









Studirajte zahvaljujući brojnim resursima koji su dostupni na Docsity-u
Zaradite bodove pomažući drugim studentima ili ih kupite uz Premium plan
Pripremite ispite
Studirajte zahvaljujući brojnim resursima koji su dostupni na Docsity-u
Nabavite poene za preuzimanje
Zaradite bodove pomažući drugim studentima ili ih kupite uz Premium plan
Seminarski rad na temu predrasude i diskriminacija
Tipologija: Maturalni radovi
1 / 16
Ova stranica nije vidljiva u pregledu
Ne propustite važne delove!










U ponudi
Predrasude stvaraju sve vrste nesporazuma i opasnih praznima izmuđu ljudi, grupa, nacija i nacionalnosti. To je koren hladnog rata, ljubomore, svađe muđu ljudima, društvima i narodima. Celokupni razvoj društva je blokiran zbor razvoja jakih predrasuda. Muzika koju slušamo, neki određeni stil oblačenja, mesta na koje izlazimo često stvaraju predrasude kod drugih ljudi, posebno odraslih. Svi smo čuli za viceve i plavušama, policajcima, Crnogorcima, ali oni su samo deo generalizacije određene grupe ljudi. Postoje razna objašnjenja izvora i porekla predrasuda. Teorije o predrasudama nastale su na osnovu najviše proučavanog fenomena etničkih i rasnih predrasuda a ima ih šest:
Teorije opravdane reputacije su u svojoj suštini rasističke jer prema shvatanju pristalica ovih teorija smatraju da su određene manjine stvarni nosioci određenih osobina koje su nepoželjne, da su opasnost za društvo i ometaju mu razvoj. Na primer, na jugu SAD-a, crnci su bili isključeni iz političkih prava koje se i nakon ukidanja ropstva 1865 zadržalo sve do 1960-ih godina. Po kojim osobinama se oni razlikuju od ostalih članova grupe, nacija ili rase, još uvek se ne može dokazati, jer je sasvim sigurno da nikakvih psiholoških razlika nema, već samo postoji fizička razlika između takozvanih rasa.
Fenomenološke teorije predrasuda govore o tome da su neke grupe percipirane kao nosioci nekih nepoželjnih osobina što po pristalicama ovih teorima ne mora biti tačno, ali nije ni važno da li jeste ili nije kada se grupa na raj način opaža. Prema pripadnicima romske nacionalnosti mi stvaramo predrasude da su oni: neznalice, neuredni, svadljivi, nezainteresovani za rad, lenji.. Kada je nešto fenomenološko, to naglašava način kako neko opaža, ono se može kombinovati sa nekom drugom vrstom predrasuda ali se ne može prihvatiti. Pre par dana se dogodio incident o kojem su pisali svi mediji. Naime, postoji snimak koji je snimljen od strane nekog putnika u avionu Rajanera na letu od Barselone do Londona gde muškarac, belac, napada stariju ženu koja i, nazivajući je “Crnim djubretom” i zahtevao da se žena premesti na drugo mesto. Svi su u avionu bili besni na tog muškarca i mislili su da je potrebno da se takav rasista izbaci iz aviona. Žena je sela na drugo mesto, ali većina ljudi je smatralo da je osoblje trebalo da postupi konkretnije prema ovoj vrsti napada nad nedužnu ženom.
Psihodinamičke teorije vide problem u ljudima koji imaju predrasude a ne u grupama prema kojima se ispoljavaju te predrasude. Frustrirani, nezadovoljni ljudi, svoju agresiju usmeravaju na neke manjinske grupe. Traži se žrtveni jarac pa se tako i zove: Teorija žrtvenog jarca (The Scapegoat theory). Obično se agresija ne sme ili ne može usmeriti na onoga koga bi trebalo pa se usmeri na onoga ko je za to pogodan, tačnije u pogodnom je položaju. “Izraz “ispaštala” ili “žrtveni jarci” vezuju se za drevne Jevreje, koji su svake godine ritualno prenosili sve svoje grehe na jarca, koji je onda pušten da pobegne u pustinju.”^1 Anksiozne, nesigurne u sebe ili autoritarne ličnosti razvijaju predrasude. Po pravilu taj izvor potiče iz nekog doživljaja iz detinjstva. Ove teorije nam pomažu da bolje razumemo zašto neke osobe, iako žive u sličnim ili istim sredinama kao druge, imaju predrasude, a druge osobe ih nemaju. Ali, one nam ne mogu pokazati razlog zašto se neke predrasude javljaju u inntenzivnijem obliku u određenim dobima i u određenim sredinama i zašto nam se ta naša agresija usmerava na određene grupe ljudi, a ne na neke druge.
Situacione teorije razmatraju ideju da predrasude potiču iz situacije u kojoj se neki pojedinac nalazi. Teorija atmosfera (jedna od situacionih) kao izvor predrasuda navodi prenošenje shvatanja koja postoje u određenoj sredini na decu Deca takva shvatanja prihvataju i ne razmišljajući o tome da li su i koliko tačna. Na primer, devojčice slušaju prilikom odrastanja predrasudu da je ženi mesto u kući, a ne da gradi neku veliku karijeru, i to devojčice prihvataju zdravo za gotovo. Druga shvatanja naglašavaju neke druge momente: nezaposlenost, socijalnu mobilnost..Situacione teorije nam ne mogu objasniti zašto se predrasude kod nekih pojedinaca javljaju a kod nekih ne, one nam eventualno mogu objasniti naklonost prema nekog grupi. Na primer: Grupa X je superiorna, ja sam član te grupe, dakle ja sam superiorna. Sada smo svedoci toga da su naši predstavnici zemlje u sportu raznih aktivnosti veliki pobednici i osvajači raznih medalja., ali koliko god se mi radovali zbog tog uspeha, trebamo biti svesni da to nije naš lični uspeh.
Kulturološke teorije nalaze izvor predrasuda u kulturi i tradicionalnim shvatanjima jednog društva. Upoznati smo sa time da i dalje postoje neprijateljski stavovi koji su se gradili godinama prema pojedinim narodima i koji se tradicionalno prenose. Ni ova teorija nam ne može objasniti poreklo predrasuda, ali nam može objasniti proces urbanizacije. Recimo prema Turcima, svi znamo koliko dugo smo bili pod njihovom vlašću ili prema Nemcima, jos od Drugog svetskog rata postoje poredrasude koje se i koje će se prenositi na potomke. 1 Gidens E., Sociologija, CID, Podgorica, 2001., str. 152
Pomoću psiholoških teorija možemo otkriti prirodu stavova, odnosno o kakvim stavovima se radi, kao i da se upoznamo i da razumemo etničke razlike koje su kod ljudi veoma važne. Postoje dva tipa psihološkog pristupa:
Stereotip se najčešće zasniva na pretpostavci da pripadnici druge grupe imaju određene osboine koje su samo njima svojstvene i po kojima se razlikuju od drugih. Takođe, stereotip podrazumeva da osobine koje su karakteristične za neku gruou moraju imati svi priradnici date grupe. Prilikom stvaranja stereotipa osobe se najčešće grupišu prema etničkoj pripadnosti, religiji, seksualnom opredeljenju, polu, ili prema bilo kojoj drugoj kategoriji. Stereotipi se često baziraju na specifičnu osobinu grupe ili osobe kojoj su prpisani. Zbog toga se javlja pogrešna slika o nekoj osobi. Faktori koji su doveli do stvaranja stereotipa su istorijski faktori, generalizacija, prvi utisak, pojednostavljivanje, preterivanje, rasizam... Izraze kao što su “ispaštala” ili “žrtveniih jarci” smo spomenuli u psihodinamičkoj teoriji i oni su uobičajeni između dve obespravljene sukobljene etičke grupe koje ne vide ko je pravi krivac i koji prenose krivicu jedni na druge iako se obe nalaze u istoj situaciji. U davnim vremenima božanstvima su pored životinja, prinošene i ljudske žrtve. Poznata je naša narodna pesma o zidanju Skadra na Bojani u kojoj je opisano verovanje da građevina ne može biti završena, dok se u nju ne uzida ljudsko biće. Vremenom, umesto čoveka su se žrtvovali ovnovi ili jarci. Na jarca su se prenosili gresi pa je zatim bila ubijena. Time je jarac ispaštao tuđe grehe.
Autoritarna ličnost se odnosi na određenu ličnost ljudi što ih čine više sklonim poslušnosti. Može se meriti kroz sistem, koji je izradio Adorno, Frenkel-Brunsvik, Levinson i Sanford (1950), nazvan Kalifornijska F skala, koja čitaocu daje izjabe na koje se ili slaže ili ne slaže, što zauzvrat meri koliko su oni autoritarni. Smatra se da je ličnost prouzrokovana striktnim vaspitanjem, kao što, na primer, neprijateljstvo ne može biti izraženo prema roditeljima pojedinaca, i tako se izražava prema drugima tokom odrastanja. Ljudi sa autoritarnom osobinom imaju tendenciju da budu rigidni mislioci, koji su poslušni autoritetu u večini slučajeva. Oni imaju strogo pridržavanje društvenih vrednosti i pokazuju neprijateljstvo prema inferiornima, ali poslušnost prema nadređenima.
Altemejer je dalje precizirao karakteristike onoga što je nazvao “desničarski autoritarizam” i grupisao na gore pomenute karakteristike u tri kategorije:
Najveći sukobi su se vodili zboj nejednake podele resursa, što zbog nejednakosti u bogatstvu, moći ili drušštvenoj poziciji. Neke grupe poseduju i bogatstvo i moć i veću i bolju društvenu poziciju neko druge grupe. Da bi se osigurale, grupe vrše eksteremne akcije nasilja protiv drugih. Isto tako, i članovi grupe koja nije toliko superiorna, isto pribegavaju nasilju kako bi pokušali da poboljšaju svoju situaciju. ”slika 1. primer etnocentrizma”^3
Predrasuda u većini slučajeva se smatra negativnom. Uopšteno govoreći, ljudi su koristili izraz predrasuda kada se pozivaju na bilo koje negativno stanje ili reakciju o drugima. Neki kritičari ovog stava tvrde da predrasude mogu biti pozitivne ili negativne. Uzmimo za primer osobu iz Srbije koja je “Srbin” i to čini jednu grupu. Sada, možeš imati predrasude protiv “Srbina”” ili predrasude u korist “Srbina”. U jednom slučaju, ako je vaš stav pozitivan, bićete uzbuđeni i srećni da upoznate bilo kog čoveka iz Srbije i bićete oduševljeni. Sa druge strane, ako je vaš stav negativan, onda je vaša reakcija prema njima užasna čak i ako je to ponašanje određene osobe dobro za vas.Razumevanje prirode predrasuda, “žrtvovanje jaraca”, stereotipa i diskriminacija je prvi korak u borbi protiv ove prakse. Svi mi imamo predrasude o članovima grupa različitih od nas samih. Međutim, trebalo bi da prepoznamo da mi ne reagujemo i ne postupamo pravedno zato što se vodeći prema ovim stereotipima i predrasudama različito tretiramo ljude. Svako od nas zaslužuje da se smatra jedinstvenim ljudskim bićem. Svaka grupa je za sebe jedinstvena celina. U svom govoru “Imam jedan san” iz 1963. Godine na Linkolnovom Memorijalu, aktivista za građanska prava Dr. Martin Luter King Junior je rekao : “ Imam san da će jednog dana moje četvoro dece živeti u zemlji u kojoj neće biti osuđivani po boji njihove kože, već po sadržaju njihovig karaktera”.^4 Dr. King je posvetio svoj život borbi protiv bigotizma i predrasuda. “Bio je televizijski i radijski najviše ispraćen, inspirisao je milione, uspeo da uđe u istoriju i postao je jedan od ključnih događaja borbe za rasnu jednakost u SAD-u, kao i jedan o manifesta nenasilne birbe za ljudska prava.”^5 Njegova poruka je važila ne samo za Afroamerikance, već i za sve ugnjete manjine. 3 https://i.ytimg.com/vi/wlyS4zrklww/maxresdefault.jpg 4 https://www.bastabalkana.com/2012/09/ja-imam-san-sloboda-sada-cuveni-inspirativnigovor-za- ljudska-prava-crnaca-martin-luter-king/ 5 https://kultivisise.rs/martin-luter-king/
Dok je držao hrabre stavove protiv rasne mržnje, dr. King je bio izložen ličnim nepravičnostima koje su kulminirale u njegovom ubistvu koje je izveo rasistički ubica. Ipak, njegova poruka bratsvu, razumevanju, međugrupnom dijalogu, izgradnji koalicija, nenasilnom otporu nepravdi je izdržala. Dan njegovog rođenja se proslavlja kao nacionalni praznik. Svi se suočavamo sa vršnjačkim pritiskom kada smo suočeni sa šalom koja se odnosi na određenu manjinu. Potrebno je hrabrosti da se prigovori na ove šale i podrugljiva imena i da se aktivno borimo protiv predrasuda i netrpeljivosti koje oni neguju. Važno je suprostaviti se nepravdi i boriti se protiv diskriminacije, stereotipa i “žrtvenog jarca” koji su služili kao prekursor za pogone, nasilje i genocid.
Pojam diskriminacija potiče od latinske reči discriminare što znači odvajati, praviti razliku. Prvo što nas asocira na diskriminaciju je nedozvoljeno razklikovanje. Osnov za diskriminaciju su upravljačka ličnas vojstva koja mogu da budu urođena ili stečena. Na primer, rasa, pol, telesna konstitucija su urođena svojstva, dok imovinsko stanje ili neka politička uverenja su stečena i mogu se menjati. Svi ljudi su jednaki, ali svako ima neko svojstvo i neku osobinu po kojoj se razlikuje od drugih. Najčešći oblik diskriminacije je u nejednakom tretmanu u istim ili sličnim situacijama: npr. Ukoliko se prilikom upisa u školu, i to isključivo romskoj deci traže dodatna dokumenta koje zakon ne predviđa, ili se nad njima vrši prtisak da se upišu u specijalne škole. Dakle, diskriminacija predstavlja svako nepravedno, nedopušteno i neopravdano razlikovanje, isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva, zasnovano na nekom nedozvoljenom razlogu kojim se krše prava i sloboda pojedinca. Maternji jezik ili boja kože se ne mogu birati. To su osobine sa kojim se čovek rađa ili ih stekne u ranom detinjstvu i takve su nepromenljive. Na primer, ukoliko se u razredu pojavi novi učenik koji je Kinez, njegova je želja da se uklopi u društvo i da sklopi nova prijateljstva. Međutim, zbog nepoznavanja jezika ostaje neprihvaćen od strane društva. Time se on diskriminiše i pogrdno se oslovljava sa “žuti”. Još jedan primer koji može približno da objsani pojam diskriminacije je ukoliko postoje dve osobe u trgovini i koje su poslužene na različit način samo zbog toga što jedna od njih pokriva maramom, reč je o diskriminaciji, odnosno kršenju načela jednakog tretmana, što je pojava koja često nastaje istovremeno sa kršenjem drugih prava. Versko opredeljenje je isto lična osobina i koju tokom odrastanja najčešće usvajamo religiju svojih roditelja, dok se u nekim slučajevima može desiti da religiju promene. Toliko puta smo se susreli sa stavom kojim se raspodeljuju poslovi na ženske i muške. Odmalena nas uče da je za ženu potrebno samo kulinarsko umeće, da čuva decu i da radi kućne poslove. Smatram da nema ništa loše u tome da muškarac treba da bude svoj, i da zna da opere sudove, da kuvaju, uopšteno da dele sa svojom polovinom kućne poslove.
Pošto se predrasude i stereotipi zasnivaju na pogrešnim informacijama, smatra se da bi se kroz obrazovanje ljudi mogle pružiti informacije koje bi smanjile uticaj predrasuda. Ali u praksi je to nemoguće zato što predrasude za svoj osnov uzimaju emocije. Ono što može pomoći u suzbijanju predrasuda jeste da svako u grupi, organizaciji, poslu ima ravnopravan status. To znači da svi članovi mora da budu izjednačeni u terminima statusa i moći. Kada je status nejednak, dolazi do problema. Na primer, šefovi će se ponašati kao stereotipni šefovi, zaposlenici kao stereotipni podređeni. Neformalno okruženje je još jedan način sličan ravnopravnom statusu, sem što ono nalaže da se kontakt mora ostvariti u prijateljskom, neformalnom okruženju, u kojem bi članovi vlastite grupe mogli biti u izravnoj interakciji s članovima vanjske grupe. Međuzavisnost i zajednički cilj su ciljne tačke suzbijanja predrasuda. Da bi se smanjilo neprijateljstvo, grupe treba da sarađuju. Tada jedna grupa shvata da treba i mora da se osloni na drugu kako bi ostvarile cilj. Još jedan pristup koji može promeniti stereotipe i predrasude jeste promena društvenih normi – na primer, kroz obrazovanje i zakone koje sprovode jednakost. Predrasude će se promeniti brže kada se suoče sa ljudima koji ih primećuju. Suočavanje sa predrasuda će možda biti neprijatno, ali takođe može učiniti da se osećamo kao da smo uradili pravu stvar. Što se tiče diskriminacije i načina za njeno suzbijanje se smatra da ne treba govoriti u tišini, odnosno, ukoliko dodje do toga, odmah treba prijaviti nadređenima na poslu, ili nekom svom bliskom. Time će se minimalizovati njen uticaj i podići svest drugih da i oni treba da zastupaju sebe i svoj stav, ne krijući se iza drugih. Treba preduzeti akcije. Da li nastaviti raditi na takvom mestu ili odmah skupiti svoje stvari ili otići? Svakom problemu se treba suprotstaviti, ne treba bežati od njih. Ne treba tolerisati nikakvu diskriminaciju. Imate izbore, vi upravljate vašom sudbinom, karijerom i životom. I vredan si za okruženje koje zna da ceni to što jesi.