Umijece ratovanja ,Sun Tzu umijece ratovanja, Ostalo' predlog Istorija rata. University of Belgrade
Lakovrlo1
Lakovrlo12 May 2017

Umijece ratovanja ,Sun Tzu umijece ratovanja, Ostalo' predlog Istorija rata. University of Belgrade

PDF (560 KB)
60 strane
83broj poseta
Opis
Umijece ratovanja Sun Tzu umijece ratovanja
20 poeni
poeni preuzimanja potrebni da se preuzme
ovaj dokument
preuzmi dokument
pregled3 strane / 60

ovo je samo pregled

3 shown on 60 pages

preuzmi dokument

ovo je samo pregled

3 shown on 60 pages

preuzmi dokument

ovo je samo pregled

3 shown on 60 pages

preuzmi dokument

ovo je samo pregled

3 shown on 60 pages

preuzmi dokument
PREDGOVOR

Sun Tzu – Umijeće Ratovanja

PREDGOVOR Novi prijevod ove knjige svakako je koristan upravo u ovo nemirno vrijeme. Gotovo tri tisuće godina stari tekst preveden je za ovo izdanje s engleskog jezika, što ne umanjuje vrijednost knjige. Štoviše, čitalac se iz predgovora engleskom izdanju može uvjeriti da je prijevod rezultat vrlo savjesnih studija dosadašnjih prijevoda na engleski jezik, kao i na druge evropske jezike. Prevođenje s engleskoga mnogo je lakši posao od prevođenja s kineskog originala na bilo koji evropski jezik, pa se ovaj tekst na našem jeziku indirektno koristi svim onim minucioznim studijskim radom na kojem se osniva englesko izdanje ove knjige. Malo je vjerojatno da bismo neposredni prijevod s kineskoga mogli u našim prilikama osnovati na tako opširnim studijama i komparacijama, što iziskuje i mnogo truda i novca. Sve ove tvrdnje osnivaju se na poznatoj činjenici da se kineski jezik i način izražavanja bitno razlikuju od evropskih jezika i načina izražavanja. Naime, evropski jezici razvili su se zahvaljujući izumu alfabeta, značajnog doprinosa Fenićana općoj kulturi i razvoju ljudske misli. Time je stvoren instrumentarij pomoću kojeg se svaka riječ, dakle svaki simbol i najapstraktnije misli i pojma može zapisati. Raniji oblici pismenosti, tj. slikovno pismo koje se razvilo u hijeroglife na raznim kontinentima, a posebno u starom Egiptu i u Kini, sastoje se od zapisivanja pojmova, i to znakovima koji su evoluirali iz slika danih predmeta. U jezicima osnovanim na takvoj pismenosti javljaju se teškoće pri zapisivanju apstraktnih pojmova. Jedini način da se to učini, na primjer u kineskom jeziku, jest upotreba znakova proizašlih iz slika konkretnih predmeta, što dovodi do simbolične aproksimacije pri zapisivanju općih ili apstraktnih pojmova, a ona se može na više načina prenijeti u našu mnogo precizniju metodu zapisivanja. Budući da pisani tekstovi služe kao baza za obrazovanje i za prenošenje iskustava i intelektualnog blaga ranijih generacija, takav način zapisivanja istodobno i odsudno djeluje na formiranje samog jezika. To znači da se taj utjecaj putem jezika širi i na način mišljenja, jer je jezik instrument kojim se služimo pri formiranju naših misli. Ukratko možemo reći da je svaki pokušaj prevođenja s kineskog, isto tako i s japanskog, na bilo koji evropski jezik samo vrlo približna aproksimacija i da su mogući vrlo ozbiljni nesporazumi. Prema tome prevođenje s tih jezika iziskuje izvanredno duboko i temeljito poznavanje dane literature i uopće literature danog vremena. To i objašnjava potrebu opširnog lingvističkog predgovora koji je napisan za englesko izdanje. Ostajući još za trenutak na ovoj temi, dodajmo i to da je ovo djelo, kao sva djela tog vrlo ranog perioda ljudske pismenosti uopće, pisano u vrlo kratkim i sažetim sentencama, pa je preciznost nalaženja pravih izraza u prijevodu i te kako potrebna. Kada bi djelo bilo pisano u naše vrijeme uobičajenim narativnim načinom, najčešće bi relativno lako iz konteksta razabrali koja je najbolja riječ za prevođenje danog pojma. Istina, ponekad, kao što i prevodilac na engleski ističe, moglo se doći do preciziranja nijanse u značenju pojedinih hijeroglifskih znakova pomoću analogije u tekstovima kojima je kasnije komentiran ili dopunjavan originalni tekst. Ipak, to nije uvijek dovoljno, jer su i ti naknadni tekstovi također vrlo stari, vrlo sažeti, pa nekada samo još povećavaju teškoće prevodioca. Ova najstarija knjiga o ratnoj vještini, odnosno o strategiji u širem smislu te riječi, bez sumnje je imala velik utjecaj na zbivanja, a posebno u nemirna vremena rata, u vrijeme kada je izašla prvi

put. Međutim, kako saznajemo iz komentara uz ovaj tekst, nakon temeljitog studiranja uz originalni tekst prvog autora pojavljuju se tokom vremena dopune ili razjašnjenja. Svi ti kasniji dodaci prvobitnom tekstu samo potvrđuju njegovu vrijednost tokom vremena. Ova je knjiga vjerojatno dala povod za pisanje kasnijih knjiga o istoj temi, ali nam je ipak upravo ovaj originalni tekst s dopunama ostao sačuvan tokom milenija.

Najveća vrijednost ovog teksta svakako je u tome što nije ograničen tadašnjim stanjem ratne tehnike. Autor, svakako, misli na postojeće stanje naoružanja, sredstva transporta, komunikacije i prijenosa naredbi i direktiva, kao i na sve ostale tehničke mogućnosti koje su postojale u vrijeme kada se on i teoretski i praktično bavio vođenjem vojske. Međutim, on se izdiže iznad pojedinosti i u svakom aspektu svoje teme, kao i u svakom sredstvu i instrumentu, vidi ono što je trajno, ono što je bitno. Zato promjene koje su se događale tokom vremena nisu oduzele smisao i vrijednost njegovim zaključcima. Naravno, kao i u većini starih tekstova, izlaganje je veoma sažeto i čitalac dobiva uglavnom samo zaključke autora, a ne i opširnu argumentaciju na koju smo navikli u suvremenim knjigama i raspravama. Ponegdje su prisutni i razlozi, pa čak i neke vrste argumentacija konačnog zaključka, ali i to je tako sažeto da se može smatrati samo kao sumiranje izvornog toka misli i suprotstavljanje pojedinih teza i podataka. Dopunske tekstove donekle možemo smatrati kasnijim interpretacijama onog misaonog procesa koji sam Sun Zi ne iznosi pred čitaoca. Drugim riječima, autor je duboko razmišljao i u sebi suprotstavljao razne moguće teze i argumente, pa poslije toga, nama nepoznatog misaonog procesa, pismeno oblikovao samo njegove rezultate ili najosnovnije elemente na kojima se osnivaju ti konačni zaključci. Na taj način izazvan površni dojam o jednostavnosti teksta je varljiv. To nisu na brzinu zabilježene generalizacije prvih dojmova ili reakcija na zapaženo zbivanje, već se između takvih prvih dojmova i onog što je zapisano nalazi golemi napor argumentacije i eliminacije sporednog, kao što ih nalazimo u najizrađenijim znanstvenim tekstovima našeg vremena.

Najbolji dokaz za to je prije svega i sama sistematizacija materijala u knjizi. Ona ne polazi od rasporeda osnovanog na bilo kakvom konkretnom prikupljanju materijalnih Činjenica koje su podloga za prvobitno zapažanje. Ona prelazi dalje na ekstrahiranje najopćenitijih karakteristika, do kojih je nemoguće doći bez vrlo savjesnog i metodološki dobro fundiranog procesa argumentacije. Tako su naslovi pojedinih poglavlja najbolji indikatori autorova postupka. Tu nalazimo isključivo do kraja pojednostavljene i na bitno svedene pojmove. Kako bismo se u to uvjerili, dovoljno je da pregledamo sadržaj knjige.

Zbog ovakvoga temeljitog obrađivanja i prodiranja u bit, zaključci izvedeni na toj osnovi ostaju trajni, ako su sam proces prodiranja u bit i argumentacija na osnovi toga bili pravilni, dakle, logički dobro osnovani. Činjenica što se ova knjiga i danas upotrebljava kao stručna literatura za vojno obrazovanje u Kini i izvan Kine, najbolje to pokazuje. Zaključci u knjizi, uspoređeni sa zaključcima danas suvremenih vojnih teoretičara, počevši s Clausewitzom, također potvrđuju njezinu vrijednost. Naravno, autori devetnaestog i dvadesetog stoljeća cijeli proces argumentiranja otvoreno i detaljno prezentiraju u samom tekstu i kroz reference. Tako je postupak od prvobitnog zapažanja konkretnih činjenica, preko pronica-nja u njihovu bit pa onda zaključivanja, otvoren, pristupačan i podložan kritici. No takav postupak nije bio uobičajen u vrijeme nastajanja ove knjige. Uostalom, i u devetnaestom stoljeću pojedini nam autori na području teoretskog mišljenja i filozofije ne otvaraju cijeli proces svog razmišljanja, već daju zaključke i ostavljaju nam da sami rekonstruiramo ono što u tekstu nije izričito zapisano.

Svi navedeni razlozi čine knjigu o ratu Sun Zia i danas aktualnom. Golemi razvoj tehnike u toku proteklih stoljeća i milenija, pa ni ono što su moderna tehnika i nauka stvorile na polju naoružanja i vojne opreme u najnovije vrijeme, nije umanjilo njezinu važnost. Ako je točno da Čitalac upoznat sa suvremenim radovima iz ovog područja ne nalazi ništa novo u ovoj knjizi, onda to samo znači da je njen autor toliko godina prije naše ere već mogao formulirati zaključke slične onima na koje navodi današnje stanje tehnike. Bez umanjivanja trajnosti i dubine knjige Sun Zia o vještini ratovanja, moramo ipak napomenuti da je tokom vremena, a posebno u vrijeme drugoga svjetskog rata u nas, došlo do nekih fundamentalnih promjena u vezi s vođenjem rata. Kod autora riječ je o sukobu između dvije

društveno-političke jedinice koje se tretiraju kao cjeline, kao kolektivni akteri u ratnom sukobu i u konfrontaciji na polju međunarodnih odnosa uopće. Istodobno se razlikuje između te društveno- političke jedinice i njene oružane snage, koja je posebna organizacija i instrument za izražavanje njene volje u međunarodnim odnosima i posebno u slučaju ratnog sukoba. Ta distinkcija između oružanih snaga i ostalog stanovništva, pa i oružanih snaga i političkih institucija dane društveno-političke jedinice, odnosno države, postoji i kod svih suvremenih autora. Štoviše, i međunarodno ratno pravo, kako je formirano konvencijama početkom dvadesetog stoljeća, naglašava tu distinkciju. U ratovima do drugoga svjetskog rata, pa i u spomenutom ratu, ta je distinkcija ostala jasna i, pored kršenja tih načela, slična situaciji iz vremena kada je Sun Zi prvobitno formulirao svoje zaključke. Novost u obrambenom ratu jest gerilsko ratovanje, koje se u moderno vrijeme prvi put uvelike primjenjivalo protiv Napoleona u Španjolskoj pod nazivom gerila, a u Rusiji pod nazivom partizani. Na toj osnovi stvarani su pokreti otpora i u periodu drugog svjetskog rata protiv Hitlerovih okupatora i njihovih pomagača kao što je i na toj osnovi počeo partizanski rat u nas 1941. godine. Međutim, ta se pojava javlja kao podređeno i pomoćno sredstvo uz djelovanje redovnih vojnih snaga i time se još uvijek ne dira u osnove onoga što je Sun Zi postavio još davno u svojoj knjizi o ratnoj vještini. Novost nastaje onda kada gerilski rat prerasta u teritorijalni rat i kada djelovanje tih jedinica, vrlo različitih od redovne vojske, postaje samostalan vojni faktor, a ne više pomoćna akcija ili diverzija u neprijateljskoj pozadini. Štoviše, ova inovacija u vođenju rata kod nas prelazi još dalje okvire dotad poznate gerilske akcije i sama partizanska vojska pretvara se na kraju svojih vojnih djelovanja u redovnu vojsku. Ta pojava i taj proces više ne pripadaju po tim posljedicama u dopunu taktike, već ulaze u same osnove vojne vještine kao nova kategorija. To je zaista novo i to ne možemo naći ni kod Sun Zia ni kod Clausewitza. Važnost te inovacije za vojnu vještinu, uostalom, možemo najbolje procijeniti po posljedicama do kojih je ona dovela u daljem razrađivanju iskustava teritorijalnog rata u nas u drugoj polovini drugoga svjetskog rata. Naime, naša sadašnja postavka, i ne samo postavka, nego i realnost oslonca na dva oružana faktora, na redovne oružane snage i na teritorijalnu obranu, potvrđuje fundamentalnu važnost inovacije u razvoju gerile kod nas za vrijeme drugoga svjetskog rata. No ova inovacija i stvaranje dvojnosti koja je temelj naše narodne obrane nije tehnička inovacija. To nije rezultat razvoja ni prirodnih nauka ni tehnike ili oblikovanja instrumenata i oružja, sredstava koje služe oružanim snagama od oružja do transporta i komunikacije. To je nešto novo što izrasta iz društvenih promjena, dakle iz mijenjanja one dosad nepromjenjive strukture društva na kojoj se osniva podjela na vojne i civilne organizacije. Sasvim je razumljivo da nikakvo pronicanje u dubinu jedne društvene realnosti i izvođenje općih zaključaka iz tog procesa ne može poslužiti u potpuno različitoj društvenoj situaciji. Tu, naravno, nije riječ o modifikaciji odnosa unutar pojedinih kategorija društva, jer je takvih promjena u toku posljednjih dvije tisuće godina bilo u izobilju ne samo u Evropi. Riječ je o tome da se pojavljuje naoružani narod kao kategorija koja briše onu distinkciju na kojoj se dotad osnivala sva teorija i vještina ratovanja. Drugim riječima, promjene koje bilježimo u nas nisu izmjene u odnosima i u tehnici ratovanja, već mijenjanje karakteristika samog nosioca vojnih akcija, a to je inovacija koja nužno dovodi do potrebe novih osnovnih prilaza problemu ratovanja. To, naravno, ne možemo očekivati ni od autora iz nedavne prošlosti, a još manje od Sun Zia, autora iz tako davnih vremena. Uz to moramo i upozoriti da ove promjene i nove okolnosti ne čine ovu knjigu zastarjelom, kao što time nisu zastarjele ostale novije pa i najnovije knjige o strategiji i uopće o vještini ratovanja. Ovaj rad, uostalom, upravo zato što je tako sažeto pisan i što ne ulazi u tehničke aspekte i detalje, interesantan je ne samo za vojne stručnjake, nego i za najširi krug čitalaca koji žele da se iz prve ruke upoznaju s osnovama vojne misli uopće, a naročito s intelektualnim djelovanjem u tako stara vremena, i to posebno u Kini. Taj je interes danas još aktualniji zato što živimo u vrijeme nemirno, u vrijeme u kojem je jedan od najvažnijih problema izbjegavanje i eventualno definitivno ukidanje rata.

To može zvučiti paradoksalno, međutim, da bismo se borili protiv rata, moramo ga poznavati. Osim toga, kod Sun Zia kao i kod svakog intelektualno briljantnog autora naći ćemo mnoge

mudrosti i spoznaje koje prelaze okvire same uže definirane teme o vještini vođenja ratova. Nema sumnje da ova knjiga kao i djelo Tukidida O peloponeskom ratu ili druga velika djela vojne i političke literature, među kojima valja istaknuti Machiavellija, imaju mnogo veću važnost za Čitaoca od stručnih rasprava o određenom problemu ili historiji određenog razdoblja. Leo Mateš Sun Ziovi (Sun Zi, trad. Sun Cu, odn. Sun Cu Vu) eseji o ratnom umijeću najranije su poznate rasprave o tome, ali nikad ih nitko nije nadmašio obuhvatnošću i dubinom razumijevanja. Mogu se slobodno nazvati bit mudrosti o ratovanju. Od svih vojnih mislilaca u prošlosti, sa Sun Ziom može se uspoređivati samo Clausewitz, ali čak i on podli- ježe vremenskim ograničenjima više od Sun Zia i djelomično je zastario iako je pisao više od dvije tisuće godina poslije njega. Sun Zi je jasnije gledao na to umijeće, razmotrio ga je dublje i na način koji ostaje zauvijek svjež. Civilizacija bi manje stradala od svjetskih ratova u ovom stoljeću da je utjecaj Clausewitzeva veličanstvenog djela O ratu, koji je uobličio evropsku vojnu misao u vremenu neposredno prije prvoga svjetskog rata, bio pomiješan i uravnotežen znanjem koje je Sun Zi iznio u Umijeću ratovanja. Sun Ziov realizam i umjerenost suprotnost su Clausewitzevoj tendenciji isticanja ideala logičkog i »apsolutnog«, što su njegovi sljedbenici prenijeli i razvili u teoriju i praksu »totalnog rata« iznad svih granica smisla. Taj fatalni razvoj počiva na Clausewitzevoj izreci: »Bilo bi apsurdno u filozofiju rata unijeti načelo umjerenosti, jer je rat akt nasilja dotjeranog do krajnjih granica.« Ipak poslije ublažava tu tvrdnju priznanjem da »politički cilj, kao osnovni motiv rata, treba da bude standard za određivanje cilja vojničkih snaga i napora koji će se poduzeti«. Štoviše, njegov konačni zaključak je bio da bi slijediti logiku do krajnosti imalo za posljedicu da »sredstva izgube svaku vezu s ciljem«. Negativne posljedice Clausewitzeva učenja izazvane su uglavnom preplitkim i ekstremnim tumačenjem njegovih sljedbenika koji su zanemarivali rečenice u kojima je on davao objašnjenja, a i sam je kriv za takva pogrešna tumačenja jer je svoju teoriju iznosio previše apstraktno i zakučasto za vojnike ukrućenih umova koji nisu mogli pratiti tok njegovog iznošenja, budući da je on često skretao s putanje kojom se činilo da je pošao. Pod dubokim dojmom njegovih misli vodilja oni su ostajali previše zbunjeni da bi spoznali ono što se Čitalo između redova, a što se nije toliko razlikovalo od Sun Ziovih zaključaka koliko se to činilo na prvi pogled. Jasnost Sun Ziove misli mogla je popraviti nejasnost Clausewitzeve. Na žalost, Zapad je upoznao Sun Zia u sažetom prijevodu nekog francuskog misionara tek neposredno prije francuske revolucije, pa iako je on nalazio odjeka u racionalno usmjerenoj misli osamnaestog stoljeća o ratu, potisnula ga je emocionalnost revolucije i, nakon toga, pogubni utjecaj napoleonskih pobjeda nad staromodnim protivnicima i njihovom previše ukalupljenom taktikom. Clausewitz je počeo svoja razmatranja o ratu pod tim utjecajem i umro je prije nego što je mogao dovršiti ispravak svojeg djela, tako da je ono podložno »beskrajnim pogrešnim tumačenjima« koje je i sam predvidio u svojoj oporučnoj bilješci. Do vremena kad su se na Zapadu pojavili drugi prijevodi Sun Zia, vojnički svijet je bio u vlasti klauzevicevskih ekstremista i glas kineskog mudraca nije naišao na znatniji odjek. Ni vojskovođe ni državnici nisu marili za njegovo upozorenje: »Nikad ni jedna zemlja nije imala koristi od dugotrajnog rata.«

Dugo se već osjećala potreba za novim i potpunijim prijevedom Sun Zia, potreba da se na primjereniji načinprotumače njegove misli. Ta potreba je postajala sve veća s razvojem potencijalno samoubilačkih i sveubilačkih nuklearnih oružja. To je postajalo sve važnije s obzirom na to da se Kina pod Mao Zedongom (Mao Ce Tungom) ponovno pojavila kao velika vojna sila. Zato je dobro da je taj posao obavljen i potreba zadovoljena i da je to učinio general Sam Griffith, čovjek koji s toliko sposobnosti proučava rat te kineski jezik i misao. Osobno sam se počeo zanimati za Sun Zia u proljeće 1927. kad sam dobio pismo od sira Johna Duncana, koji je tada zapovijedao obrambenim snagama koje je Ministarstvo rata poslalo u Shanghai kad su armije iz Guangzhoua (Kantona) pod komandom Jiang Jieshia (Čang Kaj Šeka) pošle na vojne diktatore na Sjeveru. (Masovni pokret za okončanje stranog utjecaja u Kini, nepovjerenje prema politici Guomindanga, koji je surađivao s KP, i razbuktavanje socijalne revolucije naveli su britansku vladu da početkom 1927, još dok je Shanghai bio u vlasti vojnih diktatora, u međunarodnu koncesiju u Shanghaju pošalje jak vojni garnizon. Podrška zapadnih sila i prisutnost trupa ohrabrit će Jiang Jieshia da u gradu, oslobođenom 22. ožujka ustankom radnika predvođenih Komunističkom partijom, na čelu desnog krila Guomindanga 12-13. travnja izvrši kontrarevolucionarni prevrat u interesu krupne i kompradorske buržoazije). Duncanovo pismo je počinjalo ovako: Upravo Čitam jednu očaravajuću knjigu - Umijeće ratovanja - napisanu u Kini 500 godina prije naše ere. Ima u njoj jedna misao koja me podsjeća na tvoju teoriju bujice koja se širi. »Vojska se može usporediti s vodom: voda ostavlja suhima visoka mjesta i traži šupljine; vojska se umiče snazi i napada praznine. Protok vode je reguliran oblikom zemljišta; pobjeda se postiže djelujući u skladu sa stanjem kod neprijatelja.« Današnji kineski generali postupaju po drugom načelu iz ove knjige: »Najviše ratno umijeće je savladati neprijatelja bez borbe.« Čitajući knjigu i sam sam našao mnoga druga mjesta koja su se poklapala s mojim smjerovima razmišljanja, pogotovu ono, koje se stalno ističe, da treba postupati onako kako neprijatelj ne očekuje i ne pristupati izravno. Ona mi je pomogla da spoznam kako temeljne vojne misli, pa čak i one o taktici, uopće ne zastarijevaju. Nekih petnaest godina kasnije, usred drugoga svjetskog rata, više puta me posjetio kineski vojni izaslanik, sljedbenik Jiang Jieshia (Čang Kaj Šeka). Rekao mi je da su u kineskim vojnim akademijama moje knjige i djela generala Fullera bili glavni udžbenici, nakon čega sam ga pitao: »A Sun Zi?« On je odgovorio da se Sun Ziova knjiga štuje kao klasično djelo, ali da je mnogi mlađi oficiri smatraju zastarjelom i jedva vrijednom proučavanja u eri mehaniziranog oružja. Na to sam mu rekao da je vrijeme da se vrate Sun Ziu, jer je u toj rnaloj knjizi sadržano gotovo jednako onoliko osnova strategije i taktike koliko sam ja obuhvatio u više od dvadeset knjiga. Ukratko, Sun Zi je bio i ostaje najbolji kratki uvod u proučavanje ratovanja i, dok proširujemo svoje znanje o tom predmetu, valja mu se uvijek nanovo vraćati. B. H. Liddell Hart

UVODNA NAPOMENA SIMA QIAN, čije je monumentalno djelo Shiji (Povijesni zapisi ili Zapisi povjesničara) završeno nedugo nakog 100. godine prije naše ere, kazuje nam da je Sun Wu, rodom iz države Qi, svoje djelo Umijeće ratovanja darovao Heluu, kralju polubarbarske države Wu, posljednjih godina šestog stoljeća prije naše ere. Ali stotinama godina su se kineski naučenjaci pitali je li ta biografija pouzdana; većina se složila da knjiga vjerojatno nije bila napisana u vrijeme koje navodi Sima Qian. Proučavajući tekst došao sam do zaključka da su oni u pravu i da je mogla biti napisana u četvrtom stoljeću prije naše ere. Taj niz Sun Ziovih eseja ne zaslužuje našu pažnju samo kao antičko djelo. Umijeće ratovanja je mnogo više od toga. To je ozbiljan i obuhvatan rad koji se odlikuje opažajima i maštom zahvaljujući kojima mu je bilo stoljećima osigurano najistaknutije mjesto u kanonu kineske vojne literature. Djelo ovoga prvog »klasika rata« proučavalo je nekoliko stotina kineskih i japanskih vojnika i naučenjaka. Medu najistaknutijima bili su Cao Cao (155-220. godine naše ere), veliki general iz razdoblja Triju kraljevstava i osnivač dinastije Wei. U jedanaestom stoljeću njegovo tumačenje teksta, zajedno s napomenama deset cijenjenih komentatora iz doba Tang i Song dinastije uvezano je u »službeno« izdanje. U posljednoj četvrtini osamnaestog stoljeća to izdanje je bilo prerađeno i popraćeno bilješkama Sun Xingyana svestranog naučenjaka i proslavljenog kritičara. Otada se u Kini njegovo izdanje smatra standardnim i moj prijevod se temelji na njemu. Djelo Sun Zia prikazano je zapadnom svijetu prvi put 1772. godine u Parizu. Jezuit J. J. M. Amiot, misionar u Pekingu, objavio je svoje tumačenje Umijeća ratovanja u vrijeme kad je mašta francuskih umjetnika, intelektualaca i obrtnika umnogome bila pod utjecajem tek otkrivenog i uzbudljivog svijeta kineske umjetnosti i književnosti. Tadašnje novine su objavljivale povoljne recenzije i Amio-tova knjiga se mnogo čitala. Ponovno je objavljena u nekoj antologiji 1782. godine. Vjerojatno je to izdanje čitao Napoleon, što je nedavno potvrdio neki kineski izdavač. Kao mladi oficir budući je car vrlo mnogo čitao; malo je vjerojatno da su ovi jedinstveni eseji promakli njegovoj pažnji. Pored Amiotova prijevoda knjiga je četiri puta prevedena na ruski i bar jedanput na njemački. Ni jedan od pet prijevoda na engleski jezik ne zadovoljava; čak bi i onaj Lionela Gilesa (1910) mogao biti bolji. Sun Zi je spoznao da rat, »koji je od životne važnosti za državu«, treba proučavati i analizirati; on je učinio prvi pokušaj za koji se zna da formulira promišljenu osnovu za planiranje i vođenje ratnih operacija. Za razliku od većine grčkih i rimskih autora, Sun Zi nije bio prvenstveno zainteresiran za razradu ratnih varki ili za površne i prolazne tehnike vođenja rata. On je želio razviti sistematičnu raspravu koja bi vladarima i generalima pomogla da rat pametno privedu uspješnom završetku. On je vjerovao u to da vješt strateg mora biti u stanju svladati neprijateljevu vojsku i ne napadajući je, zauzeti njegove gradove neopsjedajući ih i srušiti vlast u njegovoj zemlji ne prljajući mačeve krvlju.

Sun Zi je vrlo dobro znao da borba nije sraz naoružanih ljudi. »Samo brojke«, govorio je on, »nisu nikakva prednost.« Smatrao je da su moral, um i okolnosti u ratu važniji od fizičkih

elemenata i upozoravao je vladare i zapovjednike da se ne uzdaju samo u vojnu snagu. On nije shvaćao rat samo kao klanje i rušenje; mislio je da je pravi cilj strategije da se sve zauzme nedirnuto ili gotovo nedirnuto.

Sun Zi je vjerovao da pažljivo planiranje temeljeno na pouzdanim informacijama o neprijatelju ubrzava vojno rješenje. Uvažavao je učinak rata na privredu i bez sumnje prvi je zapazio da vojne pothvate neizbježno prati povećanje cijena. - Ni jedna zemlja - pisao je - nije nikad imala koristi od dugotrajnog rata,

' Pravilno je procijenio utjecaj opskrbe na vođenje operacija, a među ostalim činiteljima raspravlja i o vezi između vladara i zapovjednika njegove vojske; o moralu, emocionalnim i intelektualnim kvalitetama dobroga generala; o organizaciji, manevru, kontroli, zemljištu i vremenu. Prema Sun Ziu, armija je instrument kojim se prethodno oslabljenom neprijatelju zadaje posljednji udarac. Prije nego što počnu neprijateljstva, tajni agenti treba da izoliraju neprijatelja od njegovih saveznika i razviju Široku podrivačku djelatnost. Među njihove zadatke spadalo je širenje lažnih glasina i zbunjujućih informacija, podmićivanje i pridobivanje činovnika, izazivanje i raspirivanje unutrašnjih neslaganja i stvaranje pete kolone. U međuvremenu bi špijuni, koji bi radili na svim razinama, davali točne podatke o situaciji kod neprijatelja. Na njihovim bi se izvještajima temeljili »pobjedonosni« planovi. Maršal Šapošnikov nije prvi koji je spoznao da je preduvjet pobjede »provođenje dobrih priprema u neprijateljskom taboru, tako da rezultat bude određen unaprijed«. Na taj način, nastavlja nekadašnji načelnik Generalštaba Crvene armije parafrazirati Sun Zia, »pobjednička armija napada demoralizirani! i već potučenu vojsku«.

Umijeće ratovanja je ostavljalo dubok trag u toku cijele kineske povijesti, a znatno je utjecalo i na japansku vojnu misao; to je izvor Mao Zedongovih strategijskih teorija i taktičke doktrine kineskih armija. Preko Mongola - Tatara stigle su Sun Ziove ideje do Rusije i postale sastavni dio njezine orijentalne baštine. Stoga Umijeće ratovanja treba da čita svatko tko želi bolje upoznati današnju strategiju tih dviju zemalja. S.B.G. PRIZNANJA Ova knjiga je znatno prepravljena verzija teze podnesene Oxfordskom sveučilištu u listopadu 1960. kao dio rada potrebnog za postizanje doktorata filozofije. Dok sam je pripremao za objavljivanje, pomagali su mi svojim poticajima i savjetima neki prijatelji koji su pročitali koncept i dali svoje opširne opaske. Među njima najviše kapetan bojnog broda B. H, Liddell Hart, kojem sam duboko zahvalan i za predgovor. Želim zahvaliti pukovniku Savilleu T. Clarku i pukovniku Robertu D. Heinlu, iz američke mornaričke pješadije, i kapetanu bojnog broda Robertu B. Asprevu na vrijednim kritičkim napomenama. Zahvalan sam pukovniku Susumi Nishiuri, načelniku Odjela za ratnu povijest Carskog ministarstva obrane u Tokiju, koji mi je pomogao da nabavim kopije raznih japanskih izdanja Sun Zia i The Japan Quarterlyza dopuštenje da reproduciram sliku »Sun Zi i konkubine«. Konačni koncept moga rada pročitao je profesor Norman Gibbs i moj oksfordski mentor dr. Wu Shih-ch'ang, čije su mi opaske svakako pomogle. Njegovo enciklopedijsko znanje klasičnoga kineskog jezika te poznavanje i povijesti i književnosti njegove zemlje pomogli su mi u razjašnjavanju mnogih konstrukcija i aluzija koje bi inače ostale neobjašnjene.

Želim zahvaliti: profesoru Dirku Boddeu i Princeton University Pressu za dopuštenje da citiram iz njegovog prijevoda Feng Youlanove (Fung Yu-lan) History of Chi-nese Philosophy; profesoru Robertu Hightoweru i Harvard University Pressu za dopuštenje da citiram njegov prijevod Han Shi Wai Zhuana; dr Lionellu Lanciottiju s Rimskog sveučilišta i listu »East and West« za upotrebu jednog paragrafa iz njegovoga znanstvenog eseja Lijevanje- mačeva i kineske legende u vezi s tim; i profesoru C. P. Fitzge-raldu i Cresset Pressu za dopuštenje citata iz China: A Short Cultural History.

Gospoda Kegan Paul, Trench, Trubner & Company ovlastili su me da citiram iz Chinese Political Thought autora Liang Ch'i-ch'aoa; dr Homer Dubs, umirovljeni profesor kineskoga s Oxfordskog sveučilišta, dopustio mi je da upotrebim nekoliko paragrafa iz Hsun Tzu, The Moul- der of Ancient Confucianism i The Works of Hsun Tzu, što je jedno i drugo objavio Arthur Probsthain, London, a dr Arthur Waley i gospoda George Allen & Unvin, Ltd, dopustili su reprodukciju jednog paragrafa uspjelog prijevoda dra Waleya The Anaiects of Confucius. Ovdje oda-jem priznanje i izdavačima Imprimerie Nationale (Pariz) za odobrenje citata iz najnovijeg izdanja Masperoova klasičnog djela La Chine Antigue.

Dr Joseph Needham s Cambridgeskog sveučilišta je u nekoliko navrata odvojio vrijeme od svog ozbiljnog posla da bi me uputio u tehnička pitanja u vezi sa starim kineskim oružjem i metalurgijom. On mi je omogućio da uspostavim vezu s drom Guo Moruoom (Kuo Mo Džo) i drom Gu Jiegangom s Kineske akademije u Pekingu. Ti su učenjaci Ijubezno odgovorili na moja razna pitanja u vezi s datumom nastanka Umijeća ratovanja. Profesor Homer Dubs i A. L. Sadler dali su mi brojne sugestije u vezi s vođenjem vojničkih poslova u staroj Kini isrednjovjekovnom Japanu, i sa zahvalnošću im odajem priznanje za njihovo praćenje napredovanja ove knjige. Pogrešno izvođenje zaključaka i greške u prijevodu treba pripisati isključivo meni.

S. B. Griffith Norcross Lodge Mt. Vernon Maine, U.S.A.

AUTOR

Stoljećima su bezbrojni kineski kritičari posvećivali veliku pažnju ispitivanju pisanih djela pripisivanih »klasičnom« razdoblju, vremenu od 551. godine pr.n.e. kada se vjeruje da je rođen Kong Fuzi (Konfucije) pa do 249. godine pr.n.e. kada je kralj Zhao iz dinastije Qin (Čin) likvidirao dinastiju Zhou (Ču). Jedan od glavnih rezultata truda koji su uložili ti učeni ljudi bio je ili da potvrde autentičnost djela koje ispituju ili da pobiju (što je bilo češće) tradicionalno vjerovanje o autentičnosti određenog djela. Tako su deseci tih učenih analitičara podvrgli ispitivanju i Umijeće ratovanja. Uopće uzevši oni su se složili u mišljenju da Trinaest poglavlja nije moglo biti sastavljeno oko 500. godine prije naše ere kako je tvrdio veliki povjesničar Sima Qian, nego da djelo pripada kasnijem razdoblju. U pouzdanost Sima Qianove biografije Sun Wua prvi je posumnjao Ye Zhengze, učenjak koji je živio u jedanaestom stoljeću za vladavine dinastije Song (Sung). On je zaključio da Sun Wu nije nikad postojao i da su Umijeće ratovanja što se pripisuje njemu »vjerojatno napisali polemičari« iz razdoblja Zaraćenih država (453—221. prije naše ere. 1 Suvremeni kineski učenjaci misle da razdoblje nazvano Zaraćene države počinje 453. prije n. e. kad je nestalo kraljevstvo Jin. Stari učenjaci su mislili da je to 403. god. pr.n.e., godina u kojoj je kralj Wei Lie iz dinastije Zhou ozakonio ono što su prije pedeset godina poduzeli klanovi Wei, Zhao i Han. Novija istraživanja često mijenjaju raniju periodizaciju, te se ovdje dani datumi mogu razlikovati od onih u ranije ili kasnije objavljenim djelima o Kini.). Kao dokaz da je u pravu, napomenuo je da Sun Wu(koji je prema Sima Qianu bio general u državi Wu u vrijeme vladavine kralja Helua) nije spomenut u Zuo Qiumingovu komentaru Analima Proljeća i jeseni države Lu. Napomenuo je i da su vojskama iz razdoblja Proljeća i jeseni (771-481. prije naše ere) stalno zapovijedali vladari, članovi njihovih obitelji, moćni vazali ili povjerljivi ministri, a profesionalni generali su dobili komandu tek u razdoblju Zaraćenih država (Kad je vojvoda Wen 636. pr. n. e. reorganizirao armije države Jin, zapovjedništvo nad svakom kolonom povjerio je jednom moćnom vazalu. U državi Qi trima su kolonama zapovijedali vladar, prijestolonasljednik i drugi sin. Kad je vojska kralja Heiua zauzela Chu 506. pr. n. e., njome je zapovijedao prvi ministar, Wu Zixu. Sve do razdoblja Zaraćenih država nije bilo generalskih činova. Ovaj kritičar se spominje u Weishu Tongkao, str. 939. (Podaci o izvorima iz kojih se citira nalaze se u Bibliografiji na kraju knjige, op. ur.) Prema tome, kaže on, »teškoće« koje nastaju zbog toga što se operativno rukovodi iz glavnoga grada, »nisu postojale u Proljeću i jeseni i počele su tek u vrijeme Zaraćenih država«. Njegov suvremenik Mei Yaochen (jedan od tumača Umijeća ratovanja) tvrdi: »Ovo je knjiga teorija razdoblja Zaraćenih država kada je svatko želio nadmudriti svog protivnika.« Na takvo shvaćanje se oborio drugi učenjak iz vremena dinastije Song, Song Lian, koji prihvaća tradicionalnu biografiju, ali nije uvjerljiv kad je brani. Kritičar iz vremena dinastije Qing (Čing), Yao Qiheng (rođen 1647. godine) u svojoj Studiji starih i suvremenih apokrifnih knjiga naveo je dva razloga zbog kojih sumnja u autentičnost Sun Zia. Prvo ističe (kao što je to već ranije učinio Ye Zhengze) da se ni autor ni knjiga koja mu se pripisuje ne spominju u Zuovu komentaru. Ako je Sun Wu uistinu »potukao (državu) Chu, ušao u njenu prijestolnicu Ying i postigao velike zasluge« kako se onda dogodilo, pita on, da autora takvih

»zapanjujućih uspjeha« ne »spomene« Zuo Qiuming koji je »bio tako detaljan pišući o svemu iz države Wu«? On se slaže s Yeom da je priča o Sun Ziovu eksperimentu s konkubinama kralja Helua »fantastična« i da ne treba u nju vjerovati (Isto. Ta priča i nije toliko »fantastična« da joj se ne bi moglo vjerovati. Kineska povijest je isprepletena i fantastičnijim pričama. Takva vrsta kritike nije objektivna i ne treba je uzimati u obzir.), i s odobravanjem navodi ono što Ye kaže o izvršenju vojničke zapovijedi, a što on smatra »dubokom« opaskom. Napokon: rata, taktici vođenja bitaka i planiranju odnosi na Proljeće i jesen.« U Povijesti kineske filozofije Feng Voulan (po Wadeo-voj transkripciji Fung Yu-lan) više puta skreće pažnju na problem autorstva ranih radova. U jednoj raspravi o Moziu (479-381 pr. n. e.) on piše:

Koliko danas znamo, najranije djelo od svih ikada napisanih, i to više u privatnom nego u službenom svojstvu, jest Lunyu najjednostavniji i najkraći zapis Kong Fuziovih (Konfucije) izreka. Kasnije ... vidan je napredak od nepovezanih razgovora te vrste do zapisa razgovora znatne duljine iznesenih u obliku pripovjedaka. To je prvi veliki razvoj u stilu pisanja filozofa Zaraćenih država. Kasnije su ti zapisi poprimili oblik pravih eseja (Fung Yu-lan, History of Chinese Philosophy, l, str. 80-81. (Kod nas je prevedena kraća verzija djela: Fung Ju-lan, Istorija kineske filosofije, Nolit, Beograd, 1971, op. ur.)

Stoga je struktura odnosno oblik kazivanja nekog djela važan pokazatelj njegove starosti. Način na koji Sun Zi razvija temu prvi put se susreće u kineskoj literaturi razdoblja Zaraćenih država. Kako kaže Feng Voulan, u razdoblju Proljeća i jeseni nitko »nije pisao knjige pod svojim imenom izražavajući svoje mišljenje koje bi se razlikovalo od povjesnih ili drugih radova koji su nastali u izravnoj vezi sa službenim položajem«. I raniji učenjaci su došli do istog zaključka; Feng citira istaknutog povjesničara osamnaestog stoljeća Zhang Xuechenga kao potvrdu svojim pogledima: U ranom razdoblju nije se uopće znalo za (privatno) pisanje knjiga. Službene osobe i učitelji čuvali su književne zapise, a povjesničari su zapisivali tok događaja... Tek kad su vremena postala nesređena, učitelji i učenjaci su počeli (privatno) podučavati ono što su htjeli... Oni koji su se slagali sa Song Lianom da je biografija Sun Zia u djelu Shiji vjerodostojna, polazili su prije svega od onih mjesta u tekstu koja se odnose na neprijateljstvo između država Wu i Yue i zaključili su da je Sun Zi morao živjeti prije nego što je država Yue uništila državu Wu 474. pr.n.e. U VI poglavlju Sun Zi kaže da, iako su trupe države Yue bile brojne, njihova brojnost ne bi ništa doprinosila »rezultatu«. Zatim opet u XI poglavlju, kad govori o usaglašenom djelovanju svih sastavnih dijelova jedne armije, kaže da su ljudi države Wu i Yue, iako neprijatelji, u čamcu koji ljuljaju valovi surađivali »jednako kao što desna ruka usklađuje svoj rad s lijevom«. Bez obzira na sve, mjesta na koja se oni pozivaju ne potvrđuju neophodno tradicionalno prihvaćeno vrijeme nastanka djela. Ona su možda namjerno ubačena da bi se navelo čitaoce na pomisao kako je knjiga mnogo starija nego što zapravo jest. Takve povijesne aluzije spadaju u tehniku falsificiranja književnosti koje je cvalo pogotovu u razdoblju Zaraćenih država kad su anonimni pisci često željeli svojim radovima dati ugled starine. U prvoj izreci u XIII poglavlju kaže se da se u toku rata »prekida posao sedam stotina tisuća obitelji«. Po tome je sovjetski sinolog N. Konrad zaključio da je autor živio u vrijeme poljoprivrednog sistema poznatog kao jingtian a koji Konrad poistovećuje s pretežno »robov- skom« privredom. Isto tako Konrad se poziva na ona mjesta iz XI poglavlja koja govore o kraljevima hegemonima kao na potvrdu svoje teorije da ovog klasika treba smjestiti u razdoblje wu ba ili »pet gospodara zaštitnika«, odnosno u sedmo ili najkasnije rano Šesto stoljeće prije naše ere. To su površinski najjači argumenti u prilog tradicionalnom datumu, a ako se prihvati Konradova pretpostavka, onda čak i nekom ranijem. Učenjaci se nisu složili u tome je li uopće postojao poljoprivredni sistem opisan izrazom jingtian (doslovno»dobro polje«). Neki smatraju da je na odvojenim područjima postojao od ranog razdoblja dinastije Zhou (odnosno kasnog dvanaestog stoljeća prije naše ere) dok ga nije ukinuo Shang Yang ubrzo nakon 340. prije naše ere. Hu Shi je tvrdio da je to zapravo bila jedna ratarska utopija u snovima kroničara-idiličara. Maspero, koji je vjerovao da je postojala, rekao je da je u Jinu bio taj sistem ukinut prije nego što je ta država propala. On piše:

...Tako je Jin bila prva zemlja u kojoj je nestao stari komplicirani sistem jing - Zamijenio ga je jednostavniji sistem dodjeljivanja zemlje obiteljima, a ne više grupama obitelji. Iako taj sistem još nije seljacima davao zemlju u vlasništvo, ipak je značio korak naprijed (Maspero, La Chine Antigue, str. 267. Duyvendak misli da je takav sistem uistinu postojao. Vidi Book of Lord Shang (prev. Duyvendak, v. Bibliografiju, op. ur.)- stranice 41-42 i bilješku 1. Profesor Dubs opisuje sistem u History of the Former Han Dynasty (III, stranice 519-21) i kaže: »Konfucijanska predaja govori da je taj sistem bio uobičajen u vrijeme dinastije Zhou u svim ravničarskim predjelima te da su i druge vrste zemljišta bile proporcionalno isparcelirane.« On dodaje da je to izvrsno izgledalo »na papiru«, ali čini se da je bio sumnjičav u vezi s elastičnošću u praktičnoj primjeni. Postoji mogućnost i da je autor Umijeća ratovanja svoje informacije o tom sistemu izvukao iz Mengziovih radova.

I Hu Hanmin i Liao Zhongkai smatraju da je sistem jingtian postojao. Akademski rat koji se vodio u stručnim Časopisima i koji je izazvao Hu Shi trajao je nekoliko godina, ali pitanje je ostalo neriješeno).

Mengzi (Mencije, 398-314. prije naše ere) opisuje takav sistem, ali neki kritičari misle da je to plod njegove bujne mašte, i jedan učenjak je pisao: »Mora biti da je to neki idealni sistem koji je izmislio sam Mengzi. Nije vjerojatno da je mogao postojati sistem tako oštro određen.« Pa ipak, Sun Zi se neizravno poziva na takav način obrade zemlje, što znači da je ili vidio tako nešto na djelu ili da je Čitao o tome. U sistemu jingtian zemlja se oko nekog središnjeg dijela koji su obrađivali za feudalca dijelila na osam seljačkih obitelji (vidi znak jing). (Seljaci nisu bili robovi već strogo nadzirani i organizirani kmetovi: Sav život kmeta, javni i privatni, bio je izrežiran, ali režiser nije bioon, nego zajednica, vladar i svaki od funkcionara te zajednice posebno. Svake godine je posebnim agentima predavao kulture koje je morao uzgajati i prinos sjetve i žetve; posebno su bili oni koji su mu zapovijedali kada će napustiti zimsku nastambu i otići raditi na polja i opet kada će napustiti polja i zatvoriti se u kuću; neki treći su se opet bavili njegovom ženidbom; Četvrti su parcelirali zemlju i dodjeljivali je seljacima prema broju djece. (Maspero, La Chine Antique, str. 95) Protiv Konradove hipoteze o »robovskoj privredi« govore i Sun Ziova briga o blagostanju naroda i spoznaja da za uspješno vođenje rata treba održavati moral naroda i vojske; to je nespojivo s društvom u kojem se način proizvodnje temelji na robovlasništvu. (Pitanje nije riješeno. O tzv. azijskom načinu proizvodnje v. »Marksizam u svetu«, br. 7, IC Komunist, Beograd, 1980, op. ur.) Ono što bi proizveli na dodijeljenoj im osmini, bilo je vlasništvo seljaka. Ako bi neki fizički sposoban mladi čovjek iz nekog od tih kućanstava bio pozvan u vojsku, bilo je normalno da njegov posao na obradi zemlje obavljaju ukućani iz onih ostalih sedam kućanstava iz kojih nitko nije uzet u vojsku. Tako kad je bilo mobilizirano stotinu tisuća ljudi, bio je »narušen red« u radu sedam stotina tisuća obitelji. Ali ako je takav sistem uistinu postojao stotinama godina prije 350. godine prije naše ere, očito je da uopćeno pozivanje na takve prilike ne može biti od velike vrijednosti za utvrđivanje točnog datuma dokumenata. Isto tako ni izraz »kralj hegemon« ne mora obavezno biti dokaz da je Umijeće ratovanja sastavljeno u povijesnom razdoblju »gospodara zaštitnika« (wu ba). Još oko 250. prije naše ere nalazimo da Han Feizi kaže kako je »najviši zadatak 'gospodara ljudi 'da postane Vladar hege- mon'«. Izraz »kralj hegemon« upotrebljen je u Umijeću ratovanja u smislu u kojem je Han Feizi upotrebio izraz »vladar hegemon«.U staroj Kini na rat se gledalo kao na viteško nadmetanje. Stoga se odvijao po kodeksu kojega su se obično držale obje strane. U Zuozhuanu su nađene mnoge ilustracije toga. Na primjer, 632. prije naše ere je zapovjednik države Jin nakon Što je potukao državu Chu kod Chengpua dao pobijeđenom neprijatelju hrane za tri dana. Tu ljubaznost mu je kasnije uzvratila armija Chua koja je pobijedila kod Bija. Ali u vrijeme kad je pisano Umijeće ratovanja toga kodeksa se već dugo nitko nije pridržavao. U razdoblju Proljeća i jeseni vojske su bile malene, nedjelotvorno organizirane, obično nestručno vođene, bijedno opremljene, loše obučene i neredovito opskrbljivane. Mnogi pohodi završili su porazom samo zato jer vojska nije mogla naći ništa za jelo. Invazija države Chu koju je poduzela država Wu 506. godine pr. n. e. i koja je krunisana zauzimanjem i rušenjem Yinga, prijestolnice države Chu, jedan je od rijetkih primjera uspješne duge kampanje u cijelom razdoblju Proljeća i jeseni, kad su se problemi obično rješavali u jednom danu (Jednostavno je nemoguće iznositi općevažeće tvrdnje u vezi s kineskom vojnom povijesti. Često su pohodi bili prekidani zbog pobune u zemlji, zbog pokušaja puča, ili zbog nekoga iznenadnog napada poduzetog dok je

vojska bila odsutna.). Jasno, ponekad su gradovi bili opsjedani dulje vrijeme i vojske držane na bojnom polju. Ali takve operacije nisu bile normalne, prvo stoga jer su bile nepraktične, a drugo jer se smatralo kršenjem morala ako bi se vojska držala u vrijeme poljskih radova. Autor Umijeća ratovanja živio je u vrijeme kada se i velike vojske znalo dobro organizirati i obučavati i kad su njima zapovijedali profesionalni generali. U početnoj izreci II poglavlja u raspravi o problemima ratnih financija, opskrbe i popune, govori se o »stotinu tisuća naoružanih vojnika«. U Kini nisu postojale tako velike vojske prije 500. godine prije naše ere. Vojske o kojima raspravlja Sun Zi bile su sastavljene od taktičkih elemenata sposobnih za nezavisne i koordinirane manevre i koji su se, uz upotrebu zvona, gongova, bubnjeva, zastava i barjaka, nalazili pod kontrolom. Neuv-ježbani seljaci-regruti u razdoblju Proljeća i jeseni sigurno nisu mogli biti sposobni za takve manevre. Sun Ziova određenja svojstava koja mora imati dobar general pokazuju da on nije smatrao obaveznim da visoke dužnosti u vojsci budu povjerene pripadnicima nasljedne aristokracije, kao što je ranije bio običaj. Pažnja koju je posvetio odnosu između zapovjednika na terenu i vladara pokazuje da je želio uspostaviti autoritet profesionalnog generala. U III poglavlju navodi načine kako sve vladar može unesrećiti vojsku ako se miješa u njezine operacije i administraciju. A u poglavlju VIII uvjerava da general kojemu se povjeri zapovjedništvo ne mora slijepo slušati zapovijedi vladara, nego mora postupati prema okolnostima. Takvo shvaćanje sasvim odudara od tradicionalne misli. U XIII poglavlju Sun Zi opisuje organizaciju, financiranje i rukovanje tajnim operacijama. U vezi s tim kaže da će prosvijećeni vladar i mudar general postići rezultate koji ih uzdižu iznad prosječno sposobnih ljudi ako budu znali predviđati razvoj događaja. Uvjerava da se to ne može postići po nekom duhu svetom, zahvaljujući nadnaravnim bićima, niti na osnovu iskustva iz prošlosti, nego samo uz pomoć ljudi koji znaju prilike kod neprijatelja. Njegovo preklinjanje da se ne vjeruje u gatanje i proricanje (koje, kako je smatrao, treba strogo zabraniti) suprotno je običajima u razdoblju Proljeća i jeseni kad se općenito vjerovalo u duhove i nije se poduzimao nikakav korak koji bi mogao utjecati na sudbinu vladarske kuće prije nego Što bi se na kornjačevini i stolisniku gatanjem »pogledalo« što je sudbina predvidjela (Kong Fuzi (Konfucije) bio je već izrazio svoj skepticizam kad su ga pitali o svijetu duhova. Očito je on bio jedan od prvih koji su io učinili.). Sun Ziova teorija rata i strategije i njegova nauka o taktici povezane su, naravno, s problemom datiranja djela. Budući da je rat od životne važnosti za državu i da o njemu ovisi njeno održanje ili propast, mora se temeljito istražiti. Tako ovaj klasik svojim početnim izrekama iznosi metodu analize Činitelja vojne moći. Taj je proces, opisan kao »procjena situacije«, racionalan i jedva da bi se mogao uklopiti u način razmišljanja iz razdoblja Proljeća i jeseni kada su se vladari upuštali u vojne pothvate da zadovolje neki svoj hir, da se osvete zbog omalovažavanja ili uvrede, ili radi pljačke. Kad je Sun Zi pisao svoje djelo, rat je postao opasan posao, sredstvo kojem se pribjegavalo kad bi druga sredstva bila iscrpljena. On je govorio da je najbolja politika »napasti neprijateljske planove«; zatim ostaviti ga bez saveznika, jer »vrhunac umijeća je pokoriti neprijateljsku vojsku bez borbe«. To pokazuje da je on spoznao kako rat nije vise podesna razbibriga dokoličara, nego osnovni instrument državništva. Strategijske i taktičke doktrine razvijene u Umijeću ratovanja temelje se na obmani, stvaranju privida radi dovođenja neprijatelja u zabludu, neizravnom pristupu, prilagođavanju situaciji u kojoj se nalazi neprijatelj, elastičnom i koordiniranom manevru pojedinačnih borbenih elemenata i brzoj koncentraciji protiv slabih točaka. Da bi se takva taktika mogla s uspjehom primjenjivati, potrebne su vrlo pokretne i dobro obučene jurišne i elitne trupe. Takve formacije nisu bile uobičajene sve do razdoblja Zaraćenih država. U, II i ponovo u V glavi na specifičan se način spominje samostrel. Najprije se kaže: »troškovi koje vlada ima zbog polomljenih kola. iscrpljenih konja, dotrajalih štitova i šljemova, strijela i samostrela...«; a zatim: »njegova moć je kao kod dokraja zategnutog samostrela; a izbor pravog trenutka (za napad) je kao otpuštanje otponca.« Nije točno određeno kad je uveden samostrel koji je revolucionirao kineski način vođenja rata; mnogi

učenjaci kažu da je to bilo oko 400. godine prije naše ere. Prvi put se spominje u Sima Qianovu opisu borbe koja se vodila kod Mafinga 341. godine prije naše ere kad je Sun Bin, glavni strateg Qija, potukao vojsku Weja kojom je zapovijedao njegov nekadašnji prijatelj Pang Juan. Sun Bin je postavio u zasjedu deset tisuća strijelaca i oni su praktično satrli neprijatelja. Ponovo u XI poglavlju Sun Zi upotrebljava izraz »otpuštanje otponca«, kao figuru kojom opisuje naglo oslobađanje potencijalne moći neke vojske. Izraz jin u značenju »novac« ili »kovani novac«, počeo se upotrebljavati u razdoblju Zaraćenih država. Iako se novac kovao u raznim oblicima u vrijeme kasnog Proljeća i jeseni, ipak je njegovo prihvaćanje kao sredstva razmjene neizbježno bilo postupan proces. Izvjesno je da se izraz koji izričito opisuje kovani novac ne bi mogao u tekstu upotrebiti pet puta da taj novac tada nije bio u općenitoj upotrebi. Izraz koji znači »oklopljena vojska« ili »vojska koja nosi oklope« nalazi se u prvoj izreci II poglavlja.U razdoblju Proljeća i jeseni nije bilo »oklopljene vojske«. U ono vrijeme su samo shi-I (Jedino su shi smjeli u bitku odlaziti bojnim dvokolicama, a to je bila povlastica koju su imali i u miru.) - plemstvo koje se vozilo na dvokolicama - i njihovi najbliži pratioci nosili primitivne oklope od lakirane kože ili preparirane kože nosoroga. Pješadija je imala podstavljene kaputiće; tek mnogo kasnije opskrbili su je i zaštitnom opremom od preparirane kože morskog psa ili od životinjske kože. Sun Zi je jedanaest puta upotrebio znak zhu u smislu »vladar«. U razdoblju Proljeća i jeseni to je bio znak za »gospodara« i upotrebljavao se pri oslovljavanju ministara. Tek kasnije se njegovu značenju priključio i pojam »vladar«. Taj anakronizam zapazio je Yao Nai, učenjak iz vremena dinastije Qing. U VII poglavlju nalazimo: »Na usiljenom maršu od pedeset lija stradat će zapovjednik prethodnice (shang ariny)«. Upotreba izraza shangjiang., zhongjiang i xiajiang za označivanje generala koji su zapovijedali tradicionalnim »trima vojskama« (prethodnicom, glavninom i začeljem) nije bila rasprostranjena sve do razdoblja Zaraćenih država. Dva izraza koji se nalaze u XIII poglavlju, nazvanom »Upotreba tajnih agenata«, nisu imala ono specifično značenje u kom su upotrebljena u svom kontekstu sve do razdoblja Zaraćenih država. To su yezhe, što znači »komornik«, »prihvatitelj« ili »vratar« i sheren što znači »pratilac« ili »stražar«. Sun Zi je vjerovao da je u ratu stalna jedino mijena i da bi to pokazao, upotrebio je nekoliko govornih figura, medu kojima i onu o tome da »od pet elementa, ne prevladava neprestano jedan«. Teorija stalne mijene pet »sila« ili »elemenata«, tj. zemlje, drva, vatre, metala i vode, nije se razvila kao filozofski koncept sve do razdoblja Zaraćenih država. Čini se da su u ranijim razdobljima na njih gledali kao na pet elementarnih supstancija. Nije bez značenja da Sun Zi ne govori o konjici. Konjica i nije bila sastavni dio kineske vojske do 320. godine pr.n.e. kad je kralj Wu Ling iz države Zhao uveo nju i — hlače. Logično je pretpostaviti da bi Sun Zi spomenuo konjicu da je znao za nju. To je zanimljivo negativnosvjedočanstvo da Umijeće ratovanja nije napisano u trećem stoljeću prije naše ere, kao što je to tvrdio Maspero (Maspero je pretpostavljao da je Umijeće ratovanja — koje je on opisivao kao »djelce« (La Chine Antigue, str. 328) i »onaj mali rad« (isto, opaska 1) - falsifikat iz trećeg stoljeća prije naše ere i da se ne može sigurno pripisati ni Sun Binu ni njegovu »legendarnom pretku«.). Tako se za utvrđivanje datuma nastanka djela oslanjamo na ono što nam ono samo pruža, a to je najbolji izvor, dokaz koji gotovo izvan svake sumnje pokazuje da je djelo napisano bar stoljeće (a najvjerojatnije stoljeće i pol) poslije no što kaže Sima Qian. Stoga prvoga od vojnih klasika možemo smjestiti otprilike u razdoblje između 400. i 320. godine prije naše ere. Gdje je dakle izvor legende o Sun Ziu koju je veliki povjesničar učvrstio? Kako objasniti vezu između toga Sun Zia iz legende i države Wu? Profesor Gu Jiegang iznio je ovu oštroumnu teoriju:

Može se pretpostaviti da je Tian Ji bio general, a Sun Bin strateg u vrijeme kad je država Qi, 341. godine prije naše ere, poslala kaznenu ekspediciju protiv države Wei da bi se Han oslobodio opsade. Kasnije je Tian Ji pobjegao k Chuu i Chu ga je proizveo u svog vazala u Jiangnanu, a to je teritorij države Wu. Mora biti da je Sun Bin slijedio Tian Jija u područje Jiangnana i ondje napisao Sun Zi Bingfa. Kasnije su svi pravili kronološku grešku i pisali kao da je on živio u razdoblju Proljeća i jeseni i uz to su stvorili legendu o Sun Wuu koji je pomagao Heluu prilikom invazije na Chu, a tu priču prihvatio je i Sima Qian (Osobna prepiska).

U vrijeme kada je, prema toj pretpostavci, Sun Bin pisao Trinaest poglavlja, nije se smatralo povredom etike pripisati djelo nekome za koga se tvrdilo da je živio stoljeće i pol ranije. Ili su, kao što smatra profesor Gu Jiegang, jednostavno »ljudi« počinili »kronološku grešku«? Doktor Guo Moruo piše: »Biografija Sun Wua nije pouzdana; ona je izmišljena. Sun Zi Bingfa je djelo pisano u razdoblju Zaraćenih država; ne zna se tko je autor. Teško je utvrditi je li autor Sun Bin.« Možda je ovo djelo bilo sažet prikaz učenja nekoga nepoznatog stratega iz razdoblja Zaraćenih država. Kong Fuziovi Analekti upravo su takva kompilacija. Kao što ističe Feng Youlan, teško je odrediti autorstvo za stara književna djela: Očito je da u staroj Kini pojam autorstva nije bio dokraja razjašnjen, pa kad nađemo neko ime iz razdoblja Zaraćenih država ili nekoga ranijeg vremena, to ne mora obavezno značiti da je prvotno tu knjigu napisao baš taj čovjek. Prema ondašnjim shvaćanjima nije bilo važno što je djelo izvornoga autora, a što su dodavali njegovi sljedbenici, tako da danas to više i nije moguće odrediti (Fung Yu-lan, History of Chinese Philosophy, str. 20. Ali Sun Xingyan, čije je izdanje klasika bilo standardom gotovo dva stoljeća, bio je uvjeren da je Sun Zi napisao ovo djelo. Kad bi filozofi napustili ovaj svijet, njihovi bi sljedbenici i učenici od svojih bilješki složili knjige. No ovu je knjigu Sun Zi pisao svojom rukom. Ona, štoviše, prethodi Lieziu. Zhuangziu (Ćuang Će), Mengziu i Xunziu i uistinu je stara knjiga. (Wcishu Tongkao, str. 941. Tvrdi se da su navedena djela napisana kako slijedi: u trećem stoljeću prije naše ere; između 369. i 286 (?) prije naše ere; između 372. i 289 (?) prije naše ere; sredinom trećeg stoljeća prije naše ere.) I tako smo se napokon i mi našli u istom ćorsokaku kao i Yao Qiheng prije tri stoljeća. Ne znamo je li taj Sun Wu postojao; ne znamo je li on napisao djelo koje mu se pripisuje i stoga smo prisiljeni, kao i istaknuti učenjak iz vremena dinastije Qing, svrstati Sun Zi u kategoriju »neutvrđeno autorstvo«. Ali originalnost, postojanost stila i razvijanje teme navode na zaključak da Trinaest poglavlja nisu kompilacija, nego da je to napisao pojedinac koji je imao stvaralačke maste i mnogo praktičnoga ratničkog iskustva.

I - PROCJENA SITUACIJE

(Naslov ovog poglavlja može se protumačiti i kao »ratni plan« ili »proračuni«. U izdanju Sedam vojnih klasika nazvan je »Prethodni proračuni«. Tema o kojoj on najprije raspravlja ovdje je nazvana »Procjenom situacije«.)

Sun Zi kaže: 1. Rat je od životne važnosti za državu; to je područje u kojem se rješava biti ili ne biti; to

je staza koja vodi u sigurnost ili propast. (Ili »jer je (bojno polje) mjesto gdje se rješava pitanje života i smrti (a rat) put da se ostane živ ili propadne«.) Stoga je nužno dobro ga proučiti. Li Quan: »Oružje je alat zlog znamenja.« Rat je ozbiljno pitanje koje ne možemo shvatiti ako u nj ulazimo bez potrebnog razmišljanja.

2. Ratnu situaciju moramo razmatrati uzimajući u obzir pet temeljnih činilaca i uspoređujući sedam elemenata koje ćemo kasnije nabrojiti. Tako spoznajemo ono što je bitno.

3. Prvi od tih činilaca je moralni utjecaj (Ovdje je dao (uvriježeno Ino) preveden kao »moralni utjecaj«. Obično se prevodi kao »put« i l i »ispravan put«. U knjizi se odnosi na moral vlade, pogotovo suverena. Ako suveren vlada pravedno, dobro hotno i ispravno, on ide »pravim putom« ili »pravom stazom« i tako vrši veliki moralni utjecaj; drugi vrijeme; treći, zemljište; četvrti, zapovjedništvo; peti, doktrina. Zhang Yu: Takva sistematizacija je savršeno jasna. Kad se digne vojska radi kažnjavanja napadača, hramsko vijeće najprije razmotri primjerenost ponašanja onih koji su na vlasti i analizira da li im njihov narod vjeruje; zatim je li godišnje doba povoljno za rat i, na kraju, koje teškoće će stvarati samo zemljište na kojem će se ratovati. Kad se temeljito razmotre te tri okolnosti, onda se određuje general koji će povesti ljude u napad (Na kineskom jeziku postoje mnogo točniji izrazi koji se ne mogu jednoobrazno prevoditi našom riječju »napad«. Zhang Yu ovdje upotrebljava izraz koji doslovno znači: »radi kažnjavanja zločinaca«, a to je izraz koji se primjenjivao za napad na pobunjenike. Drugi znakovi imaju veoma određena značenja kao »radi potajnog napadanja«, »radi iznenadnog napadanja«, »radi ugušenja pobune«, »radi potčinjavanja«, itd.). Kad jedinice pređu granice, odgovornost za poštivanje zakonitosti i poretka prelazi na generala. 4. Kad govorim o moralu, mislim na izvor sklada između naroda i njegovih vođa, odnosno je li narod spreman slijediti ih u život i u smrt ne plašeći se smrtne opasnosti (ili »Moralni utjecaj je ono zahvaljujući čemu narod živi u skladu sa svojim nadređenima « . . . Cao Cao kaže da ljude treba »poučavajući ih«voditi kako da se pravilno ponašaju.). Zhang Yu: Kad s narodom postupamo dobrohotno, pravedno i ispravno i zadobijemo njegovo povjerenje, vojska je jednodušna i svi su sretni da služe svojim vodama. Knjiga mijena (Yijing, Knjiga mijena, jedno od »pet klasičnih djela«, prvotno priručnik za gatanje, kasnije osnova filozofskih razmatranja, svjedočanstvo o temeljnim duhovnim preokupacijama starih Kineza. Prevedeno kod nas.) kaže: »U sreći koju osjete zbog prevladanih teškoća, ljudi zaboravljaju na opasnost od smrti.«

5. Činilac vrijeme moramo shvatiti kao uzajamno djelovanje prirodnih sila; kako će djelovati zimska hladnoća i ljetne vrućine i kako će se provoditi ratne operacije u skladu s godišnjim dobima.

6. Pojam zemljište odnosi se na razdaljine, prohodnost terena, je li otvoren ili uzak, kakvi su izgledi da se na njemu izgine ili očuva život.

Mei Vaochen:... Kad raspoređujemo vojsku, najvažnije je da unaprijed znamo uvjete na terenu. Ako znamo koliko je što udaljeno, možemo primijeniti izravni ili neizravni plan. Ako znamo koliko je teren prohodan, možemo ocijeniti je li bolje upotrebiti pješadiju ili konjicu. Ako znamo gdje se zemljište sužava, a gdje je otvoreno, možemo procijeniti koliko će naših jedinica biti potrebno. Ako znamo gdje ćemo se sraziti s neprijateljem, znamo kada ćemo

koncentrirati ili podijeliti snage. (»Poznavajući tlo života i smrti ovdje je dano kao: »Ako znate gdje ćete se sraziti s neprijateljem«.) 7. Pod zapovjedništvom razumijevam generalove kvalitete: mudrost, iskrenost,

čovjekoljublje, hrabrost i strogost. Li Quan: General mora imati tih pet vrlina. Zato se u vojsci o njemu govori »poštovani«. Du Mu:... Ako je mudar, zapovjednik će biti sposoban spoznati promjenu uvjeta i brzo prema tome postupiti. Ako je iskren, njegovi ljudi će uvijek biti sigurni da će za nešto biti nagrađeni, a za drugo kažnjeni. Ako je čovjekoljubac, on voli ljudstvo, suosjeća s njim i cijeni njegovu marljivost i trud. Ako je hrabar, on pobjeđuje iskorištavajući priliku bez oklijevanja. Ako je strog, njegove jedinice su disciplinirane, jer prema njemu osjećaju strahopoštovanje i boje se kazne.

Shen Baoxu... je rekao: »Ako general nije hrabar, on neće moći pobijediti sumnje ili ostvariti velike planove.«

8. Govoreći o doktrini, imam u vidu organizaciju, ostvarivanje nadzora, dodjelu odgovarajućih činova oficirima, utvrđivanje putova opskrbe i nabavke najvažnijih artikala potrebnih vojsci.

9. Nema generala koji nije čuo za tih pet uvjeta. Pobjeđuju oni koji ih imaju; gube bitke oni koji ih nemaju.

10. Stoga pri razradi planova uspoređujemo sljedeće elemente procjenjujući ih što brižljivije možemo.

11. Ako kažeš koji vladar ima moralnog utjecaja, koji je zapovjednik najsposobniji, koja vojska ima prednosti zahvaljujući prirodnim uvjetima i terenu, u kojoj se jedinici bolje provode propisi i zapovijedi, koje su jedinice jače (u ovoj i u sljedećim dvjema izrekama navodi se sedam elemenata o kojima se govori u drugoj izreci);

Zhang Yu: Brojne bojne dvokolice, konji brzi, jedinice hrabre, oružje oštro - tako da čim čuje kad bubanj označi napad, vojska osjeti radost, a bijesni kad čuje gongove koji obznanjuju povlačenje. Jak je onaj koji je takav. 12. Čiji su oficiri i ljudstvo bolje obučeni; Du You:... Stoga je učitelj Wang rekao: »Ako oficiri nisu navikli na strogu obuku, oni će se u borbi zabrinuti i oklijevat će; ako generali nisu temeljito obučeni, oni će u sebi osjetiti strah kad se nađu pred neprijateljem.« 13. I koji na prosvjećeniji način provode politiku na građivanja i kažnjavanja; Du Mu:Ni u jednom ni u drugom ne smije se pretjerati. 14. Ja ću moći unaprijed reći koja će strana pobijediti a koja izgubiti. 15. Ako upotrebimo generala koji prihvaća moju strategiju, on će sigurno pobijediti. Zadržimo

ga! Ako upotrebimo generala koji se ne obazire na moju strategiju, on će sigurno izgubiti. Otpustimo ga!

16. Imajući na umu prednosti moga plana, general mora stvoriti situacije koje će pospješiti njihovo oživotvorenje. Kad to kažem, mislim da on mora hitro postupati u skladu s prednostima koje ima, i tako uvijek održavati ravnotežu.

17. Svaki se rat osniva na varkama. 18. Stoga, kad smo jaki, moramo se pretvarati da smo nejaki; kad smo aktivni, praviti se da

smo neaktivni. 19. Kad smo blizu, nastojimo ostavljati dojam da smo daleko; kad smo daleko, kao da smo

blizu. 20. Navucimo neprijatelja na mamac i prevarimo ga; ponašajmo se kao da kod nas vlada

nered, a onda ga napadnimo. Du Mu: Li Mu, general države Zhao, raspustio je stada stoke s njihovim pastirima; kad su Xiongnui malo napredovali, on se tobože povukao ostavivši za sobom nekoliko tisuća ljudi, kao da ih je napustio. Kan se obradovao kad su mu to saopćili i na čelu jakih snaga dojurio do tog mjesta. Li Mu je rasporedio većinu svojih jedinica na desno i lijevo krilo i napao u obliku klina, uništio Hune i pobio više od stotine tisuća njihovih konjanika. (Xiongnu su bili nomadi (Huni) koji su stoljećima bili napast za Kineze. Veliki zid je bio podignut da zaštiti Kinu od njihovih upada.) 21. Ako neprijatelj koncentrira snage, pripremimo se da se borimo protiv njega;

izbjegavajmo ga tamo gdje je jak.

22. Razljutimo njegova generala i zbunimo ga. Li Quan: Ako je general razdražljive prirode, možeš ga lako uzrujati. Nije čvrsta karaktera. Zhang Yu: Ako je protivnički general tvrdoglav i lako se raspaljuje, vrijeđaj ga i razbjesni ga,

tako da bude uzrujan i zbunjen, pa će bez plana nepromišljeno nasrnuti na tebe. 23. Pretvarajmo se da smo nejaki i potičimo njegovu drskost. Du Mu: Potkraj dinastije Qin, Mo Dun je prvi iz plemena Xiongnu uspostavio svoju vlast. Istočni Hui (plemena Hu živjela su u staro doba na sjeveru i zapadu Kine) su bili jaki i poslali su ambasadore na pregovore. Rekoše: »Hoćemo Tou Maova konja od tisuću lija.« Mo Dun se posavjetovao sa svojim savjetnicima i oni svi uskliknuše: »Konja od tisuću lija? Najskuplju stvar u ovoj zemlji! Ne daj im to!« Mo Dun im odgovori: »Zašto ne dati susjedu konja?« I pošalje konja (Mo Dun ili Tou Ma ili Touman bio je prvi vođa koji je ujedinio narod Xiongnu. Konj od tisuću lija bio je ždrebac za kojega se pričalo da može prevalili tisuću lija ili oko tri stotine milja ili pet stotina kilometara, bez trave ili vode. Izraz označava konja izvanrednih kvaliteta, bez sumnje ostavljenog za rasplod). Ubrzo nakon toga Istočni Hui pošalju izaslanike koji rekoše: »Hoćemo jednu od kanovih princeza.« Mo Dun zatraži savjet od svojih ministara i oni svi rekoše ljutito: »Istočni Hui su nepravedni! Sada zahtijevaju čak i princezu! Molimo te da ih napadneš!« Mo Dun reče: »Kako Čovjek može ne dati svom susjedu mladu ženu?« I dade ženu. Istočni Hui se vrlo brzo vrate i reknu: »Imaš tisuću lija zemlje koju ne obrađuješ. Hoćemo da bude naša! Mo Dun opet upita za savjet svoje savjetnike. Neki rekoše da bi bilo pametno prepustiti im zemlju, a drugi da ne bi. Mo Dun se razbjesni i reče: »Zemlja je temelj države. Kako je čovjek može prepustiti drugome?« Dao je odrubiti glavu svima onima koji su mu savjetovali da prepusti zemlju. Tada Mo Dun skoči na konja, zapovjedi da se odrubiglava svima onima koji zaostanu, i iznenada napadne Istočne Hue. Istočni Hui su ga prezirali i nisu bili pripremljeni da ga dočekaju kao što se dočekuje neprijatelj. Kad ih je napao, uništio ih je. Onda Mo Dun krene prema zapadu i napadne Yuedi. Na jugu pripoji Loufan .. .i zauzme Van. Sasvim je povratio zemlju predaka Xiongnua koju je za dinastije Qin bio osvojio general Meng Tian (Meng Tian je za vrijeme dinastije Qin pokorio granične nomade i započeo izgradnju Velikog zida. Priča se da je on izmislio četkicu za pisanje. To vjerojatno nije točno, ali je možda poboljšao).Chen Hao: Dajmo neprijatelju dječake i žene da ga zasitimo, i nefrite i svilu da potaknemo njegove ambicije. 24. Držimo neprijatelja u stalnoj napetosti i iscrpimo ga. Li Quan: Kad se neprijatelj opusti, zamorimo ga. Du Mu:... Potkraj razdoblja mlađe dinastije Han (Du Mu mlađom naziva istočnu dinastiju Han (25-220).), nakon što je Cao Cao potukao Liu Beja, Bei je pobjegao kod Yuan Shaoa, koji je onda poveo svoje jedinice s namjerom da napadne Cao Caoa. Ali Tian Fang, jedan od štabnih oficira Yuan Shaoa, reče: »Cao Cao je stručnjak za vođenje jedinica; ne smijemo mu se neoprezno suprotstaviti. Najbolje je otegnuti stvari i držati ga na udaljenosti. Ti, generale, treba da se utvrdiš duž planina i rijeka i držiš četiri prefekture. Izvan zemlje sklapaj saveze sa snažnim vladarima; unutar zemlje provodi agro-vojnu politiku (to se odnosi na poljoprivredne vojne kolonije u udaljenim područjima na koja su bili naseljavani vojnici sa svojim obiteljima. Dio vremena provodili su obrađujući zemlju, a ostatak u vojnoj obuci i borbama kad je to bilo potrebno. Takvu politiku su primjenjivali i Rusi kad su kolonizirali Sibir. I sada je na snazi u kineskim graničnim predjelima.). Kasnije, među udarnim trupama izaberi i sastavi izvanredne jedinice. Na mjestima na kojima tvoj protivnik nije spreman za borbu, treba da iskoristiš priliku i stalno upadaš i ometaš ga u području južno od rijeke. Kad on krene u pomoć desnom krilu, ti napadni slijeva; kad on pođe da spašava lijevo, ti napadni zdesna; iscrpljuj ga time što ćeš ga natjerati da stalno trčkara... Ako ti sada ne prihvatiš ovu strategiju koja će te dovesti do pobjede, i umjesto toga odlučiš da sve riskiraš vodeći samo jednu bitku, nećeš imati vremena da zažališ za tim.« Yuan Shao nije poslušao taj savjet i zato je bio potučen (u razdoblju poznatom kao »Tri kraljevstva« (220-265) za carstvo su se borile dinastije Wei na sjeverozapadu, Shu (Shu Han) na jugozapadu i Wu u dolini Changjianga / Jangcea). 25. Kad je jedinstven, podijelimo ga.

Zhang Yu: Ponekad ubacimo sjeme razdora između suverena i njegovih ministara, u drugim prilikama razdvojimo neprijatelja od njegovih saveznika. Izazovimo njihovu uzajamnu sumnjičavost da ih zavadimo. Onda možemo kovati zavjere protiv njih. 26. Napadnimo ga tamo gdje je nepripremljen; iznenada napadnimo u trenutku kad nas ne

očekuje. He Yanxi: Li Jing za dinastije Tang predloži deset planova koje treba primijeniti protiv Xiao Xiea i njemu bude povjereno zapovjedništvo nad cjelokupnom vojskom. U osmom mjesecu on sakupi jedinice u Kui-zhou (Kuizhou je u Sichuanu / Sećuan). Kako je to bilo u vrijeme jesenskih poplava, vode rijeke Changjiang (Jangce) su se razlile i ceste koje su vodile kroz uske klance bile su opasne. Stoga je Xiao Xie mislio da ga Li Jing neće napasti, pa se nije ni pripremao. U devetom mjesecu Li Jing preuzme zapovjedništvo nad jedinicama i obrati im se riječima: »Izvanredna hitrost je u ratu od najvećeg značenja; ne smije se propuštati prilika. Mi smo se sada koncentrirali, a Xiao Xie još ne zna ništa o tome. Iskorištavajući situaciju što se rijeka razlila, mi ćemo se neočekivano pojaviti pod zidinama njegova glavnog grada. Znate kako se ono kaže: «Kad grom udari, više nema vremena da se pokriju uši.» Čak ako nas i otkrije, ne može iz istih stopa smisliti plan za protunapad i mi ga sigurno možemo zarobiti.« On krene prema Vilingu, a Xiao Xie se uplaši. Pozove pojačanja s juga, ali ona nisu mogla stići na vrijeme. Li Jing opsjedne grad i Xie se preda. »Iznenada napadnimo u trenutku kad nas ne očekuje« znači kao ono kad je potkraj vladavine dinastije Wei vladar poslao generale Zhong Huja i Deng Aja da napadnu Shu. (taj pohod je poduzet oko 255. godine naše ere). U zimu, u desetom mjesecu, Ai napusti Vinping i krene kroz nenaseljene predjele gazeći više od sedam stotina lija, usijecajući ceste kroz planine i gradeći viseće mostove. Gore su bile visoke, doline duboke, a cijeli je pothvat bio do krajnosti težak i opasan. Vojska je također bila na rubu propasti, jer je bila iscrpla gotovo sve zalihe. Deng Ai se spuštao niz strme litice kotrljajući se, umotan u meke sagove; generali i oficiri su se mučno uspinjali hvatajući se za grane drveća. Uz klisure su se verali i niz klisure spuštali kao ribe nanizane na konopcu. Tako je vojska napredovala. Deng Ai se najprije pojavio pod Jiangvouom u državi Shu gdje mu se predao Ma Mou, general zadužen za obranu grada. Deng Ai posiječe Zhuge Zhana koji mu je pružio otpor u Mianzhuu i pođe dalje na Chengdu. Liu Shan, kralj dinastije Shu, također se preda. 27. To su ključevi pobjede u rukama stratega. O njima ne možemo unaprijed raspravljati.

Me; Vaochen: Kad se nađemo pred neprijateljem, prilagodimo se promijenjenim prilikama i pribjegnimo lukavštinama. Kako o tome možemo raspravljati unaprijed?

28. Dakle, ako proračuni pokazuju da su naše snage nadmoćnije, u hramu će se procijeniti da je u izgledu pobjeda; no kad smo prema proračunima slabiji od neprijatelja, to ukazuje na poraz. Čineći mnoštvo proračuna, možemo pobijediti; s malo ne možemo. Koliko tek manje izgleda za pobjedu ima onaj tko ih uopće ne radi! Tim sredstvima analizirajmo situaciju i rezultat će biti očit! (Ova izreka zbunjuje i teška je za prevođenje. Prilikom preračunavanja upotrebljavale su se i neke računske sprave. Jedan znak ukazuje da se upotrebljavalo i primitivno računalo. Ne znamo koju su u tom postupku težinu imali razni »faktori« i »elementi«, ali očito je da su se racionalnim putem uspoređivale odgovarajuće snage. Može se zaključiti i da su se odvojeno na dva načina proračunavali izgledi, prvi put na nacionalnoj razini, a drugi put na strategijskoj. Prvi način je obuhvaćao usporedbu pet osnovnih elemenata navedenih u izreci broj 3; možemo pretpostaviti da su - u slučaju da su ti rezultati bili povoljni - vojni stručnjaci uspoređivali jačinu, obučenost, dosljednost u primjeni politike nagrađivanja i kažnjavanja i tako dalje (sedam činilaca).

II POGLAVLJE: VOĐENJE RATA

Sun Zi kaže: 1. Uopće uzevši, za ratne operacije potrebno je tisuću brzih četvoroprežnih bojnih kola,

tisuću ćetvoroprežnih kola pokrivenih kožom i sto tisuća oklopnika. Du Mu:. . . U staro doba bojna kola, i teška i laka, bila su pokrivena kožom. Teška su služila za prijevoz oštro-peraca, oružja, vojne opreme, vrijednosti i uniformi. Sima Fa kaže: »Jedna dvokolica prevozila je tri oklop-ljena oficira; sedamdeset i dva pješaka su je pratila. Uz to je bilo deset kuhara i slugu, petorica koji su vodili računa o uniformama, pet konjušara koji su brinuli o stočnoj hrani i petorica za skupljanje ogrjevnog drveta i donošenje vode. Sedamdeset i pet ljudi na jednu laku dvokolicu, dvadeset i pet na teška kola, što je jedno s drugim stotinu ljudi koji sačinjavaju četu.« (Odnos borbenih jedinica i administrativnog ljudstvaiznosio je dakle 3:1.)

2. Kad namirnice za opskrbu vojske prenosimo na razdaljinu od tisuću lija, onda će troškovi — što kod kuće Što na bojnom polju, te ugošćavanje savjetnika i posjetitelja, uz cijenu materijala kao Što su ljepak i lak te cijenu dvokolica i oklopa, iznositi i do tisuću komada zlatnog novca na dan. S toliko novca u ruci možete podići vojsku od sto tisuća ljudi. (Zlatni novac kovao se u Chuu već 400. godine prije naše ere, ali Sun Zi zapravo ne upotrebljava izraz »zlatni«. Riječ koju navodi znači »kovani novac«.)

Li Quan: To znači da će izlazak vojske izvan granica isprazniti riznicu kod kuće. Du Mu: U vojsci postoji običaj da vazalni vladari dolaze u prijateljsku posjetu. Na to je Sun Zi mislio kad je govorio o troškovima za savjetnike i posjetitelje. 3. Pobjeda je glavni cilj koji se želi postići ratom. Ako se ratovanje otegne, oružja otupe i

moral popušta. Kad jedinice budu napadale gradove, neće imati dovoljno snage.

4. Kad se pohodi vojske vremenski otegnu, država više ne može podmirivati potrebe iz svojih izvora.

Zhang Yu:... Pohodi cara Wua iz dinastije Han vukli su se i vukli bez rezultata, i kad je državna blagajna bila ispražnjena, on je izdao proglas o žalovanju. 5. Kad naše oružje otupi, a žar utrne, naša snaga se istroši, a blago potroši, susjedni vladari

će nasu nevolju zloupotrebiti i dignuti glave. Pa čak i ako budemo imali dobre savjetnike, ni jedan nam neće moći predložiti dobre planove za budućnost.

6. Dakle, ako smo i čuli da je brzina u ratu ponekad bila pogrešna, ipak nismo nikad čuli da je neka operacija koja se otegla unedogled uspjela.

Du You: Ne mora napad biti izvanredno oštroumno izveden, ali mora se izvesti nadnaravnom brzinom. 7. Nikad se nije dogodilo da je dugotrajan rat donio koristi zemlji koja ga je vodila.

Li Quan: U Analima Proljeća i jeseni kaže se: »Rat je kao i vatra: oružje će samo uništiti one koji ga ne odbace.«,.

8. Stoga oni koji nisu u stanju spoznati opasnost ratovanja, ne mogu spoznati ni što je najbolje činiti.

9. Oni koji znaju ratovati, neće zahtijevati drugu mobilizaciju za popunu niti drugi kontingent hrane. (Komentatori su dugo raspravljali o količini zaliha hrane. Po ovoj verziji stoji »oni ne zahtijevaju tri«. To bi značilo da zahtijevaju samo dvije, tj. jednu kad odlaze i drugu kad se vraćaju. U međuvremenu žive na račun neprijatelja. U verziji Taiping Vulan (prema Cao Caou) stoji: »Oni ne zahtijevaju da budu ponovno opskrbljeni«, odnosno u toku samog pohoda.)

10. Oni nose ratnu opremu iz svoje domovine; a hranu nalaze kod neprijatelja. Tako se vojska obilato opskrbljuje hranom.

11. Kad neka zemlja osiromaši zbog ratnih operacija, onda je to zato jer na velike razdaljine prenosi robu; narod osiromašuje kad se tovari namirnica šalju daleko.

Zhang Yu: ... Ako vojsku treba opskrbiti žitom na razdaljini većoj od tisuću lija, ona će izgledati izgladnjelo.5 12. A tamo gdje se kreće vojska, rastu cijene; kad se cijene dižu, iscrpljuje se bogatstvo

naroda. Kad se bogatstvo iscrpi, na seljake se svaljuju veliki nameti. (Ili »u blizini područja

na kojem je vojska«, (Odnosno, na području ratnih operacija: »skupo se plača sve što se kupuje ...« »Veliki nameti«, misli se na posebne poreze, oduzimanje stoke i žita i nošenje tovara.)

Jia Lin: . . . Na području gdje je okupljena vojska, cijene svim robama skaču, jer svatko nastoji prigrabiti što više. 13. Kad snaga tako oslabi, a bogatstvo se potroši, domaćinstva na središnjoj zaravni

će ogoljeli, jer će biti spiskano sedam desetina njihove vrijednosti. Li Quan: Ako se rat vuče i vuče bez prestanka, muškarci i žene će biti nezadovoljni jer se ne mogu vjenča-vati i jer će biti izmoreni od prenošenja robe.

14. Državni izdaci za slomljene dvokolice, iscrpljene konje, uništene oklope i šljemove, strijele i lukove (samostrele), koplja, štitove za ruke i tijelo, stoku za vuču i teška kola narastu do šezdeset posto nacionalnog bogatstva.

15. Stoga će se pametni general pobrinuti da svoju vojsku opskrbljuje na račun neprijatelja, jer jedna mjerica hrane koju od njega uzme, vrijedi kao da potroši svojih dvadeset; jedan tovar stočne hrane uzete od neprijatelja vrijedi kao dvadeset tovara stočne hrane potrošenih iz vlastitih zaliha.

Zhang Yu: ... ako na udaljenost od tisuću lija prenosimo hranu, potrošimo dvadeset mjerica da bismo vojsci doturili jednu... Ako treba prijeći preko neprohodnog terena, potrošit ćemo još i više. 16. Vojnici će ubijati neprijatelja, kad budu razjareni. He Yanxi: Kad je vojska Yana opkolila Jimo u državi Qi, odrezala je nosove svim zarobljenicima iz Qija. (Opsada o kojoj je riječ bila je 279. prije naše ere.) Tada su se stanovnici Qija tako razbjesnili, da su se počeli očajnički braniti. Tian Dan je poslao tajnog agenta s porukom: »Mi se zgražavamo pri pomisli na to da ćete vi, Yani, iskopati tijela naših predaka iz njiho vih grobova. Kako će to zalediti naša srca!« Vani odmah počnu pljačkati grobove i spaljivati trupla. Bra nioci Jimoa promatrali su to s gradskih zidina i sa suzama zahtijevali da navale na njih, jer je bijes udeseterostručio njihovu snagu. Tada je Tian Dan znao da su njegove jedinice spremne za borbu i tako je potukao Yane da se nisu više oporavili. 17. Oni uzimaju ratni plijen od neprijatelja, jer žele biti bogati. DU Mu: . . . U razdoblju mlađe dinastije Han, Du Xiang, prefekt Jinzhoua, napadne Bu Yanga, Pan Honga i druge odmetnike iz Guizhoua. Uđe u Nanhai, uništi tri njihova logora i zarobi mnogo blaga. Međutim, Pan Hong i njegovi sljedbenici bili su još jaki i brojni, dok su jedinice Du Xianga, budući sada bogate i drske, izgubile svaku želju da se bore. Xiang reče: »Bu Yang i Pan Hong bili su odmetnici deset godina. Obojica dobro vladaju umijećem napada-nja i obrane. Sada bi trebalo da ujedinimo snage iz svih prefektura i napadnemo ih. Za sada ćemo jedinice potaknuti da idu u lov.« Na to su sve jedinice išle zajedno da postavljaju stupice za divljač. Čim su one otišle, Du Xiang potajno pošalje ljude da im popale kasarne. Blago koje su nagomilali, potpuno je bilo uništeno. Kad su se lovci vratili, plakali su svi do jednoga. Du Xiang reče: »Bogatstvo Bu Yanga i onih koji su s njim, dovoljno je da obogati nekoliko generacija. Vi, gospodo, niste učinili sve što ste mogli. Što je ono što ste vi izgubili u usporedbi s onim čega ima tamo. Pa zašto se onda sekirate?« Kad su njegovi vojnici to Čuli, razbjesnili su se i svi su kao jedan željeli u bitku. Du Xiang zapovjedi da se nahrane konji, da svi ljudi jedu u postelji, i u rano jutro povede ih na odmetnički logor. (Možda su jeli suhu hranu da radi spremanja doručka ne bi morali paliti vatre.) Yang i Hong se nisu bili pripremili, i Du Xiangove jedinice žestoko navale i unište ih. Zhang Yu: . . . U ovoj carskoj dinastiji, kad je poštovani osnivač zapovjedio svojim generalima da napadnu Shu, obznanio je: »U svim gradovima i prefekturama koje osvojite, u moje ime ćete isprazniti sve riznice i javna skladišta da pogostite oficire i vojsku. Država želi samo zemlju.«

18. Prema tome, kad u borbi dvokolica zarobimo više od deset dvokolica, nagradit ćemo onoga koji zarobi prvu. Svoje zastave i barjake istaknimo na njima umjesto nepri-jateljevih, dvokolice pomiješajmo sa svojima i ukrcajmo ljude u njih.

19. Sa zarobljenicima moramo postupati dobro i brinuti se za njih. Zhang Yu: O svim zarobljenim vojnicima treba voditi računa velikodušno i iskreno, da bismo ih mogli upotrijebiti za sebe.

20. To se zove »dobiti bitku i postati jači«. 21. Dakle, u ratu je bitna pobjeda, a ne otegnute operacije. Zato je general koji vlada

ratnim umijećem gospodar sudbine naroda i od njega zavisi nacija. He Yanxi: Danas je jednako tako teško odrediti zapovjednika kao što je bilo i u stara vremena. (He Yanxi je to vjerojatno napisao oko 1050. godine naše ere.)

III POGLAVLJE - OFENZIVNA STRATEGIJA

Sun Zi kaže: 1. Uopće uzevši, u ratu je najbolje nastojati neku zemlju zauzeti netaknutu;

manje je korisno razoriti je. Li Quan: Ne smijemo nagrađivati ubijanje. 2. Bolje je zarobiti neprijateljsku vojsku, nego je uništiti; bolje je preuzeti netaknutu

bojnu, četu ili vod od pet ljudi, nego ih uništiti. 3. Nije vrhunac umijeća zabilježiti stotinu pobjeda iz stotine bitaka. Vrhunac umijeća

je svladati neprijatelj a bez borbe. 4. Prema tome, u ratu je najvažnije napasti neprijateljevu strategiju. Du Mu:... Veliki vojvoda je rekao: »Najbolje od svih, probleme rješava onaj koji to čini prije nego što iskrsnu. Najbolje od svih, neprijatelja pobjeđuje onaj koji ga preduhitri.«

Li Quan: Napadni planove već na njihovu prvom stupnju. Za vladanja mlađe dinastije Han, Kou Xun opkoli Gao Zhuna. Zhun pošalje svoga oficira za planiranje Huangfu Wena na pregovore. Huangfu Wen je bio tvrdoglav i grub i Kou Xun ga ubije i javi Gao Zhunu:

»Oficir vašega štaba je bio nepristojan. Dao sam mu odrubiti glavu. Ako se hoćete pokoriti, učinite to odmah. U protivnom, branite se.« Istog dana Zhun širom otvori svoje utvrde i preda se. Svi generali Kou Xuna rekoše: »Dopustite da pitamo, kako to da ste ubili njegova izaslanika, a ipak ga prisilili da preda grad?« Kou Xun reče: »Huangfu Wen je bio sve i sva Gao Zhunu, bio je njegov intimni savjetnik. Da sam ostavio na životu Huangfu Wena, Gao Zhun bi proveo svoje planove, ali budući da sam mu ubio pouzdanika, dezorijentirao sam ga. Kaže se: «U ratu je najvažnije napasti neprijateljeve planove.» « Svi su generali rekli: »Mi to ne razumijemo.« 5. Sljedeće po redoslijedu važnosti je odvojiti ga od

njegovih saveznika. Du You: Ne dopusti svojim neprijateljima da se spoje. Wang Xi: ... Razmotri s kim je sve tvoj neprijatelj u savezništvu i odvoji ih da se savezništva raspadnu. Velik je problem kad neprijatelj ima saveznike - njegov položaj je tada jak;, ako on nema nikakvih saveznika, problem je manji, a položaj mu je slab. 6. Zatim treba napasti njegovu vojsku. Jia Lin: ... Veliki vojvoda je rekao: »Onaj tko se bori za pobjedu golim mačevima, nije dobar general.« Wang Xi: Bitke su opasni pothvati. Zhang Yu: Ako ne možeš u samom začetku onemogućiti njegove planove, ili raskinuti njegova savezništva prije nego što dođu do izražaja, naoštri svoje oružje. 7. Najgori način ratovanja je napad na gradove. Napadamo gradove samo kad

nemamo drugog izbora. 8. Za pripremu kola s branicima i potrebnog oružja i opreme, potrebno je najmanje

tri mjeseca; za podizanje zemljanih nasipa uz zidove bit će potrebna još tri mjeseca. 9. Ako general ne može svladati svoje nestrpljenje i naredi svojim vojnicima da se

razmile po zidovima kao mravi, trećina će izginuti a da se grad i ne zauzme. To je nevolja koju donose takvi napadi.

Du Mu:... U vrijeme mlade dinastije Wei, car Tai Wu je predvodio stotinu tisuća vojnika da napadnu generala Song dinastije Zang Zhia u Youtaju. Car je najprije od Zang Zhia zatražio malo vina. Zang Zhi zapečati posudu napunjenu mokraćom i pošalje mu je. Tai Wu se razbjesni, odmah napadne grad zapovjedivši vojnicima da se popnu uza zidove i bore prsa o prsa. Trupla su se nagomilala sve do vrha zidova i nakon trideset dana smrt je odnijela više od polovice njegovih snaga. 10. Ali će dobre vojskovođe pokoriti neprijateljevu vojsku bez borbe. Oni će

zauzeti njegove gradove ne napadajući ih, i srušit će mu državu ne vodeći beskonačne bitke.

Li Ouan: Oni osvajaju strategijom. U razdoblju mlađe dinastije Han je Zang Gong, markiz od Zana, opkolio yao pobunjenike u Yuanwuu, ali u toku narednih nekoliko

mjeseci nije mogao zauzeti grad. Njegovi oficiri i vojnici su se razboljeli i tijela su im se prekrila čirevima. Tada kralj Donghaja reče Zang Gongu: »Ti si koncentrirao vojsku i opkolio neprijatelja koji je odlučio boriti se do kraja. To nije nikakva strategija! Prestani opsjedati grad. Daj im na znanje da si im otvorio put za bijeg i oni će pobjeći i raspršiti se. Tada će ih svaki seoski pandur moći zarobiti!« Zang posluša taj savjet i zauzme Yuanwu. 11. Naš cilj mora biti da »sve pod kapom nebeskom« uzmemo netaknuto. Tako se

naša vojska neće iscrpiti, a naši će ciljevi biti postignuti. To je bit umijeća ofenzivne strategije.

12. U skladu s tim, vojsku treba ovako upotrebljavati: kad ih se nađe deset prema neprijateljevu jednom vojniku, opkolimo ga.

13. Kad su naše snage pet puta jače od njegovih, napadnimo ga. Zhang Yu: Ako je moja vojska pet puta jača od neprijateljeve, ja ga uzbunjujem s čela, iznenadim ga u pozadini, dižem buku na istočnoj strani, a napadam sa zapada. 14. Ako su naše snage dvostruko jače od njegovih, moramo ga podijeliti. Du You: ... Ako je nadmoć od dva prema jedan nedovoljna da bi se držala situacija u svojim rukama, jednim dijelom vojske privučemo pažnju neprijatelja i rastavimo ga. Zato je veliki vojvoda rekao: »Ako netko nije u stanju tako utjecati na neprijatelja da rastavi njegove snage, ne može ni razgovarati o posebnoj taktici.« 15. Ako su nam snage podjednake, možemo zaratiti. He Yanxi: . . . U takvim situacijama samo sposobni general može pobijediti. 16. Ako smo brojčano slabiji, moramo znati odstupiti. Da Mu: Ako se naše jedinice ne mogu mjeriti s njegovima, privremeno ćemo izbjeći njegov početni juriš. Možda ćemo kasnije moći iskoristiti neku slabu točku. Tada treba stati na noge i odlučno izboriti pobjedu. Zhang Yu: Ako je neprijatelj jak, a ja sam slab, ja se privremeno povlačim i ne prihvaćam bitku.To se događa kad su sposobnost i hrabrost generala i djelo- tvornost jedinica podjednaki. Ako je moj poredak dobar, a neprijatelj je dezorganiziran, ako sam ja odlučan, a on nemaran, mogu zapodjenuti bitku pa makar on bio i brojniji. Ali ako smo u svim pitanjima neravnopravni, moramo ga znati prevariti, jer mala vojna snaga nije ništa drugo nego plijen jačeg neprijatelja. Zhang Yu: _ Mengzi (Mencije) kaže: »Mali se sigurno ne mogu mjeriti s velikima, slabi s jakima, ni malobrojniji s brojnima. 18. General je zaštitnik države. Ako je ta zaštita potpuna, država će sigurno

biti jaka: ako je nepotpuna, država će sigurno biti slaba. Zhang Yu: Veliki vojvoda je rekao: »Napredovat će onaj vladar koji izabere pravu osobu. Propasti će onaj koji to ne uradi.« 19. Tri su načina na koja vladar može nanijeti zlo svojoj vojsci. 20. Kad ne shvaća da vojska ne smije nastupati, pa zapovjedi nastupanje, ili

ne shvaća da ne smije odstupati, pa zapovjedi odstupanje. Drugim riječima kad »sputava vojsku«.

Jia Lin: General može zapovjediti nastupanje ili odstupanje svoje vojske u skladu s prilikama. Najgore je kad to naredi vladar iz dvora. 21. Kad se ne razumije u poslove vojne prirode, a bavi se njima. To zbunjuje

oficire. Cao Cao: ... Armijom se ne može zapovijedati po pravilima bontona. Du Mu: U vezi s imovinom, zakonima i propisima vojska postupa po svojim načelima. Ako se primijene ista načela na osnovi kojih se upravlja državom, unijet će se nemir medu oficire. Zhang Yu: Dobrohotnost i pravednost mogu se primijeniti pri upravljanju državom, ali ne mogu pri zapovijedanju vojskom. Vojskom se zapovijeda brzo i elastično, ali tako se ne može upravljati državom.

komentari (0)

nema postavljenih komentara

budi prvi koji ce napisati!

ovo je samo pregled

3 shown on 60 pages

preuzmi dokument