Docsity
Docsity

Pripremite ispite
Pripremite ispite

Studirajte zahvaljujući brojnim resursima koji su dostupni na Docsity-u


Nabavite poene za preuzimanje
Nabavite poene za preuzimanje

Zaradite bodove pomažući drugim studentima ili ih kupite uz Premium plan


Školska orijentacija
Školska orijentacija


Antropologija ispit, Ispiti od Uvod u sociokulturnu antropologiju

antropologija ispit

Tipologija: Ispiti

2015/2016

Učitan datuma 04.03.2016.

.12851
.12851 🇸🇷

1 dokument

1 / 18

Toggle sidebar

Ova stranica nije vidljiva u pregledu

Ne propustite važne delove!

bg1
1.Gramaticki ident(V.Dz.M.Mekenzi)-najpoznatija i najmanje primecena vrsta ident je gram ident
koji se ispoljava kroz licne zamenice, a posebno ja i mi. Mid bazira najveci deo svoje analize na
antitezi ja i mi. Mada se ja i mi pojavljuje u svim zapadnim jezicima, treba naglasiti da za to ne
postoji nikakva logicka nuznnost. Postoje slucajevi kada covek za sebe govori u trecem licu-dete koje
koristi svoje licno ime jer je njegovo razumevanje zamenica slabo. rec mi podrazumeva da svoje bice
delimo sa drugima, mi je cesto retoricko sredstvo, stvar manipulacije, kojim se covek usudjuje da
ljude stavlja u isti skup koji obuhvata i sagovornike. sve ove teskoce se mogu ublaziti parafrazama.
Identitet je ideja o odredjenom entitetu koji istrajava kroz vreme. Kod male dece sasvim rano se
koristi prisvojan pridev reci Ja-Moje koje se izgovara odmah posle reci ne. Obe reci su oznake
odredjene faze u razvoju samopotvrdjivanja. Postoje deca koja nikad ne nauce pravilnu upotrebu reci
mi, pocinju da je koriste imitiranjem ali ne osecaju njenu vezivnu snagu. Ono sto je moje ja
prisvajam, ono sto je nase mi delimo, ono sto je moje nije tvoje-Mi iskljucuje njih iz onoga sto mi
delimo. Stvari kao sto su jezik, akcenat, ritual, religiozna verovanja lakse provlace rec nase nego rec
moje. Jedno ja moze da ima vise mi (mi porodica, mi zanatlije). Da li svesno ili nesvesno koristimo
mi. Ovaj problem se posebno odnosi na klasu i nacionalnost. Covek mora da slusa sebe kako bi
zapazio kada koristi rec mi. Postoji prakticna razlika izmedju situacija u kojima covek koristi mi
eksplicitno ali ne svesno i one kada kaze mi bez obzira da li to kaze proracunato ili eticki.
2. Politicka identifikacija(V.DZ.M.MEKENZI)- Frojd je uveo u psihoanalizu identifikacija sa.
Postoji jasna slika deteta koje se identifikuje sa majkom ili sa ocem, raste kroz identifikovanje sa
drugim herojima i konacno se zadovolji identifikacijom sa sopstvenim identitetom. Slicno je i sa
politickom identifikacijom. Brajan Masters „Snovi o nj.v. Kraljici“-pomesan identitet je slucaj(u snu)
u kojem se ne samo susrecete sa kraljicom vec ste i vi kraljica ili neko od njene rodbine, san nije o
kraljici san je o tebi. Mi smo licemerni u snu, u snu tu tajnu otkrivamo sebi samima. Euklidova
ociglednost po sebi: stvari koje su jednake za istom stvari jednake su jedna sa drugom, osobe koje se
identifikuju sa istom osobom, identifikuju se jedna sa drugom. One dele jedan identitet.
Frojd: mnogo je jednakih koji se mogu identifikovati jedni sa drugima, i jedna jedina osoba koja je
superiornija u odnosu na sve njih(to je situacija u grupama). Stereotip identifikacije je onaj sa ocem i
majkom. On se prosiruje na identifikaciju sa drugim roditeljskim figurama. Identifikacija se moze
razdvojiti sve dok ne bude vise od puke imitacije.
3. Deljeni interesi(V.DZ.M.MEKENZI)- Oni koji dele neki interes dele i odredjeni identitet. Interes
svakog zahteva saradnju svih njih. Nije potrebno da postoji potpuno preklapanje pojedinacnih
interesa. Sto je preklapanje blize utoliko je snaznija veza interesa. U pluralnom drustvu osoba moze
imati sukobljene interese, moze biti clan vise razlicitih mi. Interesi ne obuhvataju samo traganje za
dobitkom, vec izbegavanje gubitka. Interesi su po svojoj prirodi u konfliktu. Moze postojati visi
zajednicki interes, da se eskalacija konflikta obuzda kako ne bi doslo do uzajamnog unistenja.
A.F.Bentli „Proces vladanja“: Grupa je odredjeni deo ljudi iz drustva koji nisu uzeti kao fizicka masa,
odseceni od ostalih, vec kao masa aktivnosti koja ne sprecava ljude koji su u njoj da ucestvuju u
mnogim drugim grupama aktivnosti. Ne postoji grupa bez svog interesa. Interes je ekvivalent grupe.
Postoji odredjeni broj ljudi vezanih zajedno na putu do odredjene aktivnosti.
Oslon „Logika kolektivne akcije: javna dobra i teorija grupa“: Interes i logika su termini koji idu
zajedno, ne interes i grupa. Interesi se mogu kombinovati samo na trzistu, ili transakciono.
obezbedjivanje javnih ili kolektivnih dobara je funkcija organizacija, pre svega drzave. Nije
racionalno pridruziti se nekoj akciji osim ako vam ona kao individui ne daje vecu dobit od vaseg
doprinosa.
4. Deljeni prostor (V.DZ.M.MAKENZI)- Oni koji dele mesto dele i identitet. Ovaj koncept je blizak
zdravom razumu, bez obzira sta se pod mestom podrazumeva. Prvi korak u analizi je osloboditi se
pojma „prirodne granice“. Nijedne granice nisu prirodne u smislu da postoje nezavisno od ljudske
pf3
pf4
pf5
pf8
pf9
pfa
pfd
pfe
pff
pf12

Delimični pregled teksta

Preuzmite Antropologija ispit i više Ispiti u PDF od Uvod u sociokulturnu antropologiju samo na Docsity!

  1. Gramaticki ident(V.Dz.M.Mekenzi) -najpoznatija i najmanje primecena vrsta ident je gram ident koji se ispoljava kroz licne zamenice, a posebno ja i mi. Mid bazira najveci deo svoje analize na antitezi ja i mi. Mada se ja i mi pojavljuje u svim zapadnim jezicima, treba naglasiti da za to ne postoji nikakva logicka nuznnost. Postoje slucajevi kada covek za sebe govori u trecem licu-dete koje koristi svoje licno ime jer je njegovo razumevanje zamenica slabo. rec mi podrazumeva da svoje bice delimo sa drugima, mi je cesto retoricko sredstvo, stvar manipulacije, kojim se covek usudjuje da ljude stavlja u isti skup koji obuhvata i sagovornike. sve ove teskoce se mogu ublaziti parafrazama. Identitet je ideja o odredjenom entitetu koji istrajava kroz vreme. Kod male dece sasvim rano se koristi prisvojan pridev reci Ja-Moje koje se izgovara odmah posle reci ne. Obe reci su oznake odredjene faze u razvoju samopotvrdjivanja. Postoje deca koja nikad ne nauce pravilnu upotrebu reci mi, pocinju da je koriste imitiranjem ali ne osecaju njenu vezivnu snagu. Ono sto je moje ja prisvajam, ono sto je nase mi delimo, ono sto je moje nije tvoje-Mi iskljucuje njih iz onoga sto mi delimo. Stvari kao sto su jezik, akcenat, ritual, religiozna verovanja lakse provlace rec nase nego rec moje. Jedno ja moze da ima vise mi (mi porodica, mi zanatlije). Da li svesno ili nesvesno koristimo mi. Ovaj problem se posebno odnosi na klasu i nacionalnost. Covek mora da slusa sebe kako bi zapazio kada koristi rec mi. Postoji prakticna razlika izmedju situacija u kojima covek koristi mi eksplicitno ali ne svesno i one kada kaze mi bez obzira da li to kaze proracunato ili eticki.
  2. Politicka identifikacija(V.DZ.M.MEKENZI)- Frojd je uveo u psihoanalizu identifikacija sa. Postoji jasna slika deteta koje se identifikuje sa majkom ili sa ocem, raste kroz identifikovanje sa drugim herojima i konacno se zadovolji identifikacijom sa sopstvenim identitetom. Slicno je i sa politickom identifikacijom. Brajan Masters „Snovi o nj.v. Kraljici“-pomesan identitet je slucaj(u snu) u kojem se ne samo susrecete sa kraljicom vec ste i vi kraljica ili neko od njene rodbine, san nije o kraljici san je o tebi. Mi smo licemerni u snu, u snu tu tajnu otkrivamo sebi samima. Euklidova ociglednost po sebi: stvari koje su jednake za istom stvari jednake su jedna sa drugom, osobe koje se identifikuju sa istom osobom, identifikuju se jedna sa drugom. One dele jedan identitet. Frojd: mnogo je jednakih koji se mogu identifikovati jedni sa drugima, i jedna jedina osoba koja je superiornija u odnosu na sve njih(to je situacija u grupama). Stereotip identifikacije je onaj sa ocem i majkom. On se prosiruje na identifikaciju sa drugim roditeljskim figurama. Identifikacija se moze razdvojiti sve dok ne bude vise od puke imitacije.
  3. Deljeni interesi(V.DZ.M.MEKENZI)- Oni koji dele neki interes dele i odredjeni identitet. Interes svakog zahteva saradnju svih njih. Nije potrebno da postoji potpuno preklapanje pojedinacnih interesa. Sto je preklapanje blize utoliko je snaznija veza interesa. U pluralnom drustvu osoba moze imati sukobljene interese, moze biti clan vise razlicitih mi. Interesi ne obuhvataju samo traganje za dobitkom, vec izbegavanje gubitka. Interesi su po svojoj prirodi u konfliktu. Moze postojati visi zajednicki interes, da se eskalacija konflikta obuzda kako ne bi doslo do uzajamnog unistenja. A.F.Bentli „Proces vladanja“: Grupa je odredjeni deo ljudi iz drustva koji nisu uzeti kao fizicka masa, odseceni od ostalih, vec kao masa aktivnosti koja ne sprecava ljude koji su u njoj da ucestvuju u mnogim drugim grupama aktivnosti. Ne postoji grupa bez svog interesa. Interes je ekvivalent grupe. Postoji odredjeni broj ljudi vezanih zajedno na putu do odredjene aktivnosti. Oslon „Logika kolektivne akcije: javna dobra i teorija grupa“: Interes i logika su termini koji idu zajedno, ne interes i grupa. Interesi se mogu kombinovati samo na trzistu, ili transakciono. obezbedjivanje javnih ili kolektivnih dobara je funkcija organizacija, pre svega drzave. Nije racionalno pridruziti se nekoj akciji osim ako vam ona kao individui ne daje vecu dobit od vaseg doprinosa.
  4. Deljeni prostor (V.DZ.M.MAKENZI )- Oni koji dele mesto dele i identitet. Ovaj koncept je blizak zdravom razumu, bez obzira sta se pod mestom podrazumeva. Prvi korak u analizi je osloboditi se pojma „prirodne granice“. Nijedne granice nisu prirodne u smislu da postoje nezavisno od ljudske

aktivnosti. Da bismo odredili granicu moramo da znamo koje aktivnosti zelimo prostorno da odrediMO. Ljudski prostor je sinoniman sa ljudskom aktivnoscu. Ljudske aktivnosti su veoma raznolike i ne sakupljaju se u grozdove po istom obrascu. Pravljenje mapa putovanja koristilo se u nastojanju da se odrede granice za administraciju ljudskih zajednica. Istrazivanja retko daju nedvosmislene rezultate cak i u oblastima gde izgleda da su rezultati diktirani rukom prirode. Putovanja variraju prema funkcijama (trgovina, obrazovanje, zabava...) i ona uticu drukcije na razlicite clanove zajednice. Karl Dojc „Nacionalizam i drustvena komunikacija“: na putovanje se ide radi sastanka. Ali danas je sastanak je moguc i bez putovanja. Drustvena komunikacija ukljucuje kontakt izmedju dveju osoba putem pisama, telefona, povezivanja strucnjaka preko specijalnih medija, povezivanje zajedinica na selektivan nacin pomocu masovnih medija. Oni koji dele mrezu dele i identitet.

  1. Nasilje i moc (Hana Arent)- Sorel: Problemi nasilja ostaju jos uvek nerazjasnjeni. Rajt Mils: Politika je borba za moc. Krajnji vid moci je nasilje. Veberova definicija drzave: Ondnos vladavine ljudi nad ljudima oslonjene na sredstvo legitimne primene sile. Zuvnelu u knjizi Moc prikazuje rat kao sustinsku delatnost drzave. Najveci zagovornici suverene evropske nacionalne drzave su Boden i Hobs. Birokratija je vladavina zamrsenog sistema sluzbi, „nicija vladavina“ je najtiranskija vladavina jer nema ko bi mogao da bude pozvan za ono sto je ucinio. Prost odnos naredbi i poslusnosti sasvim je dovoljan da se ukaze na sustinu prava. Prema Dzon Stjuart Milu Prvi nauk civilizacije je pokoravanje, i on govori o dve sklonosti. Jedna je da se vlada drugima a druga je opiranje da se nad nama vlada. Stara poslovica: „koliko je neko pogodan da vlada, toliko moze i da se pokorava“. Volja za moci i volja za potcinjavanjem u neposrednoj su vezi. Medjutim, negde jaka naklonost poslusnosti, moze biti pracena jednakom nenaklonoscu dominaciji i upravljanju (robovi). ljudi koji su vodili revolucije stvorili su jedan oblik vladavine- republiku gde vladavina lezi u narodu i okoncava dominaciju coveka nad covekom. ali poslusnost i dalje postoji- poslusnost zakonima umesto ljudima. Ono sto daje moc nacionalnim institucijama jeste narodna podrska a ona je nastavak saglasnosti koja stvara zakone. Monteskje: Snaga javnog mnjenja koja je moc vlade, zavisi od broja. Zbog toga je tiranija najnasilniji i najmanje mocan oblik vladavine. Jedna od uocljivijih razlika izmedju moci i nasilja je u tome sto moc uvek zavisi od broja a nasilje moze i bez njega jer se oslanja na sredstva. Krajnji oblik moci je „svi protiv jednog“ a krajnji oblik nasilja je „jedan protiv svih“. Nasilje nikad nije moguce bez odgovarajucih sredstava. Reci koje ukazuju na sredstva kojima covek vlada covekom i koji imaju istu funkciju su moc, snaga, sila, nasilje, autoritet.
  2. Odredjenje pojmova moc, vlast, sila, autoritet, nasilje(Hana Arent)- MOC: odgovara ljudskoj sposobnosti zajednickog delovanja. Nije svojina pojedinca vec pripada grupi i traje samo dotle dok se grupa drzi zajedno. Kada kazemo za nekog da je u moci mislimo na njegovu ovlascenost od veceg broja ljudi da govori u njihovo ime. Onog momenta kada grupa od koje moc potice nestane, njegova moc iscezava. SNAGA: oznacava pojedinacni identitet. Svojstvo neke stvari ili osobe koja pripada njenoj prirodi i moze da se potvrdi u odnosu na druge stvari ili osobe. Snagu cak i najjaceg pojedinca moze da nadmasi mnostvo koje se nece udruziti ni zbog cega drugog, do da unisti tu snagu, upravo zbog njenje narocite nezavisnosti. U prirodi grupe je da se okrece protiv nezavisnosti kao svojstva individualne snage. SILA: Nepravilno se koristi kao sinonim za nasilje. Ova rec bi trebalo da se rezervise za takve izraze kao sto su „sile prirode“ ili „silom prilika“ to jest da ukaze na energiju koju oslobadjaju fizicki ili drustveni pokreti. AUTORITET: Moze se pripisati osobama ili institucijama. Obelezje autor. je bespogovorno priznanje od strane onih od kojih se trazi poslusnost. Njemu nije potrebna ni prinuda ni ubedjivanje. Zadrzavanje autoriteta zahteva postovanje osobe ili sluzbe. Najveci neprijatelj auto. je prezir. Najsigurniji nacin da se on umanji je podsmevanje.

primitivno drustvo sa izuzetkom retkih drustava, ne moze da se otrgne nasilja. Muk nove etnologije- nemaju vise mogucnosti da posmatraju izolovana drustva u kojima bi tradicionalni zakon jaceg koji ih odredjuje mogao neometano da se odvija. Jedinstveni slucaj Janomamo Amazonaca kojima je njihova vekovna izolacija omogucila da do danas zive kao primitivna drustva. Rasprave o drustvu i ratu primitivnih se odvija u tri velika pravca: rasprava o ratu naturalista, rasprava o radu ekonomista, rasprava predstavika teorija razmene.

  1. Naturalisticka teorija rata (Pjer Klastr) - Glavni predstavnik je Leroa Guran. Sagledavanje primera rata u okviru drustvenog organizma-organicisticki stav o drustvu. U cemu se ogleda nasilje? Agresivno ponasanje pripada ljudskoj stvarnosti. Agresija kao ponasanje tj. upotreba sile je uneta u ljudsku vrstu i ona sa njim egzistira. Nasilje i ovde je identifikovano kao cinjenica nedostignute vrste, kao prirodna delatnost koja produbljuje korene u bioloskom bicu coveka. Ta karakteristika nasilja rukovodjena je niskim ciljem. Agresija se cini kao osnovna tehnika povezana sa sticanjem hrane kod coveka. njena pocetna uloga je u ratu, u kojem su agresija i sticanje hrane isprepletane. Nasilje svojstveno coveku je kao sredstvo opstanka tj. sredstvo prirodne svrhe- preziveti. Primitivnom coveku je svojstveno agresivno ponasanje. On objedinjuje svoju prirodnost i svoju covecnost u tehnickom kodu korisne agresivnosti- on je lovac. Lovci polako postaju ratnici koji raspolazu vojnom silom i sticu mogucnost da u sopstvenu korisnost sprovode politicku vlast nad ostatkom zajednice. Rat je samo nastavak odvijanja lova, to je lov na coveka. Lovce pokrece nagon za hranom. Sustinska razlika izmedju rata i lova je sto rat pociva na agresivnosti.

11. Rasprava ekonomista (Pjer Klastr)- ova rasprava nastala u 19om veku kad se razdvojilo uverenje da je primitivni zivot bio srecan. Svet divljaka je od tada bio svet bede i nesrece. Primitivna ekonomija je privreda opstanka koja samo divljacima omogucava da prezive. Primitivna ekonomija je privreda bede i to je osnov koji omogucava pojavu rata. Rasprave ekonomista objasnjava primitivni rat slaboscu proizvodnih snaga. Retkost raspolozivih dobara povlaci konkurenciju izmedju grupa. Ta borba se zavrsava vojnim sukobima jer nema dovoljno za sve. M.Davi o univerzalnosti rata u primitivnim drustvima konstatuje da jedino Eskimi ne podlezu ovom uslovu zbog krajnjeg neprijateljstva prirodnog okruzenja koje ih sprecava da trose energiju u druge svrhe osim u potrazi za hranom. Saradnja je imperativ u njihovom slucaju. Haris i Gros pojasnjavaju razloge ratovanja kod Janomamo Indijanaca i kazu da je razlog rata retkost proteina u ishrani i sledstveno tome zbog osvajanja novih teritorija za lov je neizbezan oruzani sukob. To je teza o nesposobnosti primitivnog nacina privredjivanja da drustvu pruzi odgovarajucu ishranu. Marksizam kao teorija zasnovana na razvoju proizvodnih snaga sebi mora da obezbedi neku vrstu nultog stepena snaga. To je privreda primitivnih naroda koja nastoji da razvije proizvodne snage. Primitivno drustvo funkcionise po principu svakom prema potrebama i zato ga Staljin naziva drustvo izobilja. Rat je konkurencija grupa sa ciljem pribavljanja retkih dobara.

  1. Rasprava teoreticara razmene(Pjer Klastr) - Levi Stros analizira odnos rata i trgovine kod juznoamerickih indijanaca. Rat se situira u polje drustvenih odnosa. Dva tipa koegzisitrajucih odnosa su ratni sukobi i privredna razmena. U primitivnom drustvu nema autonomije za sferu nasilja. Rat je kod primitivnih drustava aktivnost cistog drustvenog poretka. Za njega odnos rata i drustva- trgovinske razmene predstavljaju potencijalne ratove razresene mirnim putem a ratovi su proizvod nesrecnih trgovinskih razmena. Odnosi medju zajednicama su trgovinski, a od uspeha ili neuspeha trgovine zavisi pitanje rata ili mira. Trgovina ima sociolosku prednost u odnosu na rat. Princip reciprociteta kaze da su razmene na miran nacin reseni ratovi a ratovi su proizvod nesrecnih razmena. Radi se o reciprocnim darovima a ne o komercijalnim poduhvatima, eliminise se ideja trgovine. Ideja autarhije: svaka zajednica tezi da proizvede za sebe sve sto je neophodno za opstanak njenih clanova. Primitivna privredjivanja teze zatvorenosti zajednice u sebe, a ideja privredne autarhije skriva ideal nezavisne politike. Primitivno drustvo na taj nacin ukida potrebu ekonomskih odnosa sa susednim

grupama. Autarhicni ideal je antitrgovinski ideal. Trgovina vise ne daje smisao ratu, vec razmena. Prednost daju razmeni ciji je neuspeh rat. Razmena je sustina primitivnog drustva. Rat usled prioriteta koji se daje razmeni gubi svoju institucionalnu dimenziju.

  1. Iskljucivanje drugog kod divljaka (Pjer Klastr )-Primitivna zajednica je lokalna grupa, ona kao politicka jedinica prosiruje svoju kontrolu tj. pravo na odredjenu teritoriju. Prostor lokalne grupe je ekskluzivan prostor primene prava zajednice. Ekskluzivnost u upotrebi teritorije implicira mogucnost izbacivanja i tu se jasno vidi da primitvno drustvo kao zajednica koja uspostavlja svoj odnso sa teritorijom. Prisustvo drugog se postavlja kao akt koji ga iskljucuje. Ovladavanje teritorijom omogucuje zajednici da ostvari svoj autarhicni deo tj. da ne zavisi ni od koga. Iz toga treba da sledi odsustvo nasilja. Ono moze izbiti u retkim slucajevima nasilja nad teritorijom imoze biti samo defanzivno ili uopste ne mora da se dogodi. Primitivno drustvo je u svom bicu nepodeljeno, ono ne poznaje razliku izmedju bogatih i siromasnih i dominaciju sefa nad drustvom. Nacin domace proizvodnje omogucuje autonomiju rodbinskih grupa. U primitivnim drustvima nema nikakve podele rada. Etnolozi su otkrili indifirentnost divljaka prema svojim dobrima i imovini i odsustvo svake zelje za prikupljanjem. To je zato sto je proizvodna aktivnost dozirana prema zadovoljenju potreba i ne ide preko toga. Eksploatacija je socioloski nemoguca. Lokalna grupa predstavlja dva osnovna socioloska svojstva koja dodiruju njena bica: Razlog postojanja i Idejni princip rata. Primarna zajednica je istovremeno i totalitet i jedinstvo. Totalitet u smislu sto je zavrsena celina. Autonomna a jedinstvena u smislu sto je nepodeljena, u tome sto njeno homogeno bice istrajava u odbijanju socioloskih podela i jednakosti. Kriterijum nepodeljenosti je u osnovi politicki: postoji sef bez moci zato sto drustvo ne prihvata da se uspostave podele izmedju onih koji komanduju i onih koji slusaju. Sef drzave ima funkciju da govori u ime drustva.

14. Stalnost rata u primitivnom drustvu. (Pjer Klastr) -Postoji stanje krhe ravnoteze medju primitivnim zajednicama. Hipoteza opstem prijateljstvu je nemoguca zbog prostorne odvojenosti. Kada nisu kod kuce, divljaci pokazuju osecaj nelagodnosti i zabrinutosti. Prijateljski odnosi razmene se odvijaju samo izmedju bliskih grupa. Logika primitivnog drustva je logika razlike: zabranjena je identifikacija sa drugim. U identifikaciji svi sa svima svaka zajednica gubi svoju individualnost. Ukidanje razlike izmedju nas i drugih znacilo bi nestanak. Opstost rata proizvodi isti efekat kao i opstost prijateljstva, a to je negacija primitivnog drustvenog bica. U ratu izbijaju socijalne podele i narusava se karakter homogenog jedinstva. Primitivno drustveno bice se sastoji iz dva heterogena elementa: razmene i rata a primitivni ideal je ocuvanje ravnoteze izmedju njih. Nemogucnost rata svih protiv svih znaci trenutno klasifikaciju ljudi koji zajednicu okruzuju u prijatelje i neprijatelje. Sa prvima se sklapaju savezi a sa drugima se ratuje. Jedna od karakteristika divljaka je nepostojanost i sklonost ka izdaji. Savez nije ugovor i data zajednica nema uvek iste prijatelje i neprijatelje. Postoji podela drugih na saveznike i neprijatelje. Rat je institucija koja odredjuje saveznistvo kao taktiku a strategija je ostati u svojoj autonomnosti. Postoji prioritet rata nad saveznistvom. Egzogamna razmena zena zasniva drustvo. U okviru saveza razmena zena dobija politicki domen. Prema Strosu razmena zena je poslednje u nizu neprekinutih procesa uzajamnih darovanja. Ono sto se zeli je vojno politicki savez a najbolji nacin za to je razmena zena. Rat je pozeljniji od razmene jer omogucava apsolutni dobitak. Stalni problem primitivne zajednice je kako da sacuva nezavisnost. Stros kaze da u potrazi za saveznistvom koje omogucava razmenu zena se nalazi negacija rata. Etnografi kazu da stanje rata izmedju grupa cini neophodnim potrebu za saveznistvom koja dovodi do razmene zena. Stanje rata je stalno. Rat se odnosi i na unutrasnju politiku i nastoji se da se spreci inovacija u drustvu i podeljenost. Ratnicki kapacitet svake zajednice je uslov njene autonomije. Osnovna funkcija rata je da se odrzi autonomija. Drzava je legalna snaga koja objedinjuje sve razlike sa ciljem da ih ukine. Drzava je znak nastanka socijalnih podela na nosioce vlasti i one nad kojima se vrsi vlast. Lik neprijatelja sluzi ujedinjavanju socijalnog bica radi suprotstavljanja istom neprijatelju. Osnovna

porice univerzalno jezgro kulture i coveka uopste. Covck ostaje ono sto jeste u svojim mogucnostima. Ljudska priroda je u izvesnoj meri nepromenjiva a u izvesnoj meri podleze oblikovanju pod uticajem prirodnih, drustvenih, i kulturnih okolnosti. Egzistencijalisti kazu ako covek moze da bira sta ce da bude a moze jer je slobodan onda je svaki govor o nepromenjivoj ljudskoj vrsti netacan i suvisan. Ljudska priroda se menja pod uticajem saznanja o samom sebi. Sustinu coveka psihoanaliza nalazi u bioloskoj i psiholoskoj strukturi. ono sto je svim ljudima zajednicko jesu nesvesna iskustva. Razumom i umom nemozemo doseci do dna nas samih, do nesvesnog korena, ali mozemo tumaciti poruke koje sa dna dolaze u svest. Ovaj najdublji sloj cini da se pojedinac i zajednica cesto vracaju na svoj pocetak praveci iste greske i stvarajuci velicanstvena dela: u nama zive nagoni svih nasih predaka i nade svih nasih potomaka. Sto su slojevi ljudske prirode blize svesnome to su promene lakse i obrnuto priroda ljudske prirode sastoji se iz dva dela: svesnog i nesvesnog, kulture i prirode, muskog i zenskog nacela. Covek je bice protivrecnih strana. Antropologija religije za razliku od religijske antropologije, stavlja na pocetak svog govora coveka, a tek onda njegove ideje, verovanja, vrednosti. Antropologija religije pomocu religije razuma objasnjava coveka tj. proucava religiju zbog coveka. Pri analizi svake religije moze se odvojiti ono sto je izvorno religijsko i istorijski steceno- izvorna iskustva i steceni oblici. Ono sto je religijsko prethodi svemu. TO su iskustva sa apsolutnom i misticnom moci. Zajednicko svim religijama je teznja za uspostavljanjem odnosa sa apsolutnom i misticnom moci. Jedno religiozno delo moze da usvoji svaki vernik jer ima iskustva sa apsolutnom i misticnom mocu, bez obzira da li je svestran ili ne. Univerzalne religije stavljaju na prvo mesto duhovne veze, i imaju odgovarajuce univerzalne vrednosti i norme. Univerzalne religije se obracaju coveku kao bicu koji uvek i svuda ima iste probleme. Religiozna svest nastaje nezavisno od tipa drustva i kultura i izvori su joj u nekoj drugoj stvarnosti. To je ljudska stvarnost- visi i osnovniji red stvarnosti od drustva i kulture. Potreba za verovanjem je ista ali je nacin zadovoljavanja ove potrebe razlicit. Bit vere se ne menja. Menja se samo oblik. To je nuzan zakljucak iz antropoloske metodE. Simbol je prevozno sredstvo preko koga Bogovi salju svoje poruke ljudima. Religija je sistem simbola pomocu kojih covek pridaje znacenje iskustvu stecenom u odnosima prema apsolutnoj i misticnoj moci. Organizovan sistem moci i vlasti je univerzalno obelezje svih drustava. Sva drustva imaju neki oblik politicke organizacije. Singer kaze da je prava istina o coveku da je odvratan. Tamo gde pocinju razlike tu pocinju nesporazumi i sukobi.

  1. Politika, simbolika i ritual. (Dejvid Kercer)- Sve politicke licnosti koriste obrede, da bi za ljude oko sebe kreirali politicku stvarnost. Kroz ucesce u obredima, gradjenje moderne drzave se poistovecuje sa svojim politickim snagama koje jedino mogu da se vide u simbolickom obliku. Ritual se obicno poistovecuje sa religijom. A u modernim zapadnim drustvima politicke ustanove su odvojene od nje tako da je ritual politicki znacajan samo u manje razvijenim drustvima. Sils: politicke rituale su na los glas doveli zapadni intelektualci odgajani u utilitaristickoj tradiciji. Opste prihvaceno glediste je da politicki ritual sluzi samo da podupre status quo. Politika se izrazava kroz simbole. Simbolika je na vise nacina ukljucena u politiku pre svega kroz rituale. Sve prisutnost politickih rituala se odrazava u svim oblicima politickih sistema.
  2. Moc simbola (Dejvid Kercer)- Ernold je primetio da su sva ljudska ponasanja i institucionalna delovanja simbolika. Naucnici ne mogu da podnesu ideju da na ljude vise uticu simbolicki oblici nego utilitaristicki proracuni. Pojedinci se oblikuju iz kulture u kojoj su rodjeni i iz iskustva koja poseduju, Iskustva koja ih dovode u oblik sa drugim ljudima. Ovaj poredak obezbedjuje sistem simbola koje ucimo kao clanovi nase kulture, sistem koji dopusta i drustveno stvaralastvo i individualnu jednostavnost. Simbolicki sistemi su osnovna sredstva uz ciju pomoc pridodajemo znacenje svetu oko nas. razlika koju pravimo izmedju objektivnog i subjektivnog sveta je proizvod ljudskih stvorenih simbola koji dele svet cinjenica od sveta misljenja. Simboli ne nastaju spontano. Mada pruzaju ljudima nacin razumevanja sveta, ljudi su ti koji proizvode nove simbole i menjaju stare.
  1. Simbolika u politici (Dejvid Kercer) -Karlajl: svi predmeti u ljudskom drustvu deluju kao simboli, opremljeni posebnim znacenjima. Kroz simbole prepoznajemo ko je mocan a ko slab, a kroz manipulaciju simbolima mocni pojacavaju svoj autoritet. Kesler: simbolika je stvarna politika iskazana na poseban i cesto najmocniji nacin. Politicka stvarnost se dobrim delom stvara kroz simbolicka znacenja. Stvaranje nekog simbola ili poistovecivanje sa vec postojecim moze biti dobro sredstvo za dobijanje ili zadrzavanje vlasti, jer je oznaka vlasti konstruisanje stvarnosti. Volcer kaze da je drzava nevidljiva, mora biti personifikovana, pre nego sto se moze videti, simbolizovana pre nego sto se moze zavoleti, zamisljena pre nego sto se moze pojmiti. Stvari kao sto su vlada, stranka ili drzava ne posmatraju se kao simbolicke tvorevine. Pre se o njima misli kao o predmetima koji postoje nezavisno od ljudi i njihovog simbolickog sveta. Deca lakse shvataju pojam vlasti kada se on veze za predsednika nego za neki kolektivitet. Savremene teorijske rasprave o politici malo paznje poklanjaju ulozi simbola u politickom procesu. U mnogima od njih se politika pokazuje kao uzimanje i davanje u kom ljudi jednostavno slede svoje materijalne interese. Zbog naglasavanja empirijskih metoda analiticari su skloni pretpostavci da one strane politike koje se ne mogu lako kvantifikovati su nevazne. Simboli su ti kroz koje ljudi daju znacenje svojim zivotima. Puno razumevanje politicke odanosti i politickog delovanja vrti se oko ove cinjenice. Ziveci u drustvu koje se prostire dalje od naseg neposrednog opazanja prema vecoj politickoj zajednici mozemo da se odnosimo samo kroz apstraktna simbolicka sredstva.
  2. Definisanje rituala. (Dejvid Kercer)- Kercer-antropolozi su ritual tipicno opisivali kao kulturno standarizovano politicko postupanje koje se ponavlja i ima za cilj uticanje na ljudske poslove. Dirkem-pogled na ritual dovodi u vezu sa religioznim praksama koje dele svet u dve klase: sakralnu i profanu. Obredi su pravila ponasanja koja propisuju kako covek treba da se vlada u prisustvu ovih svetih predmeta. Za Dirkema je obozavanje simbolicko sredstvo kojim ljudi obogotvoruju sopstveno drustvo. Sakralno ili sveto odnosi se na emocionalno izazvanu medjuzavisnost ljudi. Ritual je simbolicko ponasanje tj. drustveno standardizovano ponasanje koje se ponavalja.
  3. Svojstvo rituala (Dejvid Kercer)- Standardizovano postupanje koja se ponavlja ali kojima nedostaje simbolizacija je navika ili obicaj a ne ritual. Kroz ritual se sticu, pojacavaju ili menjaju verovanja o svetu. Ritual pomaze davanju znacenja nasem svetu, on povezuje pojedince sa drustvom. Da bi oblikovao osecaj stvarnosti i razumevanja sveta oko nas ritual deluje kroz cula. Ljudi se prema svetu odnose kroz niz dramskih proizvoda. Ritual proizvodi jednu od sredstava kojima ljudi ucestvuju u takvim dramama, i tako vide sebe kao igrace izvesne uloge. Ritual je sredstvo izazivanja mocnih osecaja. Ritualne drame su u politici uveliko primecene. Simboli obezbedjuju sadrzinu rituala. Tri svojstva simbola: Zgusnutost znacenja, Viseznacnost i Dvosmislenost. Slozenost i neizvesnost znacenja simbola su izvori njihove snage. Rituali se menjaju po obliku, simbolickom znacenju i drustvenim posledicama. Iako ritual ima svoj stvaralacki potencijal on takodje ima i konzervativnu sklonost. Ritualni obicaji da ljudima priznaju osecaj trajnosti dobrim delom proizilazi iz stalnosti njihovog oblika.
  4. Politicka vaznost rituala? (Dejvid Kercer)- Meri Duglas: nemoguce je imati drustvene odnose bez simbolickih radnji. Svako drustvo ima sopstvenu mitologiju koja detaljno opisuje njegove korene i cini svetim njegove norme. Simboli obezbedjuju nacin za razumevanje apstraktnih politickih sustina poput nacije i sredstva poistovecivanja nacije sa njim, Ustvari, nacin njihovog nametanja. Ritualne radnje su sredstva za sirenje politickih mitova. Jednom kada su stvorene, simbolicka razumevanja politickog poretka bilo je otporno na promene. Ritual ima vazan emocionalan uticaj jer ljudi izvlace veliki deo zadovoljstva iz svog ucestvovanja u ritualu.
  5. Jesmo li prerasli politicke rituale (Dejvid Kercer )- Misionari se suocavaju sa teskim odlukama kako da postupaju sa tradicionalnim obredima? Ako pokusavaju da ih potisnu rizikuju da izazovu

mit interpretacija onoga sto tvorac mita smatra nepobitnom cinjenicom. On je sredstvo koje ljudi usvajaju da bi se uhvatili u kostac sa stvarnoscu. Ono sto karakterise politicki mit je njegov predmet rasprave-politicki mitovi se bave politikom.

  1. Alegorijske i euhemericke teroije mita(Tjudor )-U klasicnoj antici spekulacija o mitovima je bila podstaknuta sumnjom o postojanju bogova. Za vreme Platona je religizni skepticizam postao zanat, kako kod psihologa tako i kod sofista. Demokrit misli da su ljudi oduvek zamisljali bogove odgovornima za grmljavinu, munje i druge prirodne fenomene. Razmisljanja koja se bave poreklom bogova su proizvela 2teorije-prvo se uspostavilo stanoviste da bi motive trebalo tumaciti kao alegorije koje skrivaju vaznu moralnu ili fizicku poentu. U stojickoj skoli ovo misljenje je dostiglo pun razvitak. Stojici su nasli da putem identifikovanja bogova sa razlicitim prirodnim pojavama i silama mogu da prevedu najveci broj tradicionalnih mitova u stavove kosmickih ucenja. Nastupanjem hriscanstva alegorijska teorija mita je usvojena kao standardna tehnika. Teza zastupnika alegorijskog tumacenja glasi das u mitovi toliko apsurdni da njihovo pravo znacenje mora biti drugacije od onoga koje stoji na povrsini. Oni moraju da imaju skriveno znacenje. U klasicnoj antici glavna alternative alegorijskom misljenju je glediste Euhemera. On tvrdi da doslovno znacenje mita ne moze biti njegovo iskonsko znacenje ali on se razliku je zastupnika alegorije u svojoj tvrdnju das u mitovi morali nastati kao jedinstvene price o istorijskim licnostima i dogadjajima. Ako nam mit izgleda nerazumljiv to je delom zbog toga sto su ljudi iz davnih vremena imali sklonost da izuzetne licnosti obogotvoruju. Mitovi su iskrivljena istorija.Za vreme renesanse euhemerizam je bio pomracen ozivljavanjem alegorijskog stanovista. Euhemeristicko shvatanje mita podrazumeva metode kojim se stari mitovi revitalizuju i cine da sluze novoj svrsi.

30. Idealisticka teorija mita(Tjudor) -U ranom 19.veku filozofi nemackog idealizma uveli su novu perspektivu u proucavanje mita. Njihova teza je bila da ono sto ljudi cine je rukovodjeno onim sto misle. Nemacki idealizam pripremio je teren za rast modernih totalitarnih mitova. Idealisticka vizija pomogla je da se drzavi da takav identitet i sudbina u kojoj jedinke mogu samo da ucestvuju ali ne mogu gajiti nadu da joj se mogu odupreti. Ovo je material od koga su napravljeni politicki mitovi naseg vremena. Bahofen kaze da cela istorija treba da se objasni u smislu promena u religioznim verovanjima. Postoji samo jedna mocna poluga cele civilizacije a to je religija. Drveno grcko i rimsko drustvo je bilo po svom karakteru patrijarhalno. On otkriva elemente koji su nekonzistentni sa opstim tenorom helenicisticke civilizacije. Ti elementi mora da su preziveli ostaci jedne starije i radikalno drugacije culture gde je dominirajuci princip materinsko pravo. U razvitku samog materinskog prava on razlikuje 2 odvojene epohe. Raniju karakterise stanje opsteg seksualnog promiskuiteta u kome su zene, deca, vlasnistvo, bili zajednicki. Budu da je zena bila prirodni roditelj, ovaj stepen culture je povezan sa obozavanjem zemaljske afrodite i moci prirode. Drugi stepen je pravi matrijarhat koji se pojavio sa ustanovom monogamnog braka. Taj razvitak je otvorio put za zensku nadmoc u svim sferama zivota. Pod pokroviteljstvom savrsenog matrijarhata covecanstvo je prvi put sagradilo stalna naselja i pocelo je da obradjuje zemlju. Kult Demetre je zamenio kult Afrodite. Ljudi matrijarhata osecaju jedinstvenost celokupnog zivota i harmoniju univerzuma.Ako je prvenstvo zene uspostavljeno prirodom, prvenstvo muskarca je zasnovano na zakonu. Uvodjenjem gradjanskog prava, prvobitno jedinstvo coveka sa prirodom zamenjeno je raznovrsnoscu istinske politicke egzinstencije. U mitovima nailazimo na izrazeno duhovno ili religijsko ljudsko iskustvo. Malo je vazno da li su ispricani dogadjaji cinjenice ili izmisljotine. NJihovo istinsko znacenje je u krajnjoj liniji duhovno. Ali buduci da je duh taj koji je odlucujuci factor u istorijskim promenama mitovi su takodje u izvesnom smislu beleske o istorijskim cinjenicama. Engels-samo treba da pretpostavimo postojanje duha i onda se svako ljudsko delo ili iskaz moze posmatrati kao manifestacija tog duha. Idealista komplikuje stvar tvrdeci da mit ima 2autora:samog tvorca i duha. Duh zahteva materijalnog govornika koji ce obznaniti njegova gledista i nalazi takvog govornika u individualnom tvorcu mita.

  1. Lingvisticke, etioloske i ritualne teorije mita(Tjudor )-Lingvisticke teorije mita-Platon je napisao delo koje se zove ‘’Kratil’’. Miler-prvobitni ariganski jezik je bio kao i svi drevni jezici siromasan apstraktnim pojmovima ali bogat konkretnim i deskriptivnim terminima. Po Mileru Arijevci su bili narocito skloni da stvaraju nesvesna poetska saopstenja o prirodnim fenomenima pogotovo svakodnevnim suncevim kretanjima nebom. U prvobitom arijevskom nacinu izrazvanja postojala je navika da se objekti nazivaju na osnovu njihovih atributa. Buduci da najveci broj objekata ima mnogo atributa objekti su u vreme nastanka jezika imali vise od jednog imena. Tamo gde se isti atributi pripisuju razlicitim objektima postojala je navika da se ovi objekti nazivaju istim imenom.Mit nije bio nista drugo do drevni oblik govora koji je preko bolesti jezika posao neshvatljiv kasnijim generacijama.Glavni kriticari Milera su Tejlor i Lang. Najpoznatiji Milerov ucenik je Koks, koji je utabao stazu dokazivanja putem analogija i nasao je slicnost u strukturi i motivima:svi motive su u osnovi povezani sa jednom glavnom temom a to je sunce. Etioloske teroije-Tejlor-mitovi su price koje primitivni ljudi izmisljaju u svrhu objasnjenja. To su pokusani odgovori na ona pitanja koja provocira ljubopitljivost urodjenika ne manje nego civilizovanih ljudi. Fontenel je tvrdio das u mitovi samo filozofija ili nauka primitivnih ljudi. Tejlor i Lang to nisu bili u stanju da private. Po njhovom gledistu mitska objasnjena su proizvod intelektualnog stanja koje je osobeno za mentalitet dece i urodjenika. Obelezje duha urodjenika je da on nije u stanju da pravi razliku izmedju onoga sto je ljudsko i onoga sto je samo prirodno. Etiolozi su radili pod pretpostavkom das u mitovi masa ideja id a su ideje plod stalozenog i kontemplatizovanog raspolozenja. Ritualne teorije-Postoji pristup koji je mnogo pragmaticniji i ako urodjenik moze biti zeljan da objasni svet u kome zivi, ta zelja ima svoj izvor. Ne u prvim impulsima naucnog duh avec u imperativnoj potrebi da obezbedi potrepstine za zivot. Ljudi misled a bi delali efikasnije i njihovo misljenje se stoga mora shvatiti kao integralni deo njihovih prkaticnih aktivnosti. Ovo glediste je prvo naslo izraz u tezi da mitovi imaju svoje poreklo u ritual. Harison-prema njemu mit je govorni korelativ izvedenog obreda, ucinjena stvar. Obred je stvar koja se cini u jakom emocionanom uzbudjenju i koja se cini kolektivno. Jaka emocionalna tenzija se oslobadja putem uzbudjujucih pokreta a najbolje se moze izraziti i odrzavati ako je kretanje kolektivno i ritmicko kao u igri. Mit i obred su izraz emocije koja se kolektivno oseca. Kada se ljudi nadju na emocionalnoj distance od ritual koje upraznjavaju stvari koje su kazane se transformisu u objasnjena ili opravdanja stvari koje su ucinjene. Mit je verbalni korelat ritual a ritualni karakter je ono sto razlikuje istinski mit od druge vrste pripovedanja ili tradicionalna prica.
  2. Mit kao primitivni pogled na svet(Tjudor )-Kasijer-mit je koherentan i samodovoljan svet simbolickih formi. Empirijska misao pocinje tamo gde svet prvi put pravi jasnu razliku izmedju iluzije i cinjenice, izmedju pukog subjektivnog i objektivnog. Kasijer tvrdi da ucimo o svetu objektivne i jasno vidljive realnosti koje stoje naspram sveta pukih predstava. Primitivni covek ne moze da pravi razliku izmedju realnosti i pojavnosti. Sta god je u stanju da pokrene duh, osecanje ili volju uspostavilo je time svoju nesumnjivu realnost. Predmeti njegovih snova i mastanja su ne manje realni nego objekti njegovih cula. U mitskoj svesti se sve pojvaljuje kao konkretno. Mitska svest ne moze da pravi razliku izmedju simbola i stvari koje symbol oznacava. Ukoliko simbolicko predstavljanje stvari izaziva ista osecanja kao sama stvar uzima se da je ono identicno sa tom stvari. Simbol i ono sto on oznacava se sjedinjuju. U mitu postoji izrazita tendencija da se deo identifiuje kao Celina. U mitskom misljenju pojavljuju se pojmovi uzroka prostora i vremena. Uzrok se odredjuje putem postuliranja individualnih akata volje. proctor-prostorni pojmovi necvilizovanog coveka su konkretne orijentacije. Oni se odnose na mesta koja nose emoticnu obojenost. Mesta koja bude iste asocijacije i izazivaju ista osecanja uzimaju se kao isto mesto. Vreme u mitu jeste jedan broj pojedinacnih vremena od kojih je svako obdareno vlastitim osobenim kvalitetima i znacenjem. Kasijer tvrdi da je mit pogled na svet prednaucnih drustava i da on ne moze da koegzistira sa empirisjkim pogledom modernog coveka. Njegovi ucenici su Ganel i Fort. Cak i u primitivnom drustvu mit ne prozima celinu covekovog svesnog zivota. Kasijer zadrzava svoje glediste da postoji

morala je da se nadje neka racionalna osnova. To je bilo traganje za mogucim alternativama tradiciji kao integratoru polticke zajednice.

  1. Tradicionalisticka teorija(Karl )-Fenomen tradicije i njegova normativna vrednost poznati su jos od Platona. Naglasak koji je on stavljao na znacaj nomora bio je u sustini tradicionalisticki. Ako se uzme da tradicionalizam znaci glediste u kojem se normativna vrednost onoga sto je bilo u vreme nasih praotaca naglasa, mozda cak i glorifikuje. Nomos je otac svih stvari. ono do cega je Platonu bilo stalo je sklonost novih generacija da nomos ucine relativnim-same ove norme cija je namera bila da imaju apsolutno obavezujucu snagu.Aristoetl je verovao da je bilo moguce oziveti tradiciju ako bi se odgovarajuca paznja posvetila retorici. Tradicija je stekla funkciju integrisanja politicke zajednice. Sojicka vezija Pindarove doctrine bila je da je nomos vladar svih bozanskih i ljudskih stvrai. Rimljani su bili ti koji su pokazali dubok smisao tradicije nasuprot grckim filozofima koji su izveli revolucionarnu doktinu iz svog shvatanja gubitka tradicije do kojeg je doslo. Makijaveli je mislio da je tradicija moci motiv u formiranju politickog ponasanja. Bio je ubedjen da je religija temelj zdravo izgradjene drzave i ovaj pogled na religiju pocivao je na gledistu da religija ovaplocujemoralnu tradiciju naroda. Religio potice od reci koja znaci vezati. Svojstvo religije je da stvara cvrste veze koje je preporucuju gradiocima drzave. Tradicija cesto izaziva religiozni zar kod svojih sledbenika te tada krsenje tradicije izgleda kao svetogrdje.Kouk je osnovao tradicionalizam kao karakteristicnu crtu britanske politike. Stavio je tradiciju obicajnih pravila nasuprot tradicije prirodnog prava. To je njegov stav o tradicij nasuprot razumu ili racionalnosti prirodnog prava. Monteskejova analiza onoga sto je nazivao duh zakona znacila je stavljanje potpunog akcenta na tradiciju. Tradicija, verovanja, obicaji, navike, to je duh zakona i on formiraju zakone nekog naroda. Tradicija se naglasava kao primarni factor u formiranju narodne sudbine. To glediste je takodje naslo odjeka u Rusoovoj doktrini istinskog ustava(stavljanje naglaska na tradiciju je slicnost izmedju Rusoa i Berka).Berk-tradicija je bolji vodicu u politici od logickog rezonovanja. Berk je najvise upotrebljavao izraz prepis koje je naglasavao da uzivanje neke stvari od pamtiveka predstavlja vidno polaganje prava na vlasnistvo nad njom. Berk je smatrao da je drustvo partnerstvo zivih, mrtvih i onih koji treba da se rode. Povlacio je crtu izmedju promene i reforme. Reformisati znaci ocuvati kroz neophodnu promen, dok promeniti znaci unistiti samu prirodu neke institucije. Zakon promene je najmocniji zakon prirode. Tri ideoloska apologeta tradicionalizma:De Mestr, Bonal i Lamne. Oni su sledili Berka ali su ga primenjivali na stari poredak Francuske. De Mestr je najznacajniji francuski tradicionalista. Srediste njegovih misli je zauzimala tradicija crkve. Verovao je u papsku nepogresivost. Kada se vracamo tradiciji to nije revolucija vec povratak zdravom razumu i istini. U Francuskoj je ipak pobedila Volterovao misao jer Francuska id an danas zivi u misli revolucije. Sama revolucija je postal matrica francuske civilizacije.Nijedna nacije ne moze sebi dad a vladu, zato sto svaka nacija zivi po svojoj tradicija cije se poreklo gubi u tami vekova i svaka nacija kao i svaki pojedina ima misiju koju mora da ispuni. Tradicija nije samo inspiracija vec i teret odgovornosti da se ispuni svoja misija. De Mestr odskace po tome sto je posdovao dubok osecaj za jezik kao srz tradicije- Savremenici De Mestra, Bonal,Lamne i Mon Lozije. Bonal i Lamne su doneli religioznu dimenziju hriscanske vere. bonal-sreca-nju mozete naci samo u relihiji, u vrlini, a vrlina nekog naroda je samo njegova Pravda.

36. Tradicija i politicka nauka (Karl Fridrih)- U 2o veku politicka tradicija je postala pezorativan termin. Karl Marks je bio prvi koji je govorio o idejnoj nagradnji u datom drustvu kao ideologiji, pod tim je podrazumevao tradiciju toga drustva. Veber je govorio o tradiciji kao o jednom od tri moguca izvora autoriteta i legitimnosti. Veber definise tradiciju u prolazu kao ono sto je oduvek postojalo. Legitimnost moze biti tradicionalnog karaktera. Primarni tipovi tradicionalne vladavine su oni koji nemaju licno, administrativno osoblje vladara. On govori o gerontokratiji, vladavini starih i primarnom patrijarhalizmu. U razradi ovih termina, tradicija se stavlja nasuprot racionalnim i harizmatskim oblicima. Veber ja nacinio tradiciju jednim od glavnih kategorija u analizi politickih fenomena. On je dodao sociolosku dimenziju. Tradicija nije morala ni da postoji dugo vremena.

Njeno prvobitno znacenje, nesto sto je preneseno nagovestava njenu lociranost u vremenu. Ova dimenzija posebno je ocigledna u slucaju ideologije. Savremeni pristup politickoj nauci nasao je jedan novi concept oznacen kao politicka kultura ili gradjanska kultura. Izraz kultura se tu uzima u znacenju skupa karakteristika u ponasanju koje se povezuje sa politikom sto ce reci njenom tradicijom. Gradjanska kultura nije moderna kultura vec kultura koja kombinuje savremenost sa tradicijom. Tradicija znaci ono sto je prisutno kada talas modernizacije zapljusne odredjeni politicki poredak. Politicka tradicija predstavlja ozbiljan problem za efikasnu politicku promenu. Cesto je primecivano da cak i najsilovitiji revolucionarni zamah ne uspeva da politicki promeni visoko relevantne obrasce ponasanje naroda.

  1. Ritualni aspekti kontrole konflikata (Viktor Tarner )-rasireni slucajevi iz prakse sporova u Africkim selima, susedstvima i podrucjima pod vlascu poglavica otkrivaju da svaki spor pokazuje sklonost da obuhvata zivotni ciklus sa razlicitim fazama. Buduci da odnosi u malim prisnim zajednicama smeraju da budu mnogostruki posledica interakcije u jednom od tih aktivnosti sklone su da uticu na premise interakcije drugog tipa aktivnosti. Drustvo je proces sa nekim sistematskim karakteristikama a ne cvrsto integrisan system kao sto su to organizam ili masine-Doroti Emet. Situacije koje su u medjuvremenu iskrsle ce ostaviti svoj beleg u kasnijim semama ponasanja, druga politicka situacija ce biti pod uticajem rituala i ekonomskih situacija koje je odvajaju od prve zato sto tu saobraca jedan isti skup licnosti u uvek promenjivim semama odnosa koje obuhvataju sve njih. Ne bi se smelo misliti da se drustveni zivot zajednice u potpunosti zasniva na situacijama. Drustvena situacija je kriticna tacka ili zaplet u istoriji grupe a vecina grupa se dalje deli na delove koji poseduju promenljive stepene autonomije. Situacije koje obuhvataju grupe velikog obima su relativno retke. Drustvo je proces koji je obelezen situacijama ali sa intervalima medju njima. Najveci deo ponasanja je situaciono. Radeci na terenu medju plemenom NDEMBU, Tarner je sakupio dovoljnu kolicinu podataka da je bio u stanju da prati promene drustvene grupe tokom vremena. Ndembu susedstvo je zbir sela sa jezgrima po materinskoj liniji. Ono ima promenljivu teritorijalnu rasprostranjenost, fluidno je i nestabilno. Sela u susedstvu se ne pomeraju u kompaktnom bloku, svako se pomera u svoje vlastito vreme i prema vlastito izabranom terenu. Cetiri glavna rituala sluzbenika su pokrovitelj, doglavnik za obrezivanje, stariji obrezivac i instructor u obitavalistu.
    1. Pojam i vrste autoriteta. Pojam koji pocinje i izvire iz pojma moci a ucvrscuje i manifestuje u pojmovima uzor, ugled i vlast je autoritet. Bez odredjene moci nema autoriteta, neko moze da poseduje moc ali da nema autoritet. Da bi moc stekla autoritet mora se osloniti na stav, odluku…. Autoritet potice iz latinskog jezika i oznacava stav, pogled, ponasanje koje trazi autoritet. Kod svakog autoriteta najbitnija karakteristika je moc. U strukturi autoriteta, dinamika se odvija izmedju dva elementa: nadredjenosti i podredjenosti. Znacajna svojstva autoriteta su oslobadjanje i porobljavanje. Autoritet porobljava ako se demonstrira kao nadmoc i ucvrscuje na nacin velike udaljenosti izmedju nadredjenih i podredjenih. U njegovom okruzenju pojedinci ne odrastaju ili su slepo odani i predani. Oslobadjajucim i porobljavajucim svojstvima autoriteta izraza se njegova protivrecna priroda. Vrste autoriteta po oblicima: porodicni, crkveni, hijerarhijski, duhovni i politicki. Prema poreklu: spoljasnji i unutrasnji, tradicionalni i demokratski. Na osnovu sadrzaja: racionalni i iracionalni. Porodicni autoritet je presudan za oblikovanje karaktera pojedinca. U tradicionalnoj porodici autoritet pociva na apsolutnoj pokornosti ili potcinjenosti. Druga varijanta porodicnog autoriteta podrazumeva liberalni odnos. Ovde pokornost proizilazi iz upotrebe uma. U protestantizmu otac je mocniji, dete treba da vodi racuna da postuje ovu licnost. Znacaj i presudnost porodicnog autoriteta na formiranje autoritarnog karaktera istakla je moderna dubinska psihologija. Prema ovom shvatanju odlucuje je to da deca pod pritiskom oca uce da ne povezuju svaki neuspeh sa drustvenim uzrocima i da ih hipostaziraju ili verski kao krivicu ili naturalisticki kao nedostatak obdarenosti. Crkveni i hijerarhijski autoritet su spoljasnji i izvedeni , i usmereni iza njih stoji moc, duhovne i ideoloske potrebe, prisile, institucije. Crkveni-posebnu tezinu mu daje licna sposobnost i kompetentnost. Autoritet sefa moze da

40. Iracionalni autoritet u politici(Susnjic )-je politicki vodja, to je harizmatska licnost koju karakterise posedovanje izuzetne moci. Potcinjavanje politickom vodji moze da bude iz odusevljenja, ocajanja, staha, ili nade. Sa socioloskog stanovista autoritet politickih vodja izrasta iz kriznih stanja drustava i politickih zajednica. Na scenu stupaju kao ratni pobednici, uzurpatori ili u miru pretpoznate licnosti. Njihov dolazak je van zakona, pravila i normi. Nakon ucvrscivanja, politickom zajednicom vladaju njihovi revolucionarni ili drzavnicki ili nacionalni razlozi koji se menjaju od situacije do situacije. Vrste vodja:politicke vodje kao pobednici-snazne licnosti koje na osnovu svog harizmatskog svojstva uspevaju da se u ratu ili revoluciji dokazu. Imaju legitimitet. Svaki pobednicki legitimitet ako se u vremenskom trajanju izova ne potvrdjuje postaje lako kvarljiva roba. Politicke vodje kao uzurpatori-koriste ratnu nesrecu naroda ili tesku drustvenu krizu da bi prigrabili licnu vlast. Legitimitet zasnivaju na goloj sili. Cim osvoje vlast, pokazuju svoje pravo lice ili namere. To je vlast siledzija, terorista i monstruma. Politicke vodjer kao prepoznati izbavitelji mogu ali ne moraju da poseduju harizmatska svojstva. U njih se uliva sva energija iscekivanja koja trazi izlaz. Na njih se gleda kao na simbole i dobijaju mitska i herojska svojstva. Postoji velika homogenizacija drustva kada su oni na vlasti. Kada oseti da zanos ljudskog vala koji ga je izneo i uzdigao pocne da gubi prvobitnu energiju, politicki vodja moze:1-otvoriti puteve prema uspostavljanju demokratske zajednice ili pak 2-prema ucvrscivanju jake licne vladavine koja zavrsava u diktatuti i autoritarnosti. U prvom slucaju polticki vodja na mesto harizmatske vladavine uspostavlja legalnu vladavinu kojoj i sam podleze, a u drugom legalizuje samovolju i pretvara se u politickog vodju uzurpatora.

  1. Cezarizam i narcisoidnost politickih vodja- Cezarizam je pojava ponasanja politickog vodje u kojoj on postaje despot, apsolutista, tiranin i dictator. Politickog vodju tu karakterisu osecaj mesijanstva , sveznalastva, nezamenljivosti i nepogresivosti. Sledebenici u cezarizmu skloni su identifikaciji sa Cezarom. I OVAJ OBLIK SE NAZIVA AUTOKRATSKI CEZARIZAM. Najcesci nacini proganjanja su ignorisanje, ostrakizam, difamacija, hapsenje i ubistvo. Antonio Gramsi razlikuje proggresivni-Cezar i Napoleon od regresivnog-Napoleon III i Bizmark, cezarizma. Drugi oblik cezarizma je plebiscitarni, To je vrsta kvazidemokratijena celu sa poltickim vodjom. Legitimnost je izvedena iz volje podvlascenih i odrzava se zahvaljujuci toj volji. U ovom slucaju vlada demagog ‘’poverenje odozdo, vlast odozgo’’. Plebiscit kojim se priznaje politicki vodja moze se upotrebiti pre ali i posle nasilnickog preuzimanja vlasti. Po Veberu za demokratiju sa vodjom karakteristicna je emocionalna predanost vodji a vodja je osoba koja najvise operise propagandnim sredstvima. Oni koji u plebistiranom cezarizmu vide demokratiju oni poistovecuju ili mesaju pojmove moc naroda i sloboda naroda. Gde je vrednost socijalne sigurnosti ispred vrednosti slobode, sanse za plebiscitarni cezarizam su velike. Ovaj cezarizam uvodi nacelo po kome se u predstavnicka tela biraju najgori ljudi. Narcisoidnost politickih vodja-narcisoidna osoba postize osecaj sigurnosti u potpuno subjektivnom uverenju o svom savrsenstvu, svojim izvanrednim kvalietetima, i o svojoj nadmoci nad drugima. Namecu se narodu kao osobe koje su u stanju da ga sigurno vode i omogucavaju mu uspeh. Priroda narcisoidne osobe je osetljiva, ranjiva, i opasna. Karakteristican je prezir prema ljudima-mrzi zivot iz cega proizilazi zelja za unistavanjem svih drugih. Vodji je licni interes da podanici budu slab i verni i da mu se nikada ne mogu suprotstaviti. Hitler-Raspolozenje je naroda bilo uvek samo izraz onoga sto se odozgo utuvljuje javnom mnjenju.
  2. Potreba za i sklonost ka politickim vodjama- Na ljudsku prirodu za autoritetom uticu razliciti cionioci poput psiholoskih, kulturnih, socijalnih, duhovnih i civilizacijskih. Oni koji su skloni autoritetu vodje su psihicki nesamostalni i neosvesceni-ko nije sposoban da leti trazi tudja krila. Ovde se autoritet zastitnicki i ocinski postavlja i oslobadja od odgovornosti. Medjutim ne nastaje oslobadjanjem od pokoravanja. Gubljenjem odgovornosti gube se prava sloboda i Slobodan izbor, a pokravanjem se pada u ropstvo. U stanjima duboke krize pripadnici naroda dvoznacno se odnose prema autoritetu politickog vodje:pobunom ruse jedan autoritet i istovremenu priznaju i potcinjavanju se drugom. Da li demokratija podnosi vodje? Da, jer, demokratiji su potrebni pojedinci izuzetne moci,

sposobnosti iumaginacije i vizije.Demokratija ne iskljucuje mogucnost postojanja elita, samo razvija mehanizme i procese kojima sprecava da bilo koja elita dobije neogranicenu vlast. Demokratija ne prihvata vecne vodje. U njoj se smanjuje distance izmedju vodje i vodjenih. U demokratiji je najveci autoritet autoritet zakona, donetog uz postovanje i pridrzavanje dogovorene demokratske procedure. Od licnosti politickog vodje zavisi kuda ce drustvo krenuti.

  1. Racionalni autoritet u politici- Najcistiji oblik racionalnog autoriteta u politici je autoritet zakona. Vladavina zakona je racionalna jer pripada moci koja proizilazi iz strucnosti, kompetentnosti i ugleda nauke. Zakon pribavlja autoritet prvenstveno zbog svoje opstosti. Upravljace je Platon sveo i nazvao slugama zakona. Po Aristotelu jaci je zakon u kome uopste nema strasti nego onaj ko po svojoj prirodi ima. Autoritet zakona koji kod Aristotela pociva na principu podele vlasti dobija svoj razvijeniji oblik kod Monteskjea, Loka i Kanta i u sebi sadrzi veliku rezervu i nepoverenje pre politicki autoritativnoj licnosti. Nijedan covek nije imun od iskusenja samovoljnog odlucivanja. Sa prosvetiteljstvom nastaje pobuna protiv autoriteta licnosti odnosno vladavine coveka nad covekom. Sloboda je moguca samo pod zakonom, a zakon je izraz opste volje. Racionalni autoritet ne garantuje potpunu pravdu ali uzurpaciju i samovolju svodi na najmanju meru. U liberalnim predstavama pretpostavka za autoritet zakona je njegova umnost i pravednost. On je izraz uma i umnog argumenta. Jedino se pomocu moci zakona moze postici da nijedna vlast ne moze da tlaci pojedinca. Solon je upozorava na mogucnost zloupotrebe zakona od mocnika-zakoni su slicni paukovoj mrezi, mali se u njoj hvataju a veliki je raskidaju. Autoritet zakona proizilazi iz cinjenice das u oni ukljucivali moralnu dimenziju. Zakonom se u zajednici regulisu slobode, prava i duznosti. Neslaganja nastaju o slobodama i pravima , imamo 2 gledista:1-kojim gradjani imaju onoliko slobode i prava koliko im je drzava propisala i drugo-prirodnopravno glediste, slobode i prava ljudi veci su od bilo kojih koja su drzavnim propisom utvrdjena. Drzava garantuje i obezbedjuje zakonima i propisima osvojene i stecene slobode i prava. Garancija se utvrdjuje samo za one slobode i prava koja su u ipasnosti da budu ugrozena od drzave ili drugih pojedinaca i grupa. Cilj zakona nije da ukine ili ogranici vec da ocuva i uveca slobodu. jer u svim drzavama tamo gde nema zakona nema ni slobode. Lok-gde god zakon prestane, tiranija nastaje.
  2. Racionalni i iracionalno u politici i autoritetu - Racionalno i iracionalno u politici se doticu i preplicu a u stvarnosti odredjene politike tesko se razlucuju i izdvajaju. Iracionalno je onaj proctor i sadrzaj zivota koji izaziva i ne ostavlja na miru coveka jer kod njega podstice intuiciju, mastu i imaginaciju, bezgranicnost i beskonacnost, skriva tajnu njegovih nagona i strasti. U razlicitim periodima istorije smenjivala se dominacija iracionalnog i iracionalnog. Politici koja je u sluzbi zivota odnosno stiti zivot vise odgovara razum i iracionalnost od iracionalnog i iracionalizma. Cak i kada su neophodni odredjeni iracionalni simboli koji mogu uspesno mobilisati pripadnike odredjene zajednice racionalna politika ce ih na najbolji nacin upotrebiti i istovremeno sacuvati osnovu na kojoj pociva. Razum cuva svako pojedinacno bice ne dovodeci ga u polozaj potcinjenja i zavisnosti a istovremeno ne oduzimajuci mu posebnost. Dejstvo racionalnih resenja u poltici dolazi do izrazaja u uzajednici u kojoj je instituacionalno garantovana sloboda konkurencija ideja i programa, sloboda udruzivanje, misljenja i izrazavanja… Tamo gde se ovo ne garantuje racionalnost se svodi na opravdanje monopola i uzurpaciju. Ravnoteza medju racionalnim i iracionalnim elementimau politici lako se narusava. Kada nastupi kriza u drustvu dovodi se u pitanje racionalna organizacija i politickom scenom ovladavaju iracionalna svojstva. Iracionalna politika je u sustini voluntaristicka, apriorna i nekriticka. Iracionalna politika pociva na sili strepnji strahu i odrzavanju staha laznog mira sigurnosti i privredne stabilnosti. Svako budjenje razuma biva najstrozije kaznjeno. Karakteisticno za iracionalnu politiku je da posedujeogromnu moc u mobilisanju pojedinaca i usmeranaju prema odredjenom cilju. Sa mobilizacijom je povezana intergacija i jedinstvo. Iracionalna politika ne prihvata sumnju i kritiku i omogucava vladavinu neogranicene samovolje. Moc iracionalnosti je potpomognuta strastima i emocijama. Tek kada ovlada interes, strast gubi na znacaju. Od tog momenta zajednica pocinje da