Jure Kastelan-Seminarski rad-Knjizevnost
scuba_steve
scuba_steve

Jure Kastelan-Seminarski rad-Knjizevnost

15 str.
2broj preuzimanja
1000+broj poseta
100%od1broj ocena
Opis
Jure Kastelan,Seminarski rad,Knjizevnost,Crveni konj,Pijetao na krovu, Zagreb,1950. Biti ili ne, Malo kamena i puno snova,Izbor pjesama, Zvjezdana noć, Izabrane pjesme, Skoplje u tvojim očima, San u kamenu i druga viđen...
20 poeni
poeni preuzimanja potrebni da se preuzme
ovaj dokument
preuzmi dokument
pregled3 str. / 15
ovo je samo pregled
3 prikazano na 15 str.
preuzmi dokument
ovo je samo pregled
3 prikazano na 15 str.
preuzmi dokument
ovo je samo pregled
3 prikazano na 15 str.
preuzmi dokument
ovo je samo pregled
3 prikazano na 15 str.
preuzmi dokument
jure kastelan

1

1 ) KAŠTELANOV ŽIVOT

Jure Kaštelan je rođen 18.12.1919. u Zakučcu kraj Omiša. Završio je klasičnu gimnaziju u

Splitu. Slavistiku je počeo studirati u Zagrebu 1938., a 1942.priključio se antifašističkom

pokretu pa studij završava nakon rata, 1949. postaje asistentom na Filozofskom fakultetu gdje

je i doktorirao je 1956. s disertacijom «Lirika Antuna Gustava Matoša». Radio je u

uredništvu «Vjesnika» od 1945. i u izdavačkom poduzeću «Napok». Dvije godine proveo je

na Sorboni u Parizu od 1956-1958, 1980. bio je profesor i voditelj Katedre za teoriju

književnosti u odsjeku za jugoslavistiku.

Bio je od 1979 redovni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Prve književne i

kritičke radove objavljuje u :

«Jadranskoj vili», «Hrvatskoj smotri», «Jadranskom dnevniku», novinama «Novo doba»,

časopisu «Sjeme», u «Hrvatskoj reviji» i u «Jadranskoj straži».

Jedan je od osnivača EXAT-a i aktivni zagovaratelj legitimnog statusa moderne kao i

apstraktne umjetnosti.

Neposredno uoči rata 1940. najavio se kao «lirski pjesnik u pogonu», prvom zaplijenjenom i

uništenom zbirkom «Crveni konj», dosegnuvši odmah visoku estetsku, vrijednosnu razinu i

najavljući, u bitnome, i vlastitu poetiku : prozračniji izraz nasuprot vladajućem pjesničkom

standardu, te maštovitu neočekivaniju metaforizaciju i simbolizaciju.

Neopisivu ljepotu ovoga pjesnika čine spoj modernog i narodnog, domačeg, izraza. U

njegovom stvaralastu osječamo ljubav spram majke zemlje. »Nitko nije u ugaslom oku palih

skojevaca odgonetnuo tako blistave slike slobode, onoj kojoj su u mladosti poklonili .» 1

Dobitnik je nagrade «Vladimir Nazor». Za života su mu još dodijeljene : Nagrada grada

Zagreba, Goranov vijenac, Avnojeva nagrada.

Predstavnik je hrvatske poslijeratne književnosti.2 «Kaštelanov je položaj u hrvatskoj ratnoj

lirici upravo rapsodijski» 3

1 Ivo Frangeš, Povijest Hrvatske književnosti: 386 str. 2 predstavnici pslijeratne knjiž.: Ranka Marinkovića, Viktora Vidu i Vesne Parun 3 Ivo Frangeš, Povijest Hrvatske knjižćevnosti: 387 str.

2

1990. godine, 24. veljače je umro u Kliničkoj bolnici za plućne bolesti Jordanovac od

posljedica karcinoma bronha.

2 ) DJELA:

pjesme:

 Crveni konj, Zagreb,1950.

 Pijetao na krovu, Zagreb,1950.

 Biti ili ne, Zagreb, 1955.

 Malo kamena i puno snova,Zagreb,1957.

 Izbor pjesama, Beograd

 Zvjezdana noć, Zagreb

 Izabrane pjesme, Beograd

 Skoplje u tvojim očima, Zagrebu, 1964.

 San u kamenu i druga viđenja, Zagreb

 Divlje oko , Zagreb,1978.

 Pjesme, Sarajevo

 Pjesme o mojo zemlji, Banja Luka 1981.

drame:

 Pijesak i pjena, Zagreb

 I da i ne,( radio drama ) ,Radi Zagreb

 Prizori s pticom, Radio Zagreb

 Heautoskopija ,Radio Zagreb

priče:

 Čudo i smrt, Zagreb, 1961.

Istakao se i mnogim prijevodima, esejima, studijama,člancima...

3

3 ) KAŠTELANOVA POEZIJA

Kaštelan se već u Crvenom konju odlučio pisati stihove bitno različite od onih što su ih

pisali njegovi vršnjaci.

Njegov lirski konj, crveni Pegaz nije bio plah , nije strahovao od mraka povijesti i sumraka

građanske svijesti. Ni njegov jezik nije ostajao nijem na pragu epohe totalitarnog duha.

Kaštelan je iskreno vjerovao u poeziju makar samo kao patetičnu gestu, no u njegovim

kritikama je odmah uočena pjesnička vrijednost. On je bio pjesnik emocionalne oporbe,

socijalnog nezadovoljstva i romantične negacije.

U Poskočici koja se u selu pjeva , oslanjajući se na kanon narodnog iskustva, Kaštelan je

potvrdio onaj važan razlog poezije a to je «razlog dobra» . Kaštelana je već na samom

početku pjesnikovanja zanimalo sve što je bilo u ma kakvoj vezi s « ljudskom situacijom»

upravo stoga mu se poezija činila dobrim medijem svake takve provjere. Riječi koje je

prihvatio iz te drevne pučke tradicije počele su u novim okolnostima djelovati na začudan

način. Iz njih je počela kuljati začudna snaga.

Poezija koju je Kaštelan ispisivao, bila je između ostalog i samospoznaja, ta je poezija

posredstvom jezika otkrivala dubinu egzistencijalne neizvjesnosti.

Odustajanjem od opjevavanja idiličnih sadržaja i pastoralnih prizora, a u znaku nadolazećeg

rata i krvavije kaja će uskoro postati hrvatska i svjetska java , pjesnik je jasno iskazao

povijesnu situaciju, na gotovo manifestan način a istodobno i kao opreku prema dijelu

ondašnjih pjesničkih ideala.

Dinamit je pjesma koja prenosi revolucionarnu poruku negativnog koja je poput detonatora

aktivirala svijest i iskustva o povijesnoj borbi, političkim spoznajama, iskustvima i agoniju

4

pojedinca, te revolt klasnih sukoba i preobraziti ih u slike ironičnih primjera, u mračni

fatalizam stoljetnih pučkih iskustava:

« Kad svane 4

san

kad zora snese

dan

pod krilom šume,

sredinom ceste

kasat ću i ja

mobiliziran.

Na glavi šljem.

Ja ne koljem.»

U pjesmi se jasno iskazuje jedna od temeljnih značajki rane Kaštelanove poezije: prozodijska

jednostavnost i romantično shvaćanje svrhe pjesništva. Istaknuta je važnost ritma, uočljiv je i

razgovorni ton. Ponekad je riječ o angažiranoj poeziji a i o pjesmama plakatne

transparentnosti.

Modernitet kao namjerni sadržaj poezije u hrvatskom pjesništvu četrdesetih godina nije

spadao u sferu književnih ni društvenih tema. Tada se javlja nesrtrpljivi mladi pjesnik koji

nudi neki novi, opori, pučki, iskonski lirizam, grubu ali iskrenu osjećajnost i sposobnost da u

bizarnim pojedinostima predoči smisao uskraćene cjeline. Kaštelan uspostavlja neposredniji

odnos sa zbiljom. Autoru Crvenog konja ne bijaše cilj napisati samo lijepu i dobru pjesmu,

njega je morila opsesija da napiše istinsku pjesmu. Autentičnost je postala mjerilom

vrijednosti. Za Kaštelana je već tada poezija značila djelatnost a ne puko sredstvo.

Pjesma Predosjećaj jeseni na velegradskom pločniku, posvećena Drugovima Živki i psu, bila

je u potpunom obliku tiskana u Crvenom konju , a deset godina kasnije u Pijetlu na krovu

4 Jure Kaštelan; Dinamit

5

tiskano je samo posljednih 7 stihova, i to onih za koje se može reći da su pisani « na

narodnu».

Prvi dio je disharmoničan , drugi asocira na harmoničan, ali pjesniku nažalost uskraćen svijet.

Opreka je bila istaknuta namjernim korištenjem dviju prozodijskih sistema. U socijalizmu nije

bilo mjesta ničem kaotičnom, čak je i posveta cenzurirana . Valjda zbog straha da između psa

i drugova ne dođe do neke identifikacije. Dakle od autentične duhovne praznine svijeta uoči

rata nije ostalo ništa.

Kaštelan se ni na trenutak nije prepuštao lagodnom eksploatiranju osobne patnje i kulta

neshvaćenosti, nego je kroz stvarnost, neskrivenu konstekstualnost, zbilju dovodio u pitanje

čak i korištenjem narodne poezije. Knjiga pjesama Pijetao na krovu ( 1950) pojavila se u

mnogo, barem za hrvatsku poeziju, neprikladnijem trenutku. Ideja da postoji nekakva

«građanska književnost» donesena sa istoka škodila je ne samo socijalizmu nego i

književnosti .

Kaštelan je također počeo pisati poeziju o izgradnji , opjevavao ratna iskustva, zagovarao

optimizam, pristao je na cenzuru vlastite poezije, čak i one objavljene 10 godina ranije koja

je tada zbog političkih razloga bila zabranjena a sada estetski nepodobna.

Pijetao na krovu je otkrila za širu publiku nedovoljno poznatog pjesnika kojinije bio

osporavan nije ispunio sva očekivanja, a istodobno nije pokazao namjeru da nastavlja prvotni

uspjeh, jer nije želio biti oponašatelj samoga sebe.

«Kao da naliče na tvoju5

Daj mi, gazda janje bijelo,

Jučer sam bio ptica , i nebo za ruže,

Vidio sam je golu i zavolio je

Što si legla na bijelu uzglavnicu»

5 Ciklus Krvavija ( 1940-1941 ) jeka je one «eksplozije dinamita» što ju je pjesnik zapisao 10 godina

ranije/stihovi

6

nagoviješćuju da je posrijedi obraćanje ženi, ljubavno tepanje, ali i sugeriraju da se unutar

starih okvira ljubavne poezije pokušava iskazati neko novo čuvstvo, neki drugi drhtaj različit

od očekivanog i poznatog. Ljubav i svijetlo samo su dio trenutnog sveopćeg mraka i mržnje.

Temeljni cilj njegove poezije u tom je trenutku bitka da se zapravo iskaže modernitet. Revolt

nije očitovan samo promjenom pjesničke forme, nego i izmjeničnim odnosom između života i

umjetnosti, te odustajanjem od primjene pravila. Težnja da bude doduše anoniman ali uza sve

to i baš zato čovjek se maksimalno ostvaruje u Tifusarima. Kolektiv je autentičan samo ako

ga tvore pojedinci koji imaju svoju povijest, a po njoj i vlastitu sudbinu.

To je doba sve manje razlike između svijeta intimnosti i svijeta – tragičnih povijesnih i

psihičkih činjenica.

Npr.

Kao da naliče na tvoju ko

dani u zatiljku kameni.

stoje u opoziciji sa stihovima

Kao dani te ogrlice

gvozdene groze,

niz vilice, niz izrezano lice

kopitom se groze.6

Estetika ružnog je naravno naličje varke lijepog, savršenog, skladnog, poezija laži aktualizira

liričnost istinitog. Poezija teži ispitivanju savijesti, a ekstaza postaje tehnikom tehnikom toga

primicanja istinskom. Druga uočljiva karakteristika njegovih pjesama iz tog razdoblja, je

potreba da se bunt izrazi ekonomično.

6 ( Kao da naliče na tvoju kosu )

7

Ivan Goran Kovačić je snažno utjecao na Kaštelana, između njih se uspostavlja snažno

prožimanje i srodnost. Kaštelanova pjesma – poema Lanci na rukama je inspirirana

Goranovom Jamom.

Njegova poema Tifusari7 je također poslužila da iskaže svoj odnos prema smrti kao prema

mjestu povijesne identifikacije i provjere tragičnog osjećanja. Rat i smrt su dvije vrlo bliske

teme pjesnikova dramatičnog gledanja zbilji u oči. To je jedan od načina revolucioniranja

poezije. Sadržaj je osjećaj rasapa i izazov nestvarnih slika, smjesa užasa i idile. To je poezija

izrasla iz čina negacije. «Kaštelan spaja naoko nespojivo: krajni moderniteti i nadvremeni

kucaj pčke umjetnosti»8

Pregršt pjesama koje tvore zbirku Biti ili ne pune su sumnje, neodlučnosti i neizvjesnosti.

Pjesnik je priznao da je nadahnuće tražio u krizi odnosa prema svom prethodnom djelu. U

međuvremenu je socijalizam izgubio podršku društva.

U to vrijeme Kaštelan je bio među onima koji se nisu posve pomirili s postojećim stanjem.

Osnovana je likovna grupa EXAT za čiju je izložbu Kaštelan napisao Predgovor, a posljednja

rečenica Predgovora iskazuje koju je tezu zagovarao početkom 50-ih godina:

« Ja sam za nemir, za traženje i za nadarenost. «

Tvrđava koja se ne predaje je pjesma u kojoj Kaštelan zagovara i ukazuje na nužnost

konkretnog angažmana i potrebu konkretizacije nekih općih vrijednosti. U toj pjesmi Kaštelan

se ne odriče sintakse : Ja sam tvrđava s jedinom zastavom srca.

U ovoj zbirci još prevladava supstanca povijesnog dok će u narednim zbirkama prednost steći

mitsko. Njegova pjesma potvruđuje se povijesnošću, a povijest uvjerljivošću pjesničkog

iskaza. Za Kaštelana je tada pjesma više nego ikad ranije odjek svijeta i njegove povijesne

zbilje.

Ciklus pjesama ili poema Konjic bez konjika na neki način rekaoitulira neka iskustva ranijh

pjesama s ratnom tematikom iz knjige Pijetao na krovu , ali ujedno nagovještava proces

arhaizacije koji se pojavljuje u knjizi malo kamena i puno snova , a biva dominantan u

Divljem oku . Govor prihvaća gnomsku formu , te otkriva aforističnost i slikovitost.

Objektivizazija svijeta sučeljava se s lajt – motivom subjektivnog iskaza romantične

opijenosti.

7 Lirika otpora, sanjari revolucije, borci isključeni iz stroja ali uključeni u veliku kolonu patnje 8 I.Frangeš/Povijest Hrvatke knjiž./U njima je Kaštelan pronašao svog pjesnika

8

Kaštelan rabi dramatiku i ekspresiju nizanja i gomilanja unutar svake od 12 odabranih

situacija – legendi. Ti fragmenti kazuju svoje priče o konjicu čiji se konjanik izgubio, ali

upravo taj odsutni kas konja potencira onaj ljudski gubitak koji Kaštelan pjeva. Metafora,

slika, prispodoba, arhetipski sadržaj dokazi su toga ljudskog postojanja koje ostavlja iza sebe

različite, no uvijek prepoznatlive tragove. Topot simboličnog konja ( koji je vrlo čest simbol u

Kaštelanovoj poeziji ), preobrazuje se u osjećajno, on je proizvod ljudskog srca zabrinutog

zbog gubljenja i trošenja što ljudskom postojanju daju smisao:

Kako je hladna tvoja ljubavnica tvoja draga

gluva pustinja jauka tupa zjenica noći

vjerna tvoja kob bez srca i krvi

kako je hladna tvoja ljubavnica tvoja draga

između dvije obale svjetlosti

vjerna tvoja kob bez srca i bez krvi9

Pjesma uspomeni I. G. Kovačića središnji je dokaz takvih angažiranih pjesnikovih

intervencija u nacionalnu povijest kao način čitanja i prepoznavanja dijela biografije vršnjaka.

Pjesnik kroz stihove druguje s drugim pjesnikom. Živ s mrtvim, svjedok s legendom. Umoran

od svijeta senzacija i događaja, što će reći povijesti, Kaštelan počinje pjevati želju povratka

iskonskom:

Vratite me u gromade, u klisure, u spletove gorja

u zakone vječnosti moje djevičanstvo

Bacite u mora, u oceane i gromovima predajte me.

Vladari zemle, mir mi i san dajte.

1957. godine tiskao je svoju četvrtu knjigu pjesama Malo kamena i puno snova , iz koje

izdvajam pjesmu Najezda slika . U njima je pjesnički posao još uvijek rezultat nečijeg diktata.

Pjesma Kradljivci je u suprotnosti s Jadikovkom kamena :

9 Konjic bez konjika, J. Kaštelan

9

Okralo me sunce10

okrala me zemlja

što mi ostade

da sam sunce

suncu otimam

da sam zemlja

zemlji otimam

da od riba i od ptica

da od svijetla i od mraka

sebe

preotimam.

Očita je zamjena želje u odnosu na Jadikovku i poznati stih : Vratite me u gromade , u klisure

, u spletove gorja. Istodobno biva sve očitije da se Kaštelanov pjesnički jezik oslobodio

funkcionalnosti.

U zbirci pjesama Divlje oko , često se kao podloga koristi narodna podloga koristi narodna

poezija , osobito u scenskoj poemi Pjesak i pjena ( 1958.) , sve se više oslanja na postojeće

obrasce kulture , jer postaje jasno da pjesniku trajno biva bitnije od modernog. U Divljem oku

on se okreće onoj tradiciji koju možemo pratiti od Hesiodovih Poslova i dana. Kaštelan

shvaća da se svaki produkt kulture pa tako i pjesništvo oslanja na već stvorene oblike .

Prošlost je pjesniku bitna jer njega zanimaju korijeni bića sadašnjosti.

To je u načelu poezija citiranja tragičnih situacija. Kaštelan sam u pjesmama ističe neke riječi

kako bi ukazao na one izvore koji su utjecali na njega – npr. Eshil . U Divljem oku je

karakteristična svijest nasuprot prirode , fizičko spram metafizičkog, slika prema događaju,

suvremeno je zanimljivo i produktivno samo ukoliko je na neki način i uklopljivo u sedimenz

kulture :

Neka me još jednom zapljusne pradvna voda

Još jednom neka imenodavac objavi svoj bjeličasti

znak iz nijeme jezgre mraka

10 Jadikovka kamena, J. Kaštelan

10

4 ) Usmeno stvaralaštvo u Kaštelanovu opusu

Pjesma Nadničarska iz ciklusa Krvavija poslužit će nam za primjer kako rani Kaštelan

kompozicijsko – versifikacijski primjenjuje usmenoknjiževnu poetiku . Pjesma je ostvarena

stihom i ritmom narodne osmeračke lirike , s leksikom drevne svakodnevice ( npr. varićak,

barilo, steonica ); zatim tehinikom retoričke vrste zvana brojalica i posebno za

njukarakterističnom figurom etymologicom (post positi , dom domiti , u domu se udomiti ) .

Sve to funkcionira ritmičko – akustički kao i u brojilici , ali za razliku od brojilice , koja svoju

muzičko- akustičku komponentu ne pretvara u semantiku , Kaštelan se kreće fakturom

brojilice i onda blago označi pomak od brojilice u narodno povijesni sadržaj. Zadnja je strofa

tvorena ugledanjem na dostatno poznatu brojilicu Pošla koka na pazar , da bi posljednji stih

ritmom i rimom bio doduše u skladu s prethodnima , a li i označitelj semantike ; uslijedio je

dakle pomak od brojilice , što se postiže rimovanjem epskih leksema vuke: hajduke

Ako nećeš , ja ću znati

vuka zvati da te ždere , da te dere ,

zovi , vuče , druge vuke ,

ruke , muke za hajduke .

Srodan proces se zbiva i u pjesmi Ljubavna iz istog ciklusa , koja je ostvarena dugim stihom ,

ali je također građena tipičnostima lirske pjesme , zatim figurom etymologizom ,

karaktrističnom za brojilicu te leksikom jedne druge faktične brojilice , koji će se ovdje

ritmički i akustički funkcionalno rimovati ( i jednog kopca i jednog papca )

Poema Tifusari već je dovoljno isticana kao moderno oblikovana poezija u doba pisanja po

političkom diktatu . Doskočila je diktatu govorom prošlim i govorom zavičajnim .

11

Uptrebljava narodne deseterce ( naši mrtvi još se jače bore ).

Stih zamesti riječi , tragove i pute nastao je na deseteračkoj osnovici a označuje svaku

potencijalnu nepogodu , dok lirski osmerac Čovjeka ni vuka nije opće i narodno iskustvo u

krajnje oskudnim okolnostima : čovjek se , eto , bori za život i tamo gdje ljudska noga do tada

nije kročila .

Pijetao na krovu (1950 ) također metaforički povijesno priziva zavičajno ognjište11 , pa je

vrijednost apostrofirana obredima , običajima , usmenim pripovijedanjima , pjevanjima ,

nabrajanjima tužbalica i naricaljka , narodnim formama okupljanja .

Narodnosno , i ambijentalno , ispostavljen je ciklus Bezimeni , u kojemu je npr. istoimena

pjesma spjevana nasljedovanjem fakture narodne lirske pjesme .

Cjelokupno njegovo spoznajno iskustvo utemeljeno je na narodnom iskustvu ; njega nije

moguće dalje razvijati , jedino ga je moguće u vremenu primjenjivati. Narodno iskustvo biva

takvim i u Pjesmama o mojoj zemlji , pjesme ciklusa Čarobna frula , njih 7 na broju , građene

su na motivima narodnih predaja i bajka, što je primjetljivo već prema naslovima Čarobna

frula i Baš – čelik . Prigodna pjesma Skoplje u tvojim očima iz 1963. iskoristila je motiv epske

pjesme Zidanje Skadra u kontekstu potresom uništena grada i njegove obnove. Prigodna je

nastala te objelodanjena u zasebnoj knjizi Otvorena pjesma (1976 ) , recital u 17 dijelova

izveden u Kragujevcu na spomen događaja iz drugog svjetskog rata. I tu su usmena

književnost i narodna misao odlučna inspirativna i tvorbena komponenta : poslovica, poezija i

pripovijetka ponajviše .

Samo sunce, sunce, sunce

I galebovi svrate u letu

U tvoj san

U kamenoj kosi Mosora

O vjetrovi, vjetrovi, vjetrovi

Samo vjetrovi znaju toplinu tvojih obraza

Dah i disanje trava u vrtacima12

11 Iznikao iz Poljica čiji težaci od pamtivjeka nose u sebi :kamen nebo i more te želju za slobodom 12 jure Kaštelan, San u kamenu

12

5 ) Zaključak

Od poezije mladenačkog bunta , društvene negacije i estetskog osporavanja pa do lirike koja

je izrastala na tradicijama romantične vizije poezije kao kritike iskaza egzistencijalne situacije

, Kaštelan je , mijenjajući se , bio uvijek , doduše nekad više nekad manje , dosljedan sam

sebi, a nedosljedan svemu onome što je od žive jezične materije mitskog duha nastojalo

učiniti mrtvo slovo . On je bio svjestan karakterističnih težnji tada modernog nadrealizma, ali

je s druge strane osjećao potrebu pisanja poezije koja se po autentičnosti i izričajnoj

spontanosti ni po čemu ne bi razlikovala od narodne lirske pjesme i epske objektivnosti.

Zahtjev nije bio ostvariv ali je zato bio neobično zavodljiv. Stoga je Kaštelan jedna od bitnih

ličnosti hrvatskog moderniteta u rasponu od gotovo pola stoljeća.

Zbirke od Crvenog konja pa do Zavjeta za Epereion i pjesme tiskane na stranicama revija su

značajan i vrijedan dio novijeg hrvatskog pjesništva .

13

SEMINAR IZ KOLEGIJA

POVIJEST HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI

- JURE KAŠTELAN -

14

SADRŽAJ :

1 ) Kaštelanov život

2 ) Kaštelanov književni opus

3 ) Kaštelanova poezija

4 ) Usmeno stvaralaštvo u Kaštelanovu opusu

5 ) Zaključak

6 ) Literatura

15

6 ) LITERATURA

Ivo Frangeš : Povijest hrvatske književnosti

Nakladni zavod Matice hrvatske , Zagreb-Ljubljana ,

1987.

Emica Calogiera: Hrvatski

Zagreb, 1997

Internet, www.sitno.hr

nema postavljenih komentara
ovo je samo pregled
3 prikazano na 15 str.
preuzmi dokument