizacije (osuda okoline, suočenje s počiniteljem itd.). Organizirani kriminal (droga, prostitucija, trgovanje ljudima, pedofilija) je povezan s korupcijom, nasiljem itd.

Kod objašnjavanja kaznenih djela silovanja potrebno je dobiti odgovore na 9 pitanja kriminalistike te ih poduprijeti sa još i drugim odgovorima sa kriminalističko taktičkog stajališta ili osnova kao npr. postoje li tragovi na odjeći i obući navodnog silovatelja, da li je djelo počinio pojedinac ili grupa, da li je bilo suučesnika, i sl. Samo objašnjenje silovanja nije lak posao jer da bi se dobili odgovori na postavljena pitanja potrebno je poduzeti sljedeće: -što prije izvršiti tjelesni pregled žrtve i medicinski pregled: opći, ginekološki i sudsko-medicinski, a ponekad provesti psihološko-psihijatrijska vještačenja -hitno osigurati mjesto događaja i pronaći eventualne svjedoke -hitno pristupiti provođenju očevida -planiranje krim.obrade -obavljanje razgovora sa žrtvom, sa svjedocima i sa osumnjičenikom.

nema postavljenih komentara
ovo je samo pregled
3 prikazano na 22 str.