





































Studirajte zahvaljujući brojnim resursima koji su dostupni na Docsity-u
Zaradite bodove pomažući drugim studentima ili ih kupite uz Premium plan
Pripremite ispite
Studirajte zahvaljujući brojnim resursima koji su dostupni na Docsity-u
Nabavite poene za preuzimanje
Zaradite bodove pomažući drugim studentima ili ih kupite uz Premium plan
Građevinski fakultet,Skripta,Diskretna matematika,Indukcija,Procena znanja,Ocenivanje,Univerzalni kvantor,Formule,Ispitna pitanja,
Tipologija: Rezime
1 / 45
Ova stranica nije vidljiva u pregledu
Ne propustite važne delove!






































Neka je zadan neprazan skup I takav da se za svaki element skupa I moˇze utvrditi da li posjeduje odredeno svojstvo ili ga ne posjeduje. Elementi skupa I nazivaju se iskazi i obiˇcno se oznaˇcavaju malim slovima latinice p, q, r,... Cinjenica da iskaz^ ˇ p ∈ I posjeduje uoˇceno svojstvo oznaˇcava se sa τ (p) = >, dok se ˇcinjenica da iskaz q ∈ I ne posjeduje uoˇceno svojstvo oznaˇcava sa τ (q) = ⊥. Tipiˇcan primjer skupa I je skup svih izjavnih reˇcenica (izjavnih u uˇzem smislu) nekog govornog (npr. bosanskog) jezika. Uoˇceno svojstvo, koju pos- jeduje svaka izjavna reˇcenica, je njena istinitost. Drugim rijeˇcima svaka iz- javna reˇcenica je taˇcna (istinita) ili netaˇcna (laˇzna). U ovom primjeru iskazi su reˇcenice:
Pri tome su prvi i tre´ci iskaz taˇcni, dok su drugi i ˇcetvrti netaˇcni. Ranije upotrebljeni termin “izjavna reˇcenica u uˇzem smislu” zahtijeva ipak dodatno objaˇsnjenje. Naime, postoje izjavne reˇcenice ˇcija se istinitost ne moˇze utvrditi. Takve su npr. reˇcenice:
i one nisu iskazi. Upitne i uzviˇcne reˇcenice, npr.:
takode nisu iskazi. Upravo ovaj primjer opravdava opˇsteprihva´cenu terminologiju kojom se umjesto fraze “posjedovanje odredenog svojstva” koristi fraza “istini- tosna vrijednost”. I u ovom tekstu ´ce uglavnom biti zastupljena upravo ova terminologija. Sljede´ci primjer skupa I ima izuzetno vaˇznu praktiˇcnu realizaciju. Sada su elementi skupa I prekidaˇci koji mogu biti u jednom od dva mogu´ca poloˇzaja. Prekidaˇc moˇze biti ukljuˇcen (posjeduje uoˇceno svojstvo, “taˇcan je”) ili iskljuˇcen (ne posjeduje uoˇceno svojstvo, “netaˇcan je”). Naravno, svaka matematiˇcka formula takode predstavlja (taˇcan ili netaˇcan) iskaz. Npr.:
Slobodno govore´ci, logiˇcka operacija je postupak kojim se iskaz-u/ima pridruˇzuje iskaz. Unarne opeacije djeluju na jedan iskaz, dok binarne opeacije djeluju na dva iskaza. Na skupu iskaza mogu´ce je definisati ˇcetiri unarne i ˇsesnaest bina- rnih operacija. Medu njima se istiˇcu jedna unarna (negacija) i ˇcetiri binarne opeacije (konjunkcija, disjunkcija, implikacija i ekvivalencija). Slijede definicije ovih logiˇckih operacija.
Definicija 1 Neka je zadan iskaz p. Negacija iskaza p, u oznaci ¬p, je iskaz koji ima suprotnu istinitosnu vrijednost od iskaza p.
Oznaka ¬p ˇcita se na jedan od sljede´cih naˇcina: ne p, nije p, negacija iskaza p.
Definicija 2 Neka su zadani iskaz p i iskaz q. Konjunkcija iskaza p i iskaza q, u oznaci p ∧ q, je iskaz koji je taˇcan kada su taˇcni i iskaz p i iskaz q. U svim preostalim sluˇcajevima konjunkcija iskaza p i iskaza q je netaˇcna.
Oznaka p ∧ q ˇcita se kao p i q.
Definicija 3 Neka su zadani iskaz p i iskaz q. Disjunkcija iskaza p i iskaza q, u oznaci p ∨ q, je iskaz koji je netaˇcan kada su netaˇcni i iskaz p i iskaz q. U svim preostalim sluˇcajevima disjunkcija iskaza p i iskaza q je taˇcna.
Oznaka p ∨ q ˇcita se kao p ili q.
Definicija 4 Neka su zadani iskaz p i iskaz q. Implikacija iskaza p i iskaza q, u oznaci p ⇒ q, je iskaz koji je netaˇcan kada je iskaz p taˇcan, a iskaz q netaˇcan. U svim preostalim sluˇcajevima implikacija iskaza p i iskaza q je taˇcna.
Djelovanjem logiˇckih operacija na viˇse od dva iskaza dobijaju se tzv. iskazne formule.
Definicija 6 Iskazna slova su simboli kojima se oznaˇcavaju iskazi.
Prilikom djelovanja, dogovorom se usvaja da najviˇsi prioritet ima negacija, zatim konjunkcija, disjunkcija i implikacija, dok najniˇzi prioritet ima ekvivalen- cija. Ukoliko se ˇzeli promjeniti redosljed izvrˇsavanja logiˇckih operacija koriste se zagrade. Tako je npr. ¬> ∨ > = ⊥ ∨ > = >, dok je ¬(> ∨ >) = ¬> = ⊥.
Zadatak 1 Odrediti istinitosne vrijednosti sljede´cih iskaza:
− 5 je prirodan broj,
je iracionalan broj,
Zadatak 2 Na odgovaraju´cem mjestu napisati broj, tako da dobijeni iskaz bude taˇcan:
1.... je najmanji prirodan broj. 2.... je najve´ci negativni cijeli broj. 3.... nije ni pozitivan, ni negativan broj. 4.... je najve´ci element skupa
5.... je najmanji element skupa
6.... je najve´ci prirodan broj ˇciji je kvadrat manji od 100. 7.... je jedini prost broj u skupu { 8 , 9 , 10 , 11 }. 8.... je jedini sloˇzen broj u skupu { 5 , 7 , 9 , 11 , 13 }.
Zadatak 3 Odrediti istinitosne vrijednosti sljede´cih iskaza:
Zadatak 4 Simboliˇcki napisati sljede´ce reˇcenice:
Zadatak 5 Zadani su iskazi p : “
≤ − 1 ′′, q : “Godina ima 8 mjeseci.′′^ i
r : “Dijagonale romba su medusobno normalne.′′^ Odrediti istinitosnu vrijednost sljede´cih formula:
¬p ∨ (q ∧ r).
q ∨
p ∧ (¬q ∧ r)
¬p ∧ (q ∨ r)
Zadatak 6 Nacrtati elektriˇcna kola koja odgovaraju iskaznim formulama:
Zadatak 12 Ako je τ (p ⇒ q) = > i τ (p ⇔ q) = ⊥ odrediti τ (q ⇒ p).
Zadatak 13 Ako je τ (p ⇔ q) = > odrediti τ (¬p ⇔ q), τ (¬p ⇒ q) i τ (q ⇒ p).
Zadatak 14 Sastaviti istinitosne tablice sljede´cih iskaznih formula:
(p ∧ q) ⇒ r.
(p ∧ ¬r) ⇒ ¬q.
(p ⇒ q) ⇒ (r ⇒ ¬p)
⇒ (¬q ⇒ ¬r).
¬p ⇒ (q ⇔ r)
∧ (¬p ⇒ r) ∧ (q ⇒ ¬r)
⇒ ¬r.
p ⇒ (q ⇒ r)
⇒ (p ⇒ r)
Zadatak 15 Rijeˇsiti po p, q, r ∈ {>, ⊥} jednaˇcine:
Definicija 7 Iskazna formula koja je taˇcna za sve vrijednosti svojih iskaznih slova naziva se tautologija.
Teorema 1 Sljede´ce iskazne formule su tautologije
Dokaz:Tabela istinitosti za ˇsestu formulu glasi
p q ¬p p ⇒ q ¬p ∨ q F
⊥ > > > ⊥ ⊥ ⊥ ⊥ >
⊥ > > > >
odakle se zakljuˇcuje da posljednja formula zaista jeste tautologija. Na isti naˇcin se dokazuje da su i ostale formule tautologije. • Treba primjetiti da tautologija 6. omogu´cava “elektriˇcnu” realizaciju imp- likacije.
Zadatak 16 Ne koriste´ci istinitosne tabele dokazati da su sljede´ce iskazne for- mule tautologije
p ∧
p ⇔ (¬q ∧ r)
q ⇒ (s ∨ t)
(p ⇔ q) ⇒ ¬r
(s ∧ ¬t) ⇒ (r ∨ p)
p ⇔ (q ∨ r)
(q ∧ s) ⇒ (t ∨ p)
(¬p ∧ ¬q) ⇒ (r ∨ s)
(r ∧ t) ⇔ p
Definicija 8 Predikat duˇzine n ∈ N, definsan na skupu S 6 = ∅, je svako pres- likavanje P : Sn^7 → {>, ⊥}. Specijalno, predikati duˇzine nula su iskazi.
U daljem tekstu paˇznja ´ce se posvetiti iskljuˇcivo predikatima duˇzine jedan i dva.
Primjer 1 Neka je S skup svih studenata Univerziteta u Sarajevu i neka je P predikat duˇzine jedan definisan na skupu S sa: “biti student Gradevinskog fakulteta.”
Primjer 2 Neka je S skup prirodnih brojeva i neka je P predikat duˇzine jedan definisan na skupu S sa: “broj n je djeljiv sa tri.”
Primjer 3 Neka je S skup svih planeta sunˇcevog sistema i neka je P predikat duˇzine dva definisan na skupu S sa: “planete p 1 i p 2 su susjedne.”
Primjer 4 Neka je S skup prirodnih brojeva i neka je P predikat duˇzine dva definisan na skupu S sa: “zbir brojeva n 1 i n 2 je prost broj.”
odnosno predikati P 3 (y) = (∀x ∈ S)(P (x, y)) (1.5) i P 4 (x) = (∀y ∈ S)(P (x, y)). (1.6)
Ako je Y ∈ S, onda je P 1 (Y ) = > ako je P (a, Y ) = > za neko a ∈ S. Ako je Y ∈ S, onda je P 3 (Y ) = > ako je P (a, Y ) = > za sve a ∈ S. Analogno se definiˇsu vrijednosti predikata P 2 i P 4. Kaˇze se da je u predikatima (1.3) i (1.5) prva promjenjljiva je vezana (odgo- varaju´cim kvantorom), dok je druga promjenjljiva slobodna. Analogno, u predika- tima (1.4) i (1.6) slobodna je prva, a vezana (naravno, odgovaraju´cim kvan- torom) druga promjenjljiva. Dalje se, djelovanjem univerzalnog i egzistencijalnog kvantora na predikate (duˇzine jedan) (1.3), (1.4), (1.5) i (1.6) dobija osam iskaza
I 1 ≡ (∃y ∈ S)P 1 (y) = (∃y ∈ S)(∃x ∈ S)(P (x, y)) I 2 ≡ (∀y ∈ S)P 1 (y) = (∀y ∈ S)(∃x ∈ S)(P (x, y)) I 3 ≡ (∃x ∈ S)P 2 (x) = (∃x ∈ S)(∃y ∈ S)(P (x, y)) I 4 ≡ (∀x ∈ S)P 2 (x) = (∀x ∈ S)(∃y ∈ S)(P (x, y)) I 5 ≡ (∃y ∈ S)P 3 (y) = (∃y ∈ S)(∀x ∈ S)(P (x, y)) I 6 ≡ (∀y ∈ S)P 3 (y) = (∀y ∈ S)(∀x ∈ S)(P (x, y)) I 7 ≡ (∃x ∈ S)P 4 (x) = (∃x ∈ S)(∀y ∈ S)(P (x, y)) I 8 ≡ (∀x ∈ S)P 4 (x) = (∀x ∈ S)(∀y ∈ S)(P (x, y)),
ˇcije se istinitosne vrijednosti odreduju na osnovu definicije egzistencijalnog, odnosno univerzalnog kvantora.
Zadatak 17 Neka je predikat P definisan na skupu S = {x ∈ N
∣^1 ≤^ x^ ≤^15 } sa “x je prost broj”. Sastaviti istinitosnu tabelu predikata P.
Zadatak 18 Sastaviti istinitosne tabele svih jednomjesnih predikata definisanih na skupu S = {a, b, c}.
Zadatak 19 Sastaviti istinitosne tabele svih dvomjesnih predikata definisanih na skupu S = {a, b}.
Zadatak 20 Sastaviti istinitosne tablice svih jednomjesnih predikata P, defin- isanih na skupu S = {a, b, c, d}, takvih da je ¬P (a) ⇒ P (c) = ⊥.
Zadatak 21 Odrediti istinitosne vrijednosti sljede´cih iskaza
Zadatak 22 Napisati negaciju sljede´cih iskaza
Zadatak 23 Koriste´ci kvantore (i odgovaraju´ce simbole) simboliˇcki napisati sljede´ce reˇcenice
Zadatak 24 Odrediti istinitosne vrijednosti sljede´cih iskaza
Zadatak 25 Neka je P predikat duˇzine dva definisan na skupu S = {a, b, c, d} sljede´com tabelom
Teoriju skupova mogu´ce je zasnovati aksiomatski ili naivno. Aksiomatsko za- snivanje teorije skupova pretpostavlja da je skup svaki objekat koji zadovoljava zadanu grupu aksioma. Sa druge strane, naivno zasnivanje teorije skupova (u ovom tekstu teorija skupova ´ce biti zasnovana na ovaj naˇcin) polazi od stanoviˇsta da je skup jedan od osnovnih matematiˇckih pojmova i da se ne definiˇse. Po- drazumijeva se da se svaki skup sastoji od svojih elemenata i da je skup korektno zadan ako se za svako objekat moˇze utvrditi da li je element zadanog skupa ili ne. Uobiˇcajeno je da se skupovi oznaˇcavaju velikim slovima latinice A, B, C,... i da se elementi skupova oznaˇcavaju malim slovima latinice a, b, c,...^1 Cinjenicaˇ da je a element skupa A oznaˇcava se sa a ∈ A, dok se ˇcinjenica da b nije element skupa A oznaˇcava sa b /∈ A. Oznaka a ∈ A svakako moˇze biti shva´cena i kao iskaz koji je taˇcan ako a jeste element skupa A, a netaˇcan ako a nije element skupa A. Skup koji nema elemenata naziva se prazan skup i oznaˇcava se sa ∅, dok se skup koji sadrˇzi sve elemente naziva univerzalni skup i oznaˇcava se sa U. Pojam unoiverzalnog skupa obiˇcno se relativizira u zavisnosti od predmeta izuˇcavanja odredene discipline. Skupovi A i B su medusobno jednaki, u oznaci A = B, ako su svi elementi skupa A ujedno elementi skupa B i svi elementi skupa B ujedno elementi skupa A. Skup A je podskup skupa B (odnosno skup B je nadskup skupa A), u oznaci A ⊆ B (odnosno B ⊇ A), ako su svi elementi skupa A ujedno elementi skupa B. Drugim rijeˇcima, skupovi A i B su medusobno jednaki ako je taˇcna ekvivalencija x ∈ A ⇔ x ∈ B, a skup A je podskup skupa B ako je taˇcna implikacija
(^1) Tipiˇcan primjer odstupanja od ove prakse je oznaˇcavanje u geometriji. Naime, u geometriji je uobiˇcajeno da se prave (koje su skupovi taˇcaka) oznaˇcavaju malim slovima latinice, dok se taˇcke, iako elementi ovih skupova oznaˇcavaju velikim slovima latinice.
x ∈ A ⇒ x ∈ B. Prema prethodno reˇcenom, prazan skup je podskup svakog skupa, dok je univerzalni skup nadskup svakog skupa. Najjednostavniji naˇcin zadavanja nekog skupa je navodenje svih njegovih ele- menata. Naravno, ovakvo zadavanje supa je mogu´ce samo ako je broj elemenata skupa konaˇcan, (relativno) mali broj. Prilikom zadavanja skupa svaki element se navodi samo jednom, jer ponavljanje istog elementa viˇse puta nema znaˇcaja. U tom smislu, skupovi { 1 , 2 , 3 } i { 2 , 1 , 2 , 3 , 1 , 3 , 3 } su medusobno jednaki. Kada je broj elemenata nekog skupa konaˇcan (relativno) veliki ili beskonaˇcan broj, skupovi se zadaju na drugi naˇcin. Na primjer,
∣x^ ≤^1012 },
∣x ≥ − 100 },
∣ 0 ≤ x ≤ 1 },
∣x^ ∈^ R^ ∧^ y^ ∈^ R^ ∧^ x^2 +^ y^2 = 1}.
Kao i u sluˇcju logiˇcke operacije, skupovna operacija moˇze biti shva´cena kao postupak kojim se skup-u/ovima pridruˇzuje skup. Od skupovnih operacija u daljem tekstu ´ce se obraditi jedna unarna operacija (operacija koja jednom skupu pridruˇzuje skup), tzv. komplementiranje i tri binarne operacije (operacija koja paru skupova pridruˇzuje skup), tzv. presjek, unija i razlika.
Definicija 12 Komplement skupa A, u oznaci AC^ je skup svih elemenata uni- verzalnog skupa koji ne pripadaju skupu A. Simboliˇcki,
AC^ = {x ∈ U
∣x /∈ A}.
Iz posljednje definicije neposredno slijedi da je ∅C^ = U kao i da je UC^ = ∅.
Definicija 13 Presjek skupova A i B, u oznaci A ∩ B je skup svih elemenata univerzalnog skupa koji pripadaju i skupu A i skupu B. Simboliˇcki,
A ∩ B = {x ∈ U
∣x^ ∈^ A^ ∧^ x^ ∈^ B}.
Jednostavno se provjeravaju osnovne osobine presjeka
Zadatak 29 Neka su [a, b], [a, b), (a, b], (a, b) uobiˇcajene oznake za zatvoreni, poluotvoreni i otvoreni interval na brojnoj osi. Odrediti i grafiˇcki predstaviti sljede´ce skupove:
Zadatak 30 Napisati partitivni skup skupa A = {a, b, c}.
Zadatak 31 Neka je A = {a, b, c, d, e, f, g} i neka je B = {b, c, e, f, g}. Odrediti skup X ako je poznato da je A ∩ X = {c, d} i B ∪ X = {b, c, d, e, f, h, i}.
Zadatak 32 Unije dva skupa ima 15 elemenata, jedan od njih ima 8 , a njihov presjek 5 elemenata. Koliko elemenata ima drugi skup?
Zadatak 33 Svaki uˇcenik jedne ˇskole uˇci barem jedan od tri strana jezika en- gleski, francuski ili njemaˇcki. Pri tome engleski jezik uˇci 280 uˇcenika, francuski 230 i njemaˇcki 230. Dalje, engleski i francuski uˇci 120 uˇcenika, 80 francuski i njemaˇcki i 110 uˇcenika njemaˇcki i engleski. Sva tri jezika uˇci 50 uˇcenika. Koliko uˇcenika ima u toj ˇskoli?
Definicija 17 Uredeni par sa prvom koordinatom a i drugom koordinatom b, u oznaci (a, b) je skup {{a}, {a, b}}.
Najvaˇzniju osobinu uredenog para opisuje sljede´ca
Lema 1 (a, b) = (c, d) ⇔ a = c ∧ b = d.
Dokaz ovog tvrdenja moˇze se prona´ci u [1]. Dakle, u opˇstem sluˇcaju je (a, b) 6 = (b, a). Tipiˇcni primjeri uredenih parova iz svakodnevnog ˇzivota su par cipela, rukavica, itd.
Definicija 18 Dekartov proizvod nepraznih skupova A i B, u oznaci A × B, je skup
{(a, b)
∣a ∈ A ∧ b ∈ B}.
Ukoliko je A = B, umjesto oznake A × A, koristi se oznaka A^2.
Definicija 19 Svaki podskup Dekartovog proizvoda skupova A i B naziva se binarna relacija iz skupa A u skup B. Ako je A = B za binarnu relaciju se kaˇze da je definisana na skupu A.
Iz prethodne definicije se zakljuˇcuje da je sasvim korektno utvrdivati da li neki par pripada binarnoj relaciji ρ ⊆ A × B ili ne. Ukoliko je (a, b) ∈ ρ ⊂ A × B, koristi se oznaka aρb, a ukoliko (a, b) ∈/ ρ ⊂ A × B, koristi se oznaka ¬(aρb).
Definicija 20 Neka je binarna relacija ρ definsana na nepraznom skupu A. Relacija ρ je:
Binarna relacija koja je refleksivna, simetriˇcna i tranzitivna naziva se relacija ekvivalencije. Binarna relacija koja je refleksivna, antisimetriˇcna i tranzitivna naziva se relacija poretka. Ako je ρ ⊂ A^2 relacija ekvivalencije, onda se za svaki element a ∈ A uoˇcava skup svih elemenata skupa A koji su u relaciji sa elementom a. Taj skup se naziva klasa elementa a i oznaˇcava se sa [a]ρ. Dakle,
[a]ρ = {x ∈ A
∣xρa}
Teorema 3 Neka je ρ ∈ A^2 relacija ekvivalencije. Tada:
(∀a, b ∈ A)([a]ρ = [b]ρ ∨ [a]ρ ∩ [b]ρ = ∅)
Pri tome je taˇcan samo jedan od dva iskaza u prethodnoj disjunkciji.
Dokaz ovog tvrdenja moˇze se na´ci u [1]. Slobodno govore´ci, svaka relacija ekvi- valencije, definisana na skupu A, “razbija” skup A na tzv. klase ekvivalencije. Pomenuto “razbijanje” je takvo da svake dvije particije razbijanja nemaju za- jedniˇckih elemenata, a unija svih particija je upravo skup A.
Definicija 21 Neka su zadani neprazni skupovi A i B. Binarna relacija f ⊆ A × B je funkcija koja skup A preslikava u skup B ako za svaki element a ∈ A postoji najviˇse jedan element skupa b ∈ B takav da je af b.
Ukoliko funkcija f preslikava skup A u skup B, koristi se oznaka f : A 7 → B. Dalje, umjesto oznake af b koristi se oznaka f (a) = b. Skup A naziva se domen, a skup B kodomen funkcije f. Elementi skupa A nazivaju se originali, a elementi skupa B slike. Skup svih elemenata skupa A kojima odogovara (taˇcno jedan) elemet skupa B naziva se prirodni domen funkcije f, a skup svih elemenata skupa B koji imaju odgovaraju´ci original u skupu A naziva se skup vrijednosti
funkcije f (faktiˇcki, to je skup f (A) = {b ∈ B
∣(∃a^ ∈^ A)f^ (a) =^ b}). Naravno,
izbacivanjem onih elemenata skupa A koji nemaju odgovaraju´cu sliku u skupu B dobija se prirodni domen funkcije f. Dakle, svaka funkcija je odredena sa tri objekata. To su dva skupa i prav- ilo kojim se elementima jednog skupa pridruˇzuju elementi drugog skupa. Dvije funkcije su jednake ako su im jednaki i domen, i kodomen, i pravilo pridruˇzivanja.
Primjer 5 Neka je A = { 1 , 2 , 3 , 4 } i neka je B = {a, b, c}. Binarna relacija ρ = {(1, a), (2, a), (2, b), (3, a), (4, a), (4, c)} nije funkcija iz skupa A u skup B jer originalima 2 i 4 odgovaraju po dvije razliˇcite slike iz skupa B.
Primjer 6 Neka su skupovi A i B definisan kao i u prethodnom primjeru. Sli- jede primjeri binarnih relacija koje jesu funkcije f : A 7 → B
a b a c
a b a b
i
c c c c
Primjer 7 Neka je A skup svih stanovnika Kantona Sarajevo i neka je B skup svih ulica u Kantonu Sarajevo. Dalje, neke se svakom stanovniku Kantona Sarajevo (elementu skupa A) pridruˇzuje ulica (elementu skupa B) u kojoj taj stanovnik ˇzivi. Na ovaj naˇcin (pod pretpostavkom da svaki stanovnik ˇzivi u taˇcno jednoj ulici) definisana je funkcija f : A 7 → B.
Primjer 8 Neka je A skup svih knjiga u nekoj biblioteci i neka je B = N (skup prirodnoh brojeva). Funkcije f : A 7 → B svakoj knjizi (elementu skupa A) pridruˇzuje broj njenih strana (element skupa B).
Primjer 9 Neka je uoˇcena ravan π, neka je p ∈ π fiksirana prava i neka je A = B = π. Primjer jedne funkcije iz skupa A u skup B je osna simetrija u odnosu na pravu p.
Primjer 10 Neka je A = B = R i neka je funkcija f : A 7 → B definisana sa f (x) = 2x − 1.
Primjer 11 Neka je zadan neprazan skup A. Vaˇzan primjer funkcije koja skup A preslikava u sebe je tzv. identiˇcko preslkikavanje skupa A (identitet). Ova funkcija se najˇceˇs´ce oznaˇcava sa I i definiˇse se na sljede´ci naˇcin:
(∀a ∈ A)(I(a) = a).
Definicija 22 Neka su zadani neprazni skupovi A i B. Funkcija f : A 7 → B je:
(∀b ∈ B)(∃a ∈ A)(f (a) = b)
(∀a 1 , a 2 ∈ A)(a 1 6 = a 2 ⇒ f (a 1 ) 6 = f (a 2 ))
Oˇcigledno je da je uslov injektivnosti mogu´ce zamijeniti uslovom
(∀a 1 , a 2 ∈ A)(f (a 1 ) = f (a 2 ) ⇒ a 1 = a 2 ).
Slobodno govore´ci, funkcija je sirjekcija ako svaka slika (element skupa B) ima odgovaraju´ci original (element skupa A). Sa druge strane, funkcija je injek- cija ako razliˇcitim originalima odgovaraju razliˇcite slike (isim slikama odgovaraju isti originali).
Definicija 23 Neka su zadani neprazni skupovi A, B i C i neka f : A 7 → B i g : B 7 → C. Kompozicija funkcija f i g, u oznaci g ◦ f, je funkcija koja skup A preslikava u skup C na sljede´ci naˇcin:
(∀a ∈ A)((g ◦ f )(a) = g(f (a))).
Treba primjetiti da gornja definicija podrazumijeva da je skup B prirodni domen funkcije g. U protivnom bi mogao postojati element a ∈ A takav da ne postoji g(f (a)). Dalje, oˇcigledno je da funkcija f ◦ g uopˇste ne postoji. Medutim, ako je A = B = C i ako f, g : A 7 → A, onda postoje i funkcija g ◦ f i funkcija f ◦ g, ali u opˇstem sluˇcaju ne vaˇzi jednakost g ◦ f = f ◦ g, ˇsto ilustruje sljede´ci