Docsity
Docsity

Pripremite ispite
Pripremite ispite

Studirajte zahvaljujući brojnim resursima koji su dostupni na Docsity-u


Nabavite poene za preuzimanje
Nabavite poene za preuzimanje

Zaradite bodove pomažući drugim studentima ili ih kupite uz Premium plan


Školska orijentacija
Školska orijentacija


identifikacije skripta, Rezime od Kriminologija

skripta - skripta

Tipologija: Rezime

2014/2015
U ponudi
30 Poeni
Discount

Vremenski ograničena ponuda


Učitan datuma 16.07.2015.

spec.kriminalista
spec.kriminalista 🇲🇹

5

(1)

1 dokument

1 / 97

Toggle sidebar

Ova stranica nije vidljiva u pregledu

Ne propustite važne delove!

bg1
KRIMINALISTIČKE IDENTIFIKACIJE
SKRIPTA ZA ISPIT
1. Definicije i podele Kriminalistike
Identifikacije u kriminalistici
Identitet označava istovetnost i određenost stvari, događaja i ličnosti koja omogućavaju imenovanje, poznavanje i prepoznavanje
Identičan = isti, istovetan, jednak
Identifikacija
Da bi se postupak identifikacije u kriminalistici sproveo potrebno je poznavanje:
OBJEKATA
OBELEŽJA
METODA
KRITERIJUMA
IDENTIFIKACIJE :
POSREDNA -preko registracione zbirke ili digitalne baze podataka (poređenjem spornih i nespornih karakteristika )
DIREKTNA – direktnim određivanjem karakteristika ( termičke ,hemijske,optičke,…)
REGISTRACIJA -postupak stvaranja baze podataka na osnovu određenih karakteristika objekata
Definicije i podele Kriminalistike
Kriminalistika je multidisciplinarna naučna oblast.
Kriminalistika se bavi razrešenjenjem i razjašnjenjem kriminalnog događaja i identifikovanjem učinioca kriminalnog dela.
Kriminalistika se u novije vreme definiše kao forenzika sa pravnim okvirom.
Tradicionalna podela kriminalistike:
1. kriminalistička tehnika ,
2. kriminalistička tataktika,
3. kriminalistička metodika.
Kriminalistička tehnika
Najvažniji deo Kriminalistike kao nauke koji omogućava identifikacije kriminalističkih objekata.
Kriminalistička tehnika se definiše kao deo kriminalistike koji se bavi obradom kriminalnog događaja koristeći metode
fundamentalnih i primenjenih nauka.
Primena Kriminalističke tehnike ima za krajnji cilj dobijanje dokaza za sudska razjašnjenja i razrešenja kriminalnih događaja i
identifikaciju učinalaca .
2. Definicije i podele Forenzike
Forenzika- definicije i podele
Forenzika je nauka koja je definisana kao oblast primene metoda fundamentalnih i primenjenih nauka za obradu kriminalnih
događaja.
Forenzika se razvijala u okviru medicine u prvim decenijama 19. veka, a od tog doba počinje aktivno da se primenjuje prilikom
policijskih istraga raznih zločina.
Forenzika ima koren u latinskom jeziku: forensic –sudski
Označava forum na kojem se u antičko doba raspravljalo o svim iznesenim činjenicama koje su vezane za neko kriminalno delo.
Posle završetka rasprave iznela bi se sudbina osumnjičenog.
Definicija
Forenzička nauka ( forenzika), predstavlja primenu širokog spektra različitih nauka kako bi se dobili odgovori na pitanja koja su od interesu za
pravni sistem
Forenzika u najširem smislu podrazumeva primenu znanja i tehnologija iz različitih nauka u rešavanju pravnih pitanja
Različiti naučni metodi u forenzici primjenjuju se za ispitivanje, komparacije i identifikacije bioloških dokaza, tragova, supstanci, oružja i
drugih dokaza u istražnom postupku, a obrađuju se po pravilu u laboratorijima.
Upravo zbog toga forenzika nije jedinstvena nauka već se deli na više disciplina .
Podele forenzike
1) Prema naučnim oblastima čije metode primenjuje forenzika se deli na:
Forenziku fundamentalnih nauka i Forenziku primenjenih nauka
2) Prema oblastima u kojima primenjuje svoje metode forenzika se deli na:
- Kriminalističku forenziku
- Državnu forenziku
- Komercijalnu forenziku
3) Podela forenzike prema naučnim oblastima čije metode primenjuje :
Forenzika fundamentalnih nauka
Forenzička fizika,
Forenzička hemija,
Forenzička biologija,
Forenzička matematika.
Forenzika primenjenih nauka
Humana forenzika,
Socijalna forenzika,
Specijalne grane forenzike,
Forenzika digitalnih podataka,
Forenzičko inženjerstvo.
1
pf3
pf4
pf5
pf8
pf9
pfa
pfd
pfe
pff
pf12
pf13
pf14
pf15
pf16
pf17
pf18
pf19
pf1a
pf1b
pf1c
pf1d
pf1e
pf1f
pf20
pf21
pf22
pf23
pf24
pf25
pf26
pf27
pf28
pf29
pf2a
pf2b
pf2c
pf2d
pf2e
pf2f
pf30
pf31
pf32
pf33
pf34
pf35
pf36
pf37
pf38
pf39
pf3a
pf3b
pf3c
pf3d
pf3e
pf3f
pf40
pf41
pf42
pf43
pf44
pf45
pf46
pf47
pf48
pf49
pf4a
pf4b
pf4c
pf4d
pf4e
pf4f
pf50
pf51
pf52
pf53
pf54
pf55
pf56
pf57
pf58
pf59
pf5a
pf5b
pf5c
pf5d
pf5e
pf5f
pf60
pf61
Discount

U ponudi

Delimični pregled teksta

Preuzmite identifikacije skripta i više Rezime u PDF od Kriminologija samo na Docsity!

KRIMINALISTIČKE IDENTIFIKACIJE

SKRIPTA ZA ISPIT

1. Definicije i podele Kriminalistike

Identifikacije u kriminalistici Identitet označava istovetnost i određenost stvari, događaja i ličnosti koja omogućavaju imenovanje, poznavanje i prepoznavanje Identičan = isti, istovetan, jednak Identifikacija Da bi se postupak identifikacije u kriminalistici sproveo potrebno je poznavanje:

• OBJEKATA

• OBELEŽJA

• METODA

• KRITERIJUMA

IDENTIFIKACIJE :

• POSREDNA -preko registracione zbirke ili digitalne baze podataka (poređenjem spornih i nespornih karakteristika )

• DIREKTNA – direktnim određivanjem karakteristika ( termičke ,hemijske,optičke,…)

REGISTRACIJA -postupak stvaranja baze podataka na osnovu određenih karakteristika objekata

Definicije i podele Kriminalistike Kriminalistika je multidisciplinarna naučna oblast. Kriminalistika se bavi razrešenjenjem i razjašnjenjem kriminalnog događaja i identifikovanjem učinioca kriminalnog dela. Kriminalistika se u novije vreme definiše kao forenzika sa pravnim okvirom. Tradicionalna podela kriminalistike:

  1. kriminalistička tehnika ,
  2. kriminalistička tataktika,
  3. kriminalistička metodika. Kriminalistička tehnika

• Najvažniji deo Kriminalistike kao nauke koji omogućava identifikacije kriminalističkih objekata.

• Kriminalistička tehnika se definiše kao deo kriminalistike koji se bavi obradom kriminalnog događaja koristeći metode

fundamentalnih i primenjenih nauka.

• Primena Kriminalističke tehnike ima za krajnji cilj dobijanje dokaza za sudska razjašnjenja i razrešenja kriminalnih događaja i

identifikaciju učinalaca.

  1. Definicije i podele Forenzike Forenzika- definicije i podele

• Forenzika je nauka koja je definisana kao oblast primene metoda fundamentalnih i primenjenih nauka za obradu kriminalnih

događaja.

• Forenzika se razvijala u okviru medicine u prvim decenijama 19. veka, a od tog doba počinje aktivno da se primenjuje prilikom

policijskih istraga raznih zločina. Forenzika ima koren u latinskom jeziku: forensic –sudski

• Označava forum na kojem se u antičko doba raspravljalo o svim iznesenim činjenicama koje su vezane za neko kriminalno delo.

• Posle završetka rasprave iznela bi se sudbina osumnjičenog.

Definicija Forenzička nauka ( forenzika), predstavlja primenu širokog spektra različitih nauka kako bi se dobili odgovori na pitanja koja su od interesu za pravni sistem Forenzika u najširem smislu podrazumeva primenu znanja i tehnologija iz različitih nauka u rešavanju pravnih pitanja Različiti naučni metodi u forenzici primjenjuju se za ispitivanje, komparacije i identifikacije bioloških dokaza, tragova, supstanci, oružja i drugih dokaza u istražnom postupku, a obrađuju se po pravilu u laboratorijima. Upravo zbog toga forenzika nije jedinstvena nauka već se deli na više disciplina. Podele forenzike

  1. Prema naučnim oblastima čije metode primenjuje forenzika se deli na: Forenziku fundamentalnih nauka i Forenziku primenjenih nauka
  2. Prema oblastima u kojima primenjuje svoje metode forenzika se deli na:
  • Kriminalističku forenziku
  • Državnu forenziku
  • Komercijalnu forenziku
  1. Podela forenzike prema naučnim oblastima čije metode primenjuje : Forenzika fundamentalnih nauka

• Forenzička fizika,

• Forenzička hemija,

• Forenzička biologija,

• Forenzička matematika.

Forenzika primenjenih nauka

• Humana forenzika,

• Socijalna forenzika,

• Specijalne grane forenzike,

• Forenzika digitalnih podataka,

• Forenzičko inženjerstvo.

Humana forenzika:

• Forenzička patologija,

• Forenzička odontologija,

• Forenzička antropologija,

• Forenzička tafonomija,

• Forenzička entomologija.

Socijalna forenzika :

• Forenzička psihologija,

• Forenzička psihijatrija,

• Modus operadi,

• Profilisanje.

Specijalne grane forenzike :

• Pronalaženje nevidljivih otisaka prstiju,

• Balistika,

• Analize uzoraka mrlja krvi,

• Forenzička genetika,

• Serologija,

• Tragovi obuće,

• Tragovi guma,

• Forenzička toksikologija,

• Forenzička palinologija,

• Ispitivanje dokumenata,

• Finansijska forenzika

• Forenzička teologija

Forenzika digitalnih podataka

• Informacioni sistemi,

• Kompjuterska forenzika,

• Sajber kriminal.

Forenzičko inženjerstvo

• Strukture i nedostaci građevinskih materijala,

• Forenzika polimernih materijala,

• Požari i eksplozije,

• Automobilske nezgode.

Podela forenzike prema oblastima u kojima primenjuje svoje metode:

• 1.kriminalisticka

• 2.drzavna

• 3.komercijalna

DRŽAVNA FORENZIKA

Razvoj računarske tehnologije omogućio je proširenje spektra aplikacija forenzičkih metoda od kriminalističkih na objekte od interesa za državu. To su:

• Identifikaciona dokumenta sa biometrijskim podacima,

• Prelazi,ulazi i izlazi –državne institucije,

• Forenzička meteorologija,

• Forenzička ekologija,

• Zaštita podataka državnih kompjuterskih sistema,

• Ograničenja pristupa i korištenja određenih računarskih aplikacija,...

Biometrijska identifikaciona dokumenta Kod nas građani poseduju lična dokumenta: putne isprave i lične karte sa biometrijskim podacima (otisak prsta,potpis i digitalna slika lica)

• U Brazilu građani još od početka 20. veka imaju obavezne identifikacione kartice (ID) sa otiscima prstiju.

• Danas su u upotrebi moderne ID kartice koje sadrže dvodimenzionalni bar kod u kojemu je zapisan niz podataka o pojedincu:

fotografija u boji, potpis, dva otiska prstiju, i još neki podaci.

• U Kanadi su od nedavno u upotrebi pasoši sa digitalnim fotografijama. Svaki pasoš sadrži čip koji nosi sliku osobe i lične podatake.

Prilikom prelaska granice, automatski sistem sam očitava podatke sa čipa.

• Vlada SAD-a je postala jaki zagovornik biometrije zbog povećanih bezbednosnih zahteva koji su nastali zbog situacije u svetu

posljednjih godina.Od 2005. godine počela je upotreba američkih pasoša sa biometrijskim podacima osoba (baziranih na slici).

• 2.zivotinje,insekti;

• 3.virusi,bakterije.

VIDLJIVOST: vidljiv, nevidljiv;

  1. Klasični metodi identifikacija živih osoba u kriminalistici OSOBA u kriminalistici

• učinilac krivičnog dela

• onemogućena da pruži podatke o sebi

• ne želi da pruži podatke o sebi

• žrtva masovnih katastrofa

• leš i ljudski ostaci

Identifikacije osobe u kriminalistici

• Metodi identifikacija žive osobe

• Metodi identifikacija leševa i ljudskih ostataka

METODI identifikacija žive osobe u kriminalistici

• Klasični

• Savremeni

• Automatski

Klasični metodi

• Sakaćenje

• Žigosanje

• Parada identifikacije

• Antroppometrijski metod

• Opis fizičkog izgleda lica i tela osobe

• U 14. vek u Kini ,trgovci su uz pomoć boje radili otiske dečijih dlanova i stopala na papiru da bi međusobno razlikovali malu decu

• Do 18. veka na zapadu se identifikacija zasnivala uglavnom na „fotografskom pamćenju“

• Metodi Alfons Bertjona (francuski policijski službenik i antropolog )- 1883. godine razvio je antropometrijski metod (kasnije poznat

kao bertjonaž). To je bio prvi precizni, poznati metod koji je našao široku primenu u identifikaciji kriminalaca. Antropometrijski metod je zaslužan što je biometrija postala grana nauke. Metod se bazirao na preciznom merenju širina i dužina glave i tela i obeležavanju posebnih oznaka kao što su tetovaže ili ožiljci.

• Otisci prstiju

  1. Savremeni metodi –biometrijske identifikacije Savremeni metodi prepoznavanja osoba

• Prepoznavanje pomoću identifikacionih dokumenata

• Prepoznavanje preko sigurnosnog ključa

• Prepoznavanje preko biometrijskih karakteristika

Prepoznavanje pomoću identifikacionih dokumenata Identifikacioni dokument predstavlja identitet osobe koja ga nosi:

• identifikaciona kartica

• pasoš

• vozačka dozvola

• kartica zdravstvenog osiguranja

Nedostatak ovog metoda je postojanje mogućnosti lažnog predstavljanja neke druge osobe ukoliko se domogne tuđeg identifikacionog dokumenta Prepoznavanje preko sigurnosnog ključa Sigurnosni ključ je niz znakova poznatih samo osobi koju predstavlja (PIN, ime, datum rođenja, ...). Ova metoda se često koristi za identifikaciju pri novčanim transakcijama koje se obavljaju pomoću računarskih sistema Uneseni niz znakova se obično kriptuje kako bi se dodatno zaštitio identitet osobe koja ga koristi Nedostatak ovog metoda je u tome što čak i korišćenjem najboljeg algoritma za kriptovanje zaštita je i dalje bazirana na ključu, pa ako je ključ prekratak moguće ga je pogoditi (probiti), a ako je predugačak teže ga je zapamtiti Nedostatak metoda prepoznavanja

• Standardne metode nisu u mogućnosti da prave razliku između prave osobe i osobe koja se pretvara da je prava.

• Procena godišnjih gubitaka zbog krađe identiteta (USA):

1 000 000 000 $ u transakcijama sa kreditnih kartica 1 000 000 000 $ iz korištenja mobilne telefionije 3 000 000 000 $ iz bankomata Identifikacije osobe preko biometrijskih karakteristika Merljive biometrijske karakteristike ljudskog tela preuzimaju ulogu ključa. Glavne prednosti biometrijskih karakteristika su:

• definišu osobu u svakom trenutku

• teško ih je kopirati i krivotvoriti

• zahtev da osoba koja se identifikuje bude prisutna na mestu identifikacije

  1. Biometrijske karakteristike, definicije i podele

BIOMETRIJSKE KARAKTERISTIKE:

• Karakteristike koje se ne mogu promeniti tokom života

• Karakteristike koje se mogu meriti

• Daju identitet osobe

• Koriste metode fizike, biologije i informacione sisteme

• Za svaku biometrijsku karakteristiku formiran je biometrijski metod

• Biometrijske karakteristike:

1.fizioloske; 2.bihevioristicke(ponasajne) FIZIOLOSKE KARAKTERISTIKE: 1.Crte lica 9.Retina i krvni sudovi oka 2.Termogram lica i tela 10.Genetski materijali 3.Otisci papilarnih linija 11.Vene ruku 4.Zubi,nokti,kosti 12.Geometrija šake 5.Dlake 13.Miris 6.Ušna školjka 14.Moždani talasi 7.Usne 8.Očna dužica BIHEVIORISTICKE KARAKTERISTIKE: 1.Hod 4.Brzina kucanja 2.Rukopis 5.Pokreti usana 3.Glas 6.Gestikulacije

Neformalna podela:

• Visoke biometrije: iris, retina,otisci prstiju,...

• Niske biometrije: geometrija šake,izgled lica, glas, potpis

• Ezoterične biometrije: vene , miris

Primena - Biometrijski metodi su najpre primenjeni u postupku identifikacije kriminalaca -Danas se veliki broj biometrijskih metoda koristi u civilnom društvu

  1. Automatski metodi identifikacija živih osoba u kriminalistici AUTOMATSKI identifikacioni METODI

• Informacioni sistemi.

• Koriste se digitalne forme biometrijskih karakteristika.

• Digitalna slika je strogo uređena.

• Dokazi se čuvaju u BAZI PODATAKA.

• Identifikacija se vrši automatski.

• Postupak identifikacije je veoma kratak.

• Rezultat je verifikacija ili identifikacija

• Koriste se jednomodulni sistemi ili višemodulni sistemi

AUTOMATSKI identifikacioni METODI

• Crte lica (IFIS)

• Otisak prsta (AFIS)

• Zubi (ADIS)

• Očna dužica (IRIS)

• DNK

• Retina BAZE PODATAKA

• Uvo

• Geometrija šake

• Glas

• Pokreti usane

• Elektronski potpis

BIOMETRIJSKI sistemi Prepoznavanja uzoraka pripremljenih za identifikaciju osoba zavise od specifičnih fizioloških karakteroistika i karakteristika ponašanja

• Biometrijski podaci se prikupljaju pomoću senzora koji ih pretvaraju u digitalni oblik i šalju na analizu, a pomoću njih se stvara

biometrijski uzorak koji reprezentuje pojedinu biološku karakteristiku koja može posluži za identifikaciju osobe BIOMETRIJSKI SISTEM:

• SENZORSKI MODUL

• Modul za reprezentaciju karakteristika

• KOMPARATIVNI modul

• Modul BAZA PODATAKA

• Modul PRIKAZIVANJA

Automatska identifikacija Moduli

• senzor prikuplja podatke o pojedinoj osobi i pretvara ih u digitalni oblik

• algoritmi za procesuiranje signala analiziraju podatke i pretvaraju ih u uzorak koji reprezentuje karakterisku osobe

• uzorci se odlažu u bazu podataka

Dok bi kriminalac ranije razbijao prozor kola ili obijao bravu kako bi ukrao auto, upotreba biometrije bi mogla da ga natera da razmišlja o tome da odseče prst vlasnika ili da primora vlasnika da prst nasloni na čitač. Sistemi kao što je prepoznavanje lica pomoću skrivenih kamera povlače pitanje povrede privatnosti

  1. Metodi identifikacije leševa METODI identifikacije LEŠEVA

• Otkrivene leševe obezbeđuje policija.

• Metode identifikacija leševa određuje Forenzička medicina.

• Forenzička odnosno Kriminalistička madicina primenjuje patologiju, antropologiju, odontologiju i sliče forenzičke discipline radi

identifikacije nepoznatih leševe ili žrtava katastrofalnih nesreća. SMRT Smrt je ireverzibilni prestanak kompletne cerebralne funkcije respiratornog i cirkulatornog sistema.

• Klinička smrt -prestanak funkcije pojedinih organa (srce,pluća,..).

• Prividna smrt –važne životne funkcije se svode na minimum.

• Biološka smrt -potpuni prestanak funkcija svih ćelija organizma.

• Prirodna i nasilna smrt

Nauka o smrti i promenama na telu koje nastaju kao posledica smrti naziva se tanatologija. Forenzička patologija Cilj patologije je da ustanovi: 1.uzrok, 3.vreme nastupanja povreda ili smrti. 2.način, Ako nema svedoka, samo se može nagađati vreme smrti. Smrt se teže utvrđuje ako je proteklo vreme duže trajalo. Svrha patologije je da rasvetli krivično delo. Sigurni i nesigurni znaci smrti

• Nesigurni

-mrtvačko bledilo (pallor mortis)

• Sigurni

-mrtvačka hladnoća (algor mortis), -mrtvačka ukočenost (rigor mortis), -mrtvačke mrlje (livor mortis). Najsigurniji znak smrti je raspadanje leša. Utvrđivanje vremena smrti (POST MORTEM INTERVAL) Vreme smrti je vreme proteklo između trenutka smrti i trenutka pronalaženja leša. Utvrđivanje približnog vremena smrti vrši se:

• spoljnjim pregledom leša,

• pregledom odeće –zaključuje se šta je osoba radila u vreme smrti i u koje doba dana je nastupila smrt,

• pregledom želudačnog sadržaja zaključuje se šta je osoba poslednje pojela.

Lešne promene- dekompozicija Proces razgradnje tkiva dešava se u periodu od nekoliko dana do godinu dana. Lešne promene:

• Isušenje

• Truljenje

• Raspadanje

• Skeletonizacija

U svakoj fazi lešne promene vodi se računa o uticaju insekata.

Posebni vidovi lešnih promena

• Maceracija - kod leševa koji se nalaze u tečnosti u kojoj nema bakterija.

• Saponifikacija -stvaraju se suvobeličaste sapunaste mase nastale jedinjenjem masnih kiselina iz masnog tkiva sa Ca, Na, K,...iz okoline

leša ili samog leša.Taj prelazak oleinskih kiselina u stearinske kiseline traje og 6 meseci do godinu dana.

• Mumifikacija- nastaje pod uticajem strujanja toplog vazduha i suši se pre nego što se počnu razvijati bakterije.

Posebni tragovi

• Insekti na telu preminule osobe,

• Flora ispod leša,

• Objekti na MKD.

Forenzička entomologija

• Proučava insekte i druge štetočine koje su pronađene na lešu

• U različitim fazama raspada leša u njemu se mogu pronaći: insekti,larve insekata i crvi.

• Na raspadanje leševa najčešće utiču muve.

• Prisutan je i uticaj buba i mrava.

Miris leša

• Miris leša je bitna karakteristika prilikom analiza nastanka smrti.

• Miris koji se stvara raspadom ljudskog tela je različit od mirisa tela žive osobe.

• Kako proces raspada odmiče i miris se menja.

• Izvor mirisa može biti: ljudska krv,ljudsko tkivo,uzorci zemlje sa mesta gde su pronađeni ljudski ostaci.

Psi tragači

• Obučeni su za detekciju specifičnog, svojstvenog mirisa leša.

• Oni tragaju njušeći vazduh.

• Treniranje psa da pronalazi ljudske ostatke predstavlja modifikaciju instinktivnog lova.

  1. Metodi identifikacije ljudskih ostataka METODI identifikacije LJUDSKIH OSTATAKA

• Grana forenzike koja se bavi analizom i identifikacijom ljudskih ostataka naziva se

Forenzička antropologija. Ljudsko koštano tkivo:

• Kosti

• Zubi

Ljudski ostaci Na osnovu pronađenih ljudskih ostataka moguća je:

• Identifikacija osobe

• Određivanje uzroka i načina smrti

Ponekad je potrebna i kombinacija analiza:

• Forenzičke patologije su usmerene na meka tkiva nedavno umrlih osoba,

• Forenzičke antropologije bave se prvenstveno osteološkim ostacima.

Koštano tkivo ili kosti

• Izuzrtno čvrsto potporno tkivo koje gradi kostur svih kičmenjaka.

• U ljudskom telu nalazi se oko 206 kostiju.

• Sve kosti zajedno čine kostur.

• Kosti zajedno sa mišićima čine sistem organa za kretanje.

Građa kostiju žive osobe Kost se sastoji iz:

• čvrstog koštanog tkiva

• hrskavice

• sunđerastog koštanog tkiva

• pokosnice

• koštane srži

Čvrsto koštano tkivo - prožeto je kanalićima oko kojih su kružno poređane koštane čelije, koje u međućelijski prostor izlučuju kalcijum i fosfor što kostima daje čvrstoću. Kanalićima prolaze krvni sudovi i nervi.

• Hrskavica je glatka i čvrsta savitljiva dopuna kostima koja smanjuje trenje u zglobu.

• Sunđerasto koštano tkivo je ispunjeno šupljinama i išarano malim potpornjima koji čine kosti jakima ali ne i preteškima.

• Pokosnica obavija kost i čvrsto prirasta uz nju. Građena je od posebnog vezivnog tkiva.

• Koštana srž - cevaste šupljine dugih kostiju i šupljine u sunđerastom tkivu ispunjene su koštanom srži koja proizvodi većinu krvnih

ćelija. KOSTI Kosti su aktivno živo tkivo u telu. Građene su od koštanih ćelija međusobno povezanih nastavcima. Sadrže: belančevine osein ( 25%) vodu ( 10% ) minerale (oko 65%) (pretežito kalcijum i druge hemijske supstance koje kosti čine tvdim i krutim ) ANALIZE kostiju

• Makroskopske analize morfološke strukture kostiju - određuju doživljenu starost, pol i eventualno prisutne patološke promene

• Metričke analize - određuju visinu osobe

• Statističke analize - određuju pol i populacijsku pripadnost

• Posebne metode - koriste se za prikupljanje i kompjutersku obradu osteoloških podataka kao i u razlikovanju između postmortalnih

oštećenja i perimortalnih / antemortalnih trauma

• DNK analize

Analize ljudskih ostataka određuju:

• Starost,

• Populacijsku pripadnost,

• Visinu,

• Prisutnost kongenitalnih,patoloških ili traumatskih posebnosti,

• Osteoloških posebnosti ( na kostima i skeletu).

DNK

Male količine DNK, relativno dobro očuvane, nalaze u fosilima, zakopanim mumijama i raznim ostacima ljudskoga koštanog tkiva. Krajem prošlog veka otkriven je i novi postupak - «lančana reakcija polimeraze» (PCR) - koji je omogućio umnožavanje vrlo malih količina DNK za dijagnostičke analize. PCR tehnika povećava vrlo male količine genomske DNK nađene u jedru ćelije ili mitohondrijalne DNK – izolovane iz mitohondrija, koje se isključivo nasljeđuju od majke. LJUDSKI ZUBI

• Stomatolozi, antropolozi, arheolozi i paleontolozi koriste oblik i stanje zuba kako bi identifikovali:

• dimenzije,

• mesto nalaženja,

• brojnost,

• globalne i lokalne forme.

Izgled papilarnih linija

• Papile liče na vulkanski krater.

• Na vrhu kratera se nalazi otvor znojne žlezde ili pore što olakšava hvatanje i kretanje.

• Spoljašnji sloj kože (epiderm) prati oblik unutrašnjeg sloja (derm), pa se naređane papile uočavaju na površini kože u vidu nabora.

• Izbočine i udubljenja na površini jagodice prsta nastaju sakupljanjem mrtvih, otvrdnulih ćelija, koje se neprekidno, u slojevima, ljušte

s površine prsta. Ljudska koža Epiderm-spoljašnji sloj kože (mrtve ćelije) Derm- unutrašnji sloj kože(žive ćelije:krvni sudovi, nervi,koren dlake, lojne i znojne žlezde) Dimenzije i mesto nalaženja -visina - 0,1 mm - 0,25 mm - širina - 0,2 mm - 0,5 mm 1.prsti 2.dlanovi 3.tabani Brojnost Postoji ogroman broj papilarnih linija po jedinici površine ljudskog tela. Broj papila zavisi od broja žlezda i kanala. Broj papila određuje osetljivost kože na dodir – izlučeni znoj. Najmanji broj papila poseduje leđni deo kože. Najveći broj papila nalazi se na: prstima, dlanovima i tabanima. Globalne forme osnovni oblici crteža papilarnih linija su: -petlja, -luk, -krugovi ili spirale. -centralna tačka -delta -karakteristične linije -papilarni broj Zastupljenost osnovnih oblika crteža -petljasti oblik - 60 % -spiralni oblik - 30 % -lučni oblik - 5 % -ostali ređi oblici - 5 % Centralna tačka Smeštena je približno u sredini crteža. Služi kao referentna tačka pri obradi otiska. Karakteristične papilarne linije Dve papilarne linije u unutrašnjosti crteža koje počinju paralelno, divergiraju i okružuju područje uzorka. Delta Delta je tačka prvog grananja unutar područja crteža. To je bilo koja tačka smeštena direktno ispred centra divergencije karakterističnih papilarnih linija. Papilarni broj Broj papilarnih linija u području crteža određuje se brojanjem papilarnih linija koje seku zamišljenu dužinu povučenu između delte i centralne tačke.

Lokalne forme Lokalne forme su minucijske tačke. Neregularnosti (diskontinuitet) na papilarnim linijama, kao što su krajevi, račvanja

  1. Identifikacije osoba preko digitalne slike lica, termogram lica i tela

Crte lica Sliku crta lica moguće je dobiti kao: -površinsku–dvodimenzionalnu, -trodimenzionalnu.

Dobijanјe slike crta lica Za dobijanјe slike crta lica osobe potrebni su: -svetlost, -optički i mehanički uređaji, -optički elementi, -film ili mikročip.

Svetlost -Elektromagnetni transverzalni sinusni talas. -Spektar sadrži opseg talasnih dužina:

Karakteristike talasa svetlosti -talasna dužina

-amplituda

-frekvencija

-brzina

-energija

Elektromagnetni talasi - EMT EMT nastaje oscilovanјem dva međusobno normalna vektora električnog i magnetnog polja. EMT velike talasne dužine nastaju oscilovanјem naelektrisanјa u makroskopskim telima. EMT male talasne dužine nastaju oscilovanјem elektrona u atomima i molekulima.

Foton – kvant svetlosti Foton je elementarni deo svetlosti; to je čestica koja se kreće brzinom svetlosti. Masa fotona u miru je nula.

Energija fotona iznosi:

Svetlost Za dobijanјe slike lica koriste se: -vidljiva (bela) svetlost i -infracrvena svetlost (IC).

Vidljiva (bela) svetlost -ljubičasta -plava -zelena -žuta -narandžasta -crvena

Dejstvo svetlosti na materijal

✳ prelamanјe

✳ odbijanјe

✳ upijanјe optički zakoni

✳ rasipanјe

✳ slaganјe

✳ savijanјe

Ljudsko oko i vidljiva svetlost Ljudsko oko vidi samo odbijene zrake vidljive svetlosti. Vidljiva svetlost odbijena od površine predmeta stvara utisak boje. Ljudsko oko ne vidi kako infracrvena svetlost interaguje sa materijalom. Kada neki materijal odbija sve zrake svetlosti, tj. sve svetlosne talasne dužine, tada se taj materijal vidi u beloj boji. Kada određeni materijal upija sve zrake, odnosno ne odbija ni jednu talasnu dužinu prema našem oku, onda se taj materijal vidi kao crni. Između crne i bele granice nalazi se ceo spektar boja.

Infracrvena svetlost (IC) Deo elektromagnetnog spektra. Nevidljivi toplotni zraci svetlosti. Putuje kroz prostor brzinom svetlosti i za nјu važe isti optički zakoni kao i za vidljivu svetlost. Opseg talasnih dužina koji zauzima u elektromagnetnom spektru je:

IC toplotna energija Svaki objekat na temperaturi iznad apsolutne nule (-273 os) emituje toplotnu energiju u infracrvenom regionu elektromagnetnog spektra. Veliki deo ove energije biva rasejan i apsorbovan u atmosferi. Infracrvena energija potiče od vibracija i rotacija atoma i molekula. Što je viša temperatura nekog objekta, veća je pokretljivost, te se emituje i više infracrvenog zračenјa.

Uređaji za dobijanјe slike lica

-širina i dužina nosa, -jagodice, -brada, -oblik vilice... Sve karakteristike su pretvorene u numerički oblik ili niz cifara koji se naziva digitalna slika lica. Klasična fotografija se skeniranјem može prevesti u digitalni oblik.

Uređaji -digitalni fotoaparati i kamere -sistemi za prepoznavanјe – softveri

Slika lica zauzima samo 84 bita, pa sistem može da uporedi od 15 do 60 miliona slika u minutu.

Digitalna slika -Slično otiscima prstiju, postoje velike baze fotografija (slike za lične karte ili vozačke dozvole) koje se skeniraju, prevode u digitalni oblik i ulaze u bazu. -Fotografisanјe digitalnom kamerom je neinvazivna tehnika, pojedinac čak nije ni svestan, daje sliku lica koja se ubacuje u bazu i služi za automatsku identifikaciju.

FIIS - automatski biometrijski sistem Koristi baze digitalnih snimaka lica - softverska slika. Vrši poređenјe unete slike i one iz baze što kao rezultat daje: -verifikaciju osobe (1 : 1), ili -identifikaciju osobe (1 : N).

Automatska identifikacija Za uspešno prepoznavanјe potrebno je da se preklopi od 15 do 20 karakteristika unete slike i slike iz baze. Identifikacija je moguća i posle izvršene plastične operacije, ofarbane kose, upotrebe naočara za sunce... FIIS sistem se najviše primenјuje za: -prepoznavanјe osobe, -pronalaženјe osumnјičene osobe u masi – aerodromi, stadioni, podzemne železnice...

Postupak prepoznavanјa

  1. Softver pretražuje snimak sa video-kamere. Slika lica se traži najpre u niskoj rezoluciji (grubo), a kada se pronađe oblik u vidu lica prelazi se na visoku rezoluciju.
  2. Određuje se veličina i položaj lica u odnosu na kameru. Lice osobe mora da bude pod uglom od barem 35 stepeni u odnosu na kameru.
  3. Vrši se normalizacija - lice se rotira i menјa mu se veličina kako bi se izvršilo upoređivanјe.
  4. Podaci o licu se prebacuju u numerički oblik, a zatim se vrši upoređivanјe sa podacima u bazi.

Prednost savremenog načina identifikacije Fotografiski identifikacioni sistemi su: -neupadljivi, -efikasni, -teže ih je prevariti, -brzi. Za razliku od ljudskog mozga, ne umaraju se i ne prave greške.

Primene -Ugrađene kamere na bankomatima koriste se za proveru identiteta korisnika kartica; kada se identitet poklopi sa onim koji je zapisan na kartici, isplata se izvrši. -U Velikoj Britaniji, policija koristi softver i za identifikaciju žrtava: posle razbijanјa lanca dečje pornografije otkriveno je čak oko tri miliona slika – ručno sortiranјe oduzelo bi previše vremena.

Primena Najveću primenu softver za prepoznavanјe lica nalazi u pronalaženјu osumnјičenih u masi: aerodromi, utakmice, masovne manifestacije, podzemne železnice...

Softver FaceIt -Prvi put je masovno upotrebljen u januaru 2000. god. na bejzbol utakmici u Floridi. -Pušten je probno na godinu dana u gradu Tampa u Floridi, a na osnovu nјega nije izvršeno nijedno hapšenјe, iako je na pomenutoj utakmici identifikovano 19 osoba sa povelikim dosijeima. -Korišćen je u Meksiku da bi se izbegli dupli glasovi na predsedničkim izborima. Ranije se dešavalo da se ljudi registruju u biračke spiskove pod različitim imenima kako bi mogli da glasaju više puta. -Ovaj sistem je korišćen za prepoznavanјe ranije prijavljenih glasača.

Trodimenzionalna slika lica Tehnologija jednoznačno identifikuje osobu na osnovu: -oblika lobanјe, -očnog dela, -vilice, -ostalih nepromenljivih karakteristika.

Koriste se dva metoda: -3D fotogrametrijska antropologija -3D facijalna rekonstrukcija

3D softver -Automatski sistem koji ima visok stepen preciznosti kod identifikacije. -Identifikacija traje manјe od 1 sekunde. -Primenјuje se i kada osoba nosi kapu, naočare, našminkana je i sl. -Sistem pravi razliku između identičnih blizanaca.

  • Čitači mogu da rade i u potpunom mraku.

3D slika -3D fotogrametrijska antropologija i 3D facijalna rekonstrukcija su metode koje se bayiraju na geodetskim disciplinama fotogrametriji i stereofotogrametriji. -3D fotogrametrijska antropologija je metoda kojom se iz snimaka videokamera uz pomoć odgovarajućeg softvera mogu izmeriti pojedini delovi tela osobe, koji tu osobu razlikuju od drugih. -3D facijalna rekonstrukcija metod identifikacije primenom odgovarajućeg softvera radi rekonstrukcije izgleda lica osobe koje se bazira na izgledu kostura lica i glave. Prvo se obavlja detaljno snimanje lobanje sinhronizovanim stereovideokamerama ili fotoaparatima. Potom se vrše merenje odredjenih tačaka na licu i lobanji. Izgrađuje se digitalni model i stavlja se u superpoziciju sa snimkom glave osobe koju želimo da uporedimo. Stavlja se meko tkivo na lobanju, čime se dobija temelj spoljašnjeg izgleda lica, i zatim se odredjuje boja kože, izgled očiju, kose i drugi detalji. 3D fotogrametrijska antropologija i 3D facijalna rekonstrukcija omogućava postizanje velike vizuelne sličnosti digitalne slike lica i glave sa stvarnim izgledom osobe. Osnov ovih metoda je subjektivna procena osobe koja izradjuje sliku lica nepoznate osobe i zbog toga metoda nije baš u potpunosti pouzdana. Obe metode su veoma važne za identifikaciju osoba, posebno u slučajevima posedovanja vidosnimka sa mesta krivičnog događaja.

Termogram lica - IC slika -Lice svakog čoveka prožeto je razgranatom mrežom krvnih sudova. -Mreža je jedinstvena za svakog čoveka, čak i za blizance. -Iz mreže lica osobe se širi toplota koja se može očitati infracrvenom kamerom – termogram lica. -Termogram je toplotna slika lica koja nosi više informacija od vidljive slike. Termogram lica -Predstavlja postojanu biometrijsku karakteristiku koja se može promeniti samo hirurškim zahvatom. -Postoji uticaj temperature okoline, alkohola, droga i lekova na termogramsku sliku lica i tela.

Uređaj IC kamera Indikator toplotne slike Konvertor nevidljivih zraka u vidljive

IC snimanјe -Koristi se činјenica da je izračena toplota iz ljudskog tela individualna karakteristika. -Može se nesmetano snimati IC kamerom slično kao i kod fotografisanјa gde se koristi vidljiva svetlost. -Ova tehnologija se koristi i za tajno prepoznavanјe.

Dobijanјe toplotne like -Lice posmatrane osobe se ozrači toplotnim IC zracima. -Reflektovani IC zraci od osobe dospevaju u konvertor termovizijskog uređaja. -U konvertoru IC zraci padaju na specijalnu katodu i izbaciju elektrone (fotoefekat) koji se ubrzano kreću ka anodi (fluorescentni ekran). -Na mestima udara elektrona anoda svetluca. -Na fluorescentnom ekranu (okular) se tako stvori vidljiva slika – lik (termogram).

Toplotni dijapazon lica -Toplotni dijapazon lica: crveno je toplije, žuto i zeleno je hladnije. -Naočare su hladnije od kože pa infracrvena energija ne prolazi kroz staklo. -Toplotni dijapazon kože može da bude indikativan u slučajevima bolesti i često se koristi pri medicinskim dijagnozama.

IC identifikacija -Prepoznavanјe ne zavisi od godina, izraza lica i estetskih modifikacija. -Zbog visoke tačnosti i brzine, metod je pogodan za identifikaciju. -Razlog zbog kojeg još uvek nije ušao u komercijalnu primenu jeste skupoća potrebne opreme, odnosno infracrvene kamere. -Dobijena slika zauzima dosta prostora, te ovaj metod nije pogodan za velike baze podataka.

Mogućnosti -Termogram lica, kao i celog tela, daje nam mogućnost klasifikacije, prepoznavanјa i identifikacije osoba. -Može se koristiti u medicini za otkrivanјe nekih bolesti. -Koristi se u situacijama kada je potrebno izvršiti brzu identifikaciju, izdvajanјe željenog lica iz grupne slike.

Fotorobot - slika lica Fotorobot je rekonstrukcija slike lica nepoznate osobe na bazi opisa očevica. Identifikacija lica osobe vrši se sklapanјem ponuđenih delova lica: oblik glave, kosa, oči, obrve, nos, brada, jagodice...

Prvu eksperimentalnu potvrdu da je DNK nosilac naslednih informacija napravio je američki mikrobiolog Osvald Overi, 1944. godine, vršeći istraživanјa na bakterijama. Do tada se smatralo da su proteini odgovorni za čuvanјe i prenošenјe naslednih informacija. Aktivnost gena Geni se neprekidno, dok traje život individue, nalaze u svim ćelijama organizma. Aktivni su samo u određenim organima i tkivima i to u potpuno određenim fazama života. Genetski kod Predstavlja korespondenciju između rasporeda nukleotida u DNK i rasporeda aminokiselina u proteinskom lancu. Otkriven je šezdesetih godina dvadesetog veka. Kod je tripletan, linearan, čita se počevši od jednog kraja gena i degenerisan je. Dešifrovanјe genetskog koda potvrdilo je osnovnu pretpostavku da su genetske informacije uskladištene u DNK. Proces prenošenјa genetske poruke može se predstaviti kao opšti proces prenošenјa informacija bilo koje vrste. Ljudski organizam Organizam čoveka nosi nasledne osobine koje se nalaze u genetskim materijalima: -tkiva, koža, mišići, nervi; -kosti, nokti, zubi; -dlake i perut; -telesne tečnosti; -izlučevine iz organizma (mokraća, znoj, izmet, sperma, vaginalni sekret...). Genetski materijal čoveka -krv -tkiva -pljuvačka -Izlučevine DNK -dlake -perut -znoj -zubi -kosti

Ćelije ljudskog organizma -U ljudskom telu postoji 100 miliona milijardi ćelija; -svaka ćelija sadrži genetski materijal – genom; -genom je raspoređen u 46 hromozoma (23 para); -parovi potiču od majke i od oca; -par hromozoma sadrži složene organske molekule: proteini i jedan makromolekul DNK. Ćelija

  • Jedro - sadrži osnovni nasledni materijal – jedarna ili nuklearna DNK.
  • Citoplazma - sadrži brojne ćelijske organele važne za preživljavanјe ćelija – mitohondrije koje sudeluju u proizvodnјi ćelijske energije i u nјima se nalazi mitohondrijalna DNK. Nasledni tipovi DNK -Jedarna ili nuklearna ili hromozomska DNK – nasleđuje se od oba roditelja. -Citoplazmena ili mitohondrijalna DNK – nasleđuje se od majke. DNK dezoksiribonukleinska kiselina DNK je: -biopolimer – makromolekul; -genetski materijal koji sadrži svaka ljudska ćelija; -materijal koji nosi kodirane poruke o naslednim osobinama; -najpouzdanija biometrijska karakteristika. Globalna forma DNK -prsten -omča -ispružena forma Struktura DNK Naučnici Džems Votson i Frensis Krik su 1953. god. otkrili strukturu DNK. Struktura DNK je bitna za upoznavanјe načina na koji DNK kontroliše procese neophodne za život.

Primarna struktura -DNK je biološki makromolekul; -DNK biopolimer se sastoji od monomera – nukleotida; -DNK ima linearnu strukturu – nukleotidi su poređani tako da čine lanac; -nukleotidi su međusobno povezani fosfodiestarskim vezama. Nukleotid Svaki nukleotid sastoji se od tri grupe atoma: 1.molekul šećera – dezoksiriboza,

  1. atom fosfora - fosfatna grupa,
  2. atom azota - azotna baza. Postoji 4 tipa nukleotida koji ulaze u sastav DNK. oni se razlikuju samo po azotnoj bazi koja ulazi u nјihov sastav. Azotne baze Postoje 4 azotne baze koje ulaze u sastav nukleotida. 1.adenin A
  3. timin T
  4. guanin G
  5. citozin C 4 azotne baze određuju samo 4 tipa nukleotida koji ulaze u sastav DNK. Sekundarna struktura DNK Dvostruki heliks – dva spiralno uvijena polinukleotidna lanca čine zavojnicu DNK.

Lanci u heliksu su antiparalelni – dva lanca su suprotnog smera. Votson i Krik su prvi dali opis strukture DNK: -desnogira zavojnica, -azotne baze su unutar molekula i postavljene normalno na osovinu heliksa, -lanci su povezani međusobno vodoničnim vezama.

Karakteristike DNK zavojnice -Širina zavojnice je svuda ista – 2 nm. -Puni zavoj čine 10 parova nukleotida sa ukupnom dužinom 3,4 nm. -Heliks sadrži mali i veliki žleb. -Žlebovi služe za interakciju sa proteinima. -Normalno na osu heliksa postavljene su azotne baze (unutar molekula), a okosnicu čine šećeri i fosfati. Vezivanјe dva lanca u heliksu -Veze između dva lanca ostvaruju se H vezama (vodoničnim vezama koje su slabije od veza između nukleotida i unutar nukleotida); -H veze se formiraju između azotnih baza; -Sparivanјe baza se vrši po pravilu komplementarnosti: A --- T sa dvostrukim H vezama, G --- C sa trostrukim H vezama. Komplementarnost Nizu nukleotida G – T – A komplementaran je niz C – A – T. Komplementarnost omogućava da se, na osnovu redosleda nukleotida u jednom lancu DNK, odredi redosled nukleotida u drugom lancu. Dva polinukleotidna lanca DNK su uvek komplementarna. Ervin Čargafov princip komplementarnosti-tablica na slajdovima Kopiranјe genetskog materijala Struktura DNK objašnјava mehanizam kopiranјa genetskog materijala. Genetski materijal kontroliše proizvodnјu proteina, od kojih zavise biološka svojstva ćelije i organizma u celini. Veza između DNK i proteina tumači se kroz procese replikacije, transkripcije i translacije. centralna dogma

Replikacija Pod uticajem pogodnih molekula (enzima), dvostruka spirala DNK se otvara i deli na dve niti; niti se razdvajaju po uzdužnoj osi, što se dešava pri deobi ćelija; svaka nova ćelija sadrži svoj DNK; svaki DNK molekul u ćeliji koja se deli istovremeno se otvara i udvaja (replicira); tako nastaju dve kopije DNK za obe ćelije. RNK - ribonukleinska kiselina RNK molekul takođe nosi nasledne osobine organizma. DNK i RNK molekul se razlikuju: -po vrsti šećera koji ulazi u sastav molekula - pentoza koja ulazi u sastav DNK je dezoksiriboza, riboza koja ulazi u sastav RNK je ribonukleoza; -po azotnim bazama – u sastavu DNK se nalaze: adenin, guanin, timin i citozin; u sastavu RNK se nalaze: adenin, guanin, uracil i citozin. Ljudski genom Genom je skup svih gena u ljudskom organizmu. Genom sadrži 100 000 gena (ili manјe). Genom sadrži 3,1 milijardu parova baza -”hemijskih slova”. Gen je osnovna jedinica naslednosti. Geni su delovi dugih lanaca DNK. Gen daje ćelijama instrukcije o proizvodnјi proteina (osnovni ćelijski materijal). Uloga gena Slovima označen sastav gena upućuje ćeliju na to: -kako i koliko proteina stvoriti, -kada i gde početi sa stvaranјem proteina. Potrebno je 20 aminokiselina u različitim kombinacijama da bi se stvorili različiti proteini (keratin, hemoglobin...). Geni vrše šifrovanјe proteina. Geni 97% DNK u genomu čoveka nema nikakve poznate funkcije. DNK se među ljudima razlikuje 0,2% (jedno od 500 slova). Ljudske ćelije imaju dve kopije genoma. Ljudski genom je u 98% identičan genomu šimpanze. Ljudi i miševi imaju 60 000 - 100 000 gena. Crvi imaju 19 000 gena. Mikrob tuberkoloze ima 4 000 gena. Proteini (belačneivine) Proteini su dugački molekulski lanci sastavljeni od aminokiselina (organski molekuli). Redosled aminokiselina određen je redosledom ređanјa azotnih baza duž DNK molekula. Redosled azotnih baza čini genetski kod. Genetski kod - šifra života Genetski kod je sastavljen od 4 slova alfabeta: T, A, G, C. Četiri slova DNK koda sadrže uputstvo za stvaranјe živih bića. Svaka ćelija sadrži 3 milijarde slova koja čine DNK kod. Komplet od samo 3 slova odgovara jednoj aminokiselini. Postoji 20 aminokiselina. Dešifrovanјe genoma

  1. god., Alek Džefriz, engleski genetičar, otkrio je da neki delovi DNK sadrže sekvence koje se stalno ponavljaju jedna za drugom – minisateliti ( VNTR). broj tih ponavljanјa se razlikuje kod osoba. razvoj tehnike za ispitivanјe varijacije dužine ponavljajućih sekvenci DNK, omogućio je da Alek džefriz napravi test za identifikaciju osobe. ova tehnika je nazvana “restriktivni polimorfizam dužine fragmenata” ( RFLP - Restriction Fragment Length Polymorphism ), jer koristi restriktivne enzime za odsecanјe DNK koja okružuje VNTR. DNK identifikacija profesor Alek Džefriz je razvio metod DNK identifikacije i DNK profila. prvi slučaj u kojem je primenјen nјegov metod jeste silovanјe dve devojčice 1983. god. učinilac KD je identifikovan jer je pronađena veza između nјegovog poznatog DNK i DNK nađenog na telima dveju devojčica. RFLP postupak RFLP analizom se, pomoću restriktivnih enzima, lanac DNK seče u kraće fragmente, koji se lakše razdvajaju pri elektorforezi na agaroznom gelu. DNK molekul je negativno naelektrisan, i pri elektroforezi se kreće od negativne anode prema pozitivnoj katodi. Razdvojeni fragmenti se na želatinu vide kao kratke horizontalne crtice koje se prebacuju sa želatina na najlon membranu. DNK uzorak se zatim tretira sa DNK uzorkom koji je obeležen radioaktivnim materijalom i koji se veže na unapred utvrđenu DNK sekvencu. Suvišan radioaktivno obeležen DNK molekul se spere. RFLP Rendgenski film se stavlja ispod najlon membrane i na taj način se snima celokupni uzorak. Jasno je vidljiv deo DNK molekula koji je bio obeležen radioaktivnim DNK molekulom. Krajnјi produkt je film sa jasno vidljivim horizontalnim crticama koje nazivamo DNK profilom. Postupak identifikacije 1.korak - iz biološkog preparata (uzorka) izdvaja se nasledni materijal (hromozomi).
  2. korak - hromozomi se biohemijski obrađuju - enzimi seku hromozome na mnoštvo fragmenata, koji sadrže grupe azotnih baza koje se ponavljaju: T-A-G, A-A-T-G i dr. Fragmenti: -duži ili veće mase, koji sadrže veći broj ponavljanјa jedne ili duže slovne grupe; -kraći ili manјe mase, koji sadrže manјi broj ponavljanјa jedne ili duže slovne grupe. Elektroforeza 3.korak – elektroforeza. Elektroforezom se vrši razdvajanјe jonizovanih atoma i molekula po nјihovim masama ili veličinama u električnom polju: -delovi molekula DNK nanose se na gel ploču za elektroforezu; -fragmenti su negativni joni; -uključivanјem električne struje stvara se električno polje u kojem se fragmenti kreću od negativnog ka pozitivnom polu. Elektroforezno sortiranјe Kraći i lakši fragmenti su brži i prelaze duže puteve od dugih i težih – vrši se sortiranјe. Tragovi kretanјa jona na elektroforeznoj ploči biće vidljivi ako je uzorak obojen. Ako je slika razdvojenih jona latentna mora se izazvati reagensom. Ako ima više bioloških uzoraka, svakom odgovara jedna traka na ploči. Latentna slika
  3. korak - dobija se latentna slika fragmenata razdvojenih po masi i dužini.
  4. korak - da bi slika postala vidljiva, fragmenti se dovode u hemijsku reakciju sa enzimima koji vrše rasplitanјe dvostrukih spirala u sortiranim fragmentima. Hibridizacija
  5. korak – hibridizacija:
    • raspleteni fragmenti se prenose sa gel ploče na najlonsku membranu;
      • fragmenti koji imaju ponavljajuću grupu T-A-G izlažu se delovanјu pripremljenih uzoraka koji su obeleženi radioaktivnim izotopom;
    • pripremljeni uzorci sadrže komplementarni redosled baza A-T-C ( A-T-C se jedino mogu sparivati sa grupom baza T-A-G ). Eksponiranјe filma
  6. korak – eksponiranјe filma: -iznad najlonske membrane postavlja se film osetljiv na radioaktivno zračenјe; -film se eksponira se nekoliko dana; -posle razvijanјa filma dobija se slika – rezultat analize. Rezultat testa
  7. korak – rezultat testa. Slika sadrži po dve karakteristične crte (iste dužine i iste debljine) u elektroforeznoj putanјi za svaki biološki uzorak. Linije pokazuju položaje do kojih su dospeli fragmenti sa ponavljajućim T-A-G grupama iz onog para hromozoma koji takve grupe sadrže. Isti postupak je i za druge duže grupe azotnih baza ( A-A-T-G ) iz genetskog materijala. Bromfenol plava boja, koja se vezala za fragmente DNK, omogućava nјihovo viđenјe. Podudarnosti traga i uzorka Podudarnost traga i uzorka za jedan tip ponavljajuće grupe T-A-G – verovatnoća da trag potiče od ispitivane osobe iznosi:

• prvi test: 100 u 7 milijardi ljudi,

• drugi test: 100 x 100 u 7 milijardi ljudi,

• treći test: 100 x 100 x 100 u 7 milijardi ljudi,

• četvrti test: 100 x 100 x 100 x 100 u 7 milijardi ljudi.

Već sledeći, peti test, daje potpunu podudarnost: 100 x 100 x 100 x 100 x 100 u 7 milijardi ljudi. 10 milijardi prema 7 milijardi PCR analiza PCR je tehnika koja služi za umnožavanјe segmenta ili celog molekula DNK. Razvijena je 1983. god., od strane dr Karija Malisa. U širokoj je upotrebi u medicinskim i biološkim laboratorijama i koristi se za: -sekvenciranјe gena, -dijagnozu naslednih poremećaja, -detekciju i dijagnozu infektivnih oboljenјa, -stvaranјe transgenskih organizama i

-kreiranјe DNK profila. Omogućava analizu genetskog materijala iz samo jedne ćelije.

STR analiza Osobe se razlikuju po prisustvu i odsustvu STR na određenim lokusima, kao i po broju ponavljanјa unutar određenog lokusa. STR se nasleđuje kombinacijom ovih genetskih elemenata oba roditelja. Krvni srodnici imaju sličan, ali ne i isti profil. Jedini slučaj identičnosti DNK profila dve jedinke su jednojajčani blizanaci. Pri analizi DNK koristi se 10-15 STR lokusa. STR sistemi ili mikrosateliti Geni su jedni od drugih odvojeni nizovima koji ne sadrže kodirane informacije kao što ih sadrže geni, ali sadrže određene ponavljajuće sekvence različitih dužina. Ako je ponavljajuća sekvenca 2 do 5 azotnih baza, tada se oni nazivaju mikrosateliti ili STR sistemi ( Short Tanden Repeats ). Mikrosateliti su veoma pogodni za forenzičke analize i analize koje se baziraju na poređenјu naslednih osobina. Imaju jednostavne strukture, kratke dužine fragmenata i visoki stepen polimorfizma. Kada je dovoljno veliki broj STR sistema obuhvaćen analizom, dobija se DNK otisak. Y-STR analiza DNK identifikacija preko Y hromozoma. Radi se analiza markera sa Y hromozoma, zbog toga što su ovi markeri prisutni samo kod muškaraca. Nasleđuju se preko muške predačko-potomačke linije. Primenјuje se za utvrđivanјe očinstva. Utvrđivanјe očinstva Dete nasleđuje kombinaciju STR od oba roditelja. Na gel za elektroforezu nanose se uzorci PCR proizvoda majke, deteta, navodnog oca i tzv. DNK merdevine, koje služe kao unutrašnјi standard analize. Nakon obavljene elektroforeze gel se boji fluorescentnom bojom i posmatra pod UV svetlom. Uočava se da dete i majka imaju zajedničke trake ( STR lokuse), dok navodni otac nema zajedničke trake sa detetom. Na ovaj način može se zaključiti da analizirana osoba nije biološki otac deteta.

Mitohondrijalna DNK (mtDNA) Genetski materijal koji se nalazi u mitohondrijama nasleđuje se isključivo od majke. Svaka osoba ima identičan genetski materijal sa svojom majkom, ali i sa svojom tetkom, sa svojom babom po majci i u svim ženskim osobama u ženskoj predačkoj liniji koja vodi do osobe. Identifikacija ruskog carskog bračnog para Romanovih i nјihove dece izvršena je analizama mitohondrijalne DNK, budući da je kod nјih nedostajao veliki broj srodnika iz prve nasledne linije, pošto je praktično čitava familija pobijena. Forenzički čipovi Budućnost forenzičke genetike je u tzv. genetskim ili forenzičkim čipovima koji će omogućiti mnogo bržu i precizniju analizu uzorka, čak i na samom mestu zločina. Sadašnјa tehnologija kojom raspolažemo omogućuje da završimo analize za oko pet sati. Forenzički čipovi će omogućiti da se vreme identifikacije znatno smanјi. U forenzičkim čipovima će, za mnogo kraće vreme, biti analizirano više desetina gena, umesto 16 gena, koliko se danas analizira. DNK otisak ili genski profil -Da bi se dobio DNK otisak vrši se analiza 12 hipervarijabilnih genskih lokusa. -Poklapanјem dva dobijena genska profila u svih 12 genskih lokusa, pouzdano se može potvrditi da ta dva analizirana uzorka potiču od iste osobe. -Verovatnoća da je neka druga osoba ostavila taj analizirani genski materijal, odnosno da dođe do slučajnog poklapanјa genskih profila kod dve osobe (sem kod monozigotnih blizanaca) manјa je od 1:23 milijarde.

Primeri korišćenјa DNK identifikacije Identifikacija potencijalnih osumnјičenih, čija se DNK može poklapati sa dokazima prisutnim na mestu zločina. Identifikacija žrtava katastrofa. Utvrđivanјe očinstva i drugih srodničkih veza. Identifikacija ugroženih i zaštićenih biljnih i životinјskih vrsta. Detekcija bakterija i mikroorganizama koji mogu biti uzročnici bolesti. Pronalaženјe odgovarajućeg donatora i recipijenta pri transplantaciji. Utvrđivanјe pedigrea za hibridne vrste. Baze genetskog materijala Gotovo sve evropske zemlje već imaju nacionalne DNK registre. SAD i Engleska su zemlje u kojima su ove baze prvi put napravljene. One imaju i najveće baze podataka. Do sada je više miliona ljudi u Americi, kao i milion i po ljudi u Engleskoj, tipizirano i ubačeno u baze podataka. Postojanјe ovih baza ima tehničko-tehnološki, pravni i etički aspekt. DNK forenzička baza podataka Automatska biometrijska identifikacija CODIS – objedinјeni DNK indeks sistem SAD CODIS sistem Obuhvata: -lokalne, državne i nacionalne baze podataka DNK profila osuđenika, -dokaze iz nerazrešenih zločina, -slučajeve nestalih osoba. Svaki uzorak mora imati testiranih 14 markera da bi bio unet u CODIS. FBI (baza formirana 1998. god.) koristi set od trinaest specifičnih regiona za CODIS + seks-marker, amelogenin. Baze DNK profila Engleska uvodi 1995. god. bazu NDNAD (National DNA Database). Francuska uvodi 1998. god. bazu FNAEG. Australija uvodi bazu NCIDD (National Criminal Investigation DNA Database). Kloniranјe Mogu se klonirati: ljudi, životinјe (miševi, ovce, krave), biljke... Ovcu Doli klonirao je Jan Vilmut.