Poslovne finansije - kamatna stopa, Beleške' predlog Ekonomija. Univerzitet u Beogradu
selmovski
selmovski

Poslovne finansije - kamatna stopa, Beleške' predlog Ekonomija. Univerzitet u Beogradu

13 str.
172broj poseta
Opis
Kamatna stopa na finansijskom tržištu
20 poeni
poeni preuzimanja potrebni da se preuzme
ovaj dokument
preuzmi dokument
pregled3 str. / 13
ovo je samo pregled
3 prikazano na 13 str.
preuzmi dokument
ovo je samo pregled
3 prikazano na 13 str.
preuzmi dokument
ovo je samo pregled
3 prikazano na 13 str.
preuzmi dokument
ovo je samo pregled
3 prikazano na 13 str.
preuzmi dokument

VISOKA POSLOVNO TEHNIČKA ŠKOLA

DOBOJ

KAMATNE STOPE NA FINANSIJSKOM TRŽIŠTU

Seminarski rad iz predmeta Poslovne finansije

Mentor: Student:

Prof. Dr. Dejan Gligović Selma Ajdimovski

138-E-240/15

Doboj, 2017.

1

SADRŽAJ

1.UVOD..................................................................................................................................................... 3

2. POJAM I ULOGA FORMIRANJA KAMATNE STOPE............................................................................... 4

3.KAMATNA STOPA NA FINANSIJSKOM TRŽIŠTU....................................................................................5

4.TEORIJA KAMATE I KAMATNE STOPE..................................................................................................... 5

4.1. Savremena teorija......................................................................................................................................... 6

4.2. Teorija kreditnih fondova..............................................................................................................................7

4.3.Teorija racionalnih očekivanja.......................................................................................................................8

5.VRSTE KAMATNIH STOPA.......................................................................................................................... 8

6.STRUKTURA KAMATNE STOPE...............................................................................................................10

6.1.Ročna struktura kamatnih stopa...................................................................................................................11

7.ZAKLJUČAK.................................................................................................................................................13

LITERATURA...................................................................................................................................................14

2

1.UVOD

Razvoj moderne robne proizvodnje i kreditnog sistema kontinuirano stvara različite oblike platnih i kreditnih instrumenata kojima se registruju, prenose i realizuju novčane obaveze i potraživanja različitih učesnika u procesu reprodukcije. Funkcije ovih instrumenata su različite: potvrđuju prava i obaveze iz robnog prometa, izražavaju kreditne odnose, omogućavaju transfer rizika sa jednog na druge ekonomske subjekte, svedoče o ulaganju u realne oblike kapitala i slično. Oni su, prema tome, formalizovan izraz ekonomskih transakcija, s obzirom da se zakonski detaljno utvrđuju pravila njihovog izdavanja, a i sami mogu biti predmet manje ili više detaljno regulisanih transakcija.

Finansijsko tržište obavlja alokaciju akumulacija u cilju njene najefikasnije upotrebe u proizvodnji. Vlasnici kapitala stavljaju svoj kapital na raspolaganje proizvodnim subjektima u vidu kredita ili vlasničkih ulaganja. Ovaj proces kreira finansijske instrumente, odnosno potraživanja vlasnika viškova i obavezu proizvodnog subjekta. Vlasnik kapitala, koji je dao kredit, ima pravo na povraćaj pozajmljene sume uvećane za kamatu u ugovorenom roku. Sa druge strane, vlasnik kapitala koji je trajno stavljen na raspolaganje nekom drugom korisniku akumulacije ima samo pravo na prinos, odnosno na deo viška koji pozjmljeni kapital proizvodi.

Odlučujući je uticaj finansijskog tržišta na osnovne kategorije finansijskog sistema, posebno na regulatorne veličine – tržište kamatne stope i normativnu diskontnu stopu. Investicione odluke preduzeća zavise od informacija koje se dobijaju sa finansijskog tržišta.

Kamatna stopa je ključni parametar finansijskog tržišta. Tržište vrši kreiranje i vrijednovanje finansijske aktive na osnovu prinosa i rizika finansijskog instrumenta. Prinos izražava očekivani povraćaj koji ulaganje kapitala donosi, a rizik izvjestnost prinosa. Vlasnik kapitala odlučuje se na ulaganje sa stanovišta odnosa prema zadovoljavanju tekućih, odnosno budućih potreba. Sa razvojem kreditnog sistema, umjesto da kapital troši, vlasnik može da ga stavi na raspolaganje drugom ekonosmkom subjektu, koji investira u proizvodni proces. U tom slučaju, kamata je za vlasnika kapitala cena odricanja od tekuće potrošnje – štednje, odnosno ona sa druge strane za preduzetnika predstavlja cenu nedostajuće akumulacije.

Kamatna stopa u osnovi izjednačava buduće vrednosti novca sa sadašnjom vrednošću.

3

2. POJAM I ULOGA FORMIRANJA KAMATNE STOPE

Kamata je cijena koju dužnik plaća kreditoru za upotrebu pozajmljene sume, odnosno glavnice u određenom vremenskom periodu. Kamata se izražava kroz kamatnu stopu kao odnos nominalnog iznosa kamate i glavnice. Uobičajeno je da se kamata vezuje za godišnji period.

U kvanitativnom pogledu kamatna stopa je izraz cijene ustupljenih sredstava. Kvalitativno, ona je cijena upotrebe kapitala, te je stoga uslovljena njegovom sposobnošću da kreira višak.

U najopštijem izrazu, kamatna stopa izražava cijenu korišćenja kreditnih i novčanih resursa na finansijskom tržištu. Visina kamatne stope kao cijene korišćenja kreditnih i finansijskih resursa je povezana sa stopom korisnosti sredstava u odnosu na vrijeme njihovog korišćenja. Stopa korisnosti sredstava uvijek je veća u sadašnjem vremenu u odnosu na neko buduće vrijeme, pa je i kamatna stopa kao izraz cene korišćenja odgovarajućih novčanih i finansijskih resursa različita i saglasna određenoj stopi njihove korisnosti. To je i osnovna razlika sadašnje i buduće potrošnje, odnosno odlaganja potrošnje u obliku štednje i sticanja imovine u nekom budućem vremenskom periodu. Uopštavajući to sa stanovišta makro aspekta, može se reći da kamatna stopa predstavlja instrument uravnotežavanja između obima štednje i ponude kapitala ( kredita ) sa težnjom finansijskih resursa i mobilnosti kapitala . Za poslovanje banke je važno poznavanje suštine i uloge kamatne stope na makro, ali i na mikro nivou.

Mikro aspekt kamatne stope, sa stanovišta banke, u pogledu upravljanja rizikom kamatne stope veoma je značajna. Brojne su vrste bankarskih poslova u kojima promijenljivost kamatne stope može biti jedan od uzroka lošeg poslovanja banke, naročito u nestabilnim ekonomskim uslovima,

Kamatna stopa je bitan, a može se reći i najvažniji instrument funkcionalnog poslovanja banke. U uslovima deregulacije bankarskog poslovanja i dinamičkih promijena u bankarskom okruženju, kamatne stope banke se često mijenjaju i usklađuju sa novonastalim uslovima poslovanja banke. To se odnosi na aktivne i na pasivne kamatne stope. Promjenljivost kamatnih stopa je bitna karakteristika poslovne politike banke i ključni faktor uspiješnog poslovanja banke. Od obima i stukture produktivne aktive banke i visine aktivnih kamatnih stopa zavisi nivo ukupnog kamatnog prihoda banke. Visina pasivnih kamatnih stopa utiče na ukupne kamatne izdatke banke.

4

3.KAMATNA STOPA NA FINANSIJSKOM TRŽIŠTU

Razlika prihoda između ukupnih aktivnih i ukupnih pasivnih kamatnih stopa predstavlja neto kamatni prihod banke. Neto kamatni prihod banke je osnova ukupnog prihoda svake komercijalne, odnosno poslovne banke. U poslovnim bankama tržišno razvijenih privreda prihodi po osnovu aktivnih kamata čine 70 % - 80 % ukupno ostvarenog prihoda banaka po svim osnovama. Ostatak, tj. 20%-30% prihoda banaka čine nekamatni prihodi, tj. prihodi od raznih vrsta usluga, zatim provizije, naknade i duge vrste prihoda..

Deregulacija domaćeg finansijskog tržišta i veći stepen konkurentnosti u poslovanju među domaćim bankama dovode do smanjenja ukupnog nivoa kako aktivnih tako i pasivnih kamatnih stopa. Takve tendencije dovode i do apsolutnog smanjenja razlika između aktivnih i pasivnih kamatnih stopa u našim bankama, što se odražava na uspiješnost poslovanja naših banaka, tj. na smanjenje profitabilnosti. Ovakava kretanja imaju za rezultat da i naše banke preduzimaju određene korake u pravcu povećanja drugih nekamatnih izvora prihoda i tako relativiziraju uticaj smanjenja neto kamatne margine na svoju profitabilnost.

Osnovne ekonomske funkcije kamatne stope su:

• Omogućavanje tekućoj štednji da se pretvori u investicije u cilju podsticanja ekonomskog rasta;

• Racionalno raspolaganje ponudom kredita obezbjeđenjem zajmovnih fondova za investicione projekte koji imaju najveći očekivani prinos;

• Uspostavljanje ravnoteže između ponude i tražnje novca i

• Kao sredstvo ekonomske politike kamatna stopa utiče na obim štednje i investicija.

4.TEORIJA KAMATE I KAMATNE STOPE

Naime, klasična teorija smatrala je da je kamata sastavni dio profita koji se prenosi na zajmodavca aktom otplate kredita pokazujući na taj način da predstavlja rezultat proizvodne funkcije realnog kapitala. Zajmodavac prenosi na preduzetnika funkcionalnu sposobnost kapitala i naplaćuje kamatu

5

za ustupljeni kapital. Postojanje profita ( prinosa ) na uloženi kapital u procesu proizvodnje je izvor kamate kao što je postojanje proizvodnog kapitala nužno za valorizaciju štednje, jer, vladanje nad sadašnjim novcem je vladanje sadašnjim resursima, koji mogu biti pretvoreni u buduće robe, uz profit.

Podijela profita na: • Kamatu – koja pripada zajmodavcu i • Preduzetničku dobit – koja pripada preduzetniku.

Određena je ponudom i tražnjom zajmovnog kapitala. Klasična teorija pretpostavlja indeničnost akumulacije – štednje i investicija, odnosno sam čin štednje je istovremeno i čin investiranja, čime se zanemaruje karakter kamate kao vremenske vrijednosti novca. Ovo obilježje kamate važno je posebno sa stavnovišta vrijednovanja različitih investicionih mogućnosti.

Vlasnici budućih dobara spremni su da sadašnja dobra uzmu na zajam i pored toga što plaćaju premiju, iz tri osnovna razloga :

• Zato što očekuju da će u budućnosti biti bogatiji • Zato što su im buduća zadovoljstva slabija od sadašnjih • Zato što im svojina nad sadašnjim dobrima pruža mogućnost da ih proizvodno uposle radi

sticanja prihoda.

Za vlasnike ustupljene štednje predstavlja uzdržavanje od potrošnje i to u cilju veće potrošnje u budućnosti. „Kamata proizilazi iz uzajamnog dijelovanja (psihološki) vremenskih okolnosti i fizičke proizvednosti investicije“ .

Osnovni izvor ponude je stanovništvo. Kod stanovništva štednja se javlja kao razlika između tekućeg dohotka i tekuće potrošnje. Stepen povećanja zadovoljstva koje donosi veća buduća potrošnja određuje obim odricanja od tekuće potrošnje.

Tražnja za investicionim kapitalom uglavnom proizilazi iz proizvodnog sektora. Obim ove tražnje određen je stopom prinosa investiranog kapitala. Ravnotežna kamatna stopa uspostavlja se dejstvom ponude i tažnje za akumulacijom kao tačka u kojoj ponuda kapitala odgovara težnjom za investicionim sredstvima.

4.1. Savremena teorija Klasična teorija ispoljila je osnovnu slabost kroz nedovoljnu obuhvaćenost faktora koji mogu uticati na ponudu i tražnju na finansijskom tržištu, posebno svih raspoloživih dohodaka. Ne zanemarujući doprinose klasične teorije, savremene teorije pružaju razuđenija analitička sredstva za razumijevanje savremnog finansijskog tržišta.

6

Teorija preferencije likvidnosti Ova teorija polazi od perfektne likvidnosti kao osnovnog obilježja novca i želje vlasnika da novac zadrži u likvinom obliku radi obezbjeđenja buduće potrošnje (sklonost ka potrošnji i želji ka likvidnošću). Da bi se vlasnik novca odrekao od sadašnje likvidnosti, on mora dobiti nagradu u vidu kamate. Isti je slučaj i ukoliko uloži novac u druge oblike manje likvidne imovine, odnosno u obveznice koje predstavljaju jedino ulaganje. Tražnja za novcem, odnosno želja za likvidnošću, potiče iz tri osnovna motiva:

Transakcioni motiv – označava tražnju za novcem u svrhu kupovine robe i usluga. Ovaj motiv znači da vlasnik uvijek mora imati novčana sredstva za tekuću potrošnju. Obim transakcionog novca je određen nivoom ekonomske aktivnosti.

Motiv sigurnosti – predpostavlja posjedovanje novčanih rezervi u slučaju nepredviđenih trošenja u budućnosti. Držanje novca u transakcione i sigurnosne svrhe na kraći rok može se smatrati za konstantno.

Špekulativni motiv – težnja vezana za ovaj motiv mijenja se s obzirom na manju ili veću izvjesnost promjene cijena obveznica, kao jedinog alternativnog načina korišćenja novca. Ako kamatna stopa na obveznice raste, porašće i oporunitetni trošak držanja novca (gubitak moguće kamate) i količina novca koja se traži će pasti.

Postoji, dakle, negativna korelacija između špekulativne tražnje za novcem i nivoa kamatnih stopa. Prema tome ukupna tražnja za novcem imaće dvije komponente:

1. konstantnu – koja izražava transakcionu i sigurnosnu tražnju 2. varijabilnu – koja izražava špekulativnu tražnju.

Teorija preferncije likvidnosti dala je osnovu za analizu fenomena tržišta novca i mehanizma uticaja na kratkoročne kamatne stope, posebno uticaja države. Ova teorija je ograničena i usmjerenjem na objašnjenje fenomena tržišta novca i stoga je, u krajnjoj liniji, dopuna klasične teorije.

4.2. Teorija kreditnih fondova Ova teorija objašnjava formiranje kamatne stope djelovanjem ponude i tražnje za kreditnim kapitalom. Sa druge strane, predpostavljeno je i povratno dejstvo kamatne stope na ponudu i tražnju kreditnih fondova. Tražnja za kreditnim kapitalom potiče iz aktivnosti sektora domaćinstva, preduzeća i države, kao i tražnje inostranih zajmopimaca. Ponuda kreditnog kapitala ima osnovu u domaćoj štednji, trošenju akumulisanih stokova novcem, kreiranju novca od strane banaka (depozita multiplikacije) i inostranim kreditima. Domaća štednja potiče, uglavnom, iz sektora stanovništva. Štednja se može formirati na sljedeće načine:

• pod uticajem efekta dohotka(utvrđivanjem određene svrhe i cilja štednje) rast kamatne stope izazvaće pad štednje i

• pod uticajem efekta bogatstva(oređenog nivoa potrošnje) rast kamatne stope izazvaće rast štednje.

7

Stanovništvo će tezaurisati novac i trošiti ga u zavisnosti od opšteg nivoa ponude i tražnje za novcem.Najstabilnija komponenta štednje preduzeća biće zadržana dobit. Amortizacioni fondovi preduzeća povećavaju ponudu kreditnih fondova i relatno su neelastični na promene u kamatnoj stopi. Drugi fondovi preduzeća biće elastičniji. S obzirom da teorija kreditnih fondova predpostavlja integrisanost nacionalnog finansijskog tržišta sa svjetskim (prisustvo stranih učesnika na domaćem finansijskom tržištu), ravnotežna kamatna stopa podrazumijevaće da postoji i ravnotežni devizni kurs. Osim toga, ona će biti u ravnoteži ako su ostvarene predpostavke opšte ravnoteže ekonomije, novčanog tržišta, tržišta kapitala i deviznog tržišta .

4.3.Teorija racionalnih očekivanja Osnovna teorija racionalnih očekivanja je efikasnost finansijskog tržišta. Tržište je efikasno ukoliko su u kretanje kamatnih stopa i cijena finansijskih instrumenata uključene sve relativne informacije sa kojima učesnici na tržištu raspolažu. Sa tog stanovišta, kamatna stopa će uvijek biti u ravnoteži, svako odstupanje od ravnotežne kamatne stope biće automatski korigovano dejstvom tražnje i ponude. Samo nova, neočekivana informacija, može izazvati promjene nivoa ravnotežne kamatne stope. Predpostavke na koje se oslanja ova teorija su istovremeno i njena objašnjenja. Ona važi samo za perfektno tržište.

5.VRSTE KAMATNIH STOPA

Banka kao finansijski posrednik posluje tuđim sredstvima, bilo da su to:

Depozit – kao izvori sredstava, odnosno Krediti – kao plasirana sredstva. Banka ostvaruje prihod naplaćujući aktivnu kamatnu stopu na razne oblike plasiranih sredstava, među kojima su najvažnije razne vrste kredita i razne vrste hartija od vrednosti. Pasivnu kamatnu stopu banka plaća na razne vrste izvora sredstava, među kojima su najvažniji depoziti privrede i građana, odnosno štednja. Suma ukupne aktivne kamate služi za podmirenje sume ukupne pasivne kamate banke, a iz razlike aktivne i pasivne kamatne stope banaka podmiruje svoje operativne troškove. Način na koji će banka vršiti obračun kamata na plasmane a naročito kamata na kredite utiče se na veličinu, realnost i stabilnost prihoda banke. U uslovima čestih ekonomskih promjena i nestabilnosti na finansijskom tržištu za banku je od primarnog značaja da obezbjedi projektovane prihode i projektovanu rentabilnost, odnosno profit i dividendu. Pri tome je od izuzetnog značaja na svakom kreditnom poslu, ne samo obezbjediti vraćanje glavnice i naplate ugovorene kamatne stope već i da prihod banke od kamata ne bude obezvrijeđen usljed promjena u okruženju. To se postiže primenom odgovarujućih modela ugovaranja i obračuna kamatnih stopa na banke. Razlikuje se nekoliko vrsta kamatnih stopa:

1. nominalna kamatna stopa, 8

2. stvarna kamatna stopa, 3. realno pozitivna kamatna stopa, 4. realno negativna kamatna stopa, 5. relativna kamatna stopa i 6. konformna kamatna stopa .

Nominalna kamatna stopa može biti fiksna i varijabilna. Fiksna nominalna kamatna stopa je navedena u ugovoru, tj. precizno nominalno ugovorena i po njoj banka vrši obračun kamate dužniku.

Visina varijabilne nominalne kamatne stope može se utvrditi na dva načina: a) preko važeće kamatne stope na finansisjkom tržištu u momentu obračuna kamate b) preko ostvarene važeće stope inflacije u momentu obračuna kamata (fiksira se fiksni deo kamatne stope i na njega se dodaje promjenljivi dio vezan obično za godišnju stopu inflacije).

U uslovima visoke inflacije obično se uvodi i revalorizacija realnog dijela kamatne stope, pa se taj zbir uvećava po stopi inflacije. Stvarna kamatna stopa podrazumjeva uvođenje u aranžman oročenog depozita ili depozita po viđenju za vrijeme korišćenja kredita, sve do njegove otplate. Model obračuna stvarne kamatne stope može se izraziti sljedećom jednačinom:

Ks = ( Kp – Knp/ K – Od ) x 100 Gde je: Ks – stvarna kamata Kp – plaćena kamata banci po kreditu Knp – naplaćena kamata od banke po osnovu oročenog depozita K – iznos odobrenog kredita i Od – oročeni depozit. Realno pozitivna kamatna stopa postoji onda kada je nominalna, odnosno stvarna kamatna stopa veća od stope inflacije. Realni dio kamatne stope izračunava se pomoću sljedeće jednačine:

Krp = (Ks – Si /1 ± Si)x100 Gde je: Krp – realni dio kamatne stope, Ks - nominalna – stvarna kamatna stopa izražena decimalnim brojem Si – stopa inflacije izražena decimalnim brojem. Realno negativna kamatna stopa javlja se u situaciji kada je nominalna odnosno stvarna kamatna stopa niža od stope inflacije. Izračunava se prema istom modelu kao realno pozitivna kamatna stopa, s tim što je u ovom slučaju rezultat sa predznakom minus. Relativna kamatna stopa predstavlja proporcionalni dio godišnje kamatne stope koji se koristi za obračunski period kamata tokom godine. Ovaj model se primenjuje kada je godišnja kamatna stopa relativno niska i dovodi do toga da primjenom ovog modela stvarna kamatna stopa bude iznad nominalne kamatne stope.

9

Konformna kamatna stopaje diskontovana godišnja kamatna stopa za obračunski period tokom godine. Obično se primenjuje kada je godišnja kamatna stopa visoka, jer se preko obračuna ne povećava nominalna ili stvarna godišnja kamatna stopa. Odnosno, stvarna kamatna stopa je uvijek jednaka nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi.

6.STRUKTURA KAMATNE STOPE

Dok opšti pristupi ukazuju na teorijsko uopštavanje osnovnog profila kamate, analiza strukturnih aspekata treba da oslika globalnu konfiguraciju kamatnih stopa na finansijskom tržištu. Bitna su četiri osnovna strukturna aspekta kamate:

• Ročni • Rizični • Inflacioni • Regulativni

6.1.Ročna struktura kamatnih stopa Na strukturu kamatnih stopa veliki uticaj vrši rok dospeća finansijskog instrumenta, odnosno vremenski period po čijem je isteku izdavalac obavezan da isplati glavnicu i kamatu. Finansijski instrumenti imaju veoma različite rokove dospjeća: 1. jedan dan 2. jedna godina ( kratkoročni ) 3. od 5 do 10 godina ( srednjoročni ) 4. preko 30 godina ( dugoročni finansijski instrumenti ). Rokovi dospeća uslovljavaju veoma heterogenu strukturu kamatnih stopa. Odnos kamatne stope izražene u finansijskom instrumentu i roka njegovog dospjeća zove se ročna struktura kamatnih stopa. Ona se posmatra kod finansijskih instrumenata koji imaju istu rizičnu strukturu kamatne stope, tj. isti kreditni kvalitet. Ročna transformacija sredstava predstavlja najvažniji i najčešći faktor rizika kamatne stope poslovne banke. Ovde se mogu posmatrati različite situacije: - kad banka delimično koristi ili preliva kratkoročne izvore u dugoročne plasmane, - kad banka delimičnmo koristi ili preliva dugoročne izvore u kratkoročne plasmane, - kamatna neusklađenost aktive i pasive.

Kamatna stopa je povezana sa stepenom izvjesnosti prinosa na kratke i duge rokove. Po pravilu, kamatna stopa je manja što je rok plasmana kraći, a veća što je vrijeme plasiranja duže. Prema tome, struktura kamatnih stopa je uslovljena elementima očekivanja, likvidnosti i ročne kamatne premije.

Kratkoročna kamatna stopaformira se na novčanom tržištu na osnovu ponude i tražnje kratkoročnih finansijskih sredstava. Promjene obima tražnje mogu nastati usljed promjene obrasca ukupne privredne aktivnosti, stope inflacije, opštih performansi privređivanja i djelovanja sezonskih,

10

cikličnih momenata. Porast tražnje za novčanim fondovima može uslijediti i na bazi strukturnih promjena na tržištu hartija od vrednosti, povećanja deficita državnog budžeta i smanjenja obima izvornih prihoda države ( poreza). U periodima investicionih talasa dolazi do povećanja tražnje za dugoročnim finansijskim fondovima, što se veoma brzo prenosi i na povećanje tražnje za kratkoročnim novčanim resursima. Nivo kratkoročne stope određen je: 1. mješavinom faktora oblasti tražnje i ponude novčanih resursa (likvidnosni efekat), 2. formiranju poslovnih performansi privrede (dohodni efekat) 3. stabilnosti cijena (inflacioni efekat).

Kratkoročna kamatna stopa vezuje se za kratkoročne bankarske kredite, državne hartije od vrijednosti, blagajničke zapise, bankarske certifikate, komercijalne papire preduzeća i sl. Formiranje dugoročne kamatne stope je usko povezano sa kratkoročnom, ma da je jasno da su one pod uticajem faktora formiranja štednje i rentabiliteta investicije. Teorijski posmatrano, dugoročne kamatne stope su determinisane faktorima formiranja štednje i rentabiliteta investicija u makrosistemu, dok su znatno manje pod uticajem monetarnih faktora. Teorije koje objašnjavaju ročnu strukturu kamatnih stopa mogu se svesti na četiri osnovne: 1. teorija očekivanja, 2. teorija likvidnosti, 3. teorija segmentacije i 4. teorija preferencijalnog segmenta. Teoriji očekivanja očekivane kamatne stope na finansijskom tržištu jednake su implicitnim budućim kamatnim stopama i stoga su investitori ravnodušni prema ročnoj strukturi finansijskih instrumenata.Teorija očekivanja pretpostavlja da su investitori orijentisani isključivo na maksimizaciju prihoda i da su ravnodušni prema riziku, s obzirom da su rizici minimalni ako su kratkoročne i dugoročne hartije perfektni supstituti. Međutim, rizik vezan za ročnu strukturu finansisjkih instrumenata i te kako postoji i to kao rizik reinvestiranja ( neizvjestnost u pogledu kamatne stope po kojoj će biti obavljeno novo ulaganje u hartije od vrednosti po dospjeću ) i rizik promene cene, koji je veći ukoliko se investira u hartije od vrednosti sa dužim rokom dospjeća. Teorija likvidnostiima za osnov težnju ulagača u dugoročne finansijske instrumente da, kao konpenzaciju za dugi rok investiranja, dobiju premiju na instrumente. Investitori u dugoročne instrumente susreću se sa većim cijenovnim rizikom i shodno tome, sa neizvjesnošću prihoda uslovljenom fluktuacijom cijena. Oni zahtijevaju premiju na odustajanje od likvidnosti, odnosno premiju na ulaganje u dugoročne instrumente . S obzirom na tu pretpostavku, prirodna je uzlazna (normalna) kriva prinosa na finansijskom tržištu. Ako se može dogoditi da kriva dobije inverzan oblik, to se objašnjava činjenicom da očekivane opadajuće kamatne stope, u izvesnim okolnostima, mogu premašiti likvidnosnu premiju. .

Teorija segmentacije tržišta ili teorija težnje ka osiguranju od rizikaima kao osnovu težnju investitora ka minimizaciji rizika ulaganja a ne ka maksimizaciji prihoda. Finansijski instrumenti nisu perfektni supstituti i ulagači biraju ulaganje koje donosi najmanji rizik promjene kamatne stope. Oni će biti skloni da izbor ročne strukture instrumenata u koje ulažu vežu za ročnu strukturu izvora iz kojih finansiraju ulaganje. Posebno će finansijski posrednici, odnosno institucionalni investitori, nastojati da uravnoteže strukturu svoje aktive sa strukturom pasive. Stoga se finansijsko tržište ne može smatrati za globalni put pozajmljivih sredstava nego za segmentirano tržište, odnosno seriju su-tržištu. U okviru svakog

11

od ovih segmenata ponuda i tražnja za sredstvima će oblikovati odgovarajuću strukturu kamatnih stopa . Teorija preferentnih segmenata ili složena teorija kombinuje obilježja svih prethodnih teorija. Investitori se opredjeljuju za segment ročnosti koji najviše odgovara njihovim sklonostima ka riziku, odnosno ka očekivanom prihodu. Oni nastoje da izbjegnu rizik reinvestiranja, odnosno promjene cijena birajući finansijski instrument koji odgovara vremenskoj prefernciji odlaganja potrošnje i fiksiraju ročnost tog instrumenta. Međutim, ukoliko kretanje kamatnih stopa u drugim sektorima pruža unosnije mogućnosti investiranja koje mogu kompenzovati rizik ulaganja izvan granica izabranog segmenta i rizik kamatne stope, investitori će kupovati instrumente sa različitim rokovima dospijeća.

7.ZAKLJUČAK

Dugo su banke imale regulasane kamatne stope. Da bi bili uspješni u savremenim uslovima, bankarski menadžeri moraju biti sposobni da na racionalan način odgovore promjenama tehnologije, regulacije, kamtnih stopa, konkurencije i adekvatnosti kapitala.

Promjene obima ponude novčanih resursa nastaju usljed zaokreta u monetarnoj politici zemlje, strukturnih promjena u međunarodnim ekonomskim odnosima, promjena stope štednje i inovacija u tehnologiji platnog prometa.

Ekspanzivna monetarna politika djeluje na porast obima likvidnih novčačnih resursa u sistemu, povećanje tražnje za alternativnim finansijskim aktivama i obaranje nivoa kamatne stope. Povećani obim likvidnosti i smanjenje kamatne stope pokreću mehanizme oživljavanja privrede i bržeg rasta dohotka. Povećani dohodak usporava započeti trend rasta kamatne stope. U uslovima punog korišćenja kapaciteta djeluju inflacioni efekti na rast kamatne stope.

U razdobljima uspona ekonomske aktivnosti i poboljšanja ekonomskih performansi dolazi do porasta tražnje za instrumentima mobilizacije resursa i finansijskih investicija, na osnovu čega će usljediti povećanje kamatnih stopa. Porast obima pozajmljivanja finansijskih resursa, namijenjenih pokrivanju porasta obima trajnih obrtnih sredstava, zaliha i deficita likvidnih sredstava ima istosmjerno kretanje sa kamatnom stopom.

Težnja je usmjerena na uspostavljanje ravnotežne kamatne stope koja omogućava investiranje. Ravnotežna kamatna stopa treba da bude korigovana za indeks očekivane inflacije i ne može ispod stope inflacije. Centralna banka preko instrumenata monetarne politike treba da pospješuje procese formiranja ravnotežne kamate u okviru čega ključno mjesto pripada diskontnoj ( eskontnoj ) kamatnoj stopi. Povećanjem ili sniženjem nivoa

12

eskontne kamatne stope izvršiće se odlučujući uticaj na porast ili smanjenje tržišnih ( bankarskih ) kamata.

LITERATURA

1. Dr. Vuksanović D.(2009): Poslovne finansije.

2. Dr. Jović (1990): Bankarstvo, Naučna knjiga.

3. Dr. Rodić (1991): Poslovne finansije, Ekonomika.

4. Ćirović M.(2006): Bankarstvo.

13

nema postavljenih komentara
ovo je samo pregled
3 prikazano na 13 str.
preuzmi dokument