-Oneciscenje.atmosfere.i.globalno.zagrijavanje, Beleške' predlog Astronomija
ljubisa-djokic
ljubisa-djokic

-Oneciscenje.atmosfere.i.globalno.zagrijavanje, Beleške' predlog Astronomija

114 str.
104broj poseta
Opis
-Oneciscenje.atmosfere.i.globalno.zagrijavanje
20 poeni
poeni preuzimanja potrebni da se preuzme
ovaj dokument
preuzmi dokument
pregled3 str. / 114
ovo je samo pregled
3 prikazano na 114 str.
ovo je samo pregled
3 prikazano na 114 str.
ovo je samo pregled
3 prikazano na 114 str.
ovo je samo pregled
3 prikazano na 114 str.
STRATOSFERSKI OZON GLOBALNI PROBLEM

STRATOSFERSKI OZON GLOBALNI PROBLEM

SMANJENJE OZONSKOG OMOTAČA

Ozonski omotač

• Ozonski omotač je područje u atmosferi koje se naziva i “Zemljin prirodni zaštitni filter od Sunca” jer ima sposobnost odfiltrirati ultraljubičaste (UV) zrake sa Sunca prije nego one dođu do našeg planeta i prouzroči štete ljudskoj vrsti ali i drugim oblicima života.

• Bilo koja značajnija redukcija količine ozona značajno bi ugrozilo život kakav poznajemo.

• Zbog toga je pojava sredinom 80-tih velike “rupe” u ozonskom sloju iznad Antartika što je preraslo u jednu od najvećih kriza okoliša.

Ozon – O3 • Ozon, O3 je plin koji dolazi u atmosferi u malim

koncentracijama. • Ukupna koncentracija atmosferskog ozona mjeri

se u tzv. Dobsonovim jedinicima (DU). Jedna Dobsonova jedinica ekvivalentna je 0,01 mm debljine čistog ozona pri gustoći koju bi imao kad se doveo na površinu Zemlje gdje je pritisak 1 atm i temperatura 00C.

• Neki autori (rjeđe) upotrebljavaju umjesto Dobsonove jedinice jedinicu miliatmosfera centimetar (matm cm) gdje je 1 matm cm = 1 DU

• Naziv “ozonski sloj” možda nije sasvim točan, pogotovo ako govorimo o koncentracijama ozona u tom svom najobilnijem dijelu u atmosferi.

• U stratosferi, u blizini maksimuma koncentracije ozonskog sloja svega je 12 molekula ozona na milijun molekula zraka. Preostali dio zraka uglavnom zauzimaju molekule dušika, N2 i kisika, O2.

• U troposferi, uz samu Zemljinu površinu ozon je još manje koncentracije sa svega 0,2 do 1 molekula na milijun molekula zraka, što znači da je oko 90% ozona prisutno u stratosferi, a 10% u troposferi.

• U prosjeku ukupni sadržaj ozona u umjerenom klimatskom području je oko 350 DU; to znači kad bi se sav ozon rasprostrio po površini Zemlje sloj čistog ozona bio bi debljine od samo 3,5 mm.

• Zbog stratosferskih vjetrova ozon se transportira od tropskih područja, gdje najvećim dijelom nastaje prema polarnim područjima.

• Ironično zvuči da, što si bliže ekvatoru, to je manje ozona koji te štiti od ultraljubičastog zračenja.

• Koncentracije ozona iznad tropskih područja su u prosjeku 250 DU, dok je prosjek za polarna područja 450 DU, osim naravno gdje i kad se pojavi “ozonska rupa” u ozonskom omotaču.

• Postoji i prirodna sezonska varijacija koncentracije ozona, sa najvišim vrijednostima u rano proljeće i najnižim u jesen.

Kada je počelo?

• 20th Anniversary of Discovery

• Joe Farman, Brian Gardiner and Jonathan Shanklin –

• Tim koji je otkrio ozonsku rupu 1985.

• Antartička ozonska rupa otkrivena je od Dr. Joe. C. Farmana i njegovih kolega iz British Antartic Survey.

• Oni su promatrali razinu ozona u tom području od 1957.

• Otkriveno je da sadržaj ozona postepeno pada svakog listopada sa tendencijom stalnog opadanja od kasnih 70tih.

• Period od rujna do studenog na južnoj hemisferi odgovara proljeću koje slijedi nakon hladnih 24-satnih polarnih zimskih noći.

Minimalne koncentracije ukupnog ozona iznad Antartika svake zime počev od kraja

70-tih

• Sredinom 80-tih u proljetno vrijeme gubitak ozona na nekim geografskim širinama iznad Antartika dosegao je vrijednost od 50% od ukupne koncentracije prijašnjih godina.

• Tako je postalo logično govoriti o “ozonskoj rupi” u ozonskom omotaču koja se iznad Antartika pojavljuje svakog proljeća i traje nekoliko mjeseci.

• Prosječno geografsko područje prekriveno ozonskom rupom raste vrlo brzo i krajem prošlog stoljeća doseglo je veličinu Sjeverno Američkog kontinenta.

Godišnje varijacije veličine Antartičke ozonske rupe, mjerene kao prosjek područja

unutar konture od 220 DU

• Na početku nije bilo jasno je li rupa nastala kao prirodni fenomen koji uključuje meteorološke sile ili je nastala zbog kemijskih razloga prisutstva atmosferskih zagađivača.

• Za ovaj drugi slučaj razmatrala se je mogućnost destrukcije ionima klora, pojava koja je bila poznata nekoliko dekada ali se tada smatralo da ta reakcija samo minorno može uzrokovati razgradnju ozona i trebala bi trajati kratko i nakon izvjesnog vremena nestati kao pojava.

• Ova se je pretpostavka pokazala potpuno krivom i ozonska rupa iznad Antartika iznenadila je svakoga.

• Da bi se otkrilo zašto svakog proljeća nastaje ozonska rupa, hitno je ustanovljena američka istraživačka ekspedicija predvođena Dr. Susan Solomon koja krenula na Antartik u kasnu zimu 1986.

• Upotrebljavajući Mjesec kao svjetlo Salomon i suradnici uspjeli su, prateći apsorpciju specifičnih valnih dužina od atmosferskih plinova, ustanoviti da su pojedine molekule prisutne u zraku u mnogo većim količinama od očekivanih.

• Kao rezultat tih istraživanja i istraživanja koja su slijedila pokazalo se je da je rupa stvarno rezultat zagađenja klorom.

• Nadalje, pretpostavljeno je da će rupa nastaviti periodično pojavljivati svakog proljeća sve do sredine 21. stoljeća te da će se ta rupa pojaviti i iznad Artika.

• Kao posljedica tih istraživanja, svjetske vlade reagirale su promptno donoseći propise koje idu u smjeru zabrane kemijskih tvari koje uništavaju ozonski omotač.

Kemijske tvari i apsorpcija zračenja (svjetla)

• Kemija stanjenja ozonskog omotača i mnogih drugih procesa u stratosferi, vođena je energijom povezanom sa zračenjem sa Sunca.

• S tim u vezi naša istraživanja trebamo započeti sa odnosima apsorpcije svjetla (zračenja) od molekula u zraku i rezultirajuće aktivacije, ili promjene energije, molekula što omogućuje da te molekule postanu kemijski reaktivne.

• Neki objekt koji mi percipiramo kao crn ustvari apsorbira sve valne duljine vidljivog dijela spektra od 400 nm (svijetloljubičasto) do oko 750 nm (crveno svjetlo) (1 nm = 10-9 cm)

• Tvari se međusobno snažno razlikuju u svom svojstvu da apsorbiraju zračenje određene valne duljine zbog razlika u energetskim nivoima njihovih elektrona.

Okolišno najznačajniji dijelovi elektromagnetskog spektra od ultraljubičastog preko vidljivog do infracrvenog

• Diatomski molekularni kisik, O2, ne apsorbira vidljivo zračenje ali apsorbira dio ultraljubičastog zračenja valnih duljina između 50 i 400 nm.

• Ultraljubičasto zračenje koje ima valne duljine kraće od 120 nm filtrirano je u i iznad stratosfere od molekularnog kisika, O2 i drugih sastojaka zraka, primjerice N2.

• Na taj način UV zračenje kraće od 220 nm uopće ne dolazi do Zemljine površine.

• Ti filteri štite našu kožu i oči i u stvari štite sav biološki život od intenzivnog oštećenja od tog dijela ultraljubičastog zračenja.

nema postavljenih komentara
ovo je samo pregled
3 prikazano na 114 str.