voda u tlu, Skripte' predlog Građevinski materijali i sistemi
petricj
petricj

voda u tlu, Skripte' predlog Građevinski materijali i sistemi

20 str.
1000+broj poseta
Opis
Građevinski fakultet,Skripta,Građevina,Mehanika tla i stene,Voda u tlu,Elementi krivina,
20 poeni
poeni preuzimanja potrebni da se preuzme
ovaj dokument
preuzmi dokument
pregled3 str. / 20
ovo je samo pregled
3 prikazano na 20 str.
preuzmi dokument
ovo je samo pregled
3 prikazano na 20 str.
preuzmi dokument
ovo je samo pregled
3 prikazano na 20 str.
preuzmi dokument
ovo je samo pregled
3 prikazano na 20 str.
preuzmi dokument
Microsoft Word - b 4.doc

_______________________________________________________________________________________________ Uvod u mehaniku tla, Sonja Zlatović Udžbenik Tehničkog veleučilišta u Zagrebu, ISBN 953-7048-02-0

4 Voda u tlu. 4.1 Pojavnost vode u tlu. Zbog velike važnosti koju prisutnost vode ima na ponašanje tla,

ovdje se studenta najprije podsjeća na neka poglavlja hidromehanike, koja se zatim primjenjuju na geomehaniku.

Površinska napetost (surface tension), kao razlika privlačnih sila

između molekula na granici različitih tvari, uzrokom je zaobljavanju površine vode (meniskus) na dodiru sa staklom, čvrstim česticama tla,… te kapilarnom podizanju vode u uskim staklenim cjevčicama, unutar pora tla i slično.

Voda u staklenoj cjevčici (za razliku od žive u staklu ili vode u

masnom staklu – jer se voda “lijepi” na staklo) jednostavna je ilustracija situacije u tlu: površinska napetost uravnotežuje težinu stupca vode iznad razine vode, omogućujući tako naprezanja u vodi manje od atmosferskog tlaka – koji zovemo nultim.

Promatramo li cjevčice promjenjivog promjera, vidjet ćemo da

proširenje cjevčice sprječava podizanje meniskusa, dakle smanjuje visinu do koje se podiže voda. Ipak, ukoliko se cjevčica puni odozgor, isto proširenje ne predstavlja nikakvu zapreku. Tako i u tlu, visina kapilarnog dizanja ne ovisi samo o promjeru “cjevčice”, tj. veličini pora, nego i o povijesti vlaženja određenog područja.

Kapilarno podizanje ovisi o promjeru cjevčice odnosno o veličini pora u tlu. Karakteristične su slijedeće veličine (Holtz, Kovacz, 1981)

u rahlom stanju u zbijenom stanju

krupni pijesak 0,03 – 0,12 m 0,04 – 0,15 m srednji pijesak 0,12 – 0,05 m 0,35 – 1,10 m sitni pijesak 0,3 – 2 m 0,4 – 3,5 m prah 1,5 – 10 m 2,5 – 12 m glina iznad 10 m

U tlu razlikujemo nekoliko područja, ovisno o pojavnosti vode:

adheziona voda… voda obavija čvrste čestice tla u tankom sloju, vezana prije svega električnim silama,

otvorena kapilarna voda… voda se skuplja oko mjesta dodira čvrstih čestica, oblikuju se meniskusi i kapilarno je djelovanje bitno, ali stupanj zasićenosti je posve malen,

zatvorena kapilarna voda… tlo je zasićeno ili gotovo potpuno zasićeno, tlak vode je manji od atmosferskog tlaka,

podzemna voda… tlo je zasićeno ili gotovo potpuno zasićeno, tlak vode je veći od atmosferskog tlaka.

Razina je ime za svaku gornju granicu ovih područja: razina otvorene kapilarne vode, razina zatvorene kapilarne vode. Posebno važna razina podzemne vode (NPV… nivo podzemne vode; water table) je ravnina na kojoj je tlak vode jednak atmosferskom tlaku.

Voda u tlu. 4-2

_______________________________________________________________________________________________ Uvod u mehaniku tla, Sonja Zlatović Udžbenik Tehničkog veleučilišta u Zagrebu, ISBN 953-7048-02-0

h

h

referentna ravnina

p

hg

4.2 Tlak vode. Potencijali. Pronađimo hidrostatski tlak, tj. tlak u mirnoj vodi, u točki G. Na površini vode, hidrostatski tlak jednak je tlaku zraka,

atmoferskom tlaku. Kako možemo čuti u meteorološkim izvješćima, tlak zraka mijenja se brzo ovisno o atmosferskim prilikama. Pri tome razlike tlaka na nekom su mjestu male, pa je uobičajeno u tlak vode ne uračunati udio pritiska zraka.

U mirnoj vodi, tlak vode je naprezanje okomito na površinu,

tlačni, te vrijednosti (oduzimajući spomenuti atmosferski tlak) jednake umnošku gustoće vode, gravitacije (akceleracije sile teže) i udaljenosti točke i razine vode,

u = ρw g hp tj. umnošku jedinične težine vode i udaljenosti od točke do

razine vode, uz γw= ρw g, u = γw hp

ili, drugim riječima, težini stupca (mirne) vode iznad promatrane točke, ako je stupac jedinične površine tlocrta.

Radi li se o vodi u mirovanju, hp je udaljenost od točke do

površine vode. Općenito, ili ako voda u promatranom području struji, hp je udaljenost od točke do površine vode umirene u piezometru1, tj. piezometarska visinaili piezometarski potencijal (pressure head).

Da bismo uspoređivali različite točke, za svaki zadatak, na najpovoljnijem mjestu, biramo referentnu ravninu: horizontalnu ravninu proizvoljnog položaja, ali stalnog za jedan zadatak. Udaljenost od referentne ravnine do promatrane točke označavamo hg i zovemo geodetska ili

1 piezometar je cijev u kojoj se voda umiri, tako da se tlak vode može odrediti kao težina stupca vode u piezometru po jediničnoj tlocrtnoj površini; piezometar ne smije biti tako uzak da bi kapilarno djelovanje bilo značajno.

uD= γw hpD

hpD ≡

uG= γw hpG

hpG

piezometarska visina točke D ≡ dubina od površine mirne vode

G

D

Voda u tlu. 4-3

_______________________________________________________________________________________________ Uvod u mehaniku tla, Sonja Zlatović Udžbenik Tehničkog veleučilišta u Zagrebu, ISBN 953-7048-02-0

geometrijska visina, iligeodetskiili geometrijski potencijal, (elevation head) koji se može definirati i kao negativna vrijednost dubine ispod razine vode: hg = -zGeodetska visina, dakle, samo određuje položaj točke – da bi se lakše uspoređivali tlakovi u raznim točkama.

Zbroj dviju visina, hg + hp = h, tj. udaljenost od referentne ravnine do površine vode umirene u piezometru čije je dno u promatranoj točki, zovemo ukupna visina ili ukupni potencijal (total head). Ova je visina važna u situacijama gdje voda struji. Vrijednost ukupne visine ovisi o izboru referentne ravnine, ali neće nam biti važna veličina h, nego međusobni odnosi h različitih točaka

Mjerne jedinice2 za tlak vode su [kg/m3*m/s2*m = N/m3*m =

N/m2], a budući da je γw= 10 kN/m3, a visine ili potencijale obično mjerimo u metrima, to najčešće tlak vode mjerimo u [kN/m3*m = kN/m2 = kPa]. Tlak vode na dubini od 1m ispod razine mirne vode jednak je oko 10kN/m3·1m =10kPa. Tlak vode na dubini od 10m ispod razine mirne vode jednak je oko 10kN/m3·10m = 100kPa. Usporedbe radi: u našim krajevima tlak zraka kreće se oko 1000 hPa = 100 kPa.

4.3 Rezultantno djelovanje mirne vode. Promatrajmo kvadar uronjen u mirnu vodu, horizontalnih i

vertikalnih stranica i odredimo tlak vode koji na njih djeluje. Tlak vode je, kao i uvijek u mirnoj vodi, okomit na promatranu površinu, te veličine u = γw hp, dakle raste sa dubinom ispod površine vode.

2 1N = 1kg ⋅ 1m/s2; 1kN = 1000N; 1Pa = 1N/m2 ; 1kPa = 1000 Pa ; Pa , po prezimenu Pascal, čitamo [paskal]

hg

u=γwhp

referentna ravnina

hp piezometarska visina ≡ dubina od površine mirne vode ...u piezometru

geometrijska ili geodetska visina ≡ visina od referentne ravnine

h = hg +hp... ukupna visina ≡ visina od referentne ravnine

do površine mirne vode... u piezometru

Voda u tlu. 4-4

_______________________________________________________________________________________________ Uvod u mehaniku tla, Sonja Zlatović Udžbenik Tehničkog veleučilišta u Zagrebu, ISBN 953-7048-02-0

Posebno, u točki G, na gornjoj horizontalnoj stranici kvadra, tlak vode djeluje vertikalno prema dolje i jednak je

uG = γw hpG = γw (hG − hgG) U točki D, na donjoj horizontalnoj stranici kvadra, tlak vode

djeluje vertikalno prema gore i jednak je uD = γw hpD = γw (hD − hgD)

Na vertikalnim stranicama, tlak vode djeluje horizontalno, okomito na stranicu, i mijenja se linearno između te dvije vrijednosti.

Posebno je zanimljiva rezultanta tlaka vode na cijelo tijelo. Neka ovdje bude označena sa U. Što se tiče horizontalnih tlakova, oni ovise o dubini točke i očito je da će horizontalna komponenta rezultante biti nula. Dakle rezultanta tlaka ima samo vertikalnu komponentu, i to, smatrajući pozitivnim orijentaciju prema dolje, ako je površina tlocrta tijela A,

U = A [ uG uD ] = = A [γw hpGγw hpD] = = A [γw (hG − hgG) − γw (hD − hgD) ]= = γw A [( hG – hD) − ( hgG − hgD)]

U mirnoj vodi nema razlike ukupnih potencijala, za sve

točke u mirnoj vodi h =hG =hD=const. Dakle, hGhD= 0U = γw A [− ( hgG − hgD)]

Pri tome hgG − hgD predstavlja ustvari visinu promatranog

tijela, označimo je ∆l, tako da U = - γw Al = - γw V gdje V je volumen tijela tj. onog dijela tijela koje je potopljeno.

Očito, uzgon možemo računati i po jedinici volumena promatranog tijela (tj. potopljenog dijela tijela):

U/V = - γw V/V = - γw Dakle, po jedinici volumena, djelovanje mirne vode na uronjeno tijelo jednako je - γw.

Voda u tlu. 4-5

_______________________________________________________________________________________________ Uvod u mehaniku tla, Sonja Zlatović Udžbenik Tehničkog veleučilišta u Zagrebu, ISBN 953-7048-02-0

Imamo li tijelo drugog položaja ili oblika, izvod bi bio nešto

dulji (možemo zamišljeno izrezati vertikalnim ravninama u posve tanke kriške ili, još dalje, u stupce), ali bi slijedilo isto: rezultanta tlaka vode na tijelo uronjeno u mirnu vodu jednaka je umnošku jedinične težine vode i volumena tijela, ili, “težini istisnute tekućine”, po Arhimedovom zakonu. Izvedenu rezultantu zovemo uzgon. (bouyancy force)

Tlak vode možemo doživjeti pri ronjenju. Što dublje ronimo,

to je tlak vode veći, i raste pritisak na naše oči, uši, pluća… Dubina do koje možemo roniti određena je pritiskom koji naše oči, uši, pluća,… mogu izdržati.

Uzgon, rezultanta tlaka vode na cijelo tijelo, nije ovisna o

dubini. Uzgon možemo doživjeti pri svakom kupanju u kadi, moru, jezeru… kao djelovanje vode koje prividno, “efektivno”, smanjuje našu težinu. Težina, naime, ostaje nepromijenjena, ali rezultanta sila na nas – rezultanta težine i djelovanja vode – bude smanjena.

Dakle, (1) tlak vode po cijeloj granici područja i (2) uzgon

kao rezultanta tlaka predstavljaju dva moguća načina da se uračuna djelovanje vode na neko tijelo uronjeno u mirnu vodu.

Treba pamtiti da se ta dva načina uzimanja u obzir djelovanja

vode međusobno isključuju, tj. da nema smisla uračunati i jedno i drugo: treba uračunati ili jedno ili drugo, već prema okolnostima, prema tome sa čime je jednostavnije raditi/računati. Tlak vode računamo kao naprezanje, u jedinicama sile po površini: na primjer kN/m2. Uzgon, pak, predstavlja silu, mjeri se na primjer u kN. Ili, u tlu, u potopljenom području, uzgon računamo po jedinici volumena (kao što i težinu računamo po jedinici volumena): uzgon je jednak γw po jedinici volumena

uD=γwhpG

γw ∆lGD

hpD

uG=γwhpGhpG

rezultanta tlakova na površinu tijela ≡ uzgon

Voda u tlu. 4-6

_______________________________________________________________________________________________ Uvod u mehaniku tla, Sonja Zlatović Udžbenik Tehničkog veleučilišta u Zagrebu, ISBN 953-7048-02-0

γw γ

γ'

V=1

uronjenog dijela tla, što je približno jednako 10 kN/m3, točnije oko 9,81 kN/m3.

4.4 Porni tlak. U svim ovdje izvedenim razmatranjima, vrijedi zamisliti

mogući trodimenzionalni raspored čvrstih čestica tla. Čestice gline koje su pločaste ili listićave obvijene su vodom. Ostale čestice više manje okruglaste su. Svakako, površina dodirnih ploha između čvrstih čestica posve je mala. Pore između čvrstih čestica čine vrlo razvedeni prostor. Ako je tlo zasićeno vodom, o tom jedinstvenom prostoru možemo govoriti kao o vrlo složenom sustavu “spojenih posuda”, pa je tlak vode u tlu, bez obzira na postojanje čvrstih čestica u tlu, također jednak u = γw hp

Uobičajeno je tlak vode u porama tla zvati porni tlak (pore

water pressure). 4.5 Djelovanje mirne vode na element tla. Uronjena jedinična težina. Zanima li nas djelovanje vode na kvadar tla ispod razine

vode, možemo ga, kao i prethodno, izraziti ili kao tlak vode po površini toga kvadra, ili kao rezultantu tih tlakova, tj. uzgon. Ukupno djelovanje težine i rezultante tlakova vode na element tla jediničnog volumena koji je uronjen u mirnu vodu, zovemo uronjena jedinična težina i označavamo γ(bouyant unit weight). To je rezultanta težine jediničnog volumena tla i uzgona na isti volumen:

γ’ = γ − γw Pri tome γje jedinična težina tla čija je vrijednost blizu

20 kN/m3 (možda 21 ili 19 ili 16 ili slično), a γw je jedinična težina vode koja je jednaka 10 kN/m3 (ustvari 9,81 kN/m3). Dakle je γ’ blizu 10 kN/m3 (možda 11 ili 9 ili slično).

Voda u tlu. 4-7

_______________________________________________________________________________________________ Uvod u mehaniku tla, Sonja Zlatović Udžbenik Tehničkog veleučilišta u Zagrebu, ISBN 953-7048-02-0

4.6 Utjecaj jednodimenzionalnog strujanja vode. Hidraulički gradijent.

D’Arcy-ev zakon. Promatrajmo cijev potpuno ispunjenu vodom. U kojem

slučaju voda struji kroz cijev? Držimo krajeve cijevi ispunjene vodom na istoj visini. Hoće li

voda teći? A ako jedan kraj podignemo, hoće li onda voda teći? Kada voda prestaje teći? Niste li sigurni, pokušajte izvesti pokus. Isprobajte i ustanovite u kojem slučaju dolazi do tečenja, te o čemu ovisi brzina istjecanja vode.

Promatrajmo sada cijev u koju je ugrađen uzorak tla (ne jako

krupnih zrna3) i to tako da voda mora strujati kroz, ne uz uzorak. Voda i dalje teče ako postoji razlika ukupnog potencijala, ali je, prisutnošću tla, tečenje usporeno.

Pokazuje se da je time strujanje vode koncentrirano na onaj dio cijevi u kome je uzorak tako da u vodi izvan uzorka gotovo nema strujanja, pa su tlak vode, dakle i potencijali, gotovo konstantni kroz vodu izvan uzorka tla.

Za laminarno strujanje kroz poroznu sredinu kao što je tlo,

D’Arcy (ili Darcy) je, sredinom XIX stoljeća, na temelju eksperimenata, ustanovio vezu između razlike potencijala, duljine puta kojim struji voda, te svojstava materijala i tekućine.

Definira se hidraulički gradijent (hydraulic gradient) između

dviju točaka, G i D, kao negativna vrijednost omjera razlike potencijala i duljine puta koji voda prijeđe između tih dviju točaka:

3 u tlu veoma krupnih pora može doći do vrtloženja pa ovdje navedeno ne mora vrijediti

uD

hpG

hgG

hG

G

lGD

hpD

hgD

hD

D

uG

referentna ravnina

hDG

lDG

G D

Voda u tlu. 4-8

_______________________________________________________________________________________________ Uvod u mehaniku tla, Sonja Zlatović Udžbenik Tehničkog veleučilišta u Zagrebu, ISBN 953-7048-02-0

iGD = hDG/lDGAko se mjeri u smjeru strujanja, tj. u smjeru gubljenja ukupnog potencijala, kao na skici, promjena ukupnog potencijala je negativna, hidraulički gradijent je pozitivne vrijednosti.

Približavamo li točke D i G i to tako da njihova spojnica pokazuje smjer strujanja, govorimo o hidrauličkom gradijentu u točki:

i = dh/dl D’Arcy-eva brzina strujanja, koja je ustvari srednja protoka

po jedinici površine promatranog presjeka, pokazuje se, može se izraziti kao

v = i k gdje k je koeficijent propusnosti danog tla i u danim

uvjetima. Treba zapamtiti da D’Arcy-eva brzina nije stvarna brzina

strujanja čestica vode, nego srednja protoka, dakle volumen vode koji u jedinici vremena proteče promatranim presjekom – veličina koja će nam trebati kod pripreme crpki za građevne jame i slično.

4.7 Strujni tlak. Da bismo ispitali utjecaj strujanja vode na tlo, promatrajmo

uzorak ugrađen (između dviju mrežica) u cijev, te tlak vode na granicama uzorka. Neka je cijev postavljena vertikalno, neka je uzorak horizontalnih rubova, a tlo homogeno. Tada je tlak u svakoj točki ovisan samo od visinskom položaju. Neka je strujanje stacionarno, tj. slika strujanja ne mijenja se sa vremenom.

uD

hpG

hgG hG

G ∆hGD

hpD

hgD hD D

uG

referentna ravnina

uD = γw hpDuG = γw hpG

lGD

Voda u tlu. 4-9

_______________________________________________________________________________________________ Uvod u mehaniku tla, Sonja Zlatović Udžbenik Tehničkog veleučilišta u Zagrebu, ISBN 953-7048-02-0

U skiciranom primjeru voda struji od gornje granice uzorka, označene G, ka donjoj, označenoj D. Na gornjem i na donjem rubu uzorka tlakovi vode su

uG = γw hpG = γw (hG − hgG) uD = γw hpD = γw (hD − hgD)

okomito na granicu uzorka. Horizontalni tlakovi i u ovakvom primjeru izjednačeni su.

Dakle, rezultantno djelovanje vode na promatrani uzorak tla, smatrajući pozitivnim usmjerenje težine, jednako je U = uG AuD A =

= [γw hpG - γw hpD] A = = [γw (hG − hgG) − γw (hD − hgD)] A = = γw [( hG – hD) − ( hgG − hgD)] A = = γw [( hG – hD)/ ( hgG − hgD) · ( hgG − hgD) − ( hgG − hgD)]A= = γw [(∆hGD)/ ( ∆lGD) · ( ∆lGD) − (∆lGD)] A= = γw [ iGD − 1 ] A · ∆lGD = = γw [ iGD − 1 ] V

U = [− γw + γw iGD ] V ; iGD = ∆hGD/ ∆lGD

Rezultantno djelovanje vode na uzorak tla može se, dakle,

iskazati i po jediničnom volumenu tla: U/ V = − γw + γw iGD

Može se pokazati da se i u općenitom slučaju strujanja vode

kroz tlo, djelovanje vode, umjesto kao rezultanta tlaka vode na granici promatranog područja, može izraziti kao zbroj dvije komponente.

Jednu komponentu čini uzgon, kao i u slučaju da nema

strujanja: - γw je veličina uzgona na jedinični volumen tla, tj.

“težini istisnute tekućine”, gdje negativni predznak označava da uzgon djeluje uvijek vertikalno prema gore.

Drugu komponentu čini strujni tlak(seepage force) koji

općenito djeluje u smjeru strujanja vode, a proporcionalan je sa hidrauličkim gradijentom:

wis γ rr

= Ako niste sigurni u smjer djelovanja strujnog tlaka,

prisjetite se nekog svog kupanja u rijeci: osim uzgona, u kojem smjeru doživljavate dodatno djelovanje uslijed strujanja? Usporedite ga sa smjerom strujanja vode.

γw

V=1 i γw

Voda u tlu. 4-10

_______________________________________________________________________________________________ Uvod u mehaniku tla, Sonja Zlatović Udžbenik Tehničkog veleučilišta u Zagrebu, ISBN 953-7048-02-0

Općenito, djelovanje vode može iskazati po jediničnom

volumenu kao zbroj uzgona i strujnog tlaka. Ili kao tlak po oplošju cijelog promatranog tijela.

4.8 Efektivna jedinična težina. Ukupno djelovanje težine i vode na element tla jediničnog

volumena tla koji je uronjen u vodu zovemo efektivna jedinična težina i označavamo γ″. To je rezultanta težine jediničnog volumena tla, te uzgona i strujnog tlaka na isti volumen u istoj točki.

γ ′′r = γ ′r + i

r γw = (γ − γw ) j

r + i r

γw Težina djeluje prema dolje, uzgon prema gore, a strujni tlak

u smjeru strujanja. U slučaju strujanja vode prema dolje, kao u prethodnom

primjeru, efektivna jedinična težina postaje veća od uronjene jedinične težine.

γ" = γ - γw + i γw = γ’ + i γw U slučaju strujanja vode prema gore, strujni tlak djeluje

prema gore i smanjuje jediničnu efektivnu težinu na vrijednost manju od jedinične uronjene težine (samo težina i uzgon)

γ"= γ - γw - iγw = γ’ - iγw4.9 Primjer strujanja vode prema gore. U slučaju da voda struji prema gore, strujni tlak smanjuje efektivnu

jediničnu težinu tla na vrijednost manju od uronjene jedinične težine. Sa rastom hidrauličkog gradijenta, može doći i do situacije u kojoj

efektivna jedinična težina bude negativne vrijednosti, što znači da je rezultanta težine elementa tla i djelovanja vode usmjerena vertikalno prema gore.

γw γ

γ'

γ''

i γw

V=1

Voda u tlu. 4-11

_______________________________________________________________________________________________ Uvod u mehaniku tla, Sonja Zlatović Udžbenik Tehničkog veleučilišta u Zagrebu, ISBN 953-7048-02-0

Hidraulički slom dna građevne jame moguća je – i vrlo opasna –

posljedica ovakve situacije, u kojemu tlo gubi stabilnost i strojevi i ljudi tonu u tlo. Vrlo vrlo opasna situacija. Zato se, pri izvedbi duboke građevne jame, posebna pažnja daje mogućoj vrijednosti hidrauličkog gradijenta i mjerenju pornog tlaka pod dnom jame tijekom izvedbe. Posebne poteškoće čini nehomogenost tla, kako se vidi iz nastavka.

4.10 Jednodimenzionalno strujanje vode kroz jedan ili dva sloja tla. Promatrajmo horizontalno uslojeno tlo, bez izvora i bez ponora, te

jednodimenzionalno strujanje kroz tlo, prema gore ili prema dolje. Zakon održanja mase, implicira da je u svakom presjeku, tj. po dubini z,

v(z) = const. Primjena D’Arcy’evog zakona implicira da je produkt hidrauličkog gradijenta i propusnosti tla konstantan:

v(z) = i(z) k(z) = const. tako da u homogenom sloju konstantne propusnosti

k(z) = const. odatle vrijedi:

i(z) = - dh(z)/dz = const. a, budući da se piezometarska visina može izraziti kao hp(z) = h(z) - hg(z) onda i dhp(z)/dz = const. du(z)/dz = γw dhp (z)/dz tj. u području u kome nema promjene propusnosti, promjene ukupnog

potencijala, piezometarskog potencijala i tlaka vode su linearne.

hGD

uD

hpG

hgG hG

lGD

hpD

hgD

hD

D

uG

referentna ravnina

uG = γw hpG uD = γw hpD

G G

Voda u tlu. 4-12

_______________________________________________________________________________________________ Uvod u mehaniku tla, Sonja Zlatović Udžbenik Tehničkog veleučilišta u Zagrebu, ISBN 953-7048-02-0

Znači, poznajemo li h i hp na granici nekog sloja (područja konstantnih svojstava), poznajemo ih i unutar toga područja – kao linearnu interpolaciju. Međutim, imamo li dva sloja međusobno različitih propusnosti, i poznajemo li h i hp na vanjskim granicama, moramo pronaći i h i hp na zajedničkoj granici.

Zakon održanja mase primijenjen na volumen vode koja struji kroz dva promatrana sloja ili uzorka, (1) i (2), koeficijenata propusnosti k1i k2, te hidrauličkih gradijenata i1i i2, implicira jednakost protoka kroz ta dva sloja ili uzorka

v1 = v2 tj.

i1 k1 = i2 k2h1 /l1 k1 = h2 /l2 k2

Pri tome poznajemo ukupnu razliku potencijala, koja se odnosi na

vanjske granice uzoraka, ∆h i znamo da ∆h = h1 + ∆h2 dakle ∆h2 = h - h1

h1 /l1 k1 = (h - h1) /l2 k2h1 = ∆h [ ( ∆l1 k1)] / [ k2 + k1( ∆l1 /∆l2 )]

h1 = ∆h [k2 ( ∆l1 /∆l2 )] / [ k1 + k2( ∆l1 /∆l2 )] ∆h2 = ∆h [k1 ( ∆l2 /∆l1 )] / [ k2 + k1( ∆l2 /∆l1 )]

Posebno je zanimljiv slučaj u kojemu su slojevi vrlo različitih propusnosti,

a debljine slojeva su istog reda veličine. Uzmimo slučaj sloja gline, na primjer k110-7 cm/s, uz sloj pijeska, na

primjer k210-2 cm/s:

poznajemo uG = γw hpG poznajemo uD = γw hpD

zakon o održanju mase:

vDS = vSG iDS kDS = iSG kSG

hDS/∆lDSkDS=hSG/∆lSGkSG

hDS/∆lDSkDS=(hGD−∆hDS)/∆lSGkSG

hDS =hGD[kSG/∆lSG]/[kSG/∆lSG +kDS/∆lDS] hDS =hGD[kSG]/[ kSG+kDS ∆lSG/∆lDS]

ako kSG >> kDS onda hDS = hGD, ∆hSG= 0

hpG

hG

hGD hpD

hgD

hD

referentna ravnina

voda

voda

lSGkSG

lDS kDS

G

S

D

Voda u tlu. 4-13

_______________________________________________________________________________________________ Uvod u mehaniku tla, Sonja Zlatović Udžbenik Tehničkog veleučilišta u Zagrebu, ISBN 953-7048-02-0

h1 = ∆h [10-2 ( ∆l1 /∆l2 )] / [10-7+10-2( ∆l1 /∆l2)] = [10-2/ 10-2] ∆h ≈ ≈ ∆h

h2 = ∆h [10-7 ( ∆l2 /∆l1 )] / [10-2+10-7( ∆l2 /∆l1)] =[10-7/ 10-2] ∆h ≈ 10-5∆h ≈ ≈ 0

jer, mjerimo li ∆h metrima, ∆h2 će biti mjeren desecima mikrona. To znači da je razlika ukupnog potencijala ostvarena u sloju gline,

odnosno da je strujanje koncentrirano na sloj gline, dok u susjednom sloju pijeska ukupni potencijal ostaje konstantan – kao u mirnoj vodi.

Općenito,

k1 << k2 implicira ∆h1 ≈ ∆h, ∆h2 ≈ 0 Velike razlike u propusnosti tla pod građevnom jamom ili slično imaju za

posljedicu koncentriranje strujanja na slabo propusne slojeve. Hidraulički gradijent može tako biti bitno veće apsolutne vrijednosti nego da je tlo homogeno, a efektivna jedinična težina, ili efektivna naprezanja, mogu biti smanjeni čak i do nule ili negativnih vrijednosti što znači da je rezultanta sila usmjerena vertikalno prema gore, te da prijeti hidraulički slom: izbacivanje tla i tonjenje ljudi i opreme. Odatle važnost prepoznavanja slojeva velike propusnosti u tlu i poznavanja slike pornih tlakova.

Voda u tlu. 4-14

_______________________________________________________________________________________________ Uvod u mehaniku tla, Sonja Zlatović Udžbenik Tehničkog veleučilišta u Zagrebu, ISBN 953-7048-02-0

4.11 Strujnice, ekvipotencijale, strujna mreža. Mnogi problemi strujanja dadu se svesti na dvodimenzionalno strujanje,

u ravnini, čime se također bavi hidromehanika. Ovdje se izabiru samo elementi potrebni za osnovno bavljenje mehanikom tla.

Strujnice su krivulje kojima su tangente vektori brzina u svakoj točki.

Strujnice se nigdje ne sijeku (nema li u promatranom području ni izvora ni ponora) i područje između dviju izabranih strujnica zovemo strujnom cijevi. Ako nema ni izvora ni ponora – budući da su brzine strujanja uvijek tangentne na rubne strujnice – protoka duž strujne cijevi je konstantna.

Ekvipotencijale su krivulje koje čine točke istog ukupnog potencijala. Drugim riječima, zbroj geodetskog

i piezometarskog potencijala konstantan je duž neke ekvipotencijale. Ekvipotencijale se također nigdje ne sijeku nema li u promatranom području ni izvora ni ponora.

Strujna mreža je skupina izabranih strujnica i ekvipotencijala. U izotropnim homogenim sredinama

strujnice i ekvipotencijale su međusobno okomite, te se često se radi sa kvadratnom strujnom mrežom, takvom da se, u svako “polje” omeđeno dvjema susjednim ekvipotencijalama i dvjema susjednim strujnicama može upisati kružnica. Za takve mreže vrijedi 1. Protoka kroz svake dvije strujne cijevi jednaka je. 2. Pad potencijala između svake dvije susjedne ekvipotencijale jednak je.

U ortotropnim homogenim sredinama, gdje su propusnosti konstantne u horizontalnom smjeru te u

vertikalnom smjeru, kh ≠ kv, može se raditi također sa kvadratnom strujnom mrežom ali takovom da su geometrijska mjerila različita u horizontalnom i vertikalnom smjeru. Danas postoje računalni programi koji omogućavaju brzo određivanje strujne mreže.

Vrlo jednostavni primjer strujanja kroz homogeno i izotropno tlo oko zagatne stijene prikazan je skicom.

Pri iskopu građevne jame ispod razine podzemne vode korisno je održavati razinu vode u građevnoj jami pri dnu građevne jame. Razlika ukupnih potencijala jednaka je udaljenosti dviju razina vode: podzemne vode oko građevne jame i razine na dnu (ili ispod dna) građevne jame. Uslijed postojanja razlike ukupnih potencijala dolazi do strujanja. Ukoliko je tlo homogeno i izotropno, strujna mreža može izgledati otprilike kao na skici. Da bismo procijenili protoku (i potrebni kapacitet crpki za održavanje konstantne razlike potencijala) te opasnost od hidrauličkog sloma, odredimo

h

1

2 3

10 1

2

3 4 5

4 5 6 7 8 9

Voda u tlu. 4-15

_______________________________________________________________________________________________ Uvod u mehaniku tla, Sonja Zlatović Udžbenik Tehničkog veleučilišta u Zagrebu, ISBN 953-7048-02-0

10 ×∆h / 10

broj strujnih cijevi, ns broj ekvipotencijala, ne+1, tj. broj jednakih padova potencijala ne pri čemu je onda pad potencijala između susjednih

ekvipotencijala jednak ∆h/ne U skiciranom primjeru, ns= 5, ne = 10. Protoka u ovom dvodimenzionalnom problemu može se izračunati na slijedeći način: Promatrajmo „kvadrat” koji čine x-ta strujna cijev i y-ti pad potencijala. Na promatranom mjestu širina strujne cijevi je axy. Darcy’eva brzina, tj. protoka kroz jediničnu površinu presjeka x-te strujne cijevi jednaka je vxy = ixy kxy = ∆hxy kxy = ∆h/ne kxy Dakle protoka kroz cijelu x-tu strujnu cijev jednaka je vxy axy, a ukupna protoka jednaka je zbroju protoka kroz sve strujne cijevi: Q = ∑ vxy axy = kh/ne ∑ axy / ∆l xy = kh/ne ns Q = khns/ne gdje je ∆h ukupni pad potencijala, ns je broj strujnih cijevi i ne je broj jednakih padova potencijala, sve u jedinstvenoj kvadratnoj strujnoj mreži.

Poznajemo li strujnu mrežu, možemo doći i do podataka o tlaku u svakoj točki ekvipotencijale. Ekvipotencijala je geometrijsko mjesto ili krivulja na kojoj je ukupni potencijal jednak za sve točke, dakle, od izabrane referentne ravnine, za sve točke neke ekvipotencijale vrijedi:h = hg + hp = const. Pa tako vrijedihA = hgA + hpA = hB = hgB + hpB ili, na primjer, tražimo li tlak u točki A, a poznajemo tlak u točki B, i položaj obje točke, hpA = hA - hgA = hB - hgA = hgB + hpB- hgA Pozabavimo li se zagatnom stijenom i jednostavnim strujanjem kroz homogeno i izotropno tlo oko stijene, za iscrtanu kvadratnu strujnu mrežu sa 11 ekvipotencijala tj. ne = 10 jednakih padova potencijala, pojedini pad potencijala između dvije ekvipotencijale jednak je ∆h/ne=∆h /10. Na slijedećoj skici prikazan je po jedan piezometar spušten u svaku ekvipotencijalu i podizanje vode.

A

B hpA

hgA hgB

hpB

hA = hB

Voda u tlu. 4-16

_______________________________________________________________________________________________ Uvod u mehaniku tla, Sonja Zlatović Udžbenik Tehničkog veleučilišta u Zagrebu, ISBN 953-7048-02-0

10 ×∆h / 10

Pokazuje se da je važno poznavati i djelovanje vode u tlu i veličinu tlaka porne vode na zagatnu stijenu. Tlak vode jednostavno odredimo za svaku točku u kojoj je iscrtana ekvipotencijala, te umijemo odrediti hp. Tlak vode je u = hp γw = (hhg) γw. Na skici sa lijeve strane voda struji prema dolje i prema dolje se smanjuje ukupni potencijal. Smanjuje se i tlak porne vode u odnosu na situaciju u kojoj ne bi bilo strujanja. Sa desne strane skice tlak porne vode veći je nego da nema strujanja.

10 ×∆h / 10

Voda u tlu. 4-17

_______________________________________________________________________________________________ Uvod u mehaniku tla, Sonja Zlatović Udžbenik Tehničkog veleučilišta u Zagrebu, ISBN 953-7048-02-0

4.12 Skupljanje i bujanje tla. Promjene vlažnosti u sitnozrnom tlu izazivaju promjenu volumena koja može biti značajna i uzrokovati

ozbiljne štete. Skupljanje tla (shrinking) uzrokovano je sušenjem, pri čemu mogu rasti kapilarne sile i stvarati pukotine

u tlu. Bujanje tla (swelling) uzrokovano je vlaženjem, to značajnijim što je veća aktivnost gline, posebno ako je

vlažnost bliska granici plastičnosti. Pritisci izazvani bujanjem budu 100 ili 200 kPa, pa sve do 1000 kPa, što su golema opterećenja za malene i lagane kuće.

Zato valja ispitati osjetljivost temeljnog tla na skupljanje i bujanje i zamijeniti tlo ako je potrebno ili

drugačije spriječiti otvaranje pukotina u građevini ili slično, te se pozabaviti mehanizmima sušenja i vlaženja tla – uslijed kišenja i slično, uslijed rasta stabala i slično.

4.13 Smrzavanje tla. Povećanje volumena vode pri smrzavanju – za oko 10 % – jedan je od uzroka podizanja površine tla. U

našim uvjetima, gdje je zona smrzavanja tla oko 0,5 m dubine, a vlažnost bude oko 30 %, to bi značilo podizanje za nekoliko centimetara (Nonveiller). Pokazuje se, međutim, da u sitnozrnim tlima podizanje tla pri snižavanju temperature može biti bitno veće, što, potom, slijedi veliko povećanje vlažnosti pri zatopljenju. U sitnozrnim tlima, ako je moguće podizanje vode iz podzemlja, kapilarnost omogućava privlačenje vode na već zamrznutu vodu, što vodi do stvaranja leća leda u tlu, to većih što je sniženje temperature brže, što je tlo sitnijih čestica tj. sitnijih pora.

Sprečavanje šteta od smrzavanja tla moguće je izvesti

1. izvedbom temelja ispod zone smrzavanja, 2. zamjenom sitnozrnog tla (sa kapilarnim efektima) slojem šljunka ili sl. 3. izoliranjem podloge od vode u podzemlju.

4.14 Preporučljiva i citirana literatura:

1. … literatura iz područja hidromehanike 2. Nonveiller,E., 1990, Mehanika tla i temeljenje građevina, Školska knjiga, 823 str 3. Holtz,R.D., Kovacs,W.D., 1981, An Introduction to Geotechnical Engineering, Prentice-Hall, Inc.,

Englewood Cliffs, New Jersey, 733 str.

Voda u tlu. 4-18

_______________________________________________________________________________________________ Uvod u mehaniku tla, Sonja Zlatović Udžbenik Tehničkog veleučilišta u Zagrebu, ISBN 953-7048-02-0

4.15 Zadaci 1. Uzgon. Porni tlak i pritisak vode na ukopani objekt. Prelagani kutijasti ili cjevasti objekti u potopljenom

tlu uslijed uzgona mogu isplivati. Tlak vode na ukopani objekt jednak je pornom tlaku tj. tlačnom naprezanju u pornoj vodi. U slijedećem zadatku tlo se na lokaciji smatra homogenim, a voda mirnom. Porni tlakovi rastu sa dubinom – od razine podzemne vode – i jednaki su u = γw hp. Uz skicu profila tla sa označenom razinom podzemne vode prikazani su grafovi hg, hp i h u ovisnosti o dubini. Referentna ravnina je proizvoljno izabrana: neka je to donja granica promatranog sloja tla. Na usporednom dijagramu prikazan je graf pornog tlaka, u. Desno je skiciran i položaj kutijaste crpne stanice koja se gradi na lokaciji, u vertikalnom presjeku i u tlocrtu, te porni tlakovi, tj. tlak vode koji djeluje na objekt. Računa se i rezultanta pritisaka podzemne vode na ukopani objekt: na svaku stjenku posebno, te rezultanta u dva horizontalna smjera i vertikalno.

Na lokaciji do dubine od 20 m tlo se može smatrati

homogenim dobro graduiranim šljunkom. Razina podzemne vode nalazi se na 2 m dubine. Promatrajmo pritiske vode u tlu. Trodimenzionalni raspored čvrstih čestica teško je nacrtati u dvije dimenzije, ali za ovu priliku dovoljno je zamisliti neki mogući raspored čvrstih čestica šljunka koje se naslanjaju jedna na drugu i tvore trodimenzionalnu strukturu. Usredotočite se sada na pore toga tla: na prostor između čvrstih čestica. Za razliku od međusobno odvojenih mjehura zraka tj. rupa u ementaleru, pore u tlu uglavnom su spojene i tvore vrlo razvedenu posudu. Mi se sada bavimo sa gornjih par desetaka metara te posude. Još se ne bavimo pritiscima čvrstih čestica, nego samo vodom u tlu.

Ako je razina podzemne vode na 2 m dubine, to znači da su

sve pore u tlu ispod te razine ispunjene vodom – barem do donje granice ispitanog područja. Na razini podzemne vode, kao i na drugoj otvorenoj površini vode, tlak vode jednak je nuli – što ustvari znači da je jednak atmosferskom tlaku – koji kod nas iznosi uglavnom oko 1000 hPa, kako se izražava u meteorologiji, odnosno, u jedinicama koje odgovaraju geotehnici, oko 100 kPa, što odgovara težini stupca vode (jediničnog horizontalnog presjeka) visine oko 10 m. Ispod razine podzemne vode – ako nema strujanja – tlak vode raste linearno sa dubinom i jednak je u = γw hp, gdje hp je ta dubina «mirne» vode.

U promatranom zadatku, kako je razina vode horizontalna ravnina i tlo je homogeno, tlak vode i hp rastu samo sa

dubinom. Zato se dijagram hp najzgodnije može nacrtati prema dubini. Pišimo dubinu oznakom z. hp je upravo jednak dubini ispod razine podzemne vode, pa tako na primjer: za dubinu 2 m, na razini podzemne vode, hp je jednak 0 m, hp[2m] = 0 m, za dubinu 4 m, 2 m ispod razine podzemne vode, hp[4m] = 2 m, za dubinu 10 m, 8 m ispod razine podzemne vode, hp[10m] = 8 m; za bilo koju drugu dubinu, sve do donje granice promatranog

Voda u tlu. 4-19

_______________________________________________________________________________________________ Uvod u mehaniku tla, Sonja Zlatović Udžbenik Tehničkog veleučilišta u Zagrebu, ISBN 953-7048-02-0

područja, hp jednak je isto tako dubini samoj, te hp možemo prikazati pravcem koji se od razine podzemne vode spušta sa promatranom dubinom u tlu, dakle nagiba je 1:1.

Za slučajeve gdje će se pojaviti strujanje u tlu, zanimljive su i vrijednosti hg i h. Geodetska ili geometrijska visina, hg,

koja predstavlja položaj točke od izabrane horizontalne referentne ravnine, također ovisi samo o dubini promatrane točke. Ako je referentna ravnina na dubini zreferentno(mjereno od površine terena prema dolje), onda hg (mjereno od referentne ravnine prema točki) je za dubinu z, jednako hg = zreferentno-z. Tako na referentnoj ravnini hg = 0, a od referentne ravnine prema gore hg raste linearno sa dubinom. Ako želimo da brojevi budu pozitivni, a grafovi svi sa iste strane osi, možemo izabrati za referentnu ravninu donju granicu promatranog područja. Ovdje neka je zreferentno =20m.Tako za dubinu 2 m, na razini podzemne vode, hg je jednak hg[2m] = 20m - 2 m =18 m. Za dubinu 4 m, hg je jednak hg[4 m]= 20 m - 4 m =16 m. Za dubinu 10 m, hg je jednak hg[10 m]= 20 m - 10 m =10 m. Za bilo koju drugu dubinu, sve do donje granice promatranog područja, hg jednak je isto tako hg = zreferentno-z, pa, budući da se z mijenja linearno sa dubinom, a zreferentno je konstantno, i hg se mijenja linearno sa dubinom i može se prikazati pravcem koji se od razine podzemne vode smanjuje sa promatranom dubinom u tlu, dakle nagiba je - 1:1.

Ukupna visina, h, može se prikazati kao zbroj hg i hp. U dijelovima gdje hg i hp su linearne, i h je linearno. U ovom

primjeru, gdje je tlo homogeno, to vrijedi po cijelom promatranom području. Dapače, u ovom primjeru gdje nema strujanja vode h je konstantno. Za dubinu 2 m, na razini podzemne vode, h je jednako h[2m] = hg[2m] + hp[2m]=18m + 0 m =18 m. Za dubinu 4 m, h je jednako h[4m] = hg[4m]+hp[4m]=16m +2 m =18 m. Za dubinu 10 m, h je jednako h[10m] = hg[10m] + hp[10m] =10m +8 m =18 m.Grafove hg, hpi h vrijedi crtati u istom dijagramu da se jasno vidi njihov međusobni odnos. Sve su te vrijednosti visine (ili potencijali) koje izrazimo u metrima, pa ih vrijedi crtati u istom mjerilu u kome se crtaju dubine.

Treba nam crpna stanica kutijastog oblika, tlocrta 7 m puta 9 m, dubine 10 m i visine iznad tla 4 m. Zbrojimo sve pritiske porne vode na kutiju. Na istočnu stranu prema zapadu djelujesrednja vrijednost pornog tlaka po visini = 0,5 * 80 kN/m2 = 40 kN/m2;

dakle po cijeloj visini ukupni pritisak jednak je = 40 kN/m2 * ( 10 m - 2 m) = 320 kN/m uzduž 7 m = 2240 kN;na zapadnu stranu prema istoku djeluje 320 kN/m uzduž 7 m = 2240 kN; ukupno istok zapad 0 kN;

na sjevernu stranu prema jugu djeluje 320 kN/m uzduž 9 m 2880 kN; na južnu stranu prema sjeveru djeluje 320 kN/m uzduž 9 m 2880 kN; ukupno sjever jug 0 kN;

18

18

18

18

18

18

0

2

4

6

8

0 2 4 6 8

20

18

16

10

0

12

14

18

10

0 5 10 15 20h g, h p, h [m] du

bin a [

m] ukupna visina geometrijska visina piezometarska visina

0

0

2

4

6

8

10

20

0

40

60

80

180

20

0 100 200 300 400 500u [kPa]

du bin

a [ m]

porni tlak

Voda u tlu. 4-20

_______________________________________________________________________________________________ Uvod u mehaniku tla, Sonja Zlatović Udžbenik Tehničkog veleučilišta u Zagrebu, ISBN 953-7048-02-0

ukupno horizontalno djelovanje 0 kN

vertikalno po dnu 80 kN/m3 po tlocrtu 7 m puta 9 m = 63 m2 , 80 kN/m2 puta 63 m2 5040 kN ili: uzgon na dio crpne stanice koji je uronjen u mirnu vodu:

volumen= 7 m puta 9 m puta (10 minus 2,0 m) = 504 m3 uzgon= 504 m3 puta 10 kN/m3 = 5040 kN

Ako su stjenke crpne stanice debljine 0,5 m izrađene od AB jedinične težine 25 kN/m3, onda je po metru visine crpna stanica težine 691 kN/m visine, i temeljna ploča debljine 0,7m teška je 1102,5 kN

što čini ukupno 10771 kN Rezultanta težine i djelovanja vode, usmjereno vertikalno prema dolje, je 5731 kN

Međutim, da je debljina stjenka jednaka 0,25 m, tako da je crpna stanica težine 345 kN po metru visine, te da je visina stjenki samo do površine tla…

težina bi bila 4556 kN Rezultanta težine i djelovanja vode je - 484 kN

usmjereno vertikalno - prema gore, što bi značilo da bi došlo do isplivavanja ovako zatvorene kutije!!!! Slične pojave mogu se dogoditi u tlu, da dođe do izbacivanja dijela tla u slučaju da voda struji prema gore sa prevelikim gradijentom, tj. ako je strujni tlak prevelik. O tome više u poglavlju o naprezanjima u tlu.

Ako je, dakle vlastita težina 10771 kN, oprema 10000 kN,

ukupno 20771 kN, ako je površina dna 63 m2, onda je kontaktno naprezanje na dnu temelja crpne stanice

330 kN/m2. Od toga porni tlak je 80 kN/m2.

Dakle skelet tla nosi 250 kN/m2.

nema postavljenih komentara
ovo je samo pregled
3 prikazano na 20 str.
preuzmi dokument