




























































































Studirajte zahvaljujući brojnim resursima koji su dostupni na Docsity-u
Zaradite bodove pomažući drugim studentima ili ih kupite uz Premium plan
Pripremite ispite
Studirajte zahvaljujući brojnim resursima koji su dostupni na Docsity-u
Nabavite poene za preuzimanje
Zaradite bodove pomažući drugim studentima ili ih kupite uz Premium plan
Skripta za prvu godinu. Odlicna skripta
Tipologija: Rezime
1 / 177
Ova stranica nije vidljiva u pregledu
Ne propustite važne delove!





























































































Statistika je skup naučnih metoda kojima se kvantitativno i kvalitativno istraţuju varijacije masovnih pojava. Ona obuhvata grupu metoda koji se koriste za prikupljanje, analizu, prezentaciju i interpretaciju podataka potrebnih za odlučivanje. Pošto se primenjuje u velikom broju naučnih oblasti, razlikujemo medicinsku statistiku, sportsku statistiku, statistiku u psihologiji itd.
Na odreĎenom stepenu razvoja statistike i ekonomije, pojavila se potreba da se varijacije odreĎenih ekonomskih pojava prate i istraţuju primenom statističkih metoda. Tako je nastala nova naučna disciplina, pod nazivom Poslovna ili Ekonomska statistika. Njene korene nalazimo u XVII veku, kada je englez William Petty izveo prvi obračun narodnog dohotka i to objavio u svojoj studiji Verbum Sapienti.
Poslovna statistika je naučna disciplina koja se bavi statističkom analizom masovnih društveno-ekonomskih pojava u i procesa sa ciljem da pruţi korisne informacije privrednim subjektima kao elementima ekonomskog sistema.
Predmet istraţivanja poslovne statistike čine društvene i ekonomske pojave koje su od značaja za ekonomsku aktivnost jedne zemlje i svih njenih privrednih subjekata.
Poslovna statistika se zasniva na postavkama ekonomske teorije i teorijske statistike i razvija se u onoj meri u kojoj napreduju ove dve discipline. Pored toga, poslovna statistika razvija i svoje sopstvene metode istraţivanja. Za njenu primenu i razumevanje neophodno je dobro teorijsko poznavanje ekonomskih pojava i procesa.
U dobro organizovanoj ekonomiji jednog društva neophodno je postojanje sveobuhvatne poslovne statistike jer planirani privredni razvoj nije moguć bez razvijenog statističkog sistema informisanja koji pruţa informacije o prošlim, sadašnjim i budućim karakteristikama velikog broja privrednih resursa.
Predmet istraţivanja poslovne statistike su masovne pojave i procesi koji čine osnov procesa društvene reprodukcije: društveni proizvod, društveno bogatstvo, narodni dohodak, stanovništvo, ţivotni standard, zaposlenost itd. Na osnovu kvantitativnih merenja poslovna statistika analizira zakonitosti ponašanja procesa i pojava u preduzeću, u ekonomiji jedne zemlje, a takoĎe i na meĎunarodnom nivou.
Predmet istraţivanja poslovne statistike obuhvata sledeće ekonomske pojave:
a) proizvodne snage privrede: stanovništvo i proizvodni kapaciteti; b) ekonomska aktivnost: proizvodnja, koncepcije proizvodnje, merenje i izraţavanje proizvodnje, društveni proizvod, narodni dohodak, dinamika proizvodnje, raspodela i potrošnja i makroekonomski bilansi; c) statistika cena i ţivotnog standarda.
Zadatak poslovne statistike je da pomoću statističkih metoda i odgovarajućih pokazatelja donosi ocene o ekonomskim pojavama i procesima.
Sistem ekonomskih odnosa izmeĎu različitih pojava je izuzetno sloţen i prilikom planiranja statističkih istraţivanja mora se voditi računa o tome koje će se pojave i relacije pratiti. TakoĎe se unapred odreĎuje i statistički metod koji će se primeniti na odreĎenom predmetu istraţivanja.
U cilju ispunjenja svojih zadataka, poslovna statistika mora započeti posmatranja preciznim definisanjem konkretnih društveno-ekonomskih i istorijskih uslova u kojima se odreĎena pojava ili proces analizira. Analiza podrazumeva razmatranje i preciziranje specifičnih karakteristika, pojavnih oblika i zakonitosti razvoja pojave. Analiza takoĎe podrazumeva poznavanje i upotrebu raspoloţivih izvora podataka i njihovih sadrţaja, definisanje vremenskog perioda za koji se vrši analiza, adekvatan izbor obeleţja koja se posmatraju, izbor metoda analize, načina poreĎenja i zaključivanja itd. Analiza koja je tako definisana predstavlja integralni deo statističkog istraţivanja. Program statističkog istraţivanja društveno-ekonomskih pojava treba da obezbedi celovitost posmatranja date pojave, potpunost i jednoobraznost podataka, jednoobrazno tumačenje i jednoobraznu proveru podataka.
Jedinstvenost statističkog istraţivanja u jednoj zemlji je obezbeĎena preko statističkog informacionog sistema koji je u potpunosti definisan pravnim aktima drţave.
istraţivanjima. Veliki broj podataka koji se koristi u statističkom sistemu jedne zemlje nastaje u preduzećima i drugim privrednim subjektima.
Svaki privredni subjekt ima svoj informacioni sistem uz pomoću kojeg prikuplja, sreĎuje i prezentuje podatke o karakteristikama i procesima koji se odvijaju u poslovnom sistemu. Neke od pojava koje se statistički prate od strane privrednih subjekata su odreĎene zakonom, a neke se posmatraju zato što se za njima pojavila konkretna potreba samog privrednog subjekta. To znači da informacioni sistem preduzeća najčešće poseduje širu bazu podataka nego što je to zakonski propisano.
Informacioni sistemi privrednih subjekata čine istovremeno i elemente statističkog sistema zemlje jer voĎenjem sopstvene evidencije ona stvaraju osnovni statistički materijal koji se u sirovom ili obraĎenom obliku prosleĎuje drţavnim statističkim organizacijama.
U okviru preduzeća, posebno većih, postoji sluţba koja se bavi prikupljanjem, obradom i prezentacijom statističkih podataka. Ova sluţba obično funkcioniše u okviru računovodstveno-finansijskog sektora.
Nacionalna trţišta se sve više meĎusobno povezuju stvarajući globalno, svetsko trţište. Nacionalne ekonomije se sve više dopunjuju i postaju komplementarne i zavisne. Da bi se na pravi način pratile varijacije na meĎunarodnom i nacionalnim trţištima, javlja se potreba za meĎunarodnim statističkim izveštajima o stanju svetske ekonomije.
Organizacija ujedinjenih nacija (OUN) od 1946. godine razvija meĎunarodni statistički sistem i preko velikog broja svojih statističkih organa prati tokove u svetskoj privredi. Pored OUN postoje i druge organizacije koje statistički prate svetsku ekonomiju: Organizacija za ekonomsku kooperaciju i razvoj (OECD), Evropska unija (EU), Inter-američki statistički institut (IASI) itd.
Statističkim sistemom OUN upravljaju Ekonomski i društveni savet UN preko Statističke komisije. Zadaci Statističke komisije su sledeći:
pruţanje podrške u razvoju nacionalnih statistika, poboljšanje uporedivosti nacionalnih statističkih pokazatelja, razvijanje statističke kancelarije pri Sekretarijatu UN, pruţanje pomoći organima UN u vezi sakupljanja, interpretacije i širenja statističkih informacija,
unapreĎivanje statistike i statističkih metoda uopšte.
U okviru Ekonomskog i društvenog saveta UN postoji i pet regionalnih komisija. Svaka regionalna komisija ima svoje statističko odeljenje. Preko konferencija koje organizuju regionalne komisije vrši se usklaĎivanje statističkih sistema unutar regiona i uspostavlja se veza sa statističkim sistemima drugih meĎunarodnih organizacija (EU, OECD itd.).
Statistička kancelarija pri Sekretarijatu UN je sluţba koji vrši statistička istraţivanja, prikuplja podatke nacionalnih statističkih sistema, vrši statističke analize, izdaje publikacije, koordinira aktivnosti specijalizovanih agencija i nacionalnih statističkih sistema itd.
Statistička sekcija UNCTAD-a (Konferencija UN za trgovinu i razvoj) je takoĎe deo statističkog sistema UN.
Statističke službe agencija UN-a takoĎe obavljaju statističke aktivnosti koje su od interesa za datu agenciju. Od 12 specijalizovanih agencija njih 10 imaju svoje statističke sluţbe:
Organizacija UN za ishranu i poljoprivredu (FAO), Organizacija UN za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO), MeĎunarodna organizacija rada (ILO), Svetska zdravstvena organizacija (WHO), MeĎunarodni monetarni fond (IMF), Svetska trgovinska organizacija (WTO), MeĎunarodna organizacija za civilnu avijaciju (ICAO), Svetska banka za obnovu i razvoj (IBRD), Univerzalna poštanska unija (UPU), MeĎunarodna unija za telekomunikacije (ITV).
Zbog velikog broja statističkih sluţbi u okviru UN i njihove razuĎenosti, od velike je vaţnosti koordiniranost u njihovom delovanju, u primeni odgovarajućih standarda, metoda obrade i prezentaciji podataka. Statistička kancelarija Sekretarijata UN, a posebno Statistička komisija imaju zadatak da usklade rad svih sluţbi.
Statistički sistem UN izdaje veliki broj statističkih publikacija. Najvaţnije publikacije su sledeće:
Statistički godišnjak (Statistical Yearbook) (izdavač UN), Demografski godišnjak (Demographic Yearbook) (izdavač UN), MeĎunarodna finansijska statistika (International Financial Statistics) (izdavač IMF), Godišnjak statistike nacionalnih bilansa (Yearbook of National Accounts Statistics) (izdavač UN),
Statistički sistem Republike Srbije predstavlja skup statističkih istraţivanja koja realizuju statističke organizacije u skladu sa zakonski propisanom organizacijom njihovog istraţivanja, zasnovanih na stalnim izvorima podataka koji su predviĎeni zakonom.
Statistički informacioni sistem je sastavni deo društvenog sistema informisanja Republike Srbije. On se sastoji od sledećih elemenata:
statističke organizacije, statistička istraţivanja, baze podataka, statistički standardi, metodološke i organizacione procedure i principi, statistički pokazatelji i statističke publikacije.
Organizacija statistike u Republici Srbiji je regulisana odgovarajućim zakonskim i drugim aktima:
Ustavom, Zakonom o statističkim istraţivanjima, Zakonom o informisanju, Strategijom razvoja zvanične statistike u Republici Srbiji, Planovima statističkih istraţivanja.
Prema Zakonu o sistemu statističkih istraţivanja, statistička istraţivanja organizuju i vrše Republički zavod za statistiku i nadleţni organi u Republici.
Republički zavod za statistiku je ovlašćen, pored drugih organizacija, na osnovu Zakona o statističkim istraţivanjima da organizuje i vrši statistička istraţivanja i publikuje statističke podatke od interesa za celu zemlju.
„Statističkim istraţivanjima prikupljaju se statistički podaci i informacije o stanju u pojedinim oblastima društvenog ţivota, stanju i kretanju stanovništva, ekonomskim, socijalnim i drugim pojavama neophodnim za praćenje i usmeravanje privrednog, naučnog, tehnološkog, demografskog, regionalnog, ekološkog, kulturnog, prosvetnog i socijalnog razvoja, razvoja poljoprivrede i sela, korišćenje prostora,
obaveštavanje javnosti, razmenu informacija i meĎunarodna poreĎenja o takvim pojavama i kretanjima.“^1
Statistička sluţba Srbije obavlja poslove iz svog delokruga preko 9 područnih odeljenja u Centralnoj Srbiji i 5 područnih odeljenja na teritoriji Vojvodine. Republički zavod godišnje sprovede oko 200 istraţivanja i sve rezultate saopštava u svojih 13 edicija, na redovnim konferencijama za novinare i na svojoj internet stranici (http://webrzs.statserb.sr.gov.yu).
Republički zavod za statistiku je organizovan tako da ima dva odeljenja (Odeljenje za odnose sa javnošću i Odeljenje za sistem i komunikaciju) i 11 sektora:
Sektor nacionalnih računa, Sektor razvoja statističkog sistema, Sektor ekonomskih statistika, Sektor društvenih statistika, Sektor za statistiku cena, zarada, poljoprvrede i ţivotne sredine, Sektor statistike za AP Vojvodinu, Sektor za koordinaciju područnih odeljenja, Sektor za evropske integracije i meĎunarodnu saradnju, Sektor informaciono-komunikacione tehnologije, Sektor zajedničkih poslova, Sektor za publicistiku.
Republički zavod za statistiku objavljuje sledeće publikacije:
(^1) Zakon o statističkim istraţivanjima, član 3, Sluţbeni glasnik RS, br. 83/92, 53/93, 67/93,
48/
Proces društvene reprodukcije zavisi od niza faktora. Jedan od najznačajnih je svakako stanovništvo. Zadovoljenje potreba stanovništva je zapravo razlog za postojanje sistema društvene reprodukcije. Stanovništvo vrši uticaj na taj sistem svojim obimom i strukturom i u ekonomskom sistemu se nalazi u dvostrukoj ulozi: sa jedne strane kao generator radne snage, a sa druge kao krajnji korisnik proizvedenih dobara i usluga. Zbog tolikog značaja za ekonomiju jasna je potreba za proučavanjem i praćenjem kretanja stanovništva i njegovih karakteristika.
Stanovništvo predstavlja skup ljudi koji se nalazi na odreĎenoj teritoriji u odreĎenom trenutku. Naučna disciplina koja za predmet istraţivanja ima stanovništvo naziva se demografija. Demografija proučava zakonitosti koje utiču na obim i strukturu stanovništva. Predmet istraţivanja se posmatra sa raznih aspekata (sociološkog, ekonomskog, biološkog, geografskog itd.).
Demografska statistika je grana demografije koja se bavi kvantitativnom i kvalitativnom analizom stanovništva. Ako se stanovništvo posmatra u jednom, kritičnom momentu, govorimo o statičkoj analizi. Cilj takve analize je da se saznaju odreĎene karakteristike populacije u jednom trenutku. Ukoliko se posmatranje stanovništva vrši od jednog do drugog vremenskog perioda, odnosno u kretanju, govorimo o dinamičkoj analizi.
U modernoj statističkoj praksi postoji čitav niz izvora podataka koji sluţe za posmatranje stanovništva.
Najvaţnija statistička evidencija kojom se posmatra stanovništvo je popis. To je najveća akcija statističkog posmatranja u jednoj zemlji. Tada se celokupno stanovništvo popisuje i potrebno je prikupiti podatke od svih stanovnika o vrednosti velikog broja obeleţja. Popis se sprovodi periodično, svakih pet do deset godina, i potrebno je evidentirati stanje stanovništva u odreĎenom kritičnom momentu (na primer, 31. marta u ponoć). Popisi u Jugoslaviji su izvršeni osam puta (1921, 1931, 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine), a u Srbiji i Crnoj Gori jednom, 2002. godine.
Tabela 3 - 1 : Broj stanovnika i površina po popisima^2
Vrlo vaţan izvor podataka o stanovništvu su i matične knjige. Matične knjige predstavljaju evidenciju roĎenih, umrlih i venčanih. Ova vrsta evidencije stanovništva se javila mnogo pre popisa i u početku se zasnivala na crkvenim protokolima. Matične knjige se aţuriraju svakodnevno.
Registri stanovništva su još jedan izvor podataka i u njima se vodi evidencija o mehaničkom kretanju (roĎenja, smrtni slučajevi, iseljavanje, useljavanje itd.). Svako naselje ima svoj registar i sluţbu koja ga aţurira.
Od ostalih izvora podataka najznačajnije mesto pripada metodu uzorka. Metod uzorka je statistički metod delimičnog posmatranja statističke mase (u ovom slučaju
(^2) Statistički godišnjak Srbije 2005, strana 72.
Popis stanovništva omogućava da se svakih pet do deset godina doĎe do tačnog broja ukupnog stanovništva. U meĎuvremenu, od jednog do drugog popisa, ukupan broj stanovništva se procenjuje primenom matematičko-statističkih modela.
Prosečan broj stanovnika pokazuje prosečno stanje stanovništva u odreĎenom periodu. Izračunava se na sledeći način:
[ 3 - 1 ] (^) Prosečan broj stanovnika 2
P Pi^1 Pi ,
gde je:
Pi 1 -^ broj stanovnika na početku perioda,
Pi^ - broj stanovnika na kraju perioda.
Pored prosečnog broja stanovnika izračunavaju se i sledeće vrednosti:
[ 3 - 2 ] Ukupni apsolutni porast stanovništva D^ Pi Pi 1 ,
[ 3 - 3 ] Prosečni godišnji apsolutni porast stanovništva t
gde je:
t – broj vremenskih perioda.
[ 3 - 4 ] Prosečan godišnji porast na 1000 stanovnika (relativni porast) P
r ,
[ 3 - 5 ] Prosečna geomet stanovništva rijska stopa porasta^11 1
t i
i P
r P .
Pored navedenih pokazatelja, značajno mesto zauzimaju sledeći pokazatelji:
geografska distribucija stanovništva (geografska struktura) po odreĎenom području (naselju, opštini, regionu itd.), relativni izraz naseljenosti (gustina naseljenosti), odnosno broj stanovnika po jednom kvadratnom kilometru, broj stanovnika po kvadratnom kilometru poljoprivredne ili obradive površine.
Tabela 3 - 3 : Gustina naseljenosti u Srbiji^4
Slika 3 - 1 : Gustina stanovništva u pojedinim zemljama^5
(^4) Statistički godišnjak Srbije 2005, strana 72.
(^5) Statistics Bureau & Statistical Research and Training Institute, Statistical Hadbook of
Japan, (februar 2007. godine; www.stat.go.jp/English/data/handbook)
Tabela 3 - 4 : Broj stanovnika i stopa maskuliniteta po kontinentima
Kontinenti Populacija u milionima
Stopa maskuliniteta u procentima Ukupno Muškarci Ţene SVET – UKUPNO 6,225 3,131 3,094 101 AFRIKA 832 414 418 99 LATINSKA AMERIKA I KARIBI 536 265 271 98 SEVERNA AMERIKA 322 158 164 97 AZIJA 3,776 1,927 1,849 104 EVROPA 727 350 377 93 Istočna Evropa 302 143 159 90 Severna Evropa 95 46 49 95 Juţna Evropa 146 71 75 96 Zapadna Evropa 184 90 94 96 OKEANIJA 31.84 15.98 15.86 101 Izvor: United Nations Statistics Division, Statistical Databases (decembar 2006. godine; http://unstats.un.org/unsd/databases.htm)
Starosna struktura stanovništva je bitna sa ekonomskog stanovištva pre svega zbog utvrĎivanja obima aktivnog stanovništva (radne snage) i strukture potrošača. Pored toga, starost stanovništva je bitna zbog ispitivanja smrtnosti, fertiliteta, broja brakova, broja razvoda itd. Osiguravajuća društva se intenzivno bave analizom starosne strukture zbog utvrĎivanja premija za osiguranje ţivota (aktuarska analiza).
Prilikom grupisanja stanovništva, starosni intervali mogu biti različiti. Najgrublja podela je ona koja ima samo tri intervala: do 14 godine, od 15 do 64 godine i od 65 godina i više. Ekonomski gledano, ova podela je bitna jer prva grupa obuhvata izdrţavano stanovništvo i predstavlja budući kontigent radne snage, srednji interval obuhvata radno sposobno stanovništvo, a treći interval obuhvata stanovništvo koje je neaktivno. Uobičajena praksa je da se koriste starosni intervali od po pet godina: 0- 4, 5-9, 10-14 itd.
Slika 3 - 2 : Učešće starijeg stanovništva (65 godina i više) u pojedinim zemljama^6
Tabela 3 - 5 : Struktura stanovništva Republike Srbije prema starosti i polu^7
(^6) Statistics Bureau & Statistical Research and Training Institute, Statistical Hadbook of
Japan, (februar 2007. godine; www.stat.go.jp/English/data/handbook) (^7) Statistički godišnjak Srbije 2005, strana 74.
Slika 3 - 4 : Starosne piramide stanovništva Japana^9
Kao osnovni pokazatelj starosne strukture javlja se prosečna starost stanovništva. Ona pokazuje prosečnu starosnu dob koju je stanovništvo doţivelo na dan popisa. To je aritmetička sredina (najčešće ponderisana) koja se izračunava na osnovu starosne strukture. Moţe da se koristi i medijana starosne strukture. Ovaj pokazatelj ima značaja pod uslovom da se stanovništvo razvija u normalnim uslovima, bez značajnih poremećaja (ratova, velikih emigracija i slično). Ovaj parametar ne treba poistovećivati sa prosečnim trajanjem ţivota koje se izračunava na osnovu podataka o mortalitetu (smrtnosti) stanovništva.
(^9) Statistics Bureau & Statistical Research and Training Institute, Statistical Hadbook of
Japan, (www.stat.go.jp/English/data/handbook)
Slika 3 - 5 : Očekivano trajanje ţivota u nekim zemljama (females–ţene, males–muškarci)^10
Koeficijent starosti pokazuje učešće stanovništva starog 60 i više godina u ukupnom stanovništvu. Ukoliko ovaj koeficijent dostigne 12%, smatra se da je stanovništvo počelo da stari.
Indeks starenja predstavlja odnos stanovništva starog 60 i više godina i stanovništva starog do 20 godina. Izračunava se na sledeći način:
[ 3 - 8 ] Indeks starenja^100 020
60 P
(^) I s.
Ukoliko je indeks starenja dostigao 40%, smatra se da stanovništvo stari.
Radi dublje analize starosne strukture odreĎuju se različiti starosni kontigenti. Kontigent predstavlja broj stanovnika odreĎene starosne dobi. Na primer, kontigent predškolske dece (0-6 godina starosti), kontigent školske dece (7-14 godina), radni kontigent (muškarci od 15-64 godine i ţene od 15-59 godina) za analizu aktivnog stanovištva, fertilini kontigent (ţene od 15 -49 godina) radi analize plodnosti stanovništva, kontigent punoletnog stanovništva, kontigent vojnih obveznika itd.
(^10) Statistics Bureau & Statistical Research and Training Institute, Statistical Hadbook of
Japan, (www.stat.go.jp/English/data/handbook)