Preuzmite 33255723.pdf i više Rezime u PDF od Međunarodni odnosi samo na Docsity!
Vultodlnovie, R., Ut j ecaj ..., Poli!. misao, Vo l. XXVI (1989) , N o. 2, str. 20-40 (^) 20
M eđunarodni politički i ekonomski odnosi
Preg ledni rad UDK 327.01(497.1)-j 327(497.1)
Utjecaj unutrašnjih faktora na razvoj studija o
međunarodnim odnosima u Jugoslaviji
Radovan Vukadinović
Fakultet političkih nauka u Zagrebu
Sa žeta Tc
:Preuočujući osnovna obilježja poslijcraLnog položaja Jugos lavije, njezine odnose sa supersilama, međunarodni ugl ed koji je st ekla sudjelovanjem u stvaranju politike nesvr.stavanja, te ulogu .l o~;ipa 13ro· za Tita, autor određuje glaVine konture odnosa i procesa u VInjeme ka· da se javljaj u prve s tudije <.> međtmarodnim odnosima u Jugos laV>i.ji. edostatak :tradicija, po.ku ~a ji r~graničavanja :nove discip llne u odno- su rm postojeće i srodne discipline, zatim afirmativni pllis tu p jugoslaven- s koj vanjskoj politici, .posebno n esvrs tav:anju, te od r eđeni ne!iklad i7• među teorije i ;prakse glavna su obilježja razvo ja sl-udija o međ una rodnim odnosima u Jugo slaviji 60 - ih goctina.
Prije nego što u~emo na osnovne unutra šnje fU!ktore koji su utj ecali na stvaranje jugoslavenskih st udi ja o međunarodnim odnosima, n eop h odno je u t vr diti (l ) osnovne naznake poslij e ratnog položaja Jugoslavij e i (2) ele- me nte koji s u utjecali na s tvaranje studija o međunarodnim o dn osima. U tim o kvirima moguće je promatr ati kako je u pojedinim fazama raz· v oja Jougoslavije jačao interes za međunarodne odnose, k ako su unutr a šnji
f aktori poticali njihov razvoj i ka~ko je u s pletu tih međunarodnih i un u-
tra š njih faktora stvar an koncept koji bis mo mogli naz.vati j u gos l aven sk im pri- stu pom mcđunarodnjm odnosima.
l. Osnovna obilježja posliferatnog polo žaja Jugoslavije
Nakon drugog svjetskog rata J1l.lgoslavija je nastavila ·kontinuitet svog državnog postojanja manje-više u istim državnim gramcama. P r omjene u glo· balnoj strukturi međuna rodnih odnosa odrazile ·s u se i na o vom područ ju koje je u prijašnjim fazama razvoja Evrope imalo pos ebno zna čenj e. Geopo- litia ki položaj Jugoslavije na pravcima Sjever-J ug i I stok-Zapad u no v oj poslijeratnoj strukturi Evrope postao je još interesantniji. Blokovska podjela
Vu~ad in av ić , R. , Utjecaj • ••, Pol lt. misao, Vol , XXVI (1989), No .. 2. •tr. 20-40 (^21)
Ev rope, s tvaranje >>Zemalja narodne demokracije « na jodnoj strani li postoj a- nje kapiLali s tičkog Zapada na drugoj, značilo je za sve evropske zemlje, pa i Jugoslaviju, novu politi čk u situaciju i s tvaranje novih vojnih napetosti.
a) J ugoslavija · i velike sile U interpre taciji dogovora iz vremena antihitlerovskt.: :koalicije velike sile nisu bile jedinstvene i ubrzo je upra vo na područjima oko Jugoslavije došl o do novih krizn i.h sit:uacija (Grčka). što je s amo pogodovalo stvaranju hladno- ratovs ke klin1e i novog okupljanja na liniji. s uprotstavljenog Istoka i Zapada. Za drugog svjetskog rata Ju~oslavi ja je pod vodstvom Komunisti č ke pa r- ti je tkrenula u narod.nooslobodi.lač:ku borbu, ali i u stvaranje temelja nove držaV!Oosti. Upravo r e volucionarni karakter tih p-Tomjena koje su se zbile u Jugoslaviji , bio je značajna zapreka velikim silama u potčinjavanju Ju gosla - vije i njezinu svrst<.wanju. U pojačanoj hladnoratovskoj konfrontaciji J ugoslavija se morala naj- prije oduprijeti pokušajima nasrtanja sa Zapada kojima se htjelo ispTo voci- ra ti novu vlast , ali ·sc nova Jugoslavij a 1slodobno morala odre ći dije la terito- rija (podntčje Trsta, Koruška). Kasnije će se Jugoslavija naći izložena napa - d ima Sovj etskog Saveza i zemalja Konrinforma Ikoje će, ne mogavši namet- nuti Staljinov diktat, zajcc.lnički nastojati dokazati da je Jugoslavija »skrenul a s puta« izgradnje socijalizma. Uoč.i sovjetska-kineskog sukoba kinesko rlllko- vo dstvo prog lasilo je Jugoslaviju izdajlllikom marksizma-lenjinizma i napal o čitav koncl:pl njezine unulra~nje i vanjske politike. Dodajmo i to da je J ugo- s lavija imala i p r oblem a u odnosima sa SR Njemaćkom (prekid odnosa) zbo g priznavanja DR Njemačke, a i u odnosima s Francuskom zbog pomaganja a lž irskog narodnooslobodilačkog pokreta. Tu činj enicu u lf'azvoju J ugoslavije nikak-o ne smijemo zane mari ti, kao n:i to da su_ gotovo sve zemlje koje su bile u sukobu s J ugoslavijom pTije ili kasnije promijenile svoju politilku. Neke od njih čak su otvoreno priznal e s voj pogrešan odnos spram Jugos lavije :
b) MeđUIIlarodnl ugled Godine oslobodilačke borbe, supwtstavljanje Staljinu i na kraju odolije- vauje svim ostalim pritis cima , utjecali su na to da je J ugoslavija dobH.,"l značajan međunarodni ugled a.1a raznim stranama svijeta. Od trenutka kada je prestala slijediti tS ovjetsku politiku i kada je odlučno pokazala da neće biti na liniji o s talih zemal ja narrodne demokracije, koje su igrale ulogu sovjetskih s atelita, Ju g oslavija je ušla u svjetsku povijest kao .zemlja rel ativno s kromnih materijalnih i vojnih mogućnosti , smještena na značajnom geopolitičkom pro- sto ru, ali s premna da vlastitim sredstvima realizira samostalan put unutraš- njopoli.tio'kog r~zvoja, te da se na nezavisnim načel~ma opredjeljuj e u pitanji- ma vanjske politike.
Upravo na tim osnovama moguće je i u teoriji m eđunarodnih odnosa vi- djeti ka:ko se jedna mala zemlja manjih materijalnih >re.'mrsa sv;rstava u ka te-
' Ranko P etković, Non -aligned Yugo slavia and the Contempo!'ary World, Beo- grad, 1968, str. 208'.
Vukodlnovlć, R., Utje<:oj • .., Pol it. mlsoo, Vol, XXVI (1989), No. 2, s tr. 20-.60 (^23)
Ta značajna prekretnica u jugoslavenskom ponašanju, koje više nije tre- balo tražiti samo bolje odnose sa Istokom i koristili pomoć sa Zapada, pa - sivno iščekujući bolje dane i drukčije međ'Ullarodne odnose, pokazala je da r ukovodstvo male zemlje tm~kođer može dati alternativu međunarodnog dje- lo vanja l da uz rješavanj e svojih nacionalnih interesa može pružiti i znatno širu b~u mnogim drugim državama. Polaze ći upravo od v lastitih ishtStava, konfrontacije u blizini jugoslavenskih granica i hladnoratovskih odnosa u Evropi, Jugoslavija je ponudila nov sadržaj, aU i nov model međunarodn i h odnosa, prihvatlji v mnogim državama na četiri 1 k!ontinenta. Samim tim bila je demonsbrirana i globalna vrije dnost pristupa međunarodnim odnosima.
Tre ba se sl ožiti :s onim autorima koji tvrde da je upravo- politika ne svr·
s tanosti izbacila Jugoslavij u u središte međunarodnih odnosa, i da je up ravo na toj osĐovi bilo ojačano njezino mjesto kako u diplomatsko-politiokim odno- s ima , tako i u sferi teorijskog promišljanja'. Za razlilru od svih. osta lih ele- menata vezanih uz poslijeratni razvoj s tvaranja politike. nesvrstanosti, njezino dosljedno primjenjivanje i zalaganje za puno poštivanje načela i ciljeva , uči· n ili su Od JJugoslavije jedan od glavnih stupova polcr·eta ncsVIrStanih, a jugo- s lavenski političari i teoretičari ugradili su mnogo toga u sadržaj modela oesvrstano sti. Koncepcija unutrašnjeg razvoja Jugoslavije i vanjska politika utemeljena na politici ncsvi.'slavanja, bili su jedinstveno prihvaćeni u svim dijelovima Ju - gos la vije, što je davalo osobitu snagu tkreator.ima te po1Hi·ke. U vanjskoj poli- tk i nisu se osjećale nacio nalne različitosti i u fazama napetih odnosa , npr. u doba Rezolucije Informbiroa , tršćanske .krrizc i s l., Jugoslavij a je bila jedin- s tvena u nastojanju da se obrani zajednički stečena sloboda i nezavi snost. T o sc potv rdilo i 1968. godine u doba čehoslovačke krize , kada je jugoslavensk o rukovodstvo također dobilo dokaz široke odlučnosti narodnih <1.11asa da b rane svo j model s amouprav.no g soci jalizma u s lu čaju potrebe. Upravo na toj jedinstvenosti ·stavova, K.oja je bila potvrđena u praksi, ju- goslavenska vanjska politika m ogla je uspješ no rješavati svoje zadaće. NesvT- s tanost kao glavna vanjskopolitička platfO'Ima i kao bitno određenje jugosl a- venskog položaja bila je izvor svih akcija. Nju n ije doveo u pitanje niti je- dan kon'5 titutivoi dio Ju gos lavije. Nesvrstanost kao politiika samos talnost i, za- ~tite unutraŠJnjih odnosa i slobodnog nastupa na međunarodnom planu od- govara la je svak.oj republici i pokraji.ni, a is todobno je predstavljala najbo lj u obranu pred konkretnim m mogućim izjašnjavanjima o pitanju: da li na I sto k ili na Zapad. I sto dobno, nesvrstanost je otvarala putove kontaktima s nizom zemalj a. Poj e dini dij elovil. Jugos.lavijc , n clki lakše neki leže, prona1azili su svoje par t- nere na privr e dnom planu, gradili objekte, školovali stručnjake i pružali po- moć. Nesvrstanost je time znatno proširila vidike i omogućila Jugoslaviji da izađe u dalek e pro s tore. Povezuj i1ći te politi čke i e konomske prednosti , Ikao i vrlo važno zn ačenje koj e je nesvrstanost imala u zemlji , bilo je moguće iz. g raditi i političku ·djel at nost u kojo,i: samoup ravlianje znači osnovu unutra- šnjeg razvo ja , nc svrs tanos l je tc mclj d1a v ru1js kopolitička oli j entacija ali i mo-
2 Alvin z. Rubinstein, Yugoslavia. und Nonaligned World, Princeton, 1970 , pp.
325-327.
VW:adincwlt, R., UIJec;aj •••, Polol. misao, Vol, XXVI (1989), No. 2. str, ~ (^). 24
del g lobalnih međunarudnih odnosa kojem se Leži, a općenarodna obraua održava spremnost Jugoslavije i svih njezinih naroda i narodnosti da se bra - ne od bilo kojeg agrewrd. U7. La unutrašnja obilježja ne treba zabora,;ti da je i S\i jet koji je cije- nio, a u pojedinim razdobljima i posebno lrebao Jugoslaviju, pomogao izgrad - nju tog mod ela. U početnim godinama Rewlucijc Inform biroa zapadne zem - lje, iako polagano, počinju pomagali Jugo slavi ju najprije u hrani, oružju i opremi, a kasnije sc la pomoć povećala i poprimila oblik e krcdila i zajmova.
Nakon norma!U.acijc od.oosa sa Sovjetskim Savezom i drugim ist oćnc> e'ropsk:irn zemljama i one počinju davati određene kredite Jugo. laviji, š to je !>Ve zajedno oUlogućilo da se plano\ i unutrašnjeg razvoja realiziraju bez 'eć ih zastoja j da se u svakoj si tuaciji, kada su sredstva bila potrebna, pronađu kreditori. Model uspješnog razvoja pomogao je dalje u odr-l.avanju slike uspješnol>ti Jugoslavije kao cjeline , što je bilo \·arno .la vanjsku politiku. T akav uspje- šan model r azYoja zemlje, u kojem je bio vidljiv napredak u svim s re- dinama i sferama, i gdje je , istodobno, postojala jasna politička i narodna volja da se ide tim putem, mogao je izc.lrlati sve kušnje koje su dolazile iz- vana, a mogao je biti atraktivan i drugima, bilo da je rije č o komunističkim i radničkim partijama Zapada, nekim soci jali st i čkim zemljama ili pak o broj- nim ncsvrstanim zemljama, prijateljima Jugoslavije.
d) J. B. Tilo- glavni kreator 'aJljskc politike
Uz sve tc objektivne činiuce koji su pomogli da se J ugoslavija u poslije- ratnom svijetu postavi na nov način, ne možu sc zaboraviti uloga predsjednika J. B. Tita.
Vojskovođa u godinama dmgog svjetskog I"ala, stvaralac nove Jugol>lavije i šef partije koja je odlučno odbacila pokušaj Stal jinova diktata, u t eš kim danima kada se Jugoslavija othrvavala pritiscima s Tstoka, Tito je počeo tra- 7.iti nov model medunarodnih odnosa u kome će male zemlje moći izaći na međunarodnu scenu i svojim aktivnostima ne :;arno sačuvati svoje nacional- ne lnterese već se izboriti za mijenjanje međunarodnil1 odnosa.
Taj čin , promatran danas retrospektivno , bio je s \ akako viziona rs ki i smion. Mnogima se tada činilo da se radi o unaprijed pro~cnim poku ša- j ima , drugi u pak tvrdili da je to vizija koja se neće realizira ti, a često sc postavljalo i pitanje cijene tak-va opredjeljenja. Međutim , svojom politjčkom akcijom, aut oritetom koji je uživao medu brojnim držav nicima svijeta, Tito se uspio posLa viti kao središnja figura nesvrstanih, kao pra vi »found ing fa the n• ~-ojem su sve nesvrstane zemlje vjerova le i čije su mišljenje i sugestij e tra- ZIIe.
Ta Titova strategija vanjskopolitičkog djelo,' anja nije bila samo jugos la-
vensk a. Ona je u svim osnovnim načelima pokreta nesvrstanih i u želji da se
malim zemljama dad e mogućnost slobodnog 1 nezavis.nog razvoja, uz uvjet da mogu iznositi svoja stajališta i poglede o međunarodniJn odnosima i da neprestano predlažu nova globalna rje.~enja.
Vul<od lnovl<!, R., Utje,coj ••• , l'olll. ml•oo , Vol , XXVI (1919) , No. 2, slr. :zG.-40 (^26)
!.voj je lo novoj disciplini riječ, što je njezin predmet, i, dakako, što je njCLin krajnji cilj. Usporedo s lom t onuuocijom u ~edištu federacije , na nekoliko prav- nih faku l teta također se pokušava pronlknuti u sadrlaj me đunarodnih odno- sa. Zanimljivo je svakako da je upravo na pravnim fakultetima došlo do po- kušaja kombiniranja n astave međunarodnog javnog prava i međun~r o dnih odnosa , š to je odmah • ukazivalo na s ve ra7.l ike i sličnosti izmedu te dvije disci- pl ine. Buduci da sc i broj istraživača mec:ttmarodnih odnosa povećavao, te da s u oni mahom dolazili iz redova pravnika ~nternacionalista, t·rebalo je ubr1.o početi i s razgrani čavanjem u odnosu na srodne uiscipUne. To se u prvom redu odnos ilo na međunarodno javno pravo, diplomatsku povijest i ~uvrc· menu povijest. T aj veliki proces razgraničavanja predmeta tekao je u sporedo s otkriva- njem širine istraživanja koja su već bila učinjena na Zapadu. te je na s tano- v it način trebalo učiniti dva razgrani če nja : od-ajanje međunarodnih studija od postojećih bliskih disciplina, uz istodobno traženje svega onoga što je moguće prihvatiti iz zapa<lnin međunarodnih odnosa, profilirana je nova dis- ciplina. Veliki zamah i LraEvanje medunarodnih odnosa i nastavak međunarod nih studija dobit će poče tkom šezdesetih gadina, kada je osnovan prvi Fakul- tet političkih nauka u Jugoslaviji u Zagrebu. On će OL\roriti put nastanku 1slih fakulteta slijedećih godina u B eogradu, Ljubljani i Sarajevu. Međuna·
rodn i odnosi u okviru skupine, takoder, za Ju goslaviju novih političkih nauka,
dobili su svoje stalno mjesto. određeni s·u ipcdagoš]{li programi, zadaće i cilj <"- vi. Oc.ij e11 jeni kao početnk demokratskog razvoja zemlje i mogu6noo;t da se po- litički fenom eni, kao i svi ostal:i društveni procesi, slobo<b;lo li nez.avis'l'lo istra- žuju, fakulteti političkih nauka poslali su stjecišta novih znanstvenih ]deja. rasprava i diskusija. U želji za tra1enjcm novoga, do Lada uglavnom na tlu Jugo!>la,•ije nepoznat~ u strogo politolo~kim okvirima, nova sredstva p edago- kog i rna:nslveno-is lraEva&-og djelovanja udovoljila su S'Ojoj svrsi gotO'O na s vim područjima poliloloških isLTaživanja. Međunarodne studije dobile su osnivanjem fakulteta politićldb nauka !- VOje pravo građanstva, one su postale sastavni dio korpusa politoloških disciplina.
P ovoljna ponti č ka klima omogućila je da sc u doba općeg d inami čkog razvoja zemlje razvijaju i studije o međunarodnim odnosima, da sc traie brže veze sn svije t om i da sc na osnovi već razvijenih studija o međunarodnim odnosima pokuša izgraditi v lastita koncepcija međunarodnih odnosa.
.Može tvrditi da se oc.l 60 -ih godina počinje susta,~ no pisati o međunarod nim odnosima, da se obrađuju značajne regionalne i gl obalne međunarodne teme, le da se polako pripremaju i prvi domaći ud7.henici o međuoarounilll odno ima.^5
s Vladimir Ibler , Međunarodni odnosi, Zagreb 1971. Vladimir Gavranov, Mio-
dra g Stojković , Međunarodni odnosi i <ipoljna polit ika Ju~os lavij e, Beograd. 1972.
Raciovan Vukadinović, M&'lunarodni politički odno ~i. Zagreb. 1974. Vojin Dim it ri- ie ,·ić, Radoslav Stojaoo\ić , Osnovi teorije medunarodnilt odnosa, Beo!P)ld. 1977. Vlado Benko , Međunarodni odnosi, Maribor, 1977. Radovan Vuladinonć, Te orije o medunarodnim odnosima. Zagreb , 1978.
llu\odinovl<!, R., Usjecoj •••, Po ltt. miJOo. Vol. lCXVf (19119), No. 2. str. ~ (^27)
Valja na gl asiti još jedno značajno ob ilježje r azvoja s l:ud ija o međunarod nim odnosima u JugoslaviJi. I na početku razvoja, kao i u fazi kon st i tuiranja disciplina i njihova sadržaja, gotovo u svim radovima prisutan je afirmati· va n pri stup jugoslavenskoj vanjskoj politici, jugoslavensk im koncepcijama međunarodnih odnosa i, dakako, politici nesvrsLanosti.
P oslijeratni unutra šn ji razvoj , zapleti na međunarodnoj sceni , u spj ešnost jugosl avenske vanjs ke politike da iziđe iz blokade zemalja Informbiroa , rispo- sravljanje odnosa sa zapadnim zemljama , dobijanje njihove pomoći i. na kra- iu , stvaranje mm·og univerzalnog mode la međunarodnih odno sa - politike i pokre ta nesvrstanosti, bili su sasvim vidljivi .i dovoljni znaci uspj e~nost i ju· gos lavenskog političkog djelovanja na me dunarodnoj sceni. Tu č injeni cu treba imati na umu kada se iz današnje perspektive pro- matra tadašnji razvoj zemlje: Jugoslavija je brzim koracima grabila prema razvijenosti i sve unutrašnje uspjehe pratila su odgovarajuća međunarodna dostignuća. Ugled Jugoslavije u svijetu, aktivnosr jugos lavenske diplomacije. velika uloga krea:tora jugoslavenske politike Josipa Broza Ti ta - sve je to opravdaval o afirmativne slavove i zaključke u jugoslavensk im studijama me- đunarodnih odnosa. Osim takvog objekth'llog stanja i snažnog domaćeg utjecaja O'Og poz-iliv· nog razvoja, treba i s ta ći da u odnosu izmedu prakse i teorije nisu bili u po- s tavljen·i odgovaraju ći odnosi. Van jskopo li tička pra:ksa, koja je zapravo samo e lnborirala glavne ideje predsjednika T ita, nije trebala nit i je tražila posebna mišl jenja znanstvenika s područja međunarodnih odnosa. Glavni predn1eti
'aOjske politike i međunarodnih odnosa bili su čvrsto utvrđeni. čak i u slu·
čajevima stanovitih bmn promjena znalo se da će glavne odluke donijctj predsjednik, te nikak va posebna elaboriran ja niti anticipiranja međunarodnih odnosa nis u bilo potre bna.
Tadašn ji realiza t ori jugoslavenske vanjske poULike imaU su veo ma Jaku tadaću: sve njihove re lativne pogreške ili propu te u nizu zemalja rješavalo je pozivanje na veliki autoritet Tita i nije bilo nikaJ..-.;·e potrebe za studioznijim agleda anjem određenih međunarodnih problema J..:ratkoročnog ili dugoroč· nog kara k te r a. S amodovoljnost polH:ičkih praktičara i teorijska usmjerenost i izoliranol>L teoretičara međunarodnih studija nisu , naravno. bili idealna OSnova za budu ć nost. Kao što će to praksa političkog ra7.voja pokazati , nakon smrti pred s jed- ni ka Tita nadJcžni za vanjske poslove našli su se u specifičnoj situaciji , prvi put ozbiljnije tražeći glas znanosti. Znanstveno- i straž i vački projekti , koji s u prije imali izrazito for maln o značenje i kojima nije pridavana veća pažnja, u novim su uvjclima inicirani i traženi od politike. koja osjeća prazninu i ne- dos tatak u svom svakodne,mom obavljanju zadaća.
S druge s trane. u doba u spješnog razvoja 7.nanOSL je bila prepuštena ~ moj sebi. Osnovano je nekoUko istraži vačkih centara širom Jugoslavije , raz. ,· ijene su neke studije regionalnog međunarodnog karalctera vezane uz poje · dine sre din e i otvorene su mogućnosti za ško lovanje magistara i doktora me- đunarodnih odnosa. Na taj naćin razdoblje od ~e7.d escLib tlo osamdesetih go- dina dalo je priliku studijama međunarodnih odnosa da stasaju, da stvore
Vultodlnovlt, R., Utjecaj •••• Pollt. mlsoo, Vol. XXVI (1989), N o. 2, str. 20-10 29
J ugoslavije znači deformaciju socijnlistič:ke teorij e i prak e i, drugo, poh•r· di t i i spra vnost jugoslavenskog pula raz,·oja soc ijalisti čke izgradnje.
aravno <.la je Lakav pristup u mnogo čemu bio subjektivan, da su pol e- m ike bile žustre i strasne s ob7.lrom na dubinu ukoba i opasnosti koje su !.ada bile viđene kao imanentn o vezane uz mogući opći napad na Jugoslaviju. Unatoč tome , u svim tim. ludijarua moguće je naći i z.nnčajne teorijske ,·ri· jednosti. U dijelu tih studija bilo je posebno elaborirano Lenjinovo u čenje o me - đuna rodnim odnosima socijn lističikh zemalja. Prateći Lenjinovu lt..'Ocijslru misao, htjelo se pokazali da sve ono što dolazi s I stoka nema uporišta u Len ji- novim idejama i da je Lenjin sa.wim drugačije zamišljao odnose između so- cija l ističkih zemalja. Naglaša vaj u ći važnost pitanja suradnje socijalisličkih država koje su nastale na bivšem tlu carske R usije, Lenjin je pledirao 7.3 sa· vez 11a vojnom i ekonomskom planu, tvroeći da je sve osta lu nevažno i da u odnosima izme đu pojedinih socijalističkil1 država ta pitanja u praksi mo gu bili rje~avnna na različite na čme. To je jugoslavenskim auto1ima bila prilika da ukažu i na načela kojh1.1a bi se socijalističke zemlje morale rukovodili u svoj im odno:o;ima: ravnopravnost, jednakost, suverenost i nemij eša nje i unu- trn šn ja pitanja.• Drugn teza 'koju su jugoslavenski autori također preu~clj od L enjina od- no ·ila sc ua tvrdnju da će sve zemlje doći do socijalizma, ali da će svaka od njih pritome unijeti neke svoje, spccilične o<.llike. To je trebao biti odgovor na grubu praksu staljinske satelizacije Istočne Evrope i na neuspio pokušaj ela se to učini u Jugoslaviji. Zago,-arajući tezu da je pobjeda socijalizma pO\i ·
je.mo uvjetovana, jugoslavenski autori su inzistirali na potrebi da se u po-
-.lijeratnim uvjetima svim zemljama mora omogućiti da biruju vlaslite forme i sadri.aje socijalis ti čkog ratovanja, je r će sve one jednom biti u sasta\lll Ye- tikog ocijalistič kog svijeta. Međutim , do tog dalekog trenutka one moraju s amostalno rješavati svoja specifična pitanja vodeći računa o svojim uvjetima i mogućnostima: U doba dok je proleterski internacionalizam bio ob Hje.ljc jedinstvenog dje lo vanja svih socijalističkih zema l ja, pod vodstvom i u korist Sovjetskog Save7.a, u Jugoslaviji je laj termin također doživio svoje kritičko vrednova - nje. 7.a razliku od staljinskih in t erpretacija koje su l\•rdile da je intemacio- nalist svatko tko podržava Sovjetski Savez, jer se na taj način najbol je podr- 7,ava borba socijalističkih snaga, jugo la,renski autori su dokazi\·ali da Lenjin nigdje t ako ne određL]je proleter'lki intemacion alizam. · Lenjin , što je u jugoslavenskim prilikama imalo posebnu težinu, govori u dobrovo ljn osti pružanja i primanja proleterske pomo ći. a li uvijek na načel i rna poštivanja ravnopravnosti, jednakosti i s uverenosti. Proleterski intema· cionalizam iz doba djelovanja pojedinih radničkih partija , postao je nač elo odnosa s nastankom socijalist itl6h zemalja. no njegov pra vj smisao nije se mogao il:mijeniti.
' Milo\Tll O Đilas, Lenjin o odno<tima između socijalističkih država. Beograd 1950. (^1) Vladimir Ibler, Državne granice izmedu socijalističkih drtava, Zagreb, 1951. AleS Beb ler, •Načelo suvereni teta Qaroda u međunarodnim odnosima i radnjčk a klasa•, Komunist, 1949, no. 5.
Vukndinowlč, R., Utj ecoJ • • •• Po li t. misao, Vol. XXVI (19119). No. 2, ttt. »-tt (^30)
P oz.iv anje na međunarodnu situaciju, na opasnosti od imperijalizma, na potrebu okupljanja svih snaga i s tvaranja vlastitog lagera mh·a i socijalizma nisu pokolebaH jugos l avenske teoretičare. Oni nisu prihvatili taka v model
pro leterskog internaciona lizma, a samim Lim niti vodeću ulogu bilo kojeg
soci jalističkog pokreta.
U kasnijim fazama sovjetsko-jugoslavenskih odnosa to će bili česta tema tasprava i polemika, ali sc jugos lavenska politika i politi čka teorija neće iz. m:ijeoiti. Teza o soci jali s ti č kom intemacionalizmu i u jugoslavenskom Ustavu fo rmuJirana je kao izraz sol idarnosti s ostalim socijali"lličkim pokretima i s nagama, na striktno utvrdenim načelima i bez moguć. oo s ti da iLko izvana odr·eđujc vrij eme i karakter pružanja i primanja tak ve pomoći. Samim tim to je ostao prcrogativ nacionalnih struktura i njihove samostalne procjene određenog trenutka. Dakle, u Lom tumačenju socijalističkog internacionalizma nije došlo do mijenjanja odnosa izmedu klasnog i nacionalnog i prihvaćanj a nekog naddri.avnog ili natpartijskog arrbiLra izvana. U teorijskoj elaboraciji koja je. pozivajući sc 111a klasike marksizma, po- seb no na L enjina i njegova kratkotrajna iskustva vode sovjetske Rusi je, Lra- i.i la uporišta za opravdavanje jugoslavenskog polo,.aja i osudu Staljinove p o- Utike i cje lokupne doktrine o odnosima iz.medu socijalističkih država , postup- no su se stvarali i širi osnovi za nezavisnije i samostaln ije promatranje od- nosa socijalis ti čkih država. Taj pristup koji inzistira na jedinstvu klas n og : nacionalnog i odbacuje svaku nadoacionalnost ili suprcmaciju, ostat će ttajno ob ilježje j ugoslavenskog teorijskog promatranja odnosa među socija - lisli č ldm zemljama.' l nakon normalizacije odnosa iZmeđu Jugoslavije i socijalističkih zemalja taj kritički pri slup u vrednovanju sovjetske politike neće se promijeniti. U razdobljima kriznih odnosa (mađarski događaji 1956, Cehoslovačka 1968, Af. ganistan) jugos l avenske studije o međunarodnim odnosima imale su na umu ta osnovna polazišta i određenja koja su bila zacrtana u njenim toorijsko- ·prakLi čnim postavkama. Može se stoga tvrditi da je taj početni napor da se pronikne u su štinu o dnosa koji bi morall vladati među novim subjektima međunarodnih odno - sa koje karakteri7.iraju zajedničke socijalističke oznnke ,imao trajnu vrijednost. Od vre mena kada se tvrdilo da se sve socijalističke zemlje moraju naći u jed- nom bloku. pa do koncepcija koje s u zagovarale teoriju ograničenog suvere- niteta i specijalne odnose između zemaJja realnog soc-ijalizma, jlJ.b>Oslavensk i autori, poučeni negativnim iskustvom u godinama Informb iroa, a zatim na· o ružani Lenji no vim teorijskim eks plikacijama , nisu ni za trenutak posumnjali u svoje prvobitn e stavove, niti su pokleknuli pred teorijama koje su bile tu- đe pra vom socijalističkom shvać anju odnosa između socijalističkih ?.emalja. Kao što je jugoslavenski unutrašnji razvoj, zasnovan na s amoupra vl janju , bio u suštini suprotan sovjetskom mod e lu cenl.caliziranog i e tatističkog sO- cijalizma, utemeljenom na vclikodržavnim am bicijama i aspiracijama vod eće zemlje soc ijali s ti čkog bloka, tako se i jugosla••enska vanj · ka politika. tražeć i
- Radovan Vukadinović , Odn o.~/ m e đu evropskim socijalističkim drta.vama, Zagreb, 1 970.
liukod ln ović, R., UtJecaj ., ., Pollt. mis ao , Vol. XXVI (1989). No. 2, str. 2().-40 32
Prema toj koncepciji bilo je očito da rat flije niti opravdao niti potreb:ln za reaUzaciju bilo kakvih vclikjh ciljeva, pa niti onih socija l ističkih, kako su to nrrdili u Kini. Socijalističke snage trebale su zajedno sa svim ostalim progre- sivnim snagama djelovati u pravcu otklanjanja ratne opasnosti i boriti se za ostvarivanje takvih uvjeta u kojima će blokovske barij ere biti srušene i u kojima ćt> biti omogućen razvoj svestr:lno korisnih nuvih međunarodnih od- nos:l.
b) Nesvrstanost- model međunarodnih odnosa i temelj unulrnšnjopol itičkJh opredje l jenja Traženje no>e koncepcije medunarodnih odnosa i aktivno s t JugosJavi jt> na međunarodnom planu te pronalaženje zemalja koje bi mogle podržati Laj novi priShlp, sve je to utjec...'lilu i na studije međunarodnlb odnosa. ShvaćaJu ći vrije dnost novog jugos lavenskog angažiranja , mogućnosti koj~.: pntia nova po- litika, i istodobno, značenje takvog novog međunarodnog djelovanja , niz ju- g oslavenskih autora od prvih dana je pratio nesvrstanost , istra~ujući njezin e političkO-praktične i leorijske aspekte.
Može se !Trditi da je zahvaljujući ulozi predsjednika Tita i interes a ncsvrstanost u Jugosl:l' iji bio o d samog početka izvanredno ' ' elik, tc da je br7o ocijenjeno kakve sve pogodnosti pruža nova politika. Prate ći jugoslav~.:nsku literaturu pol>vcćenu ne vrstanosti, posebno onu iz pn•ih godina, odmah je \idljiva 'elika angažiranost aulora i njihovo puno prihvaćanj e vizionarskog karaktera Titovog novog opredjeljenja.
U svijetu oštro sup ro ts tavljenih blokova, u duba postupnog stvaranja no· vih obrisa S'jenkc politike nakon Staljinove smrti i, i todobno , l>mJrivanje situaci je oko Jugoslavije, jugoslavenska politika je u tzv. novim zemljama s azijskog i afričkog kontinenta vidje la nove partnere, spo ohne da preuzmu značajnu ulogu na medunarudnom planu i da svoju skrom nu vojnu i materi- jalnu snagu kompenziraju ak'"tivnim djelovanjem u međunarodnim odnosima. Uz blokovski angažirane države i nekoliko neutralnih zemalja , koje su u do- ba hladnog rata bile ocijenjene kao »amoralne«, na scenu sh1paju »neangaži- rani« sa svojim shvaćanjima međunarodnih odnosa i svog mjesta u njima. Tako po mnogo čemu različite , geografski uda l jene, s različitim povijesnim iskus tvima i tradicijama prve zemlje koje ~ u se izjasnile za neangažiran ost, odnosno n esv.rstanost s hvatil e su br.w njezine prednosti i potencijalnu univer- 7alnu vrijednost. Ne posta\ ljajući stroge ok'ire DO"Oj politici, nesvrstani su odmah prihva- tili svoju različitost, kuja će dolaskom novih čJaruca biti samo još naglašen i ja. Također je dogovorl! no da sc ne tral.i velilka ideološka. ili politička. me- đusobna povezanost, već da sc na bazi zajedničkih priitcipa i ciljeva organi - zira 7.ajcdnički nastup u međunarodnim odnosima.
N:csvrstane zemlje su na samo m početku svojeg djelovanja ocijenile da je Organ izae i ja. 'Ujedinjenih nnroda idealno mjesto -za njihovo okupljanje, za
njiho,·o stalno dogovaranje i u kladiYanje akcija, Le da im ona može p "l sl užit i
kao izYanredn o okupljaJHtc, ali i tribina za iznošenje pogleda na medunarod- ne <xlnosc. I stodobno, time je OUN ojačala i u velikom broju nesvrslu nih ze. malja dobila svoje s nažn e zagovornike i aktivne pomagače u svim akcijama.
V~.okodinov i ć , R., Utjecaj , , ., Pol i l. mi sao, Vo l. XXVI (1989), No. 2, slr , 2o-40 33
Prihvaćajući blokove kao povijesnu realnost, nesvrstani su zalražili ogra· n i čenje blokovSikih posizanja u nastojanju da se nesvrstane zemlje zadrže izv an njihova kmlga. To je uostalom bio i OSUlOVilU zahtjev ko ji je bio postavlj en sv im zemljama pnili·kom njihova ulaska u pokret nesvrstanih. Zaw..imajući rc· alističan stav prema zemljama koje su imale neke oblike vojne povezanosti, odnosno stranog vojnog prisustva, od njih je zatraženo da taj strani element ne bude postavl jen u konte kstu SUJkoba blokova, čime je lakođcr ulakšano pri- s ustvo d:ijela nesvrstanih zemalja u pokretu.
Zadržavajući se na globalnim pitanjima pokreta upravo jugoslavenske s tudije međunarodnih odnosa isticale su nezavisan izva nblukovski i univer- zalni karakter pokreta nesvrstan.ih'^0 • Zemlja koja je izborila svoju samostal- nosl vlastilim sredstvima, koja se otbrvala najvećim pritiscima izvana i koja je sa ma tražila put svog međunarodnog djel ovanja, mogla je upravo u inzi- stiranju na tim oznakama nesvrstano s ti tražiti mogućnosti i za njegovo pred- ::.tavljanje u ši rim gl obalnim odnosima. P okušaji priklanjanja pokreta Z apa- du ili traženje tzv. pridružnog savezništva na Isloku negirani su kao napu- šta nje izvornih principa pokreta nesvrstanih i gubljenja njegovih glavnili oz- naka. Za jugoslavenske autore obrana nezavisnog i izvanblokovskog karaktera pokreta nesvrstani h bila je i stodobno i obrana jugos l avenske politike, jer je zahvaljujući u.kupnom uklapanju u pogledu jugos l avenskog glavnog kreato ra
politike i ciljeva nesvrstanib. pra~ktički došlo do punog identiteta ove dvij e
aktivnosti ". Stoga bi, po mišljenjil.l jugoslavenskih autora, evenLUalno skreta- nje pokreta na jednu ili na drugu s.'llra nu značilo jednaku opasnost kao i skre- tanje jugoslavenske va<njske politike, kojoj je koncepcija nesvrstanosti najvi še odgovara-la.
U godinama hladnog rata i u fazi n j egova prevladavanja nesvrstane zem- lje nudile su alternativu napetim međunarodnim odnosima. One su pozivale
velike sile na popuštanje, razaružanje i stvaranje pravednijih međunarotlnih
odn osa. Ti pozivi .nailazili su na različit prijem, a njihov odjek prvih godina nij e bio osobito velik. Smatralo se da su nesvrstani to~o siromašni, slabi i međusobno različiti da se čitava ta nova konstrukcija. tl'le muže smatrali više ozbiljnom. I na tom planu ju g oslavenska politička misao trudila se da unes e drukčije pog lede. TvrdHo se da upravo univerza lnost politike nesvrs tano sti, koja je još od Beogradske konferendje 1961. godine pokazala da je prisulna u Evropi , Latinskoj Americi , Afric-i i Aziji, nosi veliku moralnu snagu i da za- hvaljujući broju nesvrstanih drLa va kao i kvaliteti njihove politike, ta sk upina zemalja ima sv·oje važno mjesto u strukturi međunarodnih o<.Lnosa. Prom a· trajući svijet Zillatno šire no blokovske zemlje, nesvrstani su u njemu imali novo mjesto. Povezani zajedttičkim .idejama mogli su nastupati sa zajednič· kim s tavovima ."
- • Rank'O Petković, Teorijs7d pojmovi nes vrstano sti, Beograd, 1974. Nes,wstanost, Zagreb, 1981. Nesvrstanost u suvremenom svijeLu , Zagreb, 1979. (^11) Radovan Vukadinović , »The Original Concept of Non Alignmco t« , OsterreidJi. s che Zeitschrift filr A~tssenpolitik, Wien, 1982, no. 1, pp. 18-26. u Ranko Petković, Non Aligned Yugoslavia a1td l1ut Contempontry ... op. c ii l. pp, 307-320.
Vui<Gd i novi ~. R., U1)eco) •••, PoliL misoo. Vol. XXVI (19a9) , No. 2. str. :lD--41 35
zvoju. Stabilnost i sigurnost Ju goslavije, nesvrstane i povezane s brojnim
drugim zem l jama, imala je veće šanse ~ uspjeh tc je taj elemenat , između o stalih , :utjecao i na postavljanje problema nesvrslanusti u jugoslavenskoj praksi, ali i u političkoj teoriji. Zemlja koja je izašla izvan blokovskih vizw·a, koja se opredijelila za samos tal3ill pul razvoja, na unutrašnjem i na vanjskom planu imala je kao nesvrstana veće mogućnosti 7.a daljnji :mzvoj. Uspješna realizacija politike nesvrsLanosli značila je veliki doprinos unutarnjem razvoju l stabilizirala je unutrašnje prilllke. Taj uži nacionalni interes sretno se ugradio u šire shvaćanje vrijednu ti nes vrstanosti. On je prisutan j u jugosl a venskoj političkoj praksi i u teorij i. Za· hvaljujući tome nesvrstanost je općeprihvaćena, bez ikakvih ograda i kritika. U TitO'O doba ona nije imala nikak'U alternativu i stalno je jačala , sretn o povezujući unutrašnje zahtjeve i vanjskopo litički nastup.
e) Evropska problematika
Velika jugoslavenska akcija traženja modela međunarodnih odnosa u g lobalnim re'lacijama na s tanovito vrijeme zaklonila je probl eme bližih otl- oos a s neposrednim jugoslavens kim sus j edima. Osi m pitanja odnosa sa soci· ja li s ti čkim zemljama, odnosi sa susjedima, evropska kretanja, integracija i s l. njsu imaJi takav primat kao nesvrstanost. To se najbolje mo7~ pratili u ju- g osla venskim studijama o međunarodnim odnosima , gdje postoji čitav ni 1. neobrađenih područja. Odnosi sa susjedima, na primjer, tek kasnije će biti elaborirani , i to u s ituacijama kada se radi lo o konkretnim pitanjima (položaj makedonske ma- njine, Slovenci u Italiji i Austriji, B alkanska konferencija i sl.). Cak niti raz- vijeni oblik medunarodne regionalne suradnje Alpe-Ad ria, koji se odvija iz me đu pokrajina SR N jemačke, Austrij e, Italije, Mađars ke i Jugoslavije, nij e obra đen u jugoslavenskoj literaturi. To i sto vrijedi i za šire evropske zahva- te na polju vojnopolitičkc i ekonomske i'11tegracije. O vojnoj strukturi NATO-a gotovo da se nije ni pisalo, integracija unutar BEZ-a <>brađujc se tek u poslj e- dnje vrijem e, a slično je i s opisom poHtičkih procesa u Zapadnoj E vropi.
Sve to po tv rđuje vezanost jugoslavenske teorijs ke m isli uz konkretna
praktična politička pitanja jugoslaven s ke vanjske politike. Ona je bila zaoku· pljena globalnim pitanjima svjetskog razvoja i prooalazila je težište sv og d jelovanja u tim velikim koordinatama.
Tzuze tak je svakako Konferencija o evropskoj si tmmosti i s uradnji, koj a je jugoslavenske autore polak:la da napišu niz radova, j to zhog dva razloga: ( l) Budu ći da je KESS bio ocijenjen kao konkretizacija politike popuštanj a, i da su .nesvrstane zemlje jnVIOo pod ržavale tu politiku, trebalo je dati dopri- nos novom sagledavanju e vropskih kretanja; i (2) Uz konkretan angažman ju- goslavenske politike u 'Evropi tu je ponovno ugraden aspekt nesvrstanosti na evropski prostor...
Zalažući se za uspjeh politike popuštanja i njegovu konk:retizac iju u obl i· ku KESS.a, jugoslavenski autori su isticali da niti popuštanje niti KESS , uko-
- • Radovan Vukadinović, Evropska <;igumosc i surad11ja, Zagreb, 19n. Ljubivoje A ć im ović, Problemi bezbednosti i saradnje u Evrn,n, Beograd, 1978. Yug oslm•ia a 11 d EurOpean Security and Cooperarinn, Beograd, 1978.
Valtodl n.",it, R., Utjecaj .••, Pali t. moooo. Vol XXVI (198?), No. 2, 11 r. 20-(0 (^36)
liko budu izdvojeni iz cjeline međunarodnih odnosa, Ille mogu uspjeti. Prego· varanje velikih sila, njihovo stanovito približavanje i bolji odnosi na liniji l s t.uk-Zapad nisu bili viđeni kao dostatno jamstvo razvijanju novih cjelokup- nih odnosa. Upravo iz Jugo. lavije dolazila su upo7orenja da politika popu ta- nja mora biti univerzalna i funkcionalna. tc da ukoliko se to ne pos tigne oe- ma izgleda za njezino trajnije odrlanje. Ubt7.o je praksa međunarodnih od- nosa pokazala da su ta upozorenja bila točna i da je politika popuštanja, pod
težinom nerijuenih pitanja u odnosima velikih sila iH zbog njihovih kri v ih
procjena, donijela razočaranje, a to ko, i političk i h odnosa bili su unazailcni. Uz zalaganje za univcr.talni detant tra7.ilo sc i da svi poziti'lli procesi s C'l"Opskog prostora budu preneseni u susjedna područja. To se u pn·om re- du odnosilo na jugo:.lavensko zalaganje da se podm čje najbliže Evropi , po- dručje Medit erana, poveže s procesom Konferencije o evropskoj sigum osti i s uradnji, i <.la sc na taj način pomogne da to tradicionalno nestabilno podru- čje bude zahvaćeno pozitivnim evropskim .kretanjima. U tome su i jugo s la- venc;ka politika i politička misao bili jedinstvenj, nudeći konkretn e m jere za realizaciju sigurnosti i suradnje na M ecliteranu, uz istodobnu promocij u ide- ja nesvrstanih me<.litcransl..ib zemalja. Jugoslavija je zapravo u tom djelo,·a- nju nastupala kao zagovornik skupine nesvrstan ih .tcmalja koje su se jo š od Alžirske krmfcrencije nesvrstanih 1973. go dine opred ijelile za pretvaranje Me- diterana u područje mira l suradnje .'^5
U istom kontekstu ra7.vijanja detanta jugoslavenska teorijska misao za-
lagala se i :ta unošenje svih mjera za jača.11je povj e ren ja u odnosima evrop-
skih zemalja , ,;d eći u CBM konkretno srcdstYo za unapređ hanje tih odnosa.
Ne negirajući vrijednost vojnog karat....-rera, mjere za jačanje povjerenja bile
su shvaćene kao instrumenti koji mogu smiriti odnose, pobolj š ati op će sla - nje i doprinijeti tome da sc eventllalni s ukobi u budućnosti u spješnije rje· šavaju. Ono što je , medutim, bilo posebno rnačajno u ovom podrža,,anju evrop-
skog detanta odnosilo se na razvoj nove suradnje koja. e u E \rropi zalagala
za neutralnost i nesvrstano t. P roces Konrerencije o evropskoj -.igurno ti i cmrad nji omogućio je da n eutralne i nesvrstane zemlje nastupe zajedni č ki , da se u toku akcije približe njihovi politički s tavovi i da se na Laj način nesvr- s tauo s t ugradi u ev1·opska političk a krelan ja, da dobije evropske saveznike te da se u praksi pokaže da je nesvrstanost istodobno i evropski fenomen koji može naći svoju primjenu. T akav razvoj snažno je podri2n i u radovima jugo- slavenskih autora , koji su ovdje vidjeli priliku tla sc jugosla'enska politika snažnije projicira u Evropi i da sc potraže dodirne točke koie će moći biti trajna osnova suradnje neutralnih i nesvrstanih zemalja Evrope. Drugi razlog posebnog interesa za KESS bio je u tome što je Jugo slav ija bila prva zemlja koja je organizirala sastanak 7.a razmatranje rezultata KESS-a. DcYel dugih mjeseci jugo!>lavenski po liTički akteri imali su mogućnost da u B eogradu prate mukotrpan bod dogovaranja i da istodobno strahuju zbog ishoda pTegovora. Oslablj en i odnosi između super.;ila osjećali su se na B t.'<>-
gradskom sastanku KESS-a, a Jugoslavija kao zemlja domaC:'in i veliki zago-
vonnik KESS-a truclila se da uloži 1\av svoj autoritet kako bi se održao kon-
u Radovan Vukaclino'ić, Mediteran izmedu rafa. i mira, Beograd, 198 7.
Vukod l novič, R., UtjecaJ •••, Palfi. mimo , Vol. XXVI (t'149) , No. 2, str. 20-<10 (^38)
No zbog razlika. koje sve više doJa7.e du izt:ažaja, dz.među pojedinih ju - g oslavens kih republika i pokrajina u središtu pažnje više nisu "Ul , manje važna pitanja , već želja za pronalaženjem novog mjesta Jugoslavije u s\ijetu. NesvrsLanost proživljava svoj u ekonomsku i političku krizu, u nedostatku snaž njh ličnosti koje bi mogle povu ći pokret nesvrstanih naprijed i u Ju go- slaviji se ta politika poč inje doživljavati na drugi način. Tako neki krugovi otvoreno ističu da je politika nesvrstanosti odvela Jugoslaviju izvan Evrope , da ju je artificijelno uključila u veliku skupinu zemalja s kojima Jugo lavija ima malo zajedničkog i, na kraju, da je dio jugoslavenskih teškoća posljedica ulaganja velikih sredstava i napo ra u nesvr tane zemlje, a ne u pronalaženje adekvatne jugos lavenske politike. U nckjm sredinama kao odgovo r na unutrašnje teškoće jača interes za izravno uključivanje Jugoslavije u Evropsku ekonomsku zajednicu. T vrdi se da je to jedini način da Jugoslavija izađe iz sadašnje krize i da će 1992. go- dinu Jugo sl avija dočekati isključe na iz EEZ s pridruženi:m članslvom u Savj e· tu za ekonomsku pomoć, što ne može biti kom p enzaci ja za ono što će izgubili na. Zapadu. Tvrd eć i da su glavni jugoslavens ki partneri na za.pa:du Evrope. da su tu glavni pravci financijske i industrijske razmjene , te da je tu i velik broj jugoslavenskih radnika , kao i golema turistička razmjena , neki jugosla- venski autori traže direktno uključivanje u EEZ. Prema njihovu mišljenju , ako se u Ustavu fiksira posebno riječ samoupntvna Jugoslavija , te ako se prihvate sta novi ta ekonoms ka traženja EE7.-a, nema nikakvih zap r eka da se Jugos lavija uključi kao punopravni č lan u EEZ. Kako bi zadržali balansirani polo?.aj u odnosu na SEV , ti autori traže i uključivanje u Savjet za uzajamnu ekonomsku pomoć , tvrdeći da bi na Laj naćin Ju goslavija mogla postati most izm e đu I stoka i Zapada.
Dru ga skupina autora isti če da je Ewopska ekonom ska zajednica supra- nac ionalna organizacija, č i ji je cilj ši•roka int egracija sveobuhvatnih razmjera. Cak kada hi postojala s premn ost EEZ-a da primi J ugoslav,iju u punopravno članstvo, pitanje je bj li to bilo kompatibilno s j~aoslavenskim unutrašnjim razvojem , ali i s jugoslavenskom vanjskopo litičkom orijentacijom. Zemlja koja se godlnama zalagala za oddavanje samostalne i nezavisne vanjske po- litike, utemeljene na nesvrs tanosti, našla hi sc u skupini zemalja kojima j e vanjska politika zajednička za sve č lani ce.u
No, ako se za ta pitanja može reći da su politlčk<>-tehnička , ne s mije se zaboraviti na Lcmeljna pitanja: je li Evro pska ekonomska zajednica zaintere- sirana za Jugoslaviju, bi li b ila spremna financirati sve dugove i promašen e investicije i bi li i razvijeni dijelovi Jugos!avjje mogli prihvatiti takmičenj e ~ razvijenim zapadnoevropskim privrcdama? Mišljenj a nekih zapadnih krugo- va usredotočena su up ravo na ta pitanja i, uz ·poUtičke razlike, taj di sparitet smatraju glavnom zaprekom mijenjanja odnosa između J ugoslavije i EEZ-a
koji se te melje na sporarum u iz 1980. godine''.
,^7 Oskar K:ovač, »Yugoslavia and IntcgJ~abi.on Groups in Europe« 1 Review uf I nternat iot~al Affairs, Belgrade, 1988, no 92(}-9 21 , pp. 1-3. u Radovan Vukadinović, •Yugoslavia and Europc c, R eview of Tnte matio 11 al Affairs, Belgrade. 1989, no. 916.
VW:odinovl t, R•• Utjecaj •••, Pal i t. mlsoo, Vol. XXVI (1989). ~- 2. su. ~ 40
Ov-.1 , Lek započeta debala sigurno će trajati, a u doba produbljeoe jugo- s lavenske krize primjer novih članica koje su uspješno uključene u EEZ ( Portugal i španjolska) još više će naglasiti poku šaje da se uđe u Zapadnu Evropu. Za razl iku od prijašnje faze odnosa, kada su sc sretno rješavala pi- tanja ekonomskog i političkog interesa, i kada su naša vanjskopolitička opre- djeljenja dobivala jednodušou podršku, danas je situacija drukćija. Razvijeni dio zemlje pokazuje više interesa za Evropsku ekonomsku 7,ajednicu videći u njoj i ~ire mogućnosti demokratskog razvoja, pa možda i slabljenja ' 'eza u federaciji, dok se druge republike ponašaju suzdd.ano, razvijajući svoje po- stojeće veze .i odnose. Budući da je oćilo da povezivanju s EEZ-om .alterna- tiva ne može biti povezivanje sa SEV-om, zbog Lehnološklh razlika k,oje raz· dvajaju i udaljuju ove dvije integracijske cjeline, niti protivnicima l!EZ-a izbor nij e lagan. Njihovo zagovaranje ~Lare politike tj. jačanja nes.v.rsLan.osti, prisutnosti u Evropi i t·azviianja balkanske suradnje ne može nadomjestiti tra-
ženja »C\TOpejaca• i zall.Titi velike domete ostvarene u EEZ-u.
Kako vrijeme odmiče, očito je da će se spor između zagovornika uključi vanja u BEZ i onib koji su za ostajanje na pozicijama nesvrstanosti sve više zaoštra,rati. Zbog nedostatka političkog autoriteta nema izgleda da sc zauzme je din stven stav i da se, kao nekada, postigne ko.nsenzus. To pitan je novih alternativa mož da ipak neće biti tako teško rij&iti jer je istO ČJ1 oevrop s ki socijal istič ki model razvoja danas toliko oplcrećen vlasti- tim problemima (ko ji u mnogome podsjećaju na jugoslavenska krizna kre- tanja) da se na Loj strani ne mogu tražiti dodatna rješenja. Stoga niti izbor alternative ne mo~e biti: Tslok ili Zapad, već valja odabrati između uključiva nja u Evropsku ekonomsku zajednicu ili ostajanja na istim, davno utemelje- nim pozicijama. Studije medunarodnih odnosa o Lom pitanju bit će o tom pitanju također različite i podijel jene i u velikoj mjeri pod utjecajem sredine iz koje dolaze i onlh političk ih koncepcija koje se u njoj zastupaju.
Jugoslavenske studije međunarodnih odnosa od prvih dana svog pusLoja- nja opisuju svijet kao policentričnu sre dinu , sastavljenu od različitih aktera koji moraju razvijati svoju suradnj u na osnovama ravnopravnosti, nezavisno- sti, nemiješanja u unutrašnja pitanja. Elaborirajući ideju miroljubive koeg- tis t encije , jugoslavenski autori su prvi ustvrdili da se načela koegzi tencije moraju primjenjivati u odnosjma između svih zema l ja, bez obzira na njihovu veličinu, položaj, međusobne s ličnosti ili razlike. Zagovarajući međunarodnu zajednicu kao cje linu, koju trebaju tvoriti ne7.avi ni subjekti, blokovi su bili udjcnjeni kao nešto p ro,lazno Šlo će nestati s razvojem međunarodne zajed- nice i Šlu može upravo u politici nesvrslanosti kao slobodnom i nezavisnom vanjskopolitičkom opredjeljenju brojnih država nać i svoju alternativu. Zastu- pajući potrebu stvaranja novog svijeta, bez sile, ek ploa1acije i s pravednijim međunaroc..lni:m poretkom, jugoslavenska znanost o međunarodnim odno~ima imala je i svoj preskriplivni dio u kojem su ja no b1l c naznačene težnje za oblikovanjem novih međunarodnih odnosa. Upravo ta jasna u mjerenost prema budućem razvoju, pogled una- prijed i želja da se međ unarodni odnosi postul)nO ali stalno mijenjaju, osnov-
