Skripta urbane geografije, Vežbe od Geografija

Preuzmite Skripta urbane geografije i više Vežbe u PDF od Geografija samo na Docsity!

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKI FAKULTET

GEOGRAFSKI ODSJEK

Skripta iz kolegija

URBANA GEOGRAFIJA

Prema udžbeniku Grad i urbanizacija prof.dr.sc. Milana Vreska

• razdoblje između dva svjetska rata – funkcionalna faza ■ (^) u definiranje grada uvode se nove varijable (funkcije) ■ analizira se struktura glavnih funkcija grada kao što su uprava, trgovina, industrija, promet ■ H. Bobek predlaže tri varijable za određivanje gradskih naselja – kompaktnost naselja , veličina naselja i gradski način života u naselju
• razdoblje nakon Drugog svjetskog rata ■ nastavljaju se rasprave o geografskom pojmu grada iz prethodnog razdoblja ■ R. Klöper je dopunio Bobekov model dodavši četvrtu varijablu – centralitet naselja

BOBEKOV MODEL 4 VARIJABLE

• Bobekov model primjenjuje se za izdvajanje gradskih naselja u većini zemalja pri čemu se četiri varijable koriste pojedinačno ili u međusobnoj kombinaciji
• Kompaktnost naselja se najčešće određuje gustoćom zgrada ili drugog urbanog sadržaja te gustoćom naseljenosti
• Veličina naselja je obilježje koje se najčešće u kombinaciji s drugim obilježjima uzima u obzir za određivanje gradskih naselja - minimalni broj stanovnika naselja za stjecanje statusa grad ovisi o osobinama naseljenosti neke zemlje, stupnju urbanizacije, ekonomskoj razvijenosti itd. - u najvećem broju zemalja je minimalni broj stanovnika gradskog naselja između 2000 i 5000 stanovnika
• Gradski način života podrazumijeva način života kojim živi ono stanovništvo u naselju čija proizvodnja i potražnja ovise o tržištu odnosno o razmjeni s drugim grupama stanovništva (Bobek) - poljoprivredno stanovništvo ne živi gradskim načinom života jer je manje ovisno o tržištu i o razmjeni s drugim grupama - stanovništvo koje radi u sekundarnim i tercijarnim djelatnostima živi gradskim načinom života budući da se njihovim uslugama i proizvodima služi drugo stanovništvo, iz grada i okolice - danas se među mnogim zemljama kao obilježje za diferenciranje naselja uzima odnos poljoprivrednog i nepoljoprivrednog stanovništva
• Centralitet naselja je obilježje koje se u praksi manje primjenjuje u određivanju statusa grada budući da stanoviti centralitet mogu imati i ruralna naselja

DIFERENCIJACIJA GRADSKIH I SEOSKIH NASELJA U HRVATSKOJ

• U Jugoslaviji su se naselja prema popisima stanovništva 1961. i 1971. godine diferencirala na osnovi veličine naselja i postotnog udjela nepoljoprivrednog stanovništva - izdvajana su tri tipa naselja: gradska, mješovita i seoska - status grada dobila su naselja s više od 2000 stanovnika i većim udjelom nepoljoprivrednog stanovništva (ovisno o broju stanovnika) - u SR Hrvatskoj status grada imala su 103 naselja
• Prema popisima stanovništva 1981. i 1991. godine napušten je dotadašnji model diferenciranja naselja i određivanje statusa grada prepušteno je općinskim službama - tako je 1981. godine u Hrvatskoj bilo 212 gradova, a 1991. godine 204 grada - broj gradova rastao je preko 100% jer su status grada stekla i naselja s nekoliko stotina stanovnika te bez nekih atributa gradskog naselja
• (^) Za potrebe Strategije prostornog uređenja Republike Hrvatske izdanog 1997. godine gradska naselja su prije toga izdvojena na temelju modela četiri varijable

• gradsko naselje u Hrvatskoj može biti ono naselje koje ima 2000 ili više stanovnika, ispodprosječan udio poljoprivrednog stanovništva te bar 50% njegovog aktivnog stanovništva mora raditi u naselju
• 1991. godine u Hrvatskoj je izdvojeno 117 gradskih naselja (što je 1.7% svih naselja u RH) i u njima je živjelo 51.3% ukupnog stanovništva Hrvatske
• čak 2/3 gradskih naselja imalo je manje od 10 000 stanovnika, a opažen je i mali broj naselja srednje veličine (20 000 do 100 000 stanovnika)
• u urbanom sustavu Republike Hrvatske dominiraju četiri grada: Zagreb, Split, Rijeka i Osijek i u njima živi gotovo polovica gradskog stanovništva GEOGRAFSKO DEFINIRANJE GRADA
• U zemljama u razvoju razlike između grada i sela još su naglašene dok su u razvijenim zemljama one sve manje – ruralna naselja oko gradova postupno se urbaniziraju, a gradovi decentraliziraju svoje funkcije
• (^) Za geografsko definiranje grada bitne su tri grupe relevantnih obilježja:
• socijalnim obilježjima utvrđuju se veličina i demografsko-socijalna struktura stanovništva naselja
• funkcionalna obilježja upućuju na funkcionalnu strukturu i funkcionalno značenje naselja u prostoru
• morfološka obilježja upućuju na kompaktnost naselja (gustoću i način izgrađenosti naselja urbanim sadržajima) te na fizionomske karakteristike urbanog sadržaja
• Grad je kompaktno sagrađeno veće naselje u čijim sekundarnim i tercijarnim djelatnostima radi veći udio aktivnog stanovništva i to ne samo za vlastite potrebe već i za potrebe stanovništva šireg prostora (to je formalni grad )
• Formalni grad je grad što ga čini kompaktno sagrađeni prostor s cjelokupnim urbanim sadržajem
• Administrativni ili funkcionalni grad je grad što ga čini kompaktno sagrađen prostor zajedno s urbaniziranom i funkcionalno integriranom okolicom
• (^) Zbog razvoja grada u odnosu na administrativno postavljene međe razlikuju se tri odnosa formalnog i administrativnog grada:
• formalni je grad veći o administrativnog
• formalni je grad manji od administrativnog
• formalni i administrativni grad se prostorno poklapaju

POJAVA I RAZVOJ GRADOVA U SVJETU

• Prva stalna naselja počinju se razvijati u neolitiku (9000 – 5000 godina prije nove ere) – tada čovjek prestaje isključivo biti sakupljač hrane i lovac te postaje proizvođač hrane
• Stalno naselje moglo se razviti i održati tek kad je njegovo stanovništvo bilo u mogućnosti proizvesti hrane dovoljno za dulje razdoblje te se nije moralo seliti
• Tragove najstarijih naselja nalazimo u aridnim krajevima, u dolinama velikih rijeka koje su dijelom godine plavile i muljem oplemenjivale tlo (suptropski krajevi)
• Gradovi sa svojim funkcijama nastaju pojavom viškova proizvodnje, podjele rada i potrebe za razmjenom dobara u društvu
• Prvi gradovi nastaju prije 5000 godina u prvim civilizacijama u Mezopotamiji (~3500 g.p.n.e.), u dolini Nila (~ g.p.n.e), u dolini Inda (~2400 g.p.n.e.), u dolini Žute rijeke (~1600 g.p.n.e.) – Ur, Uruk, Nippur, Niniva, Babilon, Teba, Memfis, Tell-el-Amarna, Harapa, Mohenjo Daro → pretpovijesni gradovi nastali su smišljeno, imali su pravilnu mrežu ulica te mnogo upravnih i vjerskih građevina

• Propašću Rimskog Carstva razvoj gradova je zamro, a revitalizacija porušenih gradova bila je spora budući da su njihove vitalne veze s okolicom bile prekinute
• Tek poslije s podizanjem samostana i jačanjem Crkve ponovno počinje razvoj pojedinih gradova
• Samo je 15 gradova u svijetu imali više od 150 000 stanovnika, a najveći od njih bili su Changan (Xian) i Bagdad, a u Europi Córdoba
• Jači razvoj gradova u Europi počeo je tek u 11. stoljeću kada dolazi do inovacija u poljoprivredi koje su omogućile veću proizvodnju hrane
• U europskim gradovima jača značenje trgovine preko tržnica, a grade se i obrambeni zidovi i na taj način gospodarski razvoj postaje glavni pokretač urbanog razvoja
• Europski srednjovjekovni gradovi razvijaju se pod utjecajem društvenih i religijskih organizacija – feudalizma i kršćanstva
• (^) Feudalci su nositelji političke vlasti i na svojim su posjedima podizali utvrđene gradove – burgove koji su često postajali jezgre razvoja budućih gradova
• Razvoj doživljavaju gradovi sa sjedištem nadbiskupija, biskupija i crkvenih župa
• Smatra se da su burgovi i samostani prvi oblici srednjovjekovnog grada
• Razvojem trgovine i obrta te osnivanjem cehova i gildi dolazi do ubrzanog razvoja novih gradova koji su najčešće predgrađa feudalnih burgova, a da bi postojali, morali su od kralja ili feudalca dobiti status slobodnih gradova
• Kako su srednjovjekovni gradovi težili za što većom samostalnošću, mnogi su gradovi dobili status slobodnog kraljevskog grada s određenim pravima i obvezama, grada-komune ili grada-republike
• Gradovi su u Europi stvarali i saveze poput trgovačkog saveza Velike hanze koja je u 14. stoljeću okupljala 160 gradova iz Njemačke, Francuske, Beneluksa, Engleske i drugih zemalja
• (^) Specifičnosti srednjovjekovnog grada:
  • razvijaju se spontano, neplanski
  • imaju nepravilan sustav uskih ulica
  • nemaju mnogo stanovnika
• Žarište urbanog razvoja premješta se u srednjem vijeku sve više sa Sredozemlja na prostor zapadne Europe (sjeverna Italija, Njemačka, Francuska, Beneluks)
• U Aziji su najznačajnija žarišta urbanog razvoja od 11. do 15. stoljeća jugozapadna Azija, Indija, Kina i Japan
• U Africi pod utjecajem Arapa najveći gradovi nastaju na prostoru današnjeg Magreba te u dolini Nila, a kasnije se žarišta urbanizacije pojavljuju i u zapadnim dijelovima Afrike

RAZVOJ GRADOVA U RAZDOBLJU OD 1500. DO 1800. GODINE

• Na razvoj renesansnih i baroknih gradova utječu razvoj kapitalizma, pojava centralističkih država te razvoj fizičkih znanosti
• Dolazi do pojave manufakture koja se širi izvan granica gradova zbog izvora energije (voda i ugljen), a raste i značenje prometa i trgovine
• Na kopnu se širi mreža cesta, a jača i pomorski promet koji se premješta sa Mediterana na Atlantik zbog geografskih otkrića i kolonijalnih osvajanja
• U novim centralističkim zemljama najviše se razvijaju administrativna središta, a razvijaju se i pomorske luke
• Odnos gradskog i seoskog stanovništva kroz čitavo razdoblje ostaje uglavnom konstantan
• Zbog centraliziranog razvoja najviše rastu glavni gradovi dok ostali gradovi ostaju mali
• (^) Najveći gradovi su London, Pariz i Napulj

• U Americi počinje razvoj mreže gradova koji je do 17. stoljeća bio koncentriran u Srednjoj i Južnoj Americi, a u 17. i
  18. stoljeću se koncentracija razvoja seli u Sjevernu Ameriku
• Mnogi gradovi u Južnoj i Srednjoj Americi nastaju na nekadašnjim gradovima Inka i Azteka ( Cuzco, Tenochtitlan → Ciudad de Mexico ), a novi gradovi nastaju uglavnom na Karipskim otocima i sjevernoj obali Južne Amerike
• Postanak gradova uvjetovan je najčešće postojanjem domorodačkih gradova i gustoćom naseljenosti domorodačkog stanovništva, a razvoj jača s eksploatacijom prirodnih izvora i razvojem prekomorske trgovine
• Prvi grad u Sjevernoj Americi osnovan je 1565. godine na Floridi – St. Augustine
• U Africi ostaju žarišta urbanog razvoja u Magrebu, dolini Nila i zapadnoj Africi, a tek se javljaju nova žarišta u istočnoj Africi
• Najveći gradovi u Africi su Kairo, Fes, Marakeš i Tunis
• Najveći gradovi u Aziji su u jugozapadnoj Aziji, Indiji, Kini i Japanu
• Najveći grad Azije, ali i svijeta je u tom razdoblju Beijing koji je oko 1800. godine jedini milijunski grad
• Renesansni i barokni gradovi odlikuju se prostornom strukturom na koju je utjecao razvoj fortifikacijskog sustava
  • budući da su srednjovjekovni obrambeni zidovi postali preslabi za novu ratnu tehniku (lako ih se moglo srušiti topovima), gradili su se novi obrambeni sustavi
  • uslijed razvoja novih funkcija pojavljuju se novi urbani sadržaji: prostrani trgovi, široke ulice, vojarne, vrtovi, parkovi…
  • u prometu prevladavaju kočije
• Mnogi gradovi građeni su planski po modelima idealnih gradova koji imaju geometrijski oblik i pravokutnu ili radijalno-koncentričnu mrežu ulica (Karlovac, Koprivnica)

RAZVOJ GRADOVA U INDUSTRIJSKOM RAZDOBLJU

• 1800. godine počinje industrijska faza urbanizacije budući da dolazi do svojevrsne urbane eksplozije
• Pod utjecajem industrijske revolucije dolazi do intenzivnog razvoja gradova, pogotovo velikih urbanih aglomeracija
• Budući da se industrija koncentrira u blizini izvora energije i izvora sirovina, najveće urbane aglomeracije nastaju u rudarskim regijama i na mjestima s povoljnim prometnim položajem (Ruhr, Yorkshire, Rotterdam, Hamburg)
• Mogućnosti zapošljavanja u industriji i rudarstvu te određenim uslužnim djelatnostima poticale su preseljavanje stanovništva iz ruralnih krajeva u središta rada
• Iako na izvorima energije i prometnim čvorištima nastaju novi gradovi, najveći urbani razvoj doživljavaju već postojeća naselja
• U industrijskoj fazi urbanizacije pojavljuju se milijunski gradovi
  • prvi je bio Beijing koji je već oko 1800. godine imao 1.1 milijun stanovnika
  • najveći grad na svijetu oko 1850. postaje London sa 2.3 milijuna stanovnika
  • 1925. godine najveći grad postaje New York sa 7.8 milijuna stanovnika
  • 1960ih godina 20. stoljeća Tokyo preuzima primat najvećeg grada
• Gradovi su međusobno povezani u funkcionalne cjeline koje se zovu urbani sistemi u kojima se stvara pravilni red veličine gradova između kojih postoji funkcionalna hijerarhija
• Prema veličini prostora postoje lokalni, regionalni, nacionalni i internacionalni urbani sistemi
• Kako je teško odrediti točan broj stanovnika i točne granice velikih gradova, često se daju podaci za uže administrativno područje grada te za šire područje u koje je uključena čitava urbana regija

• Prije se stupanj urbanizacije uglavnom iskazivao udjelom gradskog stanovništva u ukupnom stanovništvu→ nedostatak tog pristupa je što se u obzir ne uzima stanovništvo koje stanuje izvan administrativnih granica grada, a radi u gradu i živi gradskim načinom života ili živi i radi u urbaniziranim ruralnim naseljima
• Danas se za stupanj urbanizacije koriste udio gradskog stanovništva, udio nepoljoprivrednog stanovništva, nacionalni dohodak po stanovniku, nacionalno bogatstvo po stanovniku, udio iskorištenog teritorija od ukupnog teritorija neke zemlje itd.
• 1965. godine Lampard izdvaja tri gledišta na mjerenje procesa urbanizacije:
  • behavioristički – zasniva se na spoznaji o različitim oblicima ponašanja pojedinca i socijalnih grupa
  • strukturalni – temelji se na aktivnosti ukupnog stanovništva, posebno na promjenama gospodarske strukture stanovništva
  • demografski – proces urbanizacije promatra se kao koncentracija stanovništva
• Stadiji urbanizacije kroz koje prolazi svijet i pojedine zemlje:
  • predindustrijski stadij – stupanj urbanizacije je vrlo nizak ■ udio gradskog stanovništva ne prelazi 1/6 ukupnog stanovništva ■ gradovi su mali, a veliki se gradovi razvijaju samo kao metropole država ■ u strukturi aktivnog stanovništva prevladava primarni sektor djelatnosti ■ u tom su stadiju još uvijek neke zemlje u razvoju
  • industrijski stadij – poticaj urbanom razvoju daje razvoj sekundarnih djelatnosti ■ industrija uvjetuje jaku koncentraciju stanovništva u centre rada i stvaranje velikih aglomeracija te pospješuje ruralni egzodus ■ udio gradskog stanovništva raste do 2/3 ukupnog stanovništva od čega 1/3 živi u velikim gradovima ■ u strukturni aktivnog stanovništva prevladavaju sekundarne djelatnosti
  • postindustrijski stadij – najviši stadij urbanizacije do sad, karakterizira najrazvijenije zemlje ■ glavne poticaje urbanom razvoju daje razvoj tercijarnih djelatnosti čija lokacija uglavnom slijedi koncentraciju stanovništva ■ u uvjetima jake automobilizacije i velikih mogućnosti prostorne pokretljivosti nastaje proces metropolitanizacije ■ veliki gradovi postupno gube stanovništvo, pogotovo njihovi središnji dijelovi, a naseljavaju se i urbaniziraju njihove rubne i prigradske zone ■ nastaju metropolitanska područja odnosno urbane regije

STUPANJ I DINAMIKA URBANIZACIJE SVIJETA

• Iako je većina gradova u svijetu osnovana do 19. stoljeća, broj i udio gradskog stanovništva u ukupnom stanovništvu gotovo je neznatan sve do 20. stoljeća
• U gradovima s više od 2000 stanovnika početkom 20. stoljeća živjelo je tek 2.4% stanovništva dok je sredinom tog stoljeća u njima živjelo više od 20% stanovništva

• Do 19. stoljeća porast gradskog stanovništva uvjetovan je pretežno podizanjem novih gradova, a ne širenjem postojećih, tek od 19. stoljeća pod utjecajem industrijalizacije rast gradskog stanovništva je posljedica ubrzanog razvoja već postojećih gradova
• Kako se Europa najranije počela industrijalizirati, do početka 20. stoljeća ima najveći udio gradskog stanovništva, a tada ju prestižu Amerika i Australija
• Europa, Angloamerika i Australija najranije su se industrijalizirale pa je zbog toga u njima najbrže rastao udio gradskog stanovništva, u prvoj polovici 20. stoljeća industrijalizirala se i urbanizirala Latinska Amerika, a tek u drugoj polovici 20. stoljeća ti se procesi odvijaju i u Aziji i Africi
• Među nerazvijenim zemljama Latinska Amerika se najprije industrijalizirala zbog toga što je početkom 19. stoljeća stekla političku samostalnost i nastao je veći broj manjih država u kojima su bili snažni američki i europski utjecaji i ulaganja kapitala - (^) stvoren je latifundijski sustav u posjedovnim odnosima koji se temeljio na dotadašnjem kolonijalnom sustavu enkomijenda (sustav skrbništva) - strane zemlje ulažu u proizvodnju sirovina i poljoprivrednih proizvoda u zemljama Latinske Amerike pa se uvodi plantažno gospodarstvo uglavnom monokulturnog karaktera - u takvim društveno-ekonomskim uvjetima favorizirao se razvoj pojedinih gradova, pogotovo luka - osim intenzivnog preseljavanja u gradove, to je i vrijeme migracije Europljana koji se doseljavaju u gradove Novog svijeta
• Industrijalizacija u afričkim i azijskim zemljama nije bila spontana već inicirana pa isto tako i urbanizacija
  • između 1950. i 1960. godine gradsko stanovništvo Afrike poraslo je 69%
  • porast je u istom razdoblju u azijskim zemljama bio nešto manji, no također relativno visok
• (^) U 20. stoljeću, posebice njegovoj drugoj polovici, gradsko stanovništvo u svijetu se povećava po relativno visokim stopama s tendencijom blagog pada
• Stope rasta gradskog stanovništva veće su od stopa rasta ukupnog stanovništva
• Krajem 20. stoljeća gradsko stanovništvo Afrike raslo je po stopi iznad 4%, Azije i Latinske Amerike po stopi ispod 4%, a Angloamerike, Australije i Europe po stopama nižim od 1.5%
• Slabije razvijene zemlje imaju visoke stope rasta gradskog i visoke stope rasta ukupnog stanovništva s velikim razlikama između njih
• U pojedinim nerazvijenim afričkim i azijskim zemljama poput Etiopije, Ruande, Nigera, Laosa, Tajlanda udio gradskog stanovništva do kraja 20. stoljeća nije premašio 20%
• Prema postotnom udjelu gradskog u ukupnom stanovništvu pojedine zemlje mogu se klasificirati prema 5 stupnjeva: ■ (^) manje od 20% gradskog stanovništva – vrlo nizak stupanj urbanizacije ■ 21 – 30% gradskog stanovništva ■ 31 – 50% gradskog stanovništva ■ 51 – 75% gradskog stanovništva ■ 76% i više gradskog stanovništva
• Prema procjenama stope rasta gradskog stanovništva u prvoj polovici 21. stoljeća će se smanjivati, a iznosit će između 2 i 3% godišnje → istodobno će se ukupno stanovništvo povećavati po stopama ispod 2% godišnje

URBANIZACIJA HRVATSKE

prestrukturiranjem → samim time se i udio poljoprivrednog stanovništva smanjio i to sa 63% 1948. na 15% 1981. godine

• Između 1961. i 1971. godine zavladao je pravi ruralni egzodus koji je bio uzrokovan dvama razlozima:
  • urbano orijentirana industrijalizacija i razvoj drugih djelatnosti u gradovima omogućavao je zapošljavanje
  • položaj seljaštva s nekim posjedima u socijalističkom sustavu bio je takav da je poticao iseljavanje
• Preseljavanje iz sela u grad u Hrvatskoj je bilo selektivno po dobi i spolu što je osim depopulacije uzrokovalo i starenje seoskog stanovništva
• Nakon 1981. godine rast gradskog stanovništva znatno je smanjen zbog slabljenja ruralnog egzodusa iz više razloga:
  • ruralni su krajevi jako depopulirali
  • priraštaj stanovništva je vrlo nizak
  • pojačana je cirkulacija zaposlenih, a time i suburbanizacija
• Između 1981. i 1991. godine najveći rast stanovništva bilježili su gradovi veličine 50 000 do 100 000 stanovnika dok su najveći gradovi (Zagreb, Split, Rijeka) imali rast u prosjeku ili ispod prosjeka Hrvatske zbog jačanja njihove suburbanizacije na što upućuju visoke stope rasta stanovništva njihovih prigradskih naselja
• U razdoblju od 1981. do 1991. godine u 86% naselja broj stanovnika se smanjio pa se zbog toga smanjio i broj naselja s 200 do 2000 stanovnika, a povećao se broj onih s manje od 200 stanovnika

SUBURBANIZACIJA

• 1980ih godina se intenzitet preseljavanja iz sela u grad smanjuje, a povećavaju se dnevne migracije što se posebno izraženo oko gradova s većom funkcijom rada
• Prema popisu stanovništva 1991. je u Hrvatskoj više od 51% stanovništva radilo izvan mjesta stanovanja → na taj su način oko središta rada nastala gravitacijska područja zaposlenih koja su najjača unutar općinskih međa s izuzetkom većih gradova s jačom funkcijom rada
• Zapošljavanjem unutar i izvan mjesta stanovanja te omogućenim dnevnim migracijama pospješeno je prestrukturiranje poljoprivrednog stanovništva
• Promjena socijalne strukture uvjetuje i preobrazbu seoskih naselja – zbog fizionimskih i funkcionalnih promjena smanjuju se razlike između grada i sela – sela se urbaniziraju
• Diferenciranje naselja prema stupnju socioekonomske preobrazbe temelji se na dva parametra – udjelu poljoprivrednog stanovništva i udjelu zaposlenih izvan vlastitih posjeda → 1991. godine u Hrvatskoj je prema tom modelu 52% naselja imalo karakter urbaniziranih naselja, udio poljoprivrednog stanovništva u njima iznosio je manje od 20%, a udio zaposlenih izvan vlastitih posjeda više od 50% od svih aktivnih
• Oko velikih gradova formiraju se urbanizirane okolice koje s matičnim gradovima čine gradske regije
• Duž glavnih prometnica šire se zone urbanizacije razvijajući urbane osi → u središnjoj Hrvatskoj na taj način se razvija nekoliko osi koje se od Zagreba šire prema drugim gradovima

PODJELA GRADSKIH FUNKCIJA

• Gradske funkcije dijele se na proizvodne i uslužne te na funkcije rada i stanovanja.
• Funkciju proizvodnje materijalnih dobara i uslužne funkcije grad ostvaruje preko proizvodnih i uslužnih djelatnosti
• Budući da svaki grad ima više djelatnosti i ako se svaka djelatnost uzima kao jedna funkcija, može se reći da grad ima polifunkcionalni karakter

• Velik dio stanovništva koji radi u gradu putuje na rad iz okolice dok velik dio već živi u gradu u kojem radi pa su se u gradu razvile funkcije rada i stanovanja - funkcija stanovanja ostvaruje se gradnjom stanova pa i čitavih stambenih naselja - funkcija stanovanja može se mjeriti brojem stanova ili stambenom površinom - funkcija rada može se mjeriti brojem zaposlenih u gradu ili brojem radnih mjesta - u većini gradova više zaposlenih stanuje nego što radi
• S veličinom grada povećava se i važnost funkcije stanovanja pa je razumljivo da je u manjim gradovima funkcija rada veća od funkcije stanovanja
• Nastankom diskordinacije između funkcije rada i stanovanja razvija se gravitacijsko područje radne snage oko grada
  • atraktivni faktori grada: privlačna moć grada, važnost funkcije rada
  • ekspulzivni faktori okolice: viškovi radne snage, socijalno-ekonomska struktura stanovništva, prometna povezanost s gradom…
• S industrijskom revolucijom razvija se migracija radne snage u grad
  • u gradovima mnogih zemalja ne mogu se osigurati stanovi za obitelji radnika, a isto tako rad jednog člana obitelji u gradu ne može osigurati egzistenciju cijele obitelji → u takvim uvjetima oko gradova nastaju mješovite obiteljske strukture (radnici-seljaci)
  • u razvijenim zemljama su migracije vrlo razvijene, ali ne iz ekonomskih razloga već radi potrebe odvajanja mjesta rada od mjesta stanovanja
• Osim cirkulacije radne snage iz okolice u grad, postoje i kretanja radne snage iz grada u okolicu, no znatno slabija

GRADSKE FUNKCIJE S OBZIROM NA GRAVITACIJSKO PODRUČJE

• Sve gradske djelatnosti nemaju jednako gravitacijsko značenje
  • pojedine djelatnosti služe isključivo potrebama grada u kojem su smještene
  • pojedine djelatnosti se više razvijaju za potrebe stanovništva iz okolice
  • postoje i djelatnosti čiju robu upotrebljava stanovništvo dalekih krajeva
• Proizvodne djelatnosti imaju veća gravitacijska područja od uslužnih djelatnosti
• Prema učestalosti proizvodne djelatnosti mogu biti sporadične i svudašnje
  • sporadične djelatnosti imaju velik prostorni domet, njihovu robu stanovništvo grada i okolice manje kupuje pa se ona prevozi u druge krajeve
  • svudašnje djelatnosti opslužuju stanovništvo grada i okolice u većoj mjeri
• Uslužne djelatnosti grada uglavnom služe stanovništvu tog grada i okolice
• S obzirom na gravitacijski domet, gradske funkcije mogu se podijeliti na lokalne, regionalne, nacionalne i internacionalne ili globalne GRADSKE FUNKCIJE S OBZIROM NA CENTRALITET
• Prema teoriji centralnih naselja, pojedine uslužne djelatnosti mogu imati centralitet
• Centralitet mogu imati isključivo uslužne djelatnosti
• Prema tome uslužne djelatnosti mogu dijeliti na centralne i necentralne

GRADSKE FUNKCIJE S OBZIROM NA EKONOMSKU BAZU

• Početkom 20. stoljeća razvila se podjela gradskih funkcija na bazne ili osnovne i nebazne ili komplementarne funkcije

• Funkcija rada može u nekom gradu biti veća od funkcije stanovanja, mogu se podudarati, i može biti manja od funkcije stanovanja
• Hrvatski gradovi klasificirani su prema stupnju funkcionalne diversifikacije i po stupnju funkcionalne usmjerenosti
  • prema stupnju funkcionalne diversifikacije gradovi su svrstani u pet skupina: gradovi funkcionalno usmjereni na jednu, dvije, tri, četiri ili pet djelatnosti
  • prema stupnju funkcionalne usmjerenosti provedena je klasifikacija polazeći od funkcionalne strukture prosječnog grada u Hrvatskoj ■ prosječan grad bio bi grad u kojem bi udio aktivnog stanovništva po djelatnostima bio jednak prosječnom udjelu aktivnog stanovništva svih gradova u Hrvatskoj ■ stupnjevi funkcionalne usmjerenosti određuju se mjerenjem vrijednosti odstupanja od prosjeka
• stupnjevi funkcionalne usmjerenosti: ■ (^) bez usmjerenosti – ne postoji pozitivno odstupanje od prosječnog udjela aktivnog stanovništva ni u jednoj djelatnosti ■ umjerena usmjerenost – pozitivno odstupanje od prosjeka iznosi do jedne standardne devijacije ■ izrazita usmjerenost – pozitivno odstupanje od prosjeka iznosi više od jedne standardne devijacije
• 1991. godine provedena je klasifikacija hrvatskih gradova na osnovi pozitivnog odstupanja zaposlenosti u pojedinim djelatnostima i izdvojeno je osam tipova gradova

PROSTORNA STRUKTURA GRADA

• (^) S prostornog aspekta grad je dio određenog prostora izgrađen urbanim sadržajem
• Urbani sadržaj čine sagrađeni objekti i uređene površine koje služe za potrebe stanovanja, rekreacije i odmora, za potrebe proizvodnih i uslužnih djelatnosti te za potrebe drugih gradskih djelatnosti
• Elementi funkcionalne strukture grada su djelatnosti, a nosioci iskorištavanja gradskog prostora su stanovnici grada
• Morfologiju i fizionomiju grada pokazuju načini iskorištavanja gradskog zemljišta, posebno gustoća izgrađenosti objekata, njihova visina, oblik, razmještaj i međusobni odnos

TEORIJE I MODELI PROSTORNE STRUKTURE GRADA

• Prve značajnije teorije i modeli u objašnjavanju prostorne strukture grada primjenjuju se već početkom 20. stoljeća
• Od sredine 20. stoljeća u znanstvenim objašnjenjima razvoja grada prevladavali su pozitivistički pristupi, a posljednjih desetljeća su važnost dobile i humanističke teorije
• Teorije i modeli: sociološke teorije i modeli, ekonomske teorije i modeli, teorije sistema

Sociološke teorije i modeli

• Prve značajnije teorije i modeli ekološko-prostorne strukture grada nastali su 30ih godina 20. stoljeća u SAD-u
• Najveće je značenje imala čikaška ekološka škola koja je dominirala u proučavanju socijalne strukture grada do
  1940. godine kada se javljaju novi pravci koji polaze od socijalnih, fizičkih i prostornih obilježja gradskog okoliša kako bi se istraživao odnos između uvjeta okoliša i socijalne organizacije
• Bit klasičnog sociološko-ekološkog pristupa proučavanju prostorne strukture grada je da ekolozi smatraju da prostorna struktura grada nastaje ekološkim procesima
• (^) Teorija i model koncentričnih zona ili Burgessov model

• američki gradovi razvijaju se koncentrično oko središta grada u pet koncentričnih zona:
  1. (^) središnji poslovni dio grada (CBD) u kojem su koncentrirane trgovine, banke, hoteli, uprava…
  2. prijelazna zona u kojoj prevladavaju laka industrija i stambeni dijelovi loše kvalitete u kojima stanuju siromašni slojevi s jakom segregacijom (rasnom, vjerskom, etničkom) – tu nastaju slamovi i geta
  3. stambena zona radnika sa zgradama za iznajmljivanje
  4. stambena zona srednjih slojeva stanovništva
  5. stambena zona najbogatijih slojeva stanovništva
• Hoytova teorija sektora – modifikacija Burgessove teorije
• stambene zone s obzirom na njihovu kvalitetu ne pokazuju isključivo raspored u koncentričnim zonama, nego po sektorima
• (^) raspored po sektorima u gradu imaju i djelatnosti
• Morrisova i Ulmannova teorija razvoja grada s više jezgara
• jezgre urbanog razvija mogu biti luke, željezničke postaje, obala, trgovački dio grada…
• pojava izdvojenih jezgara rezultat je kombiniranog djelovanja četiriju faktora: ■ neke djelatnosti nameću specifične uvjete lokacije (trgovina zahtjeva što veću dostupnost potrošača) ■ neke se djelatnosti grupiraju jer imaju koristi od međusobnih veza (trgovina i novčarske ustanove) ■ neke funkcije smetaju jedna drugoj (industrija i stambene zone) ■ neke djelatnosti ne mogu plaćati visoke rente pa se lociraju u područjima niže rente
• Evolutivni model temelji se na promjeni prostorne strukture grada tijekom vremena
• prijeindustrijski grad – celularna struktura
• (^) industrijski grad – planski razvoj, pravilan raspored ulica, funkcionalni zoning
• metropolis ili metropolitanski grad – veća disperzija, manja gustoća stanovništva
• informacijski grad – funkcionalno dualni grad i socijalno segregiran (kozmopolitizam i tribalizam)
• Model socijalnih prostora grada
• razvoj društva uvjetuje unutarnju jaču diferencijaciju socijalnih slojeva
• prostor grada može se diferencirati na prostore s određenim socijalnim slojevima
• Faktorska ekologija predstavlja usavršeni metodološki oblik analize socijalne topografije grada
• Behaviorističke i fenomenološke teorije temelje se na pretpostavci da je gradski prostor odraz djelovanja pojedinaca, kućanstava i socijalnih grupa koje na osnovi subjektivnog vrednovanja mijenjaju objektivnu strukturu grada
• (^) Neomarksističke teorije tvrde da oblik grada i prostorne strukture treba teoretski vezati za kapitalistički način proizvodnje u kojoj bitno značenje imaju klasni odnosi između kapitala i rada

Ekonomske teorije i modeli

• Ekonomske teorije i modeli javljaju se na prijelazu 19. u 20. stoljeće
• Neoklasične teorije razvoja prostora grada temelje se na teoriji vrijednosti gradskog zemljišta odnosno na renti
• Iskorištavanje prostora grada ovisi o tri faktora:
  • vrijednost zemljišta – ovisi o blizini središta grada
  • transportni troškovi – smanjuju se prema središtu grada

• Institucionalizirane djelatnosti su elementi funkcionalno-prostorne strukture grada

Funkcionalna struktura i iskorištavanje gradskog zemljišta

• Funkcionalno-prostorna struktura odražava se u načinu iskorištavanja gradskog zemljišta
• U većini gradova najveće površine otpadaju za stambene, potrebe, promet, rekreaciju i sport
• Većina djelatnosti ima mrežu svojih institucija na raznim lokacijama
• Način iskorištavanja gradskog zemljišta odražava lokaciju pojedinih djelatnosti
• Intenzitet i način iskorištavanja zemljišta najčešće se mijenjaju s udaljenošću od središta prema rubu grada s obzirom na dostupnost i cijenu zemljišta te prirodna obilježja gradskog prostora
• Funkcionalna diferencijacija gradskog prostora s obzirom na namjenu površina – podjela zemljišta na zone različitih veličina kojima se koriste pojedine gradske djelatnosti → takve zone mogu biti čiste ili mješovite namjene
• Funkcionalna diferencijacija gradskog prostora s obzirom na organizaciju života i rad ljudi u gradu : zone rada, stanovanja, opskrbe, rekreacije i odmora…
• Ovakvo funkcionalno diferenciranje uvjetuje veliku mobilnost ljudi u gradu što zahtijeva adekvatnu prometnu infrastrukturu, a sve to uzrokuje veliku potrošnju, buku i onečišćenje
• Gradska infrastruktura je fizička i organizacijska osnova grada i služi svim djelatnostima i funkcioniranju grada u cijelini
  • fizička infrastruktura u gradu javlja se kao izgrađena mreža
  • socijalnu infrastrukturu čine razne organizacije i socijalne mreže
• Mreže gradske infrastrukture:
  • distributivne mreže infrastrukture : vodovi, kanalizacija, toplovodi, sustavi zbrinjavanja otpada, plinovodi, električni vodovi…
  • komunikacijska i informacijska infrastruktura : telefonske mreže, mreže pošta, kablovska televizija
  • prometna infrastruktura : ulice, ceste, željeznica, pomorske i riječne luke, kanali, zračne luke…
  • stambena infrastruktura : stambene zgrade, zelene površine, dječja igrališta, šetališta…
• Visina gradnje u pravilu se smanjuje od središta prema rubu grada što se često dovodi u izravnu vezu s cijenom zemljišta
• Budući da je grad otvoreni sistem, spontani procesi, bez adekvatne kontrole, mogu uzrokovati neželjene posljedice u prostornoj strukturi grada poput nekontrolirane gradnje ili neadekvatnog iskorištavanja zemljišta pa su zbog toga nužne stalna kontrola i planska intervencija

POSLOVNE DJELATNOSTI U GRADU

• Poslovne djelatnosti najčešće su koncentrirane na istim lokacijama
• U većini gradova poslovne djelatnosti zauzimaju manje od 5% površine dok udio zaposlenih u njima iznosi i do 40%, pogotovo u razvijenim zemljama
• Poslovne djelatnosti dijele se najčešće na trgovinu na malo, trgovinu na veliko, financijsko poslovanje (bankarstvo i osiguranja), osobne usluge, profesionalne usluge i upravne poslove
• Kod pojedinih poslovnih centara poslovna djelatnost se svodi samo na trgovinu pa se oni često nazivaju i trgovačkim centrima
• Zbog poslovne efikasnosti institucije poslovnih djelatnosti koncentriraju se u malom prostoru specifične lokacije
• Poslovne institucije u gradovima se najčešće pojavljuju u trima morfološkim oblicima koncentracije:
  • poslovni centri nastaju spontanim ili planskim razvojem ■ sastoje se od trgovine na malo i drugih uslužnih djelatnosti

■ obilježja: velika koncentracija poslovnih institucija na malom prostoru, velika djelotvornost poslovanja

• (^) poslovne ulice (u obliku traka – ribbons) – ekstenzivniji oblik koncentracije poslovnih djelatnosti koji je nastao spontano u prijašnjim fazama razvoja grada ■ takvu poslovnu zonu najčešće čini glavna trgovačka ulica koju okomito sijeku manje trgovačke ulice tako da poslovna zona ima oblik izduženih traka, a često i oblik riblje kosti (ribbon)
• specijalizirane poslovne zone mogu nastati planskim i neplanskim razvojem ■ radi se o poslovnim zonama posebne namjene kao što su medicinski centri, područja za rekreaciju, specijalizirane prodavaonice pokućstva…
• Poslovne djelatnosti nastoje se locirati na mjesto ili u blizini mjesta maksimalne dostupnosti u okviru grada, tj. oko točke minimalnog ukupnog putovanja
• to je lokacija koja poslovnim institucijama omogućava velik dostup pješačkog prometa
• (^) ta lokacija ima veliku dostupnost prometnim terminalima lociranim u središtu grada kao što su autobusne i tramvajske postaje, stanice podzemnih i nadzemnih željeznica
• U okviru gradskih aglomeracija poslovni centri se javljaju na četiri karakteristična položaja: ■ središnja poslovna zona (CBD) ■ poslovni centri u pojedinim četvrtima u gradu ■ poslovni centri na rubu grada ■ poslovni centri izvan grada (između gradova)
• Klasifikacija poslovnih centara s obzirom na veličinu gravitacijskog područja:
• city ili CBD (središnji poslovni centar) je po značenju tj. broju i strukturi poslovnih funkcija te veličini gravitacijskog područja najvažniji poslovni centar u gradu ■ (^) gravitacijsko područje obuhvaća čitavo stanovništvo grada
• regionalni centar (centar gradske četvrti) opskrbljuje stanovništvo robom i uslugama za kratkoročne, srednjoročne i dugoročne potrebe te raznovrsnije uslužno-servisne institucije ■ locira se na raskrižjima glavnih ulica ■ gravitacijsko područje obuhvaća do 100 000 stanovnika na udaljenosti do 25 minuta hoda (radijus do 1500 m)
• komunalni centar (centar gradske općine) opskrbljuje stanovništvo robom i uslugama za kratkoročne, ali i srednjoročne pa i dugoročne potrebe u manjoj mjeri te ima i pojedine uslužne institucije poput pošte ili banke ■ uz manje prodavaonice može imati i malu robnu kuću kao vodeću trgovinu ■ (^) gravitacijsko područje obuhvaća i do 20 000 stanovnika na udaljenosti do 15 minuta hoda (radijus do 1000 m)
• centar susjedstva (centar stambenog naselja) opskrbljuje stanovništvo robom, uglavnom za kratkoročne potrebe te mu pruža i neke osobne usluge ■ najčešći oblik prodavaonice je supermarket ■ locira se uglavnom na križanjima sabirnih ulica ■ opskrbljuje nekoliko tisuća stanovnika na udaljenosti do sedam minuta hoda (radijus do 500 m)
• Gravitacijsko područje poslovnih centara može se mjeriti površinom gradskog prostora ili brojem stanovnika koji gravitira pojedinom centru → veličina gravitacijskog područja ovisi o veličini, vrsti i broju usluga koje pojedini centar obavlja
• Klasifikacija robe s obzirom na vrijeme za koje se kupuje:
• za kratkoročne potrebe (npr. prehrambeni proizvodi: kruh, meso, mlijeko, voće, povrće… )