Psihometrija - skripta, Skripte' predlog Psihološka obrada podataka
petra-cipmank
petra-cipmank

Psihometrija - skripta, Skripte' predlog Psihološka obrada podataka

208 str.
5broj poseta
Opis
Skripta o osnovama psihometrije za studij psihologije
20 poeni
poeni preuzimanja potrebni da se preuzme
ovaj dokument
preuzmi dokument
pregled3 str. / 208
ovo je samo pregled
3 prikazano na 208 str.
preuzmi dokument
ovo je samo pregled
3 prikazano na 208 str.
preuzmi dokument
ovo je samo pregled
3 prikazano na 208 str.
preuzmi dokument
ovo je samo pregled
3 prikazano na 208 str.
preuzmi dokument
OSNOVE PSIHOMETRIJE

OSNOVE PSIHOMETRIJE ZA STUDENTE PSIHOLOGIJE

Dženana Husremović

Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu

Osnove psihometrije

Za studente psihologije

Dženana Husremović

Sarajevo, 2016.

i

Dženana Husremović

OSNOVE PSIHOMETRIJE ZA STUDENTE PSIHOLOGIJE

Urednik:

Dr. Salih Fočo

Recenzenti:

Dr. Nermin Đapo

Dr. Đorđe Čekrlija

Lektor:

Meliha Kešmer

Izdanje:

Prvo

Izdavač:

Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu

Sarajevo, 2016.

Elektronsko izdanje

http://www.ff-eizdavastvo.ba/Knjige.aspx

---------------------------------------------- CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 159.938.3(075.8) HUSREMOVIĆ, Dženana Osnove psihometrije [Elektronski izvori] : za studente psihologije / Dženana Husremović. – Elektronski tekstualni podaci. - Sarajevo : Filozofski fakultet, 2016 Nisu navedeni sistemski zahtjevi . Način dostupa (URL): http://www.ff-eizdavastvo.ba/Knjige.aspx. - Nasl. s naslovnog ekrana. ISBN 978-9958-625-58-9 COBISS.BH-ID 22918662

I

TRIPUT MJERI, JEDNOM SIJECI. Narodna poslovica

i

SAŽETAK

„Osnove psihometrije za studente psihologije“ je priručnik namijenjen lakšem razumijevanju i praćenju nastave iz predmeta Psihometrija. U priručniku su prikazani osnovni pojmovi, koncepti i odnosi u psihološkim mjerenjima. Prvi dio knjige odnosi se na opis osnovnih postulata mjerenja u društvenim znanostima. Definira se mjerenje, pravila mjerenja, te problemi s primjenom pravila u ispitivanju ljudskih karakteristika. Potom se definira psihološki test i njegove karakteristike koje ga razlikuju kao dijagnostičko sredstvo od drugih načina prikupljanja podataka. U poglavlju koje se odnosi na formiranje uratka na testu detaljno se obrazlažu načini kako različite kombinacije u formiranju uratka utječu na metrijske karakteristike testa. Najvažnija poglavlja u priručniku odnose se na ispitivanje metrijskih karakteristika: pouzdanosti, osjetljivosti, valjanosti i pristranosti. U poglavlju o pouzdanosti diskutira se o tome što je pouzdanost, kako se empirijski provjerava pouzdanost testa, determinante pouzdanosti, glavne kritike određivanja pouzdanosti prema Klasičnoj testnoj teoriji, te se prikazuju osnovni koncepti Teorije generalizabilnosti. U poglavlju o osjetljivosti testa, daje se pregled glavnih determinanti osjetljivosti zadataka i testa te se pravi poveznica između osjetljivosti, pouzdanosti i valjanosti. Poglavlje o valjanosti daje pregled suvremenih pogleda na valjanost i njene osnovne tipove – konstruktnu valjanost kao centralni pojam, te dokaze o valjanosti kroz sadržaj testa, unutarnju strukturu, povezanost sa drugim mjerama, psihološke procese i posljedice testiranja. Poseban značaj u priručniku dat je pristranosti u testiranju koja u današnjem vremenu ima veliki značaj. Poglavlje o pristranosti pruža informacije o važnosti pažljivog prijevoda instrumenata, metodama utvrđivanja pristranosti i načinima minimizacije i prevencije pristranosti kako se testovima ne bi poticala nejednakost u tretmanu grupa ili pojedinaca.

ii

PREDGOVOR

Dragi studenti,

Na samom početku, da se razumijemo – vaš život i način kako danas doživljavate sebe sigurno je dijelom oblikovan psihološkim testiranjima. Vi ste kao učenici bili ispitanici u psihološkim testiranjima, ako ništa onda u vidu testova znanja. Vjerovatno niste razmišljali o njima na znanstveni način (a i ko bi kada je u tim trenucima samo bitno dobiti dobru ocjenu), ali ti testovi su svojim kvalitetom utjecali na to da vi o sebi razmišljate kao o nekome kome npr. dobro ide matematika, ali nije baš dobar u nekom drugom predmetu. Psihološka testiranja mogu imati i mnogo ozbiljnije posljedice od toga da li će neko imati 4 ili 5 iz školskih predmeta. Na primjer, psihološkim testiranjima utvrđuje se stepen uračunljivosti neke osobe koja tvrdi da je u trenutku kada je ubila nekoga bila neuračunljiva. Ukoliko se utvrdi postojanje neuračunljivosti, osoba će služiti blažu kaznu (ili je možda neće ni služiti). Pitanje koje sebi postavljamo je: kako možemo biti sigurni da rezultat testa zaista odražava neuračunljivost? U Sjedinjenim Američkim Državama psihološki testovi mogu biti pitanje života i smrti. U državama u kojima je dozvoljena smrtna kazna, osobi koja ima ograničene mentalne sposobnosti smrtna kazna ne može biti izrečena. Kako možemo biti sigurni da postignuti rezultat na testovima mentalnih sposobnosti doista odražava stvarno stanje neke karakteristike i, posljedično, kako možemo biti sigurni da smrtna kazna nije izrečena osobi s ograničenim sposobnostima? Činjenica da čitate ovu skriptu govori o tome da ćete u budućnosti, u svojoj karijeri biti ne samo korisnik testova nego i njihov kreator, te da ćete biti u situaciji u kojoj ćete morati donositi odluke na osnovu rezultata na psihološkim testovima. Stoga je poznavanje psihometrije jedna od ključnih kompetencija svakog budućeg psihologa. Ova skripta namijenjena je baš vama kako bi vam olakšala razumijevanje psihometrije kao psihološke discipline i kao osnove znanstvene psihologije, te kako bi vas pripremila za vašu buduću karijeru socijalnog znanstvenika.

Moji studenti naučili su me mnogo toga što me vodilo u pisanju ovog priručnika.

1. Naučila sam da nemali broj studenata upisuje psihologiju, misleći kako na tom studiju neće morati učiti ništa vezano za matematiku. Vjeruju kako će konačno zaboraviti i osnovne računske operacije, a onda se jako iznenade kada shvate da su prve godine studija psihologije posvećene uglavnom Psihološkoj metodologiji i predmetima kao što su Metodologija istraživanja, Statistika i Psihometrija. Ovaj raskorak u očekivanjima i stvarnim zahtjevima utječe na njihovu percepciju samoefikasnosti. Vide sebe kao nedovoljno efikasne u razumijevanju psihometrije i razvijaju ciljnu orijentaciju u učenju koja se najbolje može objasniti rečenicom – Samo da se ovo položi. Zato sam željela da ova knjiga bude lagana za korištenje, da objašnjenja budu pristupačna i razumljiva studentima koji nisu vjerovali da će se na studiju baviti matematikom i da im pošalje poruku kako svako ko želi može savladati psihometriju i uživati u njoj.

2. Također sam naučila da studenti ne vole „debele“ knjige. U pripremama za ispit, oni se teško snalaze u debelim knjigama pri traženju najvažnijih informacija. Za njih je bolja strategija pisanja priručnika fokusiranih na određeni sadržaj, praćenih sažecima za predavanja sa

iii

sadržajima koje je nastavnik u međuvremenu pripremio, te upućivanje studenata na specifičnu literaturu koja im može biti od pomoći. U duhu „agilnog razvoja“, cilj ovog priručnika je da studentima definira glavna područja i pruži osnovnaznanja u psihometriji, te da služi kao vodič u gradnji stručnih kompetencija. Ovaj priručnik nikako ne pretendira da pokrije sve što studenti trebaju naučiti iz područja mjerenja i konstrukcije testova.

3. Još jednu stvar koju sam naučila tokom suradnje sa studentima je da su oni, ukoliko im literatura za gradivo ne nudi objašnjenja u pripovjedačkom narativu, skloniji koristiti prezentacije i samostalno pripremljene skripte za pripremu ispita. To obično završi tako da njihovo znanje ostaje na nivou prepoznavanja i opisivanja, dok stvarno razumijevanje i primjena na drugim kolegijima izostaju. Prema konstruktivističkim teorijama učenja i podučavanja (Biggs, 1996), ciljevi podučavanja, metode i ispitivanje trebaju biti konstruktivno usklađeni kako bi polaznici zaista stekli kompetencije potrebne za budući rad. Namjera ovog priručnika jeste da bude dodatno sredstvo za podučavanje i da omogući studentima da na predavanjima aktivno slušaju i razumijevaju, a ne da provedu vrijeme prepisujući s table.

4. Jednom prilikom, razgovarala sam s prijateljicom koja je pokrenula svoju organizaciju za veselo podučavanje fizike. U razgovoru ona mi je rekla: „Znaš, mislim da smo mnogo toga upropastili uvođenjem dugmića u prirodoslovne muzeje. Naša djeca sada vjeruju da se fizikalna pojava desi zato što su oni pritisnuli neko dugme. Oni potpuno gube pojam o tome da se između pritiska na dugme i onoga što vide nalazi niz reakcija koje treba razumjeti da bi znali zašto se nešto dešava.“ Vrlo brzo nakon toga, jedan student mi je rekao: „Ali, meni nije jasno zašto mi sve ovo učimo kada danas imamo računare i dovoljno je samo da ubacimo podatke i pritisnemo dugme i sve se samo završi. Zašto nas tjerate da ovo znamo?“ I zaista, nova tehnologija, koliko god nam je olakšala život i omogućila razvoj psihologije kao znanosti, toliko nam je postavila izazove u smislu dokazivanja da računari ne mogu ništa uraditi sami ako mi ne znamo što radimo. Nije dovoljno samo stisnuti dugme jer je dugmadi mnogo i iza svakog se nalazi neka filozofija, neki koncept. Da bismo znali što se dešava kada stisnemo dugme na računaru i da bismo znali što smo dobili kao rezultat, moramo poznavati osnove psihološke metodologije. Uvijek je dobro podsjetiti se na onu čuvenu rečenicu „Garbage in – garbage out“. Ovaj priručnik se ne bavi obukom studenata za korištenje nekog programskog paketa za obrade podataka (iako sadrži tabele iz SPSS-a) nego se bavi konceptima i procedurama važnim za razumijevanje mjerenja u psihologiji.

Psihometrija je jako zabavna, prava avantura i ujedno područje u kojem najviše shvatamo naše mogućnosti i ograničenja kao psiholozi. Stoga je učenje o mjerenju i testovima, ustvari, promišljanje o mogućnostima psihologije.

iv

SADRŽAJ Sažetak ............................................................................................................................................. i

Predgovor .........................................................................................................................................ii

1 ČIME SE BAVI PSIHOMETRIJA? .......................................................................................... 1

1.1 ZAŠTO JE VAŽNO ZNATI PSIHOMETRIJU? ...................................................................................... 1

1.2 KOJI SU CILJEVI PREDMETA PSIHOMETRIJA? ................................................................................. 1

2 MJERENJE U PSIHOLOGIJI ................................................................................................. 3

2.1 DEFINICIJA MJERENJA .............................................................................................................. 3

2.1.1Pravila mjerenja ............................................................................................................ 4

2.1.2Pridruživanje brojeva .................................................................................................... 6

2.1.3Atributi .......................................................................................................................... 7

2.2 DVIJE TEORIJE MJERENJA VAŽNE ZA PSIHOLOGIJU .......................................................................... 7

2.2.1Campbellova teorija mjerenja ...................................................................................... 7

2.2.2Stevensova teorija mjerenja ......................................................................................... 8

2.3 MJERNE SKALE ....................................................................................................................... 9

2.3.1Nominalna skala ........................................................................................................... 9

2.3.2Ordinalna skala ........................................................................................................... 10

2.3.3Intervalna skala .......................................................................................................... 10

2.3.4Omjerna skala ............................................................................................................. 11

2.4 POGREŠKE U MJERENJIMA ...................................................................................................... 12

2.4.1Slučajne pogreške ....................................................................................................... 12

2.4.2Sistematske „pogreške“ .............................................................................................. 12

3 PSIHOLOŠKI TEST ............................................................................................................ 13

3.1 DEFINICIJA PSIHOLOŠKOG TESTA .............................................................................................. 13

3.2 DRUGI TERMINI KOJI SE KORISTE U VEZI S TESTOVIMA ................................................................... 14

3.3 VRSTE PSIHOLOŠKIH TESTOVA ................................................................................................. 14

3.4 CILJEVI TESTIRANJA ............................................................................................................... 17

4 OSNOVNA STATISTIKA – PONAVLJANJE JE MAJKA ZNANJA ........................................... 18

4.1 ARITMETIČKA SREDINA .......................................................................................................... 19

4.2 ARITMETIČKA SREDINA I VARIJANCA BINARNE VARIJABLE ............................................................... 19

4.3 VARIJANCA ......................................................................................................................... 20

4.4 KOVARIJANCA ...................................................................................................................... 21

4.5 VEKTORI I MATRICE U PSIHOMETRIJI ......................................................................................... 23

4.5.1Vektori......................................................................................................................... 23

v

4.5.2Matrice........................................................................................................................ 24

5 URADAK NA TESTU ......................................................................................................... 31

5.1 TRANSFORMACIJE REZULTATA ................................................................................................. 31

5.1.1Jednostavne linearne transformacije ......................................................................... 32

5.1.2Složene (višestruke) linearne transformacije .............................................................. 34

5.1.3Nelinearne transformacije .......................................................................................... 36

5.2 FORMIRANJE UKUPNOG URATKA NA TESTU – LINEARNE KOMBINACIJE ............................................. 37

5.2.1Aritmetičke sredine i varijance linearnih kombinacija ................................................ 38

5.2.2Korelacije linearnih kombinacija i drugih varijabli ..................................................... 41

5.2.3Što možemo koristiti za ponderiranje rezultata? ....................................................... 46

6 POUZDANOST ................................................................................................................. 48

6.1 KLASIČNA TESTNA TEORIJA ..................................................................................................... 48

6.1.1Struktura bruto rezultata ............................................................................................ 49

6.1.2Što je pouzdanost? ...................................................................................................... 51

6.1.3Pouzdanost i standardna pogreška mjerenja ............................................................. 54

6.1.4Paralelne forme .......................................................................................................... 55

6.2 EMPIRIJSKO ODREĐIVANJE POUZDANOSTI .................................................................................. 57

6.2.1Pouzdanost kao stabilnost karakteristike u vremenu................................................. 57

6.2.2Pouzdanost kao unutarnja konzistencija .................................................................... 59

6.2.3Pouzdanost linearnih kombinacija .............................................................................. 66

6.2.4Određivanje pouzdanosti analizom varijance ............................................................ 69

6.3 O ČEMU OVISI POUZDANOST TESTOVA? .................................................................................... 73

6.3.1Homogenost uzorka i pouzdanost .............................................................................. 73

6.3.2Broj pitanja i pouzdanost ............................................................................................ 74

6.3.3Pogreška mjerenja – korelacija – pouzdanost ............................................................ 76

6.3.4Konzistencija pitanja i pouzdanost ............................................................................. 78

6.3.5Kako pouzdanost primjenjujemo u praksi – regresijski model pouzdanosti .............. 81

6.4 KRITIKE KLASIČNE TESTNE TEORIJE ............................................................................................ 85

6.5 TEORIJA GENERALIZABILNOSTI ................................................................................................. 86

6.5.1Tipovi univerzuma i tipovi faceta ................................................................................ 88

6.5.2G i D studije ................................................................................................................. 89

6.5.3Određivanje koeficijenta generalizabilnosti ............................................................... 89

7 OSJETLJIVOST TESTA ....................................................................................................... 94

7.1 POGAĐANJE I KOREKCIJE ZA POGAĐANJE .................................................................................... 94

7.1.1Korekcije za pogađanje na nivou zadatka .................................................................. 95

7.1.2Korekcije za pogađanje na testu ................................................................................. 95

vi

7.2 ANALIZA ZADATAKA .............................................................................................................. 96

7.2.1Kvalitativna analiza zadataka .................................................................................... 97

7.2.2Kvantitativna analiza zadataka .................................................................................. 97

7.3 OSJETLJIVOST TESTA ........................................................................................................... 110

7.3.1Kako identificiramo osjetljivost testa ....................................................................... 111

7.3.2O čemu ovisi osjetljivost testa .................................................................................. 112

8 VALJANOST ................................................................................................................... 116

8.1 ŠTO JE VALJANOST? ............................................................................................................ 116

8.2 DOKAZI O VALJANOSTI: SADRŽAJ PITANJA ................................................................................ 118

8.2.1Facijalna valjanost .................................................................................................... 119

8.3 DOKAZI O VALJANOSTI: POVEZANOST SA DRUGIM VARIJABLAMA .................................................. 120

8.3.1Koeficijenti korelacije – povezanost između prediktora i kriterija ............................ 121

8.3.2Povezanost s drugim varijablama – konvergentna i diskriminativna valjanost ....... 144

8.4 DOKAZI O VALJANOSTI: UNUTARNJA STRUKTURA TESTA .............................................................. 149

8.4.1Multifaktorska struktura bruto rezultata ................................................................. 149

8.4.2Faktorska analiza ...................................................................................................... 151

8.4.3Konfirmatorna faktorska analiza .............................................................................. 164

8.5 DOKAZ O VALJANOSTI: PSIHOLOŠKI PROCESI PRI ODGOVARANJU ................................................... 167

8.6 DOKAZ O VALJANOSTI: POSLJEDICE TESTIRANJA ......................................................................... 168

9 PRISTRANOST U TESTIRANJU ........................................................................................ 170

9.1 VRSTE PRISTRANOSTI U TESTIRANJU ....................................................................................... 172

9.1.1Konstruktna pristranost ............................................................................................ 172

9.1.2Pristranost metode ................................................................................................... 173

9.2 MJERNA EKVIVALENCIJA ...................................................................................................... 176

9.2.1Konstruktna ekvivalencija ......................................................................................... 177

9.2.2Ekvivalencija mjernih jedinica ................................................................................... 177

9.2.3Skalarna ekvivalencija ili ekvivalencija skale ............................................................ 177

9.3 MJERE NA DRUGIM JEZICIMA – PREVOĐENJE ............................................................................ 177

9.4 KAKO IDENTIFICIRAMO PROBLEM PRISTRANOSTI U TESTIRANJU .................................................... 178

9.4.1Jednakost indeksa diskriminativnosti pitanja ........................................................... 179

9.4.2Rangiranje ................................................................................................................. 179

9.4.3Diferencijalna funkcija pitanja .................................................................................. 180

9.4.4Faktorska analiza ...................................................................................................... 181

9.4.5Ustanovljavanje prediktivne pristranosti .................................................................. 181

9.5 METODE ZA MINIMIZIRANJE PRISTRANOSTI .............................................................................. 184

9.6 ŠTO NIJE PRISTRANOST U TESTIRANJU ..................................................................................... 185

vii

9.6.1Pogreška o jednakosti ............................................................................................... 185

9.6.2Pogreška kulturalne uključenosti .............................................................................. 186

9.6.3Pogreška standardizacije .......................................................................................... 186

10 Literatura ...................................................................................................................... 189

1

1 ČIME SE BAVI PSIHOMETRIJA? Što je psihometrija i zašto je važna disciplina za sve psihologe?

Kao što samo ime ove znanstvene discipline kaže, psihometrija s bavi mjerenjem u psihologiji. Brown (2000) kaže da je psihometrija "...disciplina društvenih znanosti koja se bavi kvantifikacijom i analizom razlika kod ljudi". Analizirajući ovu definiciju vidimo da je glavni zadatak psihometrije provjera kvantifikatora, odnosno provjera kvalitete indikatora psiholoških karakteristika, te analiza razlika koje se pojavljuje u psihološkim mjerenjima. Iz ove definicije također vidimo da se psihometrija ne bavi ljudima niti njihovim osobinama, nego načinom kako su te osobine procijenjene i da li te procjene mogu biti uzete kao dovoljno kvalitetne za daljnje interpretacije i zaključivanja. Dakle, u psihometriji nas ne zanima primjena neke mjere, nego kvaliteta njene konstrukcije.

Široko gledajući, psihometrija se bavi teoretskim i tehničkim aspektima mjerenja (posebno konstrukcijom psiholoških mjernih instrumenata) te, u novije vrijeme i razvojem teoretskih pristupa mjerenju.

1.1 ZAŠTO JE VAŽNO ZNATI PSIHOMETRIJU? Svaka disciplina, da bi bila znanost, mora imati objekt proučavanja i metode proučavanja. Metode proučavanja u znanosti temelje se na mjerenju. Znanstvena psihologija oslanja se na mjerenje kao način identifikacije prisutnosti i intenziteta neke psihološke karakteristike. Na primjer, u kliničkoj psihologiji, ako želimo ispitati koliko je klijent depresivan, to radimo tako da mu zadajemo određene upitnike, te opažamo ponašanje, bilježeći učestalost i intenzitet njihovih javljanja. Da bismo razvili adekvatne upitnike ili pripremili materijale za bilježenje ponašanja, potrebno je da znamo kako pripremiti pitanja, kako bodovati odgovore i koliko će krajnji rezultati zaista biti objektivni, precizni i mjeriti ono što smo zaista željeli mjeriti. Sve ovo uči se na Psihometriji.

1.2 KOJI SU CILJEVI PREDMETA PSIHOMETRIJA? Prof. Stanislav Fajgelj u svojoj knjizi Psihometrija (2003) kaže da su osnovni ciljevi Psihometrije kao predmeta sljedeći:

1. Razumijevanje koncepta psihološkog mjerenja

 Šta mjeriti (npr. šta je inteligencija, je li to obim glave ili uradak na zadacima)

 Kako mjeriti (koje mjere koristiti)

 Šta je fenomen mjere 2. Praćenje i razumijevanje gradiva drugih stručnih predmeta – bez razumijevanja metrijskih

karakteristika teško možemo čitati stručnu literaturu i zaključivati o kvaliteti radova

2

3. Pravilna primjena testova i interpretacija testovnih rezultata – kada kao diplomirani psiholog

budete radili u praksi ili istraživanjima, od velike važnosti će biti da znate odabrati testove, da

ih znate pravilno primijeniti, da znate interpretirati dobivene rezultate, te da znate

ograničenja vaših zaključaka

4. Stjecanje znanja potrebnih za konstrukciju novih testova ili za standardizaciju i adaptaciju

postojećih – od psihologa se očekuje ne samo da znaju primijeniti testove, nego i da znaju

konstruirati test za mjerenje neke karakteristike. Konstrukcija testa, kao i proizvodnja bilo

kojeg drugog mjernog instrumenta, zahtijeva vještog konstruktora, a sutra to trebate biti

upravo vi.

3

2 MJERENJE U PSIHOLOGIJI Što je mjerenje u psihologiji? Po čemu se razlikuju mjerenje u fizici i mjerenje u psihologiji? Što je mjerenje preferencije čokolade, a što stava prema konzumaciji čokolade?

Znanost je definirana sa dvije stvari: ona ima objekt proučavanja i ima metode proučavanja.

Objekt proučavanja može biti fizičke prirode, ali može biti i nefizičke u užem smislu riječi.

Mjerenje je izuzetno važno u svakoj znanosti. Iako mjerenje u znanosti ima vrlo dugu tradiciju (Leahey, 2001), sama znanost o mjerenju posebno se razvila u posljednjih stotinu godina. Taj značajni razvoj znanosti o mjerenju možemo pripisati potrebi stvaranja preduvjeta za razvoj drugih znanosti koje se bave istraživanjem, primjenom znanstvenih spoznaja u svakodnevnom životu i povećanjem korpusa znanja o različitim fenomenima (posebno društvenim). Svi znanstvenici zainteresirani su za stjecanje spoznaja koje su objektivne, precizne i provjerljive. Cilj svakog znanstvenika je da prikupi podatke o nekom objektu, fenomenu ili sistemu na što objektivniji i precizniji način. Osim toga, objekti ili fenomeni vrlo rijetko egzistiraju izolirani jedni od drugih. To je razlog zašto znanstvenici teže otkriti odnose među objektima, objektivno procijeniti kvalitetu tih odnosa i donijeti zaključak o tome kako se taj odnos mijenja u međuzavisnosti svih elemenata. Na taj način znanstvenici mogu identificirati i objasniti fenomene i sisteme te predviđati promjene koje mogu nastati u budućnosti.

Kroz mjerenje i kvantifikaciju, uz pomoć matematičkih modela i statistike, znanstvenici mogu razlučiti objekte i fenomene jedne od drugih, razlikovati njihove osobine, razumijevati povezanosti i predviđati promjene u budućnosti, i to s visokim stepenom tačnosti i detaljnosti. Možemo zaključiti da je mjerenje jedan od osnovnih elemenata znanstvenog istraživanja i otkrivanja.

2.1 DEFINICIJA MJERENJA Mjerenje je moguće definirati na različite načine, stoga i postoji više definicija mjerenja. Definicija koju je dao Stevens (1951) kaže da je mjerenje "dodjeljivanje brojeva objektima ili događajima na osnovu nekog pravila".

Druga definicija kaže da je mjerenje poređenje nekog predmeta mjerenja s mjernom jedinicom i ovo je dosta standardna definicija u prirodnim znanostima.

Definicija koja je nama najiskoristivija u smislu obuhvatanja svih bitnih elemenata u objašnjavanju mjerenja je: "Mjerenje je svaki proces primjene nekog skupa pravila za pridruživanje brojeva pojedinim atributima proučavanih objekata."

Ova definicija je u mnogome slična Stevensovoj definiciji. I jedna i druga kažu – nema mjerenja bez pravila.

4

2.1.1 Pravila mjerenja

Stevens je dao osnovna pravila mjerenja koja važe kako u prirodnim, tako i u humanističkim i društvenim znanostima. Pravila postoje da bi se opisao proces mjerenja i omogućilo njegovo provođenje. Osim toga, bez pravila nema standardizacije procesa mjerenja. Zamislite kako bi to bilo da nekome mjerimo visinu palcem, a nekome kažiprstom i onda kažemo: "Osoba A je visoka 50 palaca, a osoba B je visoka 38 kažiprsta". Pravila postoje kako bi mjerenje bilo jednako provedeno u svim situacijama i na svim ispitanicima, te kako bi dobiveni rezultati bili usporedivi.

Pravila koja ćemo ovdje navesti dao je Campbell 1938. (prema Reese, 1943), a kasnije ćemo pročitati nešto više o njegovoj teoriji mjerenja.

Pravilo 1. Identičnost brojeva – brojevi su ili isti ili različiti (a = b ili a ≠ b)

Pravilo 2. Simetričnost jednakosti (ako je a = b onda je i b = a)

Pravilo 3. Jednakost brojeva (dvije stvari koje su jednake nekoj trećoj i same su među sobom jednake; ako je a=b i b=c, onda je i a=c)

Dakle, ako je osoba A odgovorila sa 1, osoba B odgovorila sa 1 i osoba C odgovorila sa 1, mi vjerujemo da su sve tri osobe jednake prema tome koliko im se često dešava ponašanje iz date tvrdnje.

Pravilo 4. Asimetričnost relacije „veći“ ( ako je a>b, onda b ≯ a)

Pravilo 5. Odnos tranzitivnosti ako je a>b i b>c, onda je i a>c

Pravilo 6. Mogućnost sabiranja brojeva (ako je a=p i b>0, onda je a+b>0)

Pravilo 7. Redoslijed sabiranja brojeva ne utječe na rezultat ( a+b =b+a)

Pravilo 8. Identične stvari mogu pri sabiranju zamjenjivati jedna drugu (ako je a=p i b=g onda je a+b = p+g)

Pravilo 9. Kombinacije u sabiranju brojeva ne utječu na krajnji rezultat ( (a+b) + c = a + (b + c) )

2.1.1.1 Pravila mjerenja u psihologiji

Sigurno se pitate: "Zašto bi meni, kao studentu psihologije, bilo važno da poznajem ova pravila?" Zbog toga što je poštovanje ovih pravila najteži zadatak u konstrukciji testova. Da bismo ovo shvatili, krenimo od razlike između direktnog i indirektnog mjerenja.

Direktno mjerenje podrazumijeva da je ono što mjerimo vidljivo, odnosno da ga možemo direktno opažati (kao što je dužina stola). Osnovna karakteristika direktnog mjerenja je da postoji jednakost između predmeta mjerenja i jedinice mjerenja. Dužina stola mjeri se metrom, odnosno mjernim instrumentom kojim utvrđujemo dužinu. Druga bitna karakteristika direktnog mjerenja je da postoji jednakost među veličinskim razlikama. Na primjer, razlika između 1 i 2 cm je ista kao i razlika između 100 i 101 cm.

5

Indirektno mjerenje definira se kao standardizirani postupak pomoću kojeg se neki psihički proces izaziva, pa se efekti tog procesa (tj. ispitanikove reakcije ) registriraju, a zatim se reakcije pojedinog ispitanika mjere i vrednuju uspoređujući ih s reakcijama dobivenim od drugih sličnih ispitanika u jednakoj situaciji. Za razliku od direktnog mjerenja, kod indirektnih mjerenja ne možemo direktno opažati mjerenu karakteristiku. Ova onemogućenost direktnog opažanja dovodi nas do niza problema. Prvi problem je kako mi uopće definiramo predmet mjerenja (npr. šta mislimo pod terminom "numeričke sposobnosti"). Kada se i dogovorimo oko definiranja predmeta mjerenja, imamo problem što ga ne možemo direktno opažati, nego o njemu možemo zaključivati samo na osnovu nekih vanjskih manifestacija za koje vjerujemo da su povezane s predmetom mjerenja. Na primjer, o numeričkim sposobnostima učenika zaključujemo na osnovu njegovog uratka na aritmetičkom testu. I tu dolazimo do dilema vezanih za navedena pravila mjerenja.

U prvom pravilu kaže se da su dvije vrijednosti ili iste ili različite. Zamislimo situaciju da ispitanici odgovaraju na pitanje:

Tabela 2-1 prikaz jedne tvrdnje iz Upitnika za mjerenje kvalitete timskog rada

Tvrdnja Nikada Vrlo rijetko

Ponekad Često Gotovo uvijek

1 2 3 4 5

Članovi tima u kojem radim dobivaju povratne informacije o poslu koji obavljaju

Ukoliko dva ispitanika (Marko i Damir) stave oznaku ispod broja 1 (Nikada) vjerovat ćemo da se ono što je opisano u tvrdnji ne dešava nikada, niti jednom niti drugom, dok ukoliko označe različite brojeve (npr. 1 i 2) vjerovat ćemo da se Marku opisano ponašanje ne dešava nikada, a Damiru vrlo rijetko. Međutim, vrlo je moguće da naš zaključak nije valjan. Neki od razloga zašto rezultati ne moraju biti valjani su:

1. Ispitanici nisu imali dovoljno podioka da se izraze. Na primjer, možda se to desilo jednom ili dvaput, ali ni Marko ni Damir nisu našli broj koji bi ukazao na tu učestalost i odlučili su se da zaokruže 1 "Nikada". Dakle, mi ćemo vjerovati da se to nikada nije desilo, ali to nije prava istina.

2. Možda se to Marku nije nikada desilo, a Damir nikada nije razmišljao o tome, pa je odlučio da zaokruži 1. Dakle, oni opet nisu odgovarali iz iste tačke, ali mi zaključujemo da su jednaki. Time smo prekršili pravilo o identičnosti brojeva jer ono što stoji iza brojeva nije identično.

3. Možda se to njima dešava, ali oni ne žele priznati i daju odgovor 1. Mi zaključujemo da su oni jednaki i da se njima ovo ponašanje nikada ne dešava, što opet nije tačno.

4. Možda im se podjednak broj puta desilo da ne dobivaju povratne informacije, ali je Marko to percipirao kao "Nikada" jer mu to nije bitno, a Damir kao "Vrlo rijetko" jer mu je to zasmetalo. Mi zaključujemo da između njih postoji razlika, ali u osnovi ne vezana za opisano ponašanje, nego za njihove percepcije. I opet nismo u pravu.

6

Samo na ovom jednom primjeru vidimo da je vrlo teško zaključiti da postoji odnos identičnosti brojeva, simetričnost jednakosti te jednakosti brojeva. Jer zapamtimo, indirektno mjerenje je takvo da mi različitim intenzitetima neke pojave pripisujemo brojeve, o onda vrlo brzo zaboravljamo da iza tih brojeva i ne moraju biti iste stvari. Ukoliko nisu zadovoljena prva pravila, posljedično će se pojaviti problemi i na drugim pravilima, a sve ovo značajno ugrožava mjerenje i zaključke koje donosimo o ispitivanim fenomenima.

Zadatak za vas: Zadatak dva ispitanika bio je da ocijene koliko doživljavaju sljedeće emocije na skali od 1 do 5. Koje biste probleme mogli pretpostaviti kod mjerenja emocija na ovoj skali?

Tabela 2-2: prikaz mjerenja iz Upitnika raspoloženja

Uopće ne ili vrlo malo

Malo Umjereno Dosta Jako

1 2 3 4 5

Zainteresirano

Budno

Pozorno

2.1.2 Pridruživanje brojeva

Drugi dio definicije kaže da je mjerenje "pridruživanje brojeva". Teorija mjerenja se prvenstveno zanima za konstrukciju „lenjira“ na osnovu kojeg znanstvenik može mjeriti svojstva objekata ili fenomena. To je proces koji uključuje povezivanje numeričkih simbola s ljudima, objektima, događajima ili fenomenima prema unaprijed određenim pravilima.

Ova procedura dodjele numeričkih simbola odvija se tako da svaki simbol označava jednu instancu ili jedan intenzitet karakteristike koju mjerimo. Na primjer, ocjene od 5 do 10 su dodijeljene karakteristici koju zovemo "akademsko postignuće" u nekom predmetu pri čemu je numerički simbol 5 dodijeljena stepenu akademskog postignuća ispod 55 % od ukupnog broja bodova, dok je numerički simbol 10 dodijeljena akademskom postignuću iznad 93 % od ukupnog broja bodova. U ovom slučaju mjerili smo neko kvantitativno svojstvo ili atribut, a to je količina usvojenog znanja. Možemo reći da je osoba koja je dobila 10 uradila više tokom studiranja određenog predmeta, nego osoba koja je dobila 6.

Isti princip važi za dodjeljivanje numeričkih simbola u svim psihološkim testovima. Na primjer, na pitanje "Da li uvijek perete ruke prije jela?" odgovoru „Ne“ dodjeljujemo numerički simbol 0, a odgovoru „Da“ dodjeljujemo 1.

U nekim slučajevima numerički simboli koji se dodjeljuju nivoima mjerene karakteristike nemaju nikakvo kvantitativno značenje. Na primjer na pitanje "Više volim čitati knjigu, nego izaći napolje s društvom" osoba može odgovoriti sa „Ne“ i pri tome će joj biti dodijeljena 0, ili sa „Da“ pri čemu će dobiti vrijednost 1. Ono što treba da zapazimo je da ovi brojevi ne znače da je osoba B bolja od osobe A ili obrnuto nego su one samo različite. Ovo je slučaj kod mjerenja svih kvalitativnih svojstava.

7

Simbole koje koristimo da označimo kvalitativne aspekte mjerene karakteristike nazivamo numerali. Numerali nemaju kvantitativno značenje. Simbole koje dodjeljujemo kvantitativnim svojstvima zovemo brojevi. I numerali (ukoliko su numerički simboli) i brojevi nam omogućavaju da provodimo statističke obrade kako bismo opisali, analizirali i predviđali. Prema tome, brojevi su nam neophodni da bismo mogli raditi statističke obrade i tako otkrivali nove informacije o objektima, fenomenima ili sistemima.

2.1.3 Atributi

Atributi su svojstva nekog objekta ili fenomena. U prirodnim znanostima obično se koristi termin "svojstva" kako bi se razlikovao neki kvalitet ili kvantitet određenog fizičkog entiteta, dok u socijalnim znanostima se češće koristi termin "atribut" kako bi se referiralo na neki kvantitet/kvalitet ljudskog ili socijalnog fenomena.

Zašto priča o atributima? Zbog toga što znanstvenici nikada ne ispituju čitav objekt. Kada kažemo „ispitivanje ljudi“, to nam ne znači ništa. Ali, kada kažemo "ispitivanje inteligencije" ukazujemo da ispitujemo inteligenciju kao atribut ili svojstvo koje posjeduju ljudi.

2.2 DVIJE TEORIJE MJERENJA VAŽNE ZA PSIHOLOGIJU

2.2.1 Campbellova teorija mjerenja

Norman Robert Campbell (1880-1949) bio je fizičar i filozof znanosti. U svojim radovima, koje je objavljivao od 1920. do 1938, postavio je osnove moderne teorije mjerenja. Njegovo objašnjenje što je mjerenje glasi: "Mjerenje je proces dodjeljivanja brojeva koji reprezentiraju svojstva, a cilj mjerenja je da se omogući korištenje moćnog oruđa u vidu matematičkih analiza primijenjenih na neko područje znanosti"

Ono što je najvažnije da znamo vezano za njegovu teoriju je:

1. Kada proučavamo ili mjerimo određene objekte, mi proučavamo ili mjerimo njihove karakteristike ili atribute. Ovo je vrlo bitno zbog toga što se, u svakodnevnom životu, često na osnovu procjene jednog atributa zaključuje o cijelom objektu. Na primjer, ako neko ima pozitivan stav prema fizičkom kažnjavanju djece, on se interpretira kao "strog, autoritaran, hladan, bešćutan...". A mi smo samo saznali da osoba smatra da je fizičko kažnjavanje djece prihvatljivo. Kada donosimo odluku o promociji na poslu, tada mjerimo tehničke vještine kandidata. Tehničke vještine su samo jedna od osobina koje osoba posjeduje, ne i cijela osoba. Osobina i osoba nikako ne smiju biti poistovjećivani. Međutim, kada poznajemo neke osobine osobe, možemo reći da donekle poznajemo tu osobu jer osoba jeste specifični, jedinstveni skup osobina.

2. Fizički objekti posjeduju dvije vrste atributa ili osobina – kvalitativne i kvantitativne osobine. Razlika, prema Campbellu, je u sljedećem: niti jedna osobina se ne bi trebala tretirati kao kvantitativna dok nije potpuno mjerljiva i dok se ne potvrde nalazi da proces sabiranja kod ove karakteristike u potpunosti poštuje zakonitosti mjerenja. Na primjer, kada težinu jednog tijela od 2 kilograma dodamo težini drugog tijela, koje teži isto 2 kilograma, dobijemo njihovu zajedničku

8

težinu od 4 kilograma. S druge strane, kada kombiniramo dva tijela koja imaju jednaku viskoznost ili gustoću uvijek dobijemo tu istu viskoznost, a ne dva puta veću viskoznost. Iz ovog opisa vidimo koliko je teško razlikovanje kvantitativnih i kvalitativnih varijabli primijeniti u psihologiji. Iako varijable kao što su sposobnosti ili znanje često tretiramo kao kvantitativne, prema ovoj definiciji one nisu kvantitativne (osoba čiji je DQI 120 nikako nije dva puta inteligentnija od osobe koja ima DQI 60).

Prema Cambellu, mjerenje se provodi i na jednoj i na drugoj vrsti varijabli. Ali, kvantitativne varijable možemo mjeriti direktno, dok kvalitativne možemo mjeriti isključivo indirektno.

Glavne teze teorije mjerenja prema Campbellu su:

1. Ne može se mjeriti objekt nego samo njegove osobine

2. Postoje dvije vrste osobina: kvantitativne i kvalitativne

3. Mjerenje se provodi i na kvantitativnim i na kvalitativnim osobinama, ali su različiti pristupi mjerenju

4. Mjerenje kvantitativnih osobina je preciznije i na višem nivou nego mjerenje kvalitativnih osobina

5. Kvantitativne osobine povinuju se zakonitostima ili pravilima koje važe sa sabiranje i mjere se direktno

6. Kvalitativne osobine se ne povinuju zakonitostima sabiranja i mjere se indirektno.

2.2.2 Stevensova teorija mjerenja

Nakon Campbella, veliki doprinos teoriji mjerenja dao je Stanley Smith Stevens, profesor psihologije na Harvard University. Njegova glavna područja interesa bila su psihofizika i psihoakustika. Dao je veliki doprinos mjerenju u psihologiji kroz Stevensov zakon jačine kojim je definirao odnos između intenziteta podražaja i percepcije intenziteta.

U teoriji mjerenja poznat je po definiranju skala mjerenja (Stevens S. , 1946). Kao i Campbell, smatrao je da je mjerenje pridruživanje nekog numeričkog sistema opaženim razlikama u osobinama kod ljudi, objekata ili događaja prema nekom pravilu. Stevens je istaknuo da pridruživanje brojeva prema različitim pravilima ili konvencijama vodi ka različitim skalama mjerenja: nominalnoj, ordinalnoj, intervalnoj i omjernoj skali. Kasnije je predložio i logaritamsku intervalnu skalu koja je izvedena skala. Stevens navodi (1951):

"Skale postoje prije svega jer postoji izomorfizam između atributa numeričkih serija i empirijskih operacija koje se mogu provoditi nad određenim aspektima objekata. Ovaj izomorfizam je parcijalan jer je nemoguće upariti sve osobine brojeva s osobinama objekata na potpuno sistematičan način. Ali neke osobine objekata mogu biti povezane semantičkim pravilima s nekim osobinama numeričkih serija. U radu s različitim aspektima objekata, možemo koristiti empirijske operacije za a) određivanje kvalitete (osnove za klasificiranje stvari), b)

9

rangiranja po veličini i c) određivanje kada su veličine razlika i omjera između aspekta mjerenih objekata jednake."

2.3 MJERNE SKALE

Podjela mjernih skala koju koristimo u psihometriji upravo je ona koju je predložio Stevens u svojim radovima. Stevens (1946) kaže da skala mjerenja zavisi od vrste empirijskih operacija koje se mogu izvoditi s podacima. Ove operacije limitirane su prirodom karakteristike koja se mjeri / skalira i odabirom procedura.

U tabeli 2-1 dat je prikaz karakteristika 4 nivoa skala mjerenja.

Tabela 2-3 Osnovne karakteristike skala mjerenja

Skala Osnovna empirijska operacija

Matematička grupna struktura

Dozvoljena statistika

Nominalna Određivanje jednakosti Permutacijske grupe f(x) = x' pri čemu je f(x) bilo koja zamjena jedan za jedan

Broj slučajeva Modus Kontingencijski koeficijent

Ordinalna Određivanje veće - manje

Izotone grupe F(x) = x' pri čemu je f(x) bilo koja monotona rastuća funkcija

Centralna vrijednost Percentili

Intervalna Određivanje jednakosti intervala ili razlika

Generalne linearne grupe F(x) = ax + b

Aritmetička sredina Standardna devijacija Pearsonova korelacija

Omjerna Određivanje jednakosti omjera

Slične grupe F(x) = ax

Koeficijent varijabilnosti (koji je isti samo u slučaju kada se množi s konstantom)

2.3.1 Nominalna skala

Nominalna skala predstavlja najmanje restriktivan način dodjeljivanja brojeva. U slučaju nominalne skale, brojevi se dodjeljuju kao simboli ili opisi i mogu biti zamijenjeni bilo kojim drugim simbolima, recimo slovima ili riječima. Na primjer, u jednoj školi odjeljenja su numerirana brojevima (VIII1, VIII2), a u drugoj slovima (VIIIa, VIIIb). Suština korištenja broja je samo da se označi grupa. S obzirom na to da je svrha obilježavanja zadovoljena i u situaciji kada obilježja zamijene mjesta (na primjer, VIII1 postane VIII2, a VIII2 postane VIII1) ova skala ostaje invarijatna prilikom zamjene ili permutacije brojeva kao simbola. Unutar kategorija obilježenih brojevima nalazi se određeni broj ispitanika, a ono što je moguće od statističkih postupaka je određivanje najfrekventnije grupe (modusa) i korištenje kontingencijskih metoda za testiranje distribucije slučajeva između grupa (na primjer χ2 test).

10

Nominalna skala je najjednostavnija forma mjerenja, a neki autori (prema Stevensu, 1946) smatraju da nije primjereno ovo zvati mjerenjem. Međutim, ako je mjerenje "dodjeljivanje brojeva prema nekom pravilu", onda poštivanje pravila "ne smije se dodijeliti isti broj kao oznaka za dvije različite grupe" kvalificira nominalnu skalu kao mjerenje.

2.3.2 Ordinalna skala

Ordinalna skala proizlazi iz operacije „redanje po veličini“. Kako nijedna transformacija koja čuva rangove neće utjecati na variranje, ova skala se može zvati i izotonična.

Većina mjerenja u psihologiji su, u osnovi, ordinalna mjerenja. Prema Stevensu (1946) mjerenja osobina ličnosti, inteligencije, školske ocjene... sve su to ordinalne skale. Na ordinalnoj skali sve statističke procedure koje uključuju aritmetičku sredinu i standardnu devijaciju ne mogu se koristiti. S druge strane, postoji i opravdanje za korištenje parametrijskih metoda jer nas, u velikom broju slučajeva, vode ka vrlo korisnim rezultatima.

Ordinalna skala daje informaciju o poretku objekata u nekoj grupi, ali ne postoji jednakost u razlikama među rangovima.

2.3.3 Intervalna skala

Intervalnom skalom dolazimo do pojma "kvantitativno". Intervalna skala nam daje informaciju o poretku, posjeduje jednakost razlika među intervalima, ali nema apsolutne nule. Nula na intervalnoj skali je arbitrarno određena, odnosno rezultat 0 ne znači da neki atribut uopće ne postoji, nego da njegovo prisustvo nije zahvaćeno tom metodom mjerenja.

Primjeri intervalne skale u mjerenju su skale za mjerenje temperature u celzijima i farenhajtima. Na primjer, temperatura od 30 celzija je 88 stepeni farenhajta. Da je ovo omjerna skala, onda bi temperatura od 15 stepeni celzija (upola manja od početne) bila 44 farenhajta, a to nije tako.

Formula za transformaaciju temperature iz jedne u drugu skalu je:

2-1

�� − 32

9 =

��

5

Temperatura od 30 celzija je prema formuli:

�� − 32

9 =

30

5

F - 32 = 6*9

F = 54 + 32

F = 86

Temperatura od 15 celzija je:

11

�� − 32

9 =

15

5

F - 32 = 3*9

F = 27+32

F = 59

Iz ovog primjera vidimo da dva puta veći broj na skali celzija nije i dva puta veći broj u farenhajtima. Ovo važi i u obrnutom smjeru. Osim toga, unutar same skale kvalitativna razlika između temperatura nije proporcionalna njihovoj kvantitativnoj razlici. Temperatura od 30 celzija ne znači da je dva puta toplije od temperature od 15 celzija. Ovaj problem se velikim dijelom javlja zbog nepostojanja apsolutne nule kao tačke u kojoj neko svojstvo ne postoji. Nedostatak apsolutne nule onemogućava korištenje čvrste uporišne tačke ili sidra na osnovu koje bi se komparirala ostala opažanja. Psiholozi teže da većinu mjerenja obavljaju na intervalnom nivou i ponekada u tome uspijevaju. Mi mjerenja tretiramo kao intervalne skale prilikom određivanja interesa, stavova, ličnosti motivacije, vrijednosti i drugih psiholoških karakteristika. Skale dizajniramo tako da počnemo od arbitrarne nule kao tačke u kojoj neka osobina ne postoji ili neko ponašanje se nikada ne ispoljava i skaliramo da najviših intenziteta ili najvećih frekvencija.

Primjer: Zamislimo da određujemo učestalost odlaska na pozorišne predstave česticom datom ispod:

Ako je zaokružena 0, zaključujemo da ispitanik nikada nije bio u pozorištu. Ukoliko zaista nikada nije bio, onda je to stvarna 0. Ali mnogo je teži zadatak kreirati mjernu skalu na kojoj će pojedini podioci precizno reprezentirati

jednake razlike u sukcesivnom povećanju kvantiteta ispitivane varijable. Ako pogledamo u ovom pitanju razliku između odgovora 1 i 2 i odgovora 2 i 3, lako uočavamo da to nisu iste razlike. Koliko god da je matematički razlika 1 i 2 jednaka razlici 2 i 3 u frekvenciji odlazaka u pozorište, ta razlika nije jednaka. Ukoliko nismo uspjeli postići jednakost intervala, bez obzira na to što se intervali čine jednakim, mjerenje ostaje na ordinalnom nivou.

2.3.4 Omjerna skala

Omjerna skala, koju uglavnom nalazimo u mjerenjima u prirodnim znanostima, je skala koja ima zadovoljene sve uvjete: veličinski odnos, jednakost intervala i jednakost omjera, te apsolutnu nulu. Ovo je skala s kojom se mogu raditi sve statističke operacije, rezultati se mogu transformirati tako da ih samo pomnožimo s nekom konstantom. Nula na omjernoj skali znači da neko svojstvo ne postoji (čak i onda kada se to nikada nije desilo, ali se može desiti).

PITANJE: Koliko često odlazite na pozorišne predstave?

0. Nikada 1. Rijetko (jednom do dva puta godišnje) 2. Ponekada (jednom do dva puta mjesečno) 3. Često (jednom sedmično)

12

2.4 POGREŠKE U MJERENJIMA Mjerenje sa sobom uvijek nosi mogućnost pogreške, odnosno pogrešnog očitavanja. Što je, ustvari pogreška mjerenja? Pogreška mjerenja je razlika između stvarnog rezultata ispitanika na nekom testu i onoga koji smo mi zabilježili, odnosno opaženog rezultata na testu. Na primjer, stvarni rezultat jednog djeteta na testu inteligencije je 120, ali je u izradi testa njegov rezultat iznosio 117. Sljedeći put, kada smo mu dali isti test, njegov rezultat je bio 115. Ovo odstupanje se javlja zbog nepreciznih mjernih instrumenata. Kako mi nikada ne znamo, niti imamo mogućnost da izmjerimo stvarni rezultat ispitanika, svjesni smo da opaženi rezultat u sebi sadrži i pogrešku mjerenja.

Pogreške mjerenja dijelimo u dvije osnovne grupe:

1. Slučajne pogreške ili pogreške koje nastaju uslijed djelovanja nesistematskih faktora

2. Sistematske pogreške ili pogreške koje nastaju zbog djelovanja sistematskih faktora

2.4.1 Slučajne pogreške

Slučajne pogreške nastaju kao rezultat djelovanja nesistematskih faktora. Na primjer, za vrijeme mjerenja jednostavnog vremena reakcije na svjetlo ispitanik je imao 20 pokušaja. U prvom pokušaju njegovo vrijeme bilo je 141 ms, u drugom pokušaju se malo pomjerio na stolici, pa mu je rezultat bio 143 ms, u desetom pokušaju je osjetio malu neugodnost u predjelu vrata i rezultat mu je bio 145 ms, onda je prst držao malo bliže dugmetu i ostvario rezultat od 137 ms. Na kraju serije od 20 pokušaja vidjeli smo da je naš ispitanik u svakom pokušaju imao nešto drukčiji rezultat. U nekim pokušajima bio je niži od prosjeka serije, a u nekim pokušajima viši od prosjeka serije. Ovaj primjer opisuje dvije ključne karakteristike kako nesistematski faktori djeluju na rezultat:

1. djeluju po slučaju tako da se vjerovatnoća pogreške mijenja po slučaju

2. djeluju u oba smjera tako da nekada povećavaju, a nekada smanjuju rezultat.

2.4.2 Sistematske „pogreške“

Sistematske pogreške u mjerenju javljaju se pod utjecajem varijabli koje na rezultate djeluju tako da ih mijenjaju kod svih ispitanika u istom smjeru. Ove varijable mogu biti namjerno manipulirane/ uvođene kako bi se odredio utjecaj te varijable na rezultate ispitanika. Sistematski faktori su predvidljiviji i njima ili manipuliramo (u slučaju eksperimentalnih varijabli) ili ih nastojimo držati pod kontrolom za vrijeme ispitivanja. Na primjer, ukoliko ispitujemo inteligenciju kod učenika, nastojimo da u svim razredima to radimo u isto doba dana kako bismo izbjegli utjecaj vremena ispitivanja na rezultate učenika. Ali nikada nismo sigurni da smo sve sistematske utjecaje stavili pod kontrolu. Kako ćemo vidjeti u ovom priručniku, metoda mjerenja je jedna od najčešćih sistematskih pogrešaka koje utječu na rezultate.

13

3 PSIHOLOŠKI TEST Kada neki instrument možemo nazvati psihološkim testom? Kako dijelimo psihološke testove? Koja je svrha korištenja psiholoških testova?

Psihološki test predstavlja glavno sredstvo za rad psihologa. Riječ TEST koristi se u različitim kontekstima tako da je važno znati što podrazumijevamo pod terminom psihološki test.

3.1 DEFINICIJA PSIHOLOŠKOG TESTA Cronbach (1990, str. 32) je dao definiciju testa kao „sistematskog postupka za opažanje ponašanja i njegovo opisivanje uz pomoć numeričkih ljestvica ili uspostavljenih kategorija“.

Urbina (2004) detaljnije definira test kao sistematsku proceduru prikupljanja podataka o uzorcima ponašanja relevantnih za kognitivno ili afektivno funkcioniranje, njihovo mjerenje i ocjenjivanje u odnosu na standarde.

Vidimo da ova definicija sadrži neke ključne pojmove koji razlikuju psihološke testove od drugih testiranja:

1. Sistematska procedura podrazumijeva da ispitivač prikuplja informacije, odnosno provodi testiranje jednako sa svim ispitanicima u istoj i primjerenoj situaciji.

2. Uzorci ponašanja – test sadrži jedan mali uzorak ponašanja koji je vezan za latentnu karakteristiku koju pokušavamo mjeriti. To isto tako znači da test sadrži reprezentativan uzorak ponašanja prema njihovoj empirijskoj ili praktičnoj važnosti, te omogućava efikasno ispitivanje s obzirom na ograničeno vrijeme trajanja testiranja.

3. Mjerenje i ocjenjivanje podrazumijeva da se u testu primjenjuje numerički ili kategorički sistem prema ranije utvrđenim pravilima.

4. Standardi – cilj mjerenja i testiranja jeste da se ustanovi položaj rezultata ispitanika u odnosu na rezultate skupine kojoj on pripada.

Prema Urbinoj (2004) riječ TEST treba koristiti kao termin koji označava one instrumente i procedure u kojima se odgovori ispitanika procjenjuju na osnovu njihove kvalitete ili tačnosti. To su uglavnom instrumenti kojima se utvrđuju neki aspekti kognitivnog funkcioniranja, znanja, vještina ili sposobnosti. S druge strane, u psihologiji je možda i više instrumenata u kojima odgovor ispitanika ne može biti tretiran kao tačno / pogrešno, već kao mišljenje o samoj tvrdnji. Na primjer, na pitanje „Ja više volim da ostanem čitati knjigu kod kuće, nego da izađem s društvom“ ne postoji tačan ili pogrešan odgovor. Svaki odgovor je tačan ukoliko on predstavlja stvarno slaganje ispitanika s tvrdnjom. U ovu grupu instrumenta spadaju oni koji mjere psihološke konstrukte kao što su motivacija, stavovi, vrijednosti, emocije, karakteristične reakcije ispitanika na ljude, situacije ili druge podražaje. Ove instrumente obično nazivamo inventarima, upitnicima, ček listama, projektivnim tehnikama i često su grupirani pod širokim nazivom „testovi ličnosti“.

U nastavku knjige koristit ćemo termin test kako bismo označili bilo koji instrument, ali prethodno napisano treba imati na umu kada razmišljamo o razlikama u vrednovanju i interpretiranju rezultata na testovima i drugima instrumentima.

14

3.2 DRUGI TERMINI KOJI SE KORISTE U VEZI S TESTOVIMA Postoji niz drugih termina koje koristimo u vezi s testovima. Jedan od tih termina je skala. Termin skala može opisivati različite stvari:

1. Test napravljen od nekoliko dijelova, npr. Stanford – Binetova skala 2. Subtestove ili niz pitanja unutar testa koji mjere odvojene i specifične karakteristike, npr.

Skala depresije unutar Minesota multifaznog upitnika ličnosti (MMPI); 3. Niz subtestova koji imaju zajedničku karakteristiku, npr. verbalne skale unutar

Wechslerovog testa inteligencije 4. Zasebni instrument koji sadrži pitanja za mjerenje jedne karakteristike, npr. Skala

samopoštovanja (Rosenberg, 1965) 5. Numerički sistem koji se koristi da bi se ocijenio ili validirao neki mjereni konstrukt, npr.

skala od 1 do 5 pri čemu 1 znači „nimalo se ne slažem“, a 5 znači „u potpunosti se slažem“. Iako se termin „skala“ koristi da se označe različite stvari, u psihometrijskom smislu ovaj termin je jasan i označava grupu pitanja koja mjere jednu varijablu i koja su poredana prema njihovoj težini ili intenzitetu. Proces kojim se dolazi do poretka pitanja u testu naziva se skaliranje. Drugi termin koji trebamo poznavati je baterijatestova. Ovaj termin označava grupu testova ili subtestova koji se zadaju jednoj osobi u jednoj vremenskoj tački. Kada izdavač pakuje nekoliko testova zajedno zbog specifičnih razloga, onda se riječ baterija pojavljuje i u naslovu i čitava grupa testova se onda tretira kao jedan jedinstven instrument. Na primjer, baterija testova koja se koristi uglavnom za profesionalnu selekciju je DAT-BOS – Diferencijalni testovi sposobnosti za selekciju – Baterija općih sposobnosti (Bennet, Seashore i Wesman, 2006). Dakle, termin baterija testova koristi se za specifično odabranu grupu testova kako bi se odgovorilo na neko dijagnostičko pitanje. I na kraju, još jedan termin važan za testove i testiranje je testna serija. Testna serija označava grupu testova koji su pripremljeni tako da mjere istu osobinu, ali na različitim razvojnim stepenima. Primjer testne serije su upravo Wechslerovi testovi za mjerenje inteligencije koji imaju tri nivoa – za djecu od 4 do 6 godina starosti, za djecu od 6 do 17 godina, te za odrasle. Osnovno obilježje testnih serija je da testovi mjere iste konstrukte, ali prilagođeno razvojnim grupama, te se rezultati ispitanika mogu uspoređivati i testovi se mogu koristiti za longitudinalno praćenje promjena.

3.3 VRSTE PSIHOLOŠKIH TESTOVA Postoji mnogo podjela psiholoških testova, kao što postoji i mnogo područja u kojima se koriste psihološki testovi. Bucik (1997) u svojoj knjizi ponudio je vrlo iscrpnu listu kriterija na osnovu kojih se dijele testovi. U našem priručniku prikazat ćemo osnovne podjele bez kojih ne možemo pratiti druge sadržaje.

1) Podjela testova s obzirom na stepen upotrebe

Prema načinu upotrebe testove dijelimo na standardizirane i nestandardizirane. Prema Urbinoj (2004), psihološki testovi se tretiraju kao standardizirani kada zadovoljavaju dva kriterija koja se

nema postavljenih komentara
ovo je samo pregled
3 prikazano na 208 str.
preuzmi dokument