trazi u pregledu dokumenta
SVEUČILIŠTE HERCEGOVINA
FAKULTET DRUŠTVENIH ZNANOSTI DR. MILENKA BRKIĆA
ODSJEK: OPĆA PSIHOLOGIJA
PREDMET: UVOD U PSIHOLOGIJU
METODE ISTRAŽIVANJA U PSIHOLOGIJI
Seminarski rad
Predmet: Uvod u psihologiju Student: Andrej Dumenčić
Profesor: Doc. dr. Jasna Bogdanović Čurić Broj indeksa: 128117
Međugorje, studeni 2017.
SADRŽAJ
1. Uvod………………………………………………………………………….
2. Introspekcija…………………………………………………………………4
2.1 Vrste introspekcije…………………………………………………………......4
2.2 Prednosti i nedostaci introspekcije……………………………………………….5
3. Opažanje u prirodnim uvjetima i proučavanje slučaja………………………5
3.1 Način provođenja……………………………………………………………....6
3.2 Primjer istraživanja…………………………………………………………….6
3.3 Proučavanje slučaja………………………………………………………….....7
4. Metoda korelacije……………………………………………………………7
4.1 Koeficijent korelacije…………………………………………………………..7
4.2 Značenje koeficijenata………………………………………………………….8
5. Eksperiment………………………………………………………………….8
8.1 Provođenje eksperimenta……………………………………………………….8
8.2 Primjer provedenog eksperimenta………………………………………………..9
ZAKLJUČAK…………………………………………………………………..
Literatura……………………………………………………………………….
UVOD
Psihologija je znanost koja ima dugu prošlost, ali kratku povijest iz razloga jer je znanstveno
razdoblje psihologije započeto tek 1879. godine predvođeno Wilhemom Wundtom koji je osnovao
prvi laboratorij za eksperimentalnu psihologiju u Leipzigu. No njeno pred-znanstveno razdoblje seže
još u doba starogrčkih filozofa kao što je bio Hipokrat koji je podijelio ljude u četiri skupine sudeći
prema tekućini koja prevladava u njima. Može se reći da se psihologija razvila unutar filozofije jer se
do zaključaka dolazilo spekulativnim pristupom, no u današnje vrijeme se do određenih tvrdnji dolazi
isključivo dokazima koji su proizašli iz kontroliranih eksperimenata.
Cilj ovog seminarskog rada je nabrojati metode istraživanja te objasniti na koji se način
provode i koji je njihov značaj. Svrha rada je stvoriti bolji uvid u znanost i proširiti znanje o njoj na
način da se prikažu načini prikupljanja dokaza kroz različite grane psihologije.
Sadržaj ovog rada podijeljen je kroz šest poglavlja. Prvo poglavlje prikazuje uvod u rad u
kojem je opisan cilj izrade završnog rada, opisani su izvori literature te je prikazan sadržaj i struktura
rada. Narednih pet poglavlja prikazuje načine provođenja istraživanja te opise već provedenih
istraživanja i bitne zakonitosti prema kojima bi se ti eksperimenti trebali provoditi.
2. INTROSPEKCIJA
Samoopažanje je opažanje vlastitih psihičkih procesa, vlastitih mišljenja, percepcija i osjećaja.
Čovjek je svjestan svojih misli i osjećaja i zato je sposoban iskazati što misli, čega se boji, što osjeća
itd. introspekcija nam pomaže shvatiti kako se drugi ljudi osjećaju iz razloga što možemo promatrati
kako se mi osjećamo. To je metoda istraživanja svojstvena samo psihologiji. Nekada je introspekcija
bila glavna metoda, no danas se isključivo samo kombinira s ostalim metodama.
2.1 Vrste introspekcije
Svaka introspekcija se može vršiti prirodno i u eksperimentalnim uvjetima. Prvi slučaj
imamo, kada na primjer, kada u svakodnevnom životu opisujemo utisak koji je na nas ostavila neka
osoba, neko umjetničko djelo ili novinska novost. U takvim situacijama nismo spremni promatrati
svoje doživljaje pa je vjerodostojnost tih informacija upitna. Eksperimentalno samopromatranje je u
prednosti u odnosu na prvo jer donosi uštedu vremena, razdvaja ispitivača i ispitanika koji ne zna za
ciljeve ispitivanja ni za teorijske pretpostavke koje se provjeravaju u ispitivanju, omogućuje bolju
kontrolu uvjeta i mogućnost ponavljanja opažanja. Po drugoj važnoj klasifikaciji introspekcija može
biti indikativna i deskriptivna. Kada ispitanik saopćava o postojanju ili ne postojanju neke pojave kao
na primjer „čujem zvuk“, „ne vidim svjetlost“, „ne osjećam bol“, „ugodno“ itd. to je induktivna
introspekcija, a deskriptivna je kada nije dovoljno tvrditi samo postojanje nekog osjetilnog podražaja,
emocije ili misli, već treba dati opis osjećaja i misli. Prema trećoj klasifikaciji, možemo je podijeliti i
na istovremeno samoopažanje i retrospektivno samoopažanje; u prvom slučaju se doživljavanje i
opažanje odvija u isto vrijeme, a retrospekcija opisuje doživljaj koji se dogodio prije tj. temelji se na
pamćenju. Retrospekciju još možemo podijeliti na osnovi neposrednog pamćenja i odloženog
pamćenja, najbolji oblik introspekcije je na osnovi neposrednog pamćenja jer ne dolazi do iskrivljenja
sjećanja, dodavanje novih detalja tzv. racionalizacije sadržaja, gubitka i preinačavanja detalja,
uvlačenje svojevrsne interpretacije itd. kao što je slučaj kod odloženog samopromatranja. Posljednja
klasifikacija sadrži ograničeno psihofizičko samopromatranje ili metoda impresije, sistematsko
samopromatranje i fenomenološka metoda. Svrha metode impresije je saznati kakav je emocionalni
utisak ostavio strogo kontrolirani podražaj kojeg nanosi eksperimentator, ova metoda je slična kao
ispitivanje apsolutnog i diferencijalnog limena, samo što subjekt saopćava dali mu je podražaj bio
ugodan ili neugodan. Sistematska eksperimentalna introspekcija zahtijeva da ispitanik opiše
cjelokupan tok i sadržaj svijesti koji je imao kada je npr. dizao uteg pri ispitivanju diferencijalnog
limena. Fenomenološka metoda je opisivanje iskustva odnosno svjesno doživljene pojave, ali se
moraju isključiti sve pretpostavke i predrasude, fenomenološki opis mora biti strogo objektivan, sva
znanja, uvjerenja i tumačenja se moraju „staviti u zagradu“ (Huslerov izraz) odnosno isključiti. Bitno
je da fenomenolog posjeduje „discipliniranu naivnost“. (Radonjić, 1999.)
2.2 Prednosti i nedostaci introspekcije
Introspekcija je korisna kao nadopuna za ostale metode istraživanja ili kao objekt filozofskog
razmišljanja zbog kojeg je došlo do nekih otkrića u psihologiji. Jedan takav primjer može biti Sigmund
Freud koji je dolazio do zaključaka bez vidljivih dokaza, kao npr. tri razine svijesti u čovjeku: id
(skrivene želje i motivi u čovjeku kojih on nije svjestan, a mogu se očitovati u „Feudian slips“ tj. kada
se slučajno izgovore pogrešne riječi u nekom trenutku), ego (informacije, stavovi i vrijednosti u
mozgu kojima se trenutno ne koristimo ali u svakom trenutku ih se možemo prisjetiti) i super ego
(trenutna svijest i misli), početci empirijske psihologije su ovisili o introspekciji jer ne postoji drugi
način da se izmjere ljudska čula osim ako ispitanik promatranjem svojih doživljaja ne kaže osjeti li
nešto ili ne, u kliničkoj psihologiji je ključno znati što je pacijentu na umu ili što vidi ili ne vidi jer je
teže otkriti problem samo promatrajući ga ili provodeći kroz testove. Gledano sa druge strane, Ogist
Kont tvrdi da je promatranje vlastite svijesti čista iluzija. „Mislilac ne može podijeliti samog sebe na
dva dijela od kojih jedan razmišlja, a drugi promatra kako razmišlja. Budući da su u ovom slučaju
promatrani organ i organ koji vrši promatranje identični, kako može da se promatranje
odigra?“ (Radonjić, 1999.), dakle, samoopažanje izmjenjuje doživljaj jer naš mozak nije u mogućnosti
obavljati dvije stvari odjednom, no i naši doživljaji su svaki put drugačiji uslijed novih iskustva, uvjeta
i podražaja, takva stanja u našoj svijesti izazivaju osjećaje koje nismo u stanju točno opisati kao što se
dogodilo tj. ne postoje riječi kojima možemo točno opisati sve što se događa u našoj svijesti. Svaka
osoba drugačije percipira određene pojave, stoga su rezultati uvijek subjektivni i teško mjerljivi, čak i
osjetila variraju od osobe do osobe tako da je vrlo teško pronaći objektivan rezultat. Dakle, zbog
prevelike subjektivnosti ispitivač nije u mogućnosti zaključiti uzročno-posljedične odnose.
3. Opažanje u prirodnim uvjetima i proučavanje slučaja
U početku istraživanja, najučinkovitiji način napredovanja prema nekom tumačenju može biti
opažanje u prirodnim uvjetima tj. jednostavno promatranje prirodnog pojavljivanja pojave koju
ispitujemo. Brižljivo promatranje životinja i ljudi početna je točka velikog dijela istraživanja u
psihologiji. (Atkinson/Hilgard 2007.)
3.1 Način provođenja
Lokacija opažanja mora biti tamo gdje se promatrana pojava inače odvija jer je potrebna
potpuna autentičnost i prirodnost ponašanja subjekta, promatranje nikako ne smije biti očito iz razloga
jer će se ponašanje izmijeniti, već ono mora biti neprimjetno pa se zbog toga promatrači koriste
jednosmjernim staklima, kamerama, skrivenim mjestima ili se prilagodi zajednici koju promatra.
Potrebno je predvidjeti koja ćemo ponašanja bilježiti, u kojem vremenskom periodu i kako ćemo se
prikriti, potrebno je bilježiti sve detalje koji su bitni za potvrdu unaprijed zadane hipoteze. Ograničenja
metode su dugotrajno čekanje da se željena ponašanja dogode, možemo promatrati samo javna
ponašanja i ne možemo zaključiti uzrok jer svatko drugačije doživljava određene pojave. (https://
www.scribd.com/doc/108638987/metode-psihološkog-istraživanja)
3.2 Primjer istraživanja
Profesorica Shirley Strum promatra u Keniji istu skupinu pavijana već više od dvadeset
godina, što joj omogućuje identifikaciju pojedinih životinja i detaljno bilježenje njihova ponašanja i
socijalnih interakcija. Podaci koje je prikupila pružili su mnogo informacija o mentalnim
sposobnostima pavijana i u ulozi prijateljstva u njihovom društvenom životu. (Atkinson/Hilgard
2007.)
3.3 Proučavanje slučaja
Još jedan oblik posrednog opažanja je proučavanje slučaja. Metoda se bazira na ispitivanju
važnih događaja iz prošlosti koji bi mogli imati utjecaj na trenutni problem. Prednost takvog
ispitivanja je ta što se prikuplja velik broj informacija koje su korisne za otkrivanje uzroka problema
ali te informacije potiču iz introspektivnog tumačenja, slučaj se ne može generalizirati i oduzima puno
vremena. Takvo proučavanje se najčešće koristi u kliničkoj psihologiji gdje je razgovor s osobom vrlo
bitan.
4. Metoda korelacije
Cilj ovakvog istraživanja je utvrditi povezanost između dvije ili više karakteristika. U mnogim
situacijama istraživač nema kontrolu nad time koji će sudionici biti u kojim uvjetima, na primjer, ako
želimo testirati hipotezu da su anoreksične osobe osjetljivije na okusne promjene nego ljudi normalne
tjelesne težine, ne možemo odabrati grupu i tražiti da polovina te grupe postane anoreksična. Umjesto
toga moramo odabrati ljude koji već jesu anoreksični ili već imaju normalnu težinu, pa ispitati
razlikuju li se prema okusnoj osjetljivosti. (Atkinson/Hilgard 2007.)
4.1 Koeficijent korelacije
Procjena stupnja u kojem su dvije varijable povezane. Koeficijent korelacije, čiji je simbol
slovo r, izražava se kao broj između -1,00 i +1,00. Savršenu povezanost (koja se rijetko događa)
pokazuje broj +/- 1,00 ovisno o tome dali je rezultat pozitivan ili negativan. Korelacija blizu nule
pokazuje da ne postoji povezanost, a s porastom prema nekom od brojeva raste povezanost.
4.2 Značenje koeficijenata
Znak ispred korelacije pokazuje jesu li varijable pozitivno povezane, što znači da vrijednosti
obje varijable zajedno rastu ili se zajedno smanjuju, ili su negativno povezane, što znači da ako
vrijednost jedne varijable raste, druga vrijednost opada. Pretpostavite da je broj izostanaka nekog
studenta s nastave u korelaciji od -0,40 s ocjenom na završnom ispitu (što više izostanaka, to manja
ocjena), s druge strane, korelacija između broja dolazaka na nastavu i završne ocjene bila bi +0,40.
Snaga povezanosti je ista, ali predznak korelacije pokazuje razmatramo li prisustvovanje nastavi ili
izostanak. Općenito u psihologiji koeficijent od 0,60 pa na dalje smatra se vrlo visokim. Korelacije u
rasponu od 0,20 do 0,60 imaju praktičnu i teorijsku vrijednost i korisne su za predviđanja, a korelacije
od 0 do 0,20 treba oprezno prosuditi jer je njihova predviđajuća vrijednost mala. (Atkinson/Hilgard
2007.)
5. Eksperiment
Istraživački postupak u kojem se namjerno, u strogo kontroliranim uvjetima proizvodi, izaziva
ili mijenja neka pojava s ciljem njenog promatranja i mjerenja. Eksperiment je najbolja metoda u
psihologiji jer se ispituje uzročno-posljedična veza. Istraživanja se većinom provode u laboratorijima
gdje su psiholozi u mogućnosti namjerno izazivati pojave, ponavljati cijeli proces i u potpunosti
kontrolirati uvjete.
5.1 Provođenje eksperimenta
Prvo je potrebno odabrati problem. Uzmimo za primjer da želimo ispitati utjecaj
specijalizirane „elektronske“ učionice za fiziku na interes i postignuće učenika, zatim slijedi
postavljanje hipoteze tj. tvrdnje koja se može testirati, u ovom slučaju pretpostavljamo da će učenici
imati veći interes za fiziku u učionici koja je posebno uređena za taj predmet. Eksperiment će se
provest uvođenjem varijabli: nezavisna varijabla predstavlja hipotetički uzrok koji eksperimentator
točno kontrolira, a koja je neovisna o tome što sudionik čini (posebno uređena učionica za fiziku),
zavisna varijabla predstavlja pretpostavljeni učinak čija vrijednost na kraju ovisi o nezavisnoj varijabli
(interes učenika za fiziku), kontrolna varijabla je spol i dob ispitanika (sustav raspoređivanja sudionika
po grupama se odvija slučajnim odabirom tako da bi svi imali podjednake šanse), eksperimentalna
skupina je grupa u kojoj je prisutan pretpostavljeni uzrok (grupa u specijaliziranoj učionici), u
kontrolnoj grupi nema utjecaja nezavisne varijable (učenici u klasičnoj učionici), zatim je potrebno
razviti sustav pridavanja brojeva različitim vrijednostima varijabli kako bi se utjecaji mogli mjeriti i
na kraju upotrijebiti statističke mjere koje su skup matematičkih tehnika za određivanje sigurnosti s
kojom se skupina podataka može koristiti za donošenje generalizacija ili zaključaka.
5.2 Primjer provedenog eksperimenta
Dr. Wendell Johnson, govorni patolog, je 1930-ih htio dokazati da mucanje u djece nije
određeno genetski, već da se ono moglo razviti ili pogoršati tako da bi ih se označavalo kao djecu koja
mucaju i za to ih se kažnjavalo izrugivanjem ili isticanjem njihovih grešaka u govoru. Kako bi to
dokazao, pokrenuo je eksperiment koji je bio prozvan „čudovišni eksperiment“ jer su sudionici u
eksperimentu bila siročad koja nisu znala da se na njima vrši eksperiment koji je na neke od njih
ostavio trajne negativne psihičke posljedice. Dvadeset i dvoje mladih siročadi je bilo odabrano da
sudjeluju u eksperimentu, zatim su bili podijeljeni u dvije grupe, jedna grupa je bila označena kao
normalni govornici, a druga grupa je prozvana kao grupa koja je imala problem mucanja, polovica u
svakoj grupi su bili oni koji zapravo mucaju. Prva skupina (normalni govornici) bili su poticani da
govore ispravno i ta djeca su pokazala napredak u govoru, no problem je bio u drugoj skupini gdje su
se isticale njihove pogreške u govoru i opominjalo ih se da ne ponavljaju izgovorene riječi, od šestero
djece koja nisu imala problem s govorenjem, petero ih je počelo mucati, a od petero onih koji su već
prije mucali, troje je postalo još gore. ( http://www.spring.org.uk/2007/06/monster-study.php)
ZAKLJUČAK
Psihologija je znanost jer su sve tvrdnje dokazane nekim provedenim istraživanjima. Kako bi
se u psihologiji nešto dokazalo, prvo je potrebno pronaći problem, zatim iznesti hipotezu, odabrati
način prikupljanja podataka, provesti istraživanje, te analizirati podatke i iznesti konačan zaključak.
Postoji nekoliko načina prikupljana podataka vrijedne za istraživanje a to su: introspekcija-
promatranje vlastitih spoznajnih procesa i ponašanja, korisna je u kliničkoj psihologiji zbog
mogućnosti otkrivanja tumora, razumijevanja pacijenta itd. no vrlo je nepouzdana iz razloga što svatko
doživljava, percipira i iznosi svoje doživljaje drugačije. Promatranje u prirodnim uvjetima- metoda
koja zahtijeva mnogo vremena i planiranja iz razloga što se pojava mora dogoditi sama od sebe, a
promatrač mora biti na pravom mjestu u pravo vrijeme ili mora steći povjerenje promatrane grupe
kako ne bi znali njegovu svrhu. Proučavanje slučaja- obično se ispituje biografija jedne osobe kako bi
se utvrdili neki događaji koji su potencijalno imali utjecaj na trenutni problem ili se promatra život
osobe koja ima neku neobičnu bolest. Promatranjem se može prikupiti velik broj informacija koristan
da bi se nešto otkrilo. Metoda korelacije se koristi matematičkim postupcima u svrhu mjerenja
povezanosti dviju karakteristika. Rezultati takvog istraživanja su korisni jer smo u mogućnosti
predvidjeti posljedice određenih ponašanja ili karakteristika. Eksperiment je najkorištenija i
najučinkovitija metoda dobivanja rezultata jer su uvjeti kontrolirani, omogućava isticanje uzročno-
posljedičnog odnosa i postupci se mogu ponavljati i popravljati. Tijekom godina, provedeno je mnogo
eksperimenata koji su bili etički nekorektni, stoga se razvio sustav provjere etičnosti i kontrola
eksperimenata kako bi istraživanja bila bezopasna za ispitanike.
LITERATURA
KNJIGE:
Radonjić, S. (1999). Uvod u psihologiju- struktura psihologije kao nauke, Beograd, zavod za
udžbenike i nastavna sredstva
Smith, E., Nolen-Hoeksema, S., Frederickson, B., Loftus, G., Bem, D., Maren, S. (2007). Atkinson/
Hilgard uvod u psihologiju, Zagreb, naklada slap
INTERNETSKI IZVORI:
http://www.spring.org.uk/2007/06/monster-study.php
https://www.scribd.com/doc/108638987/metode-psihološkog-istraživanja