






Studirajte zahvaljujući brojnim resursima koji su dostupni na Docsity-u
Zaradite bodove pomažući drugim studentima ili ih kupite uz Premium plan
Pripremite ispite
Studirajte zahvaljujući brojnim resursima koji su dostupni na Docsity-u
Nabavite poene za preuzimanje
Zaradite bodove pomažući drugim studentima ili ih kupite uz Premium plan
gotika, umetnici i najbitnija dela
Tipologija: Esej
1 / 11
Ova stranica nije vidljiva u pregledu
Ne propustite važne delove!







Univerzitet Džon Nezbit Fakultet za umetnost i dizajn Dizajn enterijera
Profesor: Dragan Tasić Student: Jelena Mitić
Asistent: Jelena Đorđević D
Beograd, Jun 2016.
Gotika kao umetnički pravac nastupa nakon romanike izmedju 1137. I 1144. godine u Francuskoj, a tokom XIII I XIV veka obuhvata srednju I severnu Evropu gde traje do XV veka. Termin “gotika” nastao je u toku italijanske renesanse za stil u arhitekturi koji je u to vreme smatran toliko varvarskim da je morao biti uskopovezan sa gotima. Ovo doba nazivaju I “mračno doba” Srednjeg veka. Gotički stil se prvenstveno odnosio na arhitekturu francuskih katedrala sve do kraja XIV veka kada se razvija pravac poznat kao internacionalna gotika.
U prvih trideset godina svog postojanja, gotička arhitektura se rayvija isključivo u Francuskoj, tek u drugoj polovini XII veka počela je da se širi, a oko 1250. Godine zamenila je lokalne stilove u većini područja zapadne Evrope.
Tek u drugoj polovini XII veka počela je da se širi, a oko 1250. godine zamenila je lokalne stilove u većini područja zapadne Evrope. Osnovne karakteristike gotičke arhitekture su primena krstastog svoda u kombinaciji sa rebrima koji leži na snopastim kamenim stubovima , upotreba kontrafora (potporni spoljni luk) ,rozete
RANA GOTIKA – druga polovina XII I početak XIII veka
Za početak gotičke arhitekture smatra se renoviranje opatijske crkve Sen Deni u neposrednoj blizini Pariza, pod vođstvom opata Sižea. Prvobitna građevina je podignuta na mestu gde je sahranjen Sen Deni, zaštitnik Francuske I prema legendi prvi biskup Pariza. Opat Siže je želeo da od Sen Denija načini duhovno središte Francuske pa je u tom duhu pokrenu obnovu stare opatije. Na osnovi hora crkve vide se značajne promene u odnosu na romaničke crkve, pa tako male zrakaste kapele formiraju spoljni deambulatorijum dok je rebrasti krstasti svod primenjen nad celim prostorom. Ceo prostor odiše oblicima gotovo bez težine dok su prozori do te mere uvećani da pokrivaju celu površinu zidova I sami postaju prozirni. Opat Siže je bio inspirisan svetim tekstovima čiju je duhovnu poruku uz pomoć arhitekte preneo na sam objekat. Za Sižea, novi hor je predstavljao Sion, a njegovih 12 unutrašnjih stubova (tj. 10 stubova i 2 zapadna pilastra) su bili kameni temeljci Otkrivenja Sv Jovana sa značenjem 12 apostola.
Na katedrali Notr Dam u Parizu, započetoj 1163. Godine ogledaju se crte Sižeove crkve. Osnova sa naglaskom na dužinskoj osi dugoj 130 metara; dvostruki deambulatorijum se nadovezuje na bočne zidove. Naglačene vertikale, visina svoda doseže 35 metara; veliki otvori u prozorskom zidu uzstvaraju jedan ocčigledan gotički utisak. Na spoljašnjosti Notr Dama mogu se uočiti stubovi koji se iznad bočnih brodova pretvaraju u potporne lukove koji se dižu ka tačkama između otvora u zidu gde je usrdsređen bočni pritisak svoda u glavnom brodu. Najveličanstveniji deo spoljašnjosti ove katedrale je zapadni deo na kom se može uočiti opšta dispozicija fasade ustanovljena još u Sen Deniju kao I bogat skulptoralni ukras.
Oko 1145.godine biskup grada Šartra otpočinje rekonstrukciju svoje katedrale u novom stilu. Međutim, pola veka kasnije sve osim zapadnog dela crkve biva uništeno u požaru, pa se pristupilo obnovi u periodu 1194-1220. godine. Katedrala u Šartru je najpoznatija Bogorodičina crkva u Francuskoj, viša od Notr Dama, remek delo gotičkog stila. Jedina od svih gotičkih katedrala čija je većina prozora od bojenog stakla tj. vitraža ostala očuvana.
VISOKA (KLASIČNA) GOTIKA-Početak XIII do prvih decenija XIV veka
Gotički stil ostvaren u Šartru, dostigao je vrhunac generaciju kasnijeu unutrašnjosti katedrale u Amijenu. Dominantan cilj predstavljala je neverovatna visina, dok je kosturski sistem građenja doveden do maksimuma. Zategnuti I tanki svodovi (137) I proširena prozorska površina preko celog zida snažno ističu logiku Sistema gotičkog stila.
Isti naglasak vertikalnosti I velikog broja prozora prati se I na dizajnu fasade što najbolje ilustruje katedrala u Remsu. Naglašeni ulazi sa rozetama I prozorima iznad njih umesto uobičajenih timpanona do tad. Ona se karakteriše prvenstveno upotrebom velikog broje skulptura kojima je na zapadnom pročelju praktički preplavljena.
Među novoizgračenim crkvama u “novo-engleskom” stilu izdvaja se katedrala u Solsberiju. Zbijenost I vertikalnost ovde su ustupili niskoj I istegnutoj građevini sa potpornim lucima koji nemaju konstruktivnu ulogu jer izostaje stremljenje u visinu. Osnovu odlikuje dvostruki transept (poprečni brod) nalik na romanički stil ali se u unutrašnjosti stvara utisak poput onog u ranim francuskim katedralama pa tako svod glavnog broda deluje kao neprekidan niz lukova I nosača.
Visoka gotika Ille de France-a utiče na rajsku oblast, pa tako katedrala u Kelnu predstavlja pokušaj da se francuski system razvije još više što se pokazalo kao previse ambiciozno jer je građevina završena tek vekovima kasnije.
Santa Kroče u Firenci se smatra remek delom italijanske gotike u arhitekturi zahvaljujucći svojim prozirnim zidovima oslobođenim težine sa naglaskom na prozore I dominantne uloge svetlosti u horu.
POZNA GOTIKA – XIV I prve decenije XV veka
Tokom perioda pozne gotike dolazi do usavršavanja primene karakterističnih elemenata za ovaj stil koji dovode kako do ekstremnih slučajeva tako I do toga da građevine počinju da izgledaju kao da su napravljene od čipke. To se posebno ogleda u umnoženim rebrima koja stvaraju ornamentalnu mrežu tako da svod izgleda kao jedinstvena površina poput hora katedrale u Gločesteru. Ipak vrhunac je dostignut u visećem svodu kapele Henrija VII u Vestminsterskoj opatiji u Londonu iz kasnog perioda tzv plamene gotike.
Najveća gotička građevina u Italiji jeste katedrala Duomo u Milanu, nastala u kombinaciji rada lokalnih arhitekata I savetodavaca iz Francuske I Nemačke.
Vrhunac gotičke skulpture nalazi se u portalu katedrale u Reimsu. u dve kompozicije gde su dva ženska lika okrenuta jedan prema drugom naglašenog volumena, draperije i tela koje oslikava S liniju kao primer lirskog idealizma.
Vitraž je jedna plemenita tehnika koja se razvijala u gotici, staklo se vezuje u većim I manjim delovima i gradi sliku. To su slikarske kompozicije u velikim dimenzijama. Struktura slike je dvodimenzionalnog karaktera. Dominiraju boje crvena i plava, kao I modre i žute boje. Konture se razvijaju i formiraju se olovom.
Stvaranje monumentanih slika od bojenog stakla nije bio izum gotičkog perioda. Poreklo tehnike seže unazad do pozne antike. Jedinstveni efekat bojenog stakla je rezultat providnosti samog materijala, stakla, dok je boja stvarala mutnu atmosferu uz potpuno neprovidne crne konture. Srednjevekovno mišljenje je smatralo svetlost kao manifestaciju božanskog, pa su tako vitraži koji su kombinovali svetlost i prikaze iz Biblije shvatani kao neprevaziđene i istinski upečatljive ilustracije reči Božije. Razdoblje izmedu 1200. I 1250. Godine moglo bi se nazvati zlatnim dobom vitraža
Literatura:
Istorija umetnosti H.W. JANSON Saga o umetnosti , E.H. GOMBRIH