osjeti i percepcija, Slajdovi od Opšta psihologija

Preuzmite osjeti i percepcija i više Slajdovi u PDF od Opšta psihologija samo na Docsity!

“ WE DON’T SEE THINGS AS THEY ARE,

WE SEE THINGS AS WE ARE.”

Osjeti i percepcija

Percepcija je proces kojim organiziramo ili dajemo smisao senzornim učincima. Premda su vidni osjeti organizirani elektromagnetskom energijom, vidna percepcija temelji se također na našem znanju, očekivanjima i motivaciji. Dok se o osjetima može misliti kao o mehaničkim procesima, percepcija je djelatni proces kojim tumačimo svijet oko sebe.

Ako su osjeti plod fizičkih događaja u ambijentu koji su uzrok fiziološkim događajima koji dolaze do velikog mozga, percepcija obrađuje i preobražava osjete u psihičke događaje (Gambini, 21). U ovome smislu možemo reći kako percepcija predstavlja neposredni i direktni dojam na osobu koje uzrokuju forme realnoga svijeta u kojemu se krećemo.

Percepcija je aktivno prerađivanje svih primljenih i već postojećih informacija.

Teorija detekcije signala – Pristup prema kojem percepcija osjetnih podražaja uključuje interakciju fizičkih, bioloških i psiholoških promjena (vjeroučitelj – uspjeti će predavati kada u susjednoj sobi/razredu čuje buku, dok drugi neće). Svećenik jedan uspjeti će ispovijedati u nanizanom redu svećenika dok drugi neće – koji sve faktori mogu na to utjecati?

Osjetna adaptacija – procesi s pomoći kojih postajemo osjetljiviji na podražaje slabije jačine a manje osjetljivi na podražaje relativno stalne jakosti. Senzibilizacija ili pozitivna adaptacija (kino – svjetlo). (Rathus) Desenzibilizacija ili negativna adaptacija (buka od tramvaja). (Rathus) Adaptacija – smanjivanje osjetiljivosti u povodu trajanja nekog podražaja. Rekuperacija ili oporavak osjeta – npr. u tami (Petz, 86).

Čunjići i štapići kompleksnim kemijsko-fizikalnim procesom pretvaraju fizikalni podražaj u živčano uzbuđenje, koje nakon toga prelazi na živčana vlakna, s kojima su čunjići i štapići povezani, a ta živčana vlakna izlaze iz oka u obliku vidnog živca koji prenosi živčano uzbuđenje (dosta kompleksnim putem) sve do vidnog centra u zatiljnom dijelu korteksa. Na mjestu na kojem vidni živac izlazi iz oka, nema osjetnih stanica pa se stoga to mjesto naziva «slijepa (žuta) pjega». (percepcija naše stvarnosti).

Percepcija je aktivno prerađivanje svih primljenih i već postojećih informacija. Percepcija – aktivan proces organiziranja, integriranja i interpretiranja osjetnih informacija, koji nam omogućuje upoznavanje i prepoznavanje značenja predmeta, pojava i događanja u našoj okolini (Petz, 104).

Percepcija

Ako su osjeti plod fizičkih događaja u ambijentu koji su uzrok fiziološkim događajima koji dolaze do velikog mozga, percepcija obrađuje i preobražava osjete u psihičke događaje (Gambini, 21). U ovome smislu možemo reći kako percepcija predstavlja neposredni i direktni dojam na osobu koje uzrokuju forme realnoga svijeta u kojemu se krećemo. Percepcija je proces kojim organiziramo ili dajemo smisao senzornim učincima. Premda su vidni osjeti organizirani elektromagnetskom energijom, vidna percepcija temelji se također na našem znanju, očekivanjima i motivaciji. Dok se o osjetima može misliti kao o mehaničkim procesima, percepcija je djelatni proces kojim tumačimo svijet oko sebe.

Područje svakodnevnog života, a naročito odnos među ljudima, spada u takva «nedovoljno jasna» područja, gdje se ista situacija može «vidjeti» na različite načine, i to je razlog zašto na tome području postoji toliko razilaženja, sukoba mišljenja, svađa i napada – sa svim njihovim posljedicama.

Karakteristike lika Karakteristike pozadine To je lik s vlastitim oblikom Nema oblik Obilježen je rubom koji mu pripada Nema rubove Ima točno definirano širenje Nastavlja se iza lika u neodređenom obliku Izdiže se iznad ostalog Nema neko posebno značenje

Zamjedba lika ili pozadine – u našoj percepciji uvijek postoji lik i postoji pozadina. Rubin

Rubin – pokazao je koji su to faktori koji pospješuju razlikovanje lika i pozadine. Najvažniji se odnose na veličini i tipove oblika. Puno je vjerojatnije da će se oblikovati lik ako je područje manje i zatvoreno (omeđeno drugim područijma). S obzirom na rubove naginjemo opažati kao oblik područje čiji su rubovi konveksni-ispupčeni više nego konkavni-udubljeni.

Reverzibilne figure – radi se o ambivalentnim likovima gdje je moguće lik zamjenjivati s pozadinom. Nije moguće vidjeti dvije slike u isto vrijeme budući da rubovi pripadaju, sad jednoj sad drugoj slici.

Percepcija gibanja Objekti koji se gibaju zaokupljaju pažnju čak i novorođenčeta Dva vlaka – kako dolazimo do spoznaje koji se vlak giba? Vidna percepcija gibanja temelji se na promjeni položaja u odnosu na druge predmete. (Razmatranje percepcije stvarnog gibanja). (Sunce – zemlja) Problemi koji su bili vezani s time (geocentrični i heliocentrični sustav) Prividna gibanja ili iluzije gibanja –

• autokinetički efekt (značenje riječi) (svjetla točka u tamnoj sobi)
• stroboskopsko gibanje (pokretne slike – iluzija gibanja postiže se prikazivanjem brzog slijeda slika nepokretnih oblika; takozvane pokretne slike stvarno se ne sastoje od slika koje se miču)
• fi fenomen (percepcija gibanja koja nastaje kao rezultat prikazivanja vidnih podražaja u slijedu – stadion-semafor)

Percepcija dubine Percepcija dubine nam omogućava kako bi stvarnost vidjeli u trodimenzionalnoj stvarnosti. Ako uzmemo knjigu u naše ruke vidjeti ćemo kako ta knjiga ima širinu, visinu i dubinu, da je udaljena od našega oka na određenoj daljini. Mi posjedujemo trodimenzionalne slike iako naša mrežnica nam omogućuje dvodimenzionalnu sliku. Što je to što nam omogućuje vidjeti daljinu i dubinu? Monokularni i binokularni znakovi nam pomažu opažati dubinu predmeta.

Binokularni znakovi – retinalna disparnost i konvergencija Slika koju vidi lijevo oko nije potpuno jednaka slici što ju vidi desno oko. To, dakako, stvara dvostruku sliku, ali se takva dvostruka slika u našem mozgu pretvara u doživljaja dubine (prostora). Retinalna disparnost – dva kažiprsta Konvergencija – ako želimo zadržati jednu sliku prsta koji se približava, naše se oči moraju sve više okretati prema unutra, ili konvergirati, čineći nas da gledamo u križ.

Perceptivna konstantnost – svojstvo da opažamo iste predmete u istoj veličini, premda slika njihove veličine na mrežnici varira u funkciji njihove udaljenosti. Udaljeni predmeti

• ulaz u neku katedralu – izdaleka nam se čini malenim no kako se približavamo ulazu primjećujemo da su konstanto velika. Konstantnost veličina – kombinacija realne veličine slike koja pada na mrežnicu i s udaljenošću koja nam se pokazuje s obzirom na znakove koje prepoznajemo u jednom ambijentu. Kada promatramo mačka koji se od nas udaljuje umanjuje se njegova slika koja pada na mrežnicu no povećava se udaljenost koju prepoznajemo s obzirom na predmete koji se nalaze u okolini mačka.

Konstantnost oblika – opažamo predmete u njihovim stalnim oblicima, iako ih percipiramo iz vrlo različitih kutova tako da se oblik slike na mrežnici drastično mijenja (ukosi neku knjigu– ostaje nam konstantnost oblika). Znakovi naginjanja nam govore kako su udaljenije stvari gušće a bliže da su rjeđe. Postoji također i konstantnost boja i konstantnost svjetlina.

Percipiramo li sve informacije? Faktori koji utječe na percepciju informacija:

Intenzitet Nagla promjena ili kontrast Ponavljanje Novost

Utjecaj pojedinih faktora na percepciju:

Uvid u proces nastajanja – x +x=xx ili pak V+˄= XX Očekivanja i percepcija Sličnost s prethodnim iskustvom (terapija) Stav i percepcija

x x x

x x x

X x x