Download The Importance of Individualized Diagnosis in Kinesiology and more Essays (high school) Physical education in PDF only on Docsity!
GLAVNI REFERAT
Vladimir Findak
DIJAGNOSTIKA U PODRUČJIMA EDUKACIJE, SPORTA,
SPORTSKE REKREACIJE I KINEZITERAPIJE
„Dobar kineziolog zna što treba raditi, a odličan kineziolog zna što ne treba raditi“ (V.F.)
1. UVOD
Vrijeme i svijet u kojem živimo, uz sve drugo, karakteriziraju i promjene. Štoviše, može se slobodno ustvrditi da su upravo promjene konstanta suvremenog društva. I ne samo to, promjenama su izloženi svi i sve pa ne zaobilaze ni sustave vrijednosti. Naprotiv, i sustavi vrijednosti mijenjanju se ne samo svakim danom sve brže, već i obuhvaćaju sve više djelatnosti, da ne kažemo sve ljudske djelatnosti.
Dakako, na hijerarhijskoj ljestvici sustava vrijednosti nije „pošteđena“ ne samo kineziologija, nego niti njezina primijenjena područja. To je, uz ostalo, razlogom što se i od kineziologije, kao supstratne znanosti, ali i od edukacije, sporta, sportske rekreacije i kineziterapije, kao njezinih primijenjenih područja, očekuje odgovor ne samo na naglašeno prisutne promjene, nego i na sve agresivniju pojavu tzv. „novih modela“ u edukaciji, „polu-rješenja“ u sportu i „novih pokreta“ u sportskoj rekreaciji.
Dakako, na promjene ne treba samo reagirati, nego na njih treba i odgovoriti, kako bismo išli u korak s vremenom pa ako je moguće i malo brže! Međutim, prava opasnost prijeti od tzv. novih, a nerijetko i atraktivnih modela vježbanja, za koje je teško pretpostaviti da imaju uvijek i za sve što se nudi znanstveno pokriće!?
Držimo, da se radi o ozbiljnim pitanjima koja zahtijevaju odgovor upravo sada, dakle, na 20. ljetnoj školi kineziologa Hrvatske, na kojoj će se raspravljati o dijagnostici! Dakle o temi koja predstavlja temelj za odgovore na sva pitanja, vezana uz našu supstratnu znanosti i struku, uključujući i odgovore na prethodno naznačena pitanja.
Naime, smatramo da je najefikasniji način da se suprotstavimo neprimjerenim, a ponekad i opasnim tzv. novim modelima vježbanja te istodobno odgovorimo na sve prisutnije promjene koje nas okružuju, da ponudimo rješenja koja se temelje na postignućima kineziologijske znanosti. U tom korpusu vrijednosti dijagnostici pripada, bez obzira o kojem primijenjenom području kineziologije se radi, sasvim sigurno posebno mjesto pa i više od toga! (Findak, 2003).
20. LjETNA škoLA kINEzIoLoGA REpubLIkE hRVATskE
To iz razloga što nema efikasnog vježbanja, ili konkretnije, osiguravanja uvjeta za njegovo provođenje bez eksplicitnog definiranja ciljeva vježbanja, izbora i distribucije sadržaja rada, volumena rada i modaliteta rada, a to pak nije moguće kvalitetno provesti bez primjerene dijagnoze stanja subjekta.
To je istodobno razlogom što je dijagnostika u području kineziologije krucijalni dio našeg znanstveno-stručnog interesa na ovogodišnjoj Školi kineziologa Hrvatske
2. KINEZIOLOŠKA PARADIGMA DIJAGNOSTIKE U EDUKACIJI,
SPORTU, SPORTSKOJ REKREACIJI I KINEZITERAPIJI
U cilju, dakle, ne samo zaštite poznatih i priznatih „kinezioloških proizvoda“ nego i stalnog unapređivanja rada kineziologa, nastava, trening, rekreativno vježbanje i kineziterapijski tretman trebaju neprekidno pratiti razvoj kineziologijske znanosti, kako bi se nove spoznaje o našoj supstratnoj znanosti što učinkovitije odrazile na realnu praksu u područjima edukacije, sporta, sportske rekreacije i kienziterapije. Bez toga je teško očekivati veće pomake u intenzifikaciji, optimalizaciji i humanizaciji nastavnog procesa, trenažnog procesa i procesa tjelesnog vježbanja. I obratno, stalno informiranje o znanstvenim postignućima jedan je od temeljnih uvjeta za unapređivanje prakse (Findak, Neljak, 2010).
Treba naglasiti da to nije plod kineziološke apstrakcije ili kineziološke konstrukcije, nego prvorazredno pitanje za daljnji razvoj naše struke. To se od kineziologa s pravom očekuje i traži, pogotovo ako se slažemo i definitivno složimo da se od našega stručnjaka sve manje očekuje da bude „vrhunski“ reproduktivac, a sve više da bude dobar dijagnostičar, prognozer, programer i realizator programa (Findak, 1997).
Shodno do sada izloženom osnovno pitanje kineziologije kao znanosti, pa i njezinih primijenjenih područja, jest kako unaprijediti nastavni proces, trenažni proces i proces tjelesnog vježbanja!? S tim pitanjem suočeni su svi znanstvenici, praktičari ili jednom riječju svi stručnjaci koji nastoje unaprijediti svoj rad što je pak nemoguće bez primjene adekvatne dijagnostike. Naprotiv, jedan od temeljnih uvjeta za provođenje kvalitetnog vježbanja, bez obzira o kojem području primijenjene kineziologije se radi, jest u osiguravanju primjerene dijagnoze aktualnog stanja subjekta! Štoviše, može se slobodno utvrditi da je bez uvida u aktualno stanje subjekta, dakle bez dijagnoze stanja njegova antropološkog statusa nemoguća i prognoza, ali i bilo kakav daljnji ozbiljan rad. To je iz razloga što se tek analizom udaljenosti aktualnog stanja subjekta od poželjnog modela može utvrditi što, kada i koliko treba vježbati da se ta dva stanja maksimalno približe. Dakle, osigurati tijekom nastavnog procesa, trenažnog procesa ili procesa tjelesnog vježbanja da se usporedi aktualno stanje subjekta i poželjno stanje zapravo znači osigurati odgovore ne samo o realizaciji cilja i zadaća programa
20. LjETNA škoLA kINEzIoLoGA REpubLIkE hRVATskE
bi i u narednom razdoblju trebalo dijagnostici pokloniti još veću pažnju, pogotovo ako se slažemo da je to istodobno i temeljni uvjet za osiguranje još veće kvalitete rada u područjima edukacije, sporta, sportske rekreacije i kineziterapije.
Shodno tome, držimo da će trebati (1) potrebitu pažnju pokloniti preispitivanju dosadašnjih polazišta u interpretaciji dijagnoze stanja subjekta u svim područjima primijenjene kineziologije što se posebno odnosi na definiranje pojma stanja subjekta i opsega varijabli uz pomoć kojeg se procjenjuje aktualno stanje subjekta, (2) utvrditi efikasnost postojećih modela dijagnosticiranja u svakom primijenjenom području kineziologije i vidjeti što treba modificirati, a što možda radikalno mijenjati i (3) odlučiti se za takvu dijagnozu stanja subjekta koja će biti garancija za njegovu aktivniju eksploataciju u područjima edukacije, sporta, sportske rekreacije i kineziterapije. Dakako, toj zadaći treba pristupiti krajnje sveobuhvatno kako se ne bi dogodilo da u slučaju postavljanja previsokih zahtjeva dođe do kineziološkog bumeranga! Naprotiv, sve to treba uraditi ne samo zbog pronalaženja novih znanstvenih spoznaja vezanih uz dijagnostiku u primijenjenim područjima kineziologije, nego i radi toga da se postojeći fundus znanstvenih spoznaja, znanja i informacija o dijagnostici puno intenzivnije transferira u svakodnevnu praksu. Uostalom, kvaliteta svakog kineziologa se očituje ili bi se trebala očitovati, uz ostalo, u njegovim kompetencijama, među kojima zapaženo mjesto pripada ili bi trebalo pripadati i dijagnostičkim kompetencijama.
3. DIJAGNOZA STANJA SUBJEKTA – TEMELJ
INDIVIDUALIZACIJE
Na efikasnost nastavnog procesa, trenažnog procesa ili procesa tjelesnog vježbanja može se utjecati na različite načine, a dijagnoza aktualnog stanja subjekta sasvim sigurno predstavlja jedan od važnih i aktivnih čimbenika uspjeha u radu svakoga kineziloga. To iz razloga što se na temelju rezultata dobivenih inicijalnim provjeravanjem (koje prethodi dijagnozi aktualnog stanja subjekta), a potom i na osnovi dijagnoze aktualnog stanja antropološkog statusa svakoga subjekta, uz ostalo, omogućava:
- uvid u individualni profil svakog pojedinog subjekta,
- spoznaju da među učenicima, sportašima, rekreativnim vježbačima postoji razlika te u čemu je i kolika razlika,
- da svakoga učenika, sportaša, rekreativnog vježbača prikažemo takvim kakav je, a ne kakav mi mislimo da bi trebao biti,
- spoznaja da svaki učenik, sportaš, rekreativni vježbač može napredovati u granicama svojih mogućnosti, itd., a
- stručnjaku da „mjera“ nastavnog procesa, trenažnog procesa i procesa vježbanja bude učenik, sportaš, rekreativni vježbač,
GLAVNI REFERAT
- da rad ne provodi prema tzv. univerzalnom programu, nego prema individualnom ili diferenciranom programu (ako se radi o individualiziranom obliku rada), itd. Naznačene, kao i brojne druge komparativne prednosti primjerenog dija- gnosticiranja aktualnog stanja subjekta istodobno predstavljaju i jedan od temeljnih uvjeta individualizacije rada u svim primijenjenim područjima kineziologije. Naime, ako se pod individualizacijom rada smatra približavanje programa vježbanja individualnim obilježjima nekog subjekta za unaprijed definirane ciljeve, onda je bitno za provođenje individualizacije voditi brigu o aktualnom stanju antropološkog statusa svakog pojedinog sudionika uključenog u nastavni proces, trenažni proces, ili proces tjelesnog vježbanja. Uostalom, uz sve drugo, to omogućava da se ispuni temeljni smisao individualizacije, a koji se očituje u osiguravanju aktivnog izjednačavanja odgojno-obrazovnih mogućnosti svih koji sudjeluju u odgojno-obrazovnom procesu (čitaj, nastavnom procesu, trenažnom procesu ili procesu tjelesnog vježbanja) u skladu sa svojim autentičnim, potrebama, mogućnostima, a kada god je moguće i interesima (Beck, Beck Gerusheim, 2002).
Takav pristup radu omogućava ne samo to da se uvažavaju individualne razlike koje među učenicima u razredu, sportašima u klubu, rekreativcima u društvu za sportsku rekreaciju objektivno postoje, nego ima i veliki posredni utjecaj na njihovo emocionalno stanje. I obratno, svaki drugi pristup, a pogotovo neprimjereno reagiranje na postojanje razlika među sudionicima nastavnog procesa, trenažnog procesa ili procesa tjelesnog vježbanja, može imati za posljedicu da kod njih izaziva zasićenost, odbojnost, zbunjenost, a ponekad i frustracije (Šapošnjikova, 1999).
Osim toga, ovakav pristup individualizaciji omogućava da se mijenja i odnos ne samo između nastavnika, trenera, voditelja sportske rekreacije i kineziterapeuta s jedne strane i učenika, sportaša i rekreativca s druge strane, nego i svakoga subjekta prema samome sebi. To sasvim konkretno znači da učenik, sportaš, rekreativni vježbač svjesnije sudjeluje u radu, da uistinu postaje subjekt, odnosno da postoji šansa da postane subjekt u radu, što će ga dovesti u situaciju da još više dođe do izražaja njegov samorad. To istodobno omogućava svakome subjektu da aktivnost postane njegova samoaktivnosti, a jedno i drugo mu omogućava da lakše i prije dođe u zonu samokontrole, uz pomoć koje se mogu kritički osvrnuti na rezultate osobnog rada, kao i na eventualne nedostatke ili propuste u radu. Dovesti pak subjekta iz zone samokontrole u zonu samoodgovornosti zapravo znači dovesti ga u poziciju smaoodlučivanja o sebi i svojem vježbanju i pripremiti ga za stvaralaštvo u području svojega bavljenja. To je za provođenje kvalitetne nastave, treninga, rekreativnog vježbanja vrlo važno, jer se stvaralaštvo može razvijati samo u uvjetima u kojima individualnost svakoga subjekta može doći ili uistinu dolazi do punog izražaja (Findak, 2003).
GLAVNI REFERAT
utjecati i na odnose između nas kineziologa, kao voditelja procesa vježbanja (bez obzira o kojem području primijenjene kineziologije se radi, i sudionika toga procesa ili, točnije, to će omogućiti i jednima i drugima da stvaraju pozitivno iskustvo, još veće međusobno povjerenje koje je zapravo jedan od temeljnih uvjeta svakog uspješnog rada.
Dakako da bi se to ostvarilo u realnom životu, da ne kažemo i svakodnevnoj praksi u još većoj mjeri nego do sada, jedan od temeljnih uvjeta je da svaki kineziolog bude osposobljen za rješavanje svih operacija vezanih uz dijagnostiku aktualnog stanja subjekta i efikasnije provođenje individualizacije rada u svim područjima primijenjene kineziologije. Štoviše, za kvalitetan rad, odnosno još kvalitetniji rad nego do sada trebaju nam kreativni stručnjaci kineziolozi ili, još konkretnije, trebaju nam osobe pune kineziološkog erosa! I to, da ne bi bilo nesporazuma ili nejasnoća ne samo danas ili sutra, nego stalno i svima, što će reći i teoriji i praksi, i znanosti i struci, i pozivu i staležu!
4. ZAKLJUČAK
Na osnovi do sada izloženog može se, uz ostalo, zaključiti ovo: kako sada stvari stoje temeljni su uvjeti za uspješno provođenje dijagnostike u područjima edukacije, sporta, sportske rekreacije i kineziterapije ispunjeni. To pored ostaloga znači da je kineziološka teorija učinila svoje, ili točnije, da je ponudila temeljna rješenja i na taj način trasirala osnovne putove koji vode k još efikasnijoj eksploataciji dijagnostike u svim područjima primijenjene kineziologije.
To, međutim ne znači da je na „potezu“ kineziološka praksa, naprotiv, na „potezu“ smo svi ili, još konkretnije, svi oni koji su odgovorni za kvalitetno ili kvalitetnije provođenje nastave tjelesne i zdravstvene kulture, sportskog treninga, rekreativnog vježbanja i kineziterapijskog tretmana.
U svemu tome uloga svakog kineziologa postaje svakog dana sve suptilnija ili, da budemo konkretniji, od svih nas se traži i s pravom očekuje da u puno većoj mjeri nego do sada budemo ne samo konzumenti postignuća supstratne znanosti, poglavito kada se radi o dijagnostici u područjima edukacije, sporta, sportske rekreacije i kineziterapije, nego i protagonisti tih postignuća u svakodnevnom radu. To nije nevažno, naprotiv, pogotovo ako se slažemo i definitivno složimo da je naše postignuće jedino mjerilo kvalitete našega rada!
20. LjETNA škoLA kINEzIoLoGA REpubLIkE hRVATskE
5. LITERATURA
- Beck, U., Beck Gernsheim, E. (2002). Individualization. London: SAGE Publications.
- Corbin, C. (2002). Physical activity for everyone: What every physical educator should know about promoting lifelong physical activity. Journal of Teaching Physical Education. 21, 128-144.
- Dougs, R. (1999). Programierte Instruktion und Lerntechnologie im Sportunterricht. Munchen: Mierva.
- Findak, V., D. Metikoš, M. Mrakovićm B. Neljak (1996). Primijenjena kineziologija u školstvu – NORME. Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni zbor, Fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu
- Findak, V. (1997). Programiranje u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi. Zagreb: Školske novine.
- Findak, V., M. Mraković (1998). Primijenjena kineziologija u sportskoj rekreaciji. Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatski savez sportske rekreacije „Sport za sve“.
- Findak, V. (2003). Metodika tjelesne i zdravstvene kulture. Zagreb: Školska knjiga.
- Findak, V., B. Neljak (2010). Individualizacija rada u područjima edukacije, sporta, sportske rekreacije i kineziterapije. U V. Findak (ur.), Zbornik radova
- ljetne škole kineziologa RH „Individualizacija rada u područjima edukacije, sporta, sportske rekreacije i kineziterapije, Zagreb, 22.-26. lipnja 2010. (str. 5-12). Zagreb: Hrvatski kineziološki savez.
- Hardmahn K. (2008). Physical education in schools: a global perspective, Kinesiology, 40 (1): 5-28.
- Hrabel, V. (1999). Pedagogickopsihologicha diagnostika žaka. Praha. SPN
- Mayer, H. (2004). Was ist guter Unterricht? Berlin: Cornelsen
- Šapošnjihova, B. J. (1999). Individualizacija i prognoza u sportu, Fiskultura i sport, Moskva, br. 3, str. 128-
- Wellenrenther, U. (2005). Lehren und Lernen – aber wie? Hohengehren: Schneider Verlog
