Gramsci_Antonio_Historijski_mat..., Šeme i konceptualne mape od Filozofija

Preuzmite Gramsci_Antonio_Historijski_mat... i više Šeme i konceptualne mape u PDF od Filozofija samo na Docsity!

A N T O N I O G R A M S C I

H I S T O R I J S K I M A T E R I J A L I Z A M I F I L O Z O F I J A B. C R O C E A

A N T O N I O G R A M S C I

H I S T O R I J S K I M A T E R I J A L I Z A M I F I L O Z O F I J A B. C R O C E A

Naslov originala

ANTONIO GRAMSCI

IL MATERIALISMO STORICO E LA FILOSOFIA D l BENEDETTO CROCE G IU L I O E I N A U D I E D IT O R E 1955

Urednici biblioteke

DR. PREDRAG VRANICKI DR. OLEG MANDIĆ

Preveli

MILAN MACURA DR. MILIVOJE IVClG

PREDGOVOR TALIJANSKOM IZDANJU

Ovom knjigom započinje objavljivanje bilježaka, zapisa i eseja, što ih je Antonio Gramsci napisao u zatvoru između

1929. i 1935. U slijedećim knjigama ove iste zbirke za kratko će vrijeme ugledati svjetlost i druge bilješke i eseji o histo riji i ulozi intelektualaca, o Risorgimentu, o Machiavelliju (Makiaveli) i o političkoj partiji radničke klase, o pučkoj književnosti i t. d., dakle o svim onim pitanjima, koja je Gramsci više puta spominjao i u pismima svojoj svastici Ta- tjani S ch u c h tp ita n jim a koja sačinjavaju sadržaj trideset i dviju »bilježnica iz zatvora«: gotovo tri tisuće gusto i sitno ispisanih stranica, koje odgovaraju opsegu od nekih četiri tisuće daktilografiranih stranica. Već prvih nekoliko mjeseci zatvora, još prije svoga pro cesa i osude, Gramsci je zaokupljen time, da svoj zatvoreni čki život organizira tako da bi mogao učiti i raditi, »da vri jeme ne prođe uzalud«, pa tako u jednom pismu iz zatvora u Milanu piše 19. marta 1927. svojoj svastici: »... salijeće me misao da bi trebalo učiniti nešto fiir ew ig... Htio bih se, ustvari, prema uttvrđenom planu, intenzivno i sistematski baviti nekim predmetom, koji bi me apsorbirao i usredotočio moj unutrašnji život«,** pa nastavlja da je pomišljao na četiri pitanja: »Istraživanje o nastanku talijanskog narodnog duha prošlog stoljeća,.drugim riječima istraživanje o talijanskoj inteligenciji, njezinu podrijetlu, njezinu grupiranju prema kulturnim strujanjima, različitim načinima njezina mišlje nja i t. d. i t. d. Studiju o poredbenoj lingvistici..., studiju o

1 Isp.: Antonio Gramsci: Pisma, iz zatvora **(»Zora«), 1951.

• Isto, str. 25.**

14. Tipovi časopisa: teorijski, kritičko-historijskif općekul- tum i (popularizatorski); 15) Neo-gramatičari i neo-lingvisti (»ovaj je okrugli stol četverouglast«); 16) Unučici oca Bre- scianija«. Može se primijetiti, da u ovom popisu nema ni spomena o filozofiji Benedetta Crocea, a isto tako ni o historijskom materijalizmu, kao da ta pitanja nemaju nikakve veze sa shemom, što ju je Gramsci sebi skicirao. Ali već u jednoj od prvih bilježnica, koja je pisana između 1929. i 1930., na lazimo, i to ne slučajno, prvi i djelomični sastavak Kritičke bilješke povodom jednog pokušaja za popularnim ogledom iz sociologije, koji predstavlja treći dio ove knjige, kao i prvi sastavak s nekoliko bilješki uz filozofiju Benedetta. Crocea o historijskom materijalizmu i o drugim problemima filozo fije; te su bilješke nekoliko godina kasnije dopunjene, pre rađene te zajedno s drugima bile prepisane u druge biljež nice. I zaista, kad se ima na umu stanovište, od koga je po lazio Gramsci u pitanju intelektualaca, može se shvatiti, da mu nije moglo izbjeći, a da ponovo iie uzme u razmatranje najistaknutija filozofska pitanja marksizma te da u vezi s tim razmatranjem pokuša dati i kritiku Benedetta Crocea i načina kako postavlja praktična pitanja, tojest politička pi tanja. Kad Gramsci u citiranom pismu tvrdi, da između če tiri pitanja, koja je sebi zadao da ih prouči, postoji neka isto- vetnost, budući da im za temelj služi stvaralački duh naroda, on time još ne kaže sve, jer neprestano mora voditi računa o cenzuri. Mora izbjeći svakoj sumnji, jer bi se to smjesta odrazilo tako, da ne bi mogao primati i ostale materijale, koji su mu potrebni za učenje i za rad.5 Ono što Gramscija najviše interesira i što ga oduševljava, to je pitanje stvaranja jedne nove države, radničke države, to je pitanje hegemonije radničke klase u modemom društvu i pitanje uloge intelek tualaca i kulture u toj novoj državi i u tom društvu. On piše:

5 Ipak se u tom pismu nalazi jedno upozorenje, koje je mnogo značajnije nego što je on namjeravao: »Sjećaš li se mog ishitre nog i najpovršnijeg sastavka o južnoj Italiji i o važnosti B. Crocea? Eto dakle, htio ibih da šii-oko razvijem tezu što sam je tada na bacio.« (Vidi str. 23.). (Sastavak O problemu juga bio je ponovo objavljen u časopisu Rinascita, god. II., br. 2. februar 1945.)

» ... od onog časa, kad jedna podčinjena grupa doista postane nezavisna i zadobije prevlast, stvarajući jedan novi oblik države, nastaje konkretna potreba za stvaranjem novog in te lektualnog i moralnog poretka, tojest novog društvenog oblika, i prem a tom e potreba, da se stvore pojm ovi, koji će biti još srvestraniji, još preciznije i još odlučnije ideološko oružje«.* Te dalje: » ... Croceovo filozofsko shvaćanje treba ponovo svesti na ono, na što su prvi teoretičari filozofije pra kse sveli hegelijansko shvaćanje. To je jedini historijski plo dotvoran način, da se postigne novi odgovarajući zam ah fi lozofije prakse, da se taj pogled na svijet, koji se, zbog po treba neposrednog praktičnog života, počeo »vulgarizirati«, dovede do takvog uspona, koji on mora da postigne, da bi ri ješio i najsloženije zadatke, što ih je postavio razvitak su vrem ene borbe, a to je stvaranje jedne nove integralne kulture ...« ’’ Nije te k nizašta vrhunac čitave serije bilježaka o hi storiji intelektualaca i o ku ltu ri upravo studija o Machi- avelliju i o »modernom knezu«, kojega predstavlja politička partija proletarijata. Rukopisi, što ih sadrži ova knjiga, pred stavljaju dakle u stanovitom sm islu krunu čitavog naučnog istraživanja, što ga je Gramsci izvršio u godinama zatvora, teorijsku i filozofsku ocjenu postavke, što ju je dao o pro blem u intelektualaca i kulture, a koji se u biti sastoji u pro blem u njihova odnosa prem a narodu-naciji, odnosno proble m u njihove' uloge u stvaranju novog oblika države. O ve G ram scijeve rukopise ne bi bilo moguće shvatiti ni ocijeniti prem a njihovu stvarnom značenju, kad ih ne bi potvrđivao napredak, što ga je u toku posljednja tri decenija ovog sto ljeća, zahvaljujući teoretskoj i praktičnoj aktivnosti Lenjina, postigao m arksistički pogled na svijet. G ram scijev m arksi zam , to je m arksizam -lenjinizam , kao što to on tvrd i u jednoj naročito značajnoj bilješci o tom pitanju: » ... O snivanje je d ne vladajuće klase (tojest jedne države) im a istu važnost kao i osnivanje W eltanschauunga. Kako treba da bude shvaćena izreka, da je njem ački proletarijat nasljednik njem ačke kla- 67

6 Vidi na str. 105. ove knjige. 7 Vidi str. 229—230 ove knjige.

kao da je to neka sudska rasprava, gdje postoji optuženi i javni tužilac, koji po službenoj dužnosti m ora da dokaže, da je optuženi kriv i da zaslužuje da bude uklonjen iz opticaja. Budući da se u naučnoj diskusiji pretpostavlja, da je prona laženje istine i napredak nauke ono što nas interesira, sm a tra se »naprednijim « onaj, koji polazi sa stanovišta, da pro tiv n ik m ože ista k n u ti takav zahtjev, koji m ora da bude, iako kao elem enat drugostepene važnosti, obuhvaćen i u vlastitoj konstrukciji. S h v a titi i realno ocijeniti protivnikovo stano vište i njegove razloge (ponekad je ta j pro tivn ik cjelokupno m išljenje prošlosti), znači upravo to, da se m oram o oslobo diti ropstva ideologijama (u lošijem sm islu — ideološkog fa natizma), odnosna poći od »kritičkog« stanovišta, jedinog, koje u naučnom istraživanju može dati ploda.« S va k i naučni napredak i svaka plodonosna pobjeda k u l ture predstavljaju napredak i pobjedu radničke klase, i A n tonio Gramsci nem a zaista ništa zajedničko s onim in tele ktu alcima, koji m isle, da su oni arbitri historijskog procesa i da je njihova zadaća i njihova m isija u tom e, da — kako on kaže — »stave svijetu okove«. N ije on m arksist, ni kom unist, ako se tako može kazati, zbog partije, koju je odabrao, nego baš zato, što m u je svaka m etafizika tuđa, bHa ona idealisti čka, pozitivistička ili m aterijalistička. Svaka je stranica ove knjige svjedočanstvo duboke historijske povezanosti, koja provijava čitavim njegovim naučnim istraživanjem i koja da je neuporedivu snagu i ozbiljnost njegovoj kritici m ehanici zma, fatalizm a i croceovskog i neokantovskog revizionizm a. To da m noge njegove bilješke im aju više karakter frag- m entarnosti negoli organičkih ogleda, posljedica je n je gove dosljedne naučne savjesnosti; njom e treba opravdati, ako je on u to k u svoga rada, a zbog nedostatka dokum enta cije, napustio neka pitanja, što ih je bio odredio prem a pro gramu, koji je 1932., pošto je već i napisao dobar dio svojih bilježaka i prim jedaba, ovako precizirao: »1) Provizoran i podsjetniČki karakter ovih bilježaka i primjedaba; 2) iz njih bi m ogli da nastanu posebni eseji, ali ne cjeloviti organski povezan rad; 3) glavni se dio izlaganja

1 0 Vidi str. 39. ove knjige.

ne može odijeliti od drugih dijelova, ono što bi predstavljalo »tekst«, od onoga, što bi trebale da budu »note«; 4) često se radi o tvrdnjama, koje nisu prokontrolirane i koje bi se mogle nazvati »prvom približnošću«; poneka od njih mogla bi u toku izučavanja biti i napuštena te bi se, štoviše, i suprot na tvrdnja mogla uzeti kao točna; 5) zbog već istaknutih raz loga ne bi trebalo da ostavlja loš utisak širina i nesigur nost okvira; nemam uopće namjeru da kompiliram neku zbrkanu bilježnicu o intelektualcima, neku enciklopedijsku kompilaciju, koja bi trebala da popuni sve »praznine«, koje su moguće i koje se mogu zamisliti. »Glavni eseji — Opći uvod — Razvitak talijanskih inte lektualaca do 1870.: različiti periodi: — Narodna književnost novinskih romana — Folklor i zdravi razum — Problem knji ževnog jezika i dijalekata — Unučići oca Brescianija — Re- formacija i renesansa — Machiavelli — Škola i nacionalni odgoj — Mjesto B. Crocea u talijanskoj kulturi do Svjetskog rata — Risorgimento i stranka Akcije — Ugo Foscolo u stva ranju nacionalne retorike — Talijansko kazalište — Povijest Katoličke Akcije — Katolici integralcit jezuiti, modernisti — Srednjovjekovna općina, ekonomsko-korporativna faza države — Kozmopolitska uloga talijanske inteligencije do XVIII. stoljeća — Reakcija na odsustvo narodno-nacionalnog značaja kulture u Italiji: futuristi — Jedinstvena škola i što ona znači za cjelokupnu organizaciju nacionalne kulture — »Lorijanizam«, kao jedna od karakteristika talijanskih inte lektualaca — Odsustvo »jakobinizma« u talijanskom Risor- gimentu — Machiavelli kao tehničar politike i kao integralni i aktivni političar. »Dioba materije: 1) Intelektualci — Školska pitanja; 2) Machiavelli; 2) Enciklopedijska znanja i argumenti kulture;

4. Uvod u studij filozofije i kritičke bilješke uz Popularni ogled iz sociologije; 5) Historija Katoličke Akcije — Katolici integralci, jezuiti, modernisti; 6) Mješavina različitih bilje ški o obrazovanju (Prošlost i sadašnjost); 7) Talijanski Risor gimento (u Omodeovu smislu doba talijanskog Risorgimenta, ali ostajući na užim talijanskim motivima); 8) Unučići oca Brescianija — Narodna književnost (Književne bilješke); 9) Lorijanizam; 10) Zabilješke o.žurnalistici.«

teža, niti smo unosili izmjene u tekst, nego smo se ograničili na to, da kod mjesta, koja bi mogla da predstavljaju posebne' teškoće ili nesigurnost u interpretaciji, pri dnu stranice sta vimo notu, koja ih tumači. Drugu je veliku smetnju predstavljala nemogućnost da se služi bibliotekom, kao i poteškoće, da povremeno prima ne ophodan bibliografski materijal. Gramsci je bio prisiljen da vodi neprestanu borbu, kako bi dobio ovlaštenje, da prima knjige i revije, te se u njegovim bilježnicama nalaze koncep ti. raznih podnesaka zatvorskoj upravi, sudskim vlastima, pa čak i šefu vlade, u kojima protestira protiv zapljene knjiga ili časopisa. U jednom podnesku, datiranom septembra 1930. i upućenom predsjedniku vlade, čitamo: »Radi se o pitanju, koje je za mene, koji moram da iz držim još petnaest godina robije, od principijelnog značaja: moram sa sigurnošću znati, koje knjige mogu da čitam.« Ta je neredovitost u dobivanju materijala imala za prvu posljedicu to, da je svako pojedino pitanje obrađivano u po jedinim odvojenim bilješkama, koje su bez međusobne veze, pisane svaka u drugo vrijeme, bez unaprijed utvrđenog reda i razbacane u različitim bilježnicama. Naš je zadatak bio da sredimo i poredamo te bilješke prema predmetu. Osim toga, Gramsci je često, ne mogavši konzultirati tekstove marksi stičkih teoretičara, morao te tekstove citirati napamet, a u nekim slučajevima, kao što je bilo kod ispitivanja Croceove kritike Marxova ekonomskog učenja, morao se pomiriti s tim, da se služi samo onim citatima, koje je sam Croce odabrao, odnosno da se u diskusiji zadrži samo na onom terenu, što ga je odabrao napuljski filozof, i u granicama, što ih je sam on odredio. Među raznim teškoćama ne nabrajamo pojedinačno au torovo teško zdravstveno stanje, neopisive fizičke i moralne patnje, progresivno slabljenjenjegova organizma, praćeno krizamat što je sve nagoviještalo skori konac i kraj, jer ova agonija nije nikad zamračila lucidnost njegova uma, inte lektualnu snagu Antonija Gramscija. Kad prelistavamo stra nice njegovih bilježnica iz zatvora, koje su toliko precizne, duboke i pune snage, pokušavamo vjerovati, da su njegove patnje gubile svaku silu u času kad bi Gramsci prionuo na

posao. A k o se u svo jim pism im a on poneki pu t i odluči da govori o svojim jadima, svojoj zloj sudbini, ili da nam po vjeri svoje patnje i m učenja, u njegovim bilježnicam a nem a ni traga zatvorskom paklu, halucinantnim besanicama, tu b e r kulozi, sklerozi, sam rtnom um oru, svem u što je neum oljivo uništavalo snagu njegova otpora, ali nije uništavalo snagu njegove volje, već je u njim a samo plod njegova genijalnog razm išljanja, odraz nesavladive volje za borbu i divljenja v ri jedne snage njegova karaktera. Taj kontrast izm eđu fizičke snage i bistrine um a dobio je novu potvrdu u njegovim po sljednjim bilježnicam a (pisanima od početka 1935.), u kojim a njegov' rukopis, koji je u p rvim sveskam a bio jasan, neobično pravilan, postaje nesiguran i neujednačen, dok snaga i pre ciznost njegove m isli i njegovo izražavanje i dalje ostaju nepomućeni. Da bi čitaoci im ali u v ije k na u m u i da im nikad ne bi izm aklo iz vida, pod ka k vim su u vjetim a pisane ove stranice, kakve je sve zapreke autor morao savladati, koliki se napor tražio od njegova pam ćenja zbog nem ogućnosti da se pomaže potrebnim tekstovim a, koji su uzroci apstraktnom karakteru ponekih bilježaka i zbog čega nedostatak pozivanja na doga đaje, što su se u to vrijem e zbivali u Italiji i izvan nje, redak cija je izbjegavala ispravke, koji bi nekom drugom slučaju bili uputni i korisni, te se ograničila jedino na ta k ve izm jene, koje su prijeko potrebne, to jest:

1. G rupiranje bilježaka po sadržaju, prije negoli su izlo žene onim kronološkim redom kako su bile pisane i kako su označene u kazalu ove knjige. P rvi dio (Uvod u izučavanje filozofije i historijskog m aterijalizm a) sadrži bilješke, koje potječu iz ovih bilježnica: X V III. (1933— 34), III. (1933— 34), VII. (1930— 31), II. (1933), X X V II. (1934), IV. (1933), IX. (1929— 30), X X. (1929— 30), X V I. (1929— 30).ta B ilješke iz drugog dijela (Neki problem i za studij filozofije prakse) potječu osim iz VII., X V III., II. i III. bilježnice, još i iz X X II. (1933) bilježnice. Bilješke trećeg dijela (K ritičke bilješke povodom pokušaja

13 Bilježnice je numerirala Tatjana Schucht, kad je nepo sredno poslije Gramscijeve smrti došla u njihov posjed, ne vo deći kod toga računa o redoslijedu, kojim su bile pisane.