metode istraživanja u psihologiji, Ostalo' predlog Opšta psihologija. University of Banja Luka
andrej-dumencic
andrej-dumencic20 November 2017

metode istraživanja u psihologiji, Ostalo' predlog Opšta psihologija. University of Banja Luka

DOCX (28 KB)
11 strane
80broj poseta
Opis
objašnjenje i primjeri načina prikupljanja podataka iz psihologije
20 poeni
poeni preuzimanja potrebni da se preuzme
ovaj dokument
preuzmi dokument
pregled3 strane / 11

ovo je samo pregled

3 shown on 11 pages

preuzmi dokument

ovo je samo pregled

3 shown on 11 pages

preuzmi dokument

ovo je samo pregled

3 shown on 11 pages

preuzmi dokument

ovo je samo pregled

3 shown on 11 pages

preuzmi dokument

SVEUČILIŠTE HERCEGOVINA

FAKULTET DRUŠTVENIH ZNANOSTI DR. MILENKA BRKIĆA

ODSJEK: OPĆA PSIHOLOGIJA

PREDMET: UVOD U PSIHOLOGIJU

METODE ISTRAŽIVANJA U PSIHOLOGIJI

Seminarski rad

Predmet: Uvod u psihologiju Student: Andrej Dumenčić

Profesor: Doc. dr. Jasna Bogdanović Čurić Broj indeksa: 128117

Međugorje, studeni 2017.

SADRŽAJ

1. Uvod………………………………………………………………………….

2. Introspekcija…………………………………………………………………4

2.1 Vrste introspekcije…………………………………………………………......4

2.2 Prednosti i nedostaci introspekcije……………………………………………….5

3. Opažanje u prirodnim uvjetima i proučavanje slučaja………………………5

3.1 Način provođenja……………………………………………………………....6

3.2 Primjer istraživanja…………………………………………………………….6

3.3 Proučavanje slučaja………………………………………………………….....7

4. Metoda korelacije……………………………………………………………7

4.1 Koeficijent korelacije…………………………………………………………..7

4.2 Značenje koeficijenata………………………………………………………….8

5. Eksperiment………………………………………………………………….8

8.1 Provođenje eksperimenta……………………………………………………….8

8.2 Primjer provedenog eksperimenta………………………………………………..9

ZAKLJUČAK…………………………………………………………………..

Literatura……………………………………………………………………….

UVOD

Psihologija je znanost koja ima dugu prošlost, ali kratku povijest iz razloga jer je znanstveno

razdoblje psihologije započeto tek 1879. godine predvođeno Wilhemom Wundtom koji je osnovao

prvi laboratorij za eksperimentalnu psihologiju u Leipzigu. No njeno pred-znanstveno razdoblje seže

još u doba starogrčkih filozofa kao što je bio Hipokrat koji je podijelio ljude u četiri skupine sudeći

prema tekućini koja prevladava u njima. Može se reći da se psihologija razvila unutar filozofije jer se

do zaključaka dolazilo spekulativnim pristupom, no u današnje vrijeme se do određenih tvrdnji dolazi

isključivo dokazima koji su proizašli iz kontroliranih eksperimenata.

Cilj ovog seminarskog rada je nabrojati metode istraživanja te objasniti na koji se način

provode i koji je njihov značaj. Svrha rada je stvoriti bolji uvid u znanost i proširiti znanje o njoj na

način da se prikažu načini prikupljanja dokaza kroz različite grane psihologije.

Sadržaj ovog rada podijeljen je kroz šest poglavlja. Prvo poglavlje prikazuje uvod u rad u

kojem je opisan cilj izrade završnog rada, opisani su izvori literature te je prikazan sadržaj i struktura

rada. Narednih pet poglavlja prikazuje načine provođenja istraživanja te opise već provedenih

istraživanja i bitne zakonitosti prema kojima bi se ti eksperimenti trebali provoditi.

2. INTROSPEKCIJA

Samoopažanje je opažanje vlastitih psihičkih procesa, vlastitih mišljenja, percepcija i osjećaja.

Čovjek je svjestan svojih misli i osjećaja i zato je sposoban iskazati što misli, čega se boji, što osjeća

itd. introspekcija nam pomaže shvatiti kako se drugi ljudi osjećaju iz razloga što možemo promatrati

kako se mi osjećamo. To je metoda istraživanja svojstvena samo psihologiji. Nekada je introspekcija

bila glavna metoda, no danas se isključivo samo kombinira s ostalim metodama.

2.1 Vrste introspekcije

Svaka introspekcija se može vršiti prirodno i u eksperimentalnim uvjetima. Prvi slučaj

imamo, kada na primjer, kada u svakodnevnom životu opisujemo utisak koji je na nas ostavila neka

osoba, neko umjetničko djelo ili novinska novost. U takvim situacijama nismo spremni promatrati

svoje doživljaje pa je vjerodostojnost tih informacija upitna. Eksperimentalno samopromatranje je u

prednosti u odnosu na prvo jer donosi uštedu vremena, razdvaja ispitivača i ispitanika koji ne zna za

ciljeve ispitivanja ni za teorijske pretpostavke koje se provjeravaju u ispitivanju, omogućuje bolju

kontrolu uvjeta i mogućnost ponavljanja opažanja. Po drugoj važnoj klasifikaciji introspekcija može

biti indikativna i deskriptivna. Kada ispitanik saopćava o postojanju ili ne postojanju neke pojave kao

na primjer „čujem zvuk“, „ne vidim svjetlost“, „ne osjećam bol“, „ugodno“ itd. to je induktivna

introspekcija, a deskriptivna je kada nije dovoljno tvrditi samo postojanje nekog osjetilnog podražaja,

emocije ili misli, već treba dati opis osjećaja i misli. Prema trećoj klasifikaciji, možemo je podijeliti i

na istovremeno samoopažanje i retrospektivno samoopažanje; u prvom slučaju se doživljavanje i

opažanje odvija u isto vrijeme, a retrospekcija opisuje doživljaj koji se dogodio prije tj. temelji se na

pamćenju. Retrospekciju još možemo podijeliti na osnovi neposrednog pamćenja i odloženog

pamćenja, najbolji oblik introspekcije je na osnovi neposrednog pamćenja jer ne dolazi do iskrivljenja

sjećanja, dodavanje novih detalja tzv. racionalizacije sadržaja, gubitka i preinačavanja detalja,

uvlačenje svojevrsne interpretacije itd. kao što je slučaj kod odloženog samopromatranja. Posljednja

klasifikacija sadrži ograničeno psihofizičko samopromatranje ili metoda impresije, sistematsko

samopromatranje i fenomenološka metoda. Svrha metode impresije je saznati kakav je emocionalni

utisak ostavio strogo kontrolirani podražaj kojeg nanosi eksperimentator, ova metoda je slična kao

ispitivanje apsolutnog i diferencijalnog limena, samo što subjekt saopćava dali mu je podražaj bio

ugodan ili neugodan. Sistematska eksperimentalna introspekcija zahtijeva da ispitanik opiše

cjelokupan tok i sadržaj svijesti koji je imao kada je npr. dizao uteg pri ispitivanju diferencijalnog

limena. Fenomenološka metoda je opisivanje iskustva odnosno svjesno doživljene pojave, ali se

moraju isključiti sve pretpostavke i predrasude, fenomenološki opis mora biti strogo objektivan, sva

znanja, uvjerenja i tumačenja se moraju „staviti u zagradu“ (Huslerov izraz) odnosno isključiti. Bitno

je da fenomenolog posjeduje „discipliniranu naivnost“. (Radonjić, 1999.)

2.2 Prednosti i nedostaci introspekcije

Introspekcija je korisna kao nadopuna za ostale metode istraživanja ili kao objekt filozofskog

razmišljanja zbog kojeg je došlo do nekih otkrića u psihologiji. Jedan takav primjer može biti Sigmund

Freud koji je dolazio do zaključaka bez vidljivih dokaza, kao npr. tri razine svijesti u čovjeku: id

(skrivene želje i motivi u čovjeku kojih on nije svjestan, a mogu se očitovati u „Feudian slips“ tj. kada

se slučajno izgovore pogrešne riječi u nekom trenutku), ego (informacije, stavovi i vrijednosti u

mozgu kojima se trenutno ne koristimo ali u svakom trenutku ih se možemo prisjetiti) i super ego

(trenutna svijest i misli), početci empirijske psihologije su ovisili o introspekciji jer ne postoji drugi

način da se izmjere ljudska čula osim ako ispitanik promatranjem svojih doživljaja ne kaže osjeti li

nešto ili ne, u kliničkoj psihologiji je ključno znati što je pacijentu na umu ili što vidi ili ne vidi jer je

teže otkriti problem samo promatrajući ga ili provodeći kroz testove. Gledano sa druge strane, Ogist

Kont tvrdi da je promatranje vlastite svijesti čista iluzija. „Mislilac ne može podijeliti samog sebe na

dva dijela od kojih jedan razmišlja, a drugi promatra kako razmišlja. Budući da su u ovom slučaju

promatrani organ i organ koji vrši promatranje identični, kako može da se promatranje

odigra?“ (Radonjić, 1999.), dakle, samoopažanje izmjenjuje doživljaj jer naš mozak nije u mogućnosti

obavljati dvije stvari odjednom, no i naši doživljaji su svaki put drugačiji uslijed novih iskustva, uvjeta

i podražaja, takva stanja u našoj svijesti izazivaju osjećaje koje nismo u stanju točno opisati kao što se

dogodilo tj. ne postoje riječi kojima možemo točno opisati sve što se događa u našoj svijesti. Svaka

osoba drugačije percipira određene pojave, stoga su rezultati uvijek subjektivni i teško mjerljivi, čak i

osjetila variraju od osobe do osobe tako da je vrlo teško pronaći objektivan rezultat. Dakle, zbog

prevelike subjektivnosti ispitivač nije u mogućnosti zaključiti uzročno-posljedične odnose.

3. Opažanje u prirodnim uvjetima i proučavanje slučaja

U početku istraživanja, najučinkovitiji način napredovanja prema nekom tumačenju može biti

opažanje u prirodnim uvjetima tj. jednostavno promatranje prirodnog pojavljivanja pojave koju

ispitujemo. Brižljivo promatranje životinja i ljudi početna je točka velikog dijela istraživanja u

psihologiji. (Atkinson/Hilgard 2007.)

3.1 Način provođenja

Lokacija opažanja mora biti tamo gdje se promatrana pojava inače odvija jer je potrebna

potpuna autentičnost i prirodnost ponašanja subjekta, promatranje nikako ne smije biti očito iz razloga

jer će se ponašanje izmijeniti, već ono mora biti neprimjetno pa se zbog toga promatrači koriste

jednosmjernim staklima, kamerama, skrivenim mjestima ili se prilagodi zajednici koju promatra.

Potrebno je predvidjeti koja ćemo ponašanja bilježiti, u kojem vremenskom periodu i kako ćemo se

prikriti, potrebno je bilježiti sve detalje koji su bitni za potvrdu unaprijed zadane hipoteze. Ograničenja

metode su dugotrajno čekanje da se željena ponašanja dogode, možemo promatrati samo javna

ponašanja i ne možemo zaključiti uzrok jer svatko drugačije doživljava određene pojave. (https://

www.scribd.com/doc/108638987/metode-psihološkog-istraživanja)

3.2 Primjer istraživanja

Profesorica Shirley Strum promatra u Keniji istu skupinu pavijana već više od dvadeset

godina, što joj omogućuje identifikaciju pojedinih životinja i detaljno bilježenje njihova ponašanja i

socijalnih interakcija. Podaci koje je prikupila pružili su mnogo informacija o mentalnim

sposobnostima pavijana i u ulozi prijateljstva u njihovom društvenom životu. (Atkinson/Hilgard

2007.)

3.3 Proučavanje slučaja

Još jedan oblik posrednog opažanja je proučavanje slučaja. Metoda se bazira na ispitivanju

važnih događaja iz prošlosti koji bi mogli imati utjecaj na trenutni problem. Prednost takvog

ispitivanja je ta što se prikuplja velik broj informacija koje su korisne za otkrivanje uzroka problema

ali te informacije potiču iz introspektivnog tumačenja, slučaj se ne može generalizirati i oduzima puno

vremena. Takvo proučavanje se najčešće koristi u kliničkoj psihologiji gdje je razgovor s osobom vrlo

bitan.

4. Metoda korelacije

Cilj ovakvog istraživanja je utvrditi povezanost između dvije ili više karakteristika. U mnogim

situacijama istraživač nema kontrolu nad time koji će sudionici biti u kojim uvjetima, na primjer, ako

želimo testirati hipotezu da su anoreksične osobe osjetljivije na okusne promjene nego ljudi normalne

tjelesne težine, ne možemo odabrati grupu i tražiti da polovina te grupe postane anoreksična. Umjesto

toga moramo odabrati ljude koji već jesu anoreksični ili već imaju normalnu težinu, pa ispitati

razlikuju li se prema okusnoj osjetljivosti. (Atkinson/Hilgard 2007.)

4.1 Koeficijent korelacije

Procjena stupnja u kojem su dvije varijable povezane. Koeficijent korelacije, čiji je simbol

slovo r, izražava se kao broj između -1,00 i +1,00. Savršenu povezanost (koja se rijetko događa)

pokazuje broj +/- 1,00 ovisno o tome dali je rezultat pozitivan ili negativan. Korelacija blizu nule

pokazuje da ne postoji povezanost, a s porastom prema nekom od brojeva raste povezanost.

4.2 Značenje koeficijenata

Znak ispred korelacije pokazuje jesu li varijable pozitivno povezane, što znači da vrijednosti

obje varijable zajedno rastu ili se zajedno smanjuju, ili su negativno povezane, što znači da ako

vrijednost jedne varijable raste, druga vrijednost opada. Pretpostavite da je broj izostanaka nekog

studenta s nastave u korelaciji od -0,40 s ocjenom na završnom ispitu (što više izostanaka, to manja

ocjena), s druge strane, korelacija između broja dolazaka na nastavu i završne ocjene bila bi +0,40.

Snaga povezanosti je ista, ali predznak korelacije pokazuje razmatramo li prisustvovanje nastavi ili

izostanak. Općenito u psihologiji koeficijent od 0,60 pa na dalje smatra se vrlo visokim. Korelacije u

rasponu od 0,20 do 0,60 imaju praktičnu i teorijsku vrijednost i korisne su za predviđanja, a korelacije

od 0 do 0,20 treba oprezno prosuditi jer je njihova predviđajuća vrijednost mala. (Atkinson/Hilgard

2007.)

5. Eksperiment

Istraživački postupak u kojem se namjerno, u strogo kontroliranim uvjetima proizvodi, izaziva

ili mijenja neka pojava s ciljem njenog promatranja i mjerenja. Eksperiment je najbolja metoda u

psihologiji jer se ispituje uzročno-posljedična veza. Istraživanja se većinom provode u laboratorijima

gdje su psiholozi u mogućnosti namjerno izazivati pojave, ponavljati cijeli proces i u potpunosti

kontrolirati uvjete.

5.1 Provođenje eksperimenta

Prvo je potrebno odabrati problem. Uzmimo za primjer da želimo ispitati utjecaj

specijalizirane „elektronske“ učionice za fiziku na interes i postignuće učenika, zatim slijedi

postavljanje hipoteze tj. tvrdnje koja se može testirati, u ovom slučaju pretpostavljamo da će učenici

imati veći interes za fiziku u učionici koja je posebno uređena za taj predmet. Eksperiment će se

provest uvođenjem varijabli: nezavisna varijabla predstavlja hipotetički uzrok koji eksperimentator

točno kontrolira, a koja je neovisna o tome što sudionik čini (posebno uređena učionica za fiziku),

zavisna varijabla predstavlja pretpostavljeni učinak čija vrijednost na kraju ovisi o nezavisnoj varijabli

(interes učenika za fiziku), kontrolna varijabla je spol i dob ispitanika (sustav raspoređivanja sudionika

po grupama se odvija slučajnim odabirom tako da bi svi imali podjednake šanse), eksperimentalna

skupina je grupa u kojoj je prisutan pretpostavljeni uzrok (grupa u specijaliziranoj učionici), u

kontrolnoj grupi nema utjecaja nezavisne varijable (učenici u klasičnoj učionici), zatim je potrebno

razviti sustav pridavanja brojeva različitim vrijednostima varijabli kako bi se utjecaji mogli mjeriti i

na kraju upotrijebiti statističke mjere koje su skup matematičkih tehnika za određivanje sigurnosti s

kojom se skupina podataka može koristiti za donošenje generalizacija ili zaključaka.

5.2 Primjer provedenog eksperimenta

Dr. Wendell Johnson, govorni patolog, je 1930-ih htio dokazati da mucanje u djece nije

određeno genetski, već da se ono moglo razviti ili pogoršati tako da bi ih se označavalo kao djecu koja

mucaju i za to ih se kažnjavalo izrugivanjem ili isticanjem njihovih grešaka u govoru. Kako bi to

dokazao, pokrenuo je eksperiment koji je bio prozvan „čudovišni eksperiment“ jer su sudionici u

eksperimentu bila siročad koja nisu znala da se na njima vrši eksperiment koji je na neke od njih

ostavio trajne negativne psihičke posljedice. Dvadeset i dvoje mladih siročadi je bilo odabrano da

sudjeluju u eksperimentu, zatim su bili podijeljeni u dvije grupe, jedna grupa je bila označena kao

normalni govornici, a druga grupa je prozvana kao grupa koja je imala problem mucanja, polovica u

svakoj grupi su bili oni koji zapravo mucaju. Prva skupina (normalni govornici) bili su poticani da

govore ispravno i ta djeca su pokazala napredak u govoru, no problem je bio u drugoj skupini gdje su

se isticale njihove pogreške u govoru i opominjalo ih se da ne ponavljaju izgovorene riječi, od šestero

djece koja nisu imala problem s govorenjem, petero ih je počelo mucati, a od petero onih koji su već

prije mucali, troje je postalo još gore. ( http://www.spring.org.uk/2007/06/monster-study.php)

ZAKLJUČAK

Psihologija je znanost jer su sve tvrdnje dokazane nekim provedenim istraživanjima. Kako bi

se u psihologiji nešto dokazalo, prvo je potrebno pronaći problem, zatim iznesti hipotezu, odabrati

način prikupljanja podataka, provesti istraživanje, te analizirati podatke i iznesti konačan zaključak.

Postoji nekoliko načina prikupljana podataka vrijedne za istraživanje a to su: introspekcija-

promatranje vlastitih spoznajnih procesa i ponašanja, korisna je u kliničkoj psihologiji zbog

mogućnosti otkrivanja tumora, razumijevanja pacijenta itd. no vrlo je nepouzdana iz razloga što svatko

doživljava, percipira i iznosi svoje doživljaje drugačije. Promatranje u prirodnim uvjetima- metoda

koja zahtijeva mnogo vremena i planiranja iz razloga što se pojava mora dogoditi sama od sebe, a

promatrač mora biti na pravom mjestu u pravo vrijeme ili mora steći povjerenje promatrane grupe

kako ne bi znali njegovu svrhu. Proučavanje slučaja- obično se ispituje biografija jedne osobe kako bi

se utvrdili neki događaji koji su potencijalno imali utjecaj na trenutni problem ili se promatra život

osobe koja ima neku neobičnu bolest. Promatranjem se može prikupiti velik broj informacija koristan

da bi se nešto otkrilo. Metoda korelacije se koristi matematičkim postupcima u svrhu mjerenja

povezanosti dviju karakteristika. Rezultati takvog istraživanja su korisni jer smo u mogućnosti

predvidjeti posljedice određenih ponašanja ili karakteristika. Eksperiment je najkorištenija i

najučinkovitija metoda dobivanja rezultata jer su uvjeti kontrolirani, omogućava isticanje uzročno-

posljedičnog odnosa i postupci se mogu ponavljati i popravljati. Tijekom godina, provedeno je mnogo

eksperimenata koji su bili etički nekorektni, stoga se razvio sustav provjere etičnosti i kontrola

eksperimenata kako bi istraživanja bila bezopasna za ispitanike.

LITERATURA

KNJIGE:

Radonjić, S. (1999). Uvod u psihologiju- struktura psihologije kao nauke, Beograd, zavod za

udžbenike i nastavna sredstva

Smith, E., Nolen-Hoeksema, S., Frederickson, B., Loftus, G., Bem, D., Maren, S. (2007). Atkinson/

Hilgard uvod u psihologiju, Zagreb, naklada slap

INTERNETSKI IZVORI:

http://www.spring.org.uk/2007/06/monster-study.php

https://www.scribd.com/doc/108638987/metode-psihološkog-istraživanja

komentari (0)

nema postavljenih komentara

budi prvi koji ce napisati!

ovo je samo pregled

3 shown on 11 pages

preuzmi dokument