







Studirajte zahvaljujući brojnim resursima koji su dostupni na Docsity-u
Zaradite bodove pomažući drugim studentima ili ih kupite uz Premium plan
Pripremite ispite
Studirajte zahvaljujući brojnim resursima koji su dostupni na Docsity-u
Nabavite poene za preuzimanje
Zaradite bodove pomažući drugim studentima ili ih kupite uz Premium plan
biološki efekti zračenja, vrste zraka
Tipologija: Seminarski radovi
1 / 13
Ova stranica nije vidljiva u pregledu
Ne propustite važne delove!








-seminarski rad- Student: Mentor: Sara Baždalić ass.dr.vet. Azra Bačić Broj indexa:2202/ Travnik, April 2022
Ionizirajuće zračenje je pojam koji se koristi za opis prijenosa energije kroz prostor u obliku subatomskih čestica i elektromagnetskih valova koji imaju sposobnost ionizirati materiju. Proces u kojem atomi gube, katkad i dobivaju, elektrone i tako od neutralnih postaju električki nabijene čestice nazivamo ionizacijom. Takav prijenos energije je statistički proces, a prostorna raspodjela energije utječe na učinak zračenja. Izlaganje zračenju od izvora koji su izvan tijela, npr. od rendgenskog uređaja ili kakvog drugog uređaja koji proizvodi ionizirajuće zračenje, nazivamo vanjsko ozračenje. Unutarnje ozračenje ljudi nastaje kad radionuklidi uđu u tijelo prehranom, udisanjem ili izravnom apsorpcijom kože.^1 Nedvojbeno je da živimo u radioaktivnom okruženju, što znači da smo uronjeni u globalno polje ionizirajućeg zračenja. Ljudski mišići sadrže radioaktivni ugljik i kalij, radioaktivni polonij i radij u našim su kostima, a radioaktivni plemeniti plinovi i tricij nalaze se u našim plućima. Svakodnevno smo izloženi svemirskom zračenju i zračenju od prirodnih i umjetnih radioaktivnih tvari koje hranom i pićem unosimo u tijelo. Iako postoje brojne prednosti zračenja, mnogi ljudi boje se njegovog učinka. http://www.nemis.hr/index.php/radioaktivnost/bioloski-efekti-zracenja.html 2 (^1) Biološki efekti zračenja http://www.nemis.hr/index.php/radioaktivnost/bioloski-efekti-zracenja.html
Javnost je najčešće zabrinuta zbog mogućih 5 nuklearnih nesreća u vlastitoj državi ili u susjednim državama koje bi mogle ugroziti njihovo zdravlje i život. Ponekad je strah od zračenja opravdan, no najčešće je posljedica neznanja. Većina ljudi upoznata je s osnovama o zračenju, ali to je nedovoljno za zadovoljavajuće odgovore na brojna sumnjičava pitanja. Takvo nepotpuno znanje, kao i u mnogim drugim područjima, često proizvodi još veći strah https://preventa.hr/zastita-na-radu-upit/stetna-zracenja^2 2.1.Radioaktivnost Svako živo biće i predmet sastoji se od atoma. Odrasla osoba sastoji se od 4·1027 atoma kisika, ugljika, dušika, fosfora, kalija i ostalih elemenata. U jezgri atoma sažeta je njegova masa. Jezgra zauzima tek neznatni dio ukupnog volumena cijelog atoma. 3 (^2) Štetna zračenja https://preventa.hr/zastita-na-radu-upit/stetna-zracenja
Prvi biološki učinci zračenja pojavljuje se već oko ≲10-3 sekundi kada završe reakcije s biomolekulama. Pri vremenu od ≲1 sekunde počinju se događati prve biokemijske promjene. Nakon nekoliko minuta slijede stanične promjene, a za promjenu gastrointestinalnog i centralnog živčanog sustava potrebno je nekoliko dana. Genetski učinci vidljivi su nakon nekoliko godina. Ukratko, biološki učinci zračenja su promjene na živim stanicama, organima ili cijelom tijelu koje nastaju prolaskom zračenja kroz živa bića. Pobudom ili ioniziranjem atoma u živoj stanici zračenje djeluje na životne funkcije stanice, a samim time i na živa tkiva, organe i organizme S obzirom da biološki učinci zračenja potječu od promjena koje ono uzrokuje u kemijskom sastavu stanice, posljedice za organizam obično ovise o vrsti oštećenja, tipu i funkciji stanice te o broju oštećenih stanica. Osjetljivost pojedinih vrsta stanica na zračenje nije jednaka. Manje osjetljiva tkiva sastavljena su od već diferenciranih stanica, a mnogo više osjetljive su nediferencirane, mlađe stanice, odnosno tkiva i organi koji se obnavljaju. https://www.zdrava-energija.com/index.php/biogen/110-edukacija/12596-emisija-nesto- novo-uticaj-mobilnog-telefona-na-nase-zdravlje
Ukupne učinke zračenja na žive jedinki dijelimo na somatske i genetske. Ovisno o dozi, posljedice somatskog učinka u ljudi mogu biti poremećaji krvne slike, oštećenje kože, ali i dugoročne posljedice kao što su leukemija, razne vrste zloćudnih bolesti, smanjenje plodnosti te posljednično skraćenje životnog vijeka. Učinak velikih doza na čovjeka ovisi o ritmu ozračivanja (kratko ili dugo, jednokratno ili višekratno). Biološke učinke zračenja možemo promatrati na različitim razinama biološke organizacije: na razini cijele populacije, na razini organizma, tkiva ili organa, na staničnoj razini, na razini struktura manjih od stanice i na molekularnoj razini. Na razini populacije se djelovanjem zračenja pojavljuju promjene genskih karakteristika nastale zbog genskih i kromosomskih mutacija pojedinih jedinki vrste. Na staničnoj razini dolazi do kočenja diobe stanice, stanične smrti ili prijelaza stanice u maligna stanja Posljedice molekularne razine zračenja su oštećenje makromolekula DNA, RNA i enzima te promjene u metaboličkim putevima. Prema pogibeljnosti, biološke učinke zračenja dijelimo u dvije grupe: determinističke (nestohastičke) i stohastičke https://shkolyariki.ru/bs/matematika/vidy-radioaktivnyh-izluchenii-radiaciya-kakov-vred- oblucheniya-na.html
Stoga je za procjenu rizika ključno razumijevanje celularnih mehanizama karcinogeneze. Sve to dovodi tzv. linearnu hipotezu u pitanje, po kojoj i pri najmanjim dozama zračenja postoji linearan odnos između doze i njezina učinka, a koji je proporcionalan riziku. 3.3.Detekcija oštećenja DNA Kromosomske aberacije ili anomalije su odstupanja u strukturi ili broju kromosoma u stanici. Konstitucijska kromosomska aberacija može se naslijediti od roditelja nositelja ili se pojavljuje u vrijeme gametogeneze i prisutna je u svim tkivima nositelja. Poznato je da neke od njih mogu stvoriti predispoziciju za razvoj leukemije kao npr. trisomija 21. kromosoma Analiza strukturnih oštećenja kromosoma u limfocitima periferne krvi uključuje analizu strukturnih kromosomskih aberacija. Pregledavaju se stanice u metafazi kada su kromosomi najjače kondenzirani tj. najbolje vidljivi, pa stoga i najprikladniji za analizu. Mikronukleus test-Ovom metodom otkrivamo strukture u binuklearnim stanicama koje izgledom i optičkom gustoćom nalikuju jezgri – mikronukleuse. Mikronukleusi potječu od acentričnih fragmenata ili čitavih kromosoma, koji se nisu prihvatili za vlakna diobenog vretena ili zaostaju u anafazi. Analiza se provodi na binuklearnim stanicama za vrijeme prve mitotičke diobe Komet-tehnika Tehnika analize pojedinačnih stanica bila je prvi pokušaj izravnog mjerenja oštećenja DNA. U analizi su se limfociti lizirali pod blago lužnatim uvjetima kako bi došlo do djelomičnog odmotavanja molekule DNA. Nakon neutralizacije preparata, stanice su bile obojene bojom i na temelju različitog intenziteta fluorescencije dvolančane i jednolančane molekule moguće je bilo izmjeriti oštećenje DNA. Kako bi se poboljšala osjetljivost ove tehnike, u protokol je uvedena elektroforeza stanica fiksiranih u mikrogelu nakon liziranja. Oštećene stanice pokazuju pojavu „kometa“ s jasnom fluorescentnom glavom i repom, pa od tada nosi naziv komet-tehnika.
Od izravnog zračenja štitimo ljude nizom postupaka, a to su:
**- Upotreba što slabijih zračenja
1.Novaković, M.: Zaštita od ionizirajućeg zračenja: propisi u Republici Hrvatskoj s komentarima, Ekoteh-dozimetrija d.o.o. za zaštitu od zračenja, Zagreb, (2001.) 2.Biološki efekti zračenja http://www.nemis.hr/index.php/radioaktivnost/bioloski-efekti- zracenja.html