










Studirajte zahvaljujući brojnim resursima koji su dostupni na Docsity-u
Zaradite bodove pomažući drugim studentima ili ih kupite uz Premium plan
Pripremite ispite
Studirajte zahvaljujući brojnim resursima koji su dostupni na Docsity-u
Nabavite poene za preuzimanje
Zaradite bodove pomažući drugim studentima ili ih kupite uz Premium plan
antropologija ispit
Tipologija: Ispiti
1 / 18
Ova stranica nije vidljiva u pregledu
Ne propustite važne delove!











aktivnosti. Da bismo odredili granicu moramo da znamo koje aktivnosti zelimo prostorno da odrediMO. Ljudski prostor je sinoniman sa ljudskom aktivnoscu. Ljudske aktivnosti su veoma raznolike i ne sakupljaju se u grozdove po istom obrascu. Pravljenje mapa putovanja koristilo se u nastojanju da se odrede granice za administraciju ljudskih zajednica. Istrazivanja retko daju nedvosmislene rezultate cak i u oblastima gde izgleda da su rezultati diktirani rukom prirode. Putovanja variraju prema funkcijama (trgovina, obrazovanje, zabava...) i ona uticu drukcije na razlicite clanove zajednice. Karl Dojc „Nacionalizam i drustvena komunikacija“: na putovanje se ide radi sastanka. Ali danas je sastanak je moguc i bez putovanja. Drustvena komunikacija ukljucuje kontakt izmedju dveju osoba putem pisama, telefona, povezivanja strucnjaka preko specijalnih medija, povezivanje zajedinica na selektivan nacin pomocu masovnih medija. Oni koji dele mrezu dele i identitet.
primitivno drustvo sa izuzetkom retkih drustava, ne moze da se otrgne nasilja. Muk nove etnologije- nemaju vise mogucnosti da posmatraju izolovana drustva u kojima bi tradicionalni zakon jaceg koji ih odredjuje mogao neometano da se odvija. Jedinstveni slucaj Janomamo Amazonaca kojima je njihova vekovna izolacija omogucila da do danas zive kao primitivna drustva. Rasprave o drustvu i ratu primitivnih se odvija u tri velika pravca: rasprava o ratu naturalista, rasprava o radu ekonomista, rasprava predstavika teorija razmene.
11. Rasprava ekonomista (Pjer Klastr)- ova rasprava nastala u 19om veku kad se razdvojilo uverenje da je primitivni zivot bio srecan. Svet divljaka je od tada bio svet bede i nesrece. Primitivna ekonomija je privreda opstanka koja samo divljacima omogucava da prezive. Primitivna ekonomija je privreda bede i to je osnov koji omogucava pojavu rata. Rasprave ekonomista objasnjava primitivni rat slaboscu proizvodnih snaga. Retkost raspolozivih dobara povlaci konkurenciju izmedju grupa. Ta borba se zavrsava vojnim sukobima jer nema dovoljno za sve. M.Davi o univerzalnosti rata u primitivnim drustvima konstatuje da jedino Eskimi ne podlezu ovom uslovu zbog krajnjeg neprijateljstva prirodnog okruzenja koje ih sprecava da trose energiju u druge svrhe osim u potrazi za hranom. Saradnja je imperativ u njihovom slucaju. Haris i Gros pojasnjavaju razloge ratovanja kod Janomamo Indijanaca i kazu da je razlog rata retkost proteina u ishrani i sledstveno tome zbog osvajanja novih teritorija za lov je neizbezan oruzani sukob. To je teza o nesposobnosti primitivnog nacina privredjivanja da drustvu pruzi odgovarajucu ishranu. Marksizam kao teorija zasnovana na razvoju proizvodnih snaga sebi mora da obezbedi neku vrstu nultog stepena snaga. To je privreda primitivnih naroda koja nastoji da razvije proizvodne snage. Primitivno drustvo funkcionise po principu svakom prema potrebama i zato ga Staljin naziva drustvo izobilja. Rat je konkurencija grupa sa ciljem pribavljanja retkih dobara.
grupama. Autarhicni ideal je antitrgovinski ideal. Trgovina vise ne daje smisao ratu, vec razmena. Prednost daju razmeni ciji je neuspeh rat. Razmena je sustina primitivnog drustva. Rat usled prioriteta koji se daje razmeni gubi svoju institucionalnu dimenziju.
14. Stalnost rata u primitivnom drustvu. (Pjer Klastr) -Postoji stanje krhe ravnoteze medju primitivnim zajednicama. Hipoteza opstem prijateljstvu je nemoguca zbog prostorne odvojenosti. Kada nisu kod kuce, divljaci pokazuju osecaj nelagodnosti i zabrinutosti. Prijateljski odnosi razmene se odvijaju samo izmedju bliskih grupa. Logika primitivnog drustva je logika razlike: zabranjena je identifikacija sa drugim. U identifikaciji svi sa svima svaka zajednica gubi svoju individualnost. Ukidanje razlike izmedju nas i drugih znacilo bi nestanak. Opstost rata proizvodi isti efekat kao i opstost prijateljstva, a to je negacija primitivnog drustvenog bica. U ratu izbijaju socijalne podele i narusava se karakter homogenog jedinstva. Primitivno drustveno bice se sastoji iz dva heterogena elementa: razmene i rata a primitivni ideal je ocuvanje ravnoteze izmedju njih. Nemogucnost rata svih protiv svih znaci trenutno klasifikaciju ljudi koji zajednicu okruzuju u prijatelje i neprijatelje. Sa prvima se sklapaju savezi a sa drugima se ratuje. Jedna od karakteristika divljaka je nepostojanost i sklonost ka izdaji. Savez nije ugovor i data zajednica nema uvek iste prijatelje i neprijatelje. Postoji podela drugih na saveznike i neprijatelje. Rat je institucija koja odredjuje saveznistvo kao taktiku a strategija je ostati u svojoj autonomnosti. Postoji prioritet rata nad saveznistvom. Egzogamna razmena zena zasniva drustvo. U okviru saveza razmena zena dobija politicki domen. Prema Strosu razmena zena je poslednje u nizu neprekinutih procesa uzajamnih darovanja. Ono sto se zeli je vojno politicki savez a najbolji nacin za to je razmena zena. Rat je pozeljniji od razmene jer omogucava apsolutni dobitak. Stalni problem primitivne zajednice je kako da sacuva nezavisnost. Stros kaze da u potrazi za saveznistvom koje omogucava razmenu zena se nalazi negacija rata. Etnografi kazu da stanje rata izmedju grupa cini neophodnim potrebu za saveznistvom koja dovodi do razmene zena. Stanje rata je stalno. Rat se odnosi i na unutrasnju politiku i nastoji se da se spreci inovacija u drustvu i podeljenost. Ratnicki kapacitet svake zajednice je uslov njene autonomije. Osnovna funkcija rata je da se odrzi autonomija. Drzava je legalna snaga koja objedinjuje sve razlike sa ciljem da ih ukine. Drzava je znak nastanka socijalnih podela na nosioce vlasti i one nad kojima se vrsi vlast. Lik neprijatelja sluzi ujedinjavanju socijalnog bica radi suprotstavljanja istom neprijatelju. Osnovna
porice univerzalno jezgro kulture i coveka uopste. Covck ostaje ono sto jeste u svojim mogucnostima. Ljudska priroda je u izvesnoj meri nepromenjiva a u izvesnoj meri podleze oblikovanju pod uticajem prirodnih, drustvenih, i kulturnih okolnosti. Egzistencijalisti kazu ako covek moze da bira sta ce da bude a moze jer je slobodan onda je svaki govor o nepromenjivoj ljudskoj vrsti netacan i suvisan. Ljudska priroda se menja pod uticajem saznanja o samom sebi. Sustinu coveka psihoanaliza nalazi u bioloskoj i psiholoskoj strukturi. ono sto je svim ljudima zajednicko jesu nesvesna iskustva. Razumom i umom nemozemo doseci do dna nas samih, do nesvesnog korena, ali mozemo tumaciti poruke koje sa dna dolaze u svest. Ovaj najdublji sloj cini da se pojedinac i zajednica cesto vracaju na svoj pocetak praveci iste greske i stvarajuci velicanstvena dela: u nama zive nagoni svih nasih predaka i nade svih nasih potomaka. Sto su slojevi ljudske prirode blize svesnome to su promene lakse i obrnuto priroda ljudske prirode sastoji se iz dva dela: svesnog i nesvesnog, kulture i prirode, muskog i zenskog nacela. Covek je bice protivrecnih strana. Antropologija religije za razliku od religijske antropologije, stavlja na pocetak svog govora coveka, a tek onda njegove ideje, verovanja, vrednosti. Antropologija religije pomocu religije razuma objasnjava coveka tj. proucava religiju zbog coveka. Pri analizi svake religije moze se odvojiti ono sto je izvorno religijsko i istorijski steceno- izvorna iskustva i steceni oblici. Ono sto je religijsko prethodi svemu. TO su iskustva sa apsolutnom i misticnom moci. Zajednicko svim religijama je teznja za uspostavljanjem odnosa sa apsolutnom i misticnom moci. Jedno religiozno delo moze da usvoji svaki vernik jer ima iskustva sa apsolutnom i misticnom mocu, bez obzira da li je svestran ili ne. Univerzalne religije stavljaju na prvo mesto duhovne veze, i imaju odgovarajuce univerzalne vrednosti i norme. Univerzalne religije se obracaju coveku kao bicu koji uvek i svuda ima iste probleme. Religiozna svest nastaje nezavisno od tipa drustva i kultura i izvori su joj u nekoj drugoj stvarnosti. To je ljudska stvarnost- visi i osnovniji red stvarnosti od drustva i kulture. Potreba za verovanjem je ista ali je nacin zadovoljavanja ove potrebe razlicit. Bit vere se ne menja. Menja se samo oblik. To je nuzan zakljucak iz antropoloske metodE. Simbol je prevozno sredstvo preko koga Bogovi salju svoje poruke ljudima. Religija je sistem simbola pomocu kojih covek pridaje znacenje iskustvu stecenom u odnosima prema apsolutnoj i misticnoj moci. Organizovan sistem moci i vlasti je univerzalno obelezje svih drustava. Sva drustva imaju neki oblik politicke organizacije. Singer kaze da je prava istina o coveku da je odvratan. Tamo gde pocinju razlike tu pocinju nesporazumi i sukobi.
mit interpretacija onoga sto tvorac mita smatra nepobitnom cinjenicom. On je sredstvo koje ljudi usvajaju da bi se uhvatili u kostac sa stvarnoscu. Ono sto karakterise politicki mit je njegov predmet rasprave-politicki mitovi se bave politikom.
30. Idealisticka teorija mita(Tjudor) -U ranom 19.veku filozofi nemackog idealizma uveli su novu perspektivu u proucavanje mita. Njihova teza je bila da ono sto ljudi cine je rukovodjeno onim sto misle. Nemacki idealizam pripremio je teren za rast modernih totalitarnih mitova. Idealisticka vizija pomogla je da se drzavi da takav identitet i sudbina u kojoj jedinke mogu samo da ucestvuju ali ne mogu gajiti nadu da joj se mogu odupreti. Ovo je material od koga su napravljeni politicki mitovi naseg vremena. Bahofen kaze da cela istorija treba da se objasni u smislu promena u religioznim verovanjima. Postoji samo jedna mocna poluga cele civilizacije a to je religija. Drveno grcko i rimsko drustvo je bilo po svom karakteru patrijarhalno. On otkriva elemente koji su nekonzistentni sa opstim tenorom helenicisticke civilizacije. Ti elementi mora da su preziveli ostaci jedne starije i radikalno drugacije culture gde je dominirajuci princip materinsko pravo. U razvitku samog materinskog prava on razlikuje 2 odvojene epohe. Raniju karakterise stanje opsteg seksualnog promiskuiteta u kome su zene, deca, vlasnistvo, bili zajednicki. Budu da je zena bila prirodni roditelj, ovaj stepen culture je povezan sa obozavanjem zemaljske afrodite i moci prirode. Drugi stepen je pravi matrijarhat koji se pojavio sa ustanovom monogamnog braka. Taj razvitak je otvorio put za zensku nadmoc u svim sferama zivota. Pod pokroviteljstvom savrsenog matrijarhata covecanstvo je prvi put sagradilo stalna naselja i pocelo je da obradjuje zemlju. Kult Demetre je zamenio kult Afrodite. Ljudi matrijarhata osecaju jedinstvenost celokupnog zivota i harmoniju univerzuma.Ako je prvenstvo zene uspostavljeno prirodom, prvenstvo muskarca je zasnovano na zakonu. Uvodjenjem gradjanskog prava, prvobitno jedinstvo coveka sa prirodom zamenjeno je raznovrsnoscu istinske politicke egzinstencije. U mitovima nailazimo na izrazeno duhovno ili religijsko ljudsko iskustvo. Malo je vazno da li su ispricani dogadjaji cinjenice ili izmisljotine. NJihovo istinsko znacenje je u krajnjoj liniji duhovno. Ali buduci da je duh taj koji je odlucujuci factor u istorijskim promenama mitovi su takodje u izvesnom smislu beleske o istorijskim cinjenicama. Engels-samo treba da pretpostavimo postojanje duha i onda se svako ljudsko delo ili iskaz moze posmatrati kao manifestacija tog duha. Idealista komplikuje stvar tvrdeci da mit ima 2autora:samog tvorca i duha. Duh zahteva materijalnog govornika koji ce obznaniti njegova gledista i nalazi takvog govornika u individualnom tvorcu mita.
morala je da se nadje neka racionalna osnova. To je bilo traganje za mogucim alternativama tradiciji kao integratoru polticke zajednice.
36. Tradicija i politicka nauka (Karl Fridrih)- U 2o veku politicka tradicija je postala pezorativan termin. Karl Marks je bio prvi koji je govorio o idejnoj nagradnji u datom drustvu kao ideologiji, pod tim je podrazumevao tradiciju toga drustva. Veber je govorio o tradiciji kao o jednom od tri moguca izvora autoriteta i legitimnosti. Veber definise tradiciju u prolazu kao ono sto je oduvek postojalo. Legitimnost moze biti tradicionalnog karaktera. Primarni tipovi tradicionalne vladavine su oni koji nemaju licno, administrativno osoblje vladara. On govori o gerontokratiji, vladavini starih i primarnom patrijarhalizmu. U razradi ovih termina, tradicija se stavlja nasuprot racionalnim i harizmatskim oblicima. Veber ja nacinio tradiciju jednim od glavnih kategorija u analizi politickih fenomena. On je dodao sociolosku dimenziju. Tradicija nije morala ni da postoji dugo vremena.
Njeno prvobitno znacenje, nesto sto je preneseno nagovestava njenu lociranost u vremenu. Ova dimenzija posebno je ocigledna u slucaju ideologije. Savremeni pristup politickoj nauci nasao je jedan novi concept oznacen kao politicka kultura ili gradjanska kultura. Izraz kultura se tu uzima u znacenju skupa karakteristika u ponasanju koje se povezuje sa politikom sto ce reci njenom tradicijom. Gradjanska kultura nije moderna kultura vec kultura koja kombinuje savremenost sa tradicijom. Tradicija znaci ono sto je prisutno kada talas modernizacije zapljusne odredjeni politicki poredak. Politicka tradicija predstavlja ozbiljan problem za efikasnu politicku promenu. Cesto je primecivano da cak i najsilovitiji revolucionarni zamah ne uspeva da politicki promeni visoko relevantne obrasce ponasanje naroda.
40. Iracionalni autoritet u politici(Susnjic )-je politicki vodja, to je harizmatska licnost koju karakterise posedovanje izuzetne moci. Potcinjavanje politickom vodji moze da bude iz odusevljenja, ocajanja, staha, ili nade. Sa socioloskog stanovista autoritet politickih vodja izrasta iz kriznih stanja drustava i politickih zajednica. Na scenu stupaju kao ratni pobednici, uzurpatori ili u miru pretpoznate licnosti. Njihov dolazak je van zakona, pravila i normi. Nakon ucvrscivanja, politickom zajednicom vladaju njihovi revolucionarni ili drzavnicki ili nacionalni razlozi koji se menjaju od situacije do situacije. Vrste vodja:politicke vodje kao pobednici-snazne licnosti koje na osnovu svog harizmatskog svojstva uspevaju da se u ratu ili revoluciji dokazu. Imaju legitimitet. Svaki pobednicki legitimitet ako se u vremenskom trajanju izova ne potvrdjuje postaje lako kvarljiva roba. Politicke vodje kao uzurpatori-koriste ratnu nesrecu naroda ili tesku drustvenu krizu da bi prigrabili licnu vlast. Legitimitet zasnivaju na goloj sili. Cim osvoje vlast, pokazuju svoje pravo lice ili namere. To je vlast siledzija, terorista i monstruma. Politicke vodjer kao prepoznati izbavitelji mogu ali ne moraju da poseduju harizmatska svojstva. U njih se uliva sva energija iscekivanja koja trazi izlaz. Na njih se gleda kao na simbole i dobijaju mitska i herojska svojstva. Postoji velika homogenizacija drustva kada su oni na vlasti. Kada oseti da zanos ljudskog vala koji ga je izneo i uzdigao pocne da gubi prvobitnu energiju, politicki vodja moze:1-otvoriti puteve prema uspostavljanju demokratske zajednice ili pak 2-prema ucvrscivanju jake licne vladavine koja zavrsava u diktatuti i autoritarnosti. U prvom slucaju polticki vodja na mesto harizmatske vladavine uspostavlja legalnu vladavinu kojoj i sam podleze, a u drugom legalizuje samovolju i pretvara se u politickog vodju uzurpatora.
sposobnosti iumaginacije i vizije.Demokratija ne iskljucuje mogucnost postojanja elita, samo razvija mehanizme i procese kojima sprecava da bilo koja elita dobije neogranicenu vlast. Demokratija ne prihvata vecne vodje. U njoj se smanjuje distance izmedju vodje i vodjenih. U demokratiji je najveci autoritet autoritet zakona, donetog uz postovanje i pridrzavanje dogovorene demokratske procedure. Od licnosti politickog vodje zavisi kuda ce drustvo krenuti.