Preuzmite Pravna informatika - skripta i više Rezime u PDF od Pravna informatika samo na Docsity!
INFORMATIKA
«stara» pitanja po novoj knjizi
1. INFORMATIKA
Informatika je znanost koja se bavi obradom, transportom, pohranjivanjem, uporabom i primjenom podataka te proučava strukturu i svojstva podataka, informacija, znanja i umijeća. Informatika je interdisciplinarna znanstvena disciplina koja ima temelje u barem tri znanstvena polja: - informacijske znanosti
- računalne znanosti
- telekomunikacijske znanosti
2. OBRADA PODATAKA I SUSTAV ZA OBRADU PODATAKA
Korisnik treba preko terminala i drugih računalnih rješenja zadavati potrebne naredbe i unositi podatke. Svaka naredba aktivira neki program koji izvršava niz aktivnosti i može omogućiti dijalog korisnika s računalom.
3. KIBERNETIKA I TEORIJA INFORMACIJA
Kibernetika – suvremena teorija odlučivanja i upravljanja produktivnim i neproduktivnim sustavima. Kibernetika utvrđuje potrebne informacije za upravljanje i čimbenike organizacija s obzirom na vrijeme, prostor i stupanj tehnološkog razvoja društva. Značajnije radove u pravnoj kibernetici dao je talijanski profesor prava Mario Losano. Pravnu kibernetiku, prema Losanu, sačinjavaju tri osnovna dijela: - Jurimetrija
- Pravano – kibernetska modelistika
Jurimetrija – pojavila se 50 – tih godina kao proizvod razvitka angloameričkog pravnog sustava koji se temelji na načelu obveznog uvažavanja presedana. Pravometrija traži precizno poznavanje prethodnih presuda. Troškovi obrade podataka bili su ogromni jer je postojao veliki broj materijala koji se neprestano gomilao, te se zbog toga zamisao o jurimetriji to jest o «predvidljivosti sudske odluke» u praksi činila neostvarivim. Danas se zahvaljujući razvoju tehnologije ponovno počinje razmišljati o postupcima kao što je izricanje presude od strane računala. Računalo postavlja pitanja korisniku vezana za neki slučaj, a na temelju odgovora računalo formulira jednu ili više odluka.
Pravno-kibernetska modelistika – bavi se formalizacijom jednog dijela ili čitavog pravnog sustava. Modelistika nastoji stvoriti teorijske metode pravnog sustava, polazeći od toga da je pravni sustav složen ili dinamičan sustav s finalizacijom u okviru kojeg teku informacijski procesi. Pravni sustav povratno utječe na metodologiju. Američki pravni sustav je stvorio jurimetriju, a europski-kontinentalni pravni sustav je stvorio pravno- kibernetsku modelistiku. Ona se dijeli na: apstraktnu -osnovni joj je cilj da služi kao temelj za odgovarajuće teorije konkretnu -cilj joj je stvaranje temelja koji će omogućiti primjenu informacijske tehnologije u pravu, tj. cilj joj je da računalo u što većoj mjeri pomogne pravniku u obavljanju njegove djelatnosti.
Pravna informatika – bavi se prikupljanjem rezultata istraživanja u području o primjeni informacijske tehnologije u pravu, korištenjem računala i računalnih programa radi pronalaženja pravnih podataka (zakona, presuda, riješena). Za razliku od jurimetrije koja je imala podlogu u angloameričkom pravnom sustavu, pravnu informatiku koriste europski pravnici. Pravna informatika je grana pravne kibernetike koja sakuplja sve
podatke iz prava. Ona se susreće sa dvije osnovne teškoće: - prva teškoća se javlja prilikom memoriranja i pronalaženja podataka,
- druga teškoća je specifična za pravnu informatiku, i ta je teškoća vezana za složenost europskog pravnog poretka tj. samog prava. Gubitak pravnih informacija je specifičan problem vezan za gubitak ključnih riječi, do njega dolazi kad se sažima originalni puni tekst.
Teorije informacija : teorija sustava, znanost o informacij, teorija informacijskih sustava, teorija komunikacija, semiotika, strukturiranje i organiziranje informacija, oblikovanje baze podataka, teorija klasifikacija, teorija odlučivanja, informacijsko – dokumentacijski sustavi, teorija algoritama, teorija igara, teorija o organizaciji, teorija povratne veza.
4. KOMUNIKACIJE I PROCESI UPRAVLJANJA
Komunikacija - je razmjena informacija između najmanje dvaju sustava od kojih je jedan izvor informacija, a drugi primatelj. Komunikacije moraju odgovoriti na tri pitanja:
- kojom točnošću mogu biti preneseni simboli od kojih je sačinjena poruka (sintaksa)
- koliko precizno preneseni simboli nose željeno značenje ili smisao poruke (semantika)
- s kakvim uspjehom prenesena poruka kroz svoje značenje usmjerava na neku željenu aktivnost onoga kome je bila namijenjena (pragmatika)
S obzirom na način i svojstva komuniciranja moguće je generalno izvršiti podjelu komunikacija na nekoliko vrsta: - usmeno komuniciranje
- dopisno putem pisama
- komuniciranje putem telefona
- komuniciranje putem teleteksta
- putem faksimila
- putem e-mail-a
- električnom razmjenom podataka
5. INFORMACIJSKI SUSTAV
- je sustav u kibernetskom smislu riječi u okviru kojeg se ostvaruje: ulaz, obrada i izlaz informacija.
- je složeni tehnološki sustav za obradu podataka Njegova osnova su: pravni izvori i drugi tekstovi u elektroničkom obliku koji su u pravnom informacijskom sustavu uređeni i sažeti tako da formiraju neku cjelinu. Sve te propise treba hijerarhijski složiti i na taj način povećati preglednost propisa. Temeljni cilj je unapređenje kvalitete brzine rad na pravnom području.
6. POVIJESNI RAZVOJ SREDSTAVA ZA OBRADU PODATAKA, GENERACIJE RAČUNALA
Racunalne sustave s obzirom na hardwarsku strukturu dijelimo na:
1) Von Neumanov model racunala - stigao do 4. generacije,
2) Model nove gradnje racunalnog sustava - 5. generacija!
1 GENERACIJA (1950.-1958.) : Računala se počinju proizvoditi za široku
upotrebu a ne samo za znanstvenike. Najvažniji predstavnik je UNIVAK. Njegove karakteristike su: velike dimenzije, ograničeno vrijeme trajanja, cijevi, slaba memorija. Osnovni medij kao nosač podatka je bušena kartica. Rašunalo je bilo programirano na tzv. strojnom (simboličkom) jeziku koji se nazivao ASAMBLER - to je jezik koji je računalo najbrže prihvačalo, on koristi binarne br. 1,0- istina ili laž. Asambler je prvi jezik koji pojednostavljuje strojni jezik da bi ga razumio programer.
Pojedine podatke moguće je prikazati na različite načine primjenom različitih kodova. Podrazumijevamo prevođenje određenih podataka u simboličkom obliku s ciljem njihove obrade putem računala. Računalna obrada podataka pretpostavlja za podatke prije ulaza u središnju računsku jedinicu kodiranje podataka. Prilikom ulaza podataka u središnju računalnu jedinicu vrši se tzv. Kodiranje simbola iz jednog jezika u strojni. Dok je pri izlasku obrađenih podataka potrebno dekodirati dobivene informacije u jezik, odnosno značenje koje korisnik razumije. U praksi su se razvili kodovi, a najpoznatiji je ASCI kod. Kod koji koristi ASCII se koristi kod stroja poznatog jezika koji ima samo 2 simbola 0,1.
9. PODJELA I VRSTE RAČUNALA
Makroračunala – su prva računala i kao takva predstavljaju najveća i najskuplja računala uopće. Uglavnom ih koriste ministarstva, zdravstveno istraživački instituti, bankarski sustavi i vojska. Veličine su sobe ali imaju velike mogućnosti npr. mogućnost priključenja više stotina mikroračunala. Makroračunalo nema vlastitu procesnu jedinicu (procesor) već koristi veliko računalo. Sastoji se od tastature, ulaznih čitaća, monitora, pisača.
Mikroračunala – su mali, opće namijenski, automatski strojevi za obradu podataka koji imaju široku primjenu.
Osobno računalo – početkom 70-tih god. sva računala bila su fizički veoma velika, međutim te iste god. rodilo se prvo PC računalo, poznato i kao mikro računalo.
Superračunalo – jedan od prvih primjera računala je CRAY1 za kojega se može reći da je do sad bio najveći, najbrži i najskuplji od svih dosadašnjih. Koristi se za: znanstvena istraživanja, vojna istraživanja, inteligentnu komunikaciju, komplicirane proračune naftnih kompanija, zračni prijevoz, auto ind.
Prema namjeni razlikuju se: - računala opće namjene i strogo namjenski računala.
10. JEDINICE SUSTAVA ZA OBRADU PODATAKA
Ulazne jedinice –da bi računalo moglo izvršavati naše želje, potrebno je da ima odgovarajuće tzv. ulaze koje će računalo razumjeti. Imamo više tipova ulaza: terminal s tastaturom, svjetlosno pero, miš, digitalizator (ovu grupu ulaznih jedinica koristimo za tzv. interaktivnu obradu podataka). Ulazne jedinice za grupnu obradu podataka: čitač bušenih kartica, čitač papirnih vrpci, čitač dokumenta, uređaji govornog ulaza, uređaji analognog ulaz. Ostale ulazne jedinice su: ploćica osjetljiva na dodir, ekran osjetljiv na dodir, tv kamera , trodimenzionalni čitač. Sve ulazne jedinice najčešće rade u tzv. direktnoj vezi ON-LINE sa središnjom jedinicom sustava, dok je moguća i tzv. veza OFF-LINE.
Sekundarne jedinice – služe za ispunjenje i povećanje memorijskih prostora, te za on-line i off-line način pohranjivanja podataka. Mogu biti diskete i disketne jedinice (driveri). Razlikujemo hard disc, magnetske bubnjeve, kartice, kazete.
Izlazne jedinice – kao izlaz iz računala razlikujemo više uređaja:
- video display ; on je uređaj za interaktivnu obradu podataka i veoma je pogodan izlaz iz računala, kojega čovjek najbolje razumije. Osigurava dvije vrste izlaza: tekstualni i grafički.
- izlazi pomoću pisača ; mogu biti pisači s udarcem i bez udarca(laserski). Pisač je sredstvo za papirnati ispis rezultata obrade.
- govorni i analogni izlaz ; razvojem informacijske tehnike ispis se već danas može realizirati preko zvučnih uređaja u ljudskom govornom obliku ili u kodiranom obliku.
- ostale izlazne jedinice; bušilica kartica, bušilica papirne vrpce, crtaći krivulja, jedinica za izlaz na mikrofilm, jedinica s optičkom memorijom.
Središnja jedinica – ulazne jedinice pretvara u izlazne. Na nju su priključene sve ulazno/ izlazne jedinice, te sekundarna memorija.
11. MIKROPROCESORI
Procesor je elektronički sklop koji ima sposobnost obrade podataka u skladu s programskim naredbama. Suvremena računalna tehnologija temelji se na posebnoj vrsti procesora koji se nazivaju mikroprocesori. Mikroprocesor objedinjuje različite aritmetičko logičke i upravljačke funkcije, koje su nekad izvodili odvojeni procesori. Načinjen je od: sabirnice, spremnika, upravljačke jedinke i aritmetičko logičke jedinke.
12. PRIMJENA MIKROPROCESORA I MIKRORAČUNALA
Široka primjena mikroprocesora posljedica je njihove jednostavne primjene u raznim okolnostima, kao i mogućnost da se pomoću njih rješavaju vrlo složeni problemi. U televizijskom sustavu mikroprocesori su doprinijeli bržem prodoru teleteksta. U prometu se mikroprocesori ugrađuju u vozila radi kontrole i efikasnijeg korištenja pogonskih mehanizama. Kontrola prometnih semafora također se sve više obavlja programirano s pomoću mikroprocesora. Mikroračunala su isključivo bazirana na mikroprocesorima, dok se kod velikih računala mikroprocesorima rješava komunikacija centralnog uređaja sa prijenosnim kanalima i na njih vezanim uređajima.
13. NAČINI OBRADE PODATAKA
Možemo izdvojiti četiri grupe aktivnosti, koje određuju vrstu obrade podataka:
- izgradnja skupa podataka : odnosi se zapravo na realizaciju BP-a i obuhvaća aktivnosti: prikupljanja, organiziranja i registriranja podataka.
- ažuriranja BP-a: obavlja se na osnovu jedinstvene metodologije za cijelu bazu. Ono obuhvaća operacije: dodavanja novih podataka, promjene vrijednosti podataka i brisanja nepotrebnih podataka. Ažuriranje je povezano s načinom i vremenom korištenja i može se obaviti: - u realnom vremenu
- na zahtjev
- povremeno - oporavak BP-a: obuhvaća aktivnosti , metode i postupke za nadoknađivanje oštećenih ili pogrešnih podataka u registriranim podacima.
- podaci koji se žele izdati iz BP-a kao rezultati često su rasuti po cijelom BP pa može biti nužno da se oni sumiraju i reduciraju tako da se mogu izdati u pogodnom obliku.
14. KOMUNIKACIJSKI KODOVI
U praksi su se razvili kodovi, a najpoznatiji je ASCI kod. Kod koji koristi ASCII se koristi kod stroja poznatog jezika koji ima samo 2 simbola 0,1.
15.TERMINALI – VRSTE TERMINALA
Terminali ili daljinske stanice su uređaji s pomoću kojih je korisnik u vezi sa centralnim sustavom za obradu podataka. Prema smjeru prenošenja podataka terminale možemo podijeliti na: ulazne, izlazne i ulazno-izlazne.
16. DISTRIBUIRANA OBRADA PODATAKA
Dekadni brojevni sustav – baza binarnog brojevnog sustava jest broj 2, skupa znamenaka jest Z (0, 1), tj. ima dva elementa, a mjesne vrijednosti u binarnom zapisu potencije su broja dva. Oktalni brojevni sustav – oktalni brojevni sustav ima za bazu broj osam, skup znamenaka sadržava osam elemenata Z (0,1,2,3,4,5,6,7), a mjesne vrijednosti jesu potencija broj osam. Heksadecimalni brojevni sustav – Baza heksadecimalnog jest broj šesnaest. Tako skup znamenaka u heksadecimalnom brojevnom sustavu izgleda ovako Z (0,1,2,3,4,5,6,7,8,9,A,B,C,D,E). To znači da cijeli brojevi imaju, promatrajući zdesna ulijevo jedinice, 16, 256, 4069.
22. KOMUNIKACIJA ČOVJEKA I STROJA
Posredne komunikacije čovjeka i stroja uspostavljaju se ako je posao organiziran tako da je zadatak podijeljen između čovjeka i stroja, a između njih nisu uspostavljeni neposredni odnosi. Neposredne komunikacije čovjeka i stroja mogu se uspostaviti na različite načine. Za potrebe neposrednih komunikacija računalo mora biti čovjeku neposredno na raspolaganju.
23. NOSIOCI IZLAZNIH INFORMACIJA
Vidi 10.
24. PROGRAMIRANJE – BLOK DIJAGRAMI
Proces programiranja obuhvaća više faza, koje započinju s definiranjem i analizom zadatka što ga valja rješavati s pomoću računala. Svaki je zadatak programiranja u tome da ulazni podaci budu transformirani u željene izlazne rezultate. Svrha i namjera blok-dijagrama je dvojaka: - oni predstavljaju univerzalan jezik sporazumijevanja između analitičara i programera, - izuzetno je važna njihova primjena u funkciji sredstava dokumentacije izvornih računalnih programa.
25. SISTEMSKI SOFTWARE
Sustavni software jedan je od temeljnih, nužnih elemenata elektroničkog računala kao sustava. To su svi oni programski moduli, programi i programski paketi bez kojih se računalo opće ne bi moglo aktivirati i bez kojih ono ne bi moglo izvršavati zadatke što ih čovjek postavlja. Napori da bi se sustavni software kategorizirao i da bi se tako formirane kategorije rangirale prema njihovoj relativnoj važnosti za korisnika. Takva kategorizacija bi bila sljedeća: upravljački programi, programi prevoditelji i programi za posluživanje.
26. ORGANIZACIJA PODATAKA
- je način na koji je osigurano fizičko pohranjivanje podataka na vanjskim memorijama računala i njihova logička manipulacija od korisnika.
27. BANKE PODATAKA
Banka ili baza podataka je uređeni skup podataka relevantnih za neko područje primjen, pohranjen u nekoj zajedničkoj računalskoj memoriji i organiziran tako da se njegovi elementi mogu bez posebnih zahvata koristiti u različitim obradama. Razlikujemo dvije
vrste banaka:- formatizirane banke podataka: se obično koriste u informacijskim sustavima organizacije rada
- neformatizirane banke podataka: se koriste u npr. bibliotekarskim djelatnostima, žurnalizmu, književnosti tj. tamo gdje su tekstovi slobodne forme
28. ELEMENTI STRUKTURE PODATAKA
Pristup organiziranju i struktuiranju formatizirane banke podataka mora «pomiriti» dva konfliktna zahtjeva: - potrebe korisnika (odnosno način na koji korisnici shvaćaju i tretiraju podatke)
- zahtjeve stroja (način memoriranja podataka što optimira njihovu strojnu obradu) Mogu se razlikovati dvije različite strukture istog skupa podataka i to: logičko-semantička struktura (korisnički aspekt) i fizička struktura (strogi aspekt)
29. HIJERARHIJSKE, MREŽNE I RELACIJSKE BAZE PODATAKA
Hijerarhijska struktura podataka može se uspostaviti onda kada među podacima vladaju stanoviti logički odnosi nadređenosti i podređenosti. Hijerarhijska logička struktura može biti: jednostavna i višerazinska. Mrežne su strukture logički najsloženije, ali upravo zbog te složenosti njihova primjena je sa stajališta pronalaženja podataka u memoriji najefikasnija.
30. OSIGURANJE I ZAŠTITA PODATAKA
Točnost raspoloživih podataka treba osigurati. Do izopačenja sadržaja podataka, odnosno do njihova potpuna gubitka ili uništenja može doći zbog različitih razloga. Ti se razlozi mogu grupirati u sljedeće grupe: pogreške u obuhvatu izvornih podataka, pogreške u prijenosu podataka, pogreške u obradi podataka, fizičko uništenje podataka zbog utjecaja više sile. Potrebno je stoga osigurati i tajnost podataka, a metode što se pri tome koriste obično se nazivaju metodama zaštite podataka. Podatke je potrebno zaštiti od pristupa neovlaštenih osoba.
31. OPERATIVNI SUSTAV
Pojam operativnog sustava u klasičnom smislu označuje se software potrebom za izvršavanje programa i za koordinaciju aktivnosti računalnog sustava. Operativni sustav djeluje poput posrednika između korisničkih programa i fizičkog računalnog hardware-a. Funkcijama operativnog sustava treba smatrati: funkcije upravljanja memorijom računala, funkcije upravljanja centralnim procesorom računala, funkcije upravljanja perifernim uređajima, funkcije upravljanja podacima i procedure optimizacije kompleksa navedenih funkcija.
32. PROGRAMI ZA PREVOĐENJE I POSLUŽIVANJE
Programi za posluživanje- predstavljaju korisnike operativnog sustava, pa ih zato operativni sustav i tretira slično aplikativnim programima. Teško je reći koji sve programi čine biblioteku programa za posluživanje, jer njezin sadržaj varira od jednog do drugog računalnog sustava. Najveći broj biblioteka obično uključuje različite programe za sortiranje podataka, za manipulaciju datotekama podataka, za vođenje određenih statističkih evidencija o radu računalnog sustava, za generiranje različitih standardnih izvještaja.
38. OBLICI MANIPULACIJA NA ELEKTRONSKOM RAČUNALU I NAČINI MANIPULIRANJA
RAČUNALOM
Neovlašteni pristup računalnom sustavu - pad u računalni sustav ne mora imati nužno elemente krivičnog djela, npr. upad hackera iz znatiželje.
Zaraza virusima je veliki problem današnjice. Virusima zovemo obično manje programe koji imaju zadaću izvršiti određenu manipulaciju na računalnom sustavu. Šire se onda kada se koristi tzv. neautorizirani software i magnetni mediji koji su bili u doticaju s drugim kompatibilnim sustavima ili su putem telekomunikacija došli u vezu s drugim sustavima.
Manipuliranje podacima u računalnom sustavu moguće je prilikom prikupljanja i unosa podataka u sustav, a moguće je i kasnije. Cilj takve manipulacije je stjecanje protupravne imovinske koristi.
Umetanje seta programskih instrukcija pomoću drugih programa metodom tzv. trojanskog konja, predstavlja oblik manipulacije računala kod kojeg se nedozvoljeni, odnosno prikriveni dio instrukcija umeće u neki od programa koji se izvode na sustavu.
Nedopušteno korištenje programskih alata – moguće je da se pomoću univerzalnih programskih alata izvrše preinake na inače zaštićenim datotekama.
Unošenje logičke bombe – u sustav se može unijeti program koji se aktivira tek kada su ispunjeni određeni uvjeti, dolazi do brisanja svih datoteka u sustavu.
Sjeckanje ili tehnika salame –obuhvaća program koji obavlja obradu; može se izraditi tako da sve iznose zaokružuje na niže a da se razlika stavlja na poseban račun.
Strvinarenje – obuhvaća oblik neovlaštenog prikupljanja podataka zaostalih na računalu ili nakon računalne obrade.
Prisluškivanje – vidi 40.
Prerušavanje – pomoću odgovarajućih kartica, lažnih iskaznica i sl. koje su ukradene ili kopirane djelatnicima sustava.
Asinkroni napad – u sustavu multiprogramiranja se zaustavlja program koji se napada i tako se ulazi u sustav njegovih podataka.
39. ODNOS ELEKTRONSKOG RAČUNALA I PRAVNOG PORETKA
Policija SAD-a prva je u svijetu uvidjela prednosti korištenja računalne tehnologije u suzbijanju kriminala. Policijskim patrolama koje su radiom povezane sa policijskim stanicama, na raspolaganju stoje baze podataka s popisima ukradenih vozila, potjernicama, nalozima za hapšenje i sl. Nadalje postoje baze podataka s podacima o svim prometnim nezgodama, pogrešnom parkiranju, hapšenjima, kriminalnim prijestupima i sl.
40. PRISLUŠKIVANJE I KOMPJUTERSKA ŠPIJUNAŽA
Jedan od načina kako se domoći podataka koji su na sustavu, jest prisluškivanje. Dovoljno je snimiti zvuk pisača u radu, pa da se kasnijom obradom dođe do teksta koji je otisnut pisačem. Prisluškivanje se može izvesti i na svim komunikacijskim linijama koje su povezane sa sustavom.
41. OTKRIVANJE KOMPJUTERSKOG KRIMINALITETA
Otkrivanje računalnog kriminaliteta zahtjeva specijalne strategije istragije, dobru obučenost i istreniranost osoblja. U borbi protiv računalnog kriminaliteta valja utvrditi niz sigurnosnih mjera, kao što su povremene kontrole: - usporedbe podataka kod sudionika transakcija, ovjera isprava unositelja podataka, ručna i instrumentalna kontrola pribavljača podataka, ovjera rezultata rada računala i testiranje integriteta računala, analiza spisa i dr.
42. INFORMACIJSKI SUSTAV I ELEKTRONIČKA OBRADA PODATAKA
- Hardware predstavlja materijalnu osnovicu informacijskog sustava. Tu ubrajamo elektroničko računalo, ulazno – izlazne uređaje, uređaje i sredstva za komuniciranje i prenošenje podataka na daljinu, te ostalu opremu za obradu podataka.
- Software obuhvaća nematerijalne elemente informacijskog sustava, programe, rutine i metode vezane uz organizaciju, upravljanje, obrađivanje i korištenje rezultata obrade podataka i informacija.
- Lifeware jesu timovi stručnjaka – organizatora elektroničke obrade podataka, sustavskih analitičara, programera, operatera, te korisnika informacijskog sustava.
- Orgware su organizacijski postupci, metode i načini usklađivanja i povezivanja prethodnih triju komponenata u skladnu, funkcionalnu, ekonomičnu i djelotvornu cjelinu.
43. NAČELA SISTEMSKOG PRISTUPA I KARAKTERISTIKE INFORMACIJSKOG SISTEMA
- Načela sustavnog pristupa su : - načelo kompleksnosti, integralnosti, dinamičnosti, interdiscipliniranosti, orijentiranosti odlučivanju, samoorganiziranosti i otvorenosti.
44. STRUKTURA KOMUNIKACIJSKIH VEZA U INFORMACIJSKOM SISTEMU
- Komunikacijsku strukturu možemo utvrditi snimanjem svih veza određenog informacijskog sustava. Komunikacijske veze postoje ili između pojedinih sudionika, grupa ili organizacijskih jedinica unutar promatranog informacijskog sustava kao i između informacijskog sustava i okoline. Komunikacijske veze stvaraju nekoliko tipičnih struktura.
- Puna struktura gdje svi partneri imaju neposrede međusobne veze. Ovakva struktura se može stvoriti ako sve organizacijske jedinice mogu međusobno izmjenjivati informacije najkraćim putem kako bi što bolje ispunile postavljene zadatke.
- Zvjezdasta struktura, koja omogućuje direktnu izmjenu informacija samo između jedne organizacijske jedinice i svih ostalih organizacijskih jedinica.
- Na istim principima na kojima je izgrađena zvjezdasta struktura temelji se i lančana struktura komunikacijskih veza. Na temelju lančane strukture razvijaju se hijerarhijska struktura komunikacijskih odnosa i kružna struktura komunikacijskih veza.
45. INFORMACIJSKI SISTEM PODUZEĆA
- Informacijski sustav zasniva se na jedinstvenoj koncepciji i djeluje kao ujednačena cjelina.
- Projektiranje i izgradnja podsustava vrši se modularno i samostalno.
- Pri izgradnji i funkcioniranju informacijskog sustava treba zadovoljiti zahtjeve produktivnosti, rentabilnosti i ekonomičnosti.
- Informacijski sustav jest strukturalna pretpostavka, poluga razvoja i okosnica samoupravljanja, kako u samom procesu rada tako i u širem društvenom kontekstu.
46. PODSISTEMI INFORMACIJSKOG SISTEMA ORGANIZACIJE U PODUZEĆU
- To su: informacijski podsistem proizvodnje, informacijski podsistem nabave i upravljanja materijalom, informacijski podsistem prodaje i upravljanja robom, informacijski podsistem
