Skripta iz histologije, Rezime od Histologija i embriologija

Preuzmite Skripta iz histologije i više Rezime u PDF od Histologija i embriologija samo na Docsity!

ROOMPARADISE

Histologija

- skripta-

uredila: Marcela Kovačevid

sadržaj:

• 1: HISTOLOŠKE METODE................................................................................................................................
• 2 : EPITELNO TKIVO
• 3: VEZIVNO TKIVO
• 5: HRSKAVICA
• 9: ŽILNI SUSTAV
• 10: KRVNE STANICE
• 11 : STVARANJE KRVNIH STANICA
• 12 : IMUNOSNI SUSTAV
• 13 : DIŠNI SUSTAV
• 14: KOŽA.................................................................................................................................................
• 15: MOKRADNI SUSTAV
• 16: HIPOFIZA............................................................................................................................................
• 17 : NADBUBREŽNE ŽLIJEZDE, LANGERHANSOVI OTOČIDI, ŠTITNJAČA, EPITELNA TJELEŠCA I EPIFIZA
• 18 : ORGANI PRIDRUŽENI PROBAVNOJ CIJEVI
• 19: PROBAVNI SUSTAV
• 20 : SPOLNI SUSTAV
• 21: dodatak - tablice………………………………………………………………...…………………………………………………….

za prikazivanje kolagena prikladan je boja pikrosirijus , osobito ako se promatra u polariz.svijetlu konrastno bojenje – kad se pojedinosti na rezovima označe nekim precipitatom osim bojenja tkiva bojama, često se primjenjuje i impregnacija tkiva metalima kao što su srebro i zlato (osobito za živčano tkivo)

> SVJETLOSNI MIKROSKOP

• prolazno svjetlo
• sastoji se od mehaničkog i optičkog dijela
• optički dio sastoji se od tri sustava leda : kondenzor – skuplja i fokusira svjetlo objektiv – povedava osvjetljenu sliku predmeta i prenosi je do lede okulara okular – još više povedava sliku i prenosi je do mrežnice oka, do fotografsek ploče ili do detektora u kameri ukupno je povedanje umnožak vlastitih povedanja objektiva i okulara
• maksimalna mod razlučivanja je 0,2 μm (slike povedane 1000-1500 puta) ovisi o ledama u objektivu, jer leda u okularu samo povedava sliku dobivenu objektivom, a ne povedava razlučivanje

> MIKROSKOPI S FAZNIM KONTRASTOM I S DIFERENCIJALNOM INTERFERENCIJOM

• neki optički uređaji omogudavaju promatranje neobojenih stanica i histoloških rezova
• mikroskopiranje s faznim kontrastom temelji se na činjenici da svjetlo mijenja brzinu i smjer prolazedi kroz stanične i izvanstanične sastojke s različitim indeksima loma (svijetlije ili tamnije)
• prikladno za promatranje živih stanica
• nomarskijeva diferencijala interferencija – naizgled 3D slika

> POLARIZACIJSKI MIKROSKOP

• omogudava prepoznavanje tvorba građenih od vrlo pravilno poredanih molekula
• polarizator (prvi filtar)- svjetlost nastavla u valovima koji titraju u jednoj ravnini
• analizator (drugi filtar) – glavna os okomita na os prvoga pa svjetlo ne može prodi osim ako između njih nije neko tkivo koje skrede svjetlost tako što uzrokuje otklon svjetlosnih valova što dolaze od polarizatora

> KONFOKALNI MIKROSKOP

• omogudava veoma točno fokusiranje na sasvim tanku ravninu unutar stanice ili histološkog reza

> FLUORESCENCIJSKI MIKROSKOP

• fluorescencija – ako se neke tvari obasjaju svjetlošdu određene valne duljine, one same odašilju svjetlost vede valne duljine
• ovaj mikrosk koristi UV-svjetlo, a stanice odašilju svjetlost iz vidljivog dijela spektra
• fluorescentne boje: primjer je akridin-oranž koji se veže za DNA i RNA

> ELEKTRONSKI MIKROSKOP

• i transmisijski i scanning se temelje na uzajamnom djelovanju elektrona i sastojaka tkiva - transmisijski – velika mod razlučivanja (u praksi 3 nm = do 400 000 puta povedanje) djeluje na osnovi pojave da elektromagnetsko polje otklanja snop elektrona kao što staklene lede lome svjetlosne zrake snop elektrona se proizvodi zagrijavanjem metalne niti (katode) u vakuumu anoda je metalna ploča s otvorom u sredini

slika se projicira na ekran

- scanning – omogudava dobivanje naizgled 3D slike stanica, tkiva i organa u njemu snop elektrona ne prolazi kroz sam preparat nego klizi po površini (skenira ju) elektronski snop pogađa veoma tanku metalnu prevlaku koja je prethodno nanesena na površinu preparata i koja odbija elektrone prikazuje samo površinu predmeta za promatranje unutrašnjosti treba se izvesti kriofraktura

> AUTORADIOGRAFIJA

• metoda proučavanja bioloških zbivanja primjenom radioaktivnosti na tkivnim rezovima

> STANIČNA I TKIVNA KULTURA

• primarna stanična kultura – kultura izoliranih stanica mehanički ili djelovanjem enzima, u suspenziji ili na petrijevom stakalcu

FRAKCIONIRANJE STANICE

• razdvajanje i izoliranje organela i drugih sastojaka stanica i tkiva djelovanjem centrifugalne sile zbog svojih različitih koeficijenata sedimentacije

> HISTOKEMIJA I CITOKEMIJA

• metode za određivanje različitih tvari u tkivnim rezovima
• za tu svrhu služe različiti postupci koji se najčešde zasnivaju na specifičnim kemijskim reakcijama ili na jakom uzajamnom afinitetu za povezivanje među makromolekulama - ioni – primjenom metoda kod kojih kao rezultat kemijske reakcije nastaje tamni netopljivi proizvod - nukleinske kiseline – Feulgenova reakcija kojom se DNA oboji crveno - bjelančevine – u pravilu se ne mogu prikazati specifične bjelančevine osim imunocitokemijom no mogu otkriti enzimi manje ili više specifično u tim se metodama najčešde rabi sposobnost enzima da reagiraju sa specifičnim kemijskim vezovima fosfataze – enzimi koji se nalaze posvuda u tijelu  cijepaju vez između fosfatne skupine i alkoholnog ostatka u fosforiliziranim spojevima  obojeni netopljivi proizvod reakcije na fosfataze obično je olovni fosfat ili olovni sulfid  često se primjenjuju za prikazivanje lizosoma

dehidrogenaze – ulanjaju vodik s jednog supstrata i prenose ga na drugi  prikazuju se inkubiranjem rezova nefiksiranog tkiva u otopini supstrata, koja sadržava molekulu koja prima vodik i precipitira se kao netopljivi obojeni talog  za prikazivanje sukcinat-dehidrogenaze u mitohondrijima peroksidaze – izaziva oksidaciju nekih supstrata s prijenosom vodikovih iona na vodikov peroksid pa nastaje molekula vode  prikladno fiksirani tkivni rezovi inkubiraju se u otopini koja sadržava vodikov peroksid i 3,3- diaminoazobezidin

2 : EPITELNO TKIVO

Opdenito o tkivu

• Čovjekovo tijelo se sastoji samo od 4 osnovne vrste tkiva: epitelno, vezivno, mišidno i živčano
• organi  tkivo  stanice i molekule izvanstaničnog matrixa
• od velike važnosti su i slobodne stanice u tjelesnim tekudinama kao npr. u limfi i krvi
• organi su izgrađeni od parenhima i strome

 Stanice parenhima čine temelj funkcije organizma, a stroma mu daje potporu  Vezivno tkivo izgrađuje stromu organa s izuzetkom mozga i kralježnične moždine

• osnovne funkcije epitelnih tkiva jest prekrivanje i oblaganje slobodnih površina, apsorpcija, sekrecija, podražljivost i kontraktilnost

> OBLICI I ZNAČAJKE EPITELNIH STANICA

• mogu biti cilindrične, kubične i pločaste , a oblik jezgri može biti kuglast, ovalan, ili izdužen
• njihov gusti oblik uvjetuje gusti smještaj u slojevima ili skupinama stanica
• uzdužna os jezgre uvijek je usporedna s glavnom osi stanice - Bazalne lamine

Sve epitelne stanice koje leže na podlozi od vezivnog tkiva imaju na svojoj bazalnoj plohi sloj izvanstanične tvari koji se naziva bazalna lamina

• vidi se samo elektronskim mikroskopom Sastoji se od lamine dense ( gusti sloj od nježne mreže tankih vlakanaca), te može imati s jedne ili s obje strane lamine dense i svijetli sloj : lamina rara ili lucida
• uglavnom je građena od :  kolagena tipa IV ,  glikoproteina laminina i entaktina te  proteoglikana (heparan sulfat proteoglikan nazvan perlekan) s vanjske ( s donje) je strane pričvršdena uz vezivno tkivo sidrenima vlakancima izgrađenim od posebne vrste kolagena tipa VII nalazi se i na mjestima gdje druge vrste stanice dodiruju vezivno tkivo  npr. oko mišidnih, masnih i schwannovih stanica bazalna lamina je zapreka koja ograničava ili regulira prenošenje makromolekula između vezivnog i drugih tkiva nalazi se i između epitela smještenih jedan uz drugi (pludne alveole i bubrežni glomeruli) sastojke bazalne lamine izlučuju same epitelne, mišidne, masne i schwannove stanice retikularna lamina- bazalna lamina usko povezana s retikulinskim vlaknima (proizvode ih stanice vezivnog tkiva)

funkcije :  selektivna barijera  utječe na staničnu polarnost

 prilagođava proliferaciju i diferencijaciju stanica putem čimbenika rasta  potiče stanični metabolizam  djeluje na prersspodjelu proteina u priležedoj staničnoj membrani što utječe na signalni prijenos i služi kao putokaz tijekom stanične migracije  vjerojatno sadržava i poruku potrebnu za uzajamno djelovanje među stanicama (ponovna inervacija mišidnih stanica)  prisutnost bazalne lamine oko mišidne stanice nužna je za uspostavljanje novih mišidno- živčanih spojeva ( motorička ploča )

- bazalne membrane svjetlosnim mikroskopom vidljiv PAS- pozitivni sloj koji se nalazi ispod svakog epitela, u bubrežnim glomerulima i u pludnima alveolama deblja je od baz. lamine , jer nastaje stapanjem dviju baz. lamina ili bazalne i retikularne lamine - međustanični spojevi nalaze se u vedini tkiva, ali su najizraženiji u epitelnom tkivu epitelne stanice vrlo su čvrsto povezane pa su za njihovo razdvajanje potrebne razmjerno jake mehaničke sile. Adhezija je izražena u epitelnim tkivima koja se izložena silama rastezanja i tlaka.  To čvrsto povezivanje omoguduju kadherini - porodica transmembranskih glikoproteina koji gube svoja adhezivna svojstva u odsutnosti kalcija Povezivanju služe i međustanični spojevi – mjesta adhezije, ali i brtvila koja spriječavaju prolaženje tvari kroz međustanični prostor (paracelularni put), a uz to i tvorbe koje omoguduju komunikaciju među stanicama Prema funkciji :  Pričvrsni spojevi – zonulae adherentes, hemidezmosomi i dezmosomi  Nepropusni spojevi – zonule occludentes  Komunikacijski spojevi – tijesni spojevi i ( kem.sinapse)

Čvrsti spojevi ili zonule occludentes -  nalaze se pri samom vrhu stanice  Elektronskim mikroskopom ta ograničena područja imaju pteroslojan izgled  Kriofrakturom se vide kao grebeni i brazde međusobno povezani u mrežastu strukturu  broj grebena ili brazda razmjeran je propusnosti epitela :  manje veznih mjesta  veda propusnost za vodu i otopine  pa je osnovna funkcija stvaranje čvrste barijere , koja sprječava protok tvari između epit. stanica (paracelularni put) u bilo kojem smjeru (od površine prema bazi i obrnuto)  formira funkcionalne odjeljke unutar slojeva stanica

zonula adherens -  smatra se da služi povezivanju susjednih stanica  prisutnost brojnih aktinskih mikrofilamenata – koji se ugrađuju u ploču guste tvari na citoplazmatskoj strani spojnog dijela membrane  potječu od završne mrežice – tvore ju aktinski mikrofilamenti, intermedijarni filamenti i spektrin

- Stereocilije dugi, nepokretni izdanci epitelnih stanica kanalida epididimisa i duktusa deferensa to su zapravo dugi, razgranani mikrovili - Trepetljike i bičevi izduženi, pokretljivi izdanci na slobodnoj površini epitelnih stanica obavijene su staničnom membranom, a u sredini sadržavaju jedan par mikrotubula koji okružuje još devet parova mikrotubula, svi mikrotubuli postavljeni su usporedno sa osi trepetljike trepetljike polaze od bazalnih tjelešaca-  građena kao centrioli  elektronskim mikroskopom se vide kao guste tvorbe smještene na apikalnoj strani stanice, neposredno ispod stanične membrane izvor energije za gibanje trepetljika je ATP bičevi u čovječjem tijelu postoje samo u obliku repa spermija, mnogo su dulji od trepetljika

> VRSTE EPITELA

• obično se prema građi i funkciji dijele u : pokrovni i **žljezdani epitel
• Pokrovni epitel** tkiva u kojima su stanice poredane u slojeve i pokrivaju vanjsku površinu tijela ili šuplje tvorbe u tijelu - Žljezdani epitel izgrađuju ga stanice specijalizirane za proizvodnju tekudeg sekreta molekule koje de se izlučiti iz stanice obično se pohranjuju u malim mjehuridima omeđenim membranom koji se nazivaju - sekretna zrnca stanice žljezdanog epitela mogu proizvoditi, pohranjivati i izlučivati :  bjelančevine - gušterača  lipide – nadbubrežna žlijezda i žlijezde lojnice  složene spojeve ugljikohidrata i bjelančevina – žlijezde slinovnice  sve tri tvari : mliječna žlijezda  slaba biosintetska aktivnost ( prijenos tvari iz krvi u lumen žlijezde) – žlij. Znojnice žlijezde uvijek nastaju od pokrovnog epitela proliferacijom njegovih stanica i urastanjem u vezivo te njegovom daljnjom diferencijacijom egzokrine žlijezde zadržavaju vezu sa pokrovnim epitelom od kojeg su nastale, u obliku kanala  sekrecijski dio  odvodni kanali

endokrine žlijezde nemaju odvodnih kanala, njihovi se proizvodi nakupljaju i odvode do mjesta djelovanja krvlju, a ne sustavom kanala  1: žl izgrađene od nakupina stanica poredanih u međusobno povezane tračke, među kojima teku široke krvne kapilare – nadbubr.žl., epitelna tjelešca, pred.režanj hipofize  2: žl u kojima stanice oblažu mjehuride ili folikule ispunjene amorfnom tvari – štitnjača

prema načinu na koji sekrecijski proizvodi izlaze iz stanice (ekstruzija)  Merokrine  Holokrine  Apokrine mnogostanične žlijezde obično imaju vezivnu čahuru i pregrade

> OPDA BIOLOGIJA EPITELNIH TKIVA

• ispod pokrovnog epitela koji oblaže šuplje organe nalazi se – lamina proprija Sloj vezivnog tkiva koji je bazalnom laminom povezan s epitelom Služi kao potpora epitelu Povezuje ga sa susjednim tkivima o Papile – izbočine vez.tkiva u epitelu pov. dodirnu plohu između ep i l.p  Najčešde u mnogoslojnom pločastom epitelu - Polarnost epiteli imaju slobodnu ili apikalnu plohu i bazalnu plohu koja leži na bazalnoj lamini krvne žile obično ne ulaze u epitel pa sve hranjive tvari moraju izadi iz kapilara u lamini propriji ispod epitela, te prolaze kroz bazalnu laminu i ulaze u epitelne stanice preko njihove bazalne i lateralne plohe, što zahtijeva potrošnju energije receptori za kemijske glasnike smješteni su na bazolateralnim dijelovima stanične membrane u epitelnim stanicama specijaliziranim za apsorpciju integralni proteini apikalne stanične membrane su enzimi koji dovršavaju razgradnju molekula koje se apsorbiraju - Inervacija vedina epitelnih tkiva vrlo je dobro opskrbljena osjetnim živčanim završetcima iz spletova u lamini propriji - Obnavljanje epitelnih stanica stalno obnavljanje mitozom epitel crijeva se obnavlja brzo, svaki tjedan, a jetre i gušterače sporo u mnogoslojnim i višerednim epitelima dijele se stanice u zametnom sloju, koji sadržava matične stanice najbliže bazalnoj lamini - Metaplazija preobrazba jedne vrste epitela u drugu, u nekim fiziološkim i patološkim stanjima pušači ( višeredni cilindrični s trepetljikama koji oblaže bronhe  mnogoslojni pločasti) kronični nedostatak vitamina A ( epitel bronha i mokradnog mjehura  u mnogosl ploč) može se pojaviti i u vezivnom tkivu ali ondje je reverzibilna - Kontrola aktivnosti žlijezda živčana i endokrina kontrola , ostvaruju se kemijskim glasnicima egzokrina sekrecija u gušterači ovisi ostimulaciji hormonima sekretinom i kollecistokininom žlijezde slinovnice su uglavnom pod utjecajem živčanog sustava

- stanice koje izlučuju sluz vrčasta stanica ( u crijevu, želudcu, žlijezdama slinovnicama, dišnom i spolnom sustavu) prisutnost brojnih, velikih i svijetlo obojenih zrnaca koja sadržavaju izrazito hidrofilne glikoproteine, tzv.mucine ( u apikalnom dijelu stanice) jezgra je obično smještena uz bazu stanice koja je bogata hrapavom ER i (i mitohondriji su tu negdje) golgijev kompleks –smješten neposredno iznad jezgre, odlično razvijen podatci dobiveni autoradiografijom :  bjelančevine se sintetiziraju od aminokiselina u hrapavoj endoplazmatskoj mrežici u baz dijelu  monosaharidi se dodaju bjelančevinskom lancu s pomodu enzima glikoziltransferaza , smještenih u endoplazmatskoj mrežici i golgijevom kompleksu  kada se mucini ispuštaju iz stanice, vežu mnogo vode i čine sluz - viskozni, elastični i skliski zaštitni gel - Difuzni neuroendokrini sustav (DNES)

u probavnom, dišnom i mokradnom sustavu , te u štitnjači i hipofizi su među epitelnim stanicama razasute i endokrine stanice sadržavaju polipeptidne hormone ili biogene amine : adrenalin, noradrenalin ili 5- hidroksitriptamin mnoge od tih stanica imaju sposobnost primanja prethodnika amina i dekarboksilacije aminokiselina  Pa se označavaju akrnimom APUD (amine precursor uptake and decarboxylation) neke od njih se boje solima srebra pa se nazivaju argentofilne ili argirofilne no sve one ne nakupljaju prekursore amina pa se naziv APUD postepeno zamjenio sa nazivom DNES DNES stanice su derivat embrionalnog živčanog sustava i mogu se prepoznati imunocitokemijskim metodama ili drugim citokemijskim tehnikama za prikazivanje specifičnih amina neke DNES su parakrine jer proizvode kemijske glasnike koji reguliraju funkcijju susjednih stanica uglavnom bez prisutnosti krvožilnog sustava apudomi – tumori koji nastaju od DNES stanica koje izlučuju polipeptide

- Mioepitelne stanice sadržavaju ih neke žlijezde (znojnice, slinovnice, suzna i mliječna) one obuhvadaju žlijezdane acinuse, oko odvodnih kanala su postavljene uzdučno smještene su između bazalne lamine i bazalnog dijela sekrecijskih stanica ili stanica odvodnih kanalida tijesnim spojevima i dezmosomima povezane su međusobno i s epitelnim stanicama njihova citoplazma sadržava brojne aktinske mikrofilamente i miozin, te sadržavaju i intermedijarne filamente koji pripadaju citokeratinskoj skupini (epitelnog su podrijetla) funkcija : kontrakcijom potpomažu istjecanje sekreta prema van

- Stanice koje proizvode steroide nalaze se u različitim organima u tijelu (testis, jajnik, nadbubrežna žlijezda) endokrine stanice specijalizirane za sintezu i izlučivanje steroida s hormonskim djelovanjem značajke :  Višekutne su ili okrugle , jezgra postavljena u sredini  Acidofilne  Citoplazma, obično ispunjena masnim kapljicama, te sadržava vrlo bogatu glatku endoplazmatsku mrežicu – koja sadržava enzime potrebne za : sintezu kolesterola od acetata i drugih spojeva te za pretvaranje pregnenolona proizvedenog u mitohondrijima u androgene, estrogene i progesterone  mitohondriji u njima sardžavaju tubularne, a ne lamelarne pregrade – (koje su uobičajene u mitohondrijjima epitelnih stanica  glavno mjesto proizvodnje nergije za staničnu funkciju  sadrže enzime za cijepanje postraničnog lanca u kolesterolu i proizvodnju pregnenolona, te za sudjelovanje u daljnjim reakcijama nastajanja steroidnih hormona  sinteza ster horm je rezultat bliske suradnje **glatke endopl mrežice i mitohondrija

• karcinom –** zlodudni tumor stanica epitelnog podrijetla - adenokarcinom – zlodudni tumor koji nastaje od žljezdanog epitela

prostori nastali oštedenjem tkiva kojih se stanice ne dijele ispunjavaju se vezivnim tkivom koje stvara ožiljak

- Makrofazi : mononuklearni fagocitni sustav sposobnost fagocitoze nepravilna površina s naborima, izdancima i udubinama, ekscentr smještena bubrežasta jezgra dobro razvijen GK , mnogo lizosoma i izraženu hrapavu ER potječu od nezrelih stanica u koštanoj srži koje se dijele i nastaju monociti koji najprije ulaze u krv , mnociti prolaze kroz stijenku venula i kapilara u vezivno tkivo gdje sazrijevaju i poprimaju morfološka obilježja makrofaga. Tkivni makrofazi mogu se u vezivnom tkivu umnažati razasuti su posvuda u tijelu i nalaze se u vedini organa životni vijek im je dug, i mogu preživjeti mjesecima tijekom preobrazbe monocita u makrofag :  Stanica se poveda i poveda se sinteza bjelančevina u njoj  Poveda se i GK, a lizosomi, mikrotubuli i mikrofilamenti se umnože posebni nazivi : kupfferove u jetri, mikroglija u cns-u, langerhansove u koži, osteoklasti u kostima

u patološkim stanjima :  epiteloidne stanice : nastaju povedavanjem i raspoređivanjem makrofaga u nakupine nakon odgovarajudeg podražaja  multinuklearna orijaška stanica : stapanje nekoliko makrofaga makrofazi su također i predočne stanice (tipičan pr. : langerhansova stanica), tu funkciju u drugim uvjetima mogu vršiti i endotelne stanice, fibroblasti, astrociti i epitelne stanice štitne žlijezde također su i sekrecijske stanice – izlučuju mnoge enzime, npr. kolagenazu, i citokine

- Mastociti

ovalne ili okrugle stanice vezivnog tkiva citoplazma je ispunjena bazofilnim zrncima sadržaj sekretnih zrnaca je nejednolikog izgleda, a ističu se tvorbe koje sadržavaju prethodnike posrdenika histamina i proteoglikana glavna uloga mastocita je pohrana kemijskih posrednika kemijske reakcije

metakromazija –  Svojstvo nekih bazičnih anilinskih boja da neke tvari oboje u tonu različitom od svog tona  Npr. Touidinsko modrilo; ljubičasto-crveno umjesto plavo  zrnca mastocita su metakromatska zbog sadržaja kiselih radikala na glikozaminoglikanima drugi sastojci zrnaca mastocita su :  histamin – izaziva pojačanu propusnost krvnih žila, proširuje krvne kapilare, izaziva kontrakciju glatkog mišidja (vedinom u bronhiolima)  neutralne proteaze  eozinofilni kemotaktički faktor anafilaksije (ECF-A) –privlači eozinofile krvi

također otpuštaju i : …leukotriene - (tvar anafilaksije spore reakcije SRS-A)

- nisu pohranjeni u citoplazmi, nego nastaju od fosfolipida stanične membrane i oslobađaju se neposredno nakon odgovarajudeg podražaja u izvanstanični prostor

• izazivaju spore kontrakcije glatkog mišidja molekule koje otpuštaju mastociti djeluju lokalno na parakrini način u vezivnom tkivu postoje dvije populacije mastocita : mastociti vezivnog tkiva (u koži i trb šuplj.) i mastociti sluznice ( u sluznici crijeva i u pludima) potječu od prastanica u koštanoj srži, koje cirkuliraju u krvi, prolaze kroz stijenku venula i kapilara te ulaze u tkiva gdje se umnažaju i diferenciraju površina mastocita sadržava specifične receptore za IgE

oslobađanje kemijskih posrednika pohranjenih u mastocitima pomaže alergijske reakcije poznate kao trenutačne reakcije preosjetljivosti ,  zbivaju se ubrzo nakon ulaska antigena u senzibiliziranu osobu

proces izlučivanja iz mastocita:  molekule IgE vežu se za površinske receptore  nakon ponovnog izlaganja antigenu, molekule IgE na pov. rec. međusobno se povežu antigenom  aktivira se adenil-ciklaza i dolazi do fosforilacije nekih bjelančevina  istodobno Ca2+^ ulazi u stanicu  dolazi do unutarstaničnog stapanja specifičnih zrnaca i egzocitoze njihovog sadržaja  fosfolipaze djeluju na membranske fosfolipide tako da nastaju leukotrieni  ekstruzija sadržaja ne ošteduje stanicu koja preživljava i sintetizira nova zrnca

- Plazma-stanice velike, ovalne stanice citoplazma – bazofilna, zbog obilne hrapave ER GK i centrioli – smješteni jukstanuklearno, taj dio citoplazme na histol.pripravcima je blijed jezgra smještena ekscentrično gust, krupno zrnat heterokromatin (brojčanik sata) malobrojne u vedini vetivnih tkiva nastaju od B-limfocita sintetiziraju protutijela - Masne stanice stanice vezivnog tkiva specijalizirane za pohranu neutralnih masti ili za proizvodnju topline - Leukociti migriraju u vez. tkivo iz krvnih žila dijapedezom (kroz stijenku kapilara i postkapilarnih venula) dijapedeza povedana tijekom upale klasični znakovi upale ( Celsus) : rubor et tumor, cum calore et dolore; + functio laesa

Tipovi I i III – vlakanca se udružuju u vlakna Tip I – vlakna se mogu udružiti u snopove Tip IV – ne stvara ni vlakanca ni vlakna, on formira mrežu

Biosinteza kolagena tipa I  Stvaranje polipeptidnih lanaca na poliribosomima vezanim na hrapavu ER , oni prelaze u cisterne kao molekule preprokolagena , pri tome se odbacuje signalni peptid pa nastaje prokolagen  Hidroksiliranje lizina i prolina nastupa nakon što se te aminokiseline ugrade u polipeptidne lance dok je on još vezan za ribosome i čim dosegne određenu minimalnu dužinu ( enzimi : peptidil prolin- hidroksilaza , i peptidil lizin-hidroksilaza )  Glikoziliranje hidroksilizina slijedi nakon hidroksiliranja  Svaki sintetizirani alfa-lanac ima na amino i na karboksilnom kraju dodatne peptide – registracijski peptidi – osiguravaju ispravno udruživanje alfa-lanaca u trostruku uzvojnicu, te čine molekule prokolagena topljivima i spriječavaju njihovo udruživanje u vlakanca prije nego napuste stanicu. Prokolagen se u tom obliku prenosi iz stanice u izvanstanični okoliš  Izvan stanice : prokolagen – peptidaze odcjepljuju reg peptide, nastaje tropokolagen koji se može udruživati u polimerna kolagena vlakanca. Hidroksiprolinske skupine pridonose stabilnosti trostruke uzvojnice stvarajudu vodikove veze među polipeptidnim lancima  Kolagena vlakanca se spontano udružuju u kolagena vlakna, i pritom važnu ulogu imaju proteoglikani i glikoproteini  Čvrstoda vlakanca povedava se stvaranjem kovalentnih poprečnih veza između tropokolagenskih molekula, koje katalizira enzim lizil-oksidaza

Obnova kolagena izrazito je spor proces , na primjer u ligamentima i tetivama tamo je jako stabilan, ali u parodontalnom ligamentu izmjena kolagena je brza Da bi se obnovio prvo se mora zargraditi što započinje djelovanjem kolagenaze, i dalje idu nespecifične proteaze

Bolesti :  Osteogenesis imperfecta – mutacije gena za α1 ili α2 polipeptidni lanac, te npr zamjena samo jedne aminokiseline (glicina) ; spontani prijelomi, srčana insuficijencija  Progresivna sistemska skleroza – preveliko nakupljanje kolagena  Keloid – ograničena izbočina na koži nastala zbog prekomjernog stvaranja kolagena u ožiljku  Skorbut – nastaje manjkav kolagen, pa propada vezivno tkivo, jer je askorbinska kiselina kofaktor za prolin-hidroksilazu  Ehlers-Danlos tip IV – pogrešna transkripc ili translacija tipa III; prsnude aorte i/ili crijeva  Ehlers-Danlos tip VI – pogrešno hidroksil lizina ; povedana elastičn kože, prsnude eyeball  Ehlers-Danlos tip VII – ↓ aktiv. prokolagen-peptidaze; ↑ pokretlj. zglobova, česta iščaš.

 Kolagena vlakna tipa I  Najbrojnija su vlakna vezivnog tkiva

 Dvolomna u polariziranom svjetlu  Mezenterij – sastoji se od tankog središnjeg sloja vezivnog tkiva, koji je s obje strane obložen jednoslojnim pločastim epitelom, mezotelom  Promatrana svjetlosnim mikroskopom, kolagena su vlakna acidofilna , boje se ljubičasto eozinom, plavo Malloryjevom, a zeleno Massonovom trikromnom metodom, te crveno sirijus- crvenilom

- retikulinska vlakna – Izrazito tanka, izgrađena uglavnom od kolagena tipa III povezanog s drugim tipovima te glikoproteinima i proteoglikanima U nekim organima čine prostranu mrežu Impregniranjem srebrnim solima oboje se crno; argirofilna vlakna PAS-pozitivna (velike količine šedera vezanih na ova vlakna; 6-12%) Slabo dvolomna Osobito brojna u glatkom mišidju , endoneuriju , retikulumu krvotvornih organa i u parenhimskim organima (jetra, endokrine žlijezde) u kojima čine mrežu oko epitelnih stanica Mali promjer i rahli raspored retikulinskih vlakana omoguduju stvaranje gipke mreže u organima koji mijenjaju svoj oblik i veličinu (aretrije, slezena ,jetra, maternica i slojevi glatkog mišidja u probavnom sustavu) - sustav elastičnih vlakana- Tri vrste vlakana : elastična, elauninska i oksitalanska Razvijaju se u tri uzastopne faze

U početnom stadiju oksitalansko vlakno se sastoji od snopova tankih mikrovlakanaca koja

sadržavaju različite glikoproteine od kojih je vrlo velika molekula fibrilin  pripada porodici proteina nužnih za odlaganje elastina (poremed u građi fibrilina izaziva fragmentiranost u građi μ-vlakanaca)  Oksital.vlakna  nalaze se u suspenzijskom aparatu oka i dermisu kože gdje je sustav elastičnih vlakana povezan s bazalnom laminom U sljededem stadiju između oksitalanskih mikrovlakanaca odlažu nepravilne nakupine

bjelančevine elastina pa nastaju elauninska vlakna

 Nalaze se oko žlijezda znojnica i u vezivu kože (dermis) Tijekom tredeg stadija elastin se sve više nakuplja dok ne zauzme cijelo središte vlakana koja su

još samo na periferiji okružena tankim slojem mikrovlakanaca  elastična (najbrojnija)

Dok su oksitalanska vrlo otporna na istezanje, elastična vlakna na vlak reagiraju rastezanjem

Proelastin –  okrugla bjelančevina koju proizvode fibroblasti vezivnog tkiva i glatke mišidne stanice krvnih žila  polimerizira u elastin –  amorfni glikoprotein sličan gumi koji prevladava u građi zrelih vlakana  otporan je prema kuhanju, kiselinama, lužinama, djelovanju proteolitičkih enzima  lako ga hidrolizira elastaza iz gušterače