Obuka neplivača i spašavanje, Vežbe od Predškolska pedagogija

Preuzmite Obuka neplivača i spašavanje i više Vežbe u PDF od Predškolska pedagogija samo na Docsity!

PRAVILA PLIVANJA

UVOD

Plivanje se ubraja među najzdravije sportove. To nije mišljenje samo sportske medicine, već se temelji velikim dijelom na fizičkim svojstvima vode i njenom djelovanju na organizam čovjeka. Voda kao element ima tisuću puta veću gustoću nego zrak. Samim time svaki pokret u ovom fluidu se mora izvoditi protiv nesrazmjerno većeg otpora. Ovaj prirodni otpor u vodi smanjuje rizik od povreda, dok istovremeno iziskuje povećani napor ljudskog organizma, a time vodi ka višestrukoj potrošnji energije i naravno odgovarajućoj potrošnji kalorija. U vodi naše tijelo čini jednu sedminu naše tjelesne težine na suhom. Voda nas štiti od povrede zglobova, a ima i veliku prednost za ljude s prekomjernom tjelesnom težinom, trudnice i starije osobe. Voda neprestano vrši pritisak na tijelo, steže krvne puteve na površinskim dijelovima kože i potiskuje krv nazad prema grudnom košu. Srce stoga mora odgovarajuće reagirati, a to je odgovarajući potisak krvi nazad. Samim tim voda doprinosi:

• Volumen ili zapremina srca se povećava,
• Frekvencija srca se snižava,
• Srce radi ekonomičnije,
• Pritisak vode čini udisaj teži, što simulira i doprinosi razvoju muskulature dišnih puteva

S vremenom se vrhunsko plivanje odvojilo od rekreativnog. Osnovana je svjetska plivačka organizacija (FINA) te su se uvela brojna pravila, razvile tehnike plivanja kao i oprema za plivanje. U tekstu koji slijedi upoznati ćemo pravila kojih se plivači moraju pridržavati na natjecanjima, tko su službene osobe koje zapisuju rezultate, paze na ispravnost izvođenja tehnike te niz drugih stvari koje su potrebne za regularno održavanje natjecanja. Spomenut ćemo i dimenzije bazena, dubinu bazena, razmak između pruga i ostale specifičnosti koje se moraju ispuniti kako bi svaki plivač imao jednake uvijete za ostvarenje najboljih rezultata.

SLUŽBENE OSOBE

Službene osobe na natjecanjima su:

• Vrhovni sudac
• Kontrolor rezultata
• Starter
• Suci na okretu
• Suci stila
• Mjeritelji vremena
• Suci na cilju
• Zapisnički stol

Vrhovni sudac Vrhovni sudac ima punu kontrolu i nadzor nad svim službenim osobama, odobrava njihovo imenovanje i upućuje ih u vezi svih posebnih detalja i pravila koja se odnose na natjecanje. On mora podržavati sva pravila i odluke FINA-e i odlučiti o svim pitanjima u vezi provođenja trenutnog natjecanja, discipline ili trke, čije precizno tumačenje nije pokriveno pravilima. Vrhovni sudac može intervenirati u bilo kojem trenutku natjecanja da bi osigurao da se pravila FINA-e provode i odlučuje o svim primjedbama u vezi discipline koja je u toku. Kada se koriste suci na cilju, a nema po tri digitalna sata na svakoj pruzi, Vrhovni sudac će odrediti redoslijed kada je to potrebno. Osigurat će da svi suci potrebni za provođenje natjecanja budu na svojim mjestima. Može imenovati zamjene za svakoga tko je odsutan, nesposoban za djelovanje i neefikasan. Također, može odrediti dodatne suce ako to smatra potrebnim. Na početku svake trke vrhovni sudac će serijom kratkih zvižduka pozvati plivače da skinu svu odjeću osim plivačke odjeće, nakon čega će im dugim zviždukom označiti da moraju zauzeti svoja mjesta na startnom bloku (odnosno, za leđni stil i mješovite štafete da odmah uđu u vodu). Drugim dugim zviždukom nalaže plivačima leđnog stila i mješovitih štafeta da odmah zauzmu startni položaj. Kad su plivači i suci pripremljeni za start, vrhovni sudac će ispruženom rukom pokazati prema starteru, označavajući da su plivači pod kontrolom startera. Ruka ostaje u ispruženom položaju sve dok nije dan znak za start. Vrhovni je sudac ovlašten diskvalificirati svakog plivača za bilo koji prekršaj pravila koji je osobno uočio. Isto tako može diskvalificirati svakog plivača zbog bilo kojeg prekršaja o kojem su ga izvijestili drugi ovlašteni suci. Sve diskvalifikacije su u nadležnosti vrhovnog suca.

Kontrolor rezultata Kontrolor rezultata mora nadgledati proces automatskog mjerenja vremena i pregledavati bilježenje rezervnog (backup) vremena.Odgovoran je za provjeru rezultata ispisanih na računalu_._ Ispise vremena izmjena štafeta i prijavu svakog ranijeg starta vrhovnom sucu također pregledava kontrolor rezultata. Kontrolor rezultata može pregledavati snimku koja se koristi za backup mjerenje kako bi potvrdio raniju izmjenu u štafetama. Kontrolira odjave nakon utrka ili finala , unosi rezultate na službene obrasce, ispisuje sve nove, postignute rekorde i bilježi rezultate gdje je to potrebno.

Starter Starter ima potpunu kontrolu nad plivačima od trenutka kada mu ih prepusti vrhovni sudac do početka trke. Prijavit će vrhovnom sucu plivača zbog odugovlačenja na startu, zbog namjernog neizvršavanja naredbe ili za bilo kakvo nedolično ponašanje na startu, ali samo

vrhovni sudac može diskvalificirati plivača za takvo otezanje, namjernu neposlušnost ili nedolično ponašanje. Ovlašten je da odluči da li je start ispravan, no odluka vrhovnog suca je konačna. Za vrijeme davanja starta, starter će stajati sa strane plivališta na približno pet metara od startnog ruba bazena, tako da mjeritelji mogu vidjeti i/ili čuti, a plivači čuti signal.

Suci na okretu Po jedan sudac na okretu određuje se za svaku prugu na svakoj strani bazena. Svaki sudac na okretu provjerava da li plivači postupaju u skladu s pravilima za okret, od početka posljednjeg zaveslaja prije nego dotaknu okretište, pa do završetka prvog zaveslaja nakon okretanja. Suci na okretu na startnoj strani bazena provjeravaju da li plivači postupaju u skladu s odgovarajućim pravilima od starta do završetka prvog zaveslaja. Suci na okretu na ciljnoj strani bazena provjeravaju također da li plivači završavaju trku u skladu s odgovarajućim pravilima. U pojedinačnim disciplinama od 800 i 1500 metara, svaki sudac na okretu, će na okretu registrirati broj preplivanih dionica za plivača u njegovoj pruzi i obavještavat će plivača o broju preostalih dionica, pokazujući mu "kartone brojača dionica". Može se koristiti i polu automatska oprema, uključujući i podvodno prikazivanje. Svaki Sudac na ciljnoj strani bazena dati će signal upozorenja kada plivač u njegovoj pruzi treba još isplivati dvije dužine bazena plus pet metara do kraja u pojedinačnoj disciplini od 800 i 1500 metara. Signal se može ponavljati nakon okreta i to dok plivač ne pređe oznaku za pet metara na pruzi. Signal se može dati zviždaljkom ili zvonom. Sudac na startnoj strani bazena odlučit će, u disciplinama štafeta, da li je plivač koji starta u dodiru sa startnim blokom dok dolazeći plivač dodiruje zid. Suci na okretu će o svakoj povredi pravila izvijestiti na potpisanom listiću, navodeći disciplinu, broj pruge i pogrešku koja je napravljena te predati listić glavnom sucu okreta, koji će ga odmah proslijediti vrhovnom sucu. Glavni sudac na okretu osigurava da suci na okretu obavljaju svoju dužnost tijekom natjecanja. Također, zaprima prijave sudaca na okretu ako se dogodila bilo kakva povreda pravila i odmah o tome izvještava vrhovnog suca.

Suci stila Suci stila nalaze se s obje strane bazena. Osiguravaju da se poštuju pravila za tehniku koja se u toj disciplini pliva, te nadgledaju okrete i ulazak u cilj kako bi pomogli sucima okreta. Suci stila o svakoj povredi pravila izvještavaju vrhovnog suca na potpisanom listiću, navodeći disciplinu, broj pruge i počinjenu pogrešku.

Mjeritelji vremena i glavni mjeritelj Glavni mjeritelj određuje svim mjeriteljima mjesta gdje će sjediti i pruge za koje su odgovorni. Trebaju biti tri mjerioca za svaku prugu. Ako se ne koristi Automatski uređaj za suđenje, trebaju biti određena dva dodatna mjerioca, od kojih svaki treba zamijeniti mjeritelja čija štoperica nije startala ili se zaustavila za vrijeme trke, ili mjeritelja koji iz bilo kojih drugih razloga nije u mogućnosti mjeriti vrijeme. Kada se koriste tri štoperice po pruzi, konačno vrijeme i poredak određuju se po izmjerenom vremenu. Glavni mjeritelj sakuplja od svih mjeritelja kartone s upisanim vremenima i, ako je potrebno, provjerava njihove štoperice. Ubilježit će ili provjeriti na kartonu službeno vrijeme za svaku prugu.

START

Start utrke u slobodnom, prsnom, leptir i mješovitom plivanju izvodi se skokom u vodu. Na dugi zvižduk vrhovnog suca plivači će stupiti na startnu platformu i tamo ostati. Na starterovu zapovijed: "na svoja mjesta" ("take your marks”), plivači moraju odmah zauzeti startni položaj, s najmanje jednim stopalom na prednjem djelu startne platforme. Položaj ruku nije bitan. Kad se svi plivači potpuno umire, starter će dati znak za start. Start u leđnom plivanju i mješovitoj štafeti izvodi se iz vode. Na prvi dugi zvižduk vrhovnog suca, plivači trebaju odmah skočiti u vodu. Na drugi dugi zvižduk vrhovnog suca plivači trebaju zauzeti startni položaj bez nepotrebnog otezanja. Kad svi plivači zauzmu svoje startne položaje starter će dati zapovijed "na svoja mjesta” ("take your marks"). Kad se svi plivači potpuno umire, starter će dati startni signal. Na Olimpijskim igrama, Svjetskim prvenstvima i drugim priredbama FINA-e, zapovijed "na svoja mjesta" ("take your marks") mora biti na engleskom, a startni znak posredstvom više zvučnika postavljenih uz svaku startnu platformu. Svaki plivač koji starta prije nego je dan startni signal biti će diskvalificiran. Ako se startni znak oglasi prije nego što je proglašena diskvalifikacija, trka se nastavlja, a plivač ili plivači će biti diskvalificirani po završetku utrke. Ako se diskvalifikacija proglasi prije nego je dan startni znak, znak se neće dati, već će se ostali plivači pozvati natrag, a start počinje ponovo. Ponovljeni start započinje tako da Vrhovni sudac dugim zviždukom označi početak startne procedure (s drugim zviždukom u leđnom).

STILOVI PLIVANJA

Razlikujemo 4 osnovne tehnike plivanja:

• kraul (slobodni stil),
• leđno,
• prsno,
• delfin Svaka tehnika ima svoja pravila odnosno konvencije kojih se plivač mora pridržavati prilikom izvođenja. Ako se ta pravila prekrše tada sudac za tehniku signalizira da je došlo do povrede pravila te se sukladno tim plivač diskvalificira. U nastavku ćemo vidjeti koja su to pravila za posebne tehnike. Mješovito plivanje ćemo također spomenuti kao plivačku disciplinu.

Slobodni stil (kraul) Slobodni stil znači da u disciplini koja je tako naznačena plivač smije plivati bilo kojim načinom plivanja. Izuzetak je u mješovitom plivanju i mješovitoj štafeti, gdje slobodni stil znači svaki način plivanja, osim leđnog, prsnog ili leptir plivanja. Neki dio tijela plivača mora dotaknuti zid nakon isplivane svake dionice i na kraju utrke. U svakom trenutku utrke određeni dio tijela mora probijati površinu vode, osim što je dopušteno da plivač bude potpuno uronjen za vrijeme okreta, te u dužini ne većoj od 15 metara poslije starta i svakog okreta. Do te točke glava mora probiti površinu vode.

Leđno Prije startnog znaka plivači će se u vodi poredati licem prema zidu, držeći se objema rukama za startne hvataljke. Stajanje u ili na preljevnom žlijebu, ili obuhvaćanje nožnim prstima preljevnog žlijeba je zabranjeno. Nakon startnog znaka i nakon okreta plivač će se odgurnuti i plivati na leđima za vrijeme čitave utrke, osim kada izvodi okret. Normalni položaj na leđima podrazumijeva zakretanje tijela sve do, ali ne i uključujući, 90 stupnjeva od horizontalne ravnine. Položaj glave nije važan. Neki dio tijela plivača mora probijati površinu vode za vrijeme čitave trke. Plivaču je dozvoljeno ronjenje za vrijeme izvršenja okreta i pri ulasku u cilj i to u duljini ne većoj od 15 metara nakon starta i svakog okreta. Kod izvođenja okreta plivač mora nekim dijelom tijela dodirnuti zid u svojoj pruzi. Za vrijeme izvođenja okreta ramena se mogu zakrenuti preko vertikalne ravnine do prsnog položaja, nakon čega plivač može jednim kontinuiranim zaveslajem jednom ili istovremeno s dvije ruke započeti okret. Plivač se mora vratiti u leđni položaj nakon napuštanja zida. Pri završetku trke plivač mora dodirnuti zid dok je u leđnom položaju u svojoj pruzi.

Prsno Nakon starta i nakon svakog okreta, plivač može napraviti jedan kompletan zaveslaj rukama sve do nogu za vrijeme čega je dozvoljeno da bude potpuno uronjen u vodu. Jedan leptir udarac nogama dozvoljen je za vrijeme prvog zaveslaja rukama, a prati ga prsni udarac nogama. Od početka prvog zaveslaja rukama nakon starta i nakon svakog okreta tijelo mora biti u prsnom položaju. Ni u jednom trenutku nije dopušteno okretanje na leđa. Od starta i kroz čitavu utrku potpuni ciklus zaveslaja sastoji se od jednog zaveslaja rukama i jednog udarca nogama, u tom redoslijedu. Svi pokreti ruku moraju biti istovremeni i u istoj horizontalnoj ravnini bez naizmjeničnih pokreta.

SVJETSKI REKORDI

Za svjetske rekorde u 50 metarskim bazenima uzimaju se u obzir sljedeće daljine i stilovi:

• Slobodni stil: 50, 100, 200, 400, 800 i 1500 metara
• Leđno: 50, 100 i 200 metara
• Prsno: 50, 100 i 200 metara
• Leptir: 50, 100 i 200 metara
• Mješovito: 200 i 400 metara
• Štafeta slobodnog stila: 4 x 100 i 4 x 200 metara
• Mješovita štafeta: 4 x 100 metara Svjetski rekordi u 25 metarskim bazenima uzimaju se u obzir u sljedećim stilovima i daljinama:
• Slobodni stil: 50, 100, 200, 400, 800 i 1500 metara
• Leđno: 50, 100 i 200 metara
• Prsno: 50, 100 i 200 metara
• Leptir: 50, 100 i 200 metara
• Mješovito: 100, 200 i 400 metara
• Štafete slobodnog stila: 4 x 100 i 4 x 200 metara
• Mješovite štafete: 4 x 100 metara

OLIMPIJSKE IGRE

Olimpijske igre se smatraju najvažnije i najveće natjecanje za svakog plivača. Plivačko natjecanje na Olimpijskim igrama se održava u 50 metarskom bazenu u sljedećim disciplinama za žene i muškarce:

• Slobodni stil: 50, 100, 200, 400, 800 metara (samo žene) i 1500 metara (samo muškarci)
• Leđno: 100 i 200 metara
• Prsno: 100 i 200 metara
• Leptir: 100 i 200 metara
• Mješovito: 200 i 400 metara
• Štafeta slobodnog stila: 4 x 100 i 4 x 200 metara
• Mješovita štafeta: 4 x 100 metara
• Daljinsko plivanje 10km

TEHNIČKE KARAKTERISTIKE NATJECANJA

Dužina bazena 50 metara: Ako se na startnoj ili, dodatno, na okretišnoj strani koriste dodirne ploče automatskog uređaja za mjerenje, bazen mora biti takove dužine, koja osigurava traženu razdaljinu od 50 metara između dviju ploče. 25 metara : Ako se na startnoj ili, dodatno, na okretišnoj strani koriste dodirne ploče automatskog uređaja za mjerenje, bazen mora biti dužine koja osigurava traženu razdaljinu od 25 metara između dviju ploče.

Dubina Na dijelu bazena gdje su startne platforme, i to 1 do najmanje 6 metara od rubnog zida, zahtijeva se minimalna dubina od 1.35 metara. U ostalim dijelovima bazena minimalna dubina je 1 metar

Pruge Pruge moraju biti najmanje 2.5 metara širine, s prostorima od najmanje 0.2 metra izvan prve i zadnje pruge

Pružna užad Pružna užad mora se protezati čitavom dužinom bazena, osigurana na krajevima sa sidrenim kukama usađenim u krajnje zidove. Svako pružno uže sastoji se od plovaka postavljenih od kraja do kraja i minimalnog promjera 0.05 metara do maksimalnog 0. metara. Boja plovaka u dužini od 5.0 metara od svakog kraja bazena mora se razlikovati od boje ostalih plovaka. Ne može biti više od jednog pružnog užeta između dvije pruge. Užad mora biti čvrsto zategnuta. Na 15.0 metara od svakog rubnog zida plovci se moraju razlikovati po boji od susjednih plovaka. U 50 metarskim bazenima plovci moraju jasno označavati oznaku za 25 metara. Brojevi pruga izrađeni od mekog materijala mogu biti postavljeni na pružnu užad na oba kraja bazena.

Startne platforme Startne platforme moraju biti čvrste i bez učinka odskočne daske. Visina platforme mora biti od 0.5 do 0.75 metara iznad površine vode. Gornja ploha mora biti minimalno 0.5 x 0. metara i pokrivena hrapavim materijalom. Maksimalni nagib ne može biti veći od 10°. Platforma mora biti tako konstruirana, da omogući plivaču hvatanje kod starta s prednje i s bočnih strana. Hvatišta za leđni start trebaju biti od 0.3 do 0.6 metara od vodene površine, bilo da su horizontalna ili vertikalna. Ona moraju biti paralelna s površinom zida i ne smiju stršiti iz zida. Kad su postavljene startne platforme, dubina vode na 1.0 do 6.0 metara od zida mora biti najmanje 1.35 metra. Elektronski monitori mogu biti ugrađeni ispod blokova. Bljeskanje nije dozvoljeno. Oznake se ne smiju pomicati za vrijeme leđnog starta.

Temperatura vode Temperatura vode mora biti 25–28 Celzijusa. Za vrijeme natjecanja vodu treba održavati na stalnoj razini, bez značajnih strujanja

SPAŠAVANJE UTOPLJENIKA

UVOD

Utapanje - naziv za akutno gušenje izazvano prisustvom tekućine u dišnim putovima zbog koje organizam trpi od akutnog nedostatka kisika (hipoksije) jer zrak ne dospijeva u pluća.

Početna faza utapanja manifestira se refleksnim zaustavljanjem disanja da se spriječi ulaženje tekućine u pluća. Prati je gubitak svijesti zbog hipoksije. U sljedećoj fazi, koja može trajati od 2 do 5 minuta, disanje se obnavlja uz masovno prodiranje vode u pluća. Poslije toga disanje se definitivno zaustavlja i nastupa smrt.

Utapanje može nastati uslijed više razloga. Najučestaliji razlozi utapanja su:

• plivački zamor,
• grčevi,
• panika,
• opstrukcija dišnih puteva (najučestalije zbog gutanja vode),
• infarkt,
• moždano krvarenje plivača,
• konzumiranja velikih količina alkoholnih pića prije ulaska u vodu,
• povrede kralježnice i glave tijekom skoka u vodu

U sljedećim poglavljima, obrađivat će se spašavanje utopljenika, te pomoć umornom plivaču. Biti će objašnjeni svi segmenti spašavanja kako umornog plivača, tako i utopljenika kroz sve segmente spašavanja:

• uočavanje i plivanje do utopljenika
• prihvat utopljenika
• transport utopljenika
• priprema za prvu pomoć
• prva pomoć i reanimacija utopljenika

Osim navedenih segmenata, raspravljat će se i o različitim tehnikama transporta umornog plivača ili utopljenika, različitim načinima prihvata umornog plivača ili utopljenika, te o specifičnim situacijama u kojima se utapljanje može dogoditi.

SPAŠAVANJE UTOPLJENIKA

Spašavanju utopljenika se mora pribjeći vrlo oprezno, jer za razliku od umornog plivača, utopljenik paniči, u potpunosti je izbezumljen, nije svjestan svog položaja i svojih pokreta, stoga reakcije utopljenika mogu biti izrazito nepredvidive i u ponekim situacijama opasne.

Bez obzira u kakvoj se specifičnoj situaciji utopljenik nalazi, prihvat i spašavanje

utopljenika moraju biti provedeni na vrlo oprezan i unaprijed promišljen način. Iako će

uvelike ovisiti o situaciji, u većini slučajeva bi trebalo izbjegavati neposredan kontakt s utopljenikom. Osobi koja se utapala obavezno se mora pozvati hitna pomoć i naglasiti da se radi o osobi koja se utapala, jer takve osobe gotovo uvijek se nagutaju vode, te ta voda nerijetko završi u plućima, što može izazvati zdravstvene probleme s vremenskim odmakom. Stoga je jako važno pozvati adekvatno osoblje, da zbrinu utopljenika, jer on može biti budan i svjestan, te izgledati apsolutno u redu, ali posljedice gutanja veće količine vode mogu izazvati probleme s disanjem, te gušanje može nastupiti i nekoliko sati nakon izlaska iz vode.

SPAŠAVANJE UTOPLJENIKA U BLIZINI OBALE

Nalazi li se utopljenik u blizini obale spasitelj mu nastoji pružiti ruku ili mu dodati neki predmet, a da se sam, pritom uhvati za neki čvrsti oslonac. U takvim slučajevima može se upotrijebiti bilo koji predmet (grana, veslo, konopac, dio odjeće, ručnik i sl.). Ako je predmet koji se pruža utopljeniku prekratak, onda se taj predmet baca utopljeniku, kako bi se on uhvatio za njega. Spasitelj treba što prije skinuti odjeću, ući u vodu i preko dobačenog premeta vući utopljenika prema obali.

Na mjestima gdje je organizirana služba spašavanja postoje razne naprave i rekviziti, koji se dobacuju unesrećenom (koluti ili plutače).

SPAŠAVANJE UTOPLJENIKA NA OTVORENIM VODENIM POVRŠINAMA

Kod svih nesreća koje se događaju dalje od obale, na otvorenim vodenim površinama, treba nastojati da se u spašavanju koristi čamac. Utopljeniku koji se bori za svoj život pruža se veslo, konopac, motka ili neki drugi prikladan predmet. Utopljeniku se čamcem prilazi krmom, a ne bokom. Plivanjem se spašava utopljenik samo u slučaju kada je pomoć s obale ili čamca nemoguća!! Ako je spasitelj odjeven, prije skoka ili ulaska u vodu mudro je skinuti sve dijelove odjeće koji bi mogli otežati spašavanje. Prije skoka u vodu spasitelj mora imati pred očima poziciju utopljenika. Tek kad je siguran da zna kojim smjerom treba krenuti, spasitelj skače u vodu na noge. Ako obala nije strma nema potrebe za skokom. Nakon otiskivanje od obale spasitelj pliva najbržim načinom imajući utopljenika stalno u vidnom polju. Spašavanje plivanjem najteži je način spašavanja. Postupak je rizičan i opasan. Tijekom približavanja utopljeniku spasitelj mora biti jako oprezan, a u prvoj fazi spašavanja mora dobro procijeniti situaciju. Spasitelj mora biti priseban, odlučan, odvažan i ustrajan. Mora biti dobra plivač i mora poznavati osnove spašavanje u vodi.

Stoga je dobro da spasitelj prije polaska uzme sa sobom neki plutajući predmet. Međutim, ako ništa ne stoji na raspolaganju spasitelju tada je situacija spašavanja utopljenika iznimno složena. Utopljenik instinktivno hvata sve oko sebe, pa će tako jedva dočekati da svom silinom zgrabi spasitelja koji mu dolazi u pomoć. Utopljenik u tim trenucima ne razmišlja, već se bori za goli život. Izuzetak čini spašavanje male djece koja ne mogu ugroziti život spasitelja. Dogodi li se da je utopljenik snažan i agresivan najbolje je samo plivati oko njega i čekati da se umori i da agresivnost popusti. Kada spasitelj procjeni da je nastupio trenutak kada se može približiti utopljeniku čini to S LEĐA. Nakon prilaska utopljeniku pruža mu se predmet koji smo ponijeli sa sobom. Važno je da ne pružamo ruku već se kontakt s utopljenikom ostvaruje isključivo posrednim putem. Do utopljenika se može prići i ronjenjem. Naravno, prilazimo uvijek s leđa, tako da utopljenik ne bi pokvario naše planove. Potrebno je zaroniti i lagano rukom pogurnuti utopljenikova leđa, pružajući mu pritom mogućnost da dođe do zraka. Pokuša li se utopljenik uhvatiti za spasitelja, ovaj treba brzo reagirati odguravanjem od njega. Ni po koju cijenu spasitelj ne smije dozvoliti da se utopljenik uhvati za njega. No, takav se slučaj ipak zna dogoditi.

Oslobađanje od hvata utopljenika

Dogodi li se da utopljenik uhvati spasitelja za ruku, vrat, oko pojasa ili prsiju najbolje je da se spasitelj zajedno s utopljenikom zagnjuri pod vodu. Spasitelj mora u tim trenucima biti osobito pribran i prije tog manevra dobro udahnuti zrak. Naime, velika je vjerojatnost da će u toj situaciji utopljenik pustiti spasitelja, jer utopljenik, naravno, svim silama teži ostati na površini. Međutim ako ovaj manevar ne uspije oslobađanje od hvata treba se izvesti na grublji način. Ponekad se utopljeniku mora nanijeti bol, udarcem ili savijanjem prstiju, te pravljenjem poluge, a sva u cilju popuštanja grčevitog hvata. Za oslobađanje od hvata nema izričitih pravila. Kako utopljenik u izbezumljenom stanju hvata sve što stigne i oslobođenje zavisi od hvata s kojim se utopljenik uhvatio za spasitelja. Najčešći načini su:

1. Guranje brade utopljenika
2. Odbijanje ruku utopljenika
3. Izvrtanje ruku utopljenika
4. Uranjanje ispod utopljenika
5. Odbijanjem nogama od utopljenika

Ako postoji opasnost da se spasitelj ne može osloboditi od hvata utopljenika, mora mu pomoći drugi spasitelj, ali tako da će najprije pomoći svom kolegi da se oslobodi hvata utopljenika, a kasnije će zajedničkim snagama spasiti i njega. Postupci za oslobađanje od hvata su sljedeći:

1. Odvajanje ruke utopljenika od tijela prvog spasitelja
2. Izvrtanje ruke utopljenika i odvajanje od prvog spasitelja

Postoje dva načina uranjanja: glavom prema dolje i nogama prema dolje. Obično se uranja glavom prema dolje, ako je voda bistra i ako ima dovoljno sunčeve svjetlosti. Uranjanje s nogama prema dnu vrši se kada je voda mutna ili ako se utopljenik traži noću. U tom se slučaju dno opipava nogom. Ako traženje urodi plodom treba odmah pristupiti podizanju utopljenika s dna. Utopljenik se okreće na leđa, hvata ispod pazuha (jednom ili objema rukama) i podiže na površinu vode. Ako u spašavanju sudjeluje čamac, najbolje je da se s čamca spusti uže koje se omota utopljeniku oko grudi i ispod pazuha, te se utopljenika povuče na čamac. Transport utopljenika od mjesta podizanja pa do obale (kada nema čamca) isti je kao transport mirnog ili onesviještenog utopljenika

Priprema utopljenika za pružanje prve pomoći

Poremećaj a zatim i potpuni prekid disanja su neposredni uzroci smrti utapljanjem. Cjelokupni proces utapljanja traje oko tri do šest minuta, a ovisi o otpornosti čovjeka i okolnostima u kojima je došlo do nesreće. Zadatak spasitelja je da što hitnije pozove odgovarajuću stručnu pomoć, ako je to moguće, i da što prije pristupi pružanju prve pomoći kako bi utopljenika vratio u život.. Postupak za oživljavanje naziva se reanimacija a sastoji se od sljedećih cjelina:

1. priprema utopljenika
2. primjena umjetnog disanja
3. vanjska masaža srca

Neposredno nakon izvlačenja utopljenika na čvrsto tlo on se položi na bok (Smitov način - taj način je pogodan i prilikom transporta do bolnice) i pristupa se čišćenju dišnih putova, usta i grla, gdje se često nalazi nečistoća ili hrana. Usta i jednjak se najlakše čiste prstima, štapićem, žlicom ili sličnim predmetima. Nakon čišćenja dišnih putova od mulja, pijeska, zemlje ili hrane, pristupa se pražnjenju vode iz želuca i dišnih putova utopljenika. Taj se postupak vrši tako da spasitelj položi utopljenika na trbuh, prekorači ga, obuhvati u predjelu kukova i podigne. Tako će ga pridržavati, može ga polako dizati i spuštati, sve dok se ne odstrani voda iz tijela utopljenika. Izbacivanje vode iz želuca i dišnih putova može se izvesti na još jedna način. Utopljenik se presavije (s glavom prema dolje), preko nekog predmeta ili spasiteljeve natkoljenice. Ovaj način je učinkovitiji, jer spasitelj ima slobodne ruke, pa usporedo s izbacivanjem vode može svojim prstima čistiti usta i nos utopljenika kako bi ga što hitrije pripremio za umjetno disanje.

Primjena kardio-pulmonalne tehnike oživljavanja

Umjetnim disanjem naziva se postupak ubacivanja zraka u dišni sustav utopljenika ili neke druge osobe u besvjesnom stanju. Ima više načina izvođenja umjetnog disanja, ali se svi ti načini ili metode mogu podijeliti u dvije skupine:

1. Metoda direktnog ubacivanja zraka
2. Metoda mehaničkog ubacivanja zraka

Metode pomoću kojih se zrak direktno ubacuje su učinkovitije pa se i češće primjenjuju. To su metode "usta na usta" i "usta na nos" (kod manje djece "usta na usta i nos"). I kod jedne i kod druge metode utopljenik se polaže na leđa (otkopča se ili skine gornji dio odjeće) a pod ramena mu se stavi smotan ručnik, dio odjeće ili sl., kako bi dišni putovi bili prohodniji. Spasitelj se postavlja u klečeći položaj, bočno od utopljenika, kažiprstom i palcem jedne ruke stišće nosnice utopljeniku kako zrak koji će se ubacivati na usta kasnije ne bi izlazio van, dok drugom rukom hvata vrat i potiljak s donje stane i gura prema gore , jer će na taj način osigurati da će zrak slobodno iz usne šupljine strujati u dušnik. Obično se na utopljenikova usta stavlja maramica ili gaza kako bi izbjegli dodirivanje utopljenikovih usana ali i da bi izbjegli da eventualnu izbačena hranu iz utopljenikova želuca završi u ustima spasitelja. Naime, prilikom udaha u usta, dio zraka ulazi i u želudac gdje tlak postaje sve viši i istiskuje hranu putem kojim je i ušla. Važna je i spoznaja o tome radimo li dobro, tj. da li zrak koji upuhujemo zaista i ulazi u pluća. Stoga moramo gledati i slušati primjećuje li se podizanje prsnog koša. Do izdaha kod utopljenika dolazi spontano, jer upuhani zrak izlazi pod tlakom, potpomognut elastičnošću prsnog koša. Metoda "usta na nos" slična je metodi "usta na usta", a razlikuje se u tome što spasitelj zrak ubacuje upuhivanjem kroz nosnu šupljinu. Kod ove metode nema problema s jezikom utopljenika, nema ni neugodnog osjećaja prislanjanja usta na usta, udah ne može smetati grč utopljenikove vilice , niti može doći do izbacivanja hrane iz želuca. Stoga spasitelji primjenjuju metodu "usta na nos". Spasitelj koji se nalazi u klečećem položaju, bočno od utopljenika, s jednom rukom pridržava čelo, a s drugom rukom bradu utopljenika, zatvarajući mu na taj način usta i pridržavajući glavu u zabačenom položaju. Nakon što je spasitelj udahnuo zrak naginje se nad utopljenika i svoji ustima obuhvaća nos utopljenika (preko maramice ili gaze) i upuhuje zrak u pluća. Osjećaj da li zrak ulazi ili ne isti je kao i kod metode "usta na usta". Najbolje je da spasitelj pogledom prati nadima li se prsni koš ili ne. Da bi se izbjegao direktan dodir usta ili nosa utopljenika postoje jednostavna pomagala u obliku plastične maske koje dobro prianjaju na lice utopljenika. Kod obje metode ("usta na usta" i "usta na nos") i uopće kod svih metoda umjetnog disanja, ritam ubacivanja zraka mora odgovarati ritmu normalnog disanja. Čovjek tijekom jedne minute udahne 15 do 17 puta (djeca 18 do 22) tako da se umjetni udah mora primjenjivati istim ritmom. Najjednostavnije je ako se između dva udaha broji do 4 (udah - 1-2 izdah 3-4). Prednost ovih direktnih metoda je u tome što imaju dvostruko djelovanje na organizam utopljenika. U prvoj fazi udaha u utopljenikova se pluća ubacuje čist zrak, zasićen kisikom, a u drugoj fazi zagrijan, vlažan zrak, zasićen s CO2 ,koji ima nadražujuće djelovanje na centar za disanje, što svakako pomaže učinkovitijoj reanimaciji. Navedeni načini reanimacije su pogodni i u slučajevima kad se umjetno disanje mora primijeniti već u fazi izvlačenja utopljenika iz vode. Ako je voda plitka i do obale se mora