Skole u antickom rzdoblju-Skripta-Opsta istorija prava i drzave-Pravo, Skripte' predlog Opsta istorija prava i drzave. Univerzitet u Beogradu
mullerlove
mullerlove

Skole u antickom rzdoblju-Skripta-Opsta istorija prava i drzave-Pravo, Skripte' predlog Opsta istorija prava i drzave. Univerzitet u Beogradu

PDF (1 MB)
224 str.
5broj preuzimanja
1000+broj poseta
100%od1broj ocena
Opis
Pravo, skripta, opsta istorija prava I drzave,skole u antickom razdoblju, ŠKOLE,Anticko razdoblje,teokratska škola, HERODOT, TUKIDID, KSENOFONT, PLATON, Gaj, Ulpijan, Terrentius Varro, Ciceron, Cezar, Tit Livije, Tacit
20 poeni
poeni preuzimanja potrebni da se preuzme
ovaj dokument
preuzmi dokument
pregled3 str. / 224
ovo je samo pregled
3 prikazano na 224 str.
preuzmi dokument
ovo je samo pregled
3 prikazano na 224 str.
preuzmi dokument
ovo je samo pregled
3 prikazano na 224 str.
preuzmi dokument
ovo je samo pregled
3 prikazano na 224 str.
preuzmi dokument

ŠKOLE

1.Antičko razdoblje -teokratska škola

-5. st.pr.n.e. dublja racionalizacija u helenskom svijetu

-Sokrat gleda pojave države i prava kroz općenitosti

-Aristotel državu i pravo razmatra kroz pojedinačnosti -prvi je kroz pojedinačnosti razmatrao Herodot -pojavljuju se logografi i perijegeti (vodiči, kroničari)

HERODOT: (484-424) autor ''Historije'', smatra se ocem povijesti. On je kozmopolit, proputovao je mediteran i blizak mu je perzijski način razmišljanja, ali ipak neumorno naglašava helensku superiornost. Ono što on piše jest totalna povijest, dakle opisuje narod, mitologiju, politiku, vjeru, kulturu i običaje. Vjerodostojan je jer se posvećuje događajima svog vremena.

TUKIDID: Herodotov nasljednik i autor ''Peloponeškog rata''. On je i sudionik tog rata, kao strateg. Piše zbiljskim rječnikom bez mitologiziranja. On je smatran vrhuncem antičke povijesti. Daje uvid u Atenu kao imperijalističkog hegemona.

KSENOFONT: mlađi suvremenik i poštovalac Tukidida. Autor ''Helenike'' i ''Anabaze''. On je u svoje vrijeme vojskovođa i ostvaruje međudržavni kontakt sa Spartom i Perzijom. Prikazuje helenski i perzijski svijet svoga vremena, naglašavajući pritom neke manjkavosti atenske demokracije. Napisao je još i ''Uspomenu o Sokratu''. Kao i Tukidid prognan je iz Atene.

PLATON: autor ''Države'' i ''Zakona'', on je izvan atenske politike i svoje svjetonazore nudi sicilijanskome tiraninu. U ''Državi'' koristi spekulativnu metodu, čiju manjkavost uočava i znatno je ublažava u kasnijim ''Zakonima''.

ARISTOTEL: autor ''Politeie'' (državno uređenje), u kojoj analizira državni i pravni razvoj u 158 polisa (uglavnom helenskih). Napisao je još i ''Ustav atenski'' i ''Politiku'', teorijsko djelo o pravu, povijesti i državi.

POLIBIJE: živi za vrijeme osvajanja mediterana od Rimljana, doživljava priključivanje Grčke Rimu. Autor je ''Opće historije'' u kojoj opisuje 120 godina (od 264 pr.n.e. do 146.pr.n.e.) helenske i rimske povijesi. To je napisao kao pouku državnicima. Opisuje rimski ustav po uzoru na Aristotelov ''Ustav atenski''. Nastavljaju ga Dionizije iz Halikarnasa, Didor Sikulski i Strabon sa ponta.

ERATOSTEN: upravitelj biblioteke u Aleksandriji. Do tada su svaki grad/država

docsity.com

računali vrijeme po svojem, on je prvi kronološki posložio sve te događaje uzevši pad Troje kao zajednički početak. U ''Geografiji'' izlaže povijest naroda istočnoga mediterana.

MANETO: ''Egipatska kronika''

RIMSKI POVJESNIČARI: Sekst Popmponije (Enhiridion) ''O nastanku prava i državnih službi'', Gaj, Ulpijan, Terrentius Varro ''Antiquitates'' (povijest države i njenih uredaba), Ciceron, Cezar, Tit Livije, Tacit.

2.Rano kršćanstvo (4-12 stoljeće)

-313 Milanski Edikt; kršćanstvo postaje legalno

-553. ekklesia obodiens postaje ekklesia regans; Justinijan proglašava kršćanstvo službenom religijom

AURELIJE AUGUSTIN: preobraćenik. Hvata se krilatice ''razum i vjera'' i drži se misli ''credo quia absurdum''. Autor je djela ''De civitate dei'' (O državi božjoj). 4.stoljeće

EUZEBIJE: otac crkvene povijesti, najvažniji izvor za kršćanstvo od prvog do trećeg stoljeća. ''Kronika svijeta'' i ''Crkvena povijest'' (4.stoljeće)

-pravo je tada običajno i nije dobar predmet za sustavno razlaganje

-iznimka je Justinijanova kodifikacija (Corpus iuris civilis), koja inspirira kanonsko pravo

docsity.com

3.Glosatori (11-13 stoljeće)

-zapad živi bez velikih vanjskih ugrožavanja

-1054. crkveni raskol

-napredak u poljoprivredi (tropoljni sustav, metalni plug i zamjena goveda konjem), dovodi do viškova, što em dovodi do pojave razmjene dobara (trgovine), em do porasta stanovništva i pojave gradskih (utvrđenih) naselja

-pravo je posve običajno i određeno mjesnim navikama

-u Italiji neko vrijeme vrijedi CIC

-pojavljuje se privatno vlasništvo

-poseže se za rimskim pravnim vrelima (CIC shvaćaju kao vrstu pravne biblije)

IRNERIUS: početkom 12. stoljeća u Bologni osnova prvu pravnu školu, u kojoj poučava rimsko pravo. Proučava se CIC tako što se između redova ili na margine pišu tumačenja riječi i sadržaja. Te se bilješke zovu glosse (interlineales i marginales). Tumače se samo one odredbe koje su im trebale u praksi, uglavnom iz obveznog prava. To je dakle, kazuistička, fragmentarna, antihistorijska i dogmatska metoda. (mos docendi italicus)

Ostali glosatori: Jacobus, Martinus, Bulgarus, Hugo, Azo, Accursius

ACCURSIUS: ''Glossa magistralis seu ordinaria''; to je kompilacija glosa njegovih prethodnika, odnosno njihova sistematizacija. On otpočinje školu postglosatora.

4. Postglosatori (komentatori) (13-16 stoljeće)

-bave se rimskim pravom u tumačenju glosatora

-komentiraju glose svojih prethodnika

-nekad pišu i vrlo opširna razlaganja pravnih pitanja (traktate)

-žele otkloniti razlike u tumačenju pojedinih glosatora, dakle traže communis opinio doctorum

-nastaju prve zbirke običajnog prava

-za izgradnju pravne tehnike i terminologije bio je to značajan rad

-Cinus de Pistoia, Baldus de Ubaldis

docsity.com

BARTOLUS DE SASSOFERATO: nastojao otkloniti razlike između recepcije rimskog prava u pojedinim gradovima/školama. On započinje međunarodno privatno pravo.

5. Elegantna pravna škola (16-17 stoljeće)

-bogata buržoazija udružuje se s apsolutnim monarhom protiv samovolje plemstva koje nastoji privatizirati upravu, pravo i sudstvo

-krilatica ''Vladar po božjoj milosti'' – moć vladaru dolazi od samog boga, a ne od pape

-vlast traži svoj legitimitet u rimskom legalitetu

-shvaćanje da kršćanska vjera nije istovjetna moralu

-posezanje za antikom

-Lutherovih 95 teza 1517

-za ovu je školu značajna kraljica francuskog dvora, Katarina Medici

-Machiavelli piše ''Vladara'' 1513.

-Jean Bodin 1576 objavljuje ''Six livres de la republique'' u koima iznosi mišljenje da je suverenost bit države

-središte proučavanja rimskog prava sada je na zapadu (Engleska, Francuska, Nizozemska)

-cilj je dokučiti klasično doba i njegova autentična pravna vrela (uglavnom iz prva 3 stoljeća naše ere)

-historijska pravna metoda; proučava se razvoj pravnih instituta i normi

-odredbe (rimskog) prava smatraju se izrazom državnopolitčkih i donekle općedruštvenih prilika u kojima su nastale

-ne proučavaju samo pravne institute nego i državno uređenje

-dijele historiju na: historia legis (historija zakona), historia iuris (historija pravne zbilje) i historia antiquitates (historija starina- onog što je imalo utjecaj na pravne institute)

docsity.com

-razvija se uglavnom u Francuskoj, pa se metoda zove mos docendi gallicus

-Cujacius, Duarenus, Donnelus, Balduinus, Jacobus, Baro, Hotomanus, Alciatus iz Milana

-Cujacius, Hotomanus i Balduinus naglašavaju historijsku metodu (sine historiam caecam esse iurisprudentia)

-duboko proturječje unutrar elegantne škole: zalažu se za općenitu primjenu rimskog prava, koje samo po sebi zagovara apsolutnu vlast vladara i njegovu samovolju, dakle nema baš smisla zagovarati neki sustav koji nalaže da vladar može raditi što hoće

''Što se vladaru sviđa. To ima snagu zakona''

6. Škola prirodnog prava (17-18 stoljeće)

-odvaja pravo i moral

-razvoj trgovine i obrta te porast gradskog stanovništva i gradova

-intelektualni i moralni individualizam

-matematika (kao geometrija) i fizika (kao mehanika) u temelju su svakog mišljenja i znanja

-racionalistička filozofija (Descartes): ništa osim logičke istine

-povijesna se praksa odbacuje jer samo smeta bržem dosezanju razumske istine

-prethodi joj ogroman rat, koji ima izgled vjerskog ali nije vjerski. To je tridesetogodišnji rat 1618-1648. i on ima razmjere svjetskog rata (to je kao povod za nastanak ŠPP)

-začetnik je Hugo Grotius, Nizozemac na francuskom dvoru, 1625 knjigom ''De iure belli ac pacis''

-ova je škola prije moralno politička filozofija nego državno pravna teorija

-racionalistička metoda odbija historiju i iskustvo

-Hobbes: smatra svaku de facto vlast legitimnom. (totalitarni etatizam)

-Rousseau: jedina legitimna država je ona u kojoj je zakonodavna vlast u rukama čitavog naroda

docsity.com

-Montesquieu: inzistira na strogoj, pedantnoj podjeli i separaciji zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti; Rousseau mu proturiječi, smatrada je suverena ona vlast koja drži sve ove ogranke u šaci

-ipak, pripadnici ove škole svi se slažu da se svi ljudi rađaju slobodni i jednaki, te da je čovjek vlasnik svoje slobode i svog rada. Ne slažu se u vezi otuđivosti slobode.

-društveni relativizam otklanja absolute političkog nacionalizma

-Hume: ''Rasprava o ljudskom razumu''; razum za logičke sudove i matematiku nipošto nije isto što i razum za vrjednosne i društvene sudove

-Burke: ''Rasprava o francuskoj revoluciji'' 1790.; razlaže složenost ljudske prirode i društva

-legitimna vlast je samo ona koja ima pristanak onih nad kojima vlada

-Rousseau smatra da legitimna vlast mora imati pristanak živuće generacije

-državno pravni akti koji su slijedili američku i francusku revoluciju proglasili su osnovne zasade škole prirodnog prava temeljem svakog političkog sustava

-ova škola stremi izradi savršenih zakona, a to ne znači savršeni zbog svojih mogućnosti u vremenu, već zbog apstraktne logičke utemeljenosti

-još predstavnika: Puffendorf, Wolf, Locke, Voltaire, enciklopedisti etc.

RAZVOJ POVIJESTI PRAVA I DRŽAVE U 17. I 18. STOLJEĆU

-u praksi su i dalje vrijedila ista razna običajna prava te recipirano rimsko

-stvara se potreba za stvaranjem općenacionalnih pravnih običaja, što dovodi do protivljenja rimskom pravu

-Herman Conring(1606-1681): započinje njemačku pravnu povijest djelom ''De origine iuris germanici'' u kojem dokazuje da je rimsko pravo strano germanskom pravu (sredinom 17.stoljeća)

-u njemačkim prirodnopravnim okvirima (Puffendorf, Wolf) nalazimo znatnu pomirbu razuma i povijesti,a takav je i Leibniz

LEIBNIZ: ''Nova metoda poučavanja i proučavanje pravne znanosti''. On je osnivač teorije opće povijesti prava. Zagovara podjednako poučavanje pozitivnog

docsity.com

prava, pravne povijesti, ali i prirodnog prava, odnosno prava kakvo jest, kakvo je bilo i kakovo treba biti.

MONTESQUIEU: (podjela vlasti!) autor ''O duhu zakona''. Duh zakona kao opću bit prava ne određuju samo međuutjecaji zakona kao dijelova, nego i utjecaji i veze koje postoje između zakona i društvene prirodne sredine. Dakle duh zakona nisu sami zakoni već i sredina iz koje proizlaze. Smatra da zakoni trebaju biti u tijesnom odnosu s načinom na koji ljudi namiču sredstva za život. Ističe važnost prava i pravne države kao jamca slobode, odnosno pravo stavlja iznad trenutne vlasti. Izgrađuje ustavno-pravno nazivlje. Naglašava razliku između naroda i države.

7. Gottingenska pravna škola

-vrlo važna i napredna na području povijesti prava i države

-osnivač je Pitter

-ističe posebnu važnost povijesti prava, koja proučava kako promjene u pravnim institutima, tako ozbiljenja iste pravne norme i pravna historija treba te promjene dovesti u vezu s prilikama vremena i proučiti pravne institute svih naroda i vremena da utvrdi njihove sličnosti i razlike

-Gustav Hugo: građansko pravo, ističe da je pravo ishod stvaralačkog samorazvoja u društvu (kao npr jezik), rezultat narodnog običaja, a nikako racionalno djelo volje zakonodavca ili naroda. Zakoni su samo uobličenje narodne svijesti, inače ne mogu zaživjeti. Naglašava značaj empirijske metode.

8. Historijska škola prava (19. stoljeće)

-Njemački klasični idealizam (kant fichte schelling hegel)

-U pruskoj već 1807 oslobađanje kmetova

-Hegel: (1807) ''Fenomenologija duha'': duboka veza između zakona svijeta i svijesti

docsity.com

-Napoleonov Code Civile 1814. opozvan u njemačkim zemljama u kojima su ga prethodno proglasili

SAVIGNY: ''o pozivu našeg vremena u pogledu zakonodavstva i pravne znanosti'' 1815;

Postaje osnivač historijske pravne škole. Naglašava nacionalne posebnosti raznih prava. Pravo je nedjeljivi dio duha nacije, kojeg oblikuje historija. Blizak je etnološkom pristupu pravu, naglašava historijsku/empirijsku metodu. Razvoj prava objašnjava u tri faze: stupanj (vrijeme) običajnog prava, stupanj (vrijeme) znanstvenog prava, stupanj ozakonjenja ili kodifikacije. Kasnije je posvetio život proučavanju rimskog prava.

PUCHTA: ''Običajno pravo'' 1828. Čitavu teoriju želi zasnovati na Schellingovoj romantičarskoj filozofiji. Monarhija je najbolje državno uređenje, feudalne udruge su najbolji jamac slobode i vlast dolazi od boga.

Kritičari Puchte su Hegel i Eduard Gans kojima smetaju prenaglašenost posebnosti nacionalnog prava i umanjena uloga države u pravu. Po Hegelu je država utjelovljenje duha nacije pa je zato ona glavni stvaralac prava.

-hrvat Baltazar Bogišić je proučavao slavenska narodna prava u duhu ove škole

-u Njemačkoj se proučava njemačko narodno pravo, a ne samo recipirano rimsko koje je u velikom dijelu još uvijek pozitivno

-1900. donesen njemački građanski zakonik

-ova škola nije cjelovit nazor o državi i pravu

-opća načela o državi i pravu odvajaju se od praktičnih pravnih studija

-u 2. polovini 19. stoljeća pravo dobiva posve utilitarno i instrumentalno značenje

8. Pozitivistička pravna škola

-pokušava dokučiti pravno značenje norme

docsity.com

-javljaju se dopunske teorije:

Iheringova škola interesne jurisprudencije – ističe svrhu prava pa i pojedine norme (svaka norma štiti neki interes, politizacija norme)

Sociološko škola prava, Psihološka škola prava (subjektivizacija norme)

Normativna škola prava (vrhunac pozitivističke škole) – po njoj je pravo puka pravna tehnika

RAZVOJ I NASTANAK DRŽAVA U MEZOPOTAMIJI:

Već u 4. tisućljeću pr.n.e. u južnom dijelu mezopotamije (Sumer) postoje stalno naseljenje plemenske skupine koje žive u gradovima.

Lagaš oko 2400.pr.ne. ima 36 000 stanovnika i 1000 robova

docsity.com

BABILON

-u razdoblju od 18. stoljeća babilonska država širi svoje vlast, a naročito za vrijeme Hamurabija (1792-1750.) šestog vladara iz dinastije amorićanske krvi.

-država se prostire od Sirije na zapadu do planine Elam na istoku, na sjeveru do Ninive i na jugu do Perziskog zaljeva

-mezopotamija je dio plodnog polumjeseca, Babilon poznaje razvijenu poljoprivredu (poljop će ostati na toj razini do srednjeg vijeka)

-sva je zemlja u državnom vlasništvu,a brine se i za poljoprivredne tehnike, nova oruđa i organizaciju javnih radova (na irigaciji i slično)

-obrada zlata je već tada na sadašnjoj razini

-bogatstvo žitarica ali nedostatak drva, kovina i kamena dovodi do razvitka trgovine

-trgovinu, mjere i utege nadzire država

-novac: šekeli, mine (60 šekela) i talenati (60 mina)

-nema kastinjska podjele

-pripadnost društvenom sloju je posljedica zanimanja, imovinskog stanja i osobne slobode, nema biljeg nepormjenjivosti i vječnosti

-osnovna pravna podjela jest na slobodne i neslobodne, odnosno robovlasnike i robove (iako nisu svi slobodni zapravo robovlasnici, oni spadaju u tu klasu)

-kuluk (rad u korist države) je obavezan za sve slobodne ljude

-slobodni se ljudi djele na avilu i muškenu

-avilu su gospoda, gornji sloj, birokracija i vojska

-muškenu su siromasi, proizvođački društveni sloj, nenaoružani u vojsci

-smatra se da je Muškenua bilo manje, odnosno da je država pokušavala pravno izdjednačiti sve svoje slobodne

-svi slobodni imaju vojnu obvezu

-vojska: po potrebi svi, mala stajaća vojska i polustajaća vojska ILKU

ILKU: onaj dio vojske koji nije stalno na okupu, ali je uvijek spreman. To su vojnici zemljoradnici i pripadaju automatski sloju avilu. Kao oblik plaće dobili su na uživanje dio zemlje koji sami obrađuju i tako prehranjuju svoju obitelj. Ilku

docsity.com

vojnik zemlju može dati u zakup samo dok je u ratu. Ako ne obrađuje zemlju uzastopno 3 godine, gubi i zemlju i službu. Tada tom zemljom u pravnom prometu manevriraju damgari. Nasljedna je ukoliko se naslijedi i služba. Ilku ne plaćaju nikakov porez.

ROBOVI: načini postajanja robom su: samoprodaja (ili otac može prodati ženu ili djecu), dugovinski ropstvo, ratno zarobljeništvo, sudska presuda i rođenje od majke i oca robova.

Vlasnici robova su država, hramovi, gradovi, seoske općine i pojedinci. Robovi imaju pravnu i poslovnu sposobnost. Mogu ulaziti u brak i sa slobodnima i to ne mijenja pravni status niti jednog supružnika. Pravni se status naslijeđuje po majci, dakle dijete roba i slobodne žene slobodno je. Ukoliko je majka robinja, a otac slobodan, on to dijete može učiniti slobodnim jednostavnom izjavom ''Ti si moje dijete''. Ukoliko to ne učini, i dijete i majka robinja slobodni su u trenutku očeve smrti. Gospodar ne smije ubiti ni zlostavljati roba. Rob u slučaju zlostavljanja može zatražiti od države da ga uzme kao svojeg roba ili da ga proda drugom privatniku. Robovi mogu otkupiti svoju slobodu. Kao znak oga da su imovina bili su žigosani i obrijanih glava. Ubojstvo roba kažnjava se dvostruko nižom kaznom od ubojstva slobodnog čovjeka. Smrću se kažnjava pokušaj bijega roba ili pomaganje odbjeglog roba.

-Babilon je neograničena kraljevina

-pokušava se zasnovati kao svjetovna vlast i uspostaviti pravno jedinstvo u najvažnijim područjima

-jaka je središnja vlast

-vladarje za svoju grad-državu patesi (prvosvećenik i svjetovni vladar), a za pokorene države samo lugal (svjetovni vladar)

-vladarevi pomoćnici :

NUBANDA: upravitelj dvora i imanja, nadzire financije i javne radove

IŠAKU: upravlja državnom upravom na cijelom području (vojni i upravnosudbeni stroj)

ŠAKANAKU: upravitelj pokrajine

docsity.com

-država je podjeljena na upravne pokrajine koje se dijele na kotareve a oni se poklapaju s područjem gradova

-znatan dio zemlje država daje u zakup slobodnim seljacima

-veleposjedi su u javnom vlasništvu

-zakupnina se davala u plodinama, plus porez (1/10 ili više)

-postojale su carine

-moglo se plaćati u ulju, žitu i plemenitim kovinama

-kuluk kao porez u naturi

VOJSKA:

-avilu su naoružani, a muškenu pomoćno osoblje

-za vrijeme aktivne službe svi primaju plaću

-ako vojnik padne u zarobljeništvo, država ga otkupljuje najprije njegovom obiteljskom imovinom, zatim ako to nije dosta onda sredstva daje hram njegova grada, a ako nema ni od toga dovoljno onda ga otkupljuje država

-žena se smije ponovno udati ako joj muža zarobe u ratu, ali ukoliko se on vrati u Babilom ona mu se mora vratiti.

-vojni bjegunac gubi pravo na ženu

-ako zarobljenik dođe kao rob na prostor Babilona automatski je slobodan

SUDSTVO:

-najviši sudac je vladar

-prvi put u povijesti svjetovni suci

-redoviti sud je mjesni sud sastavljen od upravitelja grada (kotara),koji se zove rabinau i 4-8 prisjednika

-viši sud je sud pokrajine (sudi šakanaku sa 6-10 prisjednika)

-moglo se pritužiti i samom lugalu

-sudski kolegij kao ostatak narodnog sudovanja

docsity.com

-u svakoj pokrajini postoji vijeće od 4-8 profesionalnih sudaca, paralelni su šakanakuu, dakle direktno podređeni lugalu (imali su svoju policiju, i pomoćno osoblje, služili su kao nadzor šakanakuu)

-prisega je često dokazno sredstvo i ona se vrši pred svećeništvom (ostatak duhovnosti u sudstvu)

HAMURABIJEV ZAKONIK

Kazuistički je pisan ali je ipak sistematiziran, na dijelove o sudu, o stvarima, o braku i obitelji, o zločinu protiv života i tijela i o radu. Ima izrazito klasno svojstvo.

1. Stvarno pravo

-najvažnije odredbe o vlasništvu i to ponajviše u vezi s povredom tog prava

-objekti zajedničkog vlasništva: zemlja i nekretnine, stoka, robovi, ostale pokretnine

-zakup ne može biti predmet pravnog prometa niti inter vivos niti mortis causa

-privatno vlasništvo je predmet prometa kako inter vivos, tako i mortis causa

- promet nekretnina se obavlja pismenim ugovorom, kao i svaki drugi prijenos vlasništva

2. Obvezno pravo

-za mnoge ugovore postoje formulari

-ugovor sadrži bitne odrednice sadržaja, imena prisutnih svjedoka, potpise

-zaključivanje ugovora nije svečan ni složen čin

-za neizvršene ugovorne obaveze uglavnog postoji imovinska odgovornost, odnosno naknada u višestrukom iznosu, ili pak dugovinsko ropstvo (kojeg Hamurabi ograničava na 3 godine)

Ugovori su:

docsity.com

Kupoprodaja: predaju se stvari i novac. Postoji i prodaja na poček, odnosno to je uz kupovinu potpisivanje ugovora o zajmu (potpišeš da si posudio onoliko koliko si trebao platiti). To je kao leasing valjda. Objekti prodaje su pojedinci, njihove obitelji, sve pokretnine, dijelovi kuća (Babilon poznaje etažno vlasništvo). Dmgari (trgovci, novčari, nekad u službi države) profesionalno se bave prometom nekih dobara. U ovom ugovoru često postoji klauzula za evikciju, odnosno prodavalac obećaje obeštećenje ili daje osobno jamstvo u slučaju da je zapravo prodao nešto što nije bilo njegovo da proda. Postoje i klauzule o jamstvu kvalitete od strane prodavaoca.

Zakup: najčešći predmet zakupa jest zemlja ili stan. Postoje kratki i dugi zakupni rok (1 ili 5 godina). Zakupnina se daje u plodinama a iznosi polovinu ili trećinu priroda. U slučaju zakupa vrtova čak i dvije trećine,

Najam: predmeti najma su kola, stoka, brodovi, robovi, slobodni ljudi. Ugovor o najmu određuje najamninu.

Osobni najam: danas je to ugovor o radu. Za istu uslugu avilu su plaćali više. Te ugovore zakjučuju zidari, kožari, kamenoresci, pastiri....Radnik odgovara za kakvoću izvedenog posla. Za loš posao su teške sankcije, čime se nastoji obeshrabriti nestručne u takvim poslovnim pothvatima (ako se kuća uruši i usmrti vlasnika, graditelj kuće osuđuje se na smrt). Najmoprimac bi često najmodavcu plaćao dio najamnine u obliku ugovora o zajmu, Taj zajam radnik otplaćuje svojim radom. Ako najam nije odrađen do kraja, znači da zajam nije vraćen i radnik koji je ujedno najmodavac i zajmoprimac pada u dugovinsko ropstvo.

Ostava: nekad se označava kao zajam, a zaključuje se pismeno uz svjedoke. Čuvar ostavljenog odgovara za uništenje ili krađu čuvane stvari. Utaja ostave teško se kažnjava. U slučaju ostave ostavitelju čuvar mora vratiti samo istovrsnu robu u istoj količini, a ne baš tu kilu srebra ili baš tu litru ulja.

Zajam: najčešće način pretvaranja slobodnih ljudi u robove. Vjerovnici nesmiju sami plijeniti dužnikove stvari za naplatu duga, ako to učine bit će lišeni svega.

docsity.com

Ako dužnik umre od vjerovnikova zlostavljanja, a bio je sin zajmoprimca, ubit će se sin vjerovnika. Ako dužnik ne može vratiti svoj dug zbog propale ljetine, oslobođen je kamata za tu godinu a rok za otplatu mu se za toliko produžuje (dug se zamrzava). Vraćanje duga često se osigurava zalogom (hipotekom).

Nalog: ugovor o izvršenju neke činidbe; npr gradnje kuće. Taj ugovor je čest između damgara i šamalu, njihovih izvršitelja. Šamalu naplaćuje svoje troškove puta a čisti profit dijele.

Bogatiji nepoštenje plaćaju većom imovinom.

Ugovor o društvu (ortakluku) je zajedničko davanje ili uzimanje zajma, zajedničko vođenje nekog posla. Gubitak ili dobitak ortaci dijele na jednake djelove i moraju i jednako uložiti, ali ne istovrsno (jedan može uložiti svoj rad, drugi novac, treći imovinu).

2.Bračno i obiteljsko pravo

-potomstvo je oblik skrbi za vlastitu starost i njene nedaće

-u načelu je brak monogaman, ali ako u braku nema potomstva muškarcu je dopušten i drugi brak ili konkubina/robinja koja će dati potomstvo

-ako je supruga nerotkinja bila ''besprijekorna'' supruga, odluka o drugom braku je u njenim rukama

-ako ne želi biti druga supruga može se razvesti

-može sama mužu odabrati robinju/konkubinu ili ostaviti odluku mužu

-ako se muž razvede od nje mora je obeštetiti (avilu 3 puta više nego muškenu)

-besprijekorna supruga unatoč nerodnosti uvijek zadržava prvenstvo

-ako supruga nerotkinja nije imala uzorno vladanje, nema nijedno od tih prava i muž je može zadržati kao robinju

-robinja koja je gospodaru rodila potomstvo ne može biti prodana. Gospodar tu djecu može svojim priznanjem učiniti slobodnima. Ako to ne učini slobodni su u trenutku njegove smrti, zajedno s majkom. Doduše, oni ga ne nasljeđuju.

docsity.com

-brak se zaključuje ugovorom između mladoženje i djevojčinog skrbnika, inače je ništav

-u ugovoru se određuju svi uvjeti, imovinske i druge odgovornosti

-imovinu i obveze stečene za vrijeme trajanja braka muž i zena odgovaraju zajednički,

-supruga roba ima pravo na pola imovine stečene za braka, a drugu polovicu dobiva gospodar

-gospodar nema pravo na potomstvo s udanom robinjom

-brak ne mijenja pravni status slobodnih ni robova, muškaraca ni žena

-mladoženja daje tirhatu, ženidbeni dar

-tirhatu je neobavezan, ali on je kao jamstvo ozbiljnosti namjere sklapanja braka, u biti u funkciji kapare. Ako mladoženjina strana odustane od braka, gubi tirhatu, a ako odustane djevojčina strana, vraća tirhatu i još nešto po vrijednosti jednako tirhatu.

-ženske osobe ne nasljeđuju oca, ali za udaju dobivaju miraz, šeriktu, koji vrijednošću obično premašuje tirhatu.

Razvod: kod razvoda je najbitnije čija je krivnja. Ukoliko je muž kriv, jer je zapostavljao ženu, žena ima pravo na razvod. Tada uzima nazad šeriktu i zadržava tirhatu, a ukoliko muž nije dao tirhatu pri sklapanju braka sada plaća odštetu. Ako žena izazove razovod svojim lošim ponašanjem, muž zadržava šeriktu, ima pravo na povratak tirhatu i ne obeštećuje ženu ni na koji način. Žena kriva za razvod baca se u vodu, osim ako joj muž oprosti; tada je zadržava kao robinju. Ukoliko nitko nije kriv, ženi se vraća šeriktu, a dobiva na plodouživanje dio zemlje ili neka druga dobra.

-udovice s maloljetnom djecom mogu se udati samo uz odobrenje suda, a novi muž automatski usvaja tu djecu

-od bolesne se žene muž ne može razvesti, mora je uzdržavati do njezine smrti, ali može oženiti drugu ženu

-muž za vrijeme braka može dati nudunu, mužev dar, na taj način žena dobiva dio bračne imovine ako nadživi muža, to može biti polje, voćnjak ili štogod

-ako muž nije dao nudunu, žena zajedno sa sinovima na jednake dijelove nasljeđuje muža

docsity.com

-svoju imovinu žena koja je nadživjela muža može ili ostaviti svu najdražem djetetu ili ih pustiti da dijele na jednake dijelove

-ako muž nadživi ženu nerotkinju vraća mu se tirhatu

-ako muž nadživi ženu ne stječe njen mirazž

-žena u babilonu ima punu poslovnu i pravnu sposobnost, može i svjedočiti

-može imati vlastitu imovinu nezavisno od miraza stečenu za vrijeme braka darovanjem od trećih

-u bračnom ugovoru može se ograničiti odgovornost za supružnikove dugove, uvjeti za razvod etc.

-ženin preljub kažnjava se smrću

-obitelji su patrijarhalne, iako vlast smrću prelazi s oca na majku a ne na najstarijeg sina

-prvoređenje ne daje prednost

-roditelji se mogu odreći djece uz valjane razloge pred sudom

-djeca su dužna na poslušnost, sinu koji udari uca odsjeca se ruka

-usvojena djeca jednaka su rođenoj

-usvojenje je često korištena institucija

-usvojenje izvršeno pod prinudom nad pravim roditeljima ništavo je

-u slučaju raskinutog usvojenja, usvojenika se obeštećuje

3. Nasljedno pravo

-sinovi su nužni nasljednici, tirhatu nije dio nasljedne mase

-priznata djeca robinje sudjeluju samo u nasljeđu pokretnina i to na jednake dijelove s ostalima

-ukoliko žena ima sinove iz dva braka, njezinu imovinu naslijeđuju svi jednako, a ukoliko ima imovinu dobivenu od nekog muža onda samo djeca tog muža nasljeđuju

-ako nema sinova, nasljeđuju unuci, pa onda braća umrlog pa stričevi

-nema oporučnog nasljeđivanja, iako otac za života miljeniku može darovati imovinu

docsity.com

4. Kazneno pravo

-kazna ima svojstvo odmazde, generalne i specijalne prevencije.

-lex talionis: oko za oko, zub za zub

-cilj su tjelesna i duševna patnja

-sve veća zamjena tjelesne kazne novčanom; put pretvaranja počinitelja i njegove obitelji u robove

-količina odmazde odgovara posljedicama delikta

-ako se zakune da nešto nije svjesno učinio, čovjeku se prašta

-svijest se uzima u obzir ali onakva kakvu za počinitelja pretpostavljaju treći.

-nije isto ugroziti vojnika, ženu, vladara, roba, svećenika, dijete

-povrede nanesene avilu sloju kažnjavaju se najteže, obično dvostruko teže nego one nanesenu sloju muškenua

-povrede avilua bez obzira na status počinitelja kažnjavaju se načelom taliona

-načelo taliona uvijek se primjenjuje kad su počinitelj i žrtva istog statusa

-avilu za povrede nižih slojeva plaćaju globe

-povreda višeg od nižeg kažnjava se oko za oko, načelom taliona

-incest se kažnjava izgonom iz grada

SUDSKI POSTUPAK:

-sudstvo je odvojeno od uprave

-građanski i krivični postupak su isti

-postupak je usmen, kontradiktoran i vjerojatno javan

-dokazi: tvrdnje, isprave, svjedoci i ordalije

-ordalije vodom jer je voda čisti element

-zakon određuje koja će strana prisegnuti

-prisega je nepobitan dokaz, protustranka ne može suprotno prisegnuti ni osporavati prisegu

docsity.com

-svjedoci su neposredni, oni koji su vidjeli ili čuli, a ne svjedoče o npr. karakteru osobe u postupku

-postoji protusvjedočenje

-lažno svjedočenje kažnjava se onom kaznom koja bi bila izrečena protustranci kad bi to svjedočenje bilo istinito

-sudske presude zapisuju se kao ugovori

-kod neizvršenja presude krivome se brije glava, kao znak nečasnosti

ATENA

-ključna društvena cjelina je pleme, odnosno fila

-pleme se sastoji od bratstava, bratstva od rodova, dakle velikih obitelji

-na Atici početkom 1. tisućljeća pr.n.e. žive četiri jonska plemena: HOPLETI, ARGADI, GELEONTI I EGIKOREJI. Okružuju ih i ugrožavaju Dorani.

-zbog doranske prijetnje ta četiri plemena sklapaju obrambeni vojni savez, pa se i bračnim vezama povezuju

-okupljalište i mjesto svetkovine na uzvisini, akropoli, gdje se gradi i hram Atene

-u podnožju tog brijega odvija se razmjena dobara i tako nastaje polis/grad Atena

-doseljavaju se mnogi stranci (meteki) za koje ne vrijedi plemenska pravda

TEZEJEVE PROMJENE (10. stoljeće pr.n.e.)

docsity.com

-synoikismos: savez četiriju plemena

-na čelu svakog plemena je bazilej, no sad se uvodi zajednički bazilej koji je nadležan kao sudac, vojskovođa i prvosvećenik za sve poslove koji izlaze iz okvira jednog plemena. Taj se bazilej bira kockom

-podjela društva na eupatride(plemeniti), geomore(zemljoradnici) i demiurge(obrtnici)

(ta je podjela već postojala, on ju je samo potvrdio)

-društvene poslove mogu obavljati samo eupatridi

-podjela Atike na naukrarije, 48 oblasti (12 po plemenu)

-svaka naukrarija mora dati jedan ratni brod, dva naoružana konjanika

-na čelu je naukrar

-počinje uobličavanje Atene u državu

Atena kao država taje do 338. pr.n.e. kad se uklapa u Makedonsku državu

Povijest Atene kao države dijelimo na dva razdoblja; aristokratske repubilike do 595. pr.n.e. i od 595. do 338, pr.n.e. kada je ona demokratska republika

PRVO RAZDOBLJE

-nekad je plemenska privrženost dozvoljavala da samo stranci budu robovi, no s vremenom osramoćeni i nečasni pripadnici četiriju plemena smatrani su nedostojnima slobode i zato padaju pod skrb suplemenika, što je prvi stupanj ropstva

-u 9. stoljeću uvodi se doš jedan nadplemenski državni službenik, POLEMARH: on je zajednički vojni zapovjednik za sva 4 plemena, prije je to bio bazilej

-za sudbene i upravne poslove također postoji novi službenik, arhont eponim

-te službe postaju 10godišnje

-od 683. te službe postaju jednogodišnje

-birani mogu biti samo eupatridi

docsity.com

-bivši arhonti savjetuju aktualne, slijede njihov rad i postupno oformljuju vijeće bivših arhonata; AREOPAG. U 7. stoljeću areopag postaje sva vlast, kako su i svi članovi areopaga, kao bivši arhonti, eupatridi, to Atenu čini aristokratskom republikom, pa i oligarhijom.

-javlja se opći zahtjev da se ispišu zakoni

-Areopag predlaže šest novih službenika, tezmoteta, poznavatelja zakona. No tezmoteti su presporo radili, uz brojne nesuglasice pa je Areopag sve odlučio prepustiti arhontu Drakonu

DRAKONOVI ZAKONI (621 pr.n.e.)

-sređeni i sistematizirani običaji koje su skupili tezmoteti

-proširenje sudske nadležnosti države

-predavanje određenih delikata u nadležnost države

-zamjena krvne osvete kaznama od države

-suci: bazilej za vjerske delikte, arhont eponim za bračne i obiteljske sporove, polemarh za strance i vojni sudac, areopag sudi požare, trovanje i naumljeno ubojstvo Atenjanina

-osniva se sud efeta: čine ga bazilej, polemarh i eponim te 48 naukrara. Oni sude u 3 vijeća po 17 ljudi, nadležni su za nehotično ubojstvo Atenjanina, ubojstvo meteka ili roba te teže tjelesne povrede

-u sedmom stoljeću kovani novac ulazi u promet, atički seljaci ne mogu konkurirati na tržištu

-Trapezitai (novčari): lihvare, uzimaju ljude u dužničko ropstvo, potiču hipoteke

-seljaci su izgubili sve, prijetnja ropstva pobuđuje u njima instinkt za revoluciju

-trgovci su nezadovoljni jer unatoč bogatstvu nemaju udio u vlasti

-gospodarski ojačali sloj želi da vlast bude u rukama sposobnih, nova potvrda sposobnosti je sada osobni imetak, a ne zasluge predaka

-areopag ne donosi rješenje za tu novonastalu situaciju popraćenu nezadovoljstvom većine građana, stavlja sve u ruke arhonta eponima SOLONA

docsity.com

DRUGO RAZDOBLJE

SOLONOVE REFORME 595

-cilj je spasiti šitinu političke osnove vlasti

-proveo sishatiju: Atenjanin u ateni ne može pasti u dužničko ropstvo, svi dugovinski robovi su oslobođeni, a ako su se našli izvan Atene država ih otkupljuje

-oprasštaju se svi dugovi koji Atenjaninu prijete ropstvom

-izvršena devalvacija

-ukinute hipoteke kao način osiguranja vraćanja duga, određen zemljišni maksimum

-trebalo je potaknuti ulaganja u poljoprivredu, zato prirod postaje mjerilo nečeijeg zemljoposjeda

-pentakosiomedimni; oni čiji je prirod iznad 500 medimni (cca 500x 50 litara ulja)

-hipeis; 300-500

-zeugiti: 200-300

-thetes: manje od 200

-prema toj se podjeli određuju građanske i vojne dužnosti

-politička su prava proporcionalna građanskim dužnostima a one su proporcionalne imetku

-timokracija; time je čast, a čast se sada mjeri prirodom

-novi državni organi: ekklesia (svi Atenjani stariji od 20 godina, narodna skupština), vijeće bule (svako pleme bira 100 članova, ono je izraz federalizma i jednakosti među plemenima), sud heliaja (Vrhovni sudski organ, izraz najviše i jedinstvene pravde za sve Atenjane, sud običajne i narodne pravde, postaje stvaralac i primjenjivač jedinstvenog običajnog prava, sudi bez obzira na plemensku pripadnost.)

- za arhonte se biraju kockom, odnosno kandidiraju samo pentakosiomedimni

-za bule i heliaju prva 3 razreda

-demos je prije izvor vlasti nego njen izvršitelj

-areopag je kao najtrajnije i najstučnije tijelo najvažniji organ vlasti

docsity.com

-Solon oduzima građanima politička prava zato da se trgnu u tom smislu

Snagom tradicije arhonti su i dalje uglavnom eupatridi i zato ostali pentakosiomedimni traže da se njihovo sudjelovanje u vlasti propiše zakonom, odnosno da budu barem 3 geomora i 2 demiurga među arhontima

-EUNOMIJA: svi državni službenici moraju prisegnuti da će poštivati zakon

-ova organizacija traje tridesetak godina

PIZISTRATOVA TIRANIJA 560-510

-tiranin = samovladar

-pizistrat pokazuje mogućnost demagogije u demokraciji, dakle provodi svoju volju ali u ime većine

-on nema nikakvu službu, ali vrhusnki je govornik i pomoću političke spletke infiltrira vlast

-on jača skupštinu da bi kao vođa naroda uzdigao sebe

-uvodi pokretne sudove

-daje seljacima zajmove od svoje osobne imovine

-izgrađuje Atenu (Akvedukti, kanalizacije etc)

-oštro progoni svoje neprijatelje

-otvara se problem anonimne i cezarske demokracije

-nasljeđuju ga sinovi hipija i hiparh, koji mu nisu dorasli i Eupatridske izbjeglice ruše Pizistratide i protjeruju ih 510 godine uz pomoć Sparte

-narod želi anonimnu demokraciju

KLISTENOVE PROMJENE

docsity.com

-ukida pleme kao osnovu atenske države, to sada postaje prostor

-atenski državni prostor dijeli na trećite, tritije; gradske, primorske i seoske. Svaka tritija sastoji se od dema(općina).

-ukupno je bilo 100 dema

-postoji 10 kotareva, a u svaki se ubraja 10 dema iz raznih tritija, ali trećina iz seoske, trećina iz gradske i trećina iz primorske

-kotarevi ili file su zapravo razbaciani demi

-demi imaju svoje skupštine (Agora) i predsjednika te skupštine demarha

-demi iz jedne tritije koji pripadaju istom kotaru su cjelina za kotarsku skupštinu. Što odluče dvije tritije to je odluka kotarske skupštine, čiji je predsjedatelj epimelet

-svaka fila u svojoj agori ždrijebom između kandidata koje predlažu demi bira jednog arhonta (od 10 kandidata) te 50 buleuta iz 500 kandidata i 500 redovnih te 100 izvanrednih helijastara iz deset puta većeg broja kandidata

-dakle sveukupno u državi postoji 10 arhonata, 500 buleuta, 5000 redovnih i 1000 izvandrednih helijastara

-takva organizacija ostaje do kraja Atene, pa čak i poslije kao oblik samouprave unutar Makedonije

-nepromjenjene ostaju ekklesia, areopag, arhonti, bule, heliaja, sud efeta i neke niže službe

-ekklesia ima 10 redovitih zasjedanja godišnje (svakih 35 dana)

-svake godine ekklesia bira 10 stratega i druge financijske i vojne službenike iz kruga svih atenskih građana (tu se u obzir uzimaju sposobnosti)

-na šestom redovitom zasjedanju ekklesije može se dogoditi ostracizam

-ostracizam je časno progonstvo iz Atene, jedini slučaj kad je u skupštini potreban kvorum (6000). Ukoliko narod smatra da je ugled nekog pojedinca prevelik, te da je pojedinac preutjecanjan, njega se na 10 godina udaljava iz Atene u roku od 10 dana. Za to je potrebno da se nečije ime pojavi na minimalno 3001 pločici. To se radi radi očuvanja anonimne demokracije . Kvorum se zahtjeva da ne bi nekolicina na taj način protjerivala svoje političke protivnike.

-obavezna je vojna služba za sve muškarce od 18 godina (od 501.)

docsity.com

-ratovi protiv perzije ojačavaju političku ulogu konjanika

-487. arhontska služba postaje dostupna hipeis razredu, a 30 godina kasnije i zeugitima

ATIČKO-DELSKI SAVEZ (477-404)

-obrambeni savez preko 200 polisa sa sjedištem na Delosu

-utemeljiteljem se smatra Aristid

-skupština izaslanika svih polisa (Sinedrion)

-kao svoj prilog polisi daju brodovlje, mornaricu ili noac (phoros)

-atenski su brodovi najbolji, pa se brodovi saveza grade u ateni

-atenski stratezi postaju savezni stratezi

-Atena postupno izgrađuje svoju prevlast

-osporava se uloga areopaga na temelju nezadovoljstva uspješnih ratnika udjelom postojećih organa vlasti u državnoj organizaciji

-otvara se pitanje demokracije kao trenutne većine i demokracije kao trajne većine (više uzastopnih generacija)

-Atena nema ustav u formalnom smislu riječi, ali svi zakoni moraju biti u skladu s običajima i navikama predaka. To je vrsta živog ustava (areopag ocjenjuje je li svaki zakon u skladu s običajima)

-demos je tu ustaljenost areopaga protumačio kao antidemokraciju (članstvo u areopagu je doživotno)

-vođe naroda su tada u skupštini Temistoklo, Elfijat i Periklo

ELFIJATOVE PROMJENE (462.)

docsity.com

nema postavljenih komentara
ovo je samo pregled
3 prikazano na 224 str.
preuzmi dokument