Studirajte zahvaljujući brojnim resursima koji su dostupni na Docsity-u
Zaradite bodove pomažući drugim studentima ili ih kupite uz Premium plan
Pripremite ispite
Studirajte zahvaljujući brojnim resursima koji su dostupni na Docsity-u
Nabavite poene za preuzimanje
Zaradite bodove pomažući drugim studentima ili ih kupite uz Premium plan
Sirovine i materijal u knjigovodstvu
Tipologija: Rezime
1 / 23
Ova stranica nije vidljiva u pregledu
Ne propustite važne delove!
Ekonomsko-hemijska škola Lukavac
Smjer: Finansijsko-računovodstveni
MATURSKI RAD
Tema: Sirovine i materijali
Mentor: Učenik:
Aljukić Enver Žigić Amina IV
Lukavac, Januar 2019. godine
Sadržaj
Pod pojmom zaliha sirovina i materijala, u širem smislu podrazumijevaju se sirovine, gorivo, mazivo, sitni inventar, ambalaža, auto-gume, poluproizvodi i otpaci. Zalihe sirovina i materijala imaju tretman predmeta rada i spadaju u obrtna/tekuća sredstva. Troši se jednokratnom upotrebom. S obzirom na namjenu, materijal se može podijeliti na proizvodni i neproizvodni. Takođe razlikujemo proizvodni osnovni i proizvodni pomoćni materijal. Proizvodni osnovni materijal čini osnovnu supstancu budućeg finalnog proizvoda – učinka. Cjelokupnom svojom vrijednošću ulazi u taj učinak. Proizvodnim pomoćnim materijalom smatra se onaj materijal koji takođe ulazi u gotov proizvod, ali ne čini njegovu glavnu supstancu, već samo pomaže da gotovi proizvodi dobiju konačan izgled i kvalitet. Neproizvodni materijal obezbjeđuje uslove za proizvodnju gotovog proizvoda. Neproizvodni materijal svoju vrijednost ne prenosi na proizvod.^1 Svako proizvodno preduzeće za cilj ima proizvodnju gotovih proizvoda. Kako bi se bavilo svojom djelatnošću, neophodno je da obezbijedi sredstva za rad i predmete rada. Predmeti rada su osnova za pokretanje procesa reprodukcije. Pod predmetima rada smatramo sirovine i materijal koji čine osnovnu supstancu gotovog proizvoda. Proizvođač mora izvršiti nabavku predmeta rada prije početka procesa proizvodnje. Nabavka sirovina i materijala se vrši najčešće od dobavljača. Preduzeće prilikom nabavke treba izraditi kalkulaciju nabavke, materijal uskladištiti po nabavnim cijenama kako bi ga iz skladišta izdavalo u proces proizvodnje. U procesu proizvodnje materijal svoj oblik i vrijednost prenosi na gotov proizvod, za prodaju, kao osnovni cilj postojanja proizvodnog preduzeća. Knjigovodstveno obuhvatanje nabavke i utroška sirovina i materijala je vrlo složen i obiman proces. Iz tog razloga zahtijeva dobro organizovanu knjigovodstvenu evidenciju radi dobivanja pravovremenih i kvalitetnih računovodstvenih informacija.^2 Temu obrađujemo u tri poglavlja: prvo poglavlje se odnosi na osnovne pojmove i propise vezane za zalihe sirovina i materijala; drugo poglavlje razrađuje knjigovodstvenu evidenciju kretanja zaliha sirovina i materijala; treće poglavlje predstavlja praktičan primjer obrađene teme.
2. Zalihe sirovine i materijala
2.1. Analitički konto plan (grupa 10)
1 Dr Murat Sinanagić i Mr Osman Zejčirović, KNJIGOVODSTVO, Svjetlost Sarajevo 1990.godine, str. 2 Prof.dr. Janko Klobučar i prof.dr.Jovan Rodić, RAČUNOVODSTVO, Ekonomski fakultet Sarajevo, 1991.godine, str.241.
Klasa 1 u Analitičkom kontnom planu podrazumijeva stvari iz obrtnih sredstava (kratkoročna, tekuća sredstva), kao što su: materijal na skladištu, rezervni dijelovi, sitan alat i inventar, auto gume i ambalaža na skladištu i u upotrebi, materijal i roba na obradi, doradi i manipulaciji, na putu do pravnog lica, proizvodnja u toku, poluproizvodi i gotovi proizvodi u skladištu i u prodavnici, gotovi proizvodi i roba u prodavnici, kao i sredstva namijenjena prodaji u skladu sa MSFI 5.^3 Prema novom Kontnom okviru za privredna društva, zalihe se vode u grupama konta:
10 - Sirovine, materijal, rezervni dijelovi i sitan inventar
11 – Proizvodnja u toku, poluproizvodi i nedovršene usluge
12 – Gotovi proizvodi
13 – Roba
14 – Stalna sredstva i sredstva obustavljenog poslovanja namijenjena prodaji
15 – Dati avansi (za zalihe i usluge)
Ovom prilikom obrađujemo Grupu 10 Kontnog okvira – Sirovine, materijal, rezervni dijelovi i sitan inventar. Analitička konta grupe 10 su sljedeća:
100 – Obračun troška nabavke
101 – Sirovine i materijal
102 – Rezervni dijelovi
103 – Autogume i ambalaža
104 – Alat i sitan inventar
108 – Odstupanja od cijena
109 – Ispravka vrijednosti sirovina, materijala, dijelova i inventara^4
2.2. Propisi koji regulišu upravljanje i knjigovodstveno evidentiranje zaliha
3 Revicon, Popis sredstava i obaveza po stanju 31.12.2012., seminarski materijal decembar 2012.godine, str. 4 ANALITIČKI KONTNI PLAN ZA PRIVREDNA/GOSPODARSKA DRUŠTVA, Revicon, januar 2011.godine, str.21-
takođe, obuhvataju gotove proizvode ili nedovršenu proizvodnju subjekta i uključuju materijal i dijelove zaliha koji će biti upotrebljeni u procesu proizvodnje. Kod pružalaca usluga, zalihe uključuju troškove usluga, kako je to opisano u tački 19., po kojima subjekt još nije priznao povezane prihode (v. MRS 18 - Prihodi).
Trošak zaliha
U trošak zaliha (nabavnu vrijednost zaliha / cijenu koštanja zaliha) treba uključiti sve troškove nabavke, troškove konverzije i druge troškove koji su nastali dovođenjem zaliha na sadašnju lokaciju i u sadašnje stanje. 6 Nabavna vrijednost / cijena koštanja zaliha obuhvata sve troškove nabavke, troškove konverzije (proizvodnje) i druge troškove koji su nastali u procesu dovođenja zaliha na sadašnju lokaciju i u sadašnje stanje. Troškovi nabavke zaliha obuhvataju fakturnu cijenu, uvozne carine i druge pristojbe (osim onih koje pravno lice može kasnije povratiti od poreznih vlasti), troškove prevoza, troškove rukovanja i druge troškove koji se mogu direktno pripisati konkretnoj nabavci robe, materijala i usluga. Trgovački popusti, rabati i druge slične stavke oduzimaju se kod određivanja troškova nabavke. 7
Troškovi nabavke
Troškovi nabavke zaliha obuhvataju kupovnu cijenu, uvozne carine i druge poreze (osim onih koje subjekt može kasnije povratiti od poreznih vlasti) te troškove prevoza, troškove rukovanja zalihama, kao i druge troškove koji se mogu direktno pripisa MRS 2 ti sticanju gotovih dobara, materijala i usluga. Trgovački i količinski popusti i druge slične stavke se oduzimaju prilikom određivanja troškova nabavke. 8
MRS 2 propisuje obavezu objavljivanja informacija o zalihama sirovina i materijala u finansijskim izvjestajima:
Objavljivanje:
6 http://www.srr-fbih.org/bo/pdf/msfi_mrs/2_mrs_2.pdf 7 Revicon, PRIRUČNIK ZA GODIŠNJI OBRAČUN, Revicon 2013, str. 8 http://www.srr-fbih.org/bo/pdf/msfi_mrs/2_mrs_2.pdf
a) računovodstvene politike usvojene za vrednovanje zaliha, uključujući korištenu metodu obračuna troška zaliha;
b) ukupnu knjigovodstvenu vrijednost zaliha i knjigovodstvene vrijednosti zaliha prema klasifikaciji koja je prikladna za subjekt;
c) knjigovodstvenu vrijednost zaliha iskazanih po fer vrijednosti umanjenoj za troškove do tačke prodaje;
d) iznos zaliha priznat kao rashod tokom perioda;
e) iznos bilo kojeg otpisa zaliha koji je priznat kao rashod perioda u skladu sa tačkom 34;
f) iznos bilo kojeg poništenja otpisa zaliha koji je priznat kao smanjenje iznosa zaliha koji je priznat kao rashod perioda u skladu sa tačkom 34;
g) okolnosti ili događaje koji su doveli do poništenja otpisa zaliha u skladu sa tačkom 34;
h) knjigovodstvenu vrijednost zaliha koje su založene kao instrument obezbjeđenja podmirenja obaveza.
Rezervni dijelovi koje pravno lice ugrađuje u okviru pružanja usluga na tržištu se mogu zadužiti po nabavnoj ili prodajnoj vrijednosti, u zavisnosti od usvojenih računovodstvenih politika pravnog lica, a razdužuju primjenom FIFO ili metode prosječnog ponderisanog troška.
2.3.3. Autogume i ambalaža (KONTO 103)
Autogume, ukoliko su nabavljene zajedno sa vozilom, ulaze u vrijednost transportnih sredstava i otpisuju se zajedno sa transportnim sredstvom. Ako su nabavljene posebno, radi zamjene dotrajalih, smatraju se tekućim/obrtnim sredstvom i tretiraju se kao tekuće zalihe. Ambalaža koja se nabavlja za proces poslovanja i povratna ambalaža se evidentira u okviru konta 103, dok se nepovratna ambalaža tretira kao materijal u okviru konta 101 - Sirovine i materijal. Tuđa ambalaža se ne evidentira u okviru konta 103, već u vanbilansnoj evidenciji (klasa 8).
2.3.4. Alat i sitan inventar (KONTO 104)
Alat i sitan inventar se, također, evidentiraju u okviru konta zaliha, a njihov otpis se vrši metodom koja je usvojena u Pravilniku o računovodstvenim politikama: metod 100%; 50% ili kalkulativnog otpisa. Otpis se vrši korištenjem konta 109 - Ispravka vrijednosti sirovina, materijala, dijelova i inventara. Kriterij pojedinačne nabavne vrijednosti može, ali ne mora biti odlučujući u opredjeljenju da li se određeno “sitno” stalno sredstvo treba tretirati kao dugotrajna imovina ili sitan inventar. Bez obzira na pojedinačnu vrijednost, u računovodstvenom smislu je bitnija procjena vijeka trajanja sredstva.
2.3.5. Odstupanje od cijena (KONTO 108) i Ispravka vrijednosti sirovina, materijala, dijelova i inventara (KONTO 109)
Ukoliko se zalihe vode po planskim, odnosno standardnim troškovima, onda se odstupanje cijena nabavljenih zaliha vodi na kontu 108. Prilikom razduživanja konta zaliha, potrebno je razdužiti i konto 108 za odgovarajući iznos. Ukoliko je, iz bilo kojih razloga, došlo do smanjenja vrijednosti ovih zaliha, vrši se tzv. Usklađivanje vrijednosti zaliha (njihovo svođenje na neto prodajnu vrijednost, u skladu sa MRS 2), koje se evidentira na teret rashoda perioda, odobrenjem na kontu 109 - Ispravka vrijednosti zaliha. 12
12 Revicon, PRIRUČNIK ZA GODIŠNJI OBRAČUN, Revicon 2013.g., str.
2.4. Upravljanje zalihama
Zalihe su dio tekućih sredstava preduzeća neophodnih za nesmetano obavljanje procesa proizvodnje i prodaje. Zalihe omogućavaju da se ti procesi odvijaju uz minimalne poremećaje. Stoga upravljanje zalihama predstavlja značajan, ali i kompleksan dio upravljanja preduzećem. Značaj upravljanja zalihama proizlazi iz činjenice da se, najčešće, radi o značajnim ulaganjima preduzeća u ovu vrstu sredstava, koja, ujedno, predstavljaju i uslov za poslovanje preduzeća. S obzirom na to da ulaganje u zalihe za potrebe proizvodnje ima za posljedicu angažovanje (blokiranje) određenog volumena novčanih sredstava uz određene troškove, nemeće se potreba da se sve to postigne uz minimalna ulaganja. Složenost upravljanja zalihama proističe iz potrebe za stalnim obezbjeđenjem potrebnih sredstava, s jedne strane, i potrebe obezbjeđenja maksimalne ekonomije sredstava, s druge strane. Međutim, pored potrebe obezbjeđenja kontinuiteta poslovanja sa težnjom minimalnih ulaganja u zalihe, posebno zalihe u trgovini, neophodno je pomenuti još jedan bitan aspekt zaliha, a to je rizik. S tim u vezi, kod proizvodnih preduzeća i pored precizno planiranih količina sirovina i materijala (kvantitativno i kvalitativno), zbog objektivnih i subjektivnih uticaja često dolazi i do pojave stvaranja zaliha koje nisu za upotrebu, što nužno povećava troškove i negativno utiče na rentabilnost. U ovakvim uslovima rizik je izražen kod zaliha gotovih proizvoda, što se obavezno mora imati u vidu prilikom upravljanja zalihama. Može se slobodno reći da zalihe predstavljaju jedan od najznačajnijih i ujedno najosjetljivijih vidova ulaganja sredstava. Zalihe, zbog prirode ulaganja, istovremeno, čine i stalni izvor unutrašnjih rezervi preduzeća čijim pažljivim upravljanjem možemo značajno unaprijediti ekonomiju sredstava preduzeća. Problematiku zaliha karakteriše nekoliko značajnih aspekata: vrste zaliha, troškovi zaliha, veličina zaliha, način i vrijeme pribavljanja zaliha i mjerenje efikasnosti upravljanja zalihama. Sve zalihe u preduzeću dijele se na tri globalne cjeline, odnosno vrste: (1) zalihe sirovina i materijala, (2) nedovršena proizvodnja i (3) gotovi proizvodi. Sirovine i materijal se nalaze u skladištu i čekaju na predaju u proces proizvodnje. Zalihe nedovršene proizvodnje nalaze se u tekućoj proizvodnji na kojima se još obavljaju proizvodne operacije u cilju kompletiranja gotovog proizvoda. Gotovi proizvodi su završena (finalizirana) dobra koja su spremna za prodaju. Imajući u vidu različitosti zaliha u svakom od ova tri oblika, zalihe se sa aspekta finansijskog upravljanja posmatraju ne samo posebno već i zajedno. Zalihe sirovina i materijala - obuvataju razne vrste realne aktive tekućih sredstava preduzeća. Tu spadaju sve vrste sirovina koje preduzeće koristi, potom razne vrste
3.1. Nabavka materijala
3.3.1. Dokumentacija o nabavci materijala
Nabavku materijala preti sljedeća dokumentacija:
Račun ili faktura je pismeni obračun isporučene robe koju sastavlja isporučilac i šalje kupcu. Iz sadržaja fakture vidi se na osnovu čega je roba otpremljena (ugovor ili narudžba), vrsta otpremljene robe, količina, cijena. Faktura je dokumenat na osnovu kojeg se vrši knjiženje o isporuci kod dobavljača i knjiženje o nabavci kod kupca. Faktura sama po sebi nije stvarni dokaz o otpremi ili prijemu robe. Da bi se mogla knjižiti treba da postoje otpremnica (kao dokaz da je roba otpremljena – za dobavljača) i prijemnica (kao dokaz da je roba primljena – za kupca). Fakture za ostale zavisne troškove, kao što su transport, utovar, pretovar i sl., su dokumenti koji služe za knjiženje i formiranje kalkulacije nabavke. Skladišna primka je dokumenat koji ispostavlja skladištar nakon kvalitativnog i kvantitativnog prijema materijala u skladište. Nakon nabavke i prijema materijala u skladište, nabavna služba sastavlja kalkulaciju nabavke. Knjiženje nabavke materijala se može vršiti na dva načina: direktno na kontu materijala, na osnovu kalkulacije, ili preko pomoćnog konta 100 – Obračun nabavke gdje se evidentiraju svi elementi nabavke – zamjenjujući klasičnu kalkulaciju. 15
3.3.2. Knjigovodstveno evidentiranje nabavke materijala
Sirovine i materijal se evidentiraju na računu zaliha po nabavnim cijenama. Nabavna cijena materijala se sastoji od fakturne cijene i svih troškova koji su se javili u vezi sa nabavkom i dopremom. Radi utvrđivanja jedinične cijene nabavljenih sirovina i materijala, sačinjava se kalkulacija nabavne cijene, zasnovana na odgovarajućoj dokumentaciji. Tako sačinjena kalkulacija je osnov za knjiženje nabavke, a neophodne su i za analitičku evidenciju materijala.
15 Ahmed Bračković, KNJIGOVODSTVO ZA 2.RAZRED EKONOMSKE ŠKOLE,
Nabavna cijena sirovina i materijala, u zavisnosti od vrste (karaktera) podataka koji se uključuju u kalkulaciju, može biti:
Evidencija sirovina i materijala na zalihama se, prema tome, može vršiti po stvarnim nabavnim cijenama i planskim nabavnim cijenama. Po kojoj će se nabavnoj cijeni evidentirati zalihe, odlučuje preduzeće. 16
3.3.2.1. Evidentiranje zaliha sirovina i materijala po stvarnim nabavnim cijenama
Za praćenje procesa nabavke sirovina i materijala može se otvoriti pomoćni konto pod nazivom nabavka materijala (100 – Obračun nabavke). Ovaj račun je privremenog karaktera. Otvara se otpočinjanjem nabavke radi prikupljanja podataka o stvarnoj nabavnoj cijeni, a zaključuje se kada se proces nabavke završi, a stanje sirovina i materijala na zalihama iskaže po stvarnoj nabavnoj cijeni. Evidentiranje sirovina i materijala na zalihama po stvarnoj nabavnoj cijeni je metod koji ima svoje prednosti i nedostatke. Jedna od negativnih karakteristika ovog načina je što se zalihe mogu evidentirati tek po formiranju ukupne stvarne nabavne cijene, a ažurnost priliva dokumentacije je osnovna ograničavajuća okolnost. Može se desiti da je materijal u skladištu, ili čak i utrošen u proizvodnji, a da knjigovodstveno nije evidentirana nabavka materijala. Ovakav primjer je u suprotnosti sa Zakonom o računovodstvu. Drugi problem se javlja po pitanju potrebe primjene složenih metoda obračuna troškova materijala, jer se za istu vrstu sirovina i materijala od nabavke do nabavke javljaju različite nabavne cijene. Osnovna prednost ovog metoda je u tome što u uslovima čestih i velikih oscilacija u visinama nabavnih cijena omogućuje vođenje takve politike bilansiranja zaliha u bilansu stanja i bilansiranju rashoda u bilansu uspjeha, dovodi do realnijeg iskazivanja finansijskog rezultata.
3.3.2.2. Evidentiranje zaliha sirovina i materijala po planskim nabavnim cijenama
S ciljem otklanjanja nedostataka koji se pojavljuju u uslovima kada se zalihe sirovina i materijala evidentiraju po stvarnim nabavnim cijenama, pristupilo se novom metodu 16 Prof.dr. Janko Klobučar, prof.dr jovan Rodić, RAČUNOVODSTVO, Ekonomski fakultet Sarajevo, 1991.g., str.241.
Analitička evidencija zaliha sirovina i materijala, u kojoj se prate stanja i promjene na pojedinačnim vrstama sirovina i materijala u količinskim i vrijednosnim pokazateljima, predstavlja potpuni oblik analitičke evidencije i takav vid se naziva materijalno knjigovodstvo. Analitički računi materijalnog knjigovodstva pružaju potpun uvid u stanje i promjene na svakoj vrsti sirovina i materijala i mogu da posluže kao osnova za primjenu savremenih metoda kontrole zaliha, u svrhu uspješnog upravljanja zalihama.
3.2. Obračunavanje i knjigovodstveno obuhvatanje troškova materijala
Sirovine i materijal se nabavljaju da bi se njihovim trošenjem proizvela nova upotrebna dobra namijenjena tržištu. Taj oblik trošenja sirovina i materijala naziva se proizvodnom potrošnjom. Obračunska vrijednost utrošenih sirovina i materijala naziva se troškovima sirovina i materijala, ili troškovima materijala. Troškovi materijala se utvrđuju na osnovu računovodstvenih informacija koje se formiraju u knjigovodstvu zaliha sirovina i materijala. Zavisno od toga kako se vrši evidencija materijala, razlikujemo:
Izdavanje sirovina i materijala sa skladišta se vrši na osnovu trebovanja materijala. Trebovanje sadrži traženu količinu određenih vrsta materijala za planiranu proizvodnju, kao i prostor za stvarno izdatu količinu iz skladišta i mjesto za obračun troškova. Troškovi materijala se vrše za stvarno izdatu količinu.
3.2.1. Obračun troškova materijala u uslovima kada se sirovine i materijal na zalihama vode po stvarnim nabavnim cijenama
Ukoliko se zalihe sirovina i materijala vode po stvarnim nabavnim cijenama, često dolazi do situacije da je nabavna vrijednost svake pojedine nabavke različita. Takve situacije su uzrok potrebe formiranja politike troška materijala, koju donosi preduzeće. Po MRS-2 postoje četiri metode koje mogu biti primijenjene kao način obračuna troškova materijala:
MRS-2 je isključio primjenu LIFO metode.
3.2.2. Obračun troškova materijala u uslovima kada se sirovine i materijal na zalihama vode po planskim nabavnim cijenama
U slučaju kada se zalihe sirovina i materijala vode u knjigama po planskim nabavnim cijenama odstupanje stvarnih nabavnih cijena od planskih nabavnih cijena evidentira se na posebnom računu odstupanja stvarnih od planskih cijena materijala. Prilikom primjene ovog metoda, troškovi materijala se evidentiraju po planskim vrijednostima, uz određene korekcije primjenom odgovarajućeg udjela odstupanja.
4. Primjer knjiženja
4.1. Zalihe sirovina i materijala se evidentiraju po stvarnim nabavnim cijenama
ZADATAK 1:
5 595 Troškovi sirovina i materijala 280, 101 Sirovine i materijal na zalihi 280, Za trošak materijala
Analitička evidencija materijala (Tabela br.3):
Rb Opis Količina Cijena Vrijednost Ulaz izlaz stanje Duguje Potražuje Saldo
4.2. Zalihe sirovina i materijala se evidentiraju po planskim nabavnim cijenama
ZADATAK 2:
Sastaviti kalkulaciju nabavke, knjižiti poslovne promjene u dnevniku, voditi analitičku evidenciju.
IZRADA:
Kalkulacija nabavke (Tabela 3):
Rb. Elementi kalkulacije^ Cijena za 1 kom^ Vrijednost za 100 kom
Rb
1 100 Obračun nabavke 500, 432 Dobavljači 500, Za fakturnu vrijednost 2 100 Obračun nabavke 50, 432 Dobavljači 50, Za troškove prevoza 3 100 Obračun nabavke 10, 432 Blagajna 10, Za troškove utovara 4 101 Sirovine i materijal na zalihi 600, 108 Odstupanja od cijena 40, 100 Obračun nabavke 560, Za uskladištenje materijala 5 595 Troškovi sirovina i materijala 280, 108 Odstupanja od cijena 20, 101 Sirovine i materijal na zalihi 300, Za trošak materijala
Analitička evidencija materijala (Tabela br.5):
