Međunarodno finansijsko pravo, Ispiti' predlog Ekonomsko pravo. Međunarodni univerzitet u Sarajevu
Ajdina
Ajdina

Međunarodno finansijsko pravo, Ispiti' predlog Ekonomsko pravo. Međunarodni univerzitet u Sarajevu

19 str.
12broj preuzimanja
865broj poseta
Opis
MFP
20 poeni
poeni preuzimanja potrebni da se preuzme
ovaj dokument
preuzmi dokument
pregled3 str. / 19
ovo je samo pregled
3 prikazano na 19 str.
preuzmi dokument
ovo je samo pregled
3 prikazano na 19 str.
preuzmi dokument
ovo je samo pregled
3 prikazano na 19 str.
preuzmi dokument
ovo je samo pregled
3 prikazano na 19 str.
preuzmi dokument

pitanja iz međunarodnog finasijskog prava

Pitanja i odgovori za prvu parcijalu.

Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu.

1. Šta je međunarodno finansijsko pravo?

Međunarodno finansijsko pravo prema prof. dr. Božidaru Jelčiću je ukupnost normi kojim se reguliraju međunarodni finansijski odnosi, odnosno rijeđe finansijskopravni odnosi između međunarodnih organizacija i određenih država. Subjekt međ. Finansijskg prava je država tj. njeni finansijski organi, međunarodne organizacije( vladine i nevladine) u ulozi organa s područja poslovnih finansija. Prof. dr. Vladimir Murko konstatira da o „ međ finansijski odnosima govorimo onda kada ti odnosi stoje u vezi sa dvije finansijeske privrede sa elementima insotranosti“. Poznati stručnjak za međ. Finansijsko pravo Lippert smatra da bi se pod njima trebalo razumjevati skup normi koje reguliraju finansijesko pravne odnose sa inostranstvom. Tako on u svome udžbeniku izlaže sl: međ porezno pravo, međ dvostruko oporezivanje i njegovo izbjegavanje, međ monetarno pravo, međ platni promet i međ dugove. Izvori međunarodnog finansijskog prava su slijedeći : međ ugovori, međ običaji, presude međunarodnih sudova i arbitraža kao i domaći , zatim unutrašnji koji reguliraju pitanja iz međunarodne saradnje. Zbog dinamike i obima međunarodne ekonomske saradnje izvori imaju tendenciju širenja.

2. Koji su izvori međunarodnog finansijsko prava?

Izvori međunarodnog finansijskog prava su slijedeći : međunarodni ugovori, međunarodni običaji, presude međunarodnih sudova i arbitraža kao i domaći zakoni, zatim unutrašnji koji reguliraju pitanja iz međunarodne saradnje, kao i propisi međunarodnih organizacija koji se ne protivurječe principima međunarodnog prava. Zbog dinamike i obima međunarodne ekonomske saradnje izvori međunarodnog finansijskog prava imaju tendenciju širenja pa im treba posvetit odgovarajuću pažnju.

3.Uporedit finansijsko pravo sa međunarodnim finansijskim pravom?

Ako posmatramo finansijsko pravo prema područiju njegove primjene možemo ga podijeliti na nacionalno(domaće, unutrašnje) i međunarodno. Finansijsko pravo je skup normi što uređuju odnose prikupljanja, raspodjele i trošenja sredstava radi financiranja javnih djelatnosti i financijsko poslovanje pravnih osoba, osobito radi javnog nadzora nad pribavljanjem i trošenjem njihove imovine. Međunarodno finansijsko pravo je ukupnost normi kojim se reguliraju međunarodni finansijski odnosi, odnosno rijeđe finansijskopravni odnosi između međunarodnih organizacija i određenih država. Izvori kod Finansijskog prava su unutrasnji( Ustav, zakon, podzakosnki akt, praksa sudova i pravna nauka) a kod Međunarodnog finansijskog prava su:

2

međunarodni ugovori, međunarodni običaji, presude međunarodnih sudova i arbitraža kao i domaći zakoni.

4. Subjekti nacionalnog finansijskog prava i međunarodnog finansijskog prava?

Subjekt međunarodnog Finansijskg prava je država tj. njeni finansijski organi, međunarodne organizacije( vladine i nevladine) u ulozi organa s područja poslovnih finansija. Subjekti nacionalnog finansijskog pravasu: država i pravna i fizička lica koje su podređena autoritetu državne vlasti.

5. Subjekti globalizacije?

Međunarodne kompanije, ili kako se u novje vrijeme sve češće nazivaju transnacionalne korporacije su glavni ekonomski nosioci globalizacije i udarna snaga njenog širenja. Međutim dobar primjer uklapanja u globalizaciju daju neke države kao npr. države Dalekog istoka tzv. „Azijski Tigrovi“ Južna Koreja, Tajland, Singapur, Malezija, Hong Kong pa i Kina. Na procese globalizacije vrše uticaj i određene međunarodne organizacije poput MMF i dr. One određuju i nameću svoje uslove za dobjanje kredita zemljama u razovju, bez kojih ove ne bi mogle finansirat svoje potrebe tzv STAND BYaranžmane. Tako subjektima globalizacije možemo smatrati: Međunarodne kompanije, države i međunarodne finansijske organizacije.

6. Uticaj globalizacije na suverenitet?

Dosadašnja iskustva u sporovođenju globalizacije potvrđuju da taj proces utiče na suverenitet država. Moćna, nekontrolisana ekonomska snaga izražena u krupnom finansijskom kapitalu, uz asistenciju nekih međunarodnih institucija (MMFi dr) utiču na položaj, funkcije država u razovju, u pravcu smanjenja pa i anuliranja njenog suvereniteta i autonomije u ekomomskoj politici. Nakon dominacije državnog suvereniteta u međunardnom pravu ustanovljenog jos prije 350. godina danas se dovodi u pitanje jer slobodno svjetsko tržište i slobodno kretanje kapitala ne prihvata nacionalne granice i suverenitet država. Izgrađuje se nova međunarodna mreža institucija počev od ekonomskih, vojnih, nevladinih koje povezuju države i na koje države prenose neke funkcije. To sve umanjuje ekonomske funkcije države i onemogućuje vođenje samostalne ekonomske politike. Prema ultraglobalistima nacionalne države treba polahko da nestaju u treba da samo pomognu uključivanje zemlje u svjetske globalne procese, a nacionalne kulture treba da se polahko uklapaju u modernu svjetsku (čitaj Američku) kulturu. Umjereni globalisti smatraju da država treba da pomogne uključivanje nacionalnih ekonomija u svjetsko procese globalizacije, takvo stajalište zauzima i Gidens.

Mnoge zemlje u razvoju nužno trebaju pomoć i ne bi mogle finansirati svoje potrebe da ne govorimo o razvoju tih država. Toga je svjestan i MMF, zato uporno i beskomprominsno nameće svoje zahtjeve i uslove za dobijanje kredita, odnosno za potpisivanje tzv. „STAND BY“ aranžmana, da bi počeli da ulažu u tu zemlju. Uloga nacije, odnosno države u kulturi je jača i otpornija prema globalizaciji, nego što je globalizacija ekonomije.

7. Pozitivne i negativne strane globalizacije?

Jasno je da globalizacija utiče na suverenitet država i mješa se u nacionalne ekonomije. Sve zemlje se ne prilagođavaju podjednako globalizaciji neke imaju uslove za to: kapital, tehnologiju i preduzetnike, dok se druge zemlje veoma defiticitarno prilagodavaju tim svjetskim globalizacionim procesima, ovisno od sredstava kojim raspolažu. Liberalizam smatra da će trnsferom sredstava iz manje produktivnih oblasti dovodeći te oblsti do nulte stope ka onim koje imaju veliku produktivnost doći do napredka države međutim to nije tačno. Ovaj se pristup nije pokazao ispravnim u zemljama u razvoju, jer zatvaranjem radnih mjesta u manje produktivnim industrijama pod pritiskom jake konkurencije nisu automatski otvarala nova radna mjesta u produktivnijim granam. Zemlje u razovju nisu u ravnopravnom položaju sa međunarodnim organizacijama (MMF i dr). Međutim dobar primjer uklapanja u globalizaciju daju neke države kao npr. države Dalekog istoka tzv. „Azijski Tigrovi“ Južna Koreja, Tajland, Singapur, Malezija, Hong Kong pa i Kina. Mnoge od njih su uz državnu pomoć prvo unaprijedile obrazovanje i zdravstvo. Zatim su uz pmoć državne ekonomske politike povećali investicije i izvoz. Glavni izvor investicija je bila domaća štednja, ali i strani kapital. One su brzo došle na nivo srednje razvijenih zemalja, a neke i iznad toga.

8. Da li države članice EU zadržavaju svoj fiskalni sistem?

Da, države članice EU zadržavaju svoj fiskalni sistem. Međutim, u formalno pravnom smislu, EU se kreće u pravcu fiskalne unije. Fisklana integracija, koja je u toku, nalazi se u fazi jačanja nadnacionalnog fiskalnog suvereniteta EU nad zemljama članicama.

Reformisano fiskalno upravljanje EU, koje je u primjeni od 01.01.2013. godine, u značajnoj mjeri ograničava samostalnost zemalja članica u vođenju fiskalne politike.

Da bi Evropska komisija i Savjet ministara EU mogli da nadgledaju fiskalnu politiku zemalja članica EMU( Evropske monetarne unije), 1997. godine je usvojen PAKT ZA STABILNOST I RAST. Pravni osnov ovog Pakta su članovi 121 i 126 Ugovora o funkcionisanju EU. Pakt za stabilnost i rast je

4

dobio zakonsku formu usvajanjem EU regulativa koje sadrže preventivne i korektivne mjere za slučaj da se neka zemlja članica, koja je pretendovala da uđe u euro zonu, ne pridržava referentnih vrijednosti za budžetski deficit i javni dug.

Kada je godine 2000. euro pušten u opticaj, Pakt za stabilnost i rast je postao osnova fiskalnog upravljanja u EU.

Formulacijom njegovih PREVENTIVNIH MJERA, u evropsko pravo uvedena je zajednička fiskalna kontrola koja ima zadatak da djeluje u slučaju pojave prekomjernog budžetskog deficita u nekoj od zemalja članica euro zone.

Formulacijom KOREKTIVNIH MJERA stvoren je mehanizam koji bi trebao da se automatski aktivira ukoliko zemlja članica euro zone ne bi otklonila prekomjerni budžetski deficit u propisanom roku.

Načela fiskalne discipline postala su integralni dio nacionalnih zakonodavstava velike većine zemalja članica EU. Zemlje su Evropskom sudu pravde dale u nadležnost da odlučuje o tome da li se one pridržavaju tih načela i da predlaže primjenu preventivnih i korektivnih mjera.

9. Da li postoji jedinstveni poreski oblik koji je u nadležnosti EU?

Ne postoji jedinstveni poreski oblik koji je u nadležnosti EU. Uvođenje poreza je i dalje u isključivoj nadležnosti zemalja članica – FISKALNI SUVERENITET. Porezni propisi pripadaju nacionalnom poreznom sistemu određene članice. Ipak, porezni suverenitet je ograničen, odnosno podijeljen između Unije i država članica.

Stvaranje EPS ( Evropskog poreznog sistema) je cilji EU, ali dugoročnog karaktera.

10. Da li državama u potpunosti pripada fiskalni sistem?

Ne, državama ne pripada u potpunosti fiskalni sistem. Šefovi država ili vlada zemalja članica EU su 26.10.2011. godine postigli dogovor o daljem jačanju fiskalnog okvirnog upravljanja. Na osnovu ovog dogovora, 02.03.2012. godine sve zemlje EU, osim Velike Britanije i Češke Republike, potpisale su Sporazum o stabilizaciji, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji . Sastavni dio ovog međudržavnog sporazuma je Fiskalni sporazum kojim jača koordinacija i konvergencija ekonomskih politika zemalja članica kao i mjera koje se odnose na upravljanje euro zonom. Fiskalni sporazum je stupio na snagu 01.01.2013. godine.Zemlja članice EU koje su potpisale Fiskalni

sporazum ODREKLE su se dijela svog fiskalnog suvereniteta i prenijele ga na nadnacionalni nivo EU.

Uz potpisivanje ovog međudržavnog sporazuma, ove zemlje su prihvatile obavezu da njegov sadržaj postane dio njihovih Ustava ili drugih nacionalnih pravnih akata sličnog karaktera. Intencija EU je da u narednom petogodišnjem periodu Fiskalni sporazum preraste u regulativu Evropskog prava.

Da bi Evropska komisija i Savjet ministara EU mogli da nadgledaju fiskalnu politiku zemalja članica EMU, 1997. Godine je usvojen Pakt za stabilnost i rast koji je dobio zakonsku formu usvajanje regulativa koje sadrže preventivne i korektivne mjere. Države članice su dale Evropskom sudu pravde u nadležnost da odlučuju o tome da li se pridržavaju načela i da predlaže primjenu korektivnih i preventivnih mjera. Fiskalno disciplinovanje zemalja članica podrazumijvalo je uravnoteženje njihovih budžetau srednjem roku i njihovu obavezu da se pridržavaju referentnih vrijednosti, utvrđenih za budžetski deficit i javni dug. Ovih referentnih vrijednosti dužne su da se pridržavaju kako zemlje koje pretenduju da uvedu euro tako i one koje se već nalaze u euro zoni. U fromalno pravnom smislu, EU se kreće u pravcu fiskalne unije. Fiskalna integracija koja je u toku, nalazi se u fazi jačanja nadnacionalnog fiskalnog suvereniteta EU nad zemljama članicama jer je smatrano da stabilnost eura zavisi od uspostavljanja fiskalne discipline zemalja članica Ekonomske i monetarne unije.

11. Uloga transnacionalnih kompanija u globalizaciji?

Međunarodne kompanije su u novije vrijeme glavni ekonomski nosioci globalizacije i udarna snaga njenog širenja. Poznato je da slobodno tržište stvara koncetraciju i centralizaciju pa nije nikakvo iznenađenje jačanje velikih kompanija u uslovima slobodnog djelovanja tržišta u drugoj polovini 20og vijeka. Također poznato je da je država osnivala i podsticala stvaranje kompanija (Velika Britanija osnovala Istočno-indijsku kompaniju1858). Transnacionalne kompanije se šire vrlo dinamično i pri kraju 20og vijeka u svijetu je bilo više od 450 hiljada međunarodnih kompanija.

12. Kome pripada fiskalni suverenitet EU?

Povrh svega toga što se zajednička valuta uvela još 2002 godine, fiskalni suverenitet zemalja članica ostao je na nacionalnom nivou. Tek 2013 godine stupio je na snagu ugovor kojim su se zemlje članice EU koje su se dijela svog fiskalnog suvereniteta i prenijele ga na nadnacionalni nivo EU. Naime, uz potpisivanje ovog međudržavnog sporazuma, ove zemlje su prihvatile obavezu da ugovor postane dio njihovog Ustava. Dakle, uvođenje poreza je i dalje u nadležnosti zemalja članica. Ipak, porezni suverenitet je ograničen, tj. podjeljen između Unije u država članica.

6

13. Na kojim propisima je utemeljena EU kao institucionalni vid međunarodne saradnje?

Institucionaliziran vid međuvladine saradnje utemeljene na propisima nadnacionalnog ili supranacionalnog karaktera. Odnosi između država članica Unije, te između pojedinaca, odnosno fizičkih i pravnih osoba i država regulirani su:

-Sporazumima EU kojima se daje ustavotvorni značaj ( Ugovor o ECSC, Ugovor o EC, Ugovor o EUROATOM)

- Subsidijarnim konvencijama koje imaju, u hijerarhiji pravnih akata niži položaj i manji pravni značaj (Ugovor kojim se osniva Vijeće i Komisija EZ, Prvi ugovor o budžetu, Prvi ugovor o pristupanju, Ugovor o EU (Mastrihski sporazum), Lisabonski ugovor....

-Odlukama i drugim aktima različite pravne snage ( uredbe, direktive, odluke, preporuke i mišlejnja)

14. Koji su segmenti evropske integracije?

Posmatranjem procesa integriranja zemalja članica EU u oblasti ekonomskih odnosa i saradnje može se uočiti pet segmenata ekonomske integracije, i to :

1. Slobodna trgovinska zona

2. Carinska unija

3. Zajedničko tržište

4. Monetarna unija

5. Ekonomska unija (predstavlja ishodište procesa integracije zemalja članica- integriraju fiskalnu, monetarnu, socijalnu i ekonomsku politiku, pri čemu svaka država zadržava svoj politički suverenitet, dakle ovaj proces se odvija bez političke integracije u jedinstvanu federalnu državu)

15. Kroz koju se ekonomsku dimenziju reflektira formalno integriranje država članica?

Formalno integriranje država članica se reflektira kroz političku i ekonomsku dimenziju. Kroz ekonomsku dimenziju reflektiralo se uspostavom jedinstvenog ekonomskog prostora- zajedničkog tržišta i jedinstvene valute- Eura

Ekonomska dimenzije evropskih integracionih procesa dio je ukupnih promjena u svjetskom ekonomskom prostoru, naglašavaju 2 vrste promjena:

1. Makroekonomske (međunarodna trgovina i međunarodni ekonomski odnosi)

2. Mikroekonomske (industrijeske politike i konkurencija)

16. Šta je činilo prethodnicu zajedničkog tržišta? ( u prezentaciji odgovor)

Prethodnicu stvaranju zajedničkog tržišta činilo je:

Otklanjane carinskih i kvantitativnihbarijera slobodnoj trgovini između zemalja članica

• Osiguranje poštivanja temeljnih ekonomskih sloboda kretanja roba i uslug, mobilnost radne snage i kapitala,

• Uspostave pravila koja otklanjaju nelojalnu konkurenciju i omogućavaju fer tržišnu utakmicu

• Postupno približavanje i koordiniranje u oblasti makroekonomske politike zemalja članica

Usklađivanje fiskalnih politika, te eliminiranje porezne diskriminacije prilikom uvoza

Zajedničko istupanje prema vanjskotrgovinskim partnerima (zemljama nečlanicama)

Kreiranje zajedničkih politika u različitim područjima

17. Mjere fiskalnog prilagođavanja?

Prema „paketu 6“, situacija prekomjernog budžetskog deficita postoji kada u zemlji članici euro zone postoji učešće budžetskog deficita u BDP veće od 3%, učešće javnog duga u BDP veće od 60% i ako su faktori relevantni za njenu ukupnu situaciju nepovoljni. Ukoliko se utvrdi da se konkretna zemlja nalazi u situaciji prekomjernog budžetskog deficita, ona mora usvojiti i u zadatom roku sprovesti plan fiskalnog prilagođavanja. Uvodi se i niz preventivnih mjera a to su:

a. Ex ante upozorenje zemlji članici da se disciplinuje u pridržavanju plana f. p.

b. Utvrđivanje kvantitativnog kriterijuma za mjerenje sukcesivne godišnje obaveze smanjivanja budžetskog deficita

8

c. Uvođenje pravila rashoda, prema koje, u srednjem roku, javni rashodi treba da rastu sporije od potencijalnog BDP.

d. Utvrđivanje kvantitativnog kriterijuma za značajno odstupanje od plana fiskalnog prilagođavanja

18. Mjere država članica u sprovođenju plana smanjivanja javnog duga?

Zemlja članica koja se nađe u situaciji prekomjernog budžetskog deficita, dužna je da u toku trogodišnjeg tranzitornog perioda sprovede plan smanjivanja javnog duga. Za ocjenu kretanja javnog duga u tom tranzitornom periodu „paketom 6“ uvedena su nova kvantitativna mjerila:

a. U tranzitonom periodu, dozvoljeno je da smanjivanje javnog duga odstupa od utvrđenog plana najviše 0,25 % BDP.

b. Ukoliko se u tranzitornom periodu javni dug ne smanjuje u skladu sa utvrđenim planom, ispituje se da li je njegovo nedovoljno smanjivanje izazvano cikličnim ili strukturalnim činiocem. Ako je ovo drugo radi se o poljedici neodgovarajućih diskrecionih odluka nosilaca ekonomsle politike.

c. Ako je uzrok nedovoljnog smanjivanja javnog duga strukturne prirode, loši su izgledi da se u narednoj godini javni dug smanjuje planiranom dinamikom, pa se stvara osnov za uvođenje finansijskih sankcija.

19. Koje su sankcije za nepridržavanje plana fiskalnog prilagođavanja?

a) Obaveza polaganja kamatonosnog depozita u visini 0,2 % BDP ake se država članice ne bi pridržavala utvrđenog plana fiskalnog prilagođavanja

b) Ukoliko ni 7 mjeseci poslije upozorenja ne bi bilo napretka u smanjivanju odstupanja od utvrđenog plana fiskalnog prilagođavanja uvele bi se obaveze polaganja nekamatonosnog depozita u visini 0,2 % BDP

c) Novina koja je uvedena „paketom šest“ sastoji se u tome da se nekamatosni depozit može pretvoriti u novčanu kaznu u slučaju odstupanja od plana fiskalnog prilagođavanja

d) Svake godine u kojoj bi se primjenile sankcije u obliku novčane kazne, Savjet ministara EU bio bi u obavezi da procjenjuje da li kažnjena zemlja članica euro

zone preduzima aktivnosti u pravcu primjene utvrđenog plana fiskalnog prilagođavanja. Ukoliko to ne bi bio slučaj, Savjet ministara EU bi mogao da donese odluku o dodatnoj novčanoj kazni.

20. Razlozi usklađivanja poreza prema Brummerhoffu?

Razlozi usklađivanja poreza pod okriljem EU mogu se razvrstat u slijedeće četiri skupine:

1. Osnivanje zajedničkog tržišta i uspostavljanje pravila koja bi jamčila poticajno djelovanje konkurencije.

2. Postupno približavanje i ujednačavanje gospodarskih politika zemalja članica.

3. Uvođenje niza zajedničkih politika u različitim područijima.

4. Finansiranje EU vlastitim sredstvima.

21. Ciljevi prve smjernice?

Prva smjernica o uskalđivanju pravnih propisa država članica o općem porezu na promet od 11.04 1967 zatražila je od država članica ugradnju pdv a sa pravom na odbitak pretporeza u njihove porezne sustave. Navednu ugradnju je trebalo izvršiti do 1. januara 1970 godine al je nekim državama članicama taj rok produžen zbog administrativnih razloga.

22. Cilj druge smjernice? Druga smjernica o uskalđivanju pravnih propisa država članica o strukturi i modalitetima primjene zajedničkog sustava poreza na dodanu vrijednost pružila je daleko više pojedinosti. Precizirala je da to treba da bude PDV potrošnog tipa te da pobliže odredila način oporezivanja isporuke dobara i usluga u zemlji. Oporezivanje uvoza te oslobađanje od oporezivanja izvoza prihvatila je načelno odredište robe s ciljem izbjegavanja dvostrukog oporezivanja. Odredila je da se može uvesti povišena i snižena porezna stopa.

23. Cilj šeste smjernice?

Šesta smjernica je trebala biti ugrađena u nacionalno zakonodavstvo 1. januara 1983. godine. Istodobno sa njenim stupanjem trebala je prestati važiti druga smjernica, dok je sruga smjernica dala samo osnovna načela oporezivanja prometa PDV-om, dotle je šesta smjernica pobliže odredila i uskladila odredbe europskog PDV-a. Najvažnije je da je njome utvrđena jedinstvena porezna osnovica za članice. Tako je šesta smjernica između ostalog odredila obuhvat PDV-a, porezne obveznike, porezne transakcije, mjesto njihovog oporezivanja, trenutak njihovog nastanka, način određivanja oporezivog iznosa, izuzeća od plaćanja PDV-a odbitke prilikom paćanja PDV-a te posebne oblike PDV-a.

10

24. Razlike u poreznoj osnovici u zemljama članicama EU?

Razlikuje se u tome o kojoj se vrsti oporezivanja prometa radi. Ako je riječ o isporuci dobara i vršenju usluga na područiju zajednice, poreznom osnovicom smatra se protuvrijednost svega onoga što je isporučitelj dobara dobio od stjecatelja istog tog dobra ili usluge. Ako je riječ o uvozu dobara poreznu osnovicu čini visina carinske vrijednosti.

25. Kad je prvi put uveden PDV?

PDV je prvi put uveden 1967 godinu u Danskoj, to je jedina zemlja koja ima više od 40 stopa poreza na dodatu vrijednost.

26. Porezna oslobađanja u sistemu PDV i njihove vrste?

Za određene isporuke dobara i usluga predviđena su porezna oslobođenja, riječ je o uslugama koje služe opštem dobru npr. (bolesnička skrb, medicinsko zbrinjavanje, dobra i usluge u svezi sa socilanom skrbi, nastava podučavanje, određene kulturne uslužne djelatnosti ili isporuka prehrambenih namirnica) kao i određenim prometima u vezi sa osiguranjem, određenim kreditima, nekim bankarskim uslugama, isporukom poštanski vrijednosnica, igrma na sreću itd.

27. Posebne odredbe u vezi plaćanja PDV.a u EU ?

Usklađivanje poreza na dodatnu vrijednost porezno je područje sa kojim je EU daleko odmakla, te se može govoriti o velikom stepenu usklađenosti PDV-a između država članica.

Evropski sustav poreza na dodatnu vrijednost tiče se proizvodnje i prodaje dobara i izvršavanja usluga koji se prodaju i stiču radi potrošnje na području EU. Predmet oporezivanja su sljedeći oporezivi prometi koje porezni obaveznik vrši na području države članice:

a) isporuka dobara

b) sticanje dobara koja potiču iz jedne države članice na područje druge države članice

c) izvršavanje usluga

d) uvoz dobara iz trećih država ( država izvan EU )

Ako je riječ o isporuci dobara i vršenju usluga na području EU, poreznom osnovicom se smatra protuvrijednost svega onoga što je isporučitelj dobra ili izvršitelj usluge dobio od stjecatelja tog istog dobra ili usluge. Ako je riječ o uvozu dobara, poreznu osnovicu predstavlja iznos carinske vrijednosti.

Redovita porezna stopa utvrđena je kao postotni udio porezne osnovice. Do 31.10.2010. nije smjela biti niža od 15 %. Državama članicama je dopušteno uvesti jednu ili najviše dvije snižene porezne stope, koje ne smiju biti niže od 5%.

U određenim slučajevima vrijede posebne odredbe u vezi sa plaćanjem PDV-a : a) mali poduzetnici

b) poljoprivredni proizvođači ( zajedničke paušalne odredbe )

c) rabljeni proizvodi, kulturna dobra, kolekcionarsk primjerci i antikviteti

d) ulagačko zlato

e) putničke agencije

f) elektronički izvršene uslušne djelatnosti

28. Harmonizacija direktnih i indirektnih poreza ( razlozi harmonizacije, ciljevi, dosadašnji doseg) ?

Harmonizacija direktnih poreskih oblika u fiskalnim reformama, prvenstveno oporezivanja dobiti preduzeća i imovine, vrši se na osnovu usvojenih komunitarnih akata u EU. Osnovni ciljevi harmonizacije u ovim komunitarnim aktima odnose se na eliminisanje dvostrukog oporezivanja u međukompanijskim isplatama dividendi, kamata i autorskih naknada, arbitražne postupke prema povezanim kompanijama, zejdnički sistem oporezivanja kapitalnih dobitaka po osnovu statusnih promjena, otklanjanja štetne poreske konkurencije kod poreza na dobit korporacija, obezbjeđenje jednog poreskog tretmana malih i srednjih preduzeća, kao i rezidentnih i nerezidentnih fizičkih lica.

U EU se ne insistira na ukidanju fiskalne suverenosti država, ali se teži stvaranju jedinstvenog fiskalnog sistema u dugoročnom periodu.

Savremene države u procesu stvaranja uslova za međunarodne integracije i slobodno kretanje roba, ljudi, kapitala na globalnom tržištu uvele su porez nda dodatu vrijednost, koji predstavlja osnovni izvor javnih prihoda. U cilju harmonizacije indirektnih poreza, odnosno posrednih poreza, posebno poreza na dodatu vrijednost, usvojena su brojna komunitarna akta. U EU se primjenjuju različite standardne i umanjene porezne stope poreza na dodatu vrijednost u pojedinim državama. Standardne stope se kreću od 15% do 25%. Učešće poreza na dodatu vrijednost u pojedinim državam se kreće od 5,5% do 10,6% . U EU je donesena 112. direktiva u odnosu na harmonizaciju PDV-a kojom je ukinuta šesta. Donijete su mjere u spriječavanju evazije i utrđeni rokovi razmjene informacija koje se odnose na PDV. Akcize predstavljaju značajan instrument u

12

fiskalnim sistemima država članica EU. Akcizama se oporezuje naftni derivati, alkohol, duhan itd. Akcize se javljaju u cilju fiskalne i soc. Politike racionalizacije energetske tražnje, zaštite životne sredine i ublažavanje regresivnih poreza na dodatu vrijednost. U cilju harmonizacije akciza donešene su brojne direktive. Tako je utvđena zajednička lista akciznih proizvoda , pri čemu pojedine države imaju pravo da uvode akcize i na druge proizvode. Prihodi od akciza imaju značajno učesće u javnim prihodima država članica EU.

29. Ciljevi harmonizacije poreznih sistema?

1.-Osnivanje zajedničkog tržišta i uklanjanje fiskalnih prepreka koje remete konkurenciju na zajedničkom tržištu 2.-Uklanjanje fiskalnih smetnji koje utječu na slobodno kretanje roba , ljudi i kapitala na cijelom području EU 3.-Postepeno međunarodno približavanje ekonomskih politika zemalja članica 4.-uvođenje niza zajedničkih politika u različitim područjima koje omogućava finansiranje EU vlastitim sredstivima 5.- osiguravanje ekonomske neutralnosti fiskalnih sistema članica u pogledu geografske alokacije resursa i poštivanje načela nedisikrimancije poreznih subjekata i proizvoda u vezi s njihovom rezidencijom i porijeklom

30. Komuniratni akti vezani za harmonizaciju neposrednih poreza?

1.-Direktiva o poreskom tretmanu dividendi koje filijala isplacuje matičnoj kompaniji Council Directive 90/435/EEC 2.-Direktiva o ooporezivanju kamata i atuorskih naknada isplaćenih u odnosima između povezanih preduzeća , koja se nalaze u različitim dražaavama EU Council Directive 2003/48/EC 3.-Arbitražna konvencija –Convetnio 98/436/EEC 4.-Direktiva o poreskom tretmanu statusnih promijena kod kompanija Council Directive 90/434/EEC 5.-Kodeks o obavljanju poslovanja 6.-Direktiva o oporezivanju prihoda od štednje u obliku kamate-Council Directive 2003/48/EC 7.-Preporuke o poreskom tretmanu nerezidentnih lica Commission Recommendation 94/79/EC 8.-Preporuka o poreskom tretmanu malih i srednjih preduzeća Commision Recommendation 94/390/EC

31. Izvori sekundarnog poreznog prava

Pravni akti koji čine izvor sekundarnog poreznog prava su :uredbe, direktive , odluke-kao pravno obvezujući akti , te preporuke ,mišljenja i atipična pravna akta koja tijela EU donose u okviru postupaka i radnji za koj su ovlaštena.

32. Modeli otklanjanja dvostrukog oporezivanja?

1.-OECD-ov Model ugovora u odnosu na poreze na dohodak i imovinu

Potrebno je da se odrede i standardiziraju situacije poreskih obveznika, kroz primjenu zajedničkih rješenja na identične slučajeve dvostrukog oporezivanja.Neophodno je , dakle , da sve zemlje članice međusobno zaključuju bilateralne ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja , zasnovane na istim principima , definicijama i metodama , uz isti način tumačenja i primjene .Standardizacija ugovora obezbjeđuje stabilan ambijent za međunarodno poslovanje i investiranje , eliminiše nelojalnu poresku konkurenciju i otklanja poresku barijeru koju dvostruko oporezivanje predstavlja za slobodno kretanje roba, kapitala , tehnologije i lica između zemalja članica.

2.-Model ugovora Ujedinjeni nacija o dvostrukom oporezivanju između razvijenih zemalja i zemalja u razvoju

Model ugovora Ujedninjenih nacije nije , kao i ostali modeli ugovora , obavezan i ne smatra se zvaničnom formlanom preporukom Ujedinjenih nacija .Njegova namjena je da ukaže na moguća rješenja spornih pitanja koja bi bila prihvatljiva za obje potencijalne ugovorne strane i da , na taj način , olakša pregovore , eliminišući potrebu za analizama i drugim diskusijama prilikom zaključenja ugovora. Model ugovora Ujedinjenih nacija predstavlja kompromis između principa izvora i primjene principa rezidentnosti , iako pridaje daleko veći značaj principu izvora nego OECD-ov Model ugovora. U skladu s tim , ovaj Model ugovora zasniva se na pretpostavci da zemlja izvora prihvata da : -oporezivanje dohotka od stranog kapitala vrši na neto osnovicu , odnosno po odbitku svih troškova potrebnih za njegovo ostvarivanje; -oporezivanje ne bi trebalo da bude tako visoko da destimuliše strano investiranje; -podjela prihoda mora biti izvršena na takav načina da uvažava interese i zemlje izvoznice kapitala.

14

33. Načela(PRINCIPI) dvostranog oporezivanja?

1.-PRINCIP DRŽAVLJANSTVA Princip državljanstva je odraz presonalnog suvereniteta države , s tim što se veza po osnovu državljanstva zasniva na posebnim pravilima koja određuju pripadnost nekog lica državi u svojstvu njenog državljanstva.Prema ovom princiou , država ima pravo da oporezuje sva lica koja imaju njeno državljanstvo , bez obzira na to gdje ostvaruju dohodak ili posjeduju imovinu. 2.-PRINCIP IZVORA Ovaj princip određuje prioritetno ili isključivo pravo oporezivanja za državu izvora , odnosno državu u kojoj nastaje dohodak ili se nalazi imovina fizičkih ili pravnih lica , bez obzira na druge kriterije(fizičko prisustvo ili pravno definisana rezidentnost) U neposrdenoj vezi sa ovim principom je i princip teritorijalnosti prema kojem se zavođenje poreza može vršiti samo u okviru granica teritorijalne nadležnosti države jer bi zavođenje poreza van njenih granica povređivalo poreski suverenitet druge države. 3.- PRINCIP REZIDENTNOSTI Ovaj princip određuje neko lice kao poreskog obveznika konkretne države po osnovu njegove presonalne veze sa tom državom u svojstvu rezidenta , a ne državljanina. Primjena ovog principa znači napuštanje principa izvora i obezbjeđuje efikasnije i realnije oporezivanje koje j e u skladu sa osnovnim poreskim načelima.

34. Kako se dijele torošarine?

Prijedlog komisije za usklašivanje trošarina iz 1972 godine dijelio je trošarine na 4 grupe:

1. Trošarine koje bi se trebale uskladit i kao takve ubirat u svim državama članicama EU (trošarine na duhan, alkohol, naftne derivate).

2. Trošarine koje bi trebale postupno nestajat kako se razvija EU ( trošarine na igrače karte, gramofonske ploče i sl).

3. Trošarine koje države članice i nadalje mogu ubirati budući da njihova primjena ne izaziva potrebu za izravnavanjem prilikom međudržavne trgovine(na zabavu, klađenje i sl.).

4. Trošarine koje su odmah trebale nestat, budući da je njihov fiskalni doprinos neznatan (na sirovine sećera npr).

35. Na koje se proizvode odnosi opći trošarinski susutav? Važećim smjernicama utvrđen je opći trošarinski sustav koji se ubire na potrošnju sl. proizvoda:

1. Energetskih proizvoda i električne struje

2. Alkohola i alkoholnih pića 3. Duhanskih proizvoda

36. Šta je dvostruko oporezivanje i kakvo može biti?

Dvostruko oporezivanje označava činjenica da poreski obveznik plaća u isto vrijeme na isti objekat isti ili istovrstan porez dvojici ili većem broju vjerovnika istog ranga( Porezne vlasti jedne ili više država). Radi se:

1. Jednom poreznom subjektu, tj. poreznom obvezniku 2. O dvije porezne vlasti istog stepena općenitosti

Porezni obveznik je dužan platiti poreznim vlastima isti ili istovrsan poreziz istog poreznog izvora ili za isti porezni objekt, za isto vremensko razoblje.

Tri su oblika međunarodnog dvostrukog oporezivanja: a. Pravno dvostruko oporezivanje ili neposredno, pravo međunarodno

dvostruko oporezivanje b. Ekonomsko dvostruko oporezivanje koje se još naziva posrednim, nepravim

međunarodnim oporezivanjem c. Virtualno dovstruko oporezivanje

37. Obilježija međunarodnog dvostrukog oporezivanja?

O međunarodnom dvostukom oporezivanju se govori kada je:

1. Isti porezni objekat oporezovan 2. Istim ili istovrsnim porezom 3. Za isto vremensko razdoblje 4. Od strane dvije ili više država

Ako je pri tome ukupan iznos tako naplaćenog porezaviši od iznosa poreza koji bi porezni obveznik platio samo jednoj poreskoj vlasti. Međunarodno dvostrukuo oporezivanje dohotka, dobiti, imovine i sl. je fenomen međunarodnog poreznog prava, za koji je karakteristično da polazeći od iste pravne osnove dva porezna tijela različitih država temelje postojanje pravne obaveze.

38. Šta je pravni osnov za međunarodno dvostruko oporezivanje?

Pravo obnašanja vlasti na teritoriji unutar državne granice (prostorna nadležnost) iz koje proizilazi da svaka država unutar svog područja ima isključivo i autonomno pravo uređivanja poreznog sistema.

16

Pravo države na temelju njenog suvereniteta je pravo vlasti nad osobama (osobna nadležnost države) državljanima i drugima.

Međunarondo oporezivanje tj. oporezivanje izvan nacionalnih granica, počiva na ovim pravnim temeljima: na prostornoj nadležnosti države i osobnoj nadležnost države.

39. Oblici međunarodnog dvostranog oporezivanja?

Tri su oblika međunarodnog dvostrukog oporezivanja: a) pravno dvostruko oporezivanje ili neposredno, pravo međunarodno dvostruko oporezivanje, b) ekonomsko dvostruko oporezivanje koje se još naziva i posrednim, nepravim međunarodnim dvostrukim oporezivanjem i c) virtualno dvostruko oporezivanje.

Do pravnog međunarodnog dvostrukog oporezivanja dolazi, ako se ostvare sljedeće pretpostavke: - Da dvije ili više država istim ili isovrsnim porezima oporezuju - Istog poreznog obveznika za - Isti porezni objekt i za - Isto porezno razdoblje

Ekonomskim, nepravim ili posrednim međunarodnim dvostrukim oporezivanjem - oporezivanje kod kojeg nisu ostvarene bitne pretpostavke pravnog međunarodnog dvostrukog oporezivanja, a to su istovrsnost poreznog obveznika i istovrsnost poreza.

. O virtualnom međunarodnom oporezivanju nije riječ samo u slučajevima kada je porezni obveznik dvostruko ili višestruko porezno opterećen, nego kada postoji makar samo apstraktna, mogućnost da do takvog opterećenja dođe

40. Učinci međunarodnog dvostranog oporezivanja

Učinci međunarodnog dvostrukog oporezivanja mogu se posmatrati sa stajališta:

a) ekonomskih subjekata i

b) cjelokupne nacionalne ekonomije. Učinak na ekonomske subjekte - povećava troškove njihove prekogranične djelatnosti za iznos povećanog poreznog tereta. To smanjuje njihovu ekonomsku sposobnost i negativno utičena konkurentske odnose. Učinak na nacionalnu ekonomiju - otežava slobodno prekogranično kretanje ljudi, slobodan promet robe i kapitala.

41. Nastajanje međunarodnog dvostranog oporezivanja?

Međunarodno dvostruko oporezivanje nastaje u slučaju kada porezni obveznik plaća u isto vrijeme- na isti objekt isti ili istovrsni porez dvojici ili većem broju vjerovnika istog ranga (porezne vlasti jedne ili dviju država)“

42. Pravni temelj za izbjegavanje međunarodnog dvostrukog oporezivanja?

Negativni učinci dvostrukog oporezivanja se mogu otkloniti ili bar ograničiti na više načina, najbolji način je harmonizacija poreznih sistema pojedinih država.

Pravni temelji takvih mjera su:

1. Jednostrani (uniliteralni) propisi pojedine države

2. Međunarodni bileteralni i multilateralni sporazumi

3. Propisi Evropske unije

Uniliteralne mjere su takve da je državi u interesu da otklni dvostruku oporezivanje svojih državljana koji se bave prekograničnim djelatnošću. To se ostvaruje donošenjem propisa od strane države koja se jednostrano odriče od poreza.

Dvostrani i višestrani (bilateralni i multilateralni) međunarodni sporazumi (ugovori) Pravni osnov izbjegavanja ili ograničavanja međunarodnog dvostrukog oporezivanja su, pored unilateralnih mjera, bilateralni i multilateralni međunarodni ugovori. Bilateralni međunarodni ugovori su, u pravilu, izrađeni prema OECD-ovim modelima ugovora. Njima se: - uklanja ili, bar ograničava međunarodno dvostruko oporezivanje i spriječavanje izbjegavanja plaćanja poreza, - pravedno dijeli porezni prihod izmežu dvije države. Multilateralni međunarodni sporazumi za područje poreza se rijetko zaključuju.

- Bečki ugovor o diplomatskim odnosima iz 1961. godine i - Bečki ugovor o konzularnim odnosima iz 1963. godine sadrže propise o oporezivanju diplomatskog i konzularnog osoblja

43. Metoda izbjegavnanja i ograničavanja mešunarodnog dvostrukog oporezivanja? 1. Metod izuzimanja s varijantama: a)Punog izuzimanja

18

b)Izuzimanja uz pridržaj progresije

2. Metoda uračunavanja s varijantama: a) punog (direktnog) uračunavanja, b) ograničenog (indirektnog) uračunavanja c) razmjernog uračunavanja

d)Fiktivnog uračunavanja

3. Metoda paušaliranja i 4. Metoda odbijanja

44. Struktura ugovora za međunarodno dvostruko oporezivanje?

Struktura ugovora :

a) odredbe o primjeni ugovora (područje osobne, stvarne, teritorijalne i vremenske primjene) b) odredbe o definiciji određenih pojmova iz ugovora, c) odredbe o podjeli prava oporezivanja između država ugovornica,

d) odredbe o metodama izbjegavanja međunarodnog dvostrukog oporezivanja,

e) posebne odredbe (zabrana diskriminacije, postupak pravne pomoći i sporazumijevanja, razmjena obavijesti, odnos odredaba ugovora na porezne povlastice DKP

nema postavljenih komentara
ovo je samo pregled
3 prikazano na 19 str.
preuzmi dokument