Predskolska pedagogija , Esej' predlog Konstruktivistička pedagogija. Sveučilište nije definirano
anja_vuj_i
anja_vuj_i15 September 2017

Predskolska pedagogija , Esej' predlog Konstruktivistička pedagogija. Sveučilište nije definirano

PDF (959 KB)
99 strane
80broj poseta
Opis
igre,pojam predskolske pedagogije,STANJE I TENDENCIJE PREDŠKOLSKOG ODGOJA PREDŠKOLSKA PEDAGOGIJA U SISTEMU PEDAGOŠKIH DISCIPLINA KARAKTERISTIKE PREDŠKOLSKOG UZRASTA I ODGOJ
20poeni
poeni preuzimanja potrebni da se preuzme
ovaj dokument
preuzmi dokument
pregled3 strane / 99
ovo je samo pregled
3 shown on 99 pages
preuzmi dokument
ovo je samo pregled
3 shown on 99 pages
preuzmi dokument
ovo je samo pregled
3 shown on 99 pages
preuzmi dokument
ovo je samo pregled
3 shown on 99 pages
preuzmi dokument
CURRICULUM PREDŠKOLSKE PEDAGOGIJE

Materijal za internu uporabu priredila:

Prof. ddr. LIDIJA PEHAR

PREDŠKOLSKA PEDAGOGIJA

Sve su odrasle osobe nekad bile djeca. (Ali se malo njih toga sjeća.)

A. de Saint-Exupéry

«Odrasli su zaista čudni… i nikada neće razumjeti da je to tako važno …», pomisli Mali princ pri prvom susretu s odraslima. I bio je u pravu. Odrasli su zaista čudni, a najčudniji kada se radi o djeci.

Mi odrasli ne možemo više podrazumijevati da su iskustva iz djetinjstva ranijih generacija ista i za sadašnju ili buduće generacije.

PREGLED TEMA

STANJE I TENDENCIJE PREDŠKOLSKOG ODGOJA

PREDŠKOLSKA PEDAGOGIJA U SISTEMU PEDAGOŠKIH DISCIPLINA

KARAKTERISTIKE PREDŠKOLSKOG UZRASTA I ODGOJ

• ZNAČAJ PREDŠKOLSKE PEDAGOGIJE

• POVIJESNI PREGLED RAZVOJA PREDŠKOLSKOG ODGOJA

• OBUHVAT DJECE PREDŠKOLSKIM USTANOVAMA

RAZVOJ DJETETA

IGRA

NASTANAK ČESTIH ATIPIČNIH OBLIKA PONAŠANJA DJECE

• SOCIJALNI OBLICI UČENJA KOD DJECE RANOG UZRASTA I NASTANAK AGRESIVNOSTI

• PROGRAM PREDŠKOLSKOG ODGOJA I OBRAZOVANJA

• ODGAJATELJI

• EDUKACIJA ODGAJATELJA / EDUKATORA

• OSNOVNA ŠKOLA

• AKTUALNA REFORMA OSNOVNE ŠKOLE U BIH

• ULOGA UČITELJA (NASTAVNIKA)U REFORMI OBRAZOVANJA U BiH

• DIREKTOR-MENADŽER ŠKOLE

• PRILOZI:

DJECA KOJA ZADAJU BRIGE

VAŽNOST RAZVOJA GOVORA SADRŽAJ PROGRAMA PO MJESECIMA Oktobar / rujan

1. EVOLUCIJA IDEJE PREDŠKOLSKOG ODGOJA  Predmet proučavanja predškolske pedagogije1.

1 Simbol  označava predavanja.

 Povjesni razvoj predškolske pedagogije i znanstvenici koji su se bavili ovim problemom: Platon, Aristotel, Marko Fabije Kvintilijan, Jan Amos Komesky, Pestalozzi, Ušinski; Robert Owen, Friedrich Fröebel, Maria Montessori.

 Detaljnija razrada pogleda na predškolski odgoj Jan Amos Komenskog, Frebela i Marije Montesori2.

2. PREDŠKOLSKA PEDAGOGIJA KAO ZNANOST  Predmet proučavanja predškolske pedagogije.  Zadaci predškolske pedagogije:

- Predškolska pedagogija kao interdisciplinarna nauka. - Proučavanje prakse predškolskog odgoja - Primjena suvremena metodologije istraživanja: deskriptivno-analitički metod (analiza

dječijih crteža, promatranje, intervju, upitnik) i eksperiment.  Teorijske osnove deskriptivno-analitičkog metoda i eksperimenta.

3. PREDŠKOLSKE INSTITUCIJE  Značaj rada predškolskih institucija.  Ciljevi, zadaci i metode rada predškolskih institucija, te prednosti boravka djece u ovim

institucijama.  Pedagoški standardi i prostorno uređenje predškolskih institucija.  Opservacija prostonog uređenja vrtića.

Novembar / studeni

4. ORGANIZACIJA ŽIVOTA I RADA PREDŠKOLSKIH INSTITUCIJA  Položaj djeteta u predškolskoj instituciji.  Artikulacija dnevnih aktivnosti u vrtiću.  Uloga odgajatelja u predškolskoj instituciji.  Planiranje rada u predškolskim institucijama i promjene u upravljanju curriculumom.  Uloga pedagoga u predškolskim institucijama.  Suradnja pedagoga sa odgajateljima, obitelji i širom društvenom zajednicom.  Izrada godišnjeg plana i programa predškolskih institucija po uzrasnim grupama.

5. SURADNJA PREDŠKOLSJIH INSTITUCIJA SA SVIM RELEVANTNIM FAKTORIMA

 Suradnja odgajatelja i obitelji;  Suradnja odgajatelja i šire društvene zajednice.  Principi suradnje odgajatelja i roditelja;  Oblici suradnje odgajatelja i roditelja (verbalni i pisani oblici);  Primjeri suradnje predškolskih institucija i šire društvene zajednice.

6. ULOGA PEDAGOGA U VRTIĆU  Zadaće pedagoga u vrtiću;  Uloga pedagoga u opservaciji i radu s djecom; 2 Simbol  označava vježbe.

 Uloga pedagoga u stručnom usavršavanju odgajatelja;  Evaluacija rada pedagoga i njegova uloga u evaluaciji rada odgajatelja;  Posjeta odgajatelja i pedagoga.

7. METODE RADA U PREDŠKOLSKIM INSTITUCIJAMA  Suvremene metodologije koje se primjenjuju u predškolskim institucijama danas.  Karakteristike tematskog planiranja.  Osobenosti Montessori metodologije  Step by step metodologija: Ciljevi, zadaci i metode Step by Step metodologije.

Individualizacija i rad po centrima po Step by Sep metodologiji.  Osnovne sličnosti i različitosti tematskog planiranja i Step by Step metodologije;  Principi planiranja u vrtiću;  Izrada mjesečne teme po tematskom planiranju.

Decembar / prosinac

8. ODGAJATELJ U PREDŠKOLSKIM INSTITUCIJAMA  Ličnost odgajatelja i pedagoški takt.  Planiranje, programiranje, organizacija, evaluacija, savjetovanje, komunikacija,

opservacija, kao osnovne zadaće odgajatelja.  Timski rad u predškolskim institucijama i njegov značaj.  Posjeta odgajatelja i razgovor sa njim.

9. TJELESNI RAZVOJ DJETETA PREDŠKOLSKOG UZRASTA  Osnovne karakteristike tjelesnog razvoja djeteta.  Poteškoće tjelesnog razvoja kod djece predškolskog uzrasta.  Metode rada u predškolskom institucijama za tjelesni odgoj.  “Kako razvijamo krupnu i sitnu motoriku?”  Utjecaj aktivnosti likovnog i muzičkog odgoja, čitanje, pisanje, usvajanje osnovnih

matematičkih pojmova, manipulativnih aktivnosti na tjelesni razvoj djeteta.

10. EMOCIONALNI RAZVOJ DJETETA PREDŠKOLSKOG UZRASTA  Karakterisitke dječjih emocija.  Uloga obitelji u emocionalnom razvoju i stabilnosti djeteta.  Poteškoće emocionalnog razvoja.  Igrokaz za svaku karakteristiku dječijih emocija.

Januar / sječanj

11. SOCIJALNI RAZVOJ DJETETA PREDŠKOLSKOG UZRASTA  Karakteristike socijalnog razvoja djeteta i forme socijalnog ponašanja.  Faze socijalnog razvoja po Eriksonu.  Uloga i značaj rane socijalizacije djeteta.

 Socijalni oblici učenja: uvjetovanje (klasično, instrumenatlno, opservaciono), učenje po modelu (identifikacija, imitacija, učenje uloga), učenje uviđanjem.

 Obitelj i predškolske institucije kao faktori socijalizacije djeteta.  Socijalni oblici učenja.  Uloga, značaj i utjecaj modela na razvoj djeteta.

12. MOZAK – ČUDESNI ORGAN  Najnovija istraživanja o razvoju mozga (PET i MRI tehnologije).  Sinapse i sinaptogeneza – uloga i značaj.  Stimulativna sredina u razvoju mozga.  Značaj ranog iskustva u razvoju ličnosti.  Sedam vrsta inteligencije i aktivnosti roditelja / odgajatelja na njihovom razvoju.

Februar / veljaća

13. INTELEKTUALNI RAZVOJ DJETETA PREDŠKOLSKOG UZRASTA  Osnovne karakteristike intelektualnog razvoja djeteta do deset godina.  Faze intelektualnog razvoja djeteta po Piaget-u.  Razvijanje saznajnih procesa i sposobnosti.  Pažnja predškolskog djeteta i uvjeti koji utječu na sadržaj i kvalitet opažaja.  Pamćenje redoslijeda predmeta.  Igrokaz “Što sve ima na…” – imenovati predmete koji se nalaze u ljekarskoj ordinaciji,

grupnoj sobi, slastičarni…

14. RAZVOJ GOVORA DJETETA PREDŠKOLSKOG UZRASTA  Faze razvoja govora.  Što utječe na razvoj govora?  Interiorizacija i egocentrični govor.  Uloga igre kao osnovne aktivnosti djeteta u razvoju govora;  Dječije jezičke igre.

Mart / ožujak

15. RAZVOJ MAŠTE I KREATIVNOST KOD DJECE  Karakterisitke mašte;  Razvoj stvaralačkih sposobnosti ličnosti.  Uloga odgajatelja u razvoju mašte i kreativnosti.  Maštu razvijamo: pričama, igrama, …  Iskustvo u razvoju kreativnosti.

16. DJEČJI CRTEŽ:  Dječji crtež kao oblik likovnog izražavanja;  Faze dječijeg crteža;  Uloga dječjeg crteža u razvoju ličnosti;  Tehnike tumačenja dječijeg crteža.

 Osnovne smejrnice u tumačenju dječijih crteža.  Psihoanaliza i tumačenje dječijih crteža.

17. IGRA  Igra kao osnovna aktivnost predškolskog djeteta.  Tumačenje dječije igre kroz historiju (Šiler, Spenser, Vigotski, Hol, Gros, Biler,

Freude…).  Teorije dječije igre: biologistička, psihoanalitička, kognitivističkr…  Podjela igara: stvaralačke igre i igre s pravilima.  Dramatizacija poznate dječije priče,  Šta djeca uče kroz igru?

18. IGRAČKE:  Uloga igračaka u dječijoj igri.  Kriteriji za podjelu igračaka.  Podjela igračaka: igračke za igre uloga, sportsko-pokretne igračke, konstruktorske

igračke, didaktilke igračke, zabavne igračke i igračke koje su djeca sama napravila.  Pravimo igračke od otpadnog materijala?!  Emotivna vrijednost igračaka koje su djeca sama napravila;  Razvoj dječije mašte pravljenjem igračaka od otpadnog materijala;  Zloupotreba igračaka.

April / travanj

19. MATERIJALI ZA RAD U VRTIĆU  Igračke koje se koriste u vrtiću;  Didaktička sredstva u vrtiću;  Rad sa didaktičkim sredstvima;  Razlikovanje didaktičkih sredstava od igračaka;  Pravljenje didaktičkih sredstava.

20.AGRESIVNOST KOD DJECE:  Definicija agresivnosti.  Teorije agresivnosti.  Relevantni faktori koji mogu da dovedu do pojave agresivnosti: laž, prkos, negativizam,

tjelesno kažnjavanje djece.  Uloga obitelji u nastanku, prevenciji i tretmanu agresivnosti.  Agresivnost u vrtiću.  Uloga odgajatelja u tretmanu agresivnosti.

21. AGRESIVNOST i DRUŠTVENO NEPRILAGOĐENO PONAŠANJE:  Vršnjaci i razvoj agresinžvnosti.  TV i agresivnost.  Pojam i uzroci delikvencije.  Tipovi antisocijalnog ponašanja po Hendersu.  Teorije o uzrocima delikvencije.

 Atipični oblici ponašanja u vrtiću.  Otkrivanje i tretman atipičnih oblika ponašanja.  Uloga odgajatelja i pedagoga u tretmanu atipičnih oblika ponašanja.

22. RAZVOJNI PROBLEMI PREDŠKOLSKE DJECE:  Neuroze, neurotičnosti i neurotske tendencije.  Strahovi kod djece.  Poremečaji stečenih navika: anoreksija, bulimija, nocturnus pavus, enureza,

enkompreza…  Primjeri neurotskog ponašanja kod djece i njihovog tretmana.

Maj / svibanj

23. TIMSKI RAD U VRTIĆU  Važnost timskog rada.  Uloga članova timskog rada.  Timski rad u planiranju i odgojno-obrazovnom radu u predškolskim institucijama.  Timski rad s djecom s atipičnim oblicima ponašanja.  Primjeri timskog rada u planiranju, realizaciji i evaluaciiji odgojno-obrazovnog rada.  Primjeri timskog rada s djecom s atipičnim oblicima ponašanja.

24. ULOGA PEDAGOGA U VRTIĆU  Uloga pedagoga u planiranju odgojno-obrazovnog rada.  Uloga pedagoga u saradnji s obitelji.  Uloga pedagoga u saradnji s društvenom sredinom.  Uloga pedagoga u radu s djecom s posebnim potrebama.  Posjeta vrtiću i razgovor s pedagogom.

25. UTJECAJ LIČNOSTI RODITELJA NA RAZVOJ DJETETA  Roditelji kao prvi odgajatelji;  Prikaz knjige “Umjeće roditeljstva” autora Gordona;  Prikaz knjige “Djeca koja zadaju brige” grupe autora;  Prikaz knjige “Vaše kompetentno dijete” – Jesper Juul;  Prikaz knjige “Kako najlakše upropastiti vlastito dijete” -

26. DJECA KOJU JE TEŠKO ODGAJATI  Kategorije djece koju je teško odgajati;  Tretman djece sa razvojnim poteškoćama;  Kako odgajatelju u vrtiću mogu prepoznati djecu sa razvojnim poteškoćama;  Uloga odgajatelja i pedagoga u radu sa djecom “koju je teško odgajati”;

CILJ NASTAVE PREDŠKOLSKE PEDAGOGIJE:

Upoznati studente sa predmetom izučavanja predškolske pedagogije, problemima koji se javljaju u ovom području i smjernicama za poboljšanje kvalitete rada sa djecom u predškolskim institucijama, kao i ulozi pedagoga u radu s djecom predškolskog uzrasta . • studente sa razvojem predškolske pedagogije kao nauke • izdvajanje pojmova specifičnih za predškolsku pedagogiju • ukazivanje na značaj ranog djetinjstva u razvoju djeteta. • povezivanje teorije i prakse posjetama adekvatnih ustanova • osposobljavanje studenata za samostalan i timski rad

PREDŠKOLSKA PEDAGOGIJA U SISTEMU PEDAGOŠKIH DISCIPLINA

STANJE I TENDENCIJE PREDŠKOLSKOG ODGOJA

Intenzivniji razvoj predškolske pedagogije započinje tek prije nekoliko decenija kada su na njeno osamostaljivanje, pored diferenciranja unutar same pedagoške znanosti koja se razvijala, utjecali i brojni drugi čimbenici. Prije svega, naglo je porasla zainteresiranost za dijete, za njegovo sazrijevanje, rast i razvoj, odgoj i obrazovanje, kao i za probleme na koje u toku ovih procesa ono nailazi. Zahvaljujući otkriću velikih razvojnih potencijala shvaćen je značaj ovog perioda za čitav dalji razvoj ličnosti – socijalni, emocionalni, tjelesni i intelektualni. Kao posljedica toga nastaju dječja psihologija, dječja psihijatrija i pedijatrija, a među pedagoškim disciplinama – predškolska pedagogija.

Istraživanja koja su pokazala da nivo razvoja sposobnosti za učenje, kao i inteligencije, velikim dijelom ovisi o kvaliteti sociokulturne sredine u kojoj se dijete razvija, kao i da socijalna diferencijacija počinje u najranijim uzrastima, uvjetovala su da se u nizu razvijenijih zemalja javi težnja za izjednačavanjem šansi za školski uspjeh sve djece, bez obzira na njihovo socijalno porijeklo. Spomenuta težnja podudarila se sa povećanim potrebama za obrazovanjem, odnosno obuhvaćanjem djece sve ranijih uzrasta odgojno- obrazovnim sustavom. Ubrzo je shvaćeno da tradicionalne školske metode i sadržaji, kao i način organizacije života i rada u školi više ne zadovoljavaju ni potrebe suvremene nastave, a još manje odgovaraju i ne mogu se primijeniti u radu sa djecom predškolskog uzrasta. Tako se ukazala potreba za stvaranjem jedne teorijske i praktične discipline koja će se baviti ovom problematikom, uzimajući u obzir razvojne specifičnosti djece predškolskog uzrasta, ali i potrebu kontinuiteta sa ostalim stupnjevima odgojno-obrazovnog sustava i faktorima koji učestvuju u djelovanju na dječji razvoj prije polaska u školu.

Brži razvoj predškolske pedagogije kao znanstvene discipline danas najviše sprečava nedovoljna izgrađenost pedagogije kao matične znanosti, naročito izvjesni konzervativizam koji joj otežava da se uskladi sa dostignućima i potrebama svoga vremena. Međutim, upravo u tom pogledu ova relativno nova disciplina ima izvjesnih prednosti, jer je manje opterećena tradicijama, što joj omogućuje da lakše i uspješnije asimilira suvremena znanstvena saznanja i dostignuća, povratno utičući i na pedagogiju.

Usporedo sa osamostaljivanjem i daljim razvojem unutar pedagoške znanosti, predškolska pedagogija treba ulaziti u interdisciplinarne odnose sa drugim pedagoškim disciplinama i disciplinama drugih znanosti, preuzimajući, kritički ispitujući, ocjenjujući i

asimilirajući teorijske postavke, znanstvene činjenice, hipoteze i probleme, pružajući im, na odgovarajući način, vlastiti doprinos. Naročito je važno produbljivanje i razjašnjavanje osnovnih pedagoških pojmova u svjetlu specifičnosti razvoja djece ranih uzrasta i mogućnosti djelovanja na njega kako bi se mogla vršiti teorijska uopćavanja, njihova operacionalizacija i konkretizacija u praksi predškolskog odgoja. Zadatak predškolske pedagogije sastoji se u tome da ta znanja prati, prikuplja, analizira, sistematizira, uopćava i interpretira iz pedagoškog ugla, kao i da ih sintetizira, povezujući ih na taj način u kvalitativno nove cjeline.

U okviru predškolske pedagogije izučavaju se svi faktori koji utiču na razvoj djeteta, prije svega obitelj, zatim ustanove za predškolsku djece (dječije jaslice, dječiji vrtići i alternativne institucije), kao i drugi faktori od značaja za razvoj djeteta u društvu i u njegovoj prirodnoj okolini, faktori koji se uključuju u intencionalno djelovanje na dječji razvoj ili mogu poslužiti ovom djelovanju.

Predškolska pedagogija ukršta se sa obiteljskom pedagogijom u svom bitnom segmentu koji se odnosi na obiteljski odgoj predškolske djece. Zato je moguće govoriti o predškolskoj pedagogiji u širem i užem smislu ovisno o tomu da li obuhvata i obiteljski odgoj predškolske djece, kao i ovisno o kriteriju koji se primijeni za sustav pedagoških disciplina. U užem smislu, svedena na odgoj koji se obavlja u predškolskim ustanovama, ona se može nazvati i institucionalna predškolska pedagogija, koja ima dodirnu točku s obiteljskom pedagogijom u onom segmentu koji predstavlja zajedničku temu ove dvije znanstvene discipline, a to je suradnja između ustanove i obitelji.

U XX stoljeću djetinjstvo je istraživano iz vrlo različitih aspekata i prikupljene su mnoge činjenice značajne za predškolsku pedagogiju. Međutim, čak i kada se odnose na odgajanje djece ranih uzrasta, druge znanosti se njima bave iz svog ugla, tretiraju odgoj kao dati (a ne zadati) faktor dječijeg razvoja, ne razmatrajući najčešće mogućnosti za njegovo unapređivanje i mijenjanje. U svakom slučaju, za potrebe predškolske pedagogije pomenute činjenice treba sistematizirati i uobličiti tako da mogu poslužiti za bolje razumijevanje i djelovanje na proces usmjeren da izaziva razvojne promjene, kakav je odgoj.

Među razvojnim znanostima ipak se izdvaja psihologija kao znanost o pojavama u psihičkom životu. Zahvaljujući njenim rezultatima moguće je ispitivati strategije uspostavljanja tih promjena, što je zadatak pedagogije. Psihološka istraživanja nastoje utvrditi pojam, prirodu i transformacije mentalnih funkcija i mogu svojim rezultatima i uopćenjima poslužiti za analizu odgojno-obrazovnih sadržaja i postupaka (sadrže činjenice o razvojnim karakteristikama koje se moraju poštovati prilikom odlučivanja o njima, o aktivnostima koje se organiziraju sa djecom, odnosno o određenim zrelostima ili gotovostima za obavljanje ovih aktivnosti). S druge strane, pedagoška istraživanja ispituju sredstva (u najširem smislu riječi) pomoću kojih se pomenute transformacije uspostavljaju, sadržaji prenose djeci, postupci primjenjuju, aktivnosti doziraju, a zrelosti i gotovosti uvažavaju. U svakom slučaju, psihološka saznanja su od velike koristi kad se odlučuje što se može, a što ne može činiti sa djecom na određenom stupnju njihovog razvoja, dok je odlučivanje što i kako treba činiti, čemu treba težiti, prvenstveno u domenu predškolske pedagogije.

Najveći problem za korištenje psiholoških saznanja u predškolskoj pedagogiji predstavlja činjenica da nijedna od teorija kojima obiluje današnja psihologija nije u stanju da pruži kompletniju sliku o tako složenim pojavama i procesima, kao što su osjeti, percepcija, pamćenje, govor, rješavanje problema, učenje, motivacija, socijalno ponašanje, itd.

Koherentna teorijska osnova na koju se osloni u psihologiji može pedagogu - istraživaču i odgajatelju u predškolskoj ustanovi poslužiti u provjeravanju valjanosti odgojnih ciljeva za koje se opredijelio. Takođe može ustanoviti prioritete među njima, razviti odgovarajuće metode, izabrati materijal i katkada, deduktivno doći do mogućih rješenja niza svakodnevnih problema.

Sociološki podaci koji se odnose na društvenu brigu o djeci, njihov tretman u sklopu socijalnih odnosa i njihovo uvođenje u status zrelih osoba, od najvećeg su značaja za

utvrđivanje zakonitosti kojima se bavi predškolska pedagogija i za razrađivanje postupaka kojima će se doprinijeti njihovom uspješnijem uključivanju u društvenu zajednicu.

Povezanost antropologije i pedagogije posebno je naglašena u onim pedagoškim koncepcijama koje polaze i počivaju na načelu poštovanja čovjeka kao individue koje to stavljaju u centar svojih pedagoških djelatnosti, što je karakteristično za suvremenu predškolsku pedagogiju koja svakako ne zapostavlja ni društvene aspekte razvoja djeteta. Antropologija kao znanost o čovjeku i razvoju ljudskog društva, vrlo je zanimljiva za pedagogiju koja pokušava da se zasnuje na integralnom saznanju o čovjeku. Metodologija koja se primjenjuje u antropologiji pogoduje i pedagoškim disciplinama, jer ova znanost cjelovito proučava čovjeka, kao što se i odgojem pokušava cjelovito djelovati na razvoj. Antropološka istraživanja daju mnogo podataka o tome kako sredina utiče na razvoj, da li ga podstiče ili ograničava. U tom pogledu također su značajni podaci do kojih dolazi etologija – proučava ljudsko ponašanje koje zavisi od utjecaja sredine i etnologija – sa svojim deskriptivnim i komparativnim proučavanjem ljudskih kultura.

Konačno, ne treba zaboraviti filozofiju iz koje se i pedagogija, kao i mnoge druge znanosti, tijekom svoga razvoja izdvojila, zadržavši s njom mnogo zajedničkog. Budući da se filozofija, kao i teologija, bavi shvaćanjem čovjeka i njegovog položaja u svijetu, smislom življenja, etičkim, estetskim i logičkim kategorijama, to je značajno za pedagogiju u čijoj su osnovi određena filozofska shvaćanja od kojih polazi prilikom određivanja ciljeva odgoja, kao i pri formuliranju vrijednosnih stavova i normi kojima procjenjuje ono čemu teži i što postiže.

Zaključujući ovo poglavlje o odnosu predškolske pedagogije i drugih razvojnih znanosti i znanstvenih disciplina, još jednom ističemo da njen zadatak nije samo prikupljanje i neposredna primjena saznanja putem indukcije i dedukcije, već koliko je to moguće, njihovo međusobno usklađivanje, sistematiziranje i vrednovanje iz aspekta razvoja pedagoške teorije i prakse. Njen odnos prema drugim znanostima i disciplinama ipak ne treba gledati jednostrano, samo kao odnos «potrošača» njihovih saznanja, već interdisciplinarno, jer im ona može uzvratiti vlastitim doprinosom, bilo provjerom njihovih stavova na svom terenu, bilo činjenicama koje će o pojedinim fenomenima od općijeg interesa samostalno utvrđivati. Sve su brojnije znanosti s kojima predškolska pedagogija uspostavlja interdisciplinarni odnos, naročito u onim slučajevima kada se konstituiraju posebne discipline koje se iz raznih aspekata bave problematikom djetinjstva.

ZNAČAJ PREDŠKOLSKE PEDAGOGIJE

Više ne možemo podrazumijevati da se vještine roditeljstva, učenje o životu i odgoj djece nastavlja dogadjati automatski unutar obitelji i da će se prenositi s generacije na generaciju. Stoga je veoma važno kako se roditelji, relevantni faktori, šira društvena zajednica i oni koji, na žalost, imaju moć odlučivanja, odnose u pogledu odgoja i obrazovanja - naglašavam odgoja i obrazovanja, a ne čuvanja i skrbi - naše djece koja su budućnost opstanka čovječanstva sa svim njegovim humanim obilježjima.

Drastično se promijenio izgled obitelji i društvenih zajednica. Obitelji su pokretnije, izoliranije i manje. Kvantitativni deficit prati i kvalitativni – emocionalna i socijalna udaljenost izmedju djece i ostalih važnih u njihovom životu se povećava.

Isto tako, u porastu je ignorantski i omalovažavajući stav šire društvene zajednice kada je riječ o predškolstvu i njegovom značaju.

U ovom radu smo se vodili postavkama, prezentacijama i zaključcima sa Prve konferencije o predškolskom odgoju i obrazovanju u BiH održane 1999. godine (BiH). Elaborati sa te Prve konferencije otvorili su Pandorinu kutiju kompleksne stvarnosti

predškolskog odgoja i obrazovanja. Otvoreno je mnogo pitanja, aktualnih - danas možda još i više, što samo pokazuje da u ovom integralnom dijelu sistema odgoja i obrazovanja nije došlo do nekih većih pomaka upravo u njegovim krucijalnim dijelovima (uključenost djece, edukacija i položaj edukatora, legislativa, financiranje, involviranost roditelja, itd.).

Stoga je ovaj rad koncipiran kao pokušaj komparacije tadašnjih pogleda, osvrta, percipiranja stanja i tendencija predškolstva sa sadašnjim trenutkom. No, uslijed niza objektivnih prepreka – nerazumijevanje važnosti ovog segmenta odgojno-obrazovnog rada, nedostatak odgovarajuće literature – početni entuzijazam se sveo prvo na jednu vrstu razočarenja tim više, što sam zahvaljujući izravnom kontaktu sa osobama neposredno uključenim u svakodnevni rad predškolskih ustanova, a time i direktnim sudionicima njegove marginalizacije – osjetila njihovu svjesnost o sve većoj zapostavljenosti ove prve karike u odgojno-obrazovnom radu. Medjutim, entuzijazam se vratio sjetivši se svih onih neponovljivih i predavanja iz kolegija Predškolska pedagogija, koja su odisala nekom novom snagom, žarom i znanjem oličenim u ličnosti moje Mentorice. Zaitm, vidjevši napore i želju nekih odgajatelja – a upravo se njih rijetko pita za mišljenje i prijedloge u cilju napredjivanja predškolstva – da učine nešto i poprave status predškolstva barem u svojoj bližoj okolini, pri čemu koriste svoju kreativnost i dovitljivost, snalazeći se na razne načine, nastojeći da osiguraju postojanje predškolskih ustanova i pomognu djeci da rastu i razvijaju se u toliko im potrebnom veselom i poticajnom okruženju.

A pravi entuzijazam su mi bili svi oni mali prinčevi i princeze – Njihova Veličanstva Djeca – od kojih, u biti, i polazi ova naša humana i često neshvaćena znanost.

«Ja sam apsolutna vrijednost. Ja imam odredjena prava budući da sam osoba. Odrasli bi trebali brinuti o meni kada nisam sam sposoban da brinem o sebi, a društvo ima obaveze prema meni kada sam dijete. Ako su ta prava narušena, postoje osobe i organizacije odgovorne da stvari dovedu u red, za mene.» Tek kada ovakvo shvatanje dobije mjesto u odgojno-obrazovnim sistemima i kulturi, djeca će osjetiti vlastitu vrijednost.

Dijete je individua, novi član društvene zajednice, ličnost koja tek treba da se razvija i napreduje tjelesno, emocionalno, intelektualno i socijalno. Svako dijete je svijet za sebe. Svakom djetetu treba pružiti mogućnost razvijanja njegovih sposobnosti, zadovoljavanja njegovih potreba i interesa. Kada dodje na svijet, predstavlja bespomoćno, vulnerabilno a istovremeno čudesno malo biće sa mnogim potencijalima koje tek treba razviti. Iako je tradicionalni pristup zastupao mišljenje da je rani razvoj uvod u život, suvremena znanstvena istraživanja potvrdjuju da je on sam život. Upravo predškolski period predstavlja delikatno i izuzetno važno razdoblje u životu djeteta, te mu je stoga potrebno obratiti posebnu pozornost i holistički pristupiti, jer mnogobrojni utjecaji – kako pozitivni tako i negativni - u ovom periodu uvjetuju djetetov budući tjelesni, emocionalni, socijalni i kognitivni razvoj. Ovdje je na kušnji odgojni proces, jer «propusti, koji se učine u sferi emocionalnog, intelektualnog i socijalnog sazrijevanja, teško se (neki nikako) kompenziraju u kasnijem razvoju dječije ličnosti».3 Štoviše, neadekvatni i negativni odgojni utjecaji i postupci ostavljaju dalekosežne posljedice na daljnji razvoj ličnosti tog malog-velikog čuda zvanog dijete.

Predškolsko razdoblje (rano djetinjstvo i predškolsko doba, kako ga se dijeli) obilježeno je prije svega veoma burnim i brzim rastom i razvojem. Prema Hurlocku, tempo razvoja u prvih šest godina života razmjerno je trostruko veći nego tokom dva naredna perioda. Stoga i ne čudi da se većina razvojnih istraživanja bavila djecom, za što postoje i razlozi, od kojih su najupečatljiviji:

1. djetinjstvo je razdoblje burnog i brzog razvoja 2. rana iskustva imaju dugoročne posljedice 3. složene procese lakše je razumjeti tokom njihova nastajanja 4. poznavanje temeljnih procesa može pomoći prilikom rješavanja problema u

djetinjstvu i 5. djeca su sama po sebi zanimljiva za istraživanje.

3 dr Pehar-Zvačko, L.: Oduzeto djetinjstvo, Dom štampe, Zenica, 2000., str. 17.

Sve više istraživanja iz različitih znanstvenih područja (neuroendokrinologija, pedagogija, psihologija, imunologija, itd.) pokazuje koliko je rano djetinjstvo i predškolsko razdoblje važno za kasniju dobrobit pojedinca i koliko je potrebno da obitelj i društvena zajednica preuzmu svoj dio odgovornosti u vrednovanju djece i djetinjstvu posvete posebnu pozornost, te osiguraju mogućnosti što cjelovitijeg dječjeg razvoja.

Recentna otkrića o funkcioniranju čudesnog organa mozga, u prvom redu zahvaljujući novim tehnologijama snimanja njegove funkcije (PET i MRI), kontinuirano potvrdjuju znanstvenu utemeljenost značaja vanjskih utjecaja i poticaja djetetovog razvoja. Znanstvena istraživanja dokazuju da obogaćena sredina pozitivno stimulira dječji mozak u razvoju i utječe na budući razvoj djeteta.

Dok je društvo nekoć smatralo dječji mozak statičnim i nepromjenljivim, danas ga stručnjaci vide kao krajnje dinamičan i plastičan organ koji se razvija podražajima iz okruženja i iskustvom, što iznova potpomaže proces nastajanja novih sinapsi (sinaptogeneza). A najintenzivniji razvoj sinapsi odvija se upravo do desete godine života, dakle, u periodu najveće prijemčivosti, plasticiteta, fleksibilnosti mozga. Ukoliko se nervni centri i veze dovoljno ne stimuliraju u tom periodu, oni se izgleda nepovratno sasuše i uvenu. Ako kroz određene nerve makar i povremeno prolazi neka vrsta impulsa, koji zapravo predstavljaju izvjesnu aktivnost, do gašenja neće doći. Ako je propušteno kritično vrijeme i sinapse ugašene, djeca i odrasli mogu ovladati nekim sposobnostima, ali na mnogo nižem nivou. Govor je za to jedan od najeklatantnijih primjera. Sva kasnija nastojanja ne daju ni približne rezultate kakve postiže dijete stimulirano za govor, gramatiku i sintaksu u ranom uzrastu. Upravo gramatika i sintaksa imaju veliki utjecaj na razvoj kore velikog mozga, tj. korteksa, njegovih centara i veza.

Predškolski odgoj obuhvaća razdoblje do 10. godine života, dakle, obuhvaća period temeljnog odgoja i obrazovanja. Zašto temeljno? Zato jer se njime postavljaju temelji buduće ličnosti, jer tada «stvaralačka iskra ili plane ili zgasne, a pristup znanju ili postane ili ne postane stvarnost»4. I upravo kvaliteta odgojnih utjecaja, poticaja i pristupa u predškolskom razdoblju usmjerava i u velikoj mjeri determinira uspješnost i domete kasnijeg razvoja i učenja.

Ono što se propusti u ovom periodu teško da se može kompenzirati kasnije u životu, a i ako se nadoknadi onda je riječ samo o djelomičnoj kompenzaciji. Ostaje pitanje što će se sve desiti ako u pravo vrijeme izostane adekvatna stimulacija. Što je uzrast manji, pogreška je kobnija za dijete.

Istraživanja su dala podatke na osnovu kojih se zaključuje da siromašno i skučeno, deprivirajuće rano iskustvo trajno negativno utiče na kasnije ponašanje i razvoj i da se ono teško kasnije može nadoknaditi. «Djavolji krug razvoja» neumitno će uzeti svoj danak. Kako je pravo svakog djeteta da u potpunosti razvije svoje potencijale, zajednica je dužna u tome pomoći obitelji osobito onda kada ona nije u mogućnosti osigurati uvjete za takav razvoj. Poboljšanjem životnih i društvenih uvjeta uočava se i poboljšanje i napredak u općem razvoju, ne samo pojedinca, već i čitavih generacija.

Vrijednosna i znanstvena osnova treba osigurati mogućnost percipiranja djeteta kao neponovljivog bića sa svim njegovim pravima. U tom smislu se i spominje Konvencija o pravima djeteta UN-a (UN, 1989.), naglašavajući najbolji interes djeteta kao glavno pitanje i zadatak. Ova globalna perspektiva podrazumijeva i dijete kao cjelinu i svu djecu u svijetu. Promoviranje smislenog života za djecu uvijek se zasniva na vrijednostima.

Pa ipak, vrijednosna orijentacija nije dostatna, tako da se trebamo osloniti na istraživanja o djeci i faktorima predškolskog odgoja koji igraju važnu ulogu u njihovom razvoju i životu uopće. Predškolsko razdoblje je temelj na kojem dijete gradi cijeli svoj život, ali ono nije samo priprema za idući razvojni stupanj – ono je od presudne važnosti sada.

4 Delors, J.: Učenje - blago u nama, Educa, Zagreb, 1998., str.127

Dijete uči iz svega što mu se dogadja, a odnos koji dijete uspostavi s odraslima i drugom djecom presudan je za njegov razvoj.

Dječji razvoj se odvija u stalnoj interakciji sa drugima, prvo u dijadi – trijadi sa roditeljima, potom braćom - sestrama, vršnjacima, odgajateljima predškolske ustanove, itd. I svi oni su na neki način «oni značajni» u njegovom razvoju i životu.

Obitelj je prva odgojna instanca i prva socijalna sredina u kojoj se dijete razvija i koja ostavlja neizbrisiv trag na ličnost djeteta. Naredno okruženje je predškolska ustanova, koja igra važnu ulogu u razvoju djeteta.

Pravo na predškolski odgoj ima svako dijete, a društvo je dužno da osigura uvjete za njegovo obavljanje, imajući u vidu potrebe djece od najranijih uzrasta. Zbog toga se organizira odgovarajuća mreža institucija, jer ni najbolja obitelj ne može u potpunosti da zadovolji potrebu djeteta za društvom vršnjaka, ne može da mu osigura sve uvjete neophodne za stjecanje znanja i razvoj intelektualnih sposobnosti, ne može da mu omogući proširivanje socijalnih kontakata, zatim da se odgaja, obrazuje i boravi u sredini organiziranoj prema adekvatnom programu i u njoj nađe povoljne uvjete i poticaje za razvoj i učenje (shvaćeno u širem smislu), te pripremu za budući život.

U predškolskoj ustanovi, kao institucionalnom obliku predškolskog odgoja, dijete se susreće sa širom socijalnom sredinom – vršnjacima i odgajateljima. Obaveza predškolskih ustanova je osigurati stimulativnu sredinu, u kojoj će, adekvatnim poticajima i utjecajima, dijete moći razvijati vlastite sposobnosti i potrebe, zadovoljiti svoje interese i težnje i, nadasve, osjetiti se sigurno, voljeno, prihvaćeno, slobodno, kompetentno. Predškolska ustanova treba biti takva sredina u kojoj će dijete biti aktivni subjekt razvijanja vlastite ličnosti i vlastitih potencijala, u suradnji sa odgajateljima i vršnjacima koji sada postaju «oni značajni» u njegovom životu.

Stoga predškolske ustanove, u suradnji sa obiteljima, trebaju osigurati povoljnu emocionalnu klimu, socijalnu sredinu i adekvatnu kontinuiranu stimulaciju za svu djecu.

Predškolski odgoj i obrazovanje podrazumijeva aktivnosti vezane za promišljanje, osmišljavanje, planiranje, pripremanje i implementaciju odgoja i obrazovanja predškolske djece. «Obrazovanje» je riječ koja se obično povezuje sa školom i cjelokupnim obrazovnim sistemom. U tom smislu neki autori navode da je potrebno proširiti njen smisao i fokusirati se više na planiranje i osmišljavanje, te promišljanje o odgoju, učenju i obrazovanju, naročito kada je riječ o djeci mladjoj od 10 godina (Fagerli, Lillemyr & Sobstad, 2000.).

Ovdje bih navela samo neke od osnovnih funkcija organiziranog predškolskog odgoja, često zanemarene:

• zadovoljavanje dječjih razvojnih potreba putem organiziranog odgoja i obrazovanja • socijalizacijska funkcija u smislu uklapanja u društvenu sredinu širu od obitelji • kompenzatorska funkcija u razvoju djece iz društveno i kutlurno deprivirane sredine.

Dakle, predškolski odgoj i obrazovanje je potreba i šansa djeteta. u doba najburnijeg biološkog razvoja i pune otvorenosti i prijemčivosti na utjecaje sredine pravilno organiziran odgojno-obrazovni rad, skrb, zdravstvena zaštita i ishrana djece imaju neprocjenjiv značaj za sveukupni razvoj i napredovanje djeteta.

Organizirano u skladu s dostignućima i otkrićima pedagoške, ali i drugih relevantnih i tangentnih znanosti, predškolski odgoj i obrazovanje najmladjim generacijama osigurava uvjete za pravilan tjelesni, socijalni, emocionalni i kognitivni razvoj i uspješno uključivanje u život najbliže društvene i prirodne sredine.

Predškolski odgoj predstavlja dinamično područje istraživanja, odgoja, obrazovanja i praktičnog života. Ono sobom nosi tradicije prošlosti, stremljenja sadašnjosti i nade budućnosti. Novim naraštajima roditelja, odgajatelja i stručnjaka pokazuje kako razumijevati djecu, kako im prenositi generacijska znanja i vrijednosti i kako ih uvesti u područje vrijednosne kompetencije. Implicira novi način razumijevanja, a uspostavljanje razumijevanja

predstavlja izazov koji vodi ka novim saznanjima i vrijednostima. Predstavlja medjusobno upoznavanje odraslih i djece, upoznavanje svih subjekata odgojno-obrazovnog procesa.

Za djecu, obitelj, društvenu zajednicu je izuzetno značajno kako u ovim privrednim i društvenim uvjetima, u ovom vremenu i u narednim godinama, iznaći mogućnosti za ekspanziju predškolstva. Ona bi se odnosila na veći obuhvat djece predškolskim institucijama, interdisciplinarni pristup predškolskom odgoju, stanje u predškolskim ustanovama (dostatan broj ustanova, opremljenost, prilagodjenost potrebama i interesima djeteta, kvaliteta zaposlenih kadrova, raznovrsnost metodologija koje se primjenjuju, tendencije razvoja tih ustanova, metodička i programska tradicija i orijentacija odgajatelja, poboljšanje položaja odgajatelja), edukacija edukatora, zakonsko i financijsko reguliranje predškolstva, veća i kvalitetnija suradnja izmedju nepsoredne predškolske stvarnosti i svih drugih relevantnih društvenih institucija a tu se otvara čitav niz višeslojnih i veoma kompleksnih stručnih, društvenih pitanja.

Predškolski odgoj i obrazovanje, tačnije stanje i tendencije predškolskog odgoja i obrazovanja predstavljaju aktualno pitanje upravo zbog njegovog znanstveno utemeljenog značaja. Analizom rijetkih dostupnih nam znanstvenih radova došli smo do sljedećih zapažanja u vezi s proučavanjem ove problematike:

- značaj predškolskog odgoja i obrazovanja kao temeljne karike u kompleksnom lancu razvoja djeteta je predmet razmatranja uglavnom inozemnih istraživača, u BiH nekolicine istraživača koji su svojevrsni pioniri u akcentiranju ove problematike, počevši od kraja 80-tih godina XX st. do danas

- holistički pristup predškolskom odgoju – rani razvoj pod lupom današnjice, osvrti na suvremene metodologije, suradnja subjekata i faktora predškolskog odgoja, humanistički pristup djetetu, atipični oblici ponašanja, edukacija edukatora, predškolstvo u svjetlu reforme (prof. dr Pehar)

- predškolski odgoj se promatra sa povijesnog aspekta uzimajući u obzir društvenu i zakonodavnu pozadinu, često u svjetlu suvremenih tendencija (Marendić, Jabučar, Smajkić)

- komparativni osvrti na predškolstvo u svijetu (Kreso).

POVIJESNI PREGLED RAZVOJA PREDŠKOLSKOG ODGOJA

U različitim razdobljima različiti pedagoški mislioci različito pristupaju predškolskom odgoju i njegovom značaju.

Aristotel je predškolski period dijelio u dvije etape: od rođenja do pete godine, kada pažnju treba posvetiti ishrani i tjelesnom razvoju i drugu od pete do sedme godine, kada odgoj treba da se zasniva na učenju i pripremanju djece za školi.. Isticao je značaj odgoja djece predškolskog uzrasta u obitelji.

Kvintilijan je posebnu pozornost pridavao izboru osobe koja će odgajati djecu u ovom osjetljivom periodu. Naglašavao je igru ako osnovnu aktivnost, te uvodjenje organiziranih aktivnosti s ciljem sistematskog stjecanja znanja.

Thomas More je isticao obavezu majke da brine o svom djetetu. Smatrao je da se od žene zahtijeva poslušnost, a od djece poniznost. Do pete godine djeca treba da žive u posebnim prostorijama u kući, tzv. odjeljenjima za dojilje. Sadržaj odgoja djece treba biti zasnovan na primjerima iz života slavnih osoba.

Tommaso Campanella smatra da roditelji nisu sposobni da vode računa o odgoju djece, pa je to stoga zadatak društva, odnosno države. U stvari, smatra da djecu do 2. godine života treba da odgajaju majke, a potom ih preuzimaju posebni učitelji koji će se brinuti o njihovom odgoju. Isticao je i značaj koji društvo treba pridavati odgoju roditelja, s posebnim osvrtom na buduće majke.

Jan Amos Komensky je začetnik novih ideja o predškolskom odgoju. Komensky posvećuje veliku pažnju odgoju u ranom djetinjstvu. Upravo je Komensky isticao da opće narušavanje svijeta počinje u korijenu, te stoga njegova obnova treba da počne od korijena. Ako se zna da je Komensky pod korijenima obnove podrazumijevao rano djetinjstvo, onda je jasno da ovo implicira suvremene shvatanje predškolstva kao značajnog, ako ne i najznačajnijeg razdoblja za odgojno i drugo djelovanje na mladu ličnost. Sam Komensky naglašava da korijeni trebaju biti zdravi i čvrsti. Sve polazi od osnove i predstavlja njenu nadgradnju. Komensky je, nadalje, naglašavao plastičnost dječje ličnosti i ukazivao da se time otvaraju velike mogućnosti intencionalnog i svjesnog odgojnog utjecaja na razvijanje zdrave ljudske ličnosti. Ukazivao je i na neznanje roditelja kao na opasnost koja prijeti odgoju djece na predškolskom uzrastu. Svojom materinskom školom postavio je temelje predškolske pedagogije, a svojim djelima Informatorium za školu materinsku i Orbis pictus, postavio osnove predškolskom odgoju i predškolskoj pedagogiji.

Pestalozzi je naglašavao vrijednost obiteljske klime u odgoju male djece, te značenje ljubavi koja povezuje djecu i odgajatelje. Posebno je isticao značaj predškolskog odgoja u odgajanju djece iz deprivirajuće sredine, odnosno obitelji s lošim odgojnim uvjetima. Osnovao je zavod u švicarskom gradu Iverdonu čime je dao praktičan doprinos svojim teorijama. Pestalozzi je vjerovao da odgoj može poboljšati položaj i život naroda. Primarnu ulogu u odgajanju dao je obitelji kao faktoru predškolskog odgoja. Medjutim, predlagao je osnivanje specijalnog razreda u kome bi se djeca pripremala za školu. Pestalozzi je naglašavao poštivanje osobenosti dječje ličnosti u ovom periodu.

Socijal-utopist R. Owen je takodjer dao doprinos razvoju ideja i koncepcija o predškolskom odgoju i obrazovanju. Njegove ideje su usko vezane za društveni mille u kojem je živio i djelovao (razvoj industrije, povećano učešće žena u proizvodnji). Stoga je Owen naglašavao ulogu društva u odgoju. Njegov sistem je podrazumijevao odgoj djece od rodjenja do tri godine u jaslicama, od tri do pet godina u školama za malu djecu, a potom u osnovnim školama koje su obuhvatale djecu od pete do desete godine života. Ovdje ne mogu a da se ne osvrnem na to da je i Owen, u XIX st., nagovijestio značaj odgojnih utjecaja u prvih deset godina života – razdoblju danas prihvaćene koncepcije temeljnog (predškolskog) odgoja. Rad sa djecom predškolskog uzrasta odvijao se u specijalno opremljenim prostorijama i namjensko sagradjenim igralištima što je omogućavalo boravak djece na otvorenom prostoru. Owen je značajan i po tome što je uočio značaj pravilnog odabira odgajatelja kao značajnog odgojnog subjekta u radu sa predškolskom djecom. Tako je kod odgajatelja cijenio plemenitost, marljivost i dobrotu, odnosno afinitet prema radu s djecom predškolskog uzrasta. Owen je praktično realizirao ideju institucionalnog predškolskog odgoja i obrazovanja i pri tom naglašavao njegove dvije funkcije: osloboditi zaposlenu majku brige o djeci za vrijeme rada i što ranija zaštita djece od štetnog utjecaja sredine.

Međutim, najveći doprinos razvoju predškolskog odgoja i obrazovanja dao je Friedrich Frobel. On je u svom djelu «Odgoj čovjeka» (1826. godine) istaknuo značaj odgoja u ranom djetinjstvu i ukazao na predškolski odgoj kao na temeljni dio cijelog odgojnog sistema i razvoja i formiranja čovjeka. Uspoređivao je malu djecu sa nježnim biljkama, a odgojno-obrazovne ustanove za predškolsku djecu nazvao dječjim vrtićima (kindergarten) – čiji je odgojni cilj, po njegovim riječima, «vođenje djetetovog duha i srca». Naziv dječji vrtić je i danas općeprihvaćen i korišten u većini zemalja u svijetu Naglašavao je značaj moralnog, emocionalnog, intelektualnog i radnog odgoja za razvoj ličnosti. Posvećivao je pozornost obrazovanju majki od strane odgajateljica, što pokazuje da je uočio značaj suradnje obitelji i predškolske ustanove u odgoju djece predškolskog uzrasta. Zamjera mu se da suviše insistirao na aktivnosti, redu i pedantizmu, klasifikaciji materijala za učenje i unaprijed odredjenim aktivnostima, didaktičkim sredstvima koja su donekle ograničavala razvoj intelektualnih i stvaralačkih sposobnosti.

Ideji predškolskog odgoja i obrazovanja doprinos je dao i ruski pedagog Ušinski, koji se zalagao za razvoj dječje samostalnosti i aktivnosti i obiteljski odgoj, jer je smatrao da nijedna institucija ne može zamijeniti prirodnu obiteljsku sredinu. Kao glavno odgojno sredstvo preporučivao je narodno književno stvaralaštvo, posebno bajke i igru. Takodjer je naglašavao značaj praktične obuke budućih odgajatelja.

Doprinos je dala i N. Krupska koja je insistirala na potrebi djelovanja na tjelesni, intelektualni, moralni i estetski razvoj djeteta, te na ulozi igre i stručne literature u predškolskom odgoju i obrazovanju. Detaljno je razradila program organizacije dječjih jaslica, dječjih vrtića i dječjih igrališta. Dječje vrtiće je tretirala kao dio općeg sistema narodno obrazovanja i posebno isticala neophodnu povezanost izmedju vrtića i škole.

Maria Montessori je, osnovu vlastitog iskustva u radu sa djecom s poteškoćama u razvoju, stvorila vlastitu odgojnu koncepciju, zasnovanu na vježbanju čula, poštivanjem prirode i zakonitosti razvoja djece, značaju osjetljivih perioda i načelu rada ili aktivnosti. Posebnu pozornost je pridavala organiziranom djelovanju odgajatelja koji treba da prati razvoj djeteta, ali neprimjetno, jer «u ovom čudesnom procesu naša intervencija je indirektna». Naglašavala je nužnost odgojnog djelovanja u ranom periodu razvoja djeteta i potrebu uvažavanja znanstvenih činjenica u odgoju predškolskog djeteta.

Ovdje bih navela i Zaporošca koji je naglašavao predškolsko doba kao kritična period kada je riječ o stimuliranju kognitivnog razvoja, jer se tadastvarajunajpovoljniji uvjeti za intenzivan razvoj takvih vrijednih saznajnih sposobnosti, kao što je sintetičko opažanje prostora i vremena, opažajno-slikovno mišljenje, stvaralačka mašta. Ako one ne dostignu odgovarajući razvoj u djetinjstvu, na starijim uzrastima to će biti teže, pa čak i nemoguće. (Kamenov)

Zatim, tu su i Eljkonin i Flerina, koji su poseban doprinos dali značaju igre kao metode, ali i sredstva predškolskog odgoja i obrazovanja, te, svojim stručnim publikacijama, doprinijeli tom segmentu predškolstva.

Povijesni razvoj predškolstva u Bosni i Hercegovini

Što se tiče Bosne i Hercegovine, vrlo su oskudni izvori o povijesnom razvoju predškolstva. Iz dostupnih mi izvora (v. bibliografija), moglo bi se zaključiti da su pedagoška periodika i pedagoške publikacije posvećivale malo pažnje povijesnom razvitku ovog segmenta odgojno-obrazovnog sistema. Na žalost, nisam uspjela doći do integralne verzije Z. Marendić naslovljenog «Počeci i razvoj društveno organizovanog predškolskog vaspitanja i obrazovanja u BiH 1878-1982.», ali su i neki kraći dijelovi bili korisni za ovaj rad.

Po broju zabavišta i obuhvatu djece u njima, BiH je i u ovom periodu znatno zaostajala za svojim susjedima (Hrvatska, Slovenija i Vojvodina), te evropskim zemljama. Razlog je bio veoma nizak društveno-ekonomski i kulturni razvoj BiH u to vrijeme (op. S.P. a ni nakon više od 100 godina obuhvat djece i tretman predškolskog odgoja ne daje bolju sliku) i veća udaljenost evropskih centara koji bi mogli vršiti odredjeni utjecaj na razvoj društveno organiziranog predškolskog odgoja.

U BiH se bilježi postojanje ustanova za zbrinjavanje djece predškolskog uzrasta u drugoj polovini XIX st. I to u većim gradovima. Prvo zabavište u BiH je otvoreno 1882. godine u Sarajevu. U narednih 17 godina, sve do 28.11.1899. godine kada je objavljen prvi program za rad s djecom predškolskog uzrasta, kao zvanični državni dokument, pod nazivom «Program rada u zabavištu», o kojem će kasnije biti nešto više riječi, otvarana su zabavišta u Banjaluci, Bihaću, Mostaru, Tuzli.

Obdanište u Lukavcu postojalo je pri privatnoj njemačkoj osnovnoj školi osnovanoj 1895. godine. Predškolski odgoj djece zaposlenih radnika Fabrike sode bio je obavezan. Podaci govore da se učio njemački jezik, djeca su upoznavala bližu okolinu, učila elementarna znanja o prostoru i vremenu, muziku, ritmičke igre, osnovne higijenske navike i slično.

Školske sestre trećega reda sv. Franje na poziv biskupa P. Buconjića, dolaze 1899. godine iz Maribora prvo u Mostar gdje odmah po dolasku otvaraju sirotište. K tome, u više mjesta u Hercegovini ove sestre imale su dječja obdaništa.

Nadalje, bilježi se da je u BiH je od početka austrougarske vladavine pa do završetka Drugog svjetskog rata bilo 11 zabavišta u 6 sirotišta, te nekoliko mekteba koji su okupljali djecu muslimanske vjeroispovijesti. Iako su se ove ustanove se nalazile u većim mjestima (Sarajevo, Tuzla, Banja Luka), ali je broj djece smještene u njima bio mali.

Što se tiče programa rada, već spomenuti Program rada u zabavištu iz 1899. godine bio je dugo godina jedini zvanični dokument po kojemu je organiziran rad u ovim ustanovama u BiH.

Godine 1920. objavljen je Program rada u zabavištu za muslimansku djece, radjen po uzoru na prethodni, jer su pojedini dijelovi prepisani u cjelini (ručni rad), a pojedini predstavljaju suvremeniju interpretaciju i sistematizaciju sadržaja iz prvog programa.5

Sve do 1940. godine bio je aktualan Program iz 1899. godine i na njega su se pozivale i državne vlasti prilikom odobravanja zahtjeva za otvaranje novih zabavišta.

Tek 1941. godine objavljene je novi program rada, koji nikada nije implementiran zbog poznatih povijesnih dogadjaja u tom periodu.

Poslije Drugog svjetskog rata pojavljuju se i prvi programi rada propisani od strane nadležnih državnih organa o čemu će biti riječi u posebnom poglavlju.

Što se tiče razvoja pedagoške misli o predškolstvu, preokret nastaje 1980. godine publiciranjem prvog udžbenika o predškolskoj pedagogiji autorice Darinke Mitrović. To je bio prvi udžbenik takve vrste u BiH koji je posvetio pažnju značaju predškolske pedagogije, predškolskog odgoja, njegovom povijesnom razvoju, organizaciji rada predškolskih ustanova, itd.

Trebalo je proći punih deset godina da se pojavi jedno drugo djelo, tačnije doktorska disertacija prof. dr Lidije Pehar pod nazivom «Razvojni problemi i vaspitanje predškolske djece» (1990.) koje predstavlja prvo pravo znanstveno-istraživačko djelo iz oblasti predškolskog odgoja u BiH, utemeljeno na suvremenim znanstvenim gledištima u ovoj oblasti.

Te iste, 1990. godine, u Neumu je održan Prvi kongres pedagoga BiH na temu «Odgojno-obrazovni sistem u novim prilikama». Na Kongresu je djelovala posebna sekcija za predškolski odgoj i obrazovanje, a prezentirani su referati prevashodno na temu suradnje vrtića i roditelja, te implementaciju progama rada u vrtićima. Samo se jedan referat (S. Smajkić) odnosio na tadašnje stanje predškolstva i tendencije njegovog razvoja.

Na Kongresu je usvojen i poseban dokument kojim su utvrdjeni prioriteti za promjenama u oblasti predškolskog odgoja i obrazovanja.

Godine 1999. održana je i Prva konferencija o predškolskom odgoju i obrazovanju, uz sudjelovanje eminentnih stručnjaka i profesora Filozofskog fakulteta i Pedagoške Akademije u Sarajevu, te odgajatelja izravno uključenih u svakodnevnu praksu predškolskog odgoja i obrazovanja. Zbornik radova s Prve konferencije nazvan «Predškolstvo u procesu demokratizacije u Bosni i Hercegovini» predstavlja dragocjen izvor podataka o predškolstvu i njegovom razvoju u BiH, do kojih je, inače, izuzetno teško doći bez obzira da li ih se traži u knjižnicama ili preko institucija koje bi trebale biti relevantne za njihovo osiguravanje (Ministarstvo obrazovanja – federalno i kantonalno, Pedagoški zavodi, itd.).

Predškolstvo jučer, danas, sutra

Cilj ovog poglavlja je utvrditi stvarno stanje predškolskog odgoja s posebnim osvrtom na njegovu marginalizaciju, kao i na tendencije njegovog razvoja, značaj koji mu se pridaje

5 Marendić, Z.: Održavanje blagosti i roditeljske nježnosti, Prosvjetni list, 10/99, str. 13.

od strane relevantnih faktora, poteškoće s kojima se suočavaju njegovi subjekti i uzroke tih poteškoća, postojanje suradnje izmedju relevantnih faktora, te mogućnosti unapredjivanja, poboljšavanja i promoviranja predškolstva uopće.

U Elaboratu iz 1988. godine, podaci su prikupljeni izravno od strane predškolskih organizacija i međuopćinskih pedagoških zavoda. Proizašlo je da, uz sve različitosti pojedinih sredina i regija, postoji i dosta sličnosti u procjeni tadašnjeg aktualnog trenutka predškolstva i vizije njegove budućnosti. Tako se navodi jedinstvenost u stavu da je predškolstvo i tada bilo nejasno definirano u pogledu njegove osnovne djelatnosti – tretiralo ga se kao dio socijalne zaštite i kao integralni dio jedinstvenog odgojno-obrazovnog sistema. Autori su suglasni da je to nerazvijena komponenta odgojno-obrazovnog sistema. Kao prijedlozi navode se:

• urgentno uklanjanje birokratskih prepreka koje ga dovode u poziciju bitno drugačiju od ostalih segmenata odgojno-obrazovnog sistema

• zalaganje za jedinstven status uposlenih u odgojno-obrazovnoj djelatnosti uopće • rješavanje problema fizičkih (nenamjenskih) prostora, niske razine materijalno-

didaktičke opremljenosti • osiguravanje jedinstvene politike financiranja po mjerilima tadašnjih Pedagoških

standarda • reduciranje administracije, te autoritarnosti subjekata koji odlučuju • uspostavljanje jedinstvene ekonomske cijene boravka u vrtićima • poboljšanje kvalitete i organiziranosti odgojno-obrazovnog rada u predškolstvu • adekvatnije uvažavanje stručnih mišljenja ove djelatnosti • zadovoljavanje potrebe za timskim i specijalističkim radom i • otvaranje mogućnosti šireg povezivanja s ostalim strukturama odgojno-obrazovnog

sistema.

U to vrijeme neki naglašavaju da je «predškolstvo na margini zbivanja izmedju socijalne zaštite i vaspitno-obrazovnog sistema». Smatraju da su Pedagoški standardi nametnuti, površni i nestručno utvrdjeni. Prema njihovom mišljenju, njima treba još odgajatelja, ali prema navedenim Standardima nema šanse da ih se zaposli.

Još u radnoj verziji elaborata o predškolskom odgoju i obrazovanju u BiH iz 1988. godine, naglašava se da je «predškolstvo kao specifičan segment, pred korjenitim promjenama … Za predškolstvo to praktično znači da ova generacija stručnjaka i praktičara mora započeti proces koji će, vjerojatno, decenijama trajati, i u kojem će se rad s djecom predškolskog uzrasta osloboditi elemenata školarizacije – razredno-časovnog sistema, unificiranih pristupa i frontalnog rada s velikim grupama u suštini veoma različite djece». (str. 4.) To su bile naznake daljeg elaboriranja značajnih pitanja, stanja i aktualnog trenutka tadašnjeg predškolstva. Očito da to jeste kompleksan proces, jer mnoga njegova krucijalna pitanja nisu jasno definirana niti riješena ni danas, u trećem mileniju.

Jedanaest godina kasnije, tačnije 1999., godine održavanja Prve konferencije o predškolstvu u BiH, stanje je, prema procjenama mnogih djelantika u ovoj obalsti, bilo loše, čak i katastrofalno. Tako se bilježi deficit stručnog kadra, materijalnih sredstava i didaktičko- metodičke opreme, značajno smanjenje obuhvata djece predškolskim ustanovama, loš položaj odgajatelja u odnosu na druge prosvjetne djelatnike, nemar od strane društveno-političkih institucija nadležnih za ovaj sektor, itd.

Sada, nakon skoro 10 godina od održavanja Prve konferencije o predškolstvu, postaivimo si pitanje: Je li načinjen pomak, pa makar i onaj mali? Gdje je to naše predškolstvo sada? I ima li nade da ga se spasi od potpune marginalizacije?

Za sada predškolsko obrazovanje nije obavezno u entitetima. U poredjenju sa periodom prije rata, kada je predškolsko obrazovanje bilo povezano s mjestom gdje je roditelj

zaposlen, danas je predškolski sistem gotovo nestao zajedno s velikim brojem državnih poduzeća koja su uništen ili ne rade. No, ostalo je mišljenje da su predškolske ustanove više ustanove za brigu i čuvanje djece zaposlenih roditelja, mišljenje koje se ukorijenilo u svijesti naših ljudi i danas, u trećem mileniju.

Preostale predškolske ustanove su uglavnom koncentrirane u urbanim mjestima. U bivšoj državi, postojanje širokog spektra ustanova za brigu o djeci koje je plaćala

država doveo je do navike da se ove ustanove koriste kad to odgovara roditeljima. No, i danas ima slučajeva da se roditelji nemarno odnose prema onome što predstavljaju predškolske ustanove, pa smo u našem istraživanju (v. analiza rezultata) čuli i neke nepojmljive komentare koji roditelji daju odgajateljicama. U stvari, roditelji i dalje percipiraju predškolske ustanove kao «mjesto za čuvanje njihove djece», pa nije ništa neobično da ih se tu ostavlja (čak i zaboravlja) da čekaju da roditelji, čak i nakon radnog vremena , obave sve popularniji shopping.

Fragmentacija u odgojno-obrazovnom sektoru se ogleda u nedostatku sveobuhvatnih i pouzdanih podataka o ovoj oblasti. Kao posljedica, ostaje teško utvrditi rezultate i kvalitetu. Pa ipak, postoje mnogi znaci njegovog kontinuiranog pogoršavanja (marginalizacija, odsustvo kvalitetne suradnje medju relevantnim subjektima i faktorima, nemotiviranost, ignorancija, neinformiranost, pasivnost, itd.).

Odgovornost za predškolski odgoj je na Federalnom Ministarstvu obrazovanja, uključujući u to i jaslice, a financijska kontrola je na kantonalnom ili, pak, općinskom nivou. Na žalost, nema dostupnih podataka o preraspodjeli budžetskih sredstava. Financiranje vrtića u Federaciji je općinska odgovornost, koja se, na žalost, često ne ispunjava. Štoviše, odnos općinara spram ovog segmenta odgojno-obrazovnog sistema najbolje ilustriraju izjave tipa: «Voditi dijete u vrtić je snobizam» (primjer iz prakse, stavljen u ovaj rad uz odobrenje jedne od intervjuiranih direktorica javnih vrtića) ili, pak, «Neka ih čuvaju bake i deke» (takodjer iz prakse jedne druge direktorice). Navedene izjave govore sve.

Predškolski odgoj i obrazovanje još uvijek nije dostupno djeci koja potiču iz obitelji lošijeg materijalnog i ukupnog stanja koja ga najviše trebaju da bi se donekle kompenzirali nedostaci deprivirajuće sredine.

Dostupnost ustanova koje se bave odgojem i obrazovanjem u predškolskom periodu varira medju entitetima i medju kantonima.

OBUHVAT DJECE PREDŠKOLSKIM USTANOVAMA

Različiti izvori navode različite podatke o obuhvatu djece predškolskog uzrasta organiziranim oblicima odgojno-obrazovnog rada. Tako podaci iz 1988. godine govore o 4,5- 6,5%, pa do 10.41%. I tada, kao i sada, statistički pokazatelji koji se vode o ovom uzrastu djece bili su nepotpuni i neadekvatni.

Godina Stopa nataliteta u BiH FBiH 1999. 42.464 27.964 2000. 39.209 25.018 2001. 37.717 24.018 2002. 35.190 22.854

Tabela 1: Kronološki prikaz stope nataliteta u BiH.

Kao što se vidi iz navedene tabele natalitet od 1999. godine ima tendenciju stalnog opadanja. Pretpostavljamo da su razlozi mnogobrojni – od izraženih migracija, preko teške materijalne situacije stanovništva, ekonomskih i društvenih faktora, do same percepcije obitelji i roditeljstva.

Indikativno je da je u FBiH, 1998. godine, smanjen broj populacije uzrasta od 3 do 6 godina i to za 5.968 djece ili 6%. Smanjenje je zabilježeno u svim kantonima FBiH, a naročito u Tuzlanskom (za 1.317), Zeničko-Dobojskom (za 962), Sarajevskom (919), Srednjobosanskom (za 557) Kantonu. Podataka o HNK, naravno, nema. Najmanje opadanje je zabilježeno u Bosansko-Podrinjskom Kantonu (za 86).

Poslije rata obuhvat djece predškolskim odgojem je spao na, po najoptimističnijim procjenama na 10% 1998. godine. Obično se govori o nekih 5-6% u urbanim sredinama i 0 do najviše o.5% u ruralnim sredinama.

Prema Federalnom Ministarstvu obazoavnja govori se o nekih 6%, dakle, manje nego prije rata. Najveći broj tog pada bilježili su Tuzla, Zenica, Sarajevo i Srednja Bosna.

Svrstavamo se u red zemalja s malim obuhvatom djece predškolskim odgojem (Albanija sa 37%, Hrvatska 35%, Makedonija sa oko 20%, Kosovo samo 2,8%).

Djeca prema uzrastu Godina Ukupno do 2

g. 2-3 g.

3-4 g.

4-5 g.

5-6 g. 6-7 g.

1976/77 .

14.952 879 1.26 9

2.77 1

3.23 0

3.193 3.02 9

% 5.9 8.5 18.5 21.6 21.4 20.2 1987/88 .

35.928 2.39 1

3745 7.77 4

8.56 2

11.03 4

Poludnevni mješovite

% 10.41 661 1.761

do 2 g.

2 g. 3 g. 4 g. 5 g. 6 g.

1998/99 .

8.506 292 644 1.61 8

2.13 3

2.024 1.59 3

2002. 8.899 260 610 1.54 8

1.99 6

2.170 2.12 2

Tabela 2: Kronološki prikaz obuhvata djece predškolskim ustanovama u BiH,

Godine 1988., najveći obuhvat djece je bio u cjelodnevnom boravku, od čega najviše u Sarajevu 10741 dijete, a najmanje u Bihaću 1333. U Mostaru 2686 djece.

Godine 1988. predškolskim ustanovama je bilo obuhvaćeno ukupno 10.41% djece.

Želeći utvrditi sadašnje stanje obuhvata djece predškolskog uzrasta organiziranim oblicima odgojno-obrazovnog rada kontaktirali smo Federalni zavod za statistiku i Ministarstvo obrazovanje Federacije i Ministarstvo obrazovanja HNK (koje nikada nije odgovorilo na naš upit). Od Federalnog zavoda za statistiku dobili smo podatke iz 2002. godine, iz kojih se vidi da je te godine u predškolske ustanove na području 10 Kantona FBiH

bilo upisano 8.899 djece, od čega najviše u Kantonu Sarajevo 2.262, a najmanje u Posavskom (HNK 1473).

Prema Radnom materijalu Skupine za predškolski odgoj i obrazovanje, broj djece u školskoj 2002/03. u predškolskim ustanovama bio je 9.776 u FBiH, od čega najviše u Sarajevskom Kantonu 2.261, a najmanje u Bosansko-Podrinjskom, svega 95 (HNK 1692).

Dok je 1999. godine predškolskim ustanovama bilo obuhvaćeno najviše 4-godišnjaka, 2002. godine taj obuhvat se mijenja u korist šestogodišnjaka.

Prema radnoj verziji Elaborata o predškolstvu iz 1988. godine, tadašnji kapaciteti izgradjenih predškolskih objekata bili su projektirani za 26.705, a u njih je bilo smješteno 35.928 djece. Dakle, u prosjeku, koristili su se sa 134,54%, odnosno, u njima je bilo smješteno 34,54% djece više od stvarnih kapaciteta. Dalje se navodi da je sarajevska regija preopteretila tadašnje postojeće kapacitete za 55,97%, zenička za 61,05%, a bihaćka za 59,16% više od projektiranog optimuma. Na žalost, nisu nam bili dostupni podaci o mostarskoj regiji. No, u Elaboratu se naglašava da je riječ o regionalnim prosjecima i da je stanje u nekim mjestima regija mnogo teže.

Danas se suočavamo sa obrnutom situacijom. Nakon obnovljenih prostora, kapaciteti ostaju nepopunjeni iz raznih razloga, a u prvom redu se ističe teška financijska situacija roditelja. No, problem treba sagledati i sa druge strane, pa se zapitati koliko su raznovrsni i fleksibilni naši vrtići, te koliko je šira društvena zajednica spremna da stimulira njihov razvoj i promoviranje važnosti koju oni imaju u razvoju svakog djeteta bez obzira da li se radi o djetetu zaposlenih ili nezaposlenih roditelja. Jer, ne zaboravimo, nikada ne treba poći od toga da vrtić treba djetetu čija mama radi. Naprotiv. Vrtić treba svakom djetetu.

Od više od 800 milijuna djece uzrasta od 0 do 6 godina u svijetu manje od trećine uživa dobrobit odgojno-obrazovnih programa za rano djetinjstvo i predškolstvo. To je izuzetan izazov zbog demografskog pritiska rastućeg siromaštva u većini zemalja. Potrebne su efikasne i pristupačne opcije, zanemarljive cijene za predškolstvo, prilagodjenost potrebama djece, životnim uvjetima obitelji, kulturi i resursima zemalja. Njihova implementacija ovisi više o stvaranju adekvatne političke i društvene volje nego o drugim faktorima.

S druge strane, u većini država članica EU, temeljni odgoj i obrazovanje se proteže od 2. do 12. godine života i odvija se u predškolskim i osnovnoškolskim ustanovama. Demokratizacija odgojno-obrazovnog sistema i proširenje perioda u kojem je ono obavezno, sve više i više nameću potrebu za predškolstvom. Prva instanca obrazovanja (i odgoja) nema cilj samo da omogući svoj djeci da usvoje osnovne vještine, već i da ih inkorporira u tehnološki i kulturalni razvitak društva i pripremi ih za daljnje, kasnije učenje.

Obuhvat djece predškolskim odgojem varira od zemlje do zemlje, ovisno i o tome kada počinje obavezno školovanje, budući da je u nekim državama članicama Evropske Unije (Danska i Njemačka – od pete godine, Sjeverna Irska od četvrte godine, Irska – od četvrte godine i to u razredima posebno organiziranim za njihovu uzrasnu skupinu i uz odgovarajući, tj. primjereni program aktivnosti, Belgija, Španjolska, Francuska, Italija, Luksemburg, Portugal – od šeste godine, itd.) ono sastavni dio obaveznog školovanja.

Medjutim, sve članice Evropske Unije imaju zajednički cilj predškolskog odgoja: upoznati djecu sa životom u društvenoj zajednici i pomoći im naučiti da žive zajedno sa drugima. Naravno, implementacija se razlikuje ovisno o širem kontekstu zemlje o kojoj je riječ.

U nekim zemljama (Njemačka, Irska, Nizozemska i Danska), primarna uloga predškolskog odgoja je definirana u smislu toga da on služi kao dopuna obiteljskom životu, obiteljskom odgoju i obrazovanju koje dijete stiče prevashodno u obiteljskom okruženju. Odgajatelji su uglavnom odgovorni za socijalizaciju, ali ne i za poučavanje.

U drugim zemljama (Belgija, Francuska, Luksemburg, Grčka, Italija i Španjolska), naglasak je stavljen na važnost vještine učenja, te predškolski odgoj i obrazovanje imaju za cilj upoznavanje djeteta sa onim što će ga učiti u školi.

Pa ipak, aktualna tendencija, gotovo svugdje u Evropi, je uspostaviti ravnotežu, sklad izmedju ove dvije uloge predškolskog odgoja – socijalizacija i poučavanje vještinama.

Što se tiče uzrasta od 3 do 6 godina (u Velikoj Britaniji od 3 do 5 godina), postoje vrtići ili igraonice koje su pod ingerencijom Ministarstva socijalne politike ili su organizirane u okviru privatnog sektora (naročito u UK i irskoj).

Stopa pohadjanja vrtića na uzrastu od 4 godine je skoro svagdje vrlo visoka. Na ovom uzrastu, skoro 60% djece u Evropskoj Uniji upisano je u predškolske ustanove. Stope pohadjanja skoro da dostižu 100% u nekoliko zemalja (Belgija, Španjolska – nakon obrazovne reforme 1990. godine), Francuska, Luksemburg, Nizozemska, Italija i Engleska – zbog prije navedenih razloga) . Pa ipak, ni polovica djece ovog uzrasta u Danskoj, Irskoj, grčkoj i Portugalu nije obuhvaćena predškolskim ustanovama.

Što se tiče uzrasta od 5 godina, u Nizozemskoj i Velikoj Britaniji, sva djeca počinju obavezno osnovno školovanje. U drugim zemljama, pak, gotovo sva djeca pohadjaju predškolske ustanove, izuzev u Grčkoj i Portugalu gdje ih pohadja samo polovica.

Većina šestogodišnjaka pripada obaveznom osnovnom školovanju. To je razlog zašto je, primjerice u Danskoj, gdje obavezno osnovno školovanje počinje sa 7 godina, veliki procent (više od 90%) šestogodišnjaka uključeno u pripremna odjeljenja.

Ovdje vrijedi napomenuti da je predškolski odgoj i obrazovanje dobrovoljno i besplatno u Belgiji, Danskoj, Francuskoj, Islandu, Irskoj (često na karitativnoj osnovi), a u Luksemburg – obavezno za djecu od 4 godine.

PROGRAM PREDŠKOLSKOG ODGOJA I OBRAZOVANJA

Predškolski odgoj i obrazovanje predstavlja integralni dio i prvi stupanj u sistemu odgoja i obrazovanja. Da bi predškolski odgoj i obrazovanje uopće mogao funkcionirati, biti planiran, realiziran, evaluiran i praćen (monitoring), potrebno je posjedovati Planove i programe odgojno-obrazovnog rada. Prvi program rada na ovim prostorima pojavio se već 1899. godine, a odnosio se na rad u zabavištu. Nakon njega u BiH je doneseno još osam programa od kojih ćemo neke ovdje ukratko prezentirati.

Za nas je važan period od 1974. godine do danas. Sve do 1974. godine bosanskohercegovački odgajatelji su osnovnu orijentaciju u radu nalazili u programima iz drugih republika, u stručnim časopisima, u prevedenoj literaturi iz drugih država, te razmjeni iskustava. U to vrijeme, prema nekim izvorima (Marendić) u BiH počinju dolaziti odgajateljice iz Vojvodine, koja ima dugu tradiciju u predškolskom odgoju i obrazovanju, te sa sobom donose ne samo programe i planove rada, nego i obogaćuju rad novim sadržajima, idejama i metodama rada, što je predstavljalo osvježenje za praksu tadašnjih predškolskih ustanova.

Program vaspitno-obrazovnog rada u predškolskim ustanovama (1974.)

Kao rezultat nastojanja da se na osnovu ciljeva i zadataka odgoja i obrazovanja i potreba društva na ovom planu utvrde specifični zadaci, sadržaji, oblici i načini rada sa djecom predškolskog uzrasta, nastao je Program iz 1974. godine, koji se sastojao iz dva dijela.

U prvom dijelu su dana osnovna obilježja predškolskog odgoja i obrazovanja i predškolske ustanove kao mjesta gdje se realiziraju sadržaji odgojno-obrazovnog rada i različite aktivnosti djece i oblici odgojno-obrazovnog rada.

Drugi dio je programski dio u kome su za svaku odgojnu grupu razradjeni sadržaji, dati zadaci sa didaktičko-metodičkim uputstvima za njihovu realizaciju za sva odgojno- obrazovna područja.

Cilj predškolskog odgoja i obrazovanja u Programu iz 1974. godine bio je da se djeci, sukladno specifičnostima njihovog psiho-fizičkog razvoja i društvenim mogućnostima, osigura veselo i zdravo djetinjstvo, kao i da se doprinese njihovom pravilnom intelektualnom, tjelesnom, estetskom i moralnom odgoju. Program ističe igru kao najprirodniji i najznačajniji oblik aktivnosti.

Program vaspitno-obrazovnog rada u organizacijama udruženog rada za predškolsko vaspitanje i obrazovanje (1979.)

Program iz 1979. godine predstavljao je novinu, jer su programski sadržaji odgojno- obrazovnih područja za sve tri grupe objedinjeni. Ovaj program je sadržaje odgojno- obrazovnih područja postavio tako da su pojedine cjeline izdvojene i dati su im posebni naslovi, npr. likovni odgoj, pa slijede zadaci, sadržaji i objašnjenja za uzrasne skupine.

Značajan je po tome što je odgajateljima olakšavao planiranje, ali je predstavljao i opasnost od uniformiranog primjenjivanja, te prepisivanja planiranja. Štoviše, upravo njegova uniformnost je mogla dovesti do zanemarivanja psihofizičkih sposobnosti djece i skupine kao cjeline, ne vodeći računa ni o specifičnostima predškolske ustanove i sredine u kojoj ona djeluje.

Osnove programa odgojno-obrazovnog rada sa djecom predškolskog uzrasta sa programom njege i odgoja djece jasličkog uzrasta (1994/95.)

Osnove programa iz 1994/95., elaborirane od strane stručnog tima sastavljenog od profesora PA u Sarajevu, istaknutih odgajatelja i stručnih osoba za pojedina odgojno- obrazovna područja, sadrži i Koncepciju6 predškolskog odgoja i obrazovanja, što predstavlja novinu u odnosu na prethodne programe. U Osnovama programa naglašava se potreba njegove zasnovanosti na recentnim saznanjima i istraživanjima iz ove oblasti, te interdisciplinarni pristup. Po prvi put, dakle, izradi programa predškolskog odgoja i obrazovanja prethodi cjelovita koncepcija koja definira sve bitne elemente, tj. segmente ovog stupnja odgoja i obrazovanja.

Ovdje bih dodala samo da se u definiciji predškolski odgoj i obrazovanje zastupa staro ograničavanje na uzrast do šeste godine života («Predškolski odgoj i obrazovanje obuhvata njegu, odgoj i obrazovanje djece u odbi od prve do šeste godine života, …» mada

6 koncepcija – conceptio, lat. – nacrt; zamisao; način razmatranja nekih pojava; glavna misao.

su suvremene tendencije usmjerene na akcentiranje predškolskog odgoja kao temeljnog, tj. do 10. godine.

Koncepcija je značajna po tome što prvi put, i u normativnom i u pedagoškom smislu, otvara mogućnost uvodjenja različitih programa u predškolske ustanove (primarni, kraći, specijalizirani, kompenzacioni), akcentirajući integralni, a ne sektorijalni karakter svih programa, te globalni pristup djeci (odgoj, obrazovanje, zaštita zdravlja, ishrana, opća dobrobit djeteta). Dakle, programi ne smiju biti isključivi i limitirani samo na jedan aspekt – pedagoški ili medicinski ili socijalni, već treba da vode računa o općoj dobrobiti djeteta. dakle, akcentira se holistički humanistički pristup djetetu.

I ovaj program se temelji na šest programskih osnova: • tjelesni i zdravstveni odgoj • upoznavanje okoline • razvoj govora • razvijanje početnih matematičkih pojmova • likovni odgoj i • muzički odgoj.

Medjutim, u Osnovama Programa odgojno-obrazovnog rada sa djecom predškolskog uzrasta (1994/95.) značajnu novinu predstavlja naglašavanje važnosti poticanja dječjeg razvoja kroz različite dječje aktivnosti. Stoga se javlja potreba za uvodjenjem inovacija u samom načinu planiranja rada. Namjena Osnova programa predškolskog odgoja i obrazovanja u predškolskim ustanovama (1994/95.) je da se odgojni rad usmjeri na razvojne potrebe djeteta ne imitirajući sadržaje nastavnih predmeta u školi. Posebno se ukazuje odgajatelju na potrebu razvoja samoinicijative, kreativnost, odgovornosti, samorazvoja i samoobrazovanja, te suradnju i partnerske odnose izmedju samih odgajatelja, roditelja i, naravno, djece. Osnove programa predstavljaju smjernice za kreiranje konkretnih programa, sukladno različitim potrebama djece i roditelja, a sve u cilju da se djetetu omogući da slijedi vlastiti razvojni put uz nenametljivo pedagoško usmjeravanje.

Osnove ovog programa čine dvije povezane cjeline: 1. Osnove programa njege i odgoja djece u drugoj i trećoj godini života 2. Osnove programa predškolskog odgoja i obrazovanja za rad sa djecom od tri godine

do polaska u školu.

Ova Koncepcija je bila polazište za izradu nacrta Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju, uradjenog 1994. godine u Ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta RBiH, a koji nikada nije zaživio niti stupio na snagu izuzev što je njegov tekst skoro u cijelosti iskorišten za izradu Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju na razini Kantona Sarajevo 1998. godine.

Mi ćemo se konkretno fokusirati na dio koji se odnosi na rad sa djecom od tri godine do polaska u školu (iako se ne slažem s ovim uzrasnim ograničavanjem predškolskog odgoja). Govori se o djeci podijeljenoj u uzrasne skupine (mladja, srednja i starija), te o programskim sadržajima za svaki uzrast koji su kategorizirani u šest odgojno-obrazovnih područja.

Što se tiče izmjena u samim oblastima, tjelesni i zdravstveni odgoj nije pretrpio nikakve izmjene u odnosu na raniji program izuzev terminoloških – «fizičko vaspitanje» zamijenjeno terminom «tjelesni odgoj».

Oblast upoznavanje okoline (stari naziv upoznavanje prirode i društvene sredine) naglasak stavlja na aktivnosti predškolskog djeteta putem kojih ono dolazi do elementarnih, temeljnih spoznaja o svijetu u kojem živi. Dakle, ističe se važnost i značaj procesa formiranja osobina i sposobnosti, a ne sakupljanja gotovih znanja.

Oblast razvoj govora je manje-više ista kao u Programu iz 1988. godine, s tim da su izbačeni neki sadržaji ideološke prirode i izvršeno je skraćivanje nekih sadržaja.

U oblasti razvoja početnih matematičkih pojmova napravljene su znatne izmjene. Više je sistematična u odnosu na raniji Program. Osigurana je veća postupnost i kontinuitet u

komentari (0)
nema postavljenih komentara
budi prvi koji ce napisati!
ovo je samo pregled
3 shown on 99 pages
preuzmi dokument