Studirajte zahvaljujući brojnim resursima koji su dostupni na Docsity-u
Zaradite bodove pomažući drugim studentima ili ih kupite uz Premium plan
Pripremite ispite
Studirajte zahvaljujući brojnim resursima koji su dostupni na Docsity-u
Nabavite poene za preuzimanje
Zaradite bodove pomažući drugim studentima ili ih kupite uz Premium plan
Ovaj rad opisuje kako nastava može psihološki djelovati na učenike, na šta treba obratiti pažnju, bitne karakteristike.
Tipologija: Esej
1 / 6
Ova stranica nije vidljiva u pregledu
Ne propustite važne delove!
Januar 2019.god. NASTAVNIK: EDIN ALKAZ
Rad u nastavi učenici pa i nastavnici doživljavaju na svojevrstan način subjektivno, odnosno psihološki-intekektualno i emocionalno. Doživljaj je sadržaj ljudske svijesti. Zato u toj psihološkoj strani možemo razmatrati intelektualne doživljaje i emocionalne doživljaje učenika i nastavnika.
Intelektualni doživljaju učenika odnose se na angažman njihovih intelektualnih funkcija- percipiranje, predočavanje, maštu, pamćenje, miščjenje, što je povezano sa stjecanjem znanja i razvijanjem sposobnosti. O emocionalnim doživljajima ovisi kako će se učenici odnositi prema nastavnom radu tj. da li će ih nastava privlačiti ili odbijati, hoće li im rad u nastavi biti zanimljiv, ugodan ili neugodan, živahan ili dosadan, radostan ili apatičan itd. O emocionalnim doživljajima ovisi hoće li učenici za vrijeme nastave biti pažljivi, koncentrirani, zainteresirani, radoznali, aktivni, odušecljeni i sl. Odnos učenika prema nastavi može biti trojak: negativan, indiferentan i pozitivan. Te povoljne situacije u nastavi treba da stvara nastavnik kao organizator nastavnog procesa, premda takva situacija u mnogome ovisi o objektivnim uvjetima u kojima škola radi. Monotonija kao određeni emocionalni doživljaj jest specifična pojava uvjetovana jednoličnim načinom rada u nastavi. Osnovni smisao psihološke strane nastave je da se u nastavi stvore povoljne situacije za intenzivno, intelektualno i emocionalno doživljavanje. To psihološko doživljavanje treba da postoji u svakoj etapi nastavnog procesa pa tako i u nastavnom procesu u cjelini. U tome i jeste didaktički ključ za motiviranje učenika.
Psihologija efikasne nastave bavi se ponajviše proučavanjem ponašanja nastavnika i njegovih utjecaja na učenike i polaznike. Psihologija efikasnog poučavanja:
klime u razredu zavisi emocionalna sigurnost učenika, njegovo zadovoljstvo i mentalno zdravlje, a samim tim i rezultati njegovog postignuća u školi. U situacijama kada se u školi od učenika traži besprijekorno izvršavanje školskih obaveza (učenje, disciplina i drugo), kada se prije svega ili čak isključivo vrednuje samo postignuti školski uspjeh, kada se kazne takve prirode da dovode do gubitka socijalnog ugleda i stvaranja negativne slike o sebi – tada kod nekih učenika dolazi do pojave straha od neuspjeha koji onemogućava normalno ponašanje i udovoljavanje školskim obavezama, u težim slučajevima može doći i do pojave školske fobije, neophodna je pravovremena stručna pomoć i dugotrajniji tretman. U slučajevima kada se dijete plaši škole i školskih obaveza, kada je školsko gradivo neinteresantno napisano i izloženo, a samim tim i dosadno, vrlo često se formiraju manje ili veće grupe učenika koji se suprostavljaju zahtjevima škole, ponašajući se suprotno od onoga štp školski propisi i nastavnici od njih zahtijevaju. Grupa takvih učenika nastoji drugima nametnuti svoje norme ponašanja i vrednovanja, ali u vidu omalovažavanja rada, pa su svi oni koji se zalažu: štreberi, dvolične ličnosti, paltroni i slično, a rad odnosno učenje najobičnija glupost. Osim toga po njihovim kriterijima dovoljno je naučiti toliko da se provuče jer znanje, po njima, u životu nije ni potrebno. Njihov odnos prema nastavnicima je neprijateljski, smatraju ih glupim i nesnalažljivim, smišljajući trikove da bi iznudili prolaznu ocjenu. Ukoliko većina učenika u razredu prihvati ovakav način ponašanja i odnos prema obavezama, može doći do teško poremećenih odnosa između učenika i nastavnika, a nerijetko i šire socijalne sredine. U takvim prilikama uvjeti za učenje postaju nemogući, što dovodi u početku do čestih bježanja iz škole a kasnije i potpunog napuštanja.
STVARANJE PRODUKTIVNE RAZREDNE KLIME
Produktivna razredna klima je vrsta socijalnih odnosa u razredu, oblika komunikacije nastavnika i učenika i njihovih emocionalnih veza koje dovode do dobrih i trajnih rezultata u učenju, uz održavanje zdravih emocionalnih odnosa prema drugima i prema samome sebi. Ne postoji univerzalni recept za produktivnu razrednu klimu i za omjere demokratičnosti, topline, direktnog poučavanja i slobode koji mogu do nje dovesti. Ti omjeri ovise o karakteristikama nastavnika i učenika te o njihovim prethodnim rezvojnim putevima. Spomenuti ću neke osnovne upute o tome što je važno uzeti u obzir da bi stvorili produktivnu razrednu klimu:
1.korak: UPOZNAJ SEBE. Samo na osnovu realne analize svojih jakih strana, slabosti, ličnosti, specifičnosti, možemo ostvariti efikasnu i ugodnu klimu u svom razredu. Ako imamo jaku potrebu za strukturiranom nastavom moramo naći mogućnost da čvrsto organizujemo nastavni proces, ali da pri tome ne uništimo neke važne obrazovne ciljeve. Ako je za nekog pogodnija demokratičnost mora naći načina da uvede demokratične odnose u razredu, ali ne smije dopustiti da nastane klima „svako radi šta hoće“.
2.korak: UPOZNAJ UČENIKE: Moramo, prije svega, prilagoditi klimu razreda zrelosti, potrebama, ličnosti i sposobnostima učenika kao i svojim potrebama. Svaka grupa učenika je različita. Vrlo je važno uzeti u obzir njihovo prethodno iskustvo. 3.korak: POSTAVI JASNE CILJEVE. Da bi stvorili produktivnu klimu moramo imati jasne ciljeve. Npr. relaksirana, neformalna i nestrukturirana klima biti će produktivna ako nam je najvažniji postavljeni cilj usvajanje činjenica i pojmova.
4.korak: POČNI IZGRAĐIVATI PRODUKTIVNU KLIMU OD SAMOG POČETKA. Treba početi prirodno i postepeno, ne treba previše formalizirati situaciju i odmah započeti raditi bez velikih uvoda. Osnovno što će nam pomoći u uspostavljanju dobrih odnosas razredom: budi ti, budi iskren, autentičan, siguran u sebe i samopouzdan. Uspostavljanje produktivne razredne klime zahtijeva razumijevanje samoga sebe i svojih ciljeva, planiranje strategija za postizanje ciljeva, isprobavanje različitih pristupa dok se ne pronađe pravi i uporno ponavljanje „pravih“ postupaka dok se ne uspostavi produktivna klima.
Od mnoštva pojmova analizirati ćemo neke koji, čini se, najviše utječu na rezultate učenja, a to su: socijalna atmosfera koju stvara nastavnik kao rukovodilac, interakcija što je stvara nastavnik određivanjem oblika komunikacije i stupnja sudjelovanja svih članova u razredu, atmosfera natjecanja i saradnje i emocionalna atmosfera.
INTERAKCIJE NASTAVNIKA I UČENIKA
Primjenjujući svoju listu promatranja Flanders je zaključio da nastavnici pasiviziraju učenike, ne dopuštajući im inicijativu, da nastavnici premalo uzimaju u obzir ideje i mišljenje učenika. Istovremeno smatrao je da će za bolje rezultate učenja biti korisnija upotreba indirektnog oblika interakcija koje će učenicima dopustiti veću aktivnost i zainteresiranost za nastavu. Indirektni oblici poučavanja koji stimuliraju inicijativu učenika jesu razredna diskusija, diskusija u maloj grupi i seminari. Prednosti direktnog poučavanja proistječu iz nekoliko izvora koji su, u stvari, nužni preduvjeti učenja uopće:
Ako želimo da učenik nešto nauči, on najprije mora obratiti pažnju na predmet učenja, zatim mora sudjelovati, reagirati, biti aktivan i najzad dobiti povratnu informaciju da li je njegova aktivnost bila ispravna ili ne. Zato svaki nastavnik mora primjenjivati tehnike koje će osigurati:
ATMOSFERA NATJECANJA I SARADNJE
Pri većini aktivnosti koje se odvijaju u grupnoj situaciji razvijaju se međusobni odnosi saradnje (kooperacije) ili natjecanja (kompeticije) ili obje vrste odnosa istovremeno.
Teoretski su moguća tri oblika tih odnosa:
Rezultati istraživanja razredne klime upućuju na neke mogućnosti kako da nastavnik iskoristi poticajne karakteristike natjecanja, a ublaži njegove negativne efekte:
