Skripta iz predmeta Etika | Ispiti od Etika

Etika

1. DETERMINIZAM

Determinizam je naučna pretpostavka koja podraumjeva da je svaka pojava unaprijed određena

i da svaki događaj ima svoj uzrok. Viđenje da svaki događaj ima svoj uzrok i da apsolutno sve

zavisi i vođeno je uzročnim zakonima. Pošto deterministi veruju da su svi događaji, uključujući i

ljudske postupke, predodređeni, za determinizam se tipično smatra da je nekompatibilan sa

slobodnom voljom.Fatalizam je pristup života prema kojem sve što se dešava unaprijed

određeno prema tome neizbježno ljudsko ponašanje ne može imati uticaj na ishod budućnosti.

Načelo kauzalnosti - uzročnosti smatra da svaka pojava, promjena događaja ima svoj uzrok.

3 shvatanja determinizma: 1. Metafizički 2. Psihološki 3. Fizikalni Prema Metafizički

determinizam apsolutna nužnost vlada svim bićima i njihovim odnosima pa se ljudsko htejenje

razumije kao dio cjeline uređenog svijeta. U psihološki determinizam ljudska volja je određena

u tom smislu da svaka ljudska odluka ne može biti drugčija od onoga kakva zaista jeste.

Fizikalni determinizam (naučni) je shvatanje prema kojem se uređenost pojava može objasniti

pomoću naučnim zakonima. 3 osnovna shvatanje filozofije: 1. Etički 2. Logički 3. Teološki

Etički determinizam je učenje prema kojem su svi voljni postupci čovjeka nužno

determinisani isključivo spoznajom dobara. Logički determinizam bavi se istinitošću tvrdnji

koje govore o budućnosti, ljudski postupci nisu slobodni i da je sve neizbježno: Budućnost je

određena isto kao i prošlost. Teološki determinizam je oblik metafizičkog determinizma prema

kojem je sve apsolutno zavisno od postojanja Boga i njegovih osobina.

DETERMINISTIČKI PRISTUP

U filozofiji do pojave kvantne teorije se većinom prihvatalo da je svijet deterministički uređen.

Filozofe je zanimao odnos opstih kauzalnih zakona koje zdravorazumski vodi da spoznajemo i

slobodne volje koja nam se čini očiglednom. U pokušaju rješenja problema javila su se tri

gledišta, od kojih sva tri u manjoj ili većoj mjeri priznaju postojanje determinizma. U tim

raspravama vise nije problem vladaju li svijetom nepromjenjivi zakoni.

Fizički fenomeni i ljudske aktivnosti mogu biti determinisani bez obzira na to možemo li ih

predvidjeti ili ne, pa se stoga u raspravama uopšteno pretpostavlja da svijet jeste determinisan.

Osnovni problem je treba li zadržati vjeru u slobodnu volju u sasvim determinisanom svijetu.

DETERMINISTIČKI INKOMPATIBILIZAM

Termin inkompatibilizam obuhvata značenja indeterminizma, libertarijanizma i

determinističkog inkompatibilizma. Inkompatibilizam je teza prema kojoj ne mogu

istovremeno biti istinite tvrdnje da postoji determinizam i da postoji slobodna volja.Prema

metafizičkom libertarijanizmu, sloboda i determinizam su nespojivi ljudski postupci ne moraju

nužno biti determinisani. Kompatibilistički pristup prihvata da su svi ljudski postupci

determinisani ali ne poriču postojanje lične slobode.

DETERMINIZAM I MORALNA ODGOVORNOST

Delimični pregled teksta

Preuzmite Skripta iz predmeta Etika i više Ispiti u PDF od Etika samo na Docsity!

Etika

1. DETERMINIZAM Determinizam je naučna pretpostavka koja podraumjeva da je svaka pojava unaprijed određena i da svaki događaj ima svoj uzrok. Viđenje da svaki događaj ima svoj uzrok i da apsolutno sve zavisi i vođeno je uzročnim zakonima. Pošto deterministi veruju da su svi događaji, uključujući i ljudske postupke, predodređeni, za determinizam se tipično smatra da je nekompatibilan sa slobodnom voljom. Fatalizam je pristup života prema kojem sve što se dešava unaprijed određeno prema tome neizbježno ljudsko ponašanje ne može imati uticaj na ishod budućnosti. Načelo kauzalnosti - uzročnosti smatra da svaka pojava, promjena događaja ima svoj uzrok. 3 shvatanja determinizma: 1. Metafizički 2. Psihološki 3. Fizikalni Prema Metafizički determinizam apsolutna nužnost vlada svim bićima i njihovim odnosima pa se ljudsko htejenje razumije kao dio cjeline uređenog svijeta. U psihološki determinizam ljudska volja je određena u tom smislu da svaka ljudska odluka ne može biti drugčija od onoga kakva zaista jeste. Fizikalni determinizam (naučni) je shvatanje prema kojem se uređenost pojava može objasniti pomoću naučnim zakonima. 3 osnovna shvatanje filozofije: 1. Etički 2. Logički 3. Teološki Etički determinizam je učenje prema kojem su svi voljni postupci čovjeka nužno determinisani isključivo spoznajom dobara. Logički determinizam bavi se istinitošću tvrdnji koje govore o budućnosti, ljudski postupci nisu slobodni i da je sve neizbježno: Budućnost je određena isto kao i prošlost. Teološki determinizam je oblik metafizičkog determinizma prema kojem je sve apsolutno zavisno od postojanja Boga i njegovih osobina. DETERMINISTIČKI PRISTUP U filozofiji do pojave kvantne teorije se većinom prihvatalo da je svijet deterministički uređen. Filozofe je zanimao odnos opstih kauzalnih zakona koje zdravorazumski vodi da spoznajemo i slobodne volje koja nam se čini očiglednom. U pokušaju rješenja problema javila su se tri gledišta, od kojih sva tri u manjoj ili većoj mjeri priznaju postojanje determinizma. U tim raspravama vise nije problem vladaju li svijetom nepromjenjivi zakoni. Fizički fenomeni i ljudske aktivnosti mogu biti determinisani bez obzira na to možemo li ih predvidjeti ili ne, pa se stoga u raspravama uopšteno pretpostavlja da svijet jeste determinisan. Osnovni problem je treba li zadržati vjeru u slobodnu volju u sasvim determinisanom svijetu. DETERMINISTIČKI INKOMPATIBILIZAM Termin inkompatibilizam obuhvata značenja indeterminizma, libertarijanizma i determinističkog inkompatibilizma. Inkompatibilizam je teza prema kojoj ne mogu istovremeno biti istinite tvrdnje da postoji determinizam i da postoji slobodna volja.Prema metafizičkom libertarijanizmu, sloboda i determinizam su nespojivi ljudski postupci ne moraju nužno biti determinisani. Kompatibilistički pristup prihvata da su svi ljudski postupci determinisani ali ne poriču postojanje lične slobode. DETERMINIZAM I MORALNA ODGOVORNOST

Prema dilemi determinizma, čovjek nikada nije odgovoran za svoje postupke. Ukoliko su njegovi postupci jednostavno dio kauzalnih lanaca u determinisanom svijetu, tada su se uzroci njegovog ponašanja dogodili mnogo prije njegovog rođenja, pa stoga nije na njih mogao uticati. Prema tome, nije mogao drugačije postupiti, pa ga zato ne možemo smatrati odgovornim. Ukoliko njegovi postupci NISU dio kauzalnih lanaca , već su slučajni, zaključujemo da nisu bili posljedice njegovih želja i namjera, pa prema tome, ni u ovom slučaju ga ne možemo smatrati odgovornim za njegove postupke. Čovjek ni u kojem slučaju nije odgovoran za pojave koje naizgled uzrokuje. Ako čovjek nema moć da bira ; odlučuje u sklopu raznih uticaja koji se na njega svrse, onda se on ne može smatrati odgovornim za svoje postupke.Osoba se smatra moralo odgovorom za svoje postupke jer se vjeruje da je mogla drugačije postupiti, odnosno da je njen postupak rezultat isključivo njene volje.

2. EMANUEL LEVINAS: Etika kao prva filozofija Lévinasovo mišljenje etike označava se najčešće terminima: etika Drugog ili etika odgovornosti kojom nas Lévinas pokušava podučiti priznanju i bezuslovnoj odgovornosti za Drugoga, bližnje i strance, kao istinskom svjedočenju našeg očovječenja i identiteta, a koje nam dolazi od Drugoga i kroz Drugoga. Drugi nam se pojavljuje iz blizine kao lice – koje je temeljni etički pojam objašnjenja Drugog i odnosa s Drugim, odnosa koji počivaju na izvornom iskustvu osjetilnosti, koje je prije svake spoznaje uma i iz koje izrasta temeljno načelo njegove etike odgovornost za Drugoga. Odnos licem u lice je koncept o ljudskoj društvenosti. To znači da su, etički, ljudi odgovorni jedni prema drugima u susretu licem u lice. Konkretno, Levinas kaže da nas ljudsko lice „naređuje i zaređuje“. Poziva subjekt na „davanje i služenje“ Drugog Levinas insistira da prihvatimo čovjeka onakvog kakav je, u njegovoj drugosti, da ne pokušavamo da ga poboljšamo ili pokvarimo, promijenimo ili asimilujemo, da ga očistimo od nas samih. Za Levinasa je drugi svetinja, a lice drugog zaustavlja nasilje, sprečava čovjeka da digne ruku na čovjeka ispred sebe. Levinas je vodilo pitanje o dobru, odnosno put dobra, a ne put istine bića. Levinas sopstvenu etiku zasniva na međuljudskom, odnosno interpersonalnom odnosu. 3. ETIČKE DILEME Eticke dileme nastaju iz teških izbora koje moramo da napravimo u životu. One služe kao paradigme ili uzori našeg iskustva. Po stanovištu etičara Rasvorta Kidera , čiju ćemo kategorizaciju ovdje usvojiti, razlikuju se četiri osnovne etičke dileme: **1. istina nasuprot lojalnosti,

pojedinac nasuprot zajednice,**

Da li ispuniti kratkoro¿ni cilj, udovoljiti potrebama porodice i odrZati obecanie djeci, ili se upustiti u dalje obrazovanje koje bi porodici obezbijedilo bolju buducnost? Da li savjestan roditeli smije „ propustiti* kljuène godine odrastanja svoje djece? Cini se da su obje varijante ispravne, ali se ne mogu sprovesti. Pravda nasuprot milosrđu PRIMJER Glavni urednik dnevnih novina upošljava mlade ljude koji su talentovani i dobri pisci. U rubrici o gastronomiji zaposlena je talentovana djevojka koja jednog dana donosi vrlo kvalitetnu priču o borovnicama. U konsultaciji sa urednicom rubrike o gastronomiji, glavni urednik ustanovliava da je mlada saradnica prepisala tekst iz nekog starog kuvara i time prekršila osnovno pravilo novinarstva koje glasi: ne plagirati. Glavni urednik se nasao pred dilemom da li da je otpusti, kazni pred svima i slično, ili da pokaze milosrđe i empatiju, da porazgovara sa saradnicom pita u čemu je problem, posavjetuje je i oprosti joj. Etička dilema koja se ovdje pojavljuje: Da li je ispravno biti i pravedan i milosrđan? Da li njeno postupanje podvesti pod nezrelost i neiskustvo, ili joj pripisati zlu namjeru? Da li oprostiti i dati drugu šansu? Proces utvrđivanja paradigme etičkih dilemma pomaže nam u teškim situacijama Na 3 načina:

pomaže nam da prebrodimo kompleksnost i konfuziju Dilema nije jedinstven događaj koji se nikad nikome nije desio, već krajnje rješiv problem, podložan analizi.
pomaže nam da dođemo do suštine stvari i utvrdimo da je svaka vrijednost ispravna
pomaze nam da odvojimo ispravno od pogrešnog i da shvatimo da eticka dilema nije isto sto i moralno iskušenje. Kod etičkih dilema upravljamo se trima principima :
razmisjanjem zasnovanim na ciljevima i svrsi
razmisljanjem zasnovanim na pravilima
razmisjanjem zasnovanim na brizi 4. Primijenjena etika: eutanazija i abortus Eutanazija se danas uglavnom shvata kao dobra smrt odnosno ubijanje iz sažaljenja, gdje ličnost A lišava života ličnost B uz njenu saglasnost. Dvije su važne odlike koje čine eutanaziju:
Eutanazija uključuje namjerno oduzimanje života neke ličnosti;
Život se oduzima u interesu osobe o čijem se životu radi (obično jer pati od neke teske, neizljecive bolesti) U vrijeme stare Grcke i Rimskig carstva takva praksa kao sto je eutanazija, samoubistvo i ubijanje djece je bilo široko prihvaćeno. Judaizam i Hrišćanstvo znatno su doprinijeli mišljenju da je ljudski život svet i da se ne smije namjerno oduzimati. Danas je aktivna eutanazija zločin u većini zemalja. Eutanazija ima 3 oblika: dobrovolja, ne-dobrovoljna, nedobrovoljna.

Dobrovoljna eutanazija jeste eutanazija izvedena od strane lica A uz saglasnost lica B odnosno za zahtjev tog lica B.
Ne-dobrovoljna eutanazija jeste kada osoba čiji se život oduzima ne može da bira izmedju života i smrti. Primjer kada se radi o hendikepitanom ili bolesnom tek rodjenom djetetu.
Nedobrovoljna eutanazija jeste kada se izvodi na ličnost koja bi bila u stanju da da saglasnost, ali tu saglasnost nije dala bilo jer nije pitana ili jer je povukla saglasnost želeći da nastavi život. Postoji i aktivna i pasivna eutanazija. Aktivna eutanazija predstavlja izazivanje smrti drugog davanjem smrtonosne inekcije, a pasivna eutanazija jeste dopuštanje da neko umre uskraćujući mu tretman koji ga održava u životu. Abortus u velikom dijelu svijeta nijr bio kriminal sve do 19. Vijeka kada je donijet niz zakona protiv abortusa. U tom su periodu zastupnici zabranr abortusa naglašavali medicinske opsnosti od abortusa. Dokazivalo se i da su fetusi ljudska bića od samog začeća i da je zato abortus ubistvo. Danas kada je tehnika izvodjenja abortusa poboljšana i kada je abortus postao bezbjedniji od porodjaja , medicinski argument izgubio je snagu pa je dokaz protiv abortusa sa fizičke prosao na moralnu vrijednost života fetusa. Postije 3 pravca argumenata zastupnika prava žena u korist abortusa:
Abortus treba da se dozvoli jer zabrana abortusa vodi ka nepoželjnim posljedicama;
Žene imaju moralno pravo da izaberu abortus;
Fetusi još nisu ličnosti, pa zato nemaju suštinsko pravo na život. Konsekvecijalistički argument u korist abortusa Ako postupci treba da se moralno procjenjuju po svojoj posljedici onda se može zastupati da je zabrana abortusa pogrešna. Žene kroz istoriju su plaćale cijenu odsustva bezbjedne i legalne kontracepcije i abortusa, bile su prisiljene da radjaju mnogo djece u kratkim razmacima, bile su često fizički iscrpljene i umirale mlade. Smatra se da osnovna moralna prava uključuju pravo na život, slobodu, samoodredjenje i slobodu nanošenja tjelesnih povreda. Zabrana abortusa zadire u sva ova prava. Ženin je život ugrožen bar na 2 načina: tamo dje je abortus nezakonit žene se često podvrgavaju opasnim, nezakonitim abortusima. Mnoge druge umiru od prinudne trudnoće kada je abortus nedostupan ili su prisiljene da mu ne pribjegnu. Zabrana abortusa zadire u ženina prava na slobodu, samoodredjenje i fizički integritet. Pitanje abortusa se često vidi kao jedno od ženinih prava na upravljanje svojim tijelim. Ako žena ima moralno pravo da prekine trudnoću onda zakon ne smije zabranjivati abortus. 5. Primijenjena etika:zaštita životne sredine
Etika usmjerena na ljude Neki smatraju da ekološka politika treba da se procjenjuje na osnovu svog uticaja na čovjekovu dobrobit. To podrazumijeva etiku okoline usmjerenu na ljude. Varijanta utilitarizma koja nam kaže da uvećamo višak ljudske sreće na ljudskim nesrećom je primjer etike usmjerene na ljude. Kao primjer mogao bi biti iskopavanje rude koje će smanjiti ekološko bogatstvo močvara i to će

Univerzalizam zago ara tezu da su odluke moralne ukoliko su motivi donosioca odlukr pozitivni. Utilitarizam predstavlja kreiranje ili pribavljanje što više koristi za što veći broj ljudi. Ovaj nam pristup govori da nam je obaveza da činimo djela koja će proizvesti najbolje posljedice. Odnos poslove etike i drugih nauka Filozofija kao učenje o svijetu i čovjekovom odnosu prema njemu ima dvostruki značaj za nauku poslovne etike i komuniciranja. U ontološkom pogledu, filozofija pomaže poslovnoj etici da dublje prodre u suštinu organizacije. A filozofska saznanja o gnoseološkoj prirodi društvenih i organizacionih pojava te poslovnog morala mogu da pomognu menadzmentu organizacije da odredi saznajne mogućnosti i domašaja pojedinih metoda koje koristi u istraživačkoj praksi. Bez filozofskih pretpostavki poslovna etika i komuniciranje ne mogu ni početi sa istraživanjem poslovnog morala. Sociologija je teorijsko empirijska nauka koja izučava globalno društvo, njegovu strukturu i razitak… Stanje u nekom društvu bitno se reflektuje i kroz njegovu ekonomiju, tržište i domete poslovanja što je posao sociologije. Takodje za poslovnu je etiku izuzerno važna ekonomska nauka koja se bavi izučavanjem odnosa medju ljudima u procesu proizvodnje, razmjene i potrošnje materijalnih dobara. Poslovna etika se najčešće definiše na 4 načina:

Kao skup principa, normi i standarda ponašanja koji usmjeravaju pojedince ili grupe i biznisu;
Kao riznice moralnih standarda koji se primjenjuju na poslovnu politiku, institucije i poslovno ponašanje;
Kao skup principa i standarda koji usmjeravaju ponašanje u poslovnom svijetu;
Kao studiju o tome je li dobro ili loše ispravno ili neispravno u ljudskom ponašanju prilikom angažovanja u oblasti biznisa.

Skripta iz predmeta Etika, Ispiti od Etika

Srodni dokumenti

Delimični pregled teksta

Preuzmite Skripta iz predmeta Etika i više Ispiti u PDF od Etika samo na Docsity!