Studirajte zahvaljujući brojnim resursima koji su dostupni na Docsity-u
Zaradite bodove pomažući drugim studentima ili ih kupite uz Premium plan
Pripremite ispite
Studirajte zahvaljujući brojnim resursima koji su dostupni na Docsity-u
Nabavite poene za preuzimanje
Zaradite bodove pomažući drugim studentima ili ih kupite uz Premium plan
Odnos igre i njen uticaj na socio-emocionalni razvoj.
Tipologija: Esej
1 / 23
Ova stranica nije vidljiva u pregledu
Ne propustite važne delove!
Seminarski rad IGRA I PSIHIČKI RAZVOJ
Igra je kontinuirana i kompleksna aktivnost djeteta predškolske dobi. Ona je osnovni oblik dje č jeg življenja. Sretno djetinjstvo ne može se ni zamisliti bez svakodnevne igre i druženje s vršnjacima. Kroz igru dijete rješava neki zadatak i ono pojam igre ne shva ć a u onakvom zna č enju kakvo mu daju odrasli. Igru je teško definirati s obzirom na to da je to
dinami č ka aktivnost u kojoj dominira niz predradnji, a koje su ujedno i uvjet za izvo đ enje aktivnosti. Igra kao multifunkcionalna aktivnost stvara napetost, uzbu đ enje i ostvaruje se u specifi č nim verbalnim i neverbalnim komunikacijama (signali, dogovori, pravila, poruke i zahtjevi). Igra je motivirana iznutra, pa je zato uvijek slobodna, otvorena i vrijedna za djecu. Dijete nije potrebno stimulirati da bi imalo potrebu za igrom. Za dijete je ona poticaj i zrcalo njegova razvoja, mjerilo njegove inteligencije. Igraju ć i se dijete stje č e znanja i u č i ponašanja. Dijete ć e u igri svemu dati odgovaraju ć i smisao. Rije č i i predmeti dobivaju nova zna č enja i funkcije. Kroz igru dijete bolje upoznaje sebe, život okoline, te svojim djelovanjem uljepšava, dinamizira i humanizira okolinu u kojoj se nalazi.Pra ć ena je zadovoljstvom, veseljem, dinamikom, a stje č u se i odre đ ena znanja i vještine. Putem igre dijete poštuje, slijedi ili stvara odre đ ena pravila, č ini ono što želi, vlada situacijom, može biti tko god želi, "prera đ uje" i lijepe i ružne doživljaje i priprema se za budu ć nost. S dobi djeteta mijenja se spoznaja i društvena složenost igre. Nezadovoljavanje potrebe za igrom djeluje na psihi č ki, emocionalni i socijalni razvoj.
Značenje igre
Vrijeme provedeno u igri je uvijek dobro iskorišteno vrijeme i nikada nije protra ć eno! Stoga, roditelji, pustite djecu da se igraju!
Ovo su samo neke od koristi igre za djecu:
- igra omogu ć uje djeci da budu svemo ć na - igra pomaže djeci da u č e o svijetu koji ih okružuje - igra izgra đ uje samopoštovanje - igra izgra đ uje i vještinu snalaženja u društvenim odnosima - igra pomaže djeci da ispolje osje ć anja - igra podsti č e razvoj govora - igra dopušta djeci da budu odraslija nego što jesu - igra podsti č e kreativnost i maštu - (^) igra razvija finu motoriku - igra usavršava i krupnu motoriku
Igračke
- igranje s plišanim životinjama - kocke - servis za č aj - telefon
Tri godine:
- dinosauri - figurice životinja - igranje s roditeljima - igre poga đ anja - igre pretvaranja - ku ć ice za lutke - lutke - odje ć a i nakit za lutke - servis za č aj - domino - dublo blokovi (Lego) - (^) lego igra č ke
Četiri godine:
- igra „U kojoj je ruci?“ - ku ć ica za lutke - lutka Barnie - odje ć a i nakit za lutke - igra „Bingo“ - domino - duplo blokovi (Lego) - Lego igra č ke - lutak Elmo - igra „Memory“
- „Monopoly Junior“ - „Rije č na rije č “
Pet godina:
- auti ć na daljinsko upravljanje - blokovi za konstruisanje - dinosauri - elektri č ne igra č ke - figurice životinja - flomasteri - igre tr č anja - karte - konopac za preskakanje - lutak novoro đ en č e - lutka Barnie - lutke - maštanje - (^) odijevanje medvjedi ć a - odje ć a i nakit za lutke - plišane životinje - duplo blokovi (Lego) - Lego igra č ke - igra „Memory“ - igra „Monopoly“ - igra „Monopoly Junior“ - igra „Pogodi ko“ - igra „Rije č na rije č “ - šah
neki oblici svakodnevnog rada (samoopsluživanje). U buržoaskom društvu, vladaju ć e klase i materijalno obezbije đ eni slojevi potpuno isklju č uju rad iz života svoje djece. Igra, kao i sve što nije rad, postaje u jednoj globalnoj formi osnovni oblik života djeteta, univerzalni i jedini spontano nastali oblik vaspitavanja djece. Zatvoreno u krug porodice, porodi č nih odnosa i svoje dje č ije sobe, dijete prirodno odražava u igrama prije svega one odnose i one funkcije koje pojedini č lanovi porodice ostvaruju u odnosu na njega i jedan prema drugom. Možda se upravo otuda i dobija utisak da postoji poseban svijet djeteta i igre kao aktivnosti č iji osnovni sadržaj č ine svi mogu ć i oblici kompenzacije, iza kojih se krije težnja djeteta da iza đ e iz tog zatvorenog kruga u svijet širokih socijalnih odnosa. Kod jednog dijela pedagoga još postoji tendencija da se igri pripiše univerzalni zna č aj za psihi č ki razvoj. Budu ć i da joj se pripisuju najraznovrsnije funkcije, kako č isto obrazovne tako i vaspitne, javlja se potreba da se preciznije odredi uticaj igre na razvoj djeteta i ne đ e njeno mjesto u opštem sistemu vaspitnog rada u institucijama za djecu predškolskog uzrasta. Istraživanje zna č aja igre za psihi č ki razvoj i formiranje li č nosti skop č ano je sa nizom teško ć a. Ovdje je nemogu ć č ist eksperiment iz prostog razloga što se igrovna aktivnost ne može izdvojiti iz života djeteta da bi se posmatrao proces njenog razvoja. Sve ovo otežava pravo eksperimentalno istraživanje zna č aja igre uloga za razvoj djeteta. Zato, s jedne strane, moramo koristiti č isto teorijsku analizu, a, s druge, upore đ ivati ponašanje djece u igri sa njihovim ponašanjem u drugim aktivnostima.
Igra i razvoj motivacione sfere
L. S. Vigotski je, bez sumnje, bio u pravu kad je u prvi plan isticao problem motiva i potreba kao najvažniji za razumijevanje nastanka igre uloga. Ukazavši na protivrje č nost izme đ u novih želja koje se ra đ aju i težnje za njihovom trenutnom realizacijom, koje ne može biti ostvarena, on je samo postavio problem, ali ga nije riješio. U ranom djetinjstvu dijete je potpuno zaokupljeno predmetom, i na č inom radnji s njim, njegovim funkcionalnim zna č enjem. I eto, ono je ovladalo nekim, istina još vrlo elementarnim, radnjama i može da ih izvodi samostalno. U tom trenutku dolazi do odvajanja djeteta od odraslog i dijete primje ć uje da ono djeluje kao odrasli. Fakti č ki, dijete je i ranije djelovalo kao odrasli, ali to nije primje ć ivalo. Ono je na predmet gledalo preko odraslog, "kao kroz staklo". U ovome mu, kako smo vidjeli, pomažu sami odrasli, koji djetetu ukazuju na to da ono djeluje "kao neko". Afekt se prenosi sa predmeta na č ovjeka, koji je dotle stajao iza predmeta. Zahvaljuju ć i ovome, odrasli i njihove radnje po č inju da predstavljaju obrazac za dijete.
L. I. Božovi č (1951) je pokazala da se krajem predškolskog uzrasta kod djeteta javljaju novi motivi. Ovi motivi dobijaju konkretan oblik želje da se po đ e u školu i po č ne da ostvaruje ozbiljna društveno važna i društveno vrednovana aktivnost. Za dijete ovo i jeste put ka zrelosti. Igra predstavlja aktivnost koja je tijesno povezana sa motivacionom sferom djeteta. U njoj dolazi do prvobitne emocionalno-aktivne orijentacije na smisao ljudske djelatnosti, javlja se saznanje o svom ograni č enom mjestu u sistemu odnosa odraslih i potrebada se bude odrastao. One tendencije na koje su ukazivali mnogi autori kao na tendencije koje leže u osnovi nastanka igre, u stvarnosti su rezultat razvoja u predškolskom uzrastu, a poseban zna č aj u tome ima igra uloga. Zna č aj igre se ne ograni č ava na pojavu sadržajno novih motiva aktivnosti i zadataka koji su s njima u vezi. Bitno je to da se u igri javlja nova psihološka forma motiva. Hipoteti č ki, mogli bismo zamisliti da se upravo u igri odvija prelazak od motiva koji imaju oblik nesvjesnih, afektivno obojenih neposrednih želja, ka motivima koji imaju oblik uopštenih namjera koje tek što nisu spoznate. Naravno, i drugi vidovi aktivnosti doprinose formiranju ovih novih potreba, ali ni u jednoj drugoj aktivnosti nema takvog emocionalno zasi ć enog uklju č ivanja u život odraslih, takvog aktivnog izdvajanja društvenih funkcija i smisla ljudske djelatnosti kao u igri.
Igra i prevazilaženje "saznajnog egocentrizma"
Za Ž. Pijažea, koji je istraživanju dje č ijeg mišljenja posvetio veliki broj eksperimentalnih istraživanja, "saznajni egocentrizam" predstavlja osnovno svojstvo mišljenja djece predškolskog uzrasta, od koga zavise sva ostala. Pod ovim Pijaže podrazumijeva nedovoljnu razgrani č enost vlastitog od drugih mogu ć ih gledišta, a otuda i fakti č ku dominaciju vlastitog gledišta. Problemu "saznajnog egocentrizma", mogu ć nostima njegovog prevazilaženja i prelaska mišljenja na viši stupanj razvoja posve ć ena su mnoga istraživanja. Proces prelaska na nivo mišljenja koji je karakteristi č an za predškolski period razvoja na više oblike vrlo je složen. Č ini nam se da izdvajanje odraslog kao obrasca radnje, do č ega dolazi na granici izme đ u ranog i predškolskog perioda razvoja, ve ć u sebi sadrži mogu ć nost za takav prelazak. Igra uloga dovodi do promjene u položaju djeteta – od individualnog i specifi č no dje č ijeg na novi položaj odraslog. Samo prihvatanje uloge od strane djeteta i, s ovim povezana, promjena zna č enja stvari koje se uvode u igru, omogu ć ava stalnu promjenu položaja.
me đ usobnog odnosa funkcionalnog i ontogenetskog razvoja. To je predmet posebnih istraživanja. U vezi sa razmatranjem problema o ulozi igre i intelektualnom razvoju djeteta, pomenu ć emo zanimljiva shvatanja Dž. Brunera. U ve ć spomenutom č lanku Bruner (1972) vrlo visoko ocjenjuje zna č aj manipulativnih igara kod najviših majmuna za razvoj intelektualne aktivnosti ovih životinja i č ak smatra da ove igre sadrže u sebi preduslove za kasniju upotrebu oru đ a. Naše gledanje na ovu vrstu manipulativnih igara ve ć smo iznijeli kad smo analizirali shvatanja Bojtendajka. U jednom od svojih kasnijih radova, Dž. Bruner (1975) eksperimentalno pokazuje zna č aj prethodnih manipulacija s materijalom (elementima oru đ a) za kasnije rješavanje intelektualnih zadataka. Djeci predškolskog uzrasta dat je standardan zadatak Kelerovog tipa na nivou prakti č ne inteligencije. Jedna grupa djece je prije rješavanja zadatka posmatrala kako eksperimentator sastavlja štapi ć e pomo ć u specijalne spone, druga se vježbala da samostalno pri č vrsti sponu na jedan od štapi ć a; tre ć a je posmatrala kako eksperimentator rješava zadatak u cjelini; č etvrtoj je pružena mogu ć nost da se igra s materijalima nezavisno od rješenja zadatka (da slobodno manipuliše materijalom); peta grupa uopšte nije vidjela materijal prije nego što joj je postavljen zadatak za rješavanje. Pokazalo se da je č etvrta igrovna grupa izvršila zadatak isto tako dobro kao i ona u kojoj su djeca posmatrala č itav proces rješavanja zadatka od strane eksperimentatora, i č ak mnogo bolje nego djeca u ostalim grupama. Na osnovu ovih vrlo zanimljivih eksperimenata, Bruner je visoko ocijenio zna č aj igre za intelektualni razvoj, jer se u procesu igre mogu javiti takve kombinacije materijala i takva orijentacija na njegiva svojstva koji mogu da dovedu do kasnijeg koriš ć enja ovog materijala kao oru đ a za rješavanje zadataka.
Igra i razvoj kontrole ponašanja U toku istraživanja igre bilo je ustanovljeno da svaka igra uloga sadrži u sebi skriveno pravilo i da razvoj igara uloga te č e od igara sa razvijenom igrovnom situacijom i skrivenim pravilima prema igrama sa gotovim pravilima i ulogama koje se iza njih kriju. Sve dobijene č injenice ubjedljivo svjedo č e da u igri dolazi do bitne promjene u ponašanju djeteta – ono postaje kontrolisano. Pod kontrolom ponašanja imamo u vidu
ponašanje koje se ostvaruje u skladu s obrascem (nezavisno od toga da li je on dat u vidu radnji drugog č ovjeka ili u vidu ve ć izdvojenog pravila) i kontroliše putem upore đ ivanja sa istim obrascem kao etalonom. Zaklju č uju ć i svoje istraživanje, A. V. Zaporožec piše: "Igra za predškolsko dijete predstavlja prvi dostupni oblik aktivnosti koji pretpostavlja svjesnu reprodukciju i usavršavanje novih pokreta. U tom smislu motori č ki razvoj predškolskog djeteta u igri predstavlja pravi prolog svjesnim fizi č kim vježbama školskog djeteta". Z. V. Manujljenko (1948) je obavila specijalno eksperimentalno istraživanje razvoja kontrole ponašanja. Predmet ovog istraživanja bila je sposobnost djeteta predškolskog uzrasta da namjerno ostane u nepomi č noj pozi. Dobijeni rezultati su slikovito pokazali da na svim uzrasnim grupama trajanje nepomi č ne poze i u situaciji ostvarivanja uloge premaša trajanje iste poze u uslovima neposrednog zadatka. Naro č ito je ova prednost velika kod djece od č etiri do šest godina, a krajem predškolskog uzrasta ona donekle oslabi. U č emu je stvar? Kakav je psihološki mehanizam ove posebne "magije" uloge? Veliki zna č aj nesumnjivo ima motivacija. Ostvarivanje uloge, pošto je emocionalno privla č no, stimulativno djeluje na izvršavanje radnji u kojima uloga nalazi svoje otjelotvorenje. Ukazivanje na motive ipak nije dovoljno. Nužno je otkriti onaj psihološki mehanizam preko koga motivi mogu da ostvare taj uticaj. Ima osnove za pretpostavku da pri ostvarivanju uloge obrazac ponašanja, koji se sadrži u ulozi, postaje istovremeno etalon sa kojim dijete samo upore đ uje svoje ponašanje, kontroliše ga. Dijete u igri kao da istovremeno ostvaruje dvije funkcije: s jedne strane, ono ostvaruje svoju ulogu, a sa druge, kontroliše svoje ponašanje. Kontrolu ponašanja ne karakteriše samo postojanje obrasca, ve ć i postojanje kontrole kod izvršavanja tog obrasca (ponašanja).
Pošto je sadržaj uloga, kako smo ve ć utvrdili, usredsre đ en na norme odnosa me đ u ljudima, tj. osnovni sadržaj igre predstavljaju norme ponašanja koje postoje me đ u odraslim ljudima, dijete u igri kao da prelazi u razvijeni svijet najviših oblika ljudske djelatnosti, u razvijeni svijet pravih me đ uljudskih odnosa. Norme koje se nalaze u osnovi me đ uljudskih odnosa postaju, zahvaljuju ć i igri, izvor razvoja morala samog djeteta. U tom smislu, zna č aj igre je teško procijeniti. Igra predstavlja školu morala, ali ne morala u predstavi, ve ć morala u akciji.
prekriti č ni ili strogi, č ime mogu naškoditi djetetovu samopouzdanju i kreativnosti.
Važno je poticati djetetovu znatiželju na prihvatljiv na č in bez pokoravanja, usmjeravati ih kako da postavljaju pitanja. Dijete koje se poti č e na kreativnost, vjerojatno ć e ostati takvo č itavog života i prilagoditi se svijetu koji se mijenja.
Kako razmišljaju mala djeca?
Konvergentno je mišljenje logi č no. Djeca prije nego što po č inju logi č no razmišljati (oko sedme godine) nisu konvergentni mislioci. Ali nisu ni divergentni. Oni su linearni mislioci, tj. priklone se rješenju koje im se prvo nametne, a to je obi č no ono koje se č ini to č nim. Kada upitate malo dijete što crta, vjerojatno ć e vam re ć i da je to ku ć a, no sutradan ć e mu to izgledati kao automobil, pa ć e re ć i da je baš to nacrtalo. Njihova tendencija mijenjanja navodi nas na pomisao da su mala djeca kreativni mislioci. (http://dira.forums- free.com/)
Osiguravanje razvoja inicijative Podsticanjem slobodnog istraživanja i eksperimentisanja, omogu ć avanjem aktivnosti koje dete preduzima na vlastitu inicijativu, odgovaranjem na de č ija pitanja, partnerstvom u igri.
Omogućivanjem razvoja vlastite efikasnosti – kompetentnosti Detetu treba omogu ć iti doživljaj uspeha u onom što radi kroz uvid da je nešto postiglo svojim vlastitim zalaganjem bez tu đ e pomo ć i i kroz pohvalu odraslog. Odrasla osoba treba da
naglašava unutrašnji ose ć aj uspeha pitanjem „ Šta ti misliš, da li je to dobro?“. Važnost pohvale bi bilo dobro minimizirati da dete ne bi postalo zavisno od mišljenja drugih i razvilo dominantnu spoljašnju motivaciju. Uspehe dece treba porediti individualno, u odnosu na njihov prošli put, a ne u odnosu na drugu decu.
Obezbeđivanje intelektualnog razvoja Bitno je detetu omogu ć iti igre „konkretnim“ materijalima: zrnca, plodovi, kamen č i ć i – za pravljenje gomilica, razdvajanje, slaganje, re đ anje; štapi ć i, krugovi, plo č ice nejednake veli č ine – za slaganje po redosledu, boji; voda, pesak – za merenje, presipanje, punjenje. Verbalno izražavanje de č ijih ose ć anja, potreba, mišljenja i pitanja se podržava i omogu ć ava pažljivim slušanjem deteta, upotrebom ispravnog govornog modela i davanjem detetu razumljivog odgovora. Slušna diskriminacija glasova, boga ć enje re č nika i re č enice se podsti č e govornim igrama.
Razvijanje kontrole impulsivnosti Kontrola impulsivnosti se obezbe đ uje stvaranjem navike deteta da razmisli pre nego što reaguje, da zastane, zadrži akciju koja mu se prva javi i da najpre proceni da li je ta reakcija ta č na ili prikladna.
Podsticanje mašte i kreativnosti Mašta i kreativnost se podsti č u davanjem ideja za variranje u igri, zahtevom da dete zamišlja kako još....., šta bi bilo kad bi se desilo/bilo.... Pri tome je važno pomo ć i detetu u odre đ ivanju granice izme đ u stvarnosti i mašte.
Obezbeđivanje razvoja kontrole emocija Podsticanjem deteta da prepoznaje, verbalno izražava svoje emocije i nalazi alternativna rešenja za njihovo ispoljavanje razvija se kontrola emocija. Upotreba socijalnih igara, jasno postavljanje granice prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja i objašnjenje zašto je nešto prihvatljivo, a nešto nije, tako đ e su veoma podsticajni.
Podsticanje simboličke igre Kroz igre pretvaranja deca mogu da uo č e raznolikost radnji odraslih u svakodnevnom životu i situacijama. Podsticajno je omogu ć iti raznolike i nove, nestereotipne uloge u igri, sa puno razli č itih materijala za igru.
trenutak za uklju č ivanje u šport, jer se time zadovoljavaju osnovne nagonske potrebe za kretanjem. Polazak u školu je važan korak u razvoju društvenih odnosa gdje dijete ulazi u novu, složeniju sredinu i pokazuje potrebu da zadovolji kriterije svojih vršnjaka. Bavljenje športom u tom smislu pozitivno utje č e, jer je dijete tako u društvu svojih vršnjaka. Pubertet je vrijeme spolnog sazrijevanja pa roditelji moraju biti pažljivi. Djeca naglo rastu, pa tako dolazi i do pove ć anja miši ć a, a to uzrokuje nespretnost. Fizi č ke i funkcionalne promjene u organizmu koje se doga đ aju tijekom puberteta, odražavaju se na sve faze djetetova života,a pogotovo na njegovo psihi č ko stanje. Reakcije su izražene pove ć anom uzbudljivoš ć u, razdražljivoš ć u i naglim promjenama raspoloženja. U djevoj č ica dolazi do pojave menarhe –prva menstruacija, koja bitno utje č e na psihofizi č ki i športski razvoj. U ovom razboblju, mladi po č inju napornije trenirati ili jednostavno prestaju sa ozbiljnijem radom u športu.
U razdoblju mladenaštva-adolescencije ( od 15. do 19. godine ), glavna zna č ajka je izbor vrste školskog usmjeravanja i školovanja za zanimanje. Istaknuta je uloga akceleracije, tj. ubrzanja tempa i povišene razine fizi č kog razvoja. Funcionalne sposobnosti su na dosta visokoj razini. Emocionalni razvoj je ja č e izražen u obliku frustracija, buntovništva, razdražljivosti i sli č no. U športskom razvoju mladi tijekom tog razdoblja pokazuju svu snagu svog talenta i velike mogu ć nosti optere ć enja.
Nakon faze adolescencije dolazi faza rane zrelosti ( od 20. do 30. godine ) č ije trajanje ovisi o športašu, vrsti športa i športskoj disciplini. Tako je za neke športaše 25. godina života završetak njihove karijere ( plivanje, klizanje, gimnastika... ), a za druge najbolja godina postizanja vrhunskih športskih rezultata ( športske igre ). Roditelj u toj fazi nije toliko potreban, više je kao životni savjetnik ili kao športski navija č.
Kao zaklju č ak može se re ć i da roditelj u svojoj potpori mora voditi ra č una o dinami č nosti djetetova razvoja, kako bi lakše mogao pratiti djetetove uspjehe odnosno poraze. Svako dijete bi se trebalo baviti nekom športskom aktivnoš ć u jer ona ga ja č a fizi č ki i psihi č ki. (http://www.dijete.net/)
Utjecaj oca na razvoj djeteta
O č evi mogu imati snažan utjecaj na svoju djecu, iako prema znanstvenim istraživanjima op ć enito manje sudjeluju u roditeljstvu od majki. Interakcija o č eva s djecom je više tjelesna i motori č ki aktivnija, nego ona majke i djeteta, jer majke koriste više verbalne nego fizi č ke oblike interakcije. O č evi i majke imaju izrazito razli č ite stilove komunikacije pa
majke u odnosu s djecom više nastoje uspostaviti emocionalnu vezu, dok o č evi više žele dominirati. O č evi pristupaju djeci na druga č iji na č in nego majke. Č ak i o č evi koji preuzimaju ve ć inu brige za dijete, č ine to na druga č iji na č in od majki. O č evi daju najve ć i doprinos kroz igru. U igri s djecom, o č evi se više koncentriraju na fizi č ku igru (bacanje u zrak, škakljanje, sportovi), op ć enito su manje usmjereni na verbalno, a više na taktilno za vrijeme igre. O č evi op ć enito imaju razigraniji pristup djeci te od njih o č ekuju intenzivniji odgovor, a č ini se da ga i dobivaju - č ak i vrlo mala djeca na o č eve reagiraju razigranijim, vedrijim licem i šire otvorenim o č ima. Sukladno razli č itim stilovima majki i o č eva u opho đ enju s djecom, djeca stvaraju i razli č ite oblike privrženost prema o č evima, odnosno majkama - u stresnim situacijama djeca ć e iskazati ve ć u potrebu za maj č inom nego za o č evom zaštitom.
Spolni identitet
Spolno odre đ ene uloge majke i oca vrlo su vjerojatno rezultat njihovih zada ć a i odgovornosti koje su imali još u plemenskim zajednicama. Majke su bile zadužene za brigu o djeci, skupljanje plodova, pripravu hrane i održavanje doma ć instva, a o č evi za lov i zaštitu obitelji. Spolni stereotipi održali su se i do danas unato č č injenici kako je obitelj evoluirala.
Tako se i danas u mnogim društvima još uvijek djevoj č ice poti č u na igru lutkama (priprema za preuzimanje uloge budu ć e majke), a dje č aci se više ohrabruju u tjelesnim aktivnostima i grubljim motori č kim igrama. Č ini se da o č eve više brine ho ć e li im sin biti muževan, a k ć i ženstvena, dok majke podjednako postupaju sa djecom oba spola. O č eve više brine ponaša im se dijete prikladno odre đ enom spolu. Otac ć e, č eš ć e nego majka, istaknuti dje č aku da njegovo ponašanje jest ili nije u skladu s odgovaraju ć im spolnim stereotipom. O č evi utje č u na usvajanje spolnih uloga kod djevoj č ica odobravanjem majke kao odgovaraju ć eg modela za spolno vezana ponašanja te izravnim poticanjem djevoj č ica na ženstveno ponašanje. O č ev se utjecaj nastavlja i u kasnijem dobu, a odnosi sa muškarcima ovise više o ranom odnosu s ocem nego s majkom.
Kako je to danas?
Danas o č evi sve više postaju ravnopravni roditeljski partneri majkama prvenstveno zbog društvenih promjena koje su se dogodile. Dok je u prošlosti dobar otac kao jedini hranitelj
njegovim strepnjama i težnjama: mora u potpunosti priznati njegove teškoce, istovremeno ukazujuci na rješenje problema koji ga uznemiravaju.
Pri č a mora biti povezana sa svim aspektima licnosti djeteta i to bez nipodaštavanja, vec naprotiv priznajuci svu ozbiljnost njegovih neprilika. Odrasli koji prica pricu izmišljajuci je sam, mora biti svjestan svojih rijeci i mora pratiti reakcije djeteta. Sadržaj price bira se i u trenutku usmjerava prema djetetovom raspoloženju.
U bajkama i pricama za djecu kao i kasnije u dobrom stripu ili filmu nalazi se gradja koja odgovara nesvjesnim pritiscima koz koje dijete prolazi i koja se postepeno uklapa u svjesne fantazije i postaje dostupna djetetovom umu. Mnogi roditelji vjeruju da djetetu treba davati samo svjesnu realnosti ili prijatne slike koje ispunjavaju želje - da ga treba izložiti samo svjesnoj strani stvari. No, takva jednostavna ishrana duha hrani samo na jednostran nacin, a stvarni život nije u cjelosti svijetao. Postoji veoma prošireno odbijanje da se djeci dozvoli da saznaju kako veliki dio onoga što u životu ide loše potice od same naše prirode. Agresivno, asocijalno, sebi č no ponašanje pokrenuto je gnjevom ili strahovanjem koje ima svoj uzrok. Kao i sve i ove pojave treba razumjeti i prona ć i njihov smisao. Medutim, umjesto toga roditelji cesto svaku agresivnost ili asocijalnost prezentuje djetetu kao moralno neispravan cin. Iako sami znaju da je recimo nemoralno ne suprostaviti se zlu ukoliko je to moguce, oni jednostavno prezentuju likove i dogadaje.
Likovi u bajkama nisu ambivalentni - nisu istovremeno i dobri i zli, kao što je to vecina ljudi u stvarnosti. Licnost je ili dobra ili zla baš da bi se veštackom polarizacijom koja odgovara duhu djeteta razriješile neke moralne dileme. U bajci dijete susrece motiv da recimo junak ubija aždaju ili da vejštica ipak strada. Zlo koje nije lišeno svojih privlacnosti, koje simboliše mocni džin ili zmaj, lukava vještica , zli carobnjak, samo je privremeno premocno. kažnjavanje zlocinaca uslov je ne samo za lekciju iz morala vec je i pitanje opstanka. Život ne bi imao smisla ako bi bio cista stihija i prepuštanje okolnostima. Znaci, mora se napraviti razlika izmedu dobra i zla, izmedu onog koji ugrožava i onog koji pokušava to da sprijeci. U bajkama je jedan brat glup i zadrt, drugi pametan i sposoban, jedna sestra je lijepa i dobra, druga je ružna i podla. Postavljanje suprotnih karaktera daje alternativu u smislu opredjeljenja: hocemo li biti dobri ili podli. Medutim, ovo nije samo poucno-opominjuceg karaktera u stilu ''zlo se ipak ne isplati'' vec pozitivni junak ima vecu
privlacnost od negativnog, tako da se dijete sprema da u zrelije doba kada shvati stvarne ljude može da osjeti velicinu i zadovoljstvo u humanosti, dobroti, stvaranju. Jer oni koji razaraju cak i ako naizgled ne bivaju poraženi u odnosu na cilj koji sebi postave, poraženi su uskošcu svoja duha i unutrašnjom nesrecom.
Dijete se sprema za opredjeljenje da bude dobro jer je sama covjekova priroda, jer je ono što on stvarno jeste i najveca sreca i najvece breme. Ima i bajki u kojima junak na prevaru dolazi do uspijeha. Njihova vrijednost svako nije u snazi identifikacije (ti likovi obicno i nisu prikazani u narocito privlacnom svijetu kao npr.: ''Macak u č izmama'') vec su priprema za realni život gdje se baš oni koji se jako osjecaju beznacajnim iz straha da od njih nikad ništa nece ispasti, na prevaru domognu neocekivanog uspjeha ili moci.
Sretni život koji su princ i princeza proživjeli dovijeka uci da je uspostavljanje trajne zadovoljavajuce veze sa drugom osobom moguce, ali naravno put do ovoga stanja trnovit je i naporan. U bajkama se ne govori opširno o radosti i sreci zaljubljenih kao što se govori opširno o teškocama kroz koje su prošli. Možda je iskustvo srece kratkotrajno za takvu ispovjest. A možda je i sutanje o tajni ljubavi konacno i neophodno. Rijeci nisu vicne da izraze dubinu tajne koju osjecaju zaljubljeni.
Č isti č in ljubavi trijumfuje, a rije č i ostaju pobijedjene. Da bi se postigla emocionalna bezbjednost i zadovoljsto potrebna je zrelost licnosti, a ona nije data na rodenju kao crna kosa ili plave oci vec je proizvod borbe snaga života i snaga smrti od samog rodjenja pa nadalje.
Bezbjedno mjesto u svijetu može se naci kao proizvod unutrašnjeg pouzdanja u sebe i svoju vrijednost, ali ono može biti i rezultat bježanja od sopstvenog haosa u masu slicnih pojedinaca. Usamljeni pojedinac koji uspjeva do osmisli svoj život u stvaranju neceg, veci je junak od onoga koji u grupi pobjeduje. Junak bajke neko vrijeme ide sam, pomažu mu životinje, priroda...on uci da pipa u mraku, da osluškuje, razmišlja. On uci da se necemu posveti, da bude veliki i kada je sam i da se ne da prevariti:Vladari i mudraci ne poklanjaju srecu, ona se osvaja samo putem ljubavi.
Promena identifikacije omogucava djetetu da jednu istu bajku u razlicitim periodima života shvati na nacin koji mu najviše odgovara.
