









Studirajte zahvaljujući brojnim resursima koji su dostupni na Docsity-u
Zaradite bodove pomažući drugim studentima ili ih kupite uz Premium plan
Pripremite ispite
Studirajte zahvaljujući brojnim resursima koji su dostupni na Docsity-u
Nabavite poene za preuzimanje
Zaradite bodove pomažući drugim studentima ili ih kupite uz Premium plan
Sadržaj Uvod.......................................................................................................................................................... 1.Nastanak carine 1 2.Carinska unija EU 3 3.Carina 4 3.1Elementi carina 6 4.Vrste carina 7 4.1.Vrste carina prema pravcu kretanja robe 7 4.2.Podela carina prema svrsi kojoj služe 8 4.3.Podela carina prema načinu obračuna 10 4.4.Podela carina prema načinu propisivanja 11 4.5.Podela carina prema specifičnom ekonomsko-političkom dejst
Tipologija: Završni radovi
1 / 17
Ova stranica nije vidljiva u pregledu
Ne propustite važne delove!










Fakultet za bezbednost i menadžment “Konstantin Veliki“ Niš
Mentor: dr Vuković Andrijana Student:Marko Dejanović pr 9- Beograd
Kao što smo rekli u današnjem modernom svetu nije čudno ako nekome nije jasno čemu carina zapravo služi. Već hiljadama godina postoje aktivnosti koje su karakteristične za ono što mi danas nazivamo carinom. Carinske stope I zone slobodne trgovine postoje jako dugo. Delovanja koja sui mala karakteristike vezane za carinu nalažena su svuda od Velikog kineskog zida do Drevne Grčke. Nadjeni dokazi potvrdjuju da su porezi na robu I složeni sistemi kontrola postojali mnogo pre industrijalizacije. Naučnici smatraju da su prve carinske tarife koje su plaćene zapravo bile dobrovoljne a ne propisane. Po njima to su bile sopstvene ideje putnickih trgovaca koji su nudili pare vladarima ali u vidu mita. Vremenom je taj oblik mita prerastao u carinu I više nije bio lična volja, već je postao obavezan. Tada se carina definisala kao naknada za privilegiju da možete da trgujete u odredjenom kraljevstvu. Naplatu carine su u ime vladara vršili poreski seljaci. Oni su koristili sva sredstva za naplatu carina uključujući I nasilje. Nije prošlo dugo vremena pre nego što je carinski novac postao jako bitan izvor prihoda za vladare. Na prostori današnje Sirije u gradu Palmiri je prva napisana carinska tarifa. Zapravo ona je uklesana u kamen koji postoji I dan danas. To je dokument pod nazivom ,,Palmirska tarifa”, nastao je 137.godine za vreme cara Hadrijana. Hadrijan je odredio veličinu cene koja se plaća za kako za izvoz tako I uvoz odredjenih roba. Palmirska tarifa ispisana je na grčkom I aramejskom jeziku.Razlog za nastanak prve zabeležene tarife baš u Palmiri verovatno leži u njenom položaju. Palmira je zbog svog položaja dosta zavisila od medjunarodne trgovine. Nalazila se na raskrsnici najvećih trgovačkih puteva. Ti putevi povezivali su Arabiju, Iran, Indiju I mediteranske zemlje. Iako je stvorena pre dosta godina nije potpuno različita od današnjih tarifa. Ima veliku sličnost sa modernim sistemom, govori o carinskim stopama na robove, vunu, kamile… Ispod je prikaz tarifa za robu koja se najčešće uvozila I izvozila. Razlika od današnjeg sistema je to što danas ako prevozite neke parfeme naprimer, vi će te platiti tarifu za svaki parfem koji treba da platite. U Palmiri se plaćala carinska tarifa na jednu kamilu ili magarca. Ukoliko jedna kamila preveze neka ulja vi placate za tu kamilu. Jedna kamila koja prevozi slanu robu koštala je 10 denarija, a jedan magarac koji prevozi slanu robu koštao je 3 denarija. Ovde govorimo I o uvozu I o izvozu.
0 2 4 6 8 10 Palmirska tarifa izražena u denarima Prikaz cena sa najčešćom robom koja je prolazila kroz Palmiru. Količina robe se merila sa tim koliko jedna kamila ili magarac prevezu. Kao što je prikazano na tabeli za jednu kamilu koja uvozi ili izvozi slanu robu. Profesionalne carinske službenike uveo je stari Rim. Cena tarifa je kao u Palmiri stajala na kamenu. Posude za prevoz ulja sui male na sebi natpise sa informacijama, jako slicno kao današnje deklaracije. Za razliku od Palmire ovde je postojao I spisak potrebnih informacija za prenos neke robe preko granica. Primera radi navešćemo informacije potrebne za slanje paketa u Rimu tada I u Kanadi danas. Dakle u Rimu je za slanje bilo potrebno:
evropski carinski sistem sa korišćenjem elektronske deklaracije i obrade podataka se pojavljuje 2003.godine. Carinskoj uniji EU se 2004.godine pridružuje još deset zemalja. To je do sada najveće proširenje ove unije. Najveći broj ulazaka novih zemalja u uniju dovodi do pokretanja sistema upravljanja carinskim rizikom, samo godinu dana kasnije. Ovaj sistem je povezao preko 800 carinskih ispostava i pružao digitalnu platformu koja je služila za razmenu informacija. Sistem je prvenstveno napravljen za razmenu informacija o nepravilnostima i rizicama. Zakonodavstvo čija je svrha obezbeđivanje informacija o robi, kontrolisanje zabrana i mera je način na koji se EU bori za carinsku sigurnost. Ovo zakonodavstvo ima za cilj bezbednost uvoza i izvoza tj lanca snadbevanja.Pre nekih deset godina EU uvodi oznaku kvaliteta koja je međunarodno priznata. Ovim je EU uvela status ovlašćenog ekonomskog operatera.Ova oznaka kvaliteta dokaz je da je u međunarodnom lancu kompanija sigurna i u skladu sa evropskim kontrolama carina. Ova oznaka nije neophodna ali pojednostavlja carinski posao i sama oznaka na neki način daje ulogu brže pošiljke kroz prelazak granica. Carina ubrzo biva okarakterisana kao glavni akter za sigurnost u uniji. Carinski zakonik unije stupa na snagu 2016.godine. Prestavlja novi korak pojednostavljanja i modernizacije carine i njenih postupaka. Brojni kompjuterski sistemi se uvode koji za cilj imaju harmoniju i primenu carinskih pravila kao i olakšanje poslova na carinama. Ovaj carinski zakonik idalje traje sa konstantnim dopunama u vidu unapredjenja istog. Od njenog nastanka 1968.godine sa svega šest zemalja do današnjih 28 clanica, EU je doživela veliki porast, samim tim i unapredjenje poslovanja u okviru same unije. Danas je sinonim za nejveći tgrovinski blok i samim tim ima veliku težinu i uticaj u međunarodnoj trgovini.
Tradicionalno carina se smatra za fiskalni subjekat koji naplaćuje carine I druge poreze na uvoz I izvoz robe između država. Jedna od prvih uloga carina je fiskalna, tada je služila za povećanje državnh prihoda I osobe koja je vladala. Zato se I jeste prvo naplaćivala u momentima kada ste prolazili kroz područje nekog vladara da bi se kasnije carinsko naplaćivanje dešavalo pri prelasku granica. Osnovna uloga carine se prebacuje na zaštitu domaće proizvodnje zvanično oko 16.veka. U period merkatilizma radi se na što manjem uvozi I što većoj domaćoj proizvodnji. Došlo je do povećanja proizvodnje I medjunarodne trgovine. Radilo se na skoro zabranjivanju uvoza ali na guranju što većeg izvoza.U period liberalizma smanjivane su carinske tarife koje su prelazile 30% od vrednosti tereta. Tada se dosta radilo na slobodnoj trgovini. Medjutim povećanje carinskih tarifa se opet dešava iz istog razloga, zaštite domaćeg tržišta. Taj period se naziva period protekcionizma. Pored zaštite imao je I zadatak da onemogući štetne uticaje slobodne trgovine. Uloga zaštite domaće proizvodnje bila je još jača nakon Drugog svetskog rata. Pogledi na funkcije I obaveze carine su se dosta proširile poslednjih decenija. Sada carina pokriva tri pitanja:
Bezbednost trgovine Oporezivanje trgovine Olakšanje trgovine Kao što smo rekli zadužena je za kontrolu protoka robe preko granica država. Carinski ciljevi su uvedeni kako bi se olakšao prelazak granica I istovremeno smanjili troškovi carina. Centar za olakšanje trgovine UN/ CEFACT je putem svoje Preporuke broj 4 odredio olakšice za olakšanje trgovine. Tu spadaju sve formalnosti, dokumenta, procedure I sve radnje vezaneza medjunarodne transakcije. Ova preporuka ima za cilj standardizaciju, pojednostavljanje I harmonizaciju transakcija kako bi iste postale brže, ekonomičnije I jednostavnije. Za razliku od EU koja radi na principu jedinstvene carine izmedju država članica, sve države imaju svoje odredbe o carinama. Imaju svoje propise I zakone o izvozu I uvozu rebe u zemlji I van zemlje. Kršenje pravila carine podleže nekoj od strogih kazni koje su propisani. Na carinskom području postoji carinska prodavnica koja služi za čuvanje robe koja još nije carinjena. Luke isto spadaju u carine ukoliko su ovlašćene. Aerodromi takodje imaju svoje carinske odeljke. Carina je javna usluga koju pruža vlada odredjene države. Ona naplaćuje dažbine na uvoznu robu. Kroz odredjene procese I postupke carina pruža mere bezbednosti za ljude koji prolaze kroz nju. Ona je javna usluga jer je jedinstvena I nema konkurenciju a isto tako u njenoj oblasti obaveza morate proći kroz nju. Pri izlasku iz zemlje ne možete izbeći carinu, isto I pri ulasku, zato je ona neisključiva. Kao što smo spomenuli u uvodu njena prva uloga je zaštita domaće proizvodnje, Pristizanjem neke robe u područje carine, carina naplaćuje odredjenu taksu samim tim ta roba koja se uvozi postaje manje konkurentna na tržištu zemlje u koju se uvozi. Ovo je neka vrsta motivacije domaćih kupaca da kupuju proizvode iz njegove zemlje. Kada kupite nešto u inostranstvu što želite da preprodajte, vi u početnu cenu tj svotu koliko ste platili taj predmet pored osnovne cene ubrajate I carinsku tarifu. Samim tim iznos novca koliko Vas je koštao neki predmet je veći pa I vi morate povećati prodajnu cenu I na taj način da budete manji konkurent domaćim proizvodjačima. Vi pored cene nekog predmeta koji ste kupili u inostranstvu morate u konačan iznos uračunati carinsku tarifu, troškove prevoza, skladištenje, provizije… Pored toga, proizvode domaće proizvode jako često možete kupiti na kredit. Ukoliko hoćete da preprodate neki televizor, kompjuter ili bilo šta što iziskuje garanciju, kupovina tog predmeta je mnogo lakša u državi. Primera radi postoje kompanije u Madjarskoj koje prodaju računare po nižoj ceni nego što su kod nas. Madjarska firma naravno daje odredjenu garanciju na proizvod, ali firma je u Madjarskoj I nemaju ovlašćen servis za popravke kod nas. Tako da ukoliko želite da se uredjaj popravi kod ovlašćenog servisera I tako Vam ostane u garanciji vi morate da pošaljete robu za Madjarsku. To je samo dodatna motivacija za kupovinu domaćih proizvoda. Carine rade na zaštiti domaće trgovine ali tarife nisu svuda iste. Maroko I Sudan na primer imaju izuzetno velike carinske tarife. Njihove tarife se u procentima kreću od
su one koje se plaćaju pri uvozu robe, dok se pri izlazu robe plaćaju izvozne dažbine.
Carine se dele u odnosu na nekoliko kriterijuma. Prva podela carina je prema pravcu kretanja robe, druga podela je prema načinu obračuna, treća je prema načinu prepisivanja , četvrta prema svrhi služenja I peta podela je prema specifično- ekonomsko političkim dejstvima. Kao što je prikazano na tabeli iznad carine se dele prema 5 kriterijum. Prema pravcu kretanja mogu biti uvozne, izvozne I provozne. U odnosu na svrhu kojoj služe postoje fiskalne, ekonomske odnosno zaštitne I socijalno političke carine. Ukoliko jekriterijum način obračuna onda se dele na specifične, Kombinovane I prema vrednosti. Četvrta podela je prema načinu propisivanja I tu postoji tri vrste I to su autonomne, ugovorne I kombinovane. Poslednji kriterijum specifično-ekonomsko politička dejstva deli se na prohhibitne, kompenzatorske, diferencijalne, retorzivne I antidampinške.
Ovde imamo uvozne, izvozne I provozne carine. Naplaćivanje robe kod uvoznih carina je u samom nazivu, roba se naplaćuje pri uvozu. Ovo je vrsta carina za koju
danas važi pravilo da je sve savremene države imaju. Ipak uvozne carine nisu potpuni iste u svakoj dravi. Najviše se razlikuju po motivima naplate. Na nekim granicama carina se naplaćuje u svrhu zaštite domaće trgovine, u nekima naplata od strane uvozne carine ima fiskalni motiv odnosno ubiranje prihoda. Postoji I treći motiv a to je prohibicija odnosno zabrana uvoza. Ali ono što je zajedničko za svaku ulaznu carinu jeste da naplaćuje proppisanu tarifu pri ulazu u zemlju. Za razliku od uvoznih koje su sastavni deo savremenih država, izvozne carine su mnogo redje. U većini slučajeva postoji samo dva motiva za njihovo postojanje. Prvi motiv je samo finansijski a drugi je iz socijalno političkih razloga. Razlog za mnogo redje postojanje izvoznih carina je što dosta ljudi smatra da mogu da imaju negativan uticaj na izvoz domaće robe na strana trišta. To je najčešći razlog zašto izvozne carine ne postoji u nekoj državi tj na njenom graničnom prelazu. Neke zemlje uvode izvozne carine kako bi odredjenu robu zadržala za život svojih stanovnika. Indija na primer ima izvoznu carinu na odredjene namirnice kao što su caj, žitarice I još neke životne namirnice. Njen razlog za uvodjenje izvozne carine je što želi da te osnovne životne namirnice sačuva kako bi njen narod imao za prehranu. U Srbiji je izvozna carina psotojla od 1919.godine I to sve do Drugog svetskog rata, tada je ukinuta. Danas je nemamo ali zakoni vezani za carinu ostavljaju kod nas mogućnost za uvodjenje iste. Danas se radi na tome da izvozne carine ne postoje I da se što više radi na izvozu robe. Tranzitivne carine su drugi naziv za prevozne. 1912.godine usvojena je Barselonska konvencija o slobodi tranzita. Tom konvencijom savremene države su ukinule prevozne carine. Ova vrsta carina se ukinula jer je smatrana preprekom medjunarodnom razmenom robe. Smatra se nepotrebnim da se roba tereti u carinama u prevozu.
Ovde, kao što smo rekli postoje tri vrste i to fiskalne, ekonomke i socijalno-političke. Finansijska carina je drugi naziv za fiskalne. Fiskalna uloga carine je bila njena prva uloga, tek kasnije se javlja uloga zaštite domaće proizvodnje. Ova vrsta carina se uvodi isključivo radi povećanja budžeta države. Baš zbog razloga nastanka ona i nosi ovo ime. Ovaj fiskalni motiv carine danas nije prioritet kao što je bio na nastanku ovaj cilj je danas u večini slučajeva zamenjen zaštitnim ili ekonomskim motivima. Ipak pogrečno je reći da carine ne služe danas za punjenje budžeta država. Samo taj razlog se više ne navodi kao primaran. Dakle tarife carina su prvenstveno tu iz nekog drugog razloga, najčešće zaštite domaće trgovine, pa tek onda dolazi do izražaja fiskalni karakter. Primer carine koja ima primarni razlog postojanja fiskalni bi bila na primer neka severna zemlja kao Norveška ukoliko bi uvela carinu na voće sa juga, koje Norveška nema. Tada bi Norveška carina imala primarni oblik fiskalne
pripadale socijalno-političkim kako bi sprečili preterani izvoz žitarica. Ova vrsta carina je nestala slanjem žitarica iz Sjedinjenih Američkih Država malo pred početak Prvog svetskog rata.
Kao što je pokazano u tabeli iznad prema ovom kriterijumu carine se dele na specifične, kombinovane i prema vrednosti. Ova podela carina nije prihvaćena od strane svih. Ovde se zapravo radi o podeli prema osnovici koja se koristi za naplatu ili o načinu carinjenja. U savremeni oblik carina i oblik koji veći deo država poseduje ubrajaju se carine prema vrednosti robe. Ova vrsta carina najčešće oporezuje robu u odredjenom procentu vrednosti i tako učestvuje na odbrani domaće proizvodnje. Roba koja ima jeftiniju cenu dobiće i manju carinu u odnosu na skuplju robu. Iako se generalno smatra da je dobra stvar ove carine odredjivanje tarife u odnosu na plaćenu cenu, dosta ljudi ovu vrstu carine smatra lošom jer stavljanjem veće carine na skuplje proizvode dolazi se do toga da je i manji uvoz neke kvalitetnije robe. Isto tako ove carine u većini slučajeva spadaju u zaštitne ali mogu spadati i u fiskalne ukoliko se na primer carinska tarifa isuviše poveća bez nekog razloga osim punjenja budžeta. Upotrebom ove vrste carine može doći do povećanja cena u državi. I to ako dodje do povećanja cena nekog proizvoda u zemlji inostranstva , dolazimo do toga da će se i carina povećati a samim tim i prodajna cena. Iako se dosta negativnih svojstva navodi zajedno sa carinama od vrednosti ona je idalje prisutna na većini granica. Ovde je bitno proveravati da li je cena neke robe realno prikazana u računima i fakturama. Dosta je slučajeva gde prevoznici putem lažnih računa prikazuju manju vrednost nekog proizvoda i samim tim plaćaju manju carinu. Kako bi smanjili lažne račune države vezuju velike kazne za davanje lažnih računa. Logično, uvoznici prikazuju lažne račune carinama kako bi manje platili i više zaradili. Carinjenje po jedinici mere odnosno po litru, kilogramu, komadu karakteristika je specifičnih carina. Dobre strane ovih carina su:
Mešovite carine se nazivaju još i kombinovane ili pokretne. One kombinuju specifične carine i carine prema vrednosti. Neki proizvodi imaju određivanje carine prema ceni odnosto vrednosti a drugi proizvodi prema jedinici mere. Isto tako može se desiti da neka roba ima predlog za naplatu i prema vrednosti i prema jedinici mere.
Ovde prema tabeli spadaju autonomne, kombinovane i ugovorne.Autonomne carine su opisane u samom nazivu. To je ona carina uvedena od države samostalno. Ona koja je nezavisna od medjunarodnih propisa. Ona koja nema posebna ograničenja i može se menjati kako želi (smanjivati, povećavati) ili potpuno ukinuti. Ovaj princip je bio zastupljen sve do polovine 19.veka. Tada je u velikoj meri krenulo da se radi na dogovoru država i medjusobnom usaglašavanju. Ugovorne su zapravo te carine koje se sastoje od sporazuma dve ili više strana odnosno država. Pojavljuju se najviše nakon autonomnih, polovina 19.veka. Najbolji primer ove carine je carinska unija EU. Tu države članice unije potpisuju ugovor o zajedničkom organizivanju carina. Ovo se najčešće započinje sa velikim sniženjem carina gde ta postupak dovodi do potpunog ukidanja ( izmedju Madjarske i Austrije ne postoji carina). EU ima zajedničku tarifu svih njenih članica prema državama koje ne pripadaju uniji. Ovo je primer ugororne carine. Ovaj oblik carina se najčešće karakteriše kao vrlo koristan oblik. Ona doprinosi trgovinskoj razmeni. Naravno i u ovoj podeli postoji kombinovana carina, gde se kombinuju ugovorne i autonomne carine. Ovde se zapravo radi o kombinovanju medjunarodnih propisa oko ugovornih carina i propisa autonomnih carina.
Dele se na:
Za nastanak carina krivi su verovatno mito i korupcija u samom postanku. Od tada do danas dosta se promenila. Od plaćanja carine vladarima došla je do plaćanja carina na državnom nivou. Svaka država ima svoju carinu. Razlozi postojanja tih carina su drugačiji i ne znači da ako se neka carina stvorila kao način zaštite domaćeg tržišta ona neće prerasti u neku drugu vrstu carine. Najskoriji primer i verovatno nama najbiži je uvodjenje taksi od 100% na robu iz Srbije od strane Kosovskih vlasti. Iako je od nastanka do danas dosta menjanja i napredovala ona se svakodnevno razvija.Sa razvojem tehnologija razvijao se i operativni sistem carina, samim tim i brzina rada i kvalitet. Ipak i danas imamo situacije gde se carina upotrebljava za loše delovanje tj postupanje ka nekoj državi. Treba brinuti o tome da se carine ne zloupotrebljavaju, već da se koriste za dobro. Najbitnija odlika carina bi trebala da bude zaštita domaće proizvodnje. Jer ukoliko štitimo domaću proizvodnju, samim tim radimo na sigurnijem poslu, plati... Ipak to ne znači da treba potpuno ukinuti uvoz iz inostranstva, jer i to ima loše posledice kao što su na primer kvalitet proizvoda ili držanje monopola nad cenama. Potrebno je naći zlatnu sredinu carinskih tarifa. Sa obzirom da se izuzetno trudimo da udjemo u EU možda i jeste najbolja ugovorna carina. Naravno na pitanje koja je idealna carina tj njena organizacija, tip nemaju svi isti odgovor. Vlada je ta koja mora da ispituje prednosti i mane između različitih vrsta carina i da radi na izboru najbolje.
Carinski zakon i prateći propisi, Beograd, 1999 Trough its Centre for Trade Facilitation and Electornic Business,Recommendation no.4, UN/CEFACT, 1974 http://www.unece.org/fileadmin/DAM/cefact/recommendations/rec04/ECE_TR ADE_425_CFRec4.pdf Dr Đurović Radomir, Međunarodno privredno pravo ,,Savremena administracija“, Beograd, Department of Homeland Security, Transportation Security Administration, 2018 https://www.dhs.gov/sites/default/files/publications/TSA %20FY18%20Budget.pdf Stanković Miodrag, Carinski sistem i carinske politike, Naša knjiga, Beograd, 1987 Kaplan S. Edward, American Trade Policy: 1923.1995, Greenwood Publishing Group, 1996 Kormych Borys,The Europian Customs Union Study Group: Customs law, National University „Odesa Law University“, Ukrajna, 2017 Friedrich List, Das nationale System der politischen Ökonomie, Nemačka,