Preuzmite Diplomski rad Presuda i više Maturalni radovi u PDF od Osnovi krivičnog i krivičnog procesnog prava samo na Docsity!
UVOD
Prvostepeni postupak okončava se dispozitivnim radnjama parničnih stranaka ili odlukom suda, a ovo okončanje se dešava putem strogo formalnog pravnog akta, koji moţe biti u obliku presude, rješenja ili zapisnika o zaključenom sudskom poravnanju. Do okončanja postupka dispozitivnim radnjama stranaka dolazi u svakom slučaju kada te parnične radnje neposredno uzrokuju okončanje postupka. U uţem smislu, takva radnja je jedino zaključenje sudskog poravnanja. Dok u širem, smislu pod ovim podrazumjevamo i one radnje stranaka na osnovu kojih sud neposredno donosi neku od odluka kojom se postupak okončava. Takve radnje su povlačenje tuţbe i priznanje, odnosno odricanje od tuţbenog zahtjeva. Sud okončava postupak metitornom odlukom, ili odlukom procesne prirode. Pravilo je da se postupak meritorno okonča u formi presude, osim kada zakon propisuje da se o predmetu spora odlučuje rješenjem. U postupku sud uvijek donosi presudu kada odlučuje o tuţbenom zahtjevu kao predmetu spora. Presudom se, po pravilu, okončava parnični postupak u prvom stepenu. Stoga je presuda završni akt kojim se okončava raspravljanje i odlučivanje u prvostepenom postupku o predmetu spora. Sve radnje koje subjekti parnice i ostali učesnici u parnici preduzimaju od momenta podnošenja tuţbe do zaključenja glavne rasprave u sluţbi su donošenja presude kao glavnog akta. Presudom se ostvaruje sadrţaj sudske funkcije koja se sastoji u konkretizaciji opštih pravnih normi na pojedinačne ţivotne situacije. Pravila postupka obezbjeĎuju da donesena presuda bude zakonita i da se pravovremeno donese, bez nepotrebnog odugovlačenja postupka. Zato je pravilna primjena pravila postupka vaţna za donošenja pravilne odluke. Presudom sud odlučuje o osnovanosti tuţbenog zahtjeva tako što ili usvaja tuţbeni zahtjev ili ga odbija i to kako u glavnoj stvari tako i u sporednim traţenjima. Zaključak o osnovanosti tuţbenog zahtjeva (conclusio) izvodi se silogistickom operacijom: donju premisu (praemissa minor) obrazuje pravno relevantne činjenice, a gorna premisa (praemissa maior) odgovarajuće norme materijalnog prava. Činjenično stanje sud utvrĎuje, po pravilu, izvoĎenjem dokaza, a sadrţaj pravnih normi koje primjenjuje tumačenjem (lura novit curia). Kada je utvrdio obije premise sud supsumira (supsumatio) utvrĎeno stanje pod odgovarajuće norme materijalnog prava i izvodi zaključak o osnovanosti tuţbenog zahtjeva. 1
GraĎansko procesno pravo, autor Prof. Dr. Branko Čalija, Sarajevo 1986. godine
POJAM PRESUDE
U parničnom postupku sud, po pravilu, donosi presudu kad odlučuje o osnovanosti ili neosnovanosti tuţbenog zahtjeva. Presudom sud odlučuje o zahtjevu koji se tiče glavne stvari i sporednih traţenja. Ako postoji više zahtjeva, sud će o svim tim zahtjevima odlučiti jednom presudom (član 176. Sluţbeni glasnik Republike Srpske br. 58 ZPP).
DONOŠENJE PRESUDE
Sud donošenju presude pristupa odmah nakon okončanja rasprave. Samo u sloţenijim sporovima zakon dopušta odstupanje, pa se u takvim sporovima donošenje presude moţe odloţiti na osaam dana. Donošenje presude je poseban stadij postupka koji otpočinje vjećanjem i glasanjem, a završava se objavljivanjem presude. Vjećanje i glasanje obavlja se uz isključenje javnosti, čime se obezbjeĎuje ostvarenje sudske nepristrasnosti ( u prostorijama u kojima se obavlja vjećanje mogu biti prisutni samo članovi vijeća i zapisničar). Vjećanjem i glasanjem rukovodi predsjednik vjeća koji je duţan da se stara da se sva pitanja svestrano i potpuno razmotre. Predsjednik vjeća glasa poslednji. Za svaku odluku vijeća potrebna je većina glasova. Načelo neposrednosti zahtjeva da u donošenju odluke učestvuju isti članovi vijeća koji su bili na poslednjem ročištu za glavnu raspravu.
SAOPŠTAVANJE PRESUDE
Presuda se saopštava na dva načina, prisutnim licima saopštava se objavljivanjem, dok se drugim saopštava dostavljanjem pismene izrade presude. Objavljivanje presude je završni čin u procesu njenog donošenja. Objavljivanje presude sastoji se u javnom čitanju izreke čiji se sadrţaj fiksira prethodno, pismeno u zapisniku. Prisustvo stranaka nije nuţno pri objavljivanju presude. Ukoliko sud odstupa od pravila koje nalaţe da se presuda donese neposredno nakon zaključenja glavne rasprave, što je u duhu načela neposrednosti, nego odlaţe njeno donošenje, tada se presuda ne objavljuje, nego je stranka saopštava dostavljanjem. U takvim situacijama kada se presuda ne objavljuje, momenat njenog otposlanja strankama zamjenjuje momenat objavljivanja, odnosno objavljivanje: momentom otposlanja presuda stice svojstva sudskog akta.
DOSTAVLJANJE I PISMENA IZRADA PRESUDE
Sud će, nakon zaključenja glavne rasprave, obavjestiti parnične stranke o datumu uručenja presude. U odredbama ZPP, umjesto o uručenju odluke, govori se o donošenju odluke. Odluka se, meĎutim, donosi u jednom ranijem momentu i pismeno izraĎuje prije nego što se uruči ili dostavi strankama. Ukoliko jedna od parničnih stranaka nije prisustvovala glavnoj raspravi, sud će tu stranku pismeno obavjestiti o datumu uručenja presude. Stranke, odnosno njihovi zakonski zastupnici ili punomoćnici duţni su preuzeti presudu u zgradi suda, te im sud neće dostavljati presudu u skladu sa odredbama o dostavljanju. Pravilo o uručenju presude zakonodavac je predvidio u namjeri da se parnični postupak završi sa što manjim utroškom sredstava i vremena. Sve presude, osim presude zbog propuštanja i drugostepene presude, stranke preuzimaju u zgradi suda. Ako sud obavjesti parničnu stranku o datumu uručenja presude u zgradi suda, stranka ne doĎe da preuzme presudu, sud joj neće dostavljati presudu po pravilima o dostavljanju pismena. U izuzetnim okolnostima, sud moţe, na zahtjev stanke, odlučiti da se presuda ne uručuje već da se dostavi na način predviĎen odredbama o dostavljanju. Odredbama ZPP nije predviĎeno kad se radi o izuzetnim okolnostima, tako da će sud u svakom konkretnom slučaju ocijeniti da li postoje izuzetne okolnosti , odnosno sam sud će sadrţinu ovog pravnog standarda popunjavati. Sud mora ocijeniti razloge da li je stranka imala opravdan razlog i postoje li izuzetne okolnosti da sud napravi izuzetak od pravila o dostavljanju presude. Ukoliko stranka nije bila uredno obavještena o datumu preuzimanja presude, sud će joj u tom slučaju dostaviti presudu u skladu sa pravilima o dostavljanju pismena. Presuda zbog propuštanja i presuda drugostepenog suda koja je donesena bez odrţavanja rasprave dostavljaju se po pravilima o dostavljanju pismena. Za trenutak dostavljanja presude vezana su odreĎena pravna dejstva :
- presuda proizvodi dejstvo prema parničnim strankama
- parnične strankese mogu odreći prava na pravni lijek
- počinje teći parcioni rok
- počinju teći rokovi za izjavljivanje pravnog lijeka
- počinje da teče rok za traţenje dopunske presude
- nastupa pravosnaţnost pod uslovom da bezuspješno protekne rok za izjavljivanje pravnog lijeka 3
Parnično procesno pravo autor dr. Gordana Staković, dr. Raka Račić, Trebinje 2008.godine
FORMA I SADRŢINA PRESUDE
Presuda se donosi u pismenoj formi. Time se na nesumljiv način utvĎuje njen sadrţaj o obezbjeĎuje relativno trajan dokaz o njenom postojanju. Sadrţaj presude odreĎen je zakonom. Pismeni sastav presude sastoji se iz odreĎenih djelova : uvoda ili zaglavlja, dispozitiva(izreka), obrazloţenja, pouke o pravnom lijeku protiv izjavljene presude i potpisa sudije. Uvod ili zaglavlje presude sadrţi : naziv suda , ime i prezime sudije, ime i prezime, prebivalište odnosno boravište stranaka, te podatke o zastupnicima, kratku oznaku predmeta spora i njegovu vrijednost, dan zaključenja glavne rasprave, označenje stranaka i njihovih zastupnika koji su prisustvovali na glavnoj raspravi , te dan kad je pesuda donesena. Dispozitiv ili izreka presude sadrţi odluku suda o usvajanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traţenja, kao i odluku o postojanju ili nepostojanju potraţivanja istaknutog radi prebijanja. Dispozitiv presude sadrţi i odluku o praničnim toškovima bez obzira što ona ne spada u presudu u materijalnom smislu. Dispozitiv presude mora biti precizno odnosno nedvosmisleno formulisan. Svaki stav u kome je sadrţana odreĎena zapovjest mora biti precizan, jasan i saţet. Ovo iz razloga jer je izreka pojedinačna pravna norma koja je istovremeno i zapovjest za parnične stranke. Obrazloţenje presude mora biti jasno odvojeno od dispozitiva presude. Obrazloţenje presude se sastoji iz dva dijela. U prvom dijelu obrazloţenja presude navodi se detaljan opis predmeta spora, tako što se iznosi zahtjev tuţioca i činjenice na kojim je on zasnovan. Potom se iznosi odbrana tuţenog : procesni prigovori kojima je ukazivano nepostojanje procesnih smetnji da bi iz tog razloga tuţba bila odbačena, materijalnopravni prigovori koji je tuţeni istakao i navodi kojima je osporavao osnovanost tuţbenog zahtjeva kako bi ga sud odbio kao neosnovanog. U drugom dijelu obrazloţenja sud uznosi svoje razloge, odnosno svoj stav u pogledu činjenica koje je utvrdio, kao i pravna pravila koja je primjenio. U ovom dijelu sudija obrazlaţe na koji način je izveo činjenični zaključak, pa potom obrazlaţe kako je pravno kvalifikovao predmet spora. Sud je posebno duţan da u obrazloţenju navede kojim su dokazima sporne činjenice utvrĎivane, odnosno kako je sud pojedine dokaze ocjenio i na koji je način došao do uvjerenja o istinitosti pravno relevantne činjenice. Sud je duţana da utvrdi istinitost. Potom sud iznosi pravnu ocjenu pravno relevantnih činjenica i, na kraju, kako je, i na osnovu primjene kojih pravnihnormi, izveo zaključak o osnovanosti odnosno
TUMAČENJE PRESUDE
U odreĎenim situacijama biće neophodno tumačiti presudu. Presuda moţe biti nejasna odnosno dispozitiv i obrazloţenje mogu biti protivrijecni. Ako protiv presude bude izjavljena ţalba, a dispozitiv i obrazloţenje su u koliziji, instancioni sud će tumačiti presudu da bi mogao da izvrši kontrolu njene zakonitosti. Kada se presuda koristi kao dokaz, a ona je, istovremeno, , i nejasna, sud koji sprovodi konkretni postupak mora da utvrdi pravi smisao nejasne presude. Sud koji tumači jednu presudu ne donosi neku posebnu odluku o izvršenom tumačenju. Tumačenje presude je neophodno kako bi se odlučilo u nekoj pravnoj stvari i ono, po pravilu, sluţi za konkretan slučaj.
NEPOSTOJEĆA PRESUDA I PRESUDA BEZ PRAVNOG DEJSTVA
Pravilima procesnog prava nije odreĎeno kad je presuda nepostojeća odnosno kad je presuda bez pravnog dejstva. Nepostojeća presuda je ona presuda koja nema sva potrebna svojstva presude. Nepostojeća presuda npr. postoji ako je donesena u postupku protiv izmišljene stranke ili stranke koja ne postoji ili kad presudu o konkretnom sporu nije donio sud već neki drugi organ. Presuda je nepostojeća ako nije donesena u okviru vršenja sudske funkcije (npr. na simulaciji suĎenja u okviru vjeţbi na fakultetu) ili ako je izostala neka radnja u postupku njenog donošenja (npr. nije bilo vjećanja i glasanja prilikom donošenja presude pred instancionim sudom). Nepostojeća presuda ne proizvodi nikakva dejstva. Stoga nema razloga da se ta presuda pobija pravnim lijekom. Ali ako postoji pravni interes nekog lica, ono moţe podići tuţbu da se utvrdi da presuda ne postoji. Presuda bez pravnog dejstva je, za razliku od nepostojeće presude, pravno egzistentna ali zbog odreĎenih razloga ona ne moţe da proizvede pravno dejstvo. Presuda bez pravnog dejstva je : 1) presuda koja je donesena nakon povlačenja tuţbe, 2) presuda kojom se izriče pravna posljedica, 3) koja nije predviĎena normama materijalnog prava, 4) presuda koja je ukinuta odlukom instancionog suda, 5) presuda koja je donesena u brakorazvodnoj parnici nakon povlačenja tuţbe, 6) presuda koja je stavljena van snage jer su stranke nakon donošenja prvostepene presude zaključile sudsko poravnanje.
VRSTE PRESUDA
KLASIFIKACIJA PRESUDA
Presude je mogućno podjeliti po različitim kriterijumima. Prema sadrţini pravne zaštite koja se pruţa u parničnom postupku presude se dijele na : kondemnatorne, deklarativne i konstitutivne. S obzirom na procesnu funkciju koja se ostvaruje u postupku, presude se dijele na konačne i dopunske. Presude je mogućno podijeliti, s obzirom na procesno ponašanje stranaka na : jednostrane presude i presude na osnovu kontradiktornog raspravljanja. Presude se mogu klasifikovati i s obzirom na stadijum postupka u kome su donesene na : prvostepene i drugostepene presude. S obzirom na pravila koja se primjenjuju prilikom donošenja, presude se dijele na : graĎanskopravne i procesnopravne presude. Presude je moguće podijeliti i s obzirom na uspijeh u parnici na : presude kojim se usvaja tuţbeni zahtjev i presude kojim se odbija tuţbeni zahtjev.
KONDEMNATORNA PRESUDA Kondemnatorna (osuĎujuća) presuda je presuda kojom se nalaţe tuţenom da izvrši odreĎenu činidbu čije je ispunjenje tuţilac traţio u tuţbenom zahtjevu. Pravosnaţnošću kondemnatorne presude nije konačno ostvareno pravo na pravnu zaštitu. Svoje pravo na pravnu zaštitu tuţilac će ostvariti tek kad predmet činidbe bude izvršen. Tuţeni mora dobrovoljno, u parcionom roku, izvršiti činidbu čije mu je izvršenje naloţeno ili propustiti da to učini. Ukoliko tuţeni, i pored osude na činidbu, ne postupi po nalogu suda, tutţiocu, kao povjeriocu, jedino preostaje da pokrene izvršni postupak da bi tuţeni, uz upotrebu prinude, izvršio dugovanu činidbu na čije je ispunjenje osuĎen. Kondemnatorna presuda je karakteristična po tome što :1) osuda na činidbu moţe da ima različite modalitete, 2) u pesudi je odreĎen rok za dobrovoljno izvršenje (parcioni rok), i što
- protekom parcionog roka presuda postaje izvšna. Sud će naloţiti tuţenom da izvrši odreĎenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave. Ako činidba nije dospjela do zaključenja glavne rasprave sud će odbiti tuţbeni zahtjev kao neosnovan. Izuzetno , sud moţe naloţiti tuţenom ispunjenje odreĎene činidbe i ako ona nije dospjela do zaključenja glavne rasprave. Ako je tuţilac traţio ostvarivanje prava na zakonsko izdrţavanje, sud moţe naloţiti ispunjenje i onih činidbi koe će dospjevati ubuduće. Sud moţe, isto tako, naloţiti tuţenom da preda ili preuzme stvari date u najam ili zakup i prije prestanka tih odnosa kad je tuţbom zahtjevan raskod tih odnosa.
KONSTITUTIVNA PRESUDA
Konstitutivna (utvrĎujuća) presuda je ona presuda kojom se odlučuje o osnovanosti zahtjeva za kostitutivno utvrĎenje, te se njom utvrĎuje ono što je predmet takvog zahtjeva : postojanje, nepostojanje ili prestanak nekog pravnog odnosa ili subjektivnog prava , odnosno izmjena ili ukidanje postojećeg prvnog odnosa. Kao i kod kondemnatorne presude, da bi zasnovao, izmjenio ili ukinuo postojeći pravni odnos meĎu strankama, sud prethodno mora utvrditi njegov sadrţaj, te ovakva presuda takoĎe sadrţi deklarativno utvrĎenje, ali se takva konstatacija ne unosi u izreku presude, već u njene razloge. Budući da se ovakvom presudom meĎu strankama zasniva, mjenja ili ukida pravni odnos, to konstitutivno utvrĎenje djeluje samo ubuduće (ex nunc) za razliku od deklarativnog utvrĎenja. Inače, ovakvo utvrĎenje neposredno proizvodi pravnu posljedicu koja je tuţbom traţena, pa se kod ovih presuda ne postavlja pitanje prinudnog izvršenja.
KONAČNA PRESUDA
Konačna presuda je presuda kojom se potpuno odlučuje o svim istaknutim zahtjevima. Ako tuţilac istakne dva ili više tuţbenih zahtjeva, koji su u meĎusobnoj vezi, i predloţi da sud usvoji sledeći od tih zahtjeva za slučaj da prethodni zahtjev nije osnovan, sud će donijeti konačnu presudu. Dispozitiv presude koja se donosi u slučaju eventualne kumulacije tuţbenih zahtjeva sastoji se iz dva stava. U prvom stavu sud će odbiti prethodni zahtjev kao neosnovan, a u drugom stavu odlučuje o osnovanosti odnosno neosnovanosti eventualnog zahtjeva. S obzirom na sadrţinu pravne zaštite, konačna presuda moţe biti kondemnatorna, deklarativna ili konstitutivna.
6
Parnično procesno pravo, autor dr. Gordana Stanković, dr. Ranka Račić, trebinje 2008.godine Priručnik za polaganje pravosudnog ispita, autor prof. Dr. Oliver B. Antić, prof. Dr. Ratko Marković, prof. Dr. Zoran Stojanović
DOPUNSKA PRESUDA
Sud donosi dopunsku presudu kada je propustio da donese potpunu presudu, tj. da odluči u cijelosti o predmetu spora, odnosno da odluči o svim tuţbenim zahtjevima ukoliko je u tuţbi bilo istaknuto više tuţbenih zahtjeva. Ovom presudom se naknadno odlučuje o onome što je sud bio duţan da odluči, ali je to propustio učiniti. Iako je donošenje dopunske presude posljedica propusta suda, ovu presudu ne donosi sud po sluţbenoj duţnosti, nego samo po prijedlogu stranke. Stanke moraju podnijeti prijedlog sudu u prekluzivnom roku od petnaest dana od dana primanje presude kojim će zahtjevati donošenje dopunske presude. Neblagovremen, odnosno neosnovan prijedlog sud će odbaciti, odnosno odbiti. Ukoliko stranke nisu u roku podnijele prijedlog, ne mogu više traţiti donošenje dopunske presude, pa im ostaje još jedino da pokrenu novu pranicu. Ako stranke presudu pobijaju ţalbom i to samo zbog toga što sud nije donio potpunu presudu, tada će sud uloţenu ţalbu smatrati prijedlogom za donošenje presude, tj. dopunske presude. MeĎutim, ako je uz prijedlog za donošenje dopunske presude podnesena i ţalba protiv presude, sud neće dostavljati ţalbu drugostepenom sudu dok ne odluči o prijedlogu da donošenje dopunske presude i dok ne protekne rok za ţalbu protiv te odluke. Ako protiv odluke o dopuni presude bude izjavljena ţalba, sud će dostaviti drugostepenom sudu obije ţalbe. Ako parnična stranka izjavi ţalbu i pobija ţalbom prvostepenu presudu samo zbog toga što sud nije odlučio o svim zahtjevima stranke, koji su predmet parnice, ţalba će se smatrati prijedlogom stranke da se donese dopunska presuda Kad sud naĎe da je prijedlog za donošenje dopunske presude osnovan otvoriće raspravu pred vjećem radi donošenja dopunske presude. Dopunsku presudu moţe donijeti i bez otvaranja rasprave ako tu presudu sonosi isto vijeće koje je donijelo i prvobitnu presudu. PRESUDA PO KONTRADIKTORNIM ZAHTJEVIMA STRANAKA U parničnom postupku tuţilac i tuţeni redovno ističu suprotne zahtjeve. Tuţilac u tuţbenom zahtjevu ističe odreĎeni zahtjev za presudu i zahtjeva da se on usvoji, a tuţeni, u odgovoru na tuţbu, po pravilu, ističe svoj samostalni zahtjev za presudu kojim zahtjeva da sud odbije tuţiočev tuţbeni zahtjev. I tuţilac i tuţeni nastoje da uvjere sud u osnovanost svojih zahtjeva. Sud nakon sprovedene glavne rasprave donosi presudu kojom usvaja ili odbija tuţbeni zahtjev, u cjelini ili djelimično. 7
(^7) Parnično procesno pravo, autor dr. Gordana Stanković, dr. Ranka Račić, Trebinje 2008.godine Gra]ansko procesno pravo, autor Branko Čalija, Sarajevo 1986.godine
kome će odricanje od tuţbenog zahtjeva imati za posljedicu donošenje presude na osnovu odricanja. Tuţilac moţe opozvati izjavu o odricanju do donošenja presude na osnovu odricanja. Nakon toga, tuţilac ne moţe opozvati izjavu o odricanju. Protiv presude na osnovu odricanja predviĎeni su pravni lijekovi. Ţalba kao redovni pravni lijek, ne moţe se izjaviti iz svih razloga iz kojih se ţalba inače moţe izjaviti. Specifičnost ove presude je u tome što je ona posljedica dispozicije tuţioca. Sud ovu presudu ne donosi zbog toga što se uvjerio u neosnovanost tuţiočevog tuţbenog zahtjeva već na osnovu procesne izjave tuţioca kojom se on odriče tuţbenog zahtjeva. Zbog toga, prsuda na osnovu odricanja ne moţe se pobijati zbog nepotpuno i nepravilno utvrĎenog stanja stvari. Sud prilikom donošenja ove presude nije primjenjivao odreĎenu normu materijalnog prava, da bi donio ovu presudu, već je primjenjio normu procesnog prava. Iz ovog razloga presuda se ne moţe pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ţalba se moţe izjaviti samo zbog pogrešne primjene procesnog prava i zbog toga što je izjava o odricanju, kao dispozitivna parnična radnja, data u zabludi, pod prinudom ili prijetnjom.
PRESUDA NA OSNOVU PRIZNANJA
Presuda na osnovu priznanja je posljedica dispozitivne radnje tuţenog, koji raspolaţe tuţbenim zahtjevom u cjelini ili djelimično. Kao i presuda na osnovu odricanja, i ovo je jednostrana presuda. Tuţeni do zaključenja glavne rasprave moţe priznati tuţbeni zahtjev u cjelini ili djelimično. Ako tuţeni prizna tuţbeni zahtjev djelimično, sud će donijeti presudu na osnovu priznanja u pogledu onog dijela tuţbenog zahtjeva koji je tuţeni priznao. U pogledu preostalog djela tuţbenog zahtjeva nastaviće se parnični postupak. Da bi sud donio presudu na osnovu priznanja moraju biti kumulativno ispunjeni odreĎeni uslovi:
- da je priznanje dalo ovlašćeno lice
- da se radi o tuţbenom zahtjevu kojim tuţeni odnosno ovlašćeno lice moţe slobodno raspolagati
- da priznanjem tuţbenog zahtjeva nisu prekoračene granice slobode raspolaganja
- da su istiniti navodi tuţioca o činjenicama o kojim sud vodi računa po sluţbenoj duţnosti
- da tuţeni nije povukao dato priznanje
Ukoliko tuţeni raspolaţe zahtjevom kojim ne moţe raspolagati, sud neće donijeti presudu na osnovu priznanja. U slučaju da postoji sumnja da tuţeni raspolaţe zahtjevom kojim stranke ne mogu raspolagati, sud će odloţiti donošenje presude na osnovu priznanja kako bi ispitao da li su ispunjeni uslovi za donošenje ove presude. Sud će zastati sa postupkom dok ne pribavi prethodna obavještenja i ne sprovede potrebne izviĎaje. Sud presudu na osnovu priznanja donosi kad tuţeni prizna tuţbeni zahtjev. U tom slučaju sud primjenjuje procesnu normu u kojoj je predviĎeno donošenje ove presude. Stoga se ova presuda ne moţe pobijati zbog nepotpunog i nepravilno utvrĎenog činjeničnog stanja, niti pogrešne primjene normi materijalnog prava. Ova presuda se samo moţe pobijati zbog nepotpunih povreda postupka, kao i zbog eventualnih nedostataka u pogledu mana volje, kao što su zabluda, prevara i prijetnja.
PRESUDA ZBOG PROPUŠTANJA
Presudu zbog propuštanja donosi sud ako tuţeni propusti da odgovori na tuţbu uz ispunjenje ostalih zakonom predviĎenih pretpostavki. Da bi sud donio presudu zbog propuštanja moraju kumulativno biti ispunjeni odreĎeni uslovi:
- tuţenom je uredno dostavljena tuţba
- tuţilac je u tuţbenom podnesku predloţio donošenje presude zbog propuštanja
- tuţeni nije podnio odgovor na tuţbu u zakonsko predviĎenom roku
- osnovanost tuţbenog zahtjeva proizilazi iz činjenica navedenih u tuţbi
- činjenice na kojim se zasniva tuţbeni zahtjev nisu u suprotnosti sa opštepoznatim činjenicama i dokazima priloţenim uz tuţbu
- radi se o zahtjevu ili djelu zahtjeva kojim stranke mogu slobodno raspolagati Presudu zbog propuštanja sud moţe donijeti samo ako je tuţenom uredno dostavljena tuţba sa svim prilozima. Prilikom dostavljanja tuţbe tuţenom, sud mora poučiti tuţenog šta treba da sadrţi odgovor na tuţbu i obavjestiti ga o posljedicama propuštanja ukoliko ne odgovori na tuţbu u predviĎenom roku. Sud moţe zastati sa donošenjem presude zbog propuštanja, ako nije siguran da je tuţeni uredno pozvan jer bi u protivnom povrijedio pravo tuţenog da bude saslušan. Sudija mora biti obazriv i zvog toga što se presud zbog propuštanja moţe pobijati jedino prijedlogom za vraćanje u preĎašnje stanje, a sud će dozvoliti vraćanje u preĎašnje stanje samo ako je propuštanje posljedica opravdanog razloga koji se nije mogao predvidjeti niti izbjeći.
pobija zbog toga što nije bilo zakonom propisanih uslova za njeno donošenje, odnosno zbog pogrešne ocjene suda o tome da je tuţbeni zahtjev očigledno osnovan. Blagovremeno izjavljen prijedlog za vraćanje u preĎašnje stanje ima suspenzivno dejstvo jer sprječava da presuda zbog propuštanja postanje pravosnaţna. Specifičnost u pogledu presude zbog propuštanja, manifestuje se u još jednom redovnom pravnom lijeku koji, izuzetno, stoji na raspolaganju tuţenom odnosno ţaliocu. Tuţeni moţe izjaviti ţalbu samo zbog toga što je sud prijedlog za vraćanje u preĎašnje stanje odbio kao neosnovano jer nije postojao opravdan razlog za propuštanje.
PRESUDA BEZ ODRŢAVANJA GLAVNE RASPRAVE
Presuda u zakonom predviĎenim slučajevima moţe biti donesena i bez odrţavanja glavne rasprave. Ako je meĎu strankama neosporno činjenično stanje, a postoji spor o pravnim pitanjima, sud moţe donijeti presudu bez odrţavanja glavne rasprave. Sud moţe donijeti ovu presudu na pripremnom ročištu, samo ako ne postoje procesne smetnje za njeno donošenje. Ako tuţeni u potpunosti prizna činjenične navode na kojim a tuţilac zasniva svoj tuţbeni zahtjev, meĎu strankama je nesporno činjenično stanje i sud moţe da odluči primjenjujući odgovarajuću pravnu normu i da donese presudu bez zakazivanja i odrţavanja glavne rasprave. Sud moţe ovu presudu donijeti i u pojedinim posebnim parničnim postupcima kao što je npr. postupak za razvod braka na osnovu sporazuma supruţnika koji je pokrenut njihovim zajedničkim zahtjevom za sporazumni razvod braka jer meĎu njima, prije nego što je pokrenut brakorazvodni postupak, nema spora u pogledu prava na razvod. Ţalba, kao redovni pravni lijek, moţe se izjaviti protiv ove presude iz svih razloga iz kojih se inače ona moţe izjaviti.
8
Parnično procesno pravo, autor dr. Gordana Stanković, dr. Ranka Račić, Trebinje 2008.godine
RJEŠENJA
Sud odlučuje rješenjima u svim slučajevima kad ne odlučuje presudom. Sud donosi rješenja kad upravlja postupkom, kad nalaţe izvršenje neke parnične radnje, kad odlučuje o procesnim pitanjima, kad donosi odluku o kaţnjavanju zbog nepoštovanja procesne discipline ili zbog zloupotrebe procesnih ovlašćenja, kad odučuje o troškovim postupka, kad odlučuje odreĎivanju mjere obezbjeĎenja, kad obustavlja postupak. Izuzetno, sud moţe meritorno odlučiti rješenjem (npr. u postupku o smetanju drţavine). Instancioni sud odlučuje u formi rješenja u onim situacijama kad odbacuje pravni lijek ili kad ukida prvostepenu odluku i pravnu stvar vraća na ponovno suĎenje. Ako stranka izjavi ţalbu protiv rješenja nezavisno od toga da li rješenje potvrĎuje, preinačava ili ukida. Sud nije uvijek vezan za rješenje koje je donio. Tako, sud nije vezan za rješenja koja se tiču upravljanja postupka. Sud moţe ova rješenja izmjeniti ili opozvati. Protiv ovih rješenja posebna ţalba nije dozvoljena. Stranka se na ova rješenja moţe ţaliti samo kad se ţali na meritornu odluku. Ako se radi o rješenju koje je sud donio nakon preduzimanja odreĎene dispozitivne radnje parnične stranke, sud je vezan za ovo procesno rješenje. Sud je vezan i za rješenja kojim odlučuje u instancionom postupku.
Vrste rješenja
Rješenja se mogu podjeliti na različite grupe: 1) rješenja kojim sud meritorno odlučuje, 2) rješenja o upravljanju parnicom, 3) rješenja kojima sud odlučuje o procesnim ovlašćenjima stranaka, 4) rješenjima kojima se odlučuje o procesnim pitanjima, 5) rješenja kojima instancioni sud ukida prvostepenu odluku i pravnu stvar vraća na ponovno odlučivanje, 6) rješenja kojim sud odlučuje o procesnim kaznama zbog zloupotrebe procesnog ovlašćenja, 7) rješenja kojim sud izriče procesne kazne zbog nediscipline, 8) rješenja kojima se odlučuje o parničnim troškovima. Rješenja o procesnim kaznama, izrečenim odredbama ZPP, uvijek se izvršava po sluţbenoj duţnosti.
Presuda je donijeta kad on potpiše izvornik presude. Od tog trenutka on je vezan za donesenu odluku i više je ne moţe izmjeniti. Stranke su vezane za presudu od dana kada su došle u priliku da se upoznaju sa njenom sadrţinom. Taj dan moţe da bude različit, zavisno od toga da li se radi o presudi koja im je uručena ili koja im je dostavljena. Ako se radi o presudi za koju je sud unaprijed saopštio da će i kad će biti uručena strankama, po samom zakonu se smatra da je ona donijeta onog dana kad je sud saopštio da je stranke mogu preuzeti u zgradi suda. Od tog dana stranka je upoznata sa sadrţinom presude, ona je vezuje i ona ima pravo da izjavi pravni lijek. Od narednog dana po uručenju presude, počinje da teče rok za izjavljivanje ţalbe na prvostepenu presudu. Ukoliko je sudija prvostepenog suda, koje je unaprijed saopštio da će i kad će presuda biti uručena strankama, iz nekih razloga prekoračio rok koji je odredio kao rok za uručenje presude , duţan je da donese rješenje kojim će konstatovati da će doći do odgaĎanja uručenja presude, naloţiti da se o tome obavjeste stranke i odlučiti da im se otpravak presude dostavi po pravilima dostavljanja. Ovom novom odlukom o upravljanju postupkom prvostepeni sud će opozvati svoje ranije rješenje kojim je odredio dan uručenja presude i odlučiti da se ona dostavi strankama. Presuda zbog propuštanja, presuda drugostepenog suda koja je donesena bez usmene rasprave i prvostepena presuda u čijem datumu uručenja stranka nije bila uredno obavještena, dostavljaju se strankama po pravilima o dostavljanju i rok za izjavljivanje pravnog lijeka počinje da teče narednog dana od dana dostavljanja prepisa presude. Presuda koju donosi revizijski sud vezuje revizijski sud od dana kada je završeno vjećanje i glasanje tj. od trenutka kad je donesena presuda u postupku po reviziji. Pošto revizijski sud dostavlja svoje odluke strankama, presuda revizijskog suda vezuje stranke od trenutka kad im je dostavljena iako je presuda revizijskog suda postala pravosnaţna kada je donijeta.
Nepravosnaţna presuda proizvodi odreĎena dejsta u odnosu na parnične stranke od momenta dostavljanja: 1) teče rok za izjavljivanje pravnog lijeka, 2) stranke se mogu odreći prava na pravni lijek, 3) počinje da teče parcioni rok koji će biti prekinut u slučaju izjavljivanja pravnog lijeka, 4) ukoliko u roku za izjavljivanje pravnog lijeka, stranka ne izjavi pravni lijek, nastupa pravosnaţnost, 5) počinje da teče rok za traţenje dopunske presude. 9
Parnično procesno pravo, autor dr. Gordana Stanković, dr. Ranka Račić, Trebinje 2008.godine
PRAVOSNAŢNOST
Pravosnaţnost je svojstvo odluke koje ona stiče pod odreĎenim uslovima i koje se ispoljava u tome što ona stiče autoritet, čvrstinu i stabilnost. Pravosnaţnost je ustanova koja obezbjeĎuje pravnu snagu jednoj odluci i omogućava joj da proizvede odreĎena dejstva. Zahtjevima pravne sigurnosti, koji se ostvaruju ustanovom pravosnaţnosti, postavljaju se okviri u kojima se moţe preispitavati pravilnost i zakonitost odlučivanja. Time se ostavlja mogućnost i pored široko postavljenih okvira za preispitivanje pravilnosti donesene presude, da pravosnaţnost stekne i nepravilna presuda. Ali, pojedinačni slučajevi donošenja nepravilne odluke moraju biti svjesno ţrtvovani razlozima pravne sigurnosti, koje obezbjeĎuje pravosnaţnost. Donesena presuda u parničnom postupku ne dobija nego stiče pravosnaţnost. Jer, donesena proizvodi samo neka dejstva koja još ne obezbjeĎuju pravosnaţnost. Najvaţnije dejstvo donesene presude je u tome što obavezuje sud koji je donosi: ne moţe se ukinuti, a ni preinačiti. Od momenta dostavljanja presude strankama počinje teći rok za ţalbu. Nastupanje dejstva pravosnaţnosti zavisi od toga da li će se postupak okončati u prvom ili u drugom stepenu: ako stanke uloţe ţalbu, presuda će steći pravosnaţnost u prvom stepenu, a ako uloţe ţalbu tada pravosnaţnost moţe steći i u drugom stepenu. Pravosnaţna presuda proizvodi niz posljedica koje u svom ukupnom rezultatu odreĎuju njenu snagu koju zovemo zakonskom snagom presude ili pravosnaţnošću. S obzirom na vrstu posljedica koje proizvodi pravosnaţna presuda u teoriji se pravi razlika izmeĎu pravosnaţnosti u procesno pravnom i materijalno pravnom smislu.
Formalna pravosnaţnost Odluka je formalno pravosnaţna kad se više ne moţe ni mjenjati ni ukidati u postupku pred instancionim sudom. Sve dok odluku jednog suda, konačnu u toj instanci, moţe ispitivati viši sud, ona nije stupila na pravnu snagu, nije postala pravosnaţna. Tek kad je donesena odluka u poslednjoj instanci ili kad stranke nisu iskoristile mogućnost da pokrenu postupak za kontrolu zakonitosti odluke pred instancionim sudom, odluka postaje pravosnaţna-stiče posebno svojstvo. Formalna pravosnaţnost ne sprečava sud koji odlučuje u postupku po vanrednom pravnom lijeku da ukine formalno pravosnaţnu presudu jer se vanredni pravni lijekovi i izjavljuju protiv pravosnaţnih odluka.
