Recidivizam maloljetnika-Seminarski rad-Kriminalistika, Maturalni radovi od Kriminologija

Preuzmite Recidivizam maloljetnika-Seminarski rad-Kriminalistika i više Maturalni radovi u PDF od Kriminologija samo na Docsity! UNIVERZITET SINERGIJA FAKULTET ZA BEZBJEDNOST I ZAŠTITU BANJA LUKA Seminarski rad iz predmeta Maloljetnička delinkvencija TEMA: Recidivizam maloljetnika Mentor: Student: Banja Luka, decembar 2011. 2 Sadržaj 1. Uvod ........................................................................................................................3 2. Pojam delinkvencije .................................................................................................4 2.1. Maloljetnička delinkvencija – šire i uže shvatanje .................................................4 3. Vrste krivičnih djela koje izvršavaju maloljetnici .....................................................5 4. Recidivizam .............................................................................................................7 5. Položaj maloljetnika u sukobu sa zakonom u BiH ................................................... 11 6. Zaključak ............................................................................................................... 13 7. Literatura ................................................................................................................ 15 5 • Po širem shvatanju maloljetničkom delinkvencijom smatraju se svi oblici poremećaja u ponašanju maloljetnika, odnosno svako ponašanje mladih kojim se krše legalne i moralne norme društvene sredine. Ovakvim određenjem delinkventnog ponašanja mladih obuhvaćeni su i oni oblici ponašanja koji su specifični za djecu, a nisu pravno inkriminisani kod odraslih učinilaca (bježanje iz škole, bježanje od kuće, skitnja, konzumiranje alkohola i si.). Savremena određenja koja donose međunarodni dokumenti u oblasti rada s djecom imaju drugačiji pristup. U članu 56. Rijadskih smjernica precizirano je slijedeće: „U namjeri da se spriječi daljnja sigmatizacija, viktimizacija i kriminalizacija mladih, potrebno je usvojiti zakone koji bi obezbjeđivali da se ne smatra prestupom nijedan postupak mlađe osobe koji ne bi bio smatran prestupom ili ne bi bio kažnjiv ako bi ga počinila odrasla osoba."1 Prema savremenim shvatanjima, „maloljetničko prestupništvo jest svako ponašanje pojedinaca ili grupe mladih koje je protivdruštveno, odnosno društveno neprihvatljivo, tj. kada se krše pravne ili moralne norme nekog društva i koje kad je vidljivo izaziva spontano ili organizovano društveno reagovanje u namjeri da se zaštite društvena dobra i vrijednosti, a i sami akteri takvog ponašanja.“2 3. Vrste krivičnih djela koje izvršavaju maloljetnici Sve naučne discipline koje se bave maloljetničkom delinkvencijom imaju istovjetan stav da se maloljetnička delinkvencija bitno razlikuje od delinkvencije odraslih. Savremenim shvatanjima maloljetničke delinkvencije najprimjerenija je gore navedena definicija. Maloljetnički kriminalitet znatno je zastupljen u ukupnom kriminalitetu. U savremenim kretanjima uočava se povećanje procenta maloljetničkog kriminaliteta, koji se razlikuje od zemlje do zemlje, ali se pretežno kreće og 20 - 25%. U pojedinim oblicima kriminaliteta udio maloljetničke delinkvencije je neujednačen. Najčešći delikti koje vrše maloljetni prestupnici su: • imovinski delikti; • delikti protiv života i tijela; • delikti protiv dostojanstva ličnosti i morala (seksualni delikti); i • ostali delikti. 1 Smjernice Ujedinjenih naroda za prevenciju maloljetničke delinkvencije (Rijadske smjernice), član 56. 2 Jašović Ž.: „Kriminologija maloletničke delinkvencije“, Naučna knjiga, Beograd, 1983. god, str. 61. 6 Postotak maloljetnih delinkvenata raste s porastom dobi. Visoki udio u postotku prijavljenih čine maloljetnici u dobi od 16 - 17 godina. Maloljetnička delinkvencija obuhvata prije svega imovinski kriminalitet, dakle krađu, tešku krađu, provaljivanje, oduzimanje motornog vozila, prevaru itd. Porast imovinskih delikata u pravilu je neposredna posljedica privrednih i socijalnih depresija. Najviše maloljetnika počinilo je krivična djela teške krađe, u pravilu, provaljivanjem u zatvorene prostore. Vrlo su česte sitne krađe počinjene na štetu roditelja, rodbine i prijatelja. Većinom je riječ o deliktu koji nije unaprijed planiran. Kod sitnih krađa i krivičnog djela oštećenja tuđih stvari, oštećeni najčešće nemaju interesa da podnose krivične prijave. Razbojništvo je jedan od težih oblika imovinskih delikta. Najčešće ga vrše maloljetnici slabije inteligencije, primitivnije strukture ličnosti ili osobe koje su sklone alkoholu. Većinom nije riječ o planiranim akcijama, nego osoba koja je npr. pod uticajem alkohola svojim ponašanjem pridonosi nastanku delikta. Vandalizam je kolektivno počinjen delikt na štetu društvene imovine. Karakterističan je za različite navijačke grupe, koje pripadnost svome sportskom klubu manifestuju na potpuno neprihvatljiv način, izazivanjem sukoba s protivničkim grupama i uništavanjem svega što im se nađe na putu. Delikti protiv života i tijela najčešće obuhvataju lake tjelesne povrede, znatno manje teške tjelesne povrede, a najmanje krivično djelo ubijstva Na nastajanje delikta protiv života i tijela koje čine maloljetnici značajan uticaj ima afektivna napetost, preosjetljivost, naglost koja je karakteristična za strukturu ličnosti ove kategorije prestupnika. U novije vrijeme u porastu su seksualni delikti u kojima učestvuju maloljetnici. Kod seksualnih delikata je poznata tzv. "tamna brojka" - nespremnost žrtve da se podnošenjem krivičnih prijava izloži sredini u kojoj živi, tako da vrlo često ovi delikti ostanu nezabilježeni. Maloljetnici rijetko sami čine krivična djela silovanja, najčešće to čine u saučesništvu i to s punoljetnim osobama od 18 do 23 godine. Saobraćajni delikti maloljetnika u stalnom su porastu. Oni su dobrim dijelom uzrokovani faktorom neiskustva, ali i posebne psihološke strukture maloljetnika. Gotovo redovno su povezani s vožnjom u alkoholizovanom stanju ili upotrebom narkotika, a sve češće imaju tragične posljedice. Za maloljetnički kriminalitet u Bosni i Hercegovini, prema podacima centara za socijalni rad, policije i tužilaštava, karakteristično je da su maloljetni delinkventi uglavnom muškog pola, dok je broj maloljetnica koje vrše krivična djela znatno manji, iako su sve češće pojave njihovog učešća u pojedinim oblicima krivičnih djela, posebno iz oblasti imovinskih delikta i prostitucije. Prostitucija postaje sve ozbiljniji društveni problem, u kojem su maloljetnice 7 najčešće žrtve prevara i ucjena. Djevojke postaju delinkventne najčešće iz jednog razloga, da bi preživjele. Bježe od kuće da bi izbjegle zlostavljanje, kradu da bi kupile hranu i odjeću, prostituišu se iz istih razloga. Među maloljetnim počiniocima krivičnih djela skoro su jednako zastupljeni mlađi i stariji maloljetnici, a poseban problem predstavlja činjenica da se među njima posljednjih godina javlja sve veći broj djece ispod 14 godina, među kojima ima i višestrukih povratnika. Maloljetni delinkventi su znatno češće iz urbanih, a rijetko iz ruralnih sredina. Vrlo često je riječ o osobama koje nisu završile srednju, a ponekad ni osnovnu školu. Ovo pokazuje da je većina maloljetnika svoj konflikt s društvenom sredinom i normama započela upravo u školi ili povodom škole, zatim pojačavala i konačno došla do činjenja krivičnih djela. 4. Recidivizam „Kao posebna kategorija kriminalnog ponašanja recidivizam privlači pažnju krivično- pravnih i kriminoloških teorija, a prije svega, društvene prakse sprečavanja i suzbijanja kriminaliteta. Latinska riječ recidivus u našem jeziku ima sledeća značenja: koji se vraća, ponovo javlja, onaj koji je ponovo učinio neku grešku i prestupnu radnju.“3 U velikom broju slučajeva maloljetničke delinkvencije utvrđeno je da isti maloljetni izvršilac ponovo vrši krivična djela, pri čemu je povećana društvena opasnost, jer povratništvo otkriva trajniju neprilagođenost učinilaca krivičnih djela društvenoj sredini i njenim normama. Povratnici u kriminal su uglavnom psihopatski strukturirane ličnosti, često bezosjećajne, egocentrične, emotivno labilne i povodljive, s izrazito negativnim odnosom prema radu i odsustvom radnih navika. Ponovno vršenje kriminalnih radnji je i svojevrsni pokazatelj uspješnosti i neuspješnosti tretmana i resocijalizacije maloljetnih prestupnika kao i efikasnosti njihovog postpenalnog prihvata i integracije u pozitivne društvene procese i odnose. S toga u fenomenologiji postoje 3 Krstić O.: „Maloljetnička delinkvencija“, Fakultet za bezbjednost i zaštitu, Banja Luka, 2009. god, str.209. Slika 1: Prestupnici postaju sve mlađi 10  ličnost i temperament; i  antisocijalno ponašanje roditelja. „Prema izvještaju o istraživanju maloljetničke delinkvencije u Republici Srpskoj, na pitanje, kakav je trend recidivizma maloljetničke delinkvencije, od ukupnog broja, 141 ili 46,23% ispitanika smatra da je trend recidivizma u porastu, 19 ili 6,23% ispitanika smatra da je došlo do smanjenja recidivizma maloljetničke delinkvencije, dok 52 ili 17,05% ispitanika smatra da pojava recidivizma stagnira. Jedan broj, odnosno 93,49% ispitanika ne zna kakav je trend recidivizma maloljetničke delinkvencije.“5 U 2000. godini u Hrvatskoj je bio 21 maloljetnik koji je i ranije osuđivan, od kojih 13 za istovrsna, a 8 za druga krivična djela, dok je 1999. takvih bilo 39, i to za istovrsna 27, a 12 za druga krivična djela. Značajno je smanjen broj recidivista, što je dokaz učinkovitosti preduzetih mjera i sankcija. Krivično djelo saučesništva počinila su 462 maloljetnika, a 325 to su učinili individualno. Među njima je čak 576 učenika. To pokazuje da udruženi maloljetnici čine više krivičnih djela i da im je potrebno pokloniti više pažnje i stručnog tretmana. Na jednom istraživanju o stavovima srednjoškolaca provedenog u opštini Bihać o djeci i mladima delikventnog ponašanja i maloljetničkoj delinkvenciji kao društvenoj pojavi, se na uzorku od 121 ispitanika iz četiri srednje škole u Bihaću došlo do značajnih informacija, a jedno od pitanja je glasilo: Koliko često maloljetni delinkventi ponavljaju prekršaje? Ispitanici su dali sledeće odgovore (Tabela 1): Frekvenca Postotak Vrlo često 22 18,18% Često 89 73,55% Rijetko 9 7,44 Nikad 1 0,83 Ukupno 121 100,00% Tabela 1: Odgovori na pitanje koliko često maloljetni delinkventi ponavljaju prekršaje 5 Krstić O.: „Maloljetnička delinkvencija“, Fakultet za bezbjednost i zaštitu, Banja Luka, 2009. god, str.210. 11 Većina ispitanika smatra da su maloljetni delikventi skloni ponavljanju prekršaja. Čak 111 ispitanika, ili 91,73 % smatra da su maloljetni delinkventi skloni ponavljanju prekršaja, od toga 89 ili 73,55 % smatra da prekršaje ponavljaju često, a 22 ispitanika ili 18,18% smatra da ih ponavljaju vrlo često. Ukupno 9 ispitanika ili 7,44 % smatra da maloljetni delinkventi rijetko ponavljaju prekršaje, a samo 1 ispitanik ili 0,83 % smatra da maloljetni delinkventi nikad ne ponavljaju prekršaje. 5. Položaj maloljetnika u sukobu sa zakonom u BiH U Bosni i Hercegovini je položaj djece u sukobu sa zakonom regulisan opštim krivičnim zakonodavstvom. Krivično zakonodavstvo BiH predviđa široku lepezu sankcija koje se mogu izreći maloljetnicima. U okviru reforme krivičnog zakonodavstva Bosne i Hercegovine, a s ciljem njegovog usklađivanja sa međunarodnim standardima, u krivičnopravni sistem Bosne i Hercegovine, njenih entiteta i Distrikta Brčko, pored do sada postojećih sankcija za maloljetnike (vaspitnih mjera i maloljetničkog zatvora) uvedene su i specifične alternativne mjere - vaspitne preporuke. Osnovni cilj ovih mjera jeste da se ne pokreće krivični postupak protiv maloljetnog počinioca krivičnog djela, već da se osnaživanjem ličnosti utiče na maloljetnika da ubuduće ne učini krivična djela. Drugim riječima, uvođenjem vaspitnih preporuka kao alternativnih mjera prema maloljetnim počiniocima krivičnih dijela, proširena je mogućnost primjene diverzionog koncepta, odnosno preusmjeravanja djece u sukobu sa zakonom s klasičnog krivičnog postupka. Vaspitne preporuke mogu biti primijenjene prema maloljetniku koji je počinio krivično djelo kažnjivo novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine, pod uslovom da maloljetnik prizna krivično djelo i pokaže spremnost za pomirenje sa oštećenim. Zakon specificira nekoliko vaspitnih preporuka koje može izreći nadležni tužilac ili sudija za maloljetnike, kao što su lično izvinjenje oštećenom, naknada štete oštećenom, rad u korist humanitarne organizacije ili lokalne zajednice, te redovno pohađanje škole. Primjena ovih alternativnih sankcija pretpostavlja izuzetno inkluzivan proces, u kojem učestvuju maloljetnik, njegovi roditelji, usvojioci ili staratelji, te centri za socijalni rad kao svojevrsni predstavnici društvene zajednice. Pored toga, uvođenjem vaspitnih preporuka u 12 krivičnopravni sistem Bosne i Hercegovine u značajnoj mjeri se osnažuje i uloga oštećenog, koji od pasivnog posmatrača postaje aktivan učesnik u realizaciji pojedinih vaspitnih preporuka. Stoga se ove mjere mogu okarakterisati kao prvi korak u izgradnji restorativnog pristupa maloljetničkom kriminalitetu u Bosni i Hercegovini. Uvođenjem vaspitnih preporuka kao alternativnih oblika reagovanja na maloljetnički kriminalitet Bosna i Hercegovina je popločala put za kreiranje sistema maloljetničkog pravosuđa koji ima potencijala da na pravilan način omogući reintegraciju djeteta u sukobu sa zakonom. Ove mjere imaju potencijal da omoguće maloljetniku da preuzme konstruktivnu ulogu u društvu prihvatanjem potpune odgovornosti za ono što je učinio, kroz upoznavanje žrtve i spoznavanje cjelokupnih posljedica svoga djela, te omogućavanjem izmirenja sa žrtvom i uspostavom narušenog socijalnog mira. Osim vaspitnih preporuka, krivično zakonodavstvo BiH predviđa vaspitne mjere i kazne maloljetničkog zatvora. Svrha ovih mjera je da se pružanjem zaštite i pomoći maloljetnim učiniteljima krivičnih djela, nadzorom nad njima, njihovim stručnim osposobljavanjem i razvijanjem njihove osobne odgovornosti osigura njihovo vaspitanje, prevaspitanje i pravilan razvoj. Uz to, svrha kazne maloljetničkog zatvora je poseban uticaj na maloljetnog učinitelja da ubuduće ne učini krivična djela, kao i na druge maloljetnike da ne učine krivična djela.