Docsity
Docsity

Pripremite ispite
Pripremite ispite

Studirajte zahvaljujući brojnim resursima koji su dostupni na Docsity-u


Nabavite poene za preuzimanje
Nabavite poene za preuzimanje

Zaradite bodove pomažući drugim studentima ili ih kupite uz Premium plan


Školska orijentacija
Školska orijentacija


Skripta iz predmeta poslovna etika, Rezime od Poslovna etika

Skrtipta iz predmeta poslovna etika.

Tipologija: Rezime

2018/2019

Učitan datuma 27.08.2019.

vukvuchko
vukvuchko 🇸🇷

5

(2)

1 dokument

1 / 26

Toggle sidebar

Ova stranica nije vidljiva u pregledu

Ne propustite važne delove!

bg1
ETIKA
1. UVODNA PROMIŠLJANJA O POSLOVNOJ ETICI
Reč etika potiče od grčke reči ethos što znači običaj,značaj,ćud i najčće je sinonim za moralnost.Eika
je sistematično nastojanje da se naše individualno i naše društveno moralno iskustvo učine smisaonim tako
što će se odrediti pravila koja treba da vladaju ljudskim ponašanjem.Poslovna etika je u normativnom smislu
nauka o pravilnom postupanju i odlučivanju preduzetnika u egzistencijalnim pitanjima,u kojima orjentacija
na ekonomsko-racionalne motive nije dovoljna.preduzetnička etika je etika ličnosti,jer je čoveku naloženo da
sam sebe ostvaruje,da razvija svoju ličnost,da sile koje su u njemu dovede do delovanja.Poslovna etika je pre
svega etika odgovornosti.Postupati etički odgovorno znači slediti glas svoje savesti,odgovoriti mu sa da,kad
podstiče i opominje na činjenje dobrog i izbegavanje zlog.Predmet poslovne etike je skup moralnih pravila i
ponašanje u svim poslovnim aktivnostima usmerenim ka uspešnom i profitabilnom biznisu.Etika je
prevashodno praktična i usmeravajuća,zato što uređuje voljno ponašanje.Ona se deli na opštu,teorijsku i
posebnu ili primenjenu etiku.Etiku možemo definisati kao sistemsko nastojanje da se naše individualno i
društveno moralno iskustvo učine smislenima tako što će se odrediti pravila ispravnog ponašanja,vrednosti
kojima treba težiti,kao i karakterne osobina koje traba razvijati.Poslovna etika predstavlja skup ličnih i
kolektivnih moralnih postupaka koji se koriste tokom svih oblika poslovnih aktivnosti,a kojima se određuje
granica,do koje se može ići.Poslovna etika je psihološka dispozicija koja ima tri
komponente:intelektualnu,emocionalnu i voljnu.
2. ETIČKA STANOVIŠTA
Najzastupljenija etička stanovišta su:
Etika vrlina podrazumeva negovanje jakog internog moralnog kompasa koji usmerava na
prave akcije.Aristotelova etika vrline je korisna za odnose sa javnošću.
Deontološka etika je etičko stanovište kojim se bave deontolozi.Deontolozi se ponekad
nazivaju ’nekonsekvencionalistima’’zato što naglasak stavljaju na postupanje po principu ili
prema određenim univerzalnim moralnim vrednostima,bez obzira na dobra ili loše posledice
tih postupaka.deontološko stanovište je zastupanje interesa,odnosno smatra se da je ponašanje
etičko ukoloko se uklapa sa postavljenim standardom kao što su profesionalni etički kodeksi.
Konsekvencijalizam razmatra akcije prema posledicama koje izazivaju.Najpoznatija tehnika
je utilitarizam,gde se procenjuje ko je pogođen određenom akcijom i kako,a aktivnosti se
procenjuju prema ukupnoj koristi.Jedan od načina rzmatranja posledica je skiciranje mapa
koje prikazuju sve ključne aktere i obeležavanje potencionalnih posledica nakon čega se
formira strategija.Prema konsekvencijalizmu manipulacija i laž su u redu ukoliko oni
prouzrokuju više dobra i javne koristi nego što bi to učinilo saopštavanje
istine.Nekonsekvencionalističke teorije su okrenute motivaciji i utemeljuju se kao:Etika
utemeljena na dužnosti koja se zasniva na teoriji da moralnost podrazumeva večna i
nepromenljiva načela koja ljudi moraju da primenjuju na svoje živote;Etika zasnovana na
pravdi je zasnovana na teoriji’čini drugima ono što bi želeo da drugi čine tebi’’.Normativne
teorije obuhvataju pravila i načela koja određuju šta je ispravno,a šta nije za određenu
situaciju.Konsekvencionalističke teorije naglašavaju posledice i moguće ciljeve određenih
postupaka i nazivaju se teleološkom etikom.Dele se na:Egoizam št znači da je neki postupak
moralno ispravan ako akter slobodno odlučuje o njemu da bi ispunio svoje kratkoročne želje
ili dugoročne interese;Ulitarizamse bazira na načelu da je cilj ostvariti,’’najveće dobro za
najveći broj ljudi’’.
Etička piramida nije nov alat ili alternativno filozofski pristup već nova organizaciona
strategija koja omogućava stručnjacima za odnose sa javnošću da odaberu etički pristup u
dizajniranju,implementaciji i proceni PR kampanja.Piramida se sastoji od sledećih
delova:etičke namere,etičko značenje i etički ishod.Kako bi se uspešno koristila
pioramida,prvo je neophodno sataviti listu etičkih alata koji će se koristiti.Čak i
najjednostavniji alati kao što je diskusija sa kolegama može biti dobar korak.
3. FILOZOFSKO-TEORIJSKE PREDPOSTAVKE POSLOVNE ETIKE
PAGE 27
pf3
pf4
pf5
pf8
pf9
pfa
pfd
pfe
pff
pf12
pf13
pf14
pf15
pf16
pf17
pf18
pf19
pf1a

Delimični pregled teksta

Preuzmite Skripta iz predmeta poslovna etika i više Rezime u PDF od Poslovna etika samo na Docsity!

ETIKA

1. UVODNA PROMIŠLJANJA O POSLOVNOJ ETICI

Reč etika potiče od grčke reči ethos što znači običaj,značaj,ćud i najčešće je sinonim za moralnost.Eika je sistematično nastojanje da se naše individualno i naše društveno moralno iskustvo učine smisaonim tako što će se odrediti pravila koja treba da vladaju ljudskim ponašanjem.Poslovna etika je u normativnom smislu nauka o pravilnom postupanju i odlučivanju preduzetnika u egzistencijalnim pitanjima,u kojima orjentacija na ekonomsko-racionalne motive nije dovoljna.preduzetnička etika je etika ličnosti,jer je čoveku naloženo da sam sebe ostvaruje,da razvija svoju ličnost,da sile koje su u njemu dovede do delovanja.Poslovna etika je pre svega etika odgovornosti.Postupati etički odgovorno znači slediti glas svoje savesti,odgovoriti mu sa da,kad podstiče i opominje na činjenje dobrog i izbegavanje zlog.Predmet poslovne etike je skup moralnih pravila i ponašanje u svim poslovnim aktivnostima usmerenim ka uspešnom i profitabilnom biznisu.Etika je prevashodno praktična i usmeravajuća,zato što uređuje voljno ponašanje.Ona se deli na opštu,teorijsku i posebnu ili primenjenu etiku.Etiku možemo definisati kao sistemsko nastojanje da se naše individualno i društveno moralno iskustvo učine smislenima tako što će se odrediti pravila ispravnog ponašanja,vrednosti kojima treba težiti,kao i karakterne osobina koje traba razvijati.Poslovna etika predstavlja skup ličnih i kolektivnih moralnih postupaka koji se koriste tokom svih oblika poslovnih aktivnosti,a kojima se određuje granica,do koje se može ići.Poslovna etika je psihološka dispozicija koja ima tri komponente:intelektualnu,emocionalnu i voljnu.

  1. ETIČKA STANOVIŠTA Najzastupljenija etička stanovišta su:
    • (^) Etika vrlina podrazumeva negovanje jakog internog moralnog kompasa koji usmerava na prave akcije.Aristotelova etika vrline je korisna za odnose sa javnošću.
    • Deontološka etika je etičko stanovište kojim se bave deontolozi.Deontolozi se ponekad nazivaju ’’nekonsekvencionalistima’’zato što naglasak stavljaju na postupanje po principu ili prema određenim univerzalnim moralnim vrednostima,bez obzira na dobra ili loše posledice tih postupaka.deontološko stanovište je zastupanje interesa,odnosno smatra se da je ponašanje etičko ukoloko se uklapa sa postavljenim standardom kao što su profesionalni etički kodeksi.
    • Konsekvencijalizam razmatra akcije prema posledicama koje izazivaju.Najpoznatija tehnika je utilitarizam,gde se procenjuje ko je pogođen određenom akcijom i kako,a aktivnosti se procenjuju prema ukupnoj koristi.Jedan od načina rzmatranja posledica je skiciranje mapa koje prikazuju sve ključne aktere i obeležavanje potencionalnih posledica nakon čega se formira strategija.Prema konsekvencijalizmu manipulacija i laž su u redu ukoliko oni prouzrokuju više dobra i javne koristi nego što bi to učinilo saopštavanje istine.Nekonsekvencionalističke teorije su okrenute motivaciji i utemeljuju se kao:Etika utemeljena na dužnosti koja se zasniva na teoriji da moralnost podrazumeva večna i nepromenljiva načela koja ljudi moraju da primenjuju na svoje živote;Etika zasnovana na pravdi je zasnovana na teoriji’’čini drugima ono što bi želeo da drugi čine tebi’’.Normativne teorije obuhvataju pravila i načela koja određuju šta je ispravno,a šta nije za određenu situaciju.Konsekvencionalističke teorije naglašavaju posledice i moguće ciljeve određenih postupaka i nazivaju se teleološkom etikom.Dele se na:Egoizam št znači da je neki postupak moralno ispravan ako akter slobodno odlučuje o njemu da bi ispunio svoje kratkoročne želje ili dugoročne interese;Ulitarizamse bazira na načelu da je cilj ostvariti,’’najveće dobro za najveći broj ljudi’’.
    • Etička piramida nije nov alat ili alternativno filozofski pristup već nova organizaciona strategija koja omogućava stručnjacima za odnose sa javnošću da odaberu etički pristup u dizajniranju,implementaciji i proceni PR kampanja.Piramida se sastoji od sledećih delova:etičke namere,etičko značenje i etički ishod.Kako bi se uspešno koristila pioramida,prvo je neophodno sataviti listu etičkih alata koji će se koristiti.Čak i najjednostavniji alati kao što je diskusija sa kolegama može biti dobar korak.
  2. (^) FILOZOFSKO-TEORIJSKE PREDPOSTAVKE POSLOVNE ETIKE

Moral se najčešće definiše kao’’skup društvenih propisa sankcionisanih unutrašnjom specifičnom sankciom koju sam subjekt primenjuje na sebi zbog moralnih prekršaja.Može se još definisati kao’’sistem normi,skup pravila ponašanja ljudi u zajednici,izgrađenih na shvatanju zajednice,grupe,klase u pitanju o tomr šta je dobro,a šta zlo odnosno prema čemu je zajednica indiferentna.Evoluciom društvene svesti,moralne norme su se msnjale I prilagođavale načinu razmišljanja I potrebama čoveka.Predmet izučavanja etike je moral,moralni odnos između ljudi,odnos čoveka I društva,kao I odnos čoveka prema samom sebi.Etika kao nauka o moralu,treba da bude u stanju da permanentno prati moralna shvatanja koja se menjaju sa stalnim razvojem društva.Ona mora formulisati kriterijume I merila pomoću kojih će utvrđivati moralnu ispravnost ili neispravnost shvatanja I ponašanja.Poslovna etika predstavlja primenu poslovnih načela etike na poslovno ponašanje.Pod poslovnom etikom se podrazumevaju I principi I pravila ponašanja zasnovani na opštoj poslovnoj kulturi,koji dominiraju u međuljudskim odnosima.Predmet poslovne etike je skup moralnih pravila ponašanja u svim poslovnim aktivnostima usmerenim ka uspešnom I profitabilnom biznisu.

  1. POSLOVNA ETIKA KAO NAUČNA DICIPLINA Poslovna etika može da se odredi kao posebna naučna diciplina,grana primenjene etike.U određivanju elemenata poslovne etike neophodno je da se posebnapažnja posveti razganišenju poslovne etike I bliskih sadržaja-društvena odgovornost I organizaciona kultura.Etička dimenzija društvene odgovornosti podrazumeva ponašanje I delovajne koje zaposleni,klijenti,zajednica I društvo očekuju od nekog posla,čak I kada to nije zakonom raegulisano.Osnovni elementi poslovne etike su lične vrednosti pojedinacai društvene vrednosti.Lične vrednosti pojedinaca opredeljujuće utiču na poslovnu etiku preduzeća.Poslovna etika predstavlja granu etike istog nivoa kao,na primer,etika životne sredine,etika medicine ili etika naučno- istraživačkog rada.
  2. OBELEŽJA POSLOVNE ETIKE Poslovna etika ima svoje dve osnovne dimenzija ispoljavanja i manifestovanja ,a to su:kolektivna,grupna etika i etika pojedinca.Kolektivna etika uključuje etičke postupke u poslovnim odlukama rukovodstva i menadžmenta kompanija koje se odnose na spoljašnje subjekte i okruženje,ali i etičke odnose unutar samih kompanija.Pojedinac koji ne poseduje elementarne principe lične poslovne etike,i ima deficit ukupnih moralnih standarda,uvek je spreman da izvrši prevaru i da stavi svoje lične interese iznad kolektivnih.Najizrazitije determinante neetičkog ponašanja su :lična korist,konflikt individualne vrednosti i organizacionih ciljeva,menadžerske vrednosti i stavovi,pritisak konkurencije i kulturne razlike.U poslovanju mnoga etička pitanja spadaju u jednu ili više od ove četiri kategorije:društvenu,svih interesnih grupa,kategoriju unutrašnje politike i lični.U prvom društvenom odnosno socijalnom nivou rešavaju se etička pitanja oko utaje poreza,položaja određenih imovinskih grupa u društvu i dr.Drugi nivo obuhvata odnos između zaposlenih u kompaniji i stejkholdera.Treći nivo predstavlja interna politika kompanije.Tu se polazi od prirode odnosa kompanije i njenih zaposlenih i rešavanja etičkih pitanja koja proizilaze iz tog odnosa.Četvrti je lični i odnosi se na obaveze i odgovornosti zaposlenih u korporaciji.Elementi poslovne aktivnosti su:poslovni kontakti,poslovni odnosi i poslovno ponašanje.
  3. POSLOVNI MORAL Moral potiče od latinske reči-mos,moris,koja označava običaj ili narav..Moral čini sistem moralnih pravila,odnosno skup normi koje određuju čovekovo ponašanje u društvu prema drugim pripadnicima zajednice i prema samom sebi.Karakteristike unutrašnje obaveznosti morala su:bezuslovnost –moral je cilj samom sebi,dobro-vrhovna moralna vrednost,posebno moralno osećanje,trenutno-moral se oseća trenutno,autonomnost,griža savesti kao sankcija.Spoljašnja obaveznost morala podrazumeva da je moralna norma društveno uslovljena.Moralne društvene sankcije podrazumevaju moralni prezir i moralno gađenje.Moral je skup nepisanih pravila i običaja koji utvrđuju međuljudske odnose i prosuđuju šta je dobro ,a šta zlo.Fenomen morala čine:moralne vrednosti,moralne norme i moralna praksa.Moral se strukturno razlikuje kao:lična moralnost pojedinca,moralni kodeks posebnih društvenih grupa i preovladavajuća etika nekog vremena.Za moral se može reći da je oblik ljudske prakse,odnos čoveka prema svetu,prema drugim ljudimai prema samom sebi.Pojedinac uviđa da ne može opstati kao čovek ako se ne drži morala,zato on oseća da je nečovek ako ga krši. Razlikujemo sledeće tipove moralnosti:
  • Tradicionalni koji se zasniva na autoritetu običaja i tradicije,on se vezuje za patrijahalna društva.
  • Utilitarni moral ima stav da moralna dobra,imetak,sigurnost ,moć države,blagostanje,lična korist stoje iznad svih ostalih principa.

neko drugi stvorio,dok moral stvara neorganizovano,rasuto društvo.Pravo je uslovna,hipotetička norma,dok je moral bezuslovna,kategorična norma.Iz ovoga proizilazi da pravo jače obavezuje ljude,jer raspolaže jačom sankcijom. Institucionalizovanje poslovne etikeje metod kojim se nameće etičko ponašanje i sprovodi njegova kontrola. Institucionalizovanje poslovne etike su metodi kojima se nameće etičko ponašanje i sprovodi njegova kontrola.Mogu se sprovesti uvođenjem etičkih kodeksa ,etičkih komisija,programi za sprovođenje etičkog obrazovanja,sprovođenje društvene kontrole i dr.Mnoge organizacije se odlučuju za donošenje za donošenje etičkog kodeksa kojim određuju etičko i neetičk ponašanje u svom poslovanju.Da bi se uspešno sproveo etički kodeks ponašanja u organizaciji bitno je da menadžeri redovno vrše kontrolu njegovog poštovanja.Etički kodeksi se donose kako bi organizacije definisaleprihvatljivo ponašanje svojih zaposlenih a ujedno nametnule visoke standarde poslovanja.sa aspekta konurentnosti etički kodeksi omogućavaju kompanijama da uporede svoje poslovanje sa poslovanjem konkurenata i najboljim praksama svetskih i domaćih organizacija.Poslovna etika proučava primenu ličnih normi na aktivnosti i ciljeve komercijalnih preduzeća i da kao takva ne predstavlja neki poseban morelni standard,već studiju o tome kako poslovni konteks postavlja svoje jedinstvene probleme pred moralnu ličnost koja deluje kao predstavnik tog sistema.Poslovna etika može se podeliti u tri osnovne oblasti odlučivanja: 1.Kodifikovano pravo ili zakonski standard(ugrađeni u zakonske propise u okviru zakonskog sistema). 2.Personalni standard ili domen slobodnog izbora(nije zakonom regulisanoPa se samim tim ima sloboda slobodnog izbora). 3.Etika ili socijalni standard(sivo područje koje nije vezano za pisane zakone,ali je određeno normama šta j dobro a šta loše). Za poslovnu etiku su od značaja sledeći pojmovi: 1.Poslovna tajna je podatak koj se odnosi na poslovanje nekog preduzeća,ili drugog pravnog lica,domaćeg ili stranog koje je poznato samo određenom krugu lica i koji ne sme da bude saopšteno drugim licima. 2.Poslovni moral je skup trovinskih običaja,pravila i normi za koje privredni subjekti smatraju da su najprikladniji za regulisanje njihovih međusobnih poslovnih odnosa. 3.Poslovni običaj su pravna pravila koja imaju svoj osnov pimene u uverenju onih koji ih primenjuju da su celishodne. 4.poslovni običaji se dele na regionalne,nacionalne i lokalne,kao i na posebne i opšte,pri čemu se prvi odnose na pojedinu granu privrede.

  1. KORPORACIJA I POSLOVNA ETIKA Korporacija je udruženje koje ima status pravne osobe i osniva se da bi se zaštitila prava vlasnika i radi zastupanja njihovih interesa.U srednjem veku su to bile organizacije zanatlija i trgovaca koji su u okviru te delatnosti uživali razne privilegije i monopolska prava pa ih je najviše zbog toga buržoaska revolucija i ukinula.Korporativni sistem je društveno i ekonomsko uređenje pojedinih država koje je organizovano kao zajednica mnogobrojnih korporacija u kojima se povezuju i usklađuju interese različitih klasa,staleža i raznih drugih slojeva.Začetak korporativnog koncepta javio se u okviru teorije interesnih grupa koja se razvila pod okriljem funkcionalizma.Korporacije su nastale kako radi podele rada tako i radi podele rizika.Današnje korporacije su tolike finansijske imperije da pojedinac gubi vezu sa svojim radnim mestom.Tako radnik lakše odbacuje svoj moral jer nema bliži kontakt sa svojim preduzećem i radnicima u njemu.

9.ZNAČAJ KORPORATIVNE POSLOVNE ETIKE

Poslovna etika nije peisutna samo u odnosu kompanija i okruženja,već je vrlo važna i unutar same kompanije.Odnos poslodavca,menadžera i rukovodstva međusobno i njihov odnos prema zaposlenima posmatra se kroz poslovnu etiku i moralne postupke.Važan element poslovne etike je protok informacija.Kada se protok informacija koje su važne za sve u preduzeću zadržavaju od strane pojedinca ili grupe i oni tako stiču prednost nad ostalim zaposlenima smatra se da je tu očigledan izostanak poslovne etike.Nedostatak poslovne etike dovodi do poremećajado uobičajenih tokova poslovanja,kako u sredini gde se kompanija nalazi tako i u širem okruženju,a po nekad deluje i na svetske ekonomske i poslovne tokove.Tako se gubi poverenje u poslovanje.Postoji nekoliko dilema korporativne poslovne etike i to:

  • Da li napredak naučnog saznanja ,tehnike i tehnologije u savremenom društvu,dostigavši stepen koji nisu predvideli ni optimisti znači približavanje humanosti?
  • Da li je čovekova misao usmerena u pravcu pronalaženja novih mogućnosti korišćenja prirodne energije,kao i u pravcu humanizovanja njegove ljudske sredine?
  • Da li je čovek postao sam sebi manja zagonetka u odnosu na vreme kada su antički filozofi pokušali da odgovore na pitanja šta je čovek,u čemu je smisao ljudskog života i koje su vrhunske ljudske vrednosti?
  • Da li su u eri ekspanzije sredstava masovnog komuniciranja kontakti i odnosi između ljudi postali ljudskiji? Etičko ponašanje rukovodilaca(menadžera) sa aspekta individualnih faktora ličnosti i radne socijalizacije modelira se i najviše utiče na ostale zaposlene.Ako se oni ponašaju neetički to je znak da se i dugi mogu tako ponašati.Zato poslovna etika počinje od top menadžera.Etička pitanja u poslovanju postavljaju se u kontekstu međuljudskih odnosa unutar preduzeća,kao i odnos preduzeća prema kupcima,dobavljačima,kao i prema društvenom i prirodnom okruženju.Proučavanje poslovne etike treba da omogući menadžerima da definišu etički aspekt svojih odluka.Prema Stoneru,postoje četiri kategorije etičkog pitanja:
  • Lična(odnos zaposlenih u okviru preduzeća)
  • Kategorije unutrašnje politike(odnos između preduzeća i zaposlenih)
  • Interesne grupe
  • Društveni nivo Pored etičkog moguće je definisati i osnovne determinante neetičkog poslovanja koje se definišu kroz sledeće pojave: •.)a Lična korist pojedincakoja je često ispred interesa kompanije. •.)bKonflikt individualnih vrednosti i organizacionih ciljeva. •.)c Menadžerske vrednosti i stavovi •.)dPritisak konkurencije •.)e Kulturološke razlike Etička pravila koja kompanija pokušava da primeni su: a) Držanje obećanja b) Dobronamernost c) Pomoć drugim ljudima d) Poštovanje drugih ljudi e) Poštovanje vlasništva Poslovnu kulturu možemo podeliti na:poslovni moral,poslovno ponašanje i izgled,poslovno komuniciranje i odnose sa javnošću. 10.OBLASTI KORPORATIVNE MORALNOSTI I POSLOVANJA Moral je istorijska kategorija,a zadatak etike je da prouči istoriju morala.Treba da utvrdi kakav je moral kod različitih naroda i raznim zajednicama u prošlosti postojao i šta je razlog njegovom nastanku i propasti.Ta grana etike se naziva istorija i sociologija morala.Moral se manifestuje u vrednosnom procenjivanju ljudskih postupaka i htenja kao pozitivno ili negativno vrednih.Moralni sud ili ocena odnosi se na neki postupak,rasuđivanje,držanje,ponašanje ili karakter nekog čoveka ili nas samih.Moralna vrednost jenešto što je cenjeno ,vredno,o čemu se ima visoko mišljenje ili nešto podjednako dobro.Četiri značajna izvora koja utiču na formiranje vrednosti i stavova su:pporodica,pripadnost grupi,uzori i društvene institucije. Roditelji čine prvi i i verovatno najvažniji model ponašanja za decu.Roditelji imaju osnovni uticaj u usađivanju svesti i osećaja za dobro i loše.Neke vrednosti i stavove dete uči disciplinom i instrukcijma,dok neke stiče oponašanjem roditelja.Pripadnost grupi je drugi važan faktor uticaja u moralnom razvoju,posebno među adolascentima.Najvažnije su one grupe sa kojima se srećemo u svom svakodnevnom okruženju.Uzori suone osobe koje cenimo,poštujemo i želimo da oponašamo.Oni mogu da nas nauče dobrom i lošem.Porodica,grupe i uzori imaju snažan i očigledan uticaj na naš osećaj za etiku.Društvene institucije su važan faktor koji utiče na moralni život pojedinca. Moralnost življenja je jedna od osnovnih oblasti dejstva morala,a obuhvata sve lične životne aktivnosti čoveka osim njegove proizvodne (ekonomske),političke,naučne i druge službene i dobrovoljne društvene aktivnosti,a to su:porodični odnosi lični odnosi ljudi van rada,ponašanje ljudi na radnim mestima,zadovoljavanje ličnih potreba,provođenje slobodnog vremena i odmora.

moralnog staništa.Pojedine odredbe profesionalnog kodeksa mogu se osporavati i revidirati i to se ponekad čini.Da bi se postigla profesionalnost u poslovnoj etici i u poslovanju neophodno je da svaki činilac tog poslovanja(svaki radnik)ima svoju samostalnu svest o moralnom rasuđivanju i moralnom ponašanju.Za moralno ponašanje važan je preduslov postojanje samosvesti.Za razvoj moralnosti neophodni su određeni preduslovi.To su određene psihičke funkcije,koje najpre treba da se razviju kod jedinka,da bi kao kruna svega došla moralnost.U te psihološke funkcije spadaju:svest,inteligencija i razum,emocije ili osećanja,nagoni,volja i osećanje dužnosti.Svest je sposobnost čoveka da spozna samog sebe,svoje ja u svetu koji ga okružuje.Postoji građanska svest,društvena svest,klasna svest itd.Svest u užem smislu reči je psihička funkcija pod kojim podrazumevamo mogućnost čoveka da misli i oseća i da zna da misli i oseća,da je svestan činjence da misli i oseća.Sledeći podjednako važan preduslov za moralno rasuđivanje i ponašanje jeste inteligencija,misaona sposobnost čoveka.Inteligencija omogućava čoveku da shvati prirodu,da shvati pojave oko sebe,da razlikuje bitno od nebitnog i da tako uočava odnose između predmeta i pojava.Pod pojmom nagon podrazumevaju se nasleđeni oblici ponašanja specifični za celu vrstu.To su urođeni složeni mehanizmi ponašanja.Emocije su jedne od najvažnijih psiholoških funkcija čovekovog mozga.Važna su za celokupno ljudsko funkcionisanje i poimanje sreće.Čovek je emocionalno biće i različite situacije u njemu izazivaju različite emocije.Emocije su moćni pokretači ljudske delatnosti i misli.Pod voljom ili voljnom delatnošću u filozofsko-psihološkom smislu podrazumevamo akciju,svrsishodnu delatnost ka ispunjenju nekog cilja.Osećanje dužnosti poističe iz nagona društvenosti. Pozitivno moralno psihološke osobine:

  1. Tolerancija je sposobnost uvažavanja mišljenja i stavova drugog makar ih nijednog trenutka ne odobravali.
  2. Poštovanje potreba drugog je korak dalje u odnosu na toleranciju i podrazumeva uvažavanje posebnih stanja i raspoloženja druge osobe.
  3. Pravičnost(pravednost)jeste osobina koja se izražava u oceni u smislu postojanja i zalaganja za socijalnu,ekonomsku,moralnu i drugu jednakost.
  4. Istinoljubivost je dalje produbljivanje pravičnosti i ona podrazumeva glorifikovanje istine,pa makar ona bila i neugodna.
  5. Doslednost(upornost)podrazumeva često zastupanje sopstvenih stavova i ostajanje pri njema,i pored eventualno lošeg ishoda po nas.
  6. Izdržljivost je napor volje i sposobnost mobilisanja energije u realizaciji svojih želja i moralnih životnih ciljeva.
  7. Uzdržljivost,samosavlađivanje je sposobnost kontrole sopstvenih negativnih impulsa.
  8. Iskrenost je sklad reči i dela,misli i osećanja,unutrašnjih težnji,otvoreno iznošenje sopstvenih misli.
  9. Samokritičnost je stav prema samom sebi.
  10. Humanost podrazumeva čovekoljublje,razvijanje čovečnosti i poverenja prema ljudima.
  11. Skromnost
  12. Poštenje
  13. Altruizam je nesebična spremnost da se pomogne drugom čoveku bez razmišljanja i očekivanja koristi.
  14. Druželjubivost je osobina kroz koju se najbolje iskazuje humanost.
  15. Kolektivnost je širi oblik druželjubivosti.
  16. Solidarnost podrazumeva podržavanje istih ili sličnih stavova svojih kolega i zalaganje za njih.
  17. Hrabrost
  18. Odgovornost je spremnost da se priznaju greške i snose odgovarajuće sankcije.
  19. Disciplinovanost spremnost da se prihvate pravila ponašanja.
  20. Radinost je glorifikacija rada.
  21. Dostojanstvo podrazumeva uvažavanje sebe.
  22. Uzvišenost je određen stav ponašanja i uvažavanja sopstvene ličnosti
  23. Ljubaznost je sposobnost da se u međuljudskom kontaktu ispoljava ljubav prema svakom čoveku.
  24. Plemenitost(velikodušnost)
  25. Samopožrtvovanje je sposobnost da se svoji napori stave u službu opštih ciljeva.
  1. Smernost je kombinacija trpeljivosti,skromnosti,čednosti sa primesama stida kao pozitivne moralne kategorije.
  2. Darežljivost je sredina između rasipništva i tvrdičluka.
  3. Trpeljivost označava snagu podnošenja svakodnevnih problema
  4. Psihološko-moralna zrelost(moralna čistota) Negativne moralno-psihološke osobine:
  5. Sujetnost je osobina pri kojoj čovek stalno traži priznanje,hvalu i veličanje.
  6. Oholost(uobtaženost) karakteristiše ubeđenja o svojoj nestvarnoj veličini.
  7. Naduvenost sadrži sve osobine oholosti u potenciranje grubog i prezrivog odnosa prema okolini.
  8. Egoizam podrazumeva borbu po svaku cenu za vlastito dobro
  9. Zavist je postojanje negativnih emocija prema osobi koja postiže neki uspeh.
  10. Zloba je kada ne želimo ostvarenje neke nama bliske osobe već joj želimo zlo.
  11. Pakost je uživanje u tuđoj nesreći.
  12. Ljubomora je kada ima više ljubavi prema sebi nego prema partneru.
  13. Lakomost(pohlepa)je odsustvo kočećih mehanizama
  14. Mrzovolja,gnev,agresija,bes
  15. Mržnja
  16. Dvoličnost(licemerstvo) je neiskenost obogaćena zavišću,zlom i pakošću.
  17. Malodušnost je odsustvo energije,volje i često u prelomnim trenucima.
  18. Pohota nezasićenost ugodnošću.
  19. Ciničnostle želja da se drugi ismeju.
  20. Osvetoljubivost je potreba da se osvetimo nekome za nepravdu i zlo koje nam je naneto.
  21. Ulizništvo(poltronstvo)se odnosi na komunikaciju sa licima sa autoritetom.
  22. Podlost podrazumeva želju da se prikriveno i za žrtvu neočekivano načini šteta nekoj osobi.
  23. Karijerizam je ponašanje koje je posvećeno realizaciji sopstvenog socijalnog uspeha po svaku cenu.
  24. Koristoljublje podrazumeva glorifikaciju koristi
  25. Parazitizam su osobe koje su sklone da uživaju u plodovima tuđeg rada.
  26. Tvrdoglavost je uporno ostajanje kod svojih stavova.
  27. Verolomstvo(izdajstvo)
  28. Taština je potreba da se uvek bude u pravu sa konsekutivnom pohvalom i priznanjima.
  29. Tvrdičluk(srebroljublje) je odsustvo spremnosti za žrtvovanje.
  30. Malograđanština je odsustvo uzvišenosti.
  31. Inertnost(učmalost)je odsustvo borbe za više humanije ciljeve življenja
  32. Kleveta je podcenjivanje drugog sa idejom osvete.
  33. Demagogiija je izvedena lažljivost i obmana drugog
  34. Lažljivost je namerno iznošenje neistine i predstavlja krivično delo.

II DEO

1. POJAM POSLOVNE ETIKE

Poslovna etika je deo primenjene etike i mogla bi se opisati kao primena etičkih vrednosti na poslovno ponašanje.Primenjuje se na sve aspekte poslovnog ponašanja,od strateških odluka do ponašanja prema kupcima i dobavljačima.Poslovna etika nastala je iz razmatranja odnosa između ekonomije i morala,razmatranja moralnog statusa ekonomskih postupaka i praksi i moralnih svojstava tržišnih odnosa karakterističnih za ekonomiju u kojoj veliki značaj ima privatna svojina i široka ekonomska sloboda.U poslovnoj etici susreću se dve perspektive:etička i poslovna.Etička perspektiva polazi od moralnih vrednosti:poštenja,pravde,pouzdanosti,poverenja,prava i dužnosti,svega onoga što se može označiti kao dobro ili kao ispravno u moralnom smislu.Poslovna perspektiva polazi od ekonomskih vrednosti:koristi,dobiti,troškova,cene,efikasnosti i konkurencije. Upravljanje poslovnom etikom može doneti značajne koristi preduzeću.Etički programi pomažu da se zadrži moralnost u turbulentnim vremenima,ojačavaju timski duh,motivišu zaposlene i pomažu da se promoviše pozitivna slika preduzeća u javnosti.Etika proučava moral,odnosno istražuje čovekov kriičko-vrednosni odnos prema postupcima drugih ljudi i samom sebi sa stanovišta dobra i zla.

zemlje,dok funkcionalna poslovna etika u prvom planu razmatra moralno poslovanje same korporacije.Predmet korporativne poslovne etike je skup moralnih pravila ponašanja u svim poslovnih aktivnostima usmerenim ka uspešnom i profitabilnom biznisu.Pošto je poslovna etika uvek bila pod jakim uticajem društva i okruženja u kome se razvijala,društvo je,sa svojim organizacijama i institucijama,svojom kulturom,navikama i sistemom vrednosti,stvarno odgovarajuće pravno i političko okruženje koje je na nju uticalo.

  1. METODOLOŠKE DIMENZIJE I OBLICI ISPOLJAVANJA KORPORATIVNE POSLOVNE ETIKE Metodološke dimenzije poslovne etike Poslovna etika ima svoje dve osnovne dimenzije ispoljavanja i manifestovanja,a to su kolektivna,grupna etika i etika pojedinca.Kolektivna etika uključuje etičke postupke u poslovnim odlukama rukovodstva i menadžmenta kompanija koje se odnose na spoljašnje subjekte i okruženje,ali i etičke onose unutar samih kompanija.Na drugoj strani,pojedinac koji ne poseduje elementarne principe lične poslovne etike i ima deficit ukupnih moralnih standarda,uvek je spreman da izvrši prevaru,da stavi svoje lične interese iznad kolektivnih,zakonskih,iznad normi običajnog poslovnog morala i ljudskog odnosa,da naruši poslovnu klimu i atmosferu. Optimističko gledište se zasniva na onim elementima savremenih društvenih procesa koji ukazuju na sve veću mogućnost usavršavanja čoveka i društva.U tom opštem usavršavanju neizbežno je i usavršavanje morala.Prva varijanta optimističkog gledišta je da će moral uvek postojati s tim da će sve više jačati,i treba očekivati da se društveni i lični moral potpuno poklope i da će društvene sankcije postati nepotrebne,jer se očekuje da će unutrašnja sankcija,griža savesti ,odnosno pretnja njome,biti dovoljna da do prekršaja ne dođe.Po drugoj varijanti ovog gledišta moral će izčeznuti jer će postati potpuno savršen,a čovek će i sa i bez morala raditi upravo ono što moral zahteva. Pesimističko gledište ukazuje da će moral u budućnosti sve više slabiti te da će na kraju potpuno izčeznuti,jer će po jednoj varijanti negativni činioci savremenog procesa dovesti do vraćanja čoveka na životinju.Po drugoj varijanti sve veći razvoj tehnike dovešće do pune fukcionalizacije i racionalizacije čoveka,koji će biti savršeno programiran pa tu neće biti potreban moral jer će se čovek podvrgavati jedino tehničko- instrumentalnim normama. Odredite granicu poslovne etike predstavlja veliki izazov za svakog rukovodioca i menadžera,ali i za sve zaposlene ljude.Granice mogu biti u okviru zakonskih normi i pravila,zatim u okviru dobrih poslovnih odnosa i navika u ekonomskom i socijalnom prostoru,i u okviru ličnih pozicija i situacija u odnosu na druge sa kojima se dolazi u poslovni ili ljudski kontakt. Teorijsko-metodološki pristupi poslovnoj etici Postoje tri teorijsko-metodološka pristupa etici: a) Teorijski pristup-podrazumeva teorijsku analizu,objašnjenje i razumevanje morala b) Normativni-odnosi se na spoznaju normi dobrog,pravičnog i ispravnog c) Praktično-normativni-znači njihovu aplikaciju u praksi Moguće je razlikovati i: a) Sociološki pristup-koji insistira u identifikovanju socijalne funkcije moralnosti b) Filozofski-znači spoznaju suštine etike,odnosno morala c) Psihološki-pristup se bazira na socio-psihološkim osnovama etike,odnosno morala i moralnosti. Mikro-etika u svetu poslovanja je,naravno,u velikoj meri deo tradicionalne etike-priroda obećanja i drugih obaveza,namere,posledice i druge implikacije radnji pojedinaca,utemeljenost i proroda različitih,individualnih prava.Makro-etika obuhvata šira pitanja o pravdi,zakonitosti i prorodi društva,što će reći da je u vezi sa socijalnom i političkom filozofijom.Poslovna etika se proučava u četiri nivoa:mikro,mezo,makro i međunarodnom. Metodološke faze razvoja poslovne etike Prema Lowrence Kolbergu razvoj etike ima šest faza i može se podeliti u tri nivoa moralnog zaključivanja. Prvi nivo:predkonvencionalni.Na predkonvencionalnom nivou pojedinac je zaokupljen sobom.pojedincu su nametnuta eksterna pravila.Prva faza:postupci pojedinca prosuđuju se s aspekta pokoravanja i izbegavanja kazne.Druga faza:Pojedinac je svestan potreba dugih,ali ga motiviše lični interes. Drugi nivo:konvencionalni.Na konvencionalnom nivou pojedinac je sposoban sagledati situaciju s aspekta(npr.porodica,nacija,stalež) drugih.Treća faza:pojedinac se nastoji uklopiti u pravila grupe.Četvrta faza:pojedinac je zaokupljen poretkom u društvu i njegovim pravilima.

Treći nivo:postkonvencionalni.Na postkonvencionalnom nivou,Zakoni i pravila društav se dovode u pitanje i redefinišu u odnosu na opšta moralna načela.Peta faza:pojedinac uvažava društvene ugovore i uzajamne obaveze.Šesta faza:pojedinac zasniva postupke na opštim etičkim načelima(pravednost,jednakost,poštenje...)koja primenjuje na sve pojedince i grupe.

  1. METODE I TEHNIKE POSLOVNE ETIKE Metod etičkog rezonovanja U poslovanju su praktično potrebne smernice kako rezonovati etički.Smernice pomažu menadžerima i zaposlenima u sledećem: a) Kako identifikovati prirodu etičkog problema b) Kako se odlučiti za smer akcije koji je najprimereniji u smislu dobijanja najboljih etičkih rezultata. Postoje tri metoda etičkog rezonovanja.To su: a) Utilitaran metod.Kritičan faktor je poređenje dobitaka i gubitaka,što se jasno može videti u sledećoj dilemi:da li da preduzeće zatvori staru fabriku ili da pomeri proizvodnju u modernu fabriku koja se nalazi na drugom kraju zemlje. b) Metod prava.To je kategorija po kojoj je određena grupa ovlašćena za neku akciju,odnosno za ponašanje na određen način. c) Metod pravednosti.Pravda je zadovoljena kada su beneficije i odgovornosti ravnomerno raspoređeni prema nekom prihvaćenom pravilu. Metod poslovne etike Kao metoda naučne discipline poslovna etika razlikujemo tri dela:logički deo(pravila i norme istinitog mišljenja),naučno teorijski ili epistemološki deo(osnovna naučno-teorijska saznanja i kategorijalno-pojmovni okvir od značaja za predmet istraživanja),i metodsko-tehnički deo koji obuhvata metode(posmatranje,eksperiment,induktivno istraživanje uzroka,teorija dokazivanja i opovrgavanja)tehnike(instrumenti,tehnike postupka u istraživanju)kao i niz radnji na organizovanju i realizaciji istraživanja.Sobzirom na predmet razlikujemo sledeće elemente:opšti deo usmeren na definisanje osnovnih pojmova,hipoteza,sudova,modela naučnog zaključivanja,uz istraživanje valjanosti i istinitosti pojedinih stavova.Poseban deo metodologije usmeren je na istraživanje metoda za razumevanje predmeta. Za poslovnu etiku kao naučnu disciplinu značajne su sledeće naučne metode:statistička metoda,metoda modelovanja,pozitivistička metoda,metoda razumevanja,komparativna metoda,metoda idealnih tipova,strukturalno-funkcionalna metoda. Metode i tehnike istraživanja u poslovnoj etici obuhvataju proveravanje postavljenih hipoteza,putem:naučnog posmatranja,naučnog eksperimenta,metoda istraživanja uzroka,kibernetičkih metoda,društvene realnosti.
  • Naučno posmatranje se u metodologiji kao naučnoj disciplini kaja proučava opšti metod,odnosi na čulno opažanje,saznanje stvarnosti,dakle,reč je o obliku,prikupljanja činjenica neposrednim posmatranjem neke pojave,praćenjem toka dogadjaja,i njegove vremensko-prostorne i strukturalno- funkcionalne determinisanosti.Koriste se razni vidovi posmatranja:pojedinačno posmatranje i grupna ili masovna posmatranja.Moguća su tri tipa prikupljanja podataka putem neposrednog odnosa,posrednog posmatranja:posmatranje bez učestvovanja,posmatranje sa učestvovanjem i posmatranje preko posrednika,odnosno kompleksno posmatranje,neposredno posmatranje,masovno posmatranje i posmatranje pojedinačnih slučajeva.
  • Naučni eksperiment je način prikupljanja podataka kada se pojava ili proces,podstiče eksperimentalnom činjenicom radi proizvođenja eksperimentalne situacije u datoj sredini i datim uslovima.S obzirom na predmet ove naučne discipline,moguće je realizovati eksperiment u prirodnim uslovima.Posle dve faze:predeksperimentalne i eksperimentalne.U trećoj posteksperimentalnoj fazi evidentiraju se i mere rezultati eksperimenta,obrađuju se podaci,priprema izveštaj i razmatra mogućnost neposredne primene rezultata istraživanja..Korišćenje eksperimenta ne ograničava se samo na predhodno izrečeni model,već otvara mogućnost i potrebe drugih modeliteta:ex post facto eksperimenta,simulacioni eksperiment i modelni eksperiment je de facto.
  • Metod istraživanja uzoraka,odnose se na indukativno istraživanje uuzroka putem pet poznatih Milovih kanona istraživanja:metoda slaganja,metoda slaganja i razlike,metoda korelevantnih varijacija,metoda ostatka.

Ekonomičnost je nastojanje da se usmeri pažnja na napore sticanja potrebnih dobara uz što niže troškove.U principu svako nastojanje da se manjim ulaganjem ostvari što veća korist,predstavlja postupak koji nazivamo privređivanje,a prema Amonu to znači tri stvari: a) Ostvariti određeni prihod sa što je moguće manjim utroškom ili određenim utroškom što je moguće veći prihod b) Ostvariti raspolaganje ograničenim spoljnim raspoloživim korisnim stvarima c) Ostvariti određeni prihod sa što je moguće manjim utroškom ili s određenim utroškom što je moguće veći prihod,a pritom se prihod sastoji u raspolaganju ograničenim,spoljnim raspoloživim korisnim stvarima. Likvidnost je zahtev preduzeću u svakom trenutku tj sposobnost da može da udovolji svojim obavezama. Rentabilnost vlastitog kapitala se meri odnosom uspeha i vlastitog kapitala i ukupna rentabilnost odnosom uspeha i kamate na tuđi kapital prema ukupnom kapitalu.Osnovni cilj preduzeća je da ostvari što veći profit. Principi komparativne poslovne etike dele se na opšte i posebne Opšti principi su:odgovornost sveta poslovanja,ekonomski i socijalni uticaj sveta poslovanja,poslovno ponašanje,poštovanje pravila,podrška multilateralnoj trgovini,obzir prema okruženju i izbegavanje nezakonitih radnji. Posebni principi:potrošači,zaposleni,vlasnici investitori,snabdevači,konkurenti i zajednice. Korporativna poslovna etika proučava primenu moralnih normi i vrednosti na aktivnosti i ciljeve predizeća odnosno,korporacije i organizacije.

  1. TEORIJSKI PRISTUP POSLOVNOJ ETICI(SAD I NEMAČKA) Pristup predmetu istraživanja poslovne etike je različit.Američki pristup je funkcionalni(korporativni i karakteriše ga pragmatičnost,moralni individualizam,optimistička slika o čoveku i nepoverenje u institucije.Američki teoretičari orjentisani su na konkretne probleme,i zato ne posmatraju etiku i ekonomiju kao dve suprotnosti.Evropski pristup,razmatran na nemačkom govornom području,je zasnovan na Kantovom kategoričnom imperativu,na ambivalentnoj predstavi čoveka,kritičkom stavu prema kapitalizmu i moralnom kolektivizmu.Za nemačke teoretičare antagonizam između etike i ekonomije se ne može zanemariti,a institucijalizovana etika ima prednost nad individualizovanom etikom.Sa stanovišta sistemskog pristupa,poslovna etika tematizuje odnos između morala,ekonomije,politike prava,religije i razmatra se u sklopu ukupnog društvenog uređenja date zemlje dok funkcionalna poslovna etika u prvom redu razmatra moralnost poslovanja same kompanije.Sistemska poslovna etika bliža je deontološkim etičkim koncepcijama dok je funkcionalni pristup bliži ulitarizmu. Etika poslovanja se u SAD razvila ranije nego u Nemačkoj.Kao što smo već istakli,nastala je iz pokreta Socijalna odgovornost.Sredinom osamdesetih godina prošlog veka poslovna etika se razvila u samostalnu disciplinu i uvedena na mnoge univerzitete kao nastavni predmet.Uzroci za ovako intezivan razvoj su mnogobrojni.Sa razvojom tehnologije američko društvo je sve više zapalo u ’’moralnu krizu’’.Došlo je istovremeno do porasta kriminala,nesigurnosti,socijalnih razlika i finansijskih afera.Moguće je izdvojiti četiri osnovna pravca razvoja poslovne etike u SAD:
  1. Etika analizom stejkholdera(suština pravca je da se pronađe ravnoteža između akcionara i ostalih interesnih grupa ravnoteža između profita i etike).
  2. Etika društvenim ugovorom(suština pravca je da se odnosi između etike i ekonomije posmatraju sa stanovišta teorije ugovora.Ugovori polaze od toga da ugovorne strane imaju dve želje:da zadovolje svoj eindividualne interese i da budu deo društvene zajednice,koja će biti odraz njihovih kulturnih i ličnih vrednosti.Da bi se to ostvarilo potrebno je da se obe strane pridržavaju v5rednosti.Sankcija je gubitak reputacije kao i neformalne snkcije koje društvena zajednica sama postavlja).
  3. Etika nepristrasnošću i osobenošću(pravac posmatra odnos između etike i ekonomije ne kao teorijsku postavku već kao odnos koji prevashodno zavisi od konklretnih situacija).
  4. Etika organizacijom(polazna osnova ovog pravca je da se etika i ekonomija ne nalaze u konfliktu). U Nemačkoj su bile dominantne škole poslovne etike kao što su:
  5. Etika obavezama,vrlinama i dobrima(začetnik je Petar Koslowski koji svoji teoriju zasniva na aristotelovoskoj tradiciji oraktične filosofije kojom se etika,politika i ekonomija posmatraju kao jedna celina).
  6. Etika interesom i institucijom(osnivač je Karl Homann koji smatra da su etika i ekonomija ravnopravne discipline i da se nalaze u antagonističkom odnosu.Po njemu društvo funkcioniše kao

skup autonomnih subsistema,koji su razvili sopstvene zakonitosti i ispunjavaju samo one zadatke zbog kojih su stvoreni).

  1. Etika izuzimanjem(začetnik je Steimann koji etiku posmatra pre svega na mezo nivou tj nivou preduzeća.
  2. Etika refleksijom(Habermasova etika refleksijom u ravni diskursa frankfurtske škole pradstavlja osnovu teorije Petera Urliha J.Habermas najveću pažnju posvećuje donošenju zakona tj.moralnih normi i pravila koje ne donosi pojedinac već svi zainteresovani i oni se donose putem konsensa)
  1. TEMELJNE VREDNOSTI KORPORATIVNE POSLOVNE ETIKE Vrednost poslovne etike,na makro planu,ogleda se pre svega moralnom vrednovanju ekonomskog sistema u kojem se odvija poslovna delatnost,odnosno biznis.Prema nekim tumačenjima,američki sistem karakteriše pragmatičnost,moralni individualizam,optimistička slika o čoveku i nepoverenje u institucije.Korporacija je naročita slika entiteta.Glavni razlog usredsređivanja na velike korporacije je u tome što su one najčešće bezlične,moćne,ali pri tom mogu biti uzročnici kako pozitivnih stvari,tako i velikih šteta.Bezlične s jer ih najčešće vode menadžeri koje akcionari unajmljuju da vode kompaniju.PoDžonu Maršalu korporacija je veštačko biće,nevidljivo,i postojeće jedino u premišljanju zakona.Glavna osobina korporacija je da imaju samo ograničenu odgovornost,što zaklanja korporacijske deoničare ili vlasnike od lične odgovornosti.Moralna odgovornost se obično pripisuje pojedincima i oni je obično na sebe preuzimaju.Međutim shvatanje korporacije kao moralne osobe,na drugoj strani,polazi od toga da korporacije deluju shodno racionalnompostupku donošenja odluka.Ako je za pojedinca normalno da nekog diskriminiše onda je to normalno i za korporaciju.Kada moralno osuđujemo neku radnju,želimo i druge postaći da je moralno osude ili izvrše pritisak da se greška ispravi ili promeni dati način ponašanja.Jedan od metoda da se to postigne je potrošački bojkot.Bojkotom se pokušava izvršiti pritisak na neku kompaniju da promeni ono što se smatra nemoralnom praksom ili poslovnom politikom.Prva opšta obaveza koja se nameće korporacijamakao glavno ograničenje je da korporacije imaju obavezu da ne povređuju druge,što uostalom važi i za sve druge moralne delatnike.Ovo se ponekad naziva’’moralnim minimumom’’koji korporacije moraju da zadovolje.Druga opšta obaveza se odnosi na to da korporacija ima moralnu obavezu da ne potkopava slobodu i vrednosti datog sistema,od obaveze da se ne prima mito do obaveze da se ne stvara monopolistička praksa.Treća opšta obaveza se tiče poštenja u transakcijama,koje je bitno da bi,sistem opstao.Četvrata opšta obaveza zahteva da se ugovorne strane ponašaju u skladu s ugovorima koje sklapaju.
  2. NAČELA POSLOVNE ETIKE Svrha je prvo načelo.Nju objašnjavaju kroz odnos savetnika i rukovoditelja jednog preduzeća koji se nalazi u etičkoj sumnji’’svrhom smatram vaše namere-nešto prema čemu uvek težite’’.Svrha je zbivanje.Ona daje smisao i sadržajnašim životima.Primer svrhe je život u kom vredi vaša reč,znači da ste spremni učiniti ono što ste obećali. Ponos. Samo poštovanje je vrlo značajno.Zdravo je i opravdano da čovek ima dobar osećaj o sebi i o svojim dostignućima.Neki ljudi imaju previše ili premalo ponosa. Strpljenje je kad imamo jasnu svrhu i naš ego je pod nazorom.Razlog zbog kojeg ljudi često skreću sputa je pomanjkanje vere,a s pomanjkanjem vere postaju nestrpljivi.Činjenica je da je dosta teško imati strpljenja u današnjem svetu trenutnog zadovoljenja.Kada ćovek ima strpljenja,odmah dobiva i drugačiji pogled na život.Važno je shvatiti da ne moramo baš uvek i po svaku cenu dobiti odmah ono što poželimo. Upornost je četvrto načelo moći etike.Strpljenje je potrebno ali bez upornosti ono nije dovoljno da bi se realizovao uspeh.U smislu etičkog ponašanja,upornost znači ne odustajati od svog stajališta. Perspektiva je sposobnost da se sagleda ono što je zaista važno u bilo kojoj situaciji.Ako bi smo svih pet načela prikazali kao točak,onda bi perspektiva bila osovina oko koje bi se sva četiri načela okretala.Sa perspektive se mogu nadgledati sva četiri načela.
  3. OPŠTI PRINCIPI KORPORATIVNE POSLOVNE ETIKE Jedinstvo,međuzavisnost,red,stalnost,pripadnost,ravnopravnost,adaptibilnost,solidarnost,odgovornost,motivis anost,kontrola,tehnologičnost,objektivizacija,holističnost,sistemnost,standardizacija,inovativnost,efikasnost,t ržišnost,planiranje,istraživanje,informisanost,opremljenos, profesionalizacijarazvojnost,decentralizacija,autonomnost,integracija,disciplinovanost,hijerarhičnost,finaliza cija,formalizacija,rigoroznost,kvalitet,optimalizacija,bilansiranje,profitabilnost,interesnost,zaštita,interdiscipl inarnost,povezanost,promenljivost,različitost,uzročnost,posledičnost,stabilnost,dinamičnost,intenzivnost,skla dnost,komunikativnost,dominantnost,selektivnost,prioritetnost,metodičnost,postupnost,ponovljivost,pouzdan

6.)23 Tvrdičluk je moralna osobina koja se izražava kao naročit odnos prema predmetu svojine kada se on smatra blagomm,a njegovo očuvanje samo sebi cilj. 6.)24 Karijerizamje negativna moralna osobina koja karakteriše ponašanje i ličnost čoveka koji celokupnu svoju društvenu delatnost potčinjava’’napredovanju u službi’’. 6.)25 Koristoljubivost je negativna moralna osobina koja karakteriše ponašanje i motive čoveka koji razmatra i usmerava sve svoje postupke i odnose sa drugima sa stanovišta lične materijalne koristi. 6.)26 Parazitizam je negativna moralna osobina koja označava praznim način življenja,odbijanja i izbegavanja društveno korisnog rada.

IV DEO

1. TIPOVI POSLOVNE ETIKE(OPŠTA I POSLOVNA ETIKA)

Poslovna etika podrazumeva principe i pravila ponašanja zasnovane na opštoj i poslovnoj kulturi i oni dominiraju u interpersonalnoj komunikaciji.Poslovna etika podrazumeva i poslovnu komunikaciju,a nastala je iz odnosa poslovne kulture.Poslovna etika podrazumeva i vrednosti moralnog ponašanja i norme etičkog ponašanja.Pored svih definicija etika je i nauka o moralnoj ispravnosti ljudskih postupaka koji su u skladu sa principima prirodnog uma.Različiti oblici etike se razlikuju po svom: a) Stepenu opštosti:opšta i primenjena b) Predmetu proučavanja:bioetika,politička,poslovna,pravna,novinarska,inženjerska,kompjuterska,ekol oška itd. c) Utemeljenju:religija,tradicija neke zemlje ili društvene grupe,ideološki sistem,prirodne,urođene sklonosti. Etika nastoji da utvrdi način života u skladu sa ciljevima i svrhom ljudskog postojanja..Postoje tri povezane faze etičkog istraživanja koje su uobičajeno poznate kao deskriptivna etika,normativna etika i metaetika.Sve tri čine ono što se ponekad zove opšta etika,za razliku od posebne. d) Deskriptivna etika je tesno povezana s antropologijom,sociologijom i psihologijom i veoma se oslanja na njihSastoji se od proučavanj ai opisivanja morala ljudi,kulture ili društvene zajednice.Upoređuje i protivstavlja različite moralne siteme,kodove,prakse,verovanja,načela i vrednosti.obezbeđuje osnovnu građu koju normativna etika mora da objasni,i nudi probno merilo za razmatranu moralnost naroda i društva,s kojim normativn teorija mora manje ili više da se saglasi. e) Normativna etika na celini koju obezbeđuje deskriptivna etika,i pokušava da obrazuje i opravda jedan na tome zasnovan moralni sitem.Ona uglavnom nastoji da otkrije,razvije i obrazloži osnovno moralno načelo ili načela,ili osnovne moralne vrednosti,koje nalazi u moralnom sistemu datoga društva.Normativna etika pokušava da u povezanu celinu uklopi različite norme,pravila i vrednosti morala datog društva.Takođe nastoji da otkrije temeljna načela iz kojih se mogu izvesti posebne norme i trudi se na raznorazne načine da obrazloži načelo moralnosti. f) Metaetika treći je deo opšte etike,blisko je povezana sa normativnom etikom.Metaetika je proučavanje normativne etike i do izvesne mere i normativna i deskriptivna etika obuhvataju sobom izvesnu metaetičku delatnost.Ponekad je zovu analitička etika zato što se zanima za analizu.Metaetika se bavi značenjem moralnih termina.Takođe proučava logiku moralnog rasuđivanja.Analiza moralnog rasuđivanja,obuhvata razjašnjavanje i vrednosno procenjivanje predpostavki i ispitivanje valjanosti moralnih dokaza. Opšta etička teorija daje brižljiv i sistematičan pristup moralu,pristup koji nalazi paralele u svakidašnjem životu i u raspravi.Ona raspravlja i analizira one vrste moralnih argumenata koji se koriste u običnom jeziku i svakodnevnom životu ,u novinama i časopisima,i u knjigama i napisima o moralnim problemima.Otud je ona praktična disciplina sa praktičnim značajem. Posebna etika opštu etiku primenjuje,najpre,na rešavanje posebnih problema,a potom na istraživanja morala specijalizovanih područja ljudskog truda.Prvo se ponekad zove kazuistika.Kazuistika je umeće rešavanja teških moralnih problema,slučajeva ili nedoumica brižljivom primenom moralnih načela.Kazuistika koristi

načela i norme koje je razvila i obrazložila opšta etika.Poslovna etika kao polje određena je međudejstvom etike i biznisa.Poslovna etika je nacionalna,internacionalna ili globalna,kao i sam biznis,i ne omeđuju ga nikakve proizvoljne geografske granice.Ako razmatramo poslovnu etiku u američkom kontekstu,žiža njenog zanimanja na makro-planu je moralno vrednovanje ekonomskog sistema američkog slobodnog preduzetništva,i njegovih mogućih alternativa i modifikacija.Druga ravan moralne analize-danas,ravan koja privlači najviše pažnje-jeste proučavanje biznisa unutar američkog slobodnog-preduzetničkog sistema.Moralno procenjivanje pojedinaca i njihovih postupaka u ekonomskim i poslovnim transakcijama čine treću ravan istraživanja.Kako biznis sve više postaje međunarodni i globalan četvrta ravan analize je internacionalna i ona se bavi delovanjem američkih i drugih multinacionalnih kororacija i uslovima trgovine,raspodelom dobra i posla,upotrebom,zloupotrebom i pražnjenjem izvora prirodnih bogastava;ulogom biznisa u globalnom zagrevanju;uništavanju tropskih kišnih šuma i drugim aktivnostima koje životno utiču na čovečanstvo kao celinu.

  1. PREDUZETNIČKA POSLOVNA ETIKA Etika traži načine orjentiranja i principe ljudskog delovanja.Preduzetnička je etika pre svega etika odgovornosti.Postupati etički odgovorno znači slediti glas svoje savesti,odgovoriti mu sa da,kad potič i opominje na činjenje dobrog i izbegavanje zlog.Preduzetnička je etika u određenom pogledu deo područja privredne stike iako poneka problematika društveno-političke prirode,kao u vezi s problemom obrazovanja,prerasta ono ekonomsko.Preduzetnička je etika pre svega etika odgovornosti.Postupati etički odgovorno znači slediti glas svoje savesti,odgovoriti mu sa da,kad podstiče i opominje na činjenje dobrog i izbegavanje zlog.Moderno preduzetništvo,a time i etika,je povezano i sa savremenim tehničko-tehnološkim razvojem čiji su osnovni pravci:stalno usavršavanje sredstava za rad,najčešće kao mehanizacija i automatizacija tehnoloških procesa;promene u predmetima rada,pre svega u smislu razvoja i primene brojnih novih matreijala,usavršavanja kvaliteta produkcionalnih materijala i racionalnog korišćenja sirovina i materijala primenom novih tehnoloških procesa;stalno usavršavanje postojećih i razvoj novih tehnoloških procesa,posebno onih s kontinualnim tokom,i onih kojih imaju uslove za automatizaciju;razvoj korišćenja postojećih i novih primarnih izvora energije;optimaliziranje tehnološki proces s gledišta zaštite životne sredine i reciklaže sirovina;usavršavanje postojećih i stvaranje sve većeg broja novih proizvoda uz napuštanje zastarelih. Preduzetništvo se definiše kao retroaktivni proces čiji su osnovni elementi:kreiranje i definisanje biznis ideje;ocena i operacionalizacija biznis ideje;realizacija biznis ideje;procena potencionalno novih šansi.Preduzetništvo je i stvaranje vrednosti putem stvaranja organizacije,pošto preduzetnici otkrivaju,pronalaze,iznose na videlo,ozakonjuju i na druge načine jasno pokazuju neki novi proizvod,uslugu,transakciju,resurs,tehnologiju i/ili tržište koji imaju vrednost za neku zajednicu ili tržište.Opšte karakteristike vezane za moguće oblike upravljanja zajedničkim radom,kod preduzetničke grupe mogli bismo grupisati u sledeće tipične modele:
  1. Autokratski modeli obuhvataju sve one sisteme upravljanja i rukovođenja gde je celokupna vlast koncentrisana kod jednog čoveka,koji se nalazi u vrhu hijerarhijske piramide
  2. Oligarhijski model upravljanja i rukovođenja za svoju osnovu imaju koncentraciju vlasti kod manje skupine vlasnika ili njihovih zastupnika koji sačinjavaju vrh hijerarhijske piramide u organizacionoj postavci
  3. Poliarhijski modeli su zasnovani u tome što se upravljčke funkcije i vlast raspoređuje na više ljudi u strukturi organizacije,odnosno na grupu nosioca vlasti koja upravlja i u ime i za račun većeg broja učesnika u ostvarivanju cilja organizacije.
  4. Demokratski modeli zasnivaju se na uvažavanju ličnosti svakog pojedinca koji učestvuje u obavljanju zajedničkih radnih aktivnosti,koji ulaže sve svoje kreativne i inovativne sposobnosti u razvoju date preduzetničke firme.
  5. Liberalni modeli podrazumevaju slobodno ponašanje članova date organizacije ,dakle,najpotpunije se uvažava ličnost svakog člana organizacije,njegovi interesi i sosobnosti za obavljanje određenih radnih funkcija,uz dva moguća modaliteta:usmerenje ka konceptu organizacije,odnosno odricanju svakog autoriteta,zakonitosti,prirodnog,pravnog i svakog drugog vida poretka.
  1. PROFESIONALNA ETIKA POSLOVANJA Profesionalna etika kao skup pravila o ponašanju pripadnika određene profesije daje pisana,ali i nepisana pravila ponašanja:određivanje i sprovođenje načina ponašanja prema klijentima;pravila ponašanja prema

1. SOCIJALNA ODGOVORNOST I ETIKA POSLOVANJA

Socijalnu i društvenu odgovornost možemo definisati kao obavezu menadžmenta da definiše skup odluka i da sledi kurs akcije kojima se zadovoljavaju određene društvene vrednosti i ciljevi.Korporativna društvena ili socijalna odgovornost trenutno je najdinamičniji,najkompleksniji pojam i poslovna praksa,subjekt sa kojim su suočeni poslodavci.Pojam se odnosi na posvećenost kompanija prema etičnom ponašanju i doprinošenju ekonomskog razvoja,demonstrirajući pritom poštovanje prema ljudima,zajednicama,društvima i okolini.Društvena odgovornost se u najprostijem može definisati kao odgovorno privatanje stvarnoszi da nismo sami,i da pored nas postoje i drugi koji imaju sva prava da posluju.Bez obzira što postoje dva ugla posmatranja socijalne odgovornosti,neki od neizostavnih razloga zašto je socijalna odgovornost neizostavni deo savremenog menadžmenta su:savremene organizacije predstvljaju sastavni deo društva u kome egzistiraju,a velike po veličini imaju poseban značaj za okruženje;raste zadovoljstvo i poverenje potrošača.Socijalna i društvena odgovornost pre svega podrazumeva menadžersku filozofiju koja vodi računa ne samo o ekonomskom,već i društvenim i socijalnim efektima donesene odluke.Osnovna načela na kojima počiva društvena odgovornost vezuje se za početak dvadesetog veka i američkog industrijalca Endrju Karnegija.On je ustanovio dva osnovna principa:princip milosrđa i princip preuzimanja odgovornosti.Po principu milosrđa zahtevalo se od onih srećnih članova društva da pomažu onima manje srećnim,a to su nezaposleni,bolesni,stari i ostali koji mogu da podpadnu pod tu kategoriju.Ta pomoć je mogla da se usmerava direktnim putem ili na indirektan način kroz institucije,kao što su crkva,razni pokreti i društvo u celini.Drugi princip se bazirao na tome da bogati pojedinci predstavljaju čuvare na samo svojih imetaka,već celokupnog društvenog bogatstva.Oni dalje tim bogatstvom treba da upravljju na taj način da ga što više uvećavaju.Ovaj princip je često bio predmet kritika.On ističe koncept neograničene odgovornosti,odnosno potrebu menadžera da vode računa o širim društvenim interesima i blagostanju,a ne jedino i isključivo o profitu organizacija.Kada je ponašanje korporacije po savesti ,onda se za nju može reći da je društveno odgovorna.Socijalno odgovoran menadžment nastoji da služi ili zaštiti interese grupa pre nego svoje.Postoje četiri tipa odgovornosti kompanija:poslovna odgovornost,moralna odgovornost,pravna odgovornost i društvena odgovornost.Društvena odgovornost je zasnovana na sledećim premisama:organizacije treba da traže profit ali igrajući u okviru pravila;organizacija treba da se ponaša u skladu sa potrebama pojedinih stejkholdera;sa društvenom snagom dolaze društvene odgovornosti. Istorijski periodi razvoja Ističe se da je socijalna odgovornost prošla kroz četiri istorijska perioda razvoja.Period maksimiranja profita.On je najduže trajao i to od industrijske revolucije do 30-ih godina dvadesetog veka.Nakon njega je period menadžmenta poverenja i traje do 60-ih godina kada nastupa period aktivizma.Period koji ima najveći stepen socijalne odgovornosti i osetljivosti na potrebe šire društvene zajednice je period socijalne osetljivosti.

  1. POLJA KORPORATIVNE SOCIJALNE ODGOVORNOSTI 2.)1 Očuvanje reputacije i dobrog imena organizacije Uvažavanje socijalne odgovornosti dovodi do podizanja reputacije i imidža organizacije.Misli se i na poklanja nje pažnje razvoju i unapređenju kvaliteta proizvoda i usluga.Ukoliko je kvalitet na visokom nivou,misleći na sveukupni kvalitet organizacije,reputacija organizacije je osigurana.Misli se na poštovanje etičkih i moralnih kodeksa,gde se poslovna etika stavlja ispred profita. 2.)2 Jačanje socijalnog i društvenog sistema u kome organizacija posluje Podrazumeva podsticanje promena usmerenih ka stalnom ostvarivanju visokog nivoa kvaliteta životne i radne sredine,bezbednosti ljudi u eksploataciji proizvoda,visok kvalitet društva u celini. 2.)3 Jačanje ekonomskog sistema i sistema veza sa okruženjem Svaka organizacija je otvoren,dinamičan sistem.Ekonomski sistem,kao skup različitih elemenata zadovoljava ljudske potrebe,od egzistencijalnih do luksuznih potreba i potreba duhovne prirode.Povećanjem rasta potreba organizacija mora biti spremna da zadovolji potrebe tržišta,u cilju povećanja materijalnih dobara. 2.)4 Orjentacija ka povećanju zadovoljstva zaposlenih poslom koji obavljaju Obzirom da organizaciju čine ljudi koji čine jedan od najbitnijih faktora organizacije,zadovoljavanje njihovih potreba,poboljšavanje uslova rada,poboljšanjem međuljudskih odnosa,motivacijom zaposlenih kroz stimulacije,unapređenja,uvođenje pozitivnog takmičarskog duha,poštovanjem etičkih principa i brigom o njima,sveukupnom socijalnom brigom zaposlenih,organizacija unapređuje i sebe samu. 2.)5 Poštovanje zakonskih propisa i izbegavanje negativnih zakonskih posledica

U okviru poslovanja organizacija postoje zakonski propisi koji se moraju poštovati.Pravna odgovornost podrazumeva zadovoljavanje određenih društvenih zahteva,koji svoju osnovu dobijaju u pravnoj regulativi. 2.)6 Ekološka pitanja Za razvoj društva u celini dominantan značaj ima razvoj i obezbeđenje sistema kvaliteta zaštize životne sredine. 2.)7 Javne i društvene usluge-pomoć raznim organizacijama kao što su Crveni krst,humanitarnim organizacijama,izviđačima,planinarima i dr. 2.)8 Obnova i razvoj društva-pomoć nezaposlenima,bolesni i nemoćnim članovima društva kroz razne socijalne programe i dobrotvorne akcije. 2.)9 Obrazovna i medicinska pomoć-borba protiv pušenja,bolesti,droge,aktivnosti na zaštiti zdravlja i dr. 2.)10 Konzumerizam-podrazumeva potrebu menadžera da stalno osluškuju glas potrošača i anticipiraju njihove potrebe. 2.)11 Pomoć umetnosti,kulturi sportu i zadovoljavanje različitih društvenih potreba 2.)12 Fer odnosa prema zaposlenima-o kojem smo do sada već govorili 2.)13 Korektan odnos prema investitorima i finansijskim organizacijama-obuhvata više pitanja kao što su uredno izmirivanje dospelih obaveza,plaćanja kamata i glavnica na dug,sprečavanje trgovine hartijama od vrednosti na finansijskim tržištima na bazi poverljivih,još neobjavljenih informacija. 2.)14 Podržavanje različitih socijalnih programa-kao što su borba protiv rasne,verske i nacionalne diskriminacije,pomoć siromašnima i zemljama u razvoju,borba protiv gladi i bolesti,rešavanje pitanja svetskih dugova i dr. Ko je kome odgovoran u poslovanju? Po shvatanju nekih autora postoje šest kategorija subjekata kojima su organizacije odgovorne:vlasnicima,zaposlenima,potrošačima,lokalnoj zajednici,društvu,međunarodnoj zajednici.

  1. MODELI KORPORATIVNE ODGOVORNOSTI Društvena odgovornost podrazumeva obavezu menadžmenta da pravi izbore i preuzima akcije koje će doprineti dobrobiti i interesima društva i preduzeća,što je pojam novijeg datuma,u teoriji menadžmenta prihvaćen 60-tih godina prošlog veka.Razvoj društvene odgovornosti obuhvata dva modela:stockholder i stakeholder.Stockholder model,ili klasični ekonomski model smatra da je osnovni cilj preduzeća ostvarivanje što većeg profita.Kako j ono u privatnom vlasništvu,njegov je osnovni cilj ostvariti što veći učinak i povećati bogatstvo svojih vlasnika akcionara.Stakeholder model ili socioekonomski model polazi od toga da je preduzeće socijalno-ekonomski entitet,čiji je zadatak osim maksimiziranja profita i doprinos razvijanju društva kroz proizvodnju i zapošljavanje.Ekonomski model:proizvodnja,eksploatacija resursa,tržišno utemeljenje,ekonomski povrat resursa,individualni interesi i mala uloga države.Socioekonomski model:kvalitet života,očuvanje resursa i sklad s prirodom,društvena kontrola tržišnih odluka,uravnotženi ekonomski i društveni povraćaj resursa,zajednički interesi i regulativna uloga države.Jedan drugi pristup,društvene odgovornosti nudi takođe tri osnovna koncepta:
  1. Profitni koncept koji polazi od toga da je glavna odgovornost menadžmenta i menadžera biznis i pravljenje,odnosno maksimizacija profita.
  2. Stejkholderski koncept,predstavlja noviji koncept koji zagovara da d menadžment mora voditi računa o uticajima aktivnosti preduzeća na njegove stejkholdere i uvažavati njihove interese u procesu odlučivanja.
  3. Društvena moć/društvena odgovornost,polazi od toga da preduzeće i biznis moraju imati određenu odgovornost zbog posedovanja snage. U organizaciji se idući od dna prema vrhu organizacione piramide društvena odgovornost može iskazati po sledećim nivoimaekonomski,pravni,etički i dobrovoljni ili filantropski nivo.Kao specifična područja društvene odgovornosti najčešće se navode sledeća:briga za potršače,briga za zaposlene,briga za životnu sredinu i briga za društvo u najširem smislu. U stvarnosti,položaj stejkholdera i akcionara u korupciji,pre svega,zavisi od nacionalne pravne regulative,tradicije i običaja,ali svakako i od individualnog pristupa svake kompanije.