Preuzmite Anatomija - predavanja i više Šeme i konceptualne mape u PDF od Anatomija čoveka samo na Docsity!
Larynx Larinx predstavlja gornji dio donjeg disajnog puta. Smješten je u vratnom dijelu, između IV i VI vratnog pršljena. Larinx grade njegove hrskavice, razlikujemo njegovu duplu šupljinu,a onda njegove zidove. Zidove grade hrskavice, spojevi kojih ima 11. četiri spoja su spojevi hrskavica sa susjednim organima, 4 su veze između samih hrskavica i 3 zgloba između hrskavica. Hrskavica ima ukupno 16: 4 su velike i stalne, 3 su neparne: Štitna Epiglotična – elastična Krikoidna Zdjelasta (jedina parna). 6 malih hrskavica, (ne pita ih na praktičnom, samo dva elementa). Štitna – cartilago thyroidea Ima oblik štita. Sastoji se iz dvije ploče dextra et sinistra, koje se središnjom linijom spajaju i grade adamovu jabučicu. Na donjoj ivici se nalaze dva usjeka – incisura tiroidea superior et inferior, a od zadnje ivice odvajaju se cornu inferius et superius. Na ploči, na predjoj strani nalazi se linea obliqua. Na njoj se pripaja pars stylopharyngea m. constrictora pharyngis inferiora. Na gornjem i donjem kraju nalaze se dvije kvržice tuberculum styloideum superius et inferius. Na donjim rogovima nalazi se zglobna površina facies articularis cricoidea. (tu ima dosta pripoja mišića i to nas ne pita). Cartilago epiglotica – obavezno Tuberculum epigloticum – nastaje kada se sluzokoža prebaci preko mediolusa. (ovo pita na praktičnom da se pokaže i kako nastaje). Cartilago arithenoidea – pita, njene zglobne površine i sa čim se spajaju. Ligamentum vocale Spojevi grkljana – 4 spoja: Membrana tirohioidea, ligamentum cricotracheale (spaja sa dušnikom), lig. Hyoepigloticum (epiglotis sa hioidnom kosti), lig. Glossoepygloticum mediale et lateralis (sa jezikom). Unutrašnje veze: to su veze između samih hrskavica: 7 ukupno, dijelimo ih na vezne i na zglobne – art. Cricoarithenoidea, art. Cricothyroidea, art. sinchondrosis arniculata. Razlikujemo 4 veze: Između tiroidne i hioidne – lig. Cricothyroideum medianum Između tiroidne i epiglotične – Lig. Tyroepigloticum, cricothiroideum medianum, ligamentum vestibulare, ligamentum vocale. Na zadnje dvije, kad pređe sluzokoža preko njih nastaje plica vestibularis i vocalis. Mišići grkljana:
- U odnosu na glasne žice
- U odnosu na epiglotis ZATEZAČI GLASNIH ŽICA m. cricothyroideus, m. vocalis ODMICAČE m. crycoaruthenoideus posterior PRIMICAČE m. crycothenoideus lateralis m. arythenoideus obliqus
m. arythenoideus transfersus m. thyroarytenoideus OTVARAČI ULAZA U GRKLJAN Pars thyroepiglotica m. thyroarythenoidei ZATVARAČI ULAZA U GRKLJAN Pars aryepiglotica m. arythenoidei obliqui INERVACIJA: n. laryngeus inferior, sem krikotiroidnog koji je inervisan od ramus externusa n. recurensa. PODSLUZOKOŽA GRKLJANA: Duplja podijeljena na tri sprata, podsjeća na pješčani sat. Gornji dio označen kao vestibulum laringis. Srednji dio je označen kao. Ventriculus laringis pravi proširenje saculus laringis a služi kao. Prostor za treperenje glasnih žica i rezonaciju glasa, a najniži kao cavitas infraglotica. Ventriculus podsluzokože označavamo kao membrana quadrangularis, u srednjem dijelu je gotovo i nema a u donjem dijelu se zove Conus elasticus. SLUZOKOŽA: Cilindrični epitel sa trepljama, međutim, epitel se mijenja na tri mjesta. Na ulazu, imamo bjeličast epitel. Na pravoj glasnoj žici je isto bjeličast, samo jedno mjesto u prednjem dijelu prave glasne žice nalazi se neka žućkasta struktura koja nije stalna a to je cartilago sezonidea anterior. Takođe, još jedno mjesto, pozadi, incisurae arithenoideae. Za ta tri mjesta karakteristično je da ga gradi epitel pločasto slojeviti, a sve ostalo je respiratorni epitel. TAJ NAGLI PRIJELAZ JEDNOG EPITELA U DRUGI PREDSTAVLJA PREDILEKCIONA MJESTA ZA KARCINOM. Osim što je disajni put, larinx posjeduje organ za stvaranje glasa (Glotis). Između ovih lažnih glasnih žica nalazi se rima vestibuli, a između pravih rima glotidis. Glasne žice jedna i druga sa rimom glotidis čine organ za stvaranje glasa. U sastavu plicae vestibularis nalazi se lig. Vestibulare i žlijezde. U sastavu plicae vocalis nalazi se lig. Vocale, processus vocalis i m. vocalis, ALI NEMA ŽLIJEZDA. Pa se tako prave glasne žice vlaže od ovih lažnih. ADITUS LARINGIS Otvor preko koga komunicira ždrijelo sa larinxom. INERVACIJA: N. LARINGEUS SUPERIOR I INFERIOR ŠTITNA ŽLIJEZDA Nalazi se na prednjoj strani vrata. Sastoji se iz dva režnja koja su spojena pomoću isthmusa. Inače, riječ je o endokrinoj žlijezdi koja luči dva hormona trijod i tetra jod tironin. Ova žlijezda ima dva omotača, lamine pretrachealis koja je spoljni list. Sadrži stromu i parenhim. Stroma je vezivo koja čini njen pravi omotač, ta kapsula pravi pregrade u kojima su smješteni režnjevi, a u njima ražnjići. U sastavu svakog ražnjića nalaze se foliculi. Zid folikula je izgrađen od tirocita koji luče hormone a u šupljini folikula nalazi se supstantia koloid u kojem se nalazi jod i ona služi za deponovanje hormona koje luče tirociti. Štitnom diriguje hipofiza, pa će TSH hipofize da utiče stimulirajuće na žlijezdu koja će proizvoditi svoja dva hormona T3 i T4.
palpebre superiorisa i m. erectus superiora. Donja grana inerviše unutrašnji donji erektus i donji kosi mišić – m. obligvus inferior. Pored toga, donja grana daje granu za ganglion ciliare. N. trochlearis – jedini živac koji se odvaja na zadnjoj strani moždanog stabla. Takođe, prolazi kroz motoformaciju, prolazi kroz fisuru orbitalis superior i konačno se završava u m. obligvus superior. N. abuducens – izlazi kroz sulcus bulbopontinus. Prelazi preko petroznog dijela temporalne kosti kroz kavernozni sinus, preciznije, u samom venskom sinusu. Dalje, prođe kroz fisuru orbitalis superior i završi u m. rectus lateralis. BULBUS OCULI Na njoj razlikujemo dvije osovine – axis bulbi externus et internus. Ako osovina spaja spoljašnje površine oka, onda je to axis bulbi externus. Takođe, razlikujemo vidnu liniju – linija koja spaja žižu prednjeg pola (sočiva) sa tačkom jasnog vida foveola centralis. U ovoj strukturi mora da padne slika posmatranog predmeta. Ekvator bulbi – najveći poprečni krug ili ravan koja siječe očnu jabučicu na prednji i zadnji dio. Meridijani - bezbroj linija koje spajaju prednji i zadnji pol. Na samoj očnoj jabučici razlikujemo njene zidove i sadržinu. Zidovi grade 3 omotača – tunica fibrosa, vasculosa i interna. Sadržaj očne jabučice – najveći dio je corpus vitreum. Dalje, ispred je sočivo, zatim, prednja očna komora, zadnja očna komora i tečnost koja se nalazi u zadnjoj očnoj komori – koja prolazi između dužice i sočiva. TUNICA FIBROSA BULBI Spoljašnji omotač čini rožnjača, cornea, sclera (beonjača). Ispod nje, nalazi se TUNICA VASCULOSA – dužica ili iris, ciliarno tijelo – trepavičasto tijelo i pozadi choroidea (vaskularna opna). Tunica interna bulbi ili retina. ROŽNJAČA Čini prednju petinu ili šestinu spoljašnjeg očnog omotača. Na njoj razlikujemo prednju i zadnju stranu i ivicu – limbus corneae. Na periferiji, debljina joj je oko 1 mm. Centralni dio rožnjače je 0,49 – 056 mikrona. Najispupčeniji dio rožnjače je označen kao vertex corneae. Zašto je rožnjača providna? Jer nervi koji je inervišu nemaju mijelinski omotač, nema krvne i limfne sudove, a njen raspored kolagenih vlakana je pod posebnim uglom. Građena je od 5 slojeva (ne moramo ih znati). Neposredno ispod prednjeg epitela nalaze se nervni završeci. (kada npr. Varilac vari, zbog IC zraka koji oštete epitel, živci ostaju ogoljeni. Kako varilac trepne, on direktno kapkom dira te nervne završetke.) SCLERA – BEONJAČA Ona se nastavlja na rožnjaču i na njoj se nalaze mnogobrojni otvori: Rima cornealis sclerae – koji se uvlači rožnjača kao staklo na satu. Lamina cribrosa – gdje n. opticus napušta skleru. Otvori za vene vorticosae – 4 komada Otvori za arterie ciliares posrteriores longae – 2 komada Otvori za arterie ciliares posteriores breves – oko 15 komada Otvori za arteriae ciliares anteriores – 5- U prednjem dijelu sklere nalazi se venski kanal ( u kome uopšte nema krvi) – Schlemmov kanal – sinus venosus sclerae Schlemm. Kroz njega otiče očna vodica. Ako dođe do zastoja oticanja ove vodice, imamo za posljedicu porast očnog pritiska – Glaukom. Hallerov prsten – anostomoza između kratkih ciliarnih arterija i art. Centralis retinae. Građa:
Lamina episcleralis Lamina supstantia propria Lamina fusca sclerae. CHOROIDEA (inače ne pita jer je prekomplikovana) Kroz nju prolaze krvni sudovi očne jabučice. Oni se kapilarizuju i tako ishranjuju zidove očne jabučice. Predstavlja zadnji dio subarahnoidalne opne. Mjesto spoja ciliarnog tijela sa choroideom zove se ora serata. DUŽICA – IRIS Prednji dio očne jabučice, sudovne opne. Ima oblik ploče koja je postavljena u frontalnoj ravni. Na njoj razlikujemo spoljašnju ivicu koja odgovara ciliarnom dijelu, unutrašnju ivicu koja odgovara pupili – margo pupilaris i margo ciliaris. Takođe, razlikujemo prednju i zadnju stranu. Na prednjoj strani nalazi se ispupčenje – Krausov koja dijeli dužicu na anulus iridis major i minor. Na prednjoj strani, nalaze se mnogobrojne kripte i nabori i kroz njih otiče dio očne vodice u ivice uvee. Na zadnjoj strani takođe imamo nabore. U njenom sastavu razlikujemo nekoliko slojeva: Prednji – epitel koji oblaže zadnju stranu corneae – endotelium camere anterioris. Ispod, nailazimo na stromu, mnogobrojna vlakna i 2 mišića – mm. Sfinkter i dilatator pupile (oba su ektodermalnog porijekla). kompletna dužica je mezodermalnog porijekla. Pozadi, nalaze se dva sloja – stratum pigmentosum (epithelium) i pars iridica retinae. Od količine pigmenta u stromi i epiteliumu zavisi nam boja očiju. Corpus ciliare Ima oblik trostranoprizmatičnog prstena. Širi u prednjem, nego u zadnjem dijelu. CC se naprijed nastavlja na iris a pozadi na sudovnjaču. Na CC razlikujemo: Prednji dio – Corona Zadnji dio – orbiculus ciliaris Unutrašnja strana – veliki broj nastavaka, ukupno 70 koji luče vodicu, a između njih se nalaze nabori – plicae ciliares. U perifernom – spoljnjem dijelu CC, nalaze se cilijarni mišići koji se sastoje iz 3 grupe vlakana
- fibrae meridionales, radiales et obliquae. Taj mišić, inervisan od parasimpatikusa, kad hoćemo da vidimo nešto na blizinu, isti se kontrahuje, zonularna vlakna olabave, a sočivo se ispupči (refleks akomodacije). CC ima dvije funkcije: gledanje predmeta na blizinu (akomodacija) i proizvodnja očne vodice. U dužici, razlikujemo dva arterijska prstena: Circulus arteriosus iridis major i minor. RETINA Na retini najčešće razlikujemo dva dijela: ZADNJI – oblaže choroideu. To je taj optički dio koji suštinski ima svih tih 10 slojeva. PREDNJI – slijepi dio – pars caeca retinae, i … CC u dužinu. U suštini, retina se sastoji iz jednog lista spoljašnjeg sloja – stratum pigmentosum. To su inače pigmentne ćelije koje prave mračnu komoru oka, isto kao na fotoaparatu i ostalih 9 slojeva (govorili smo o OPTIČKOM dijelu). Ovaj slijepi dio, ima samo pigmentni sloj koji smo pomenuli, od koga zavisi boja epithelium pigmentosum i jednocilindrični epitel koji pripada slijepom dijelu retine. Prednji djelovi retine imaju 2 sloja, ovi zadnji svih 10 slojeva.
Mjesto gdje izlazi n. opticus naziva se slijepa mrlja – Macula caeca jer tu nema receptora za prijem svjetlosnih utisaka. SADRŽAJ OČNE JABUČICE
- Camera bulbi anterior o Naprijed - cornea (facies posterior) o Pozadi – iris (facies anterior)
- Camera bulbi posterior o Naprijed – iris o Pozadi - Corpus vitreum o Periferno – corpus ciliare o Unutra – lens Očna vodica koja se uruči u zadnju očnu komoru (između lensa i irisa), prolazi u prednju očnu komoru preko angulusa iridocornealisa. OČNA VODICA Pritisak koji se ovom prilikom izlučivanja se vrši treba da bude između 10 i 22 mm živinog stuba. Preko 22 je okularna hipertenzija koji vodi u glaukom. Mada, nekada i nizak pritisak može izazvati glaukom – Low tension glaukom. STAKLASTO TIJELO – CORPUS VITREUM Čini najveći dio mase očne jabučice. Drži priljubljenu retinu uz sve ostale slojeve. Ako dođe do gubitka CV, javlja se ablacija retine. To je poremećaj kojeg je jako teško zbrinuti i jako je teško hirurški sanirati ovo stanje. CV zauzima cameru vitreu – prostor zadnjeg dijela očne jabučice. Na površini ima svoju membranu – membranu vitreu i na prednjem dijelu ima fossu hyaloideu u kojoj leži lens. Unutar sočiva nalazi se stroma koja se sastoji od 90% očne vodice. Ostatak čine vlakna i hijaluronska kisjelina koje najvećim dijelom luči cilijarno tijelo. SOČIVO – LENS Ima bikonveksni oblik, pa tako razlikujemo prednji i zadnji pol. Takođe, razlikujemo oblu ivicu ili ekvator sočiva – equator lentis. Na sočivu razlikujemo prednju i zadnju stranu. Poluprečnik zakrivljenosti prednjeg dijela je 10mm. Poluprečnik z.z.s. je oko 6 mm. U građi sočiva razlikujemo - na površini, kapsulu sočiva. Debljina prednje kapsule je oko 16 mm, a zadnje 2 mikrona. Ispod (prednjeg dijela) kapsule se nalazi epitel koji cijelog života stvara sočivna vlakna i ona se raspoređuju u obliku zvijezda – stelae lentis. Dalje, ispod kapsule, nalazi se susptantia – koja se sastoji iz dva dijela: Nukleusa i cortexa.
REGIJE VRATA
REGIO CERVICALIS ANTERIOR
U potkožnom sloju, nailazimo na platizmu. Dok m. sternocleidomastoideus ima regiju za sebe sa svojom fasciom. A u površnom sloju će se ne nalaziti supra i infra hioidni mišići. Kao što samo ime kaže, ovi mišići se nalaze iznad i ispod hioidne kosti. Suprahioidni mišići: m. milohiloideus – izgleda kao jedna mišićna ploča. Te dvije ploče se spajaju i po sredini imaju zajednički pripoj, a polaze sa linea milohioidea koja se nalazi na mandibuli, dok je distalni pripoj na hioidnoj kosti. m. stilohioideus – kreće sa proc. Stiloideusa temporalne kosti, spušta se do korpus osis hioidei, daje dva jezička između kojih se nalazi tetiva digastrikusa. m. digastricus anterior et posterior – venter anterior se pripaja u fossi digastrici na bazi mandibule sa unutrašnje strane, dok se zadnji trbuh pripaja u incisura mastoidea koja se nalazi na donjoj strani mastoidnog nastavka. Između njih, postoji međutrbušna tetiva koja se nalazi između dva jezička drugog suprahioidnog mišića – stilohioideus. Ovo je, da kažem, jedini mišić koji nema pravi pripoj za hioidnu kost. Njegovu tetivu hioidnoj kosti priblizava m. stilohioideus. m geniohioideus – on kreće spinae mentales inferiores mandibulae i pruža se naniže ka tijelu hioidne kosti. Kada posmatramo sa donje strane, geniohioideus ne može da se vidi jer naliježe na gornju stranu m. milohioideusa. FUNKCIJA: ako je mandibula fiksirana, oni podižu hioidnu kost pri govoru i gutanju, a ako infrahioidni mišići svojom funkcijom fiksiraju oss hioideum, onda oni spuštaju mandibulu, odnosno, otvaraju usta. INERVACIJA: Stilohioideus i venter posterior m digastrici – porijeklom od N.Facialisa VII, koji će kad izađe iz lobanjske jame, dati jednu granu – N. auricularis posterior koja je njegova bočna motorna grana koja daje sada opet 4 mišićne grane. M.milohioideus i venter anterior m. digastrici – N. milohioideus – grana N. alveolaris inferiora – zatim N. mandibularis – N. trigeminusa (V). M. geniohioideus – od ansae cervicalis – motorna grana plexus cervicalisa. ZNAČAJ: između njih prolazi arterija lingvalis – bočna grana a. carotis externae i ona odlazi prema donjoj strani jezika koja vaskularizuje i tom prilikom dolazi do hirurških pristupnih puteva ovoj arteriji – TRIGONUM LINGVALE ANTERIUS: ograničen je naprijed zadnjom ivicom milohioideusa, gore – N. hipoglosus XII, donju ivicu – tetiva M digastricusa. Drugi pristup je zeleni trougao TRIGONUM LINGUALE POSTERIUS BEKLARDOV TROUGAO – ovdje art. Ne može jasno da se vidi jer prolazi ispod m. hioglosusa. Tako da, njoj se bukvalno pristupa između vlakana ovog mišića. Ovaj trougao je ograničen naprijed: zadnji trbuh m. digastrikusa, pozadi – zadnja ivica hioglosusa, dolje – cornu majus hioidne kosti. PODHIOIDNI MIŠIĆI Raspoređeni u dva sloja: površinski i duboki. Površni:
REGIO CERVICALIS LATERALIS
Od mišića, tu nailazimo na skalenske mišiće. Svojim gornjim nastavcima, polaze sa bočnih nastavaka cervikalnih prišljenova – sa process. Transferzusa. M. scalenus anterior – sa poprečnih nastavaka od III do VI vratnog pršljena. Distalni pripoj – tuberculum musculi scaleni anterioris na prvom rebru M scalenus medius – od II do VII vratnog pršljena, za I i II rebro; M scalenus posterior – sa posljednja 3 vratna pršljena, polaze proksimalni pripoji, a distalni na II rebru. Ako postoji, možemo naići i na M scalenus minimus koji je u stvari varijabilan mišić. Polazi sa C VII poprečnog nastavka i pruža se sve do vrha pleure – Cupola pleurae. INERVACIJA: Plexus cervicalis – FUNKCIJA: bočni pregibači vrata. Obzirom da se pripajaju na rebrima, podižu rebra pa tako obavljaju funkciju pomoćnih udisača. Ovi mišići između sebe ograničavaju dva prostora:
- Preskalenski prostor – spatium antescalenum i ovaj prostor se nalazi ispred prednje ivice M scalenus anteriora. Taj prostor odgovara veni subclavii.
- Međuskalenski prostor – spatium interscalenum – prostor između M. scalenus anteriora i mediusa. Tuda prolaze stabla preksusa brachialisa i arterija subclavia. ARTERIA SUBCLAVIA Različit početak na desnoj i na lijevoj strani. Sa lijeve, ona je direktna grana arcusa aortae, a sa desne, ona ima zajednički početak sa A. Carotis Communis dextrom i taj početak koje ova dva krvna suda grade naziva se Truncus brachiocephalicus. U odnosu na M. scalenus anterior, ova arterija ima 3 dijela: Preskalenski dio – dio kada se pruža iza vene subclavie u preskalenskom trouglu. Međuskalenski dio – iza M. scalenus anterior dok ne dođe u spatium interscalenum i to se zove vanskalenski dio jer se onda pruža do I rebra, jer odatle, ona se nastavlja naniže kao završna grana A. axillaris. Bočne grane: A thoracica interna – spušta se iza i niže rebarnih hrskavica prema zidu grudnog koša. Truncus thyrocervicalis – daje 4 završne grane. Najveća je a. tiroidea inferior. Zatim imamo a.cervicalis ascendens koja ide ispred poprečnih nastavaka vratnih pršljenova. Potom, A.cervicalis superficialis i A. suprascapularis. Ova zadnja, ide prema gornjoj ivici skapule, prolazi iza nje i učestvuje u izgradnji arterijske mreže – RETAE SCAPULAE. A. vertebralis – završne grane unutar lobanje i vaskularizuje djelove mozga. Truncus costocervicalis – ovo stablo daće A. cervicalis profundu – prolazi iza poprečnih nastavaka vratnih pršljenova i A. intercostalis supremu – prelazi u grudni koš i daje prve dvije do tri A. intercostales posteriores. SVE OVE NABROJANE GRANE SE ODVAJAJU IZ PRVOG TOPOGRAFSKOG DIJELA – PRESKALENSKOG DIJELA. Posljednja grana – A. transversa cervicis seu colli, odvaja se ili u međuskalenskom ili u posljednjem – vanskalenskom dijelu. Ova arterija će dati dvije završne grane: površnu i duboku. Ova druga nam je značajna zato što odlazi za retae scapulae.
A. thyroidea inferior - najvažnije i najveće završne grane prvog arterijskog stabla Tr. Thyrocervicalisa jer ova arterija vaskularizuje štitastu žlijezdu i prilikom ulaska u samu žlijezdu, ostvarivaće važne anatomske odnose. U toku svog toka, ispred nje će biti A. carotis comunis, a duboko iza A. verthebralis. Takođe, ova arterija je takođe važna pri operaciji štitne žlijezde jer može doći do oštećenja n, laringeus reccurensa koje opet može prouzrokovati od kašlja do ozbiljnih oštećenja larinksa. Plexus cervicalis – nastaje od prednjih grana cervikalnih spinalnih živaca, ali sada od I do IV.!!!! To su uvijek motorne grane i učestvuju u izgradnji ili pleksusa, ili daju interkostalne živce u grudnom košu jer tu nemamo nijedan pleksus. PC daće 3 grupe završnih grana: 1) Senzitivne – ove grane izbijaju na vratu kože preciznije na zadnjoj ivici M. sternocleidomastoideusa i ta točka gdje se oni svi pojavljuju se naziva Punctum Nervosum Colli. Tu spadaju: n. occipitalis minor (za kožu potiljka), n. auricularis magnus (predio oko ušne školjke i mastoidnog nastavka, a svojom prednjom granom inerviše parotidnu regiju), N. transversus colli (on nije potpuno senzitivan jer daje motorne grane za platizmu. Inerviše kožu vrata ispod i iznad hioidne kosti ali daje i tu jednu motornu granu za platizmu), NN. Supraclaviculares – inervišu kožu na spoljašnjoj strani vrata prema prvom i drugom rebru.
- Motorne – PC reguliše prevertebralne mišiće, skalenske mišiće. Takođe, motorna grana je i nervus Phrenicus (inerviše dijafragmu). Nagradi Ansu cervicalis. Ovu strukturu sačinjavaju prednjeg korijena i radix posterior. Spajaju se i grade ansu. Od nje, odvajaju se posebne grane za infrahioidne mišiće, ali tu postoji jedan izuzetak – m. tirohioideus – za njega, ne dolazi grana direktno iz anze cervikalis, već iz prednjeg korijena radix anteriora. Odatle, osim te grančice, za tirohioideus, odvaja se i grana za suprahioidni mišić – m. geniohioideus. Zatim, te dvije grančice, ne idu direktno u ove mišiće, nego će njih da prenese XII kranijalni živac – N. Hypoglossus. Po izloženom, možemo ove dvije grančice klasifikovati i kao anastomotične, mada, to nije prava anostomoza – XII kranijalni živac samo prenese ove grane do ovih mišića, ON IH NE INERVIŠE!!!!!!!!! 3) Anostomotične - prave anostomotične grane. Te grane se spajaju sada sa XI kranijalnim živcem - N. Accesorius. Oni sada zajedno, kao prava anastomoza inervišu dva mišića – M. trapezius i M. sternocleidomastoideus. Takođe, postoje i LAŽNO ANOSTOOMOTIČNE GRANE – jer XII kranijalni živac samo prenosi one dvije grane od onih dva mišića gore. REGIO CERVICALIS POSTERIOR Ima površni i duboki sloj. Površni: m. trapezius i tu se sva priča završava jer smo to položili kroz kolokvijume, ali pitanju duboke slojeve. Poređani su u prednju, srednju i zadnju grupu, od naprijed prema pozadi. Duboki zadnji (površni): m. splenius capitis et cervicis – ne trebaju pripoji. Inervisani su zadnjim granama cervikalnih živaca. Po funkciji su extenzori glave; Duboki srednji: m. semispinalis capitis m. longissimuss capitis m. longissimuss cervicis m. spinalis cervicis
Prednjeunutrašnji zid (od spolja prema unutra): zadnja ivica masetera, zadnja ivica ramusa mandibule, zadnja ivica pterigoideusa medialisa i ligamentum sfenomandibulare. Zadnjeunutrašnji zid: Prednja ivica M.SCM, prednja ivica venter posterior m. digastrici i strukture koje se pripajaju za procesus stiloideus temporalne kosti – m. stilofaringeus, stilohioideus i stiloglosus; lig stilohioideum i stilomandibulare. Spoljašnji zid: Koža, potkožno masno tkivo i parotidna fascija. Krov: Art. Temporomandibularis i meatus acusticus externus. Pod: Tr.angularis (duplikatora lamine superficialis vratne fascie) PAROTIDNA ŽLIJEZDA Najveća pljuvačna žlijezda koja po histološkoj građi pripada seroznom tipu žlijezde. Nalazi se ispred ušne školjke, a iza ramusa mandibule, al se bol reflektuje iza uha, pa zato nosi naziv u narodu zaušna žlijezda. Posmatrajući položaj n. facialisa, ovu žlijezdu dijelimo na površni i duboki dio. Posjeduje jedan pljuvačni kanal – ductus parotideus Stenoni, koji se nalazi u nivou vestibularne povšine gornjeg drugog molara. Možemo reći da ovaj kanal nakon što napusti žlijezdu, ide paralelno sa arcusom zigomaticusom ili možemo reći da se projektuje na liniji koja spaja spoljašnji ušni otvor do sredine gornje usne. Inervacija: obzirom da je riječ o žlijezdi, za njenu inervaciju je odgovoran ANS – simpatikus i parasimpatikus, kao i senzitivnu inervaciju. Najznačajnija je parasimpatička inervacija jer stimuliše njen rad. Njena inervacija polazi od N. glossofaringeusa IX. Ovaj živac ima bočnu parasimpatičku granu – N. tympanicus. Ovaj živac će unutar temporalne kosti nagraditi Plexus tympanicus zajedno sa nn. Carotico tympanici koji dolaze iz karotidnog spleta – Plexus caroticus internus. Takođe, postoji još jedna, komunikantna grana, r.communicans cum plexo tympanico iz N. Facialisa. Iz Plexus tympanicusa koji se formirao u temporalnoj kosti, izlazi jedan nerv a to je N. Petrosus Minor – on nosi parasimpatičku inervaciju, izlazi iz piramide temporalne kosti, ide prednjom stranom piramide i kroz fissuru Sfenopetrozu napušta lobanju. Dalje, u svom toku, ulazi u infratemporalnu jamu i tu se nalazi ganglion Oticum. Taj ganglion je topografski pridodat n. mandibularisu. Onda, iz gangliona oticuma, izlazi grana ramus communicans cum nervi auriculotemporalis. To nije ništa drugo nego grana koja spaja ganglion oticum i n.auriculotemporalis. dalje, N. auriculotemporalis koji je po svojstvu senzitivni živac, on uzima parasimpatička vlakna i prenosi ih samo do parotidne žlijezde – rr. Parotidei. Simpatička inervacija: ova inervacija dolazi odatle što simpatička inervacija uvijek prati velike krvne sudove i dobija ime po njima. Tako će, za ovu žlijezdu, Plexus temporalis superficialis doći oko arterije temporalis superficialis koja je ujedno i završna grana A. carotis externae. Senzitivna inervacija: Osim N. auriculotemporalisa, dolazi i od N. auricularis magnusa. Ovaj zadnji, predstavlja jednu od završnih grana plexus cervicalisa. Arteria carotis externa
Jedna od završnih grana arterije carotis communis (zadužena za vaskularizaciju glave i vrata). Daje dvije završne grane – carotis internu et externu – u nivou tiroidne hrskavice. Na samom početku, ACE, suprotno svom početku, prvo ide unutra, a ACI ide spolja. Drugi način razlikovanja ovih arterija, bolji i važniji način – što ACE daje grane u vratu, dok ACI ne. U odnosu na svoj put ima dva dijela – dio koji je u vratu – do angulusa mandibule, i drugi dio
- koji je u glavi, od angulusa mandibule do columa mandibule gdje se tu završava dajući dvije završne grane: A. maxillaris koja ulazi u infratemporalnu regiju i A.temporalis superficialis. BOČNE GRANE U VRATU: A. thyreoidea superior – za štitastu žlijezdu A. lingualis – govoreno kad smo pričali o pristupnim putevima kod suprahioidnih mišića. Od bočnih grana, daje: A. suprahioideu et rr. Dorsalis linguae. Dvije završne grane: A. sublingualis (za vaskularizaciju sublingvalne pljuvačne žlijezde i pod usne duplje) i A. profunda linguae – ulazi u jezik i anastomozuje se sa istoimenom arterijom suprotne strane jezika). A. facialis – možda jedna od najvećih bočnih grana i može se desiti da dođe kao pitanje. Ova arterija takođe ima dva dijela: dio u vratu i dio kada prelazi na lice (vask svu mimičnu muskulaturu). Vratni dio: od bočnih grana – rr. Glandulares i A. submentalis, rr. Tonsilares (za tonsilu palatinu), A. palatina ascendens (daje dvije grupe rami tonsilares). Glaveni dio: A. labiales superiores, A.L. Inferiores, ramus lateralis nasi i završnu granu – A. angularis (završava u uglu oka i tu se anostomozuje sa završnom granom A. ofthalmicae koja je grana ACI. A. pharingea ascendens – po imenu, jasno nam je zaključiti da je za falinx, ali, kao bočnu granu daje A. Tympanicu inferior. Ova zadnja, ulazi u temporalnu kost sa donje strane piramide kroz fosulu petrosu i ulazi u Cavum tympani te tako vaskularizuje srednje uho!!!! Završna grana je A. meningea posterior – ulazi u lobanju i vaskularizuje moždane ovojnice. GRANE U KRANIJALNOM DIJELU: A. occipitalis – najviše vaskularizuje mišiće i kožu oko ušne školjke A. auricularis posterior – opet još jedna timpanična grana – A. tympanica posterior. Ona takođe vaskularizuje srednje uho. Osim toga, auricularis posterior, daje bočnu granu – a.stylomastoideu – koja kroz Foramen stylomastoideum na donjoj strani piramide temporalne kosti ulazi u piramidu i tu daje A. Tympanicu Postterior. ZAVRŠNE GRANE: A. maxillaris A. temporalis superficialis – jedna od dvije završne grane ACE. Ova A prolazi kroz regio parotis i širi se u poprilično veliko vaskularizaciono polje – veliki dio poglavine i lica vaskularizuje. Bočne grane: a. transfersa faciei, a. temporalis media, rr.parotidei, rr.auriculares anteriores, A. zygomaticoorbitalis. Završne grane: r. frontalis et parietalis za veliki dio poglavine koju vaskularizuje. Vena jugularis externa Površna vena, uliva se u venski ugao (vena jugularis interna, vena subclavia (a grade v. brachiocephalicu)) tj. Venu cavu superior. Za nju je bitno da može imati površni i duboki početak. Površni početak: ako nastaje od V. occipitalis i V. auricularis posterior. Prvenstveno, zavisi od kalibra jedne druge vene - v. retromandibularis. Ova zadnja nastaje od v. temporalis superficialis i V. maxillaris. Ako je ta v. retromandibularis velikog kalibra, ona će se ulivati u
_3. Gl. Pterigopalatinum
- Gl. Oticum
- A. maxillaris
- Plexus pterigoideus – venski splet iz koga nastaje v. maxillaris
- M. pterigoideus medialis
- M. pterigoideus lateralis_ Imamo 4 mastikatorna mišića, a 2 se nalaze u ovoj jami. M. temporalis – pripaja se na temporalnoj kosti na linea temporalis inferior i planumu temporale, a dolje na processus coronoideus mandibule. M. Masseter – arcus zigomaticus i ramus mandibule. Ima dva snopa
- površni i duboki. Duboki se pripaja na srednjem dijelu ramusa i gradi udubljenje na posljednjem dijelu ramusa – impressio maseterica, a površni snop – na donjem dijelu ramusa na tuberositas masseterica. m. pterigoideus lateralis – ima dvije glave – gornju i donju. Gornja – na velikim krilima facies infratemporalis. Donja, na spoljašnjem krilu krilastog nastavka – lamina lateralis procesus pterigoideusa. Drugi kraj se pripaja na prednjoj strani vrata mandibule – fovea pterigoidea. M. pterigoideus medialis – u fossi pterigoidei krilastog nastavka, a drugi kraj na unutrašnjoj strani ugla mandibule – tuberositas pterigoidea. Inervacija mastikatornih mišića – od N. mandibularisa. Funkcija: podizači donje vilice, pri čemu treba obratiti pažnju na funkciju m. pterigoideusa lateralisa koji naizmjeničnim kontrakcijama potpomaže mljevenje hrane između molara i umnjaka. ARTERIA MAXILLARIS Ulazi u fossu infratemporalis u prostor između lig. Sfenomandibulare i colluma mandibulae i zauzima položaj u odnosu na m. pterigoideus Lateralis. Dolazi do njegove donje ivice i postoje dva puta (varijeteta): površni i duboki. Površni: Ukoliko odmah pređe na spoljašnju stranu, prođe kroz fisuru pterigomaxilaris i ulazi u fossu pterigopalatinu. Duboki: može se desiti da arterija, kao kod donje ivice, dođe i pređe na zadnju stranu i da se pruža zadnjom stranom i da na prednju stranu pređe između dvije pukotine ili pređe kroz fisuru. Znači, imamo 3 dijela:
- Vilični – mandibularni kad je u odnosu sa collumom mandibule
- Središni – kada je u odnosu sa pterigoidnim mišićima
- Pterigopalatinski – kada uđe u fossu pterigopalatinu Svaki od ova 3 dijela daje po 5 grana. Tako da je to ukupno 15 i zadnja – XVI je završna – a. sfenopalatina. Mandibularni dio A. alveolaris inferior – grana za zube donje vilice. Daje grane rr. Dentales i peridentales za zube mandibule. Ulazi u canalis mandibulae, a kroz foramen mentale, dijeli se na ramus mentalis i ramus incisivus. A. auricularis profunda – za spoljašnji ušni kanal i membranu timpanicu A. tympanica anterior – prolazi kroz Glazerovu pukotinu za cavum tympani A. meningea media – grana koja ulazi kroz foramen spinozum, prolazi po velikim krilima sfenoidalne kosti, dijeli se na rr. Frontalis et parietalis - vaskularizuje najveći dio tvrde moždane opne i prolazi između dva lista durae mater. Ona daje takođe granu A. tympanica superior koja prolazi kroz hiatus canalis nervi petrosi minoris i ulazi u cavuum timpani. A meningea parva – ulazi kroz foramen ovale u fossu cranii mediu za vaskularizaciju pie mater.
Pterigoidni dio A masseterica – za maseter Rami pterigoidei – za pterigoidne mišićež A temporalis profunda posterior – A temporalis profunda anterior - Pterigopalatinski dio Kada uđe preko fisure pterigomaksilaris u fossu pterigopalatinu, takođe daje 5 grana A alveolaris superior posterior – grana koja prolazi kroz foramina alveolaria maxille. Služi za vaskularizaciju molara i premolara. Ide spoljnim zidom maksilarnog sinusa. A infraorbitalis – kroz fisuru orbitalis inferior kroz sulcus canalis infraorbitalis i kroz foramen prelazi na prednju stranu maksile. Vaskularizuje meka tkiva. Ona daje grane rr. Alveolares superiores anteriores za sjekutiće i očnjake. A palatina descendens – spušta se kroz fossu pterigopalatinu i kroz canalis palatinus major pa se podijeli na a palatinu major (za tvrdo nepce) i na art. Palatine minores za meko nepce i nepčani krajnik. A canalis pterigoidei – za farinks i tonsilu palatinu A pharingea suprema – takođe kroz palatovaginalni kanal za fornix faringis. ( u niškom udžbeniku oslovnjena kao pterigomeningea). ZAVRŠNA GRANA: A. sphenopalatina Infratemporalno, kako idemo od mandibule – infratemporalna regija, pa fossa sphenopalatina, pa foramen sphenopalatinum ide završna grana arterije maksilaris i dolazi do nosne duplje. Kada uđe u nosnu duplju, daje dvije vrste grana: Grane koje idu za spoljašnji zid nosne šupljine – aa. Nasales posteriores laterales Grane koje idu za nosnu pregradu – rr. Septales posteriores NERVUS TRIGEMINUS Predstavlja najveći kranijalni živac. Pojavljuje se na bočnoj strani ponsa. Posjeduje dva korijena – radix senzoria i manji – radix motoria. Znači, da je mješoviti živac, ima senzitivna i motorna vlakna. (u knjizi postoji podjela na 7 grupa vlakana, rekao je da ih ne učimo. Bitno je da znamo senzitivno i motorno vlakno, ništa više) Izlaskom iz bočne strane ponsa, dolazi preko gornje ivice pars petroza sfenoidalne kosti i tu mu je pridodat Gaserov ganglion. Ukupno, ovaj živac ima 4 gangliona – jedno motorno i tri senzitivna. Ovo motorno – n. motorius nervi trigemini se nalazi u ponsu (on će dati vlakna samo N. mandibularisu). To znači, da tijelo ćelije je u jedru, dok su periferno ganglioni. Kod senzitivnih jedara, tijela neurona su ganglionu. Pa će periferni završeci će da grade dendrite. a grana koja ide prema CNS-u je u stvari neurit senzitivne ćelije. Kod gangliona trigeminale, odvajaju se tri završne grane trigeminusa, od toga, svaki ima pridodat parasimpatički ganglion: Nervus ophtalmicus – ganglion ciliare - Nervus maxillaris – ganglion pterigopalatinum - Nervus mandibularis – ganglion oticum – submandibulare – sublinguale Ovi pridodati ganglioni su odgovorni za lučenje suza, za lučanje svih žlijezda, uključujući i pljuvačne, za lučenje žlijezda ždrijela. Važno je istaći da su ovi parasimpatički ganglioni pridodati po položaju. U funkcionalnom smislu povezan se sa nekim drugim. Pa tako,
interni, rami labiales superiores. Takođe, on daje prednje zubne grane – rami alveolares superiores anteriores, srednje grane – ramus alveolaris superius medius.
- Rami alveolares superiores posteriores – za molare. Tu će nastati gornji zubni splet – plexus dentalis superior. Ovdje postoji jedna posebna grupa grana za N. maxillaris. Dio tih grana ide ka ganglionu, a ostali dio su označeni kao NN palatini. Grane koje idu ka ganglionu su: grane koje idu za nepce: N. palatinus major; nn. Palatini minores; grane koje idu za nosnu duplju: rami nasales superiores posteriores, rami nasales superiores posteriores mediales et laterales; ramus pharingeus; rami orbitales. U suštini, sve ove grane inervišu žlijezde sluzokože i podsluzokože. Ganglion pterygopalatinum Pridodat maksilarisu. Kao svaki PSY ima 3 korijena: senzitivni, PSY (od N. petrosus major iz facijalisa), a simpatička su iz N. petrosus profundus iz karotidnog spleta. Ova dva nerva se spajaju i grade N. canalis pterygoidei i dovode simpatička i parasimpatička vlakna. Odvodna vlakna odlaze u N. maksilaris – N. palatinus major i palatinus minor, rami nasales, ramus pharingeus, n. zygomaticus. NERVUS MANDIBULARIS Mješovita grana. Kad prođe kroz foramen ovale i uđe u fossu temporalis, odmah se podijeli na 2 stabla: PREDNJE: GLAVNO MOTORNO i ZADNJE – SENZITIVNO. PREDNJE STABLO UGLAVNOM MOTORNO – GRANE: N. pterygoideus medialis et lateralis (za ova oba mišića, za tenzor velli palatini, m. tensor tympani); N. massetericus (za maseter); NN. Temporales Profundi (m. temporalis) i N. Bucalis – ide od prednjeg stabla, probija buccinator, na bočnoj strani obraza, ali ga ne inerviše. Inerviše sluzokožu u predjelu m. buccinatora. ZADNJE STABLO SENZITIVNO NAJVEĆIM DIJELOM – GRANE: N. alveolaris inferior – između ligamentuma sfenomandibulare i ramusa prolazi kroz foramen mandibule. Kod foramena mentale, dijeli se na ramus mentalis et incisivus. Prije toga, od ovog živca odvaja se N. mylohioideus za m. milohioideus i venter anterior m. digastricus. NAI daje grane rami dentales et gingivales – plexus dentalis inferior. N. lingualis – ispred i unutra od N. alveolaris inferiora. Dolazi u podjezični predio, dijeli se na rami dorsalis lingua i n. sublingualis. Njegove završne grane inervišu prednju trećinu jezika. Zajedno sa Chordom Tympani pravi anastomozu, granom koja potiče od facialisa, te donosi lingualisu PSY vlakna koja se dalje završavaju u podviličnu i podjezičnu žlijezdu. Međutim, ova anastomoza nije samo zbog toga značajna – on ima i posebna vlakna koja su odgovorna za ukus. Na površini jezika se nalaze 5 vrsta papila: 3 su za ukus, ove druge dvije su za dodir, toplo-hladno, pritisak. Chorda tympani ima dvije vrste vlakana: nishodna PSY za pljuvačne žlijezde i ushodna gustoreceptorna iz pečurkastih papila. Takođe, tu imamo dva gangliona – Sublingualis i Submandibularis. N. auriculotemporalis – treća, završna grana stabla, ispod krova infratemporalne regije do tragusa, onda savije naviše dajući završne grane nn. Temporales superficiales. Takođe, gorenavedeni nerv ima PSY grane za inervaciju gl. Parotis. Za kraj, N. auriculotemporalisu pridodat je ganglion oticum. Ganglion oticum Rekli smo da svaki ganglion ima tri grupe vlakana: SENZITIVNI – vodi porijeklo od mandibularisa.
SIMPATIČKI – od arterije koja se nalazi u infratemporalnoj regiji, pa će to biti splet oko arterije meningee medie. PARASIMPATIČKI – vodi porijeklo iz N. glossopharingeusa. Njegova grana je N. tympanicus, preko lanca anastomoza konačno izlazi N. petrosus minor i on donosi PSY vlakna ganglion oticumu. Iz GO odlazi komunikantna grana za N.auriculotemporalis. Ganglion submandibularni i sublingualis Takođe, 3 grupe vlakana: SENZITIVNI: to je N. lingvalis. PSY KORIJEN: iz Chorde tympani – grane N. Facialisa. SIMPATIČKA: splet oko a. facialis. Prestiloidni prostor – Spatium Prestyloideum seu Parathonsilaris Ograničen je na sledeći način: SPOLJAŠNJI ZID: m. pterygoideus medialis UNUTRAŠNJI ZID: čini ga bočni zid nazalnog dijela farinxa ZADNJI ZID: stiloidna prečaga GORNJI ZID: basis cranii UNUTRAŠNJI ZID STILOIDNE PREČAGE: fascia stylopharingea Tri mišića koji učestvuju u izgradnji stiloidne prečage, u donjem dijelu, u toku svog puta, prilaze hioidnoj kosti i praktično zatvaraju prestiloidni prostor. SADRŽAJ: Donji dio m. styloglosusa N. Glosopharingeus N. pterigoideus medialis N. tensoris velli palatini N. musculi tensoris thympani A. pharingea A. palatina ascendens. Retrostiloidni prostor PREDNJESPOLJAŠNJI ZID: stiloidna prečaga, pri čemu unutrašnji dio iste odvaja ga od paratonzilarnog prostora, a spoljašnji dio stiloidne prečage ga odvaja od parotidne lože. ZADNJI ZID: poprečni nastavci vratnih pršljenova, prevertebralni mišići i lamina prevertebralis fasciae cervicalis. UNUTRAŠNJI ZID: od zadnjeg zida ždrijela, pruža se septum longitudinale koja odvaja retrostiloidni dio od retrofaringealnog dijela. GORNJI ZID: basis cranii DONJI ZID: ne postoji. Nego se sadržaj a posebno V. jugularis interna i A. carotis interna kao i N. vagus koji se svi nalaze u karotidnom omotaču – vagina carotica. SADRŽAJ: V. jugularis interna A. carotis interna 4 posljednja kranijalna nerva – IX, X, XI i XII U duplikaturi lamine prevertebralis nalazi se vratni simpatikus 3 gangliona Nodi lymphatici cervicales profundi.
