Preuzmite Skripta monetarne ekonomije i više Rezime u PDF od Monetarna ekonomija samo na Docsity!
1. poglavlje: Novac i novĉani sustavi kroz povijest
NOVAC je posrednik u razmjeni dobara i usluga, opći ekvivalent kojim se izraţava cijena svih drugih dobara i usluga, univerzalna roba koja se moţe razmijeniti za svaku drugu robu, roba nad robama – jer nijedna druga roba nema takva svojstva.
(HNB) ... zakonsko i definitivno sredstvo plaćanja u nekoj zemlji.
FUNKCIJE NOVCA su funkcija prometa i plaćanja, funkcija štednje, funkcije mjere cijena / vrijednosti i funkcija svjetskog novca
- FUNKCIJA PROMETA I PLAĆANJA
- najvaţnija funkcija prometa i plaćanja
- novac omogućuje neometanu razmjenu roba i usluga, otvarajući time prostor za rast i razvoj gospodarskog subjekta i gospodarstva u cjelini
- novac u uţem smislu obavlja funkciju prometa i funkciju plaćanja
- novĉani surogati obavljaju samo funkciju prometa
- NOVAC KAO ŠTEDNJA
- ako se novac ne troši i ne sudjeluje u transakcijama tada obavlja funkciju štednje
- u funkciji štednje novac više nije u optjecaju već se izvlaĉi iz njega i poĉinje se akumulirati
- funkcija štednje vaţna je funkcija novca jer omogućuje postojanje financijskih institucija ĉiji je kljuĉni zadatak efikasna alokacija štednje svima onima koji trebaju novac za razvoj gospodarske aktivnosti ili zadovoljavanje drugih potreba
- štednja ovisi o razliĉitim ĉimbenicima kao što su: visina kamatne stope, stopa inflacije u zemlji te opće ekonomske i politiĉke prilike
- NOVAC KAO MJERA VRIJEDNOSTI
- novac svojim razliĉitim koliĉinama izraţava vrijednost razliĉitih roba
- zahvaljujući novcu, robe razliĉitih fiziĉkih osobina se u razmjeni ispostavljaju kao kvalitativno istorodne i koliĉinski usporedive
- koliĉina novca koju je potrebno dati kao protuvrijednost da bi se kupila neka roba, naziva se CIJENOM
- SVJETSKI NOVAC
- u uvjetima u kojima su drţave upućene na svjetsko trţište i razmjenu sa drugim zemljama javlja se problem svjetskog novca ili robe koja će biti općeprihvaćeno sredstvo razmjene u razliĉitim zemljama,
- formalna vrijednost jedne valute - koju je utvrdila drţava i njena stvarna vrijednost na trţištu, mogu se znaĉajno razlikovati
- ulogu svjetskog novca preuzele su valute ekonomski najjaĉih zemalja, kao što su dolar, euro, jen i franak
- vrijednost tih valuta zavisi od općeg stanja svjetske ekonomije i odnosa izmeĊu razliĉitih valuta
- svjetski novac - sluţi kao mjera vrijednosti, sredstvo prometa i blago, samo što to sada obavlja na svjetskoj razini, tj. u meĊunarodnim ekonomskim odnosima
1.2. POVIJESNI RAZVOJ NOVCA
PRVA FAZA poĉinje od trampe tj. razmjene robe za robu. Vezana je za fazu razvoja ljudske civilizacije u kojoj je ĉovjek poĉeo ostvarivati viškove u proizvodnji odreĊenih dobara, pa ih je kao takve bio spreman razmjenjivati za neke druge, njemu potrebne proizvode, uz odreĊeni odnos razmjene koji je poĉivao na koliĉini uloţenog rada za takvu razmjenu bila je potrebna „dvostrana koincidencija ţelja“.
NATURALNI NOVAC – kao novac sluţe npr. stoka, ţito i sl. Taj novac ima samo mjesni znaĉaj.
ROBNI NOVAC – razmjena dobara putem trampe, tj. razmjenom robe za robu – stoka, ţito, krzno... imaju funkciju novca novac se nazivao pecunia (lat. pecus – govedo).
SIMBOLIĈKI NOVAC
- novac bez vlastite unutarnje vrijednosti, ali koji svoju vrijednost crpi iz odnosa reprezentacije prema pravom novcu
- kao novac se poĉinju koristiti razliĉiti predmeti (npr. školjke, zubi ţivotinja i sl.) koji su izgubili svoju uporabnu vrijednost i postali simbol vrijednosti i sredstva koja sluţe za nabavu druge robe
PENZATORIJSKI SUSTAV
- svaki komad metala se vaţe i na temelju toga se odreĊuje njegova vrijednost
- s razvojem kovanja novca, odvaja se realna od nominalne vrijednosti te se javlja prvo simboliĉki metalni novac, a zatim i drugi oblici simboliĉkog novca
1.3. NOVĈANI SUROGATI
- pojavljuju se u obliku razliĉitih cirkulacijskih papira, zamjenjuju novac i daju imatelju pravo na odreĊenu koliĉinu kurentnog novca ili zlata
- pojava novĉanih surogata posljedica je razvoja i stanja novĉanog prometa
- predstavljaju zakonsko, ali ne i definitivno sredstvo plaćanja
- vrijednosni papiri koji cirkuliraju u odreĊenoj sferi robnog prometa i time zamjenjuju novac
- pojavljuju se u obliku doznaka i obveznica (mjenica, ĉekova i dr.)
Pojavljuju se zbog...
- NEELASTIĈNOSTI NOVĈANOG SUSTAVA – ograniĉene, odnosno nedovoljne koliĉine zlata ili drugog valutnog materijala u odnosu prema potrebama sve većeg gospodarskog prometa
- NESREĐENOSTI VALUTNIH SUSTAVA I NESIGURNOSTI PRENOŠENJA koje je odraz obezvrjeĊenja moneta koje provode vladari te se nominalna i realna vrijednost monete mogu bitno razlikovati
BANKNOTA
- predstavlja jedan od najranijih novĉanih supstituta u metalistiĉkom valutnom sustavu, posebice u zlatnom standardu
- oblik novĉanih surogata kao uputnice banke na samu sebe koje daju pravo potraţivanja od banke odgovarajuće koliĉine zlata
- je u metalistiĉkom sustavu bila novĉani surogat, a u sustavu papirnate valute, ona je novac, tj. opće prihvaćeno sredstvo razmjene ili plaćanja roba i usluga
- naime, dok je valutnim sustavom na jednoj strani bio uspostavljen odreĊeni iznos izmeĊu zlata i srebra, s druge je strane dolazilo do mijenjanja tog odnosa vrijednosti na slobodnom trţištu izvan zemlje
- ako je zlato tim sluţbenim odnosom bilo podcijenjeno u odnosu na situaciju drugdje, dolazilo je do izvoza zlata radi kupovanja srebra u inozemstvu
- kupljeno se srebro uvozilo i davalo prekovati u novac
- na taj je naĉin bolji novac odlazio iz prometa, a ostajao lošiji, pa se zato taj sustav naziva alternativnim
- tamo gdje zakonski dvije robe imaju funkciju mjere vrijednosti, faktiĉki uvijek samo jedna ostaje kao takva na poprištu - navedena pojava obiljeţena je kao GRESHAMOV ZAKON
- prijelaz na monometalizam riješio je navedeni problem.
VALUTNI SUSTAVI MONOMETALIZMA – ZLATNI STANDARDI
MONOMETALIZAM se zasnivao na tzv. automatizmu zlata koji je dovodio do automatskog reguliranja novĉanog optjecaja u sljedećim uvjetima:
- slobodnog kovanja novca (zlata u novac, i obratno, za privatni raĉun), tj. slobodne monetizacije i demonetizacije zlata,
- slobode uvoza i izvoza zlata. te
- zamjenjivosti novĉanica kod emisijske banke
U monometalizam se ubrajaju: srebrna ili zlatna valuta, a u zlatni standard (zlatnu valutu) spadaju:
- zlatna valuta sa zlatom u optjecaju,
- valuta na bazi zlatnih poluga,
- te valuta na bazi zlatnih deviza.
a. Sustav zlatne valute sa zlatom u optjecaju
- sustav u kojemu se kao zakonsko i definitivno sredstvo plaćanja upotrebljavao zlatni novac
- nominala svakog komada zlatnog novca formalno je morala odgovarati njegovoj stvarnoj materijalnoj vrijednosti
- razilaţenje nominalne i stvarne vrijednosti do kojega je dolazilo zbog trošenja zlatne monete nije bilo bitno, jer svatko ima pravo donijeti zlato i traţiti od emisijske ustanove da mu ga iskuje u novac
Osnovne karakteristike toga sustava:
- samo zlatni novac smatra se pravim valutnim novcem i definitivnim sredstvom plaćanja
- drţavne novĉanice su novĉani surogat – fakultativni novac i razmjenjive su za zlato
- postoji apsolutna sloboda kovanja zlatnog novca za privatni raĉun
- apsolutna sloboda uvoza i izvoza zlata
- imao je karakteristike jedinstvenog svjetskog monetarnog sustava
- ĉesto se idealizira zbog tzv. automatizma koji koliĉinu novca usklaĊuje s potrebama
Problemi koji se javljaju :
- ograniĉena koliĉina zlata u uvjetima rastućih potreba gospodarstva razvoj novĉanih surogata koji popunjavaju kanale novĉanog optjecaja i omogućuju promet i razvoj gospodarstva
- nije omogućavao ravnomjeran razvoj gospodarstava razliĉitih zemalja
b. Sustav zlatne valute na bazi zlatnih poluga
- karakteristiĉan za razdoblje izmeĊu dva rata
- novac se ne kuje iz zlata, ali je vezan za zlato
- u prometu ne cirkulira zlato, već novĉanice izdane na osnovi zlata, koje sluţe kao zakonsko i definitivno sredstvo plaćanja
- zlato je koncentrirano kod središnje banke kao emisijske ustanove
- naĉin pokrića novĉanica isti je kao i kod zlatnog standarda
- ukida se apsolutna razmjenjivost za zlato, a novĉanice su razmjenjive za zlato samo u odreĊenim iznosima npr. u visini vrijednosti zlatne poluge) ili pod odreĊenim uvjetima
c. Sustav na bazi zlatnih deviza
- optjecaj novĉanica zasniva se na devizama koje glase na neku zlatnu valutu ili na neku znaĉajnu svjetsku valutu, iako same formalno nisu zasnovane na zlatu
- uvode ga uglavnom zavisne zemlje koje nisu mogle organizirati svoj novĉani sustav ni kao sustav sa zlatom u optjecaju ni kao sustav na bazi zlatnih poluga, jer nisu imale dovoljno zlata
- valutnim novcem smatra se novĉanica emisijske banke koja je i zakonsko i definitivno sredstvo plaćanja
NAĈELA EMISIJE I POKRIĆA NOVĈANICA
Oko pitanja emisije novĉanica tj. sustava njihova pokrića vodile su se u prošlom stoljeću velike diskusije, u vezi kojih je potrebno spomenuti dvije teorije, odnosno naĉela što je imalo veliki utjecaj na praksu, a to su Currency Principle i Banking Principle.
a. Naĉelo optjecaja ( Currency principle/theory/school )
- monetarno-teorijski pravac po kojemu se u prvoj polovici 19. st. u Engleskoj zastupalo mišljenje da sve novĉanice (banknote) u optjecaju MORAJU imati potpuno pokriće u zlatu, osim odreĊenog kontingenta koji se unaprijed odreĊuje zakonom
- ako je u optjecaju previše novca tj. zlatnika ili novĉanice koje ga predstavljaju, dolazi do rasta cijena, porasta uvoza robe i odljeva zlata iz zemlje, ĉime se po logici zlatnog standarda automatski regulira visina cijena i potrebna koliĉina novca u optjecaju
- prema toj teoriji u Engleskoj je ureĊeno izdavanje novĉanica i organizirana Bank of England
b. Bankarsko naĉelo ( Banking principle/theory/school )
- je monetarno-teorijski pravac po kojemu se u prvoj polovici 19. st. u Engleskoj zastupalo mišljenje da sve novĉanice u optjecaju NE MORAJU imati potpuno pokriće u zlatu već mogu i u dobrim kratkoroĉnim mjenicama
- izdavanje novĉanica bankarski je posao kao i svaki drugi i njihov obujam odreĊuje cijene, a ne obratno
- nakon obavljenog zdravog kreditnog posla mjenice se iskupljuju novcem koji se vraća u banku, a smanjuje se u optjecaju, pa njihovo izdavanje ne treba ograniĉavati na štetu proizvodnje, prodaje itd.
Temeljem spomenutih teorijskih naĉela emisije i pokrića razvili su se razliĉiti sustavi.
2. poglavlje: Monetarne institucije u financijskom sustavu
Financijski sustav zemlje ĉine: valuta, platni sustav, financijska trţišta, financijski posrednici te institucije regulacije i nadzora
MONETARNE INSTITUCIJE
- sve one institucije koje u svojoj pasivi imaju obveze koje se mogu smatrati novcem
- sve one financijske institucije koje u transakcijama s nebankarskim subjektima (poduzeća, stanovništvo, drţava) prenose, kreiraju i poništavaju novac,
- odnosno to su sve one financijske institucije koje u pasivi svoje bilance imaju gotov novac ili depozite koji ulaze u novĉanu masu
- tipiĉne takve institucije su središnja banka i poslovne banke
- glavna monetarna institucija jedne drţave je središnja banka te ona ima monopol nad kreiranjem novĉanica
- u Republici Hrvatskoj monetarne institucije su HNB, banke i štedne banke
NEMONETARNE INSTITUCIJE
- poduzeća, stanovništvo, drţavni organi i ostale nemonetarne financijske institucije (npr. specijalizirane investicijske banke, razvojne banke, osiguravajuća društva, mirovinski fondovi ili dioniĉki i investicijski fondovi koje ne kreiraju novac, već samo posreduju u njegovom „premještanju“)
Za razliku do monetarnih institucija kod kojih se novac javlja u pasivi bilance (kao obveza), nemonetarne financijske institucije i drugi nemonetarni subjekti imaju bilanĉnu poziciju novca u aktivi (u formi imovine – potraţivanja).
Depozitni novac javlja se u obliku obveze banaka po tekućim i ţiroraĉunima njihovih klijenata.
KREDITNI NOVAC
- banke koriste „stare“ depozite kao temelj za odobravanje kredita, a odobravanjem novih kredita ujedno kreiraju nove depozite u obliku depozitnog novca na tekućim i ţiroraĉunima
- kredit koji banka isplaćuje ima za posljedicu porast koliĉine novca takav novac naziva se kreditnim novcem
Povećavanje/smanjivanje koliĉine novca u optjecaju izazvano je odlukama i aktivnostima monetarnih i nemonetarnih institucija:
- središnja banka i emisija primarnog novca ĉine prvu (primarnu) razinu – definiraju maksimalni iznos novĉane mase kroz odreĊivanje razine primarnog novca
- poslovne banke su druga razina
- monetarne institucije koje kreiraju sekundarnu emisiju novca kroz kreditnu aktivnost;
- iznos novĉane mase koji oni mogu kreirati ograniĉen je mjerama i aktivnostima središnje banke
- nemonetarne institucije/subjekti svojim aktivnostima prema monetarnim subjektima takoĊer utjeĉu na kretanja novĉane mase
SREDIŠNJA (EMISIJSKA) BANKA
- aktivnosti SB primarno su orijentirane na regulaciju monetarnih kretanja, kontrolu novĉanog optjecaja te implementaciju instrumenata monetarne politike u svrhu odrţavanja stabilnosti cijena i niske inflacije
- odgovorne su za meĊunarodnu likvidnost zemlje, devizne rezerve, kontrolu priljeva i odljeva deviza te politiku deviznog teĉaja nacionalne valute
- bez obzira na stupanj neovisnosti, središnja banka je okosnica monetarnog sustava i monetarne politike, time i gospodarstva, pojedine zemlje
- prva SB bila je švedska Riksbank, osnovana 1668. godine
EMISIJSKA FUNKCIJA
- SB emitira primarni novac (monetarna baza, novac visoke snage) administrativnim mjerama i ne mora (osim u ekstremnim sluĉajevima) imati pokriće za emitirani novac – stoga se emisija primarnog novca objašnjava i terminom ex nihilo (lat. iz niĉega)
- SB kontrolira sekundarnu emisiju novca koja se odvija kroz sustav poslovnih banaka
KREDITNI POTENCIJAL SB je beskonaĉan (neograniĉen) zato ona ne moţe biti nelikvidna (ima privilegiju emisije novca – ex nihilo ). nap. kreditni potencijal je maksimalni iznos kredita koji moţe odobriti banka a da pri tome ostane likvidna.
LENDER OF LAST RESORT (davatelj posljednjeg utoĉišta)
- SB moţe odobravati kredite bankama ili obavljati otkup vrijednosnica i deviza iz portfelja banaka, ĉime, kroz ekspanzivne mjere monetarne politike, djeluju u pravcu povećanja likvidnosti bankovnog i monetarnog sustava
EKONOMSKA NEOVISNOST SB ovisi o mogućnostima zaduţivanja drţave kod SB te o utjecaju Vlade na karakter i izbor instrumenata monetarne politike. Vlade nekih drţava donijele su odluke kojima se zabranjuje davanje kredita drţavi.
POLITIĈKA NEOVISNOST SB oĉituje se u slobodi konaĉnog izbora monetarne politike. Ona je veća ako u postupku izbora ĉlanova upravljaĉkih tijela SB ne odluĉuje Vlada te ako SB moţe samostalno donositi odluke i poduzimati mjere za oĉuvanje monetarne stabilnosti bez prethodnog pribavljanja odluka Vlade.
Devizne operacije SB-e su:
- kupoprodaja deviza od PB
- devizne transakcije s inozemstvom
Ukoliko SB ţeli povećati likvidnost ona kupuje vrijednosne papire, a ako ţeli smanjiti likvidnost ona prodaje vrijednosne papire
Ako SB prodaje vrijednosne papire (vrijednosnice) onda ona vrši sterilizaciju novca
SB moţe utjecati na nominalnu i realnu ponudu novca.
3. poglavlje: Kreditni novac
Suvremeni novac egzistira u 2 pojavna oblika, a to su: gotov novac i depozitni novac.
DEPOZITNI NOVAC
- suvremeni oblik kreditnog novca
- predstavlja slobodna i stalno raspoloţiva sredstva nemonetarnih subjekata na transakcijskim raĉunima otvorenim banaka i drugih monetarnih institucija, a koje njihovi vlasnici mogu koristiti za potrebe bezgotovinskih plaćanja
- obiĉno ga kreiraju banke u procesu sekundarne emisije
- u RH su tipiĉni transakcijski raĉuni na kojima se nalazi depozitni novac: tekući i ţiro raĉuni
- drugi nazivi su: ţiralni, knjiţni i kreditni novac
Procesi kreiranja i poništavanja novca
Emisija novca ukljuĉuje 2 zasebna, ali meĊusobno povezana procesa kreiranja i poništavanja novca:
- primarna emisija novca koju provodi središnja banka i
- sekundarna emisija novca koju provode banke
Depozitni novac stvaraju PB u procesu sekundarne emisije novca.
- naĉini stvaranja vezani su uz razliĉite transakcije koje za raĉun svojih komitenata obavljaju PB
- isplatom gotovine s tekućeg raĉuna smanjuje se koliĉina depozitnog novca
- uplatom gotovine u korist tekućeg raĉuna graĊana ili ţiro raĉuna poduzeća povećava se koliĉina depozitnog novca
KREDITNI NOVAC
- banke koriste „stare“ depozite kao temelj za odobravanje kredita, a odobravanjem novih kredita ujedno kreiraju nove depozite u obliku depozitnog novca na tekućim i ţiroraĉunima
- kredit koji banka isplaćuje ima za posljedicu porast koliĉine novca takav novac naziva se kreditnim novcem
- emisija kreditnog (depozitnog) novca ne bi bila moguća bez sudjelovanja nemonetarnih subjekata koji svojim ponašanjem i financijskim odlukama diktiraju smjer ponuda promjene novca
- bitna pretpostavka za emisiju kreditnog novca je sustav bezgotovinskog plaćanja ▪ ukoliko subjekti preferiraju bezgotovinsko plaćanje i imaju manju potrebu drţanja gotovine, banke se mogu koristiti većim iznosom depozita i drugih izvora sredstava za odobravanje kredita ▪ stvarajući kreditni novac banke pretpostavljaju da će se glavnina plaćanja novoostvarenim novcem odvijati bezgotovinski, što znaĉi da one trebaju raspolagati gotovinom tek za manji postotak ukupnog iznosa odobrenih kredita
Razlike izmeĊu robnog i bankovnog kredita
KREDIT predstavlja posuĊenu kupovnu moć koju kreditor stavlja na raspolaganje pozajmljivaĉu na odreĊeni rok i pod ugovorenim uvjetima, uobiĉajeno ukljuĉujući vraćanje glavnice uvećane za kamatu. Klasiĉna podjela kredita razlikuje bankarski i robni kredit.
Tipiĉni oblik ROBNOG KREDITA je kredit dobavljaĉa.
BANKOVNIM KREDITIMA poduzeća, stanovništvo i drţava dolaze u posjed novca koji im omogućuje kupovinu roba i usluga u sadašnjem vremenu.
MEĐUBANKARSKI KREDITI utjeĉu na kreditni potencijal banaka na naĉin da se poslovnoj banci koja prima kredit od druge poslovne banke povećava iznos slobodnih sredstava koje moţe dalje plasirati odobravajući kredite komitentima, odnosno na taj naĉin se povećava kreditni potencijal te banke, a smanjuje one koja daje kredit.
Razlika izmeĊu bankovnog i robnog kredita
- dok odobravanje i isplata bankovnog kredita dovodi do kreacije nove koliĉine novca, robni kredit nema uĉinak na promjenu novĉane ponude
- uĉinak na promjenu novĉane ponude ne javlja se ni prilikom odobravanja robnog kredita, kao ni prilikom njegove otplate
Mjenica
- tipiĉni instrument osiguranja naplate potraţivanja na ime kratkoroĉnog robnog kredita koji dobavljaĉ odobrava kupcu
- to je pisana izjava kojom njezin izdavatelj – trasant preuzima obvezu da će po isteku odreĊenog vremena isplatiti naznaĉeni iznos novca ovlaštenom posjedniku mjenice
- osoba u ĉiju korist se mjenica treba isplatiti naziva se remitent
- treća osoba koja se moţe javiti u mjeniĉnom odnosu je trasat koji akceptirajući mjenicu jamĉi za njezinu isplatu, odnosno postaje glavni mjeniĉni duţnik
Razlika izmeĊu novca i mjenice
- mjenica je sredstvo prometa i instrument obećanja da će se u budućnosti plaćanje obaviti u novcu
- novac je općeprihvaćeno, zakonito i definitivno sredstvo plaćanja te najlikvidniji oblik imovine koji je trenutaĉno zamjenjiv drugom imovinom, robama i uslugama
VUĈENA MJENICA s monetarnog gledišta predstavlja pretvaranje robe u oblik kreditnog novca, a eskontiranje mjenice predstavlja pretvaranje tog oblika kreditnog novca u drugi oblik kreditnog novca
- a to je novĉanica ili kredit dobiven od banke.
Krediti na temelju mjenice su: eskontni, akceptni i rambursni.
ESKONTIRANJE MJENICE
- oznaĉava postupak otkupa mjenice, tj. mjeniĉnog potraţivanja prije roka dospijeća
- banka na temelju mjenice odobrava eskontni kredit u sklopu kojeg novac isplaćuje donositelju mjenice
- eskontiranjem mjenice kod banke robni kredit pretvara se u bankovni kredit
- za razliku od robnog kredita koji nema monetarne uĉinke, eskontni kredit banke dovodi do povećanja ponude novca u optjecaju – povećanja kreditnog (depozitnog) novca na ţiroraĉunu
AKCEPTNI KREDIT
- kredit koji banka daje akceptirajući mjenicu svog komitenta da bi se ona brţe realizirala
- ne dolazi do odobravanja kredita u knjigama, kao kod kontokorentnog kredita, niti do odobravanja kredita u gotovu novcu (kao kod eskonta)
- za akcept banka naplaćuje odreĊenu proviziju, a akceptiranjem mjenice banka postaje glavni mjeniĉni duţnik
Kreditni potencijal banke
- maksimalan iznos kredita koji banka moţe odobriti, nakon što je izdvojila i odrţala zadovoljavajuću razinu rezervi te zadovoljila sve propisane uvjete koje je odredila monetarna regulacija i supervizija
Formula kreditnog potencijala: LP = L + E LP – kreditni potencijal banke L – iznos ranije odobrenih kredita E – iznos viška likvidnosti (višak rezervi, slobodna novĉana sredstva).
Analiza STATIĈKOG KREDITNOG POTENCIJALA odnosi se na analizu stanja u odreĊenom trenutku (t=0), nakon ĉega se ne razmatra dinamika promjena u budućim razdobljima.
LPs = (1 - q - r)·DD + (1- q)·TD + B + K – S DD – depoziti po viĊenju (depozitni novac na tekućim i ţiro raĉunima te štedni depoziti); TD – oroĉeni depoziti; B – primljeni krediti; S – vrijednosnice u portfelju banke; K – kapital; q – obvezna rezerva; r – rezerva likvidnosti.
Pravila koja ćemo pretpostaviti:
- obvezna rezerva izdvaja se na poseban raĉun otvoren kod SB.
- rezerva likvidnosti odraţava se na raĉunu za namiru banke.
- Stopu obvezne rezerve propisuje SB, dok stopu rezerve likvidnosti samostalno odreĊuju banke.
- obvezna rezerva obraĉunava se i izdvaja na sve oblike depozita, dok se rezerva likvidnosti obraĉunava i odraţava samo na depozite po viĊenju.
- na primljene kredite i kapital ne izdvaja se ni jedan oblik rezerve.
- banka je profitno orijentirana institucija pa ne drţi nepotrebnu razinu rezervi.
DINAMIĈKI KREDITNI POTENCIJAL predstavlja maksimalan iznos kredita koji banka moţe odobriti kroz odreĊeno vremensko razdoblje u kojem se odvija emisija i multiplikacija kreditnog novca. On uzima u obzir sve relevantne ĉimbenike koji utjeĉu na promjene viškova likvidnosti banke.
LPt = L 0 +kt+1·E 0 LPt – dinamiĉki kreditni potencijal banke na kraju razdoblja t L 0 – odobreni krediti u poĉetnom razdoblju t= kt+1 – kreditni multiplikator u razdoblju (fazi) t+ E 0 – višak likvidnosti (višak rezervi) u poĉetnom razdoblju.
MIKROMULTIPLIKATOR KREDITA pokazuje za koliko će se jedinica povećati iznos novoodobrenih kredita banka ako se višak likvidnosti banke poveća za jednu jedinicu.
Likvidnost banke mijenja se zbog:
- promjena veliĉine izvora sredstava
- promjena stope obvezne rezerve
- promjena stope rezerve likvidnosti
Formula mikro-kreditnog multiplikatora:
kt - kreditni multiplikator u t-toj fazi multiplikacije q - stopa obvezne rezerve, koja se obraĉunava na sve vrste depozita r - stopa rezerve likvidnosti, koja se obraĉunava na depozite po viĊenju h - stopa zadrţavanja sredstava u banci t - broj vremenskih jedinica promatranja, pri ĉemu vrijedi da je t ≥ 0 i t→∞ v - brzina kreditne multiplikacije z - stopa obnavljanja sredstava u banci
Veliĉina kreditnog multiplikatora banke moţe se kretati u intervalu:
Vrijednost multiplikatora nakon ∞ mnogo faza:
Dakle, kreditni multiplikator moţe poprimiti vrijednost u intervalu
STOPA ZADRŢAVANJA SREDSTAVA U BANCI (h) pokazuje koliki postotak sredstava odobrenih kredita ostaje u banci koja je kredite odobrila, a koliki će postotak otići iz te banke u neke druge banke, u središnju banku, u ruke stanovništva kao gotov novac...
- kreće se u intervalu: 0 h 1
- visina stope zadrţavanja sredstava u banci odreĊena je:
- veliĉinom banke
- strukturi i meĊusobnoj povezanosti komitenata banke
- sezonskim ĉimbenicima koji u pojedinim razdobljima mogu izazvati poseban odljev ili priljev bankarskih sredstava
Mogućnosti multiplikacije depozita i kredita biti će razliĉite ovisno o visini stope zadrţavanja sredstava u banci. Što je postotak odobrenih kredita veći, banka će kreditnom multiplikacijom stvoriti više depozitnog novca.
STOPA OBNAVLJANJA SREDSTAVA (z) jednaka je umnošku stope zadrţavanja sredstava u banci (h) i postotnog udjela obnovljenih izvora sredstava koje banka moţe koristiti za odobravanje novih kredita nakon odbitka obvezne rezerve i rezerve likvidnosti.
z = (1 – q – r) · h
- moţe poprimiti vrijednosti u rasponu: 0 z (1 – q – r)
MAKROKREDITNI POTENCIJAL je maksimalan iznos kredita koji bankarski sustav moţe odobriti nakon što je zadrţao odgovarajuću razinu rezervi i udovoljio ostalim propisima supervizije banaka.
LPt = L 0 +kt+1·E 0
- pri ĉemu se iznos odobrenih kredita te iznos viška likvidnosti sada odnose na konsolidirane vrijednosti koje biljeţi bankovni sustav u cjelini, a ne svaka pojedinaĉna banka zasebno
Postoje odreĊene razlike u odnosu na miro-multiplikaciju:
- makro-multiplikacija se odvija na razini cijelog sustava poslovnih banaka
- stopa zadrţavanja sredstava (h) je veća na razini sustava nego na razini pojedinaĉne banke jer je manji odljev sredstava (samo ako je rijeĉ o isplatama u gotovini i u transakcijama sa SB)
- brzina multiplikacije (v) je manja na razini sustava nego na razini pojedinaĉne banke jer se odreĊeno vrijeme gubi na prebacivanje sredstava iz jedne banke u drugu
4. poglavlje: Ponuda novca
Što se sve smatra novcem i što odreĊuje koliĉinu novca u optjecaju?
Funkciju novca mogu obavljati:
- novĉanice i kovanice
- mjenice
- ĉekovi
- obveznice
- ţiralni novac
- kreditne kartice
- meĊusobno se razlikuju po svojoj likvidnosti i nije svejedno kojeg će oblika biti više u novĉanom optjecaju!
- koliko će u novĉanom optjecaju biti pojedinog oblika ovisi o tradiciji, navikama, poslovnim ciklusima, udjelu sive ekonomije itd…
Na ponudu novca utjeĉe ponašanje:
- središnje banke – odreĊuje monetarnu bazu, odnosno koliĉinu primarnog novca
- banaka – koje odobravajući kredite utjeĉu na ponudu novca s time da SB stopom obvezne rezerve likvidnosti regulira taj proces
- nebankarski sektor – stanovništvo i poduzeća na ponudu novca utjeĉu odukama o koliĉinama novca koje drţe u obliku gotovine ili depozita po viĊenju
Ponuda novca ne ovisi samo o ekonomskim varijablama koje se mogu mjeriti (kamatnjak, veliĉina dohotka ...) nego i o ponašanju gospodarskih subjekata koji imaju razliĉite preferencije i razliĉito reagiraju, pri ĉemu restrukturiraju svoje imovinske portfelje.
Promjene u ponudi novca neposredno se odraţavaju na vaţne ekonomske veliĉine kao što su: zaposlenost, razina cijena, stope rasta BDP-a, devini teĉaj, trgovaĉki odnosi sa inozemstvom itd.
Kako bi mogli uĉinkovito upravljati ponudom novca potrebno je razliĉite oblike novca razvrstati u odreĊene skupine novĉanih sredstava monetarni agregati
MONETARNI AGREGATI
- skup financijskih instrumenata (oblika) istog stupnja likvidnosti
- širina skale od najvišeg do najniţeg stupnja likvidnosti ovisi o konkretnim institucionalnim prilikama, razvijenosti financijskog trţišta, stupnju razvijenosti gospodarstva i dr.
- monetarne agregate definiramo prema stupnju likvidnosti od najvišeg do najniţeg
- s obzirom na mogućnost konverzije jednog oblika novca u drugi ili pretvaranja iz jedne funkcije u drugu, moguće je monetarne agregate klasificirati u više grupa
Središnja banka moţe djelovati na nominalnu koliĉinu novĉanih sredstava, dok na realnu koliĉinu novca ne moţe djelovati.
Ukupna novĉana sredstva obuhvaćaju:
- NOVĈANA SREDSTVA IZVAN OPTJECAJA – sredstva koja se nalaze na razliĉitim raĉunima kod banaka, a vode se kao quasi novac, ostala likvidna sredstva i nelikvidna sredstva
- NOVAC U OPTJECAJU – novac u funkciji prometnog i plateţnog sredstva, nazivaju se novĉana masa
Dva su osnovna pristupa definiciji novca:
- TRANSAKCIJSKI PRISTUP mjerenju novca
- naglašava funkciju novca kao sredstva prometa (razmjene) i plaćanja
- samo bi takva novĉana sredstva koja obavljaju funkciju prometa i plaćanja trebala biti ukljuĉena u empirijsku mjeru novca
- ta novĉana sredstva bile bi: novĉanice, kovanice, tekući i ţiro raĉuni jer su ti novĉani oblici najlikvidniji
- PRISTUP LIKVIDNOSTI
- razmatra lakoću kojom pojedinac moţe prodati (ili unovĉiti) odreĊenu imovinu na neki dan u budućnosti po poznatoj nominalnoj cijeni u kratkom roku i uz minimalne troškove
- naglašava ulogu novca kao sredstva oĉuvanja vrijednosti
Koncept ''PONDERIRANIH AGREGATA''
- odvajaju se pojedine komponente monetarnog agregata i ponderiraju se s njihovim transakcijskim komponentama (likvidnost! najveći ponder ima gotovina)
4.3. GRUPE MONETARNIH AGREGATA
Monetarne agregate koji se danas pojavljuju moţemo podijeliti u 3 grupe:
- primarni novac – M 0
- novĉana masa u uţem smislu – M 1
- novac kao dio imovine – M 3 , M 4 , ...
Primarni novac – M 0
PRIMARNI NOVAC (M 0 ) predstavlja sumu gotovog novca u optjecaju (G) i ukupnih rezervi kod SB (R) M 0 = G + R Primarni novac predstavlja knjigovodstvene obveze središnje banke.
MONETARNI MULTIPLIKATOR (m) pokazuje odnos primarnog novca i novĉane mase tj. pokazuje koliko se jedinica novĉane mase dobije na 1 jedinicu primarnog novca
Iz navedenog slijedi da je primarni novac temelj sekundarne emisije novca. (pogledaj str. 191)
Veza izmeĊu primarnog novca koji proizvodi SB i depozitnog novca kojeg proizvode PB (sekundarni novac) uspostavlja se putem monetarnog multiplikatora.
BILANCA SREDIŠNJE BANKE PASIVA AKTIVA
- Potraţivanja od banaka 1. Primarni novac
- Potraţivanja od drţave 1.1. Gotovina
- Inozemna aktiva 1.2. Depoziti PB kod SB a. Raĉun za namiru SB kod PB b. Obvezna rezerva
- Inozemna pasiva
- Blagajniĉki/trezorski zapisi
NOVĈANA MASA U UŢEM SMISLU (M 1 ) predstavlja sve one instrumente plaćanja koji sluţe kao zakonsko i definitivno sredstvo plaćanja u zemlji, a kreirale su ih ili SB ili druge monetarne institucije. M 1 = G + D G – gotov novac u optjecaju D – depoziti po viĊenju na transakcijskim raĉunima
Monetarni agregat M 1 oznaĉava se još i kao iznos ponude novca ( money supply ), gdje se u teorijskim modelima pretpostavlja da ponudu novca u cijelosti regulira SB.
Novac kao dio imovine – M 3 i M 4
Obuhvaćaju:
- instrumente agregata M 0 i M 1 ,
- financijske instrumente niţeg stupnja likvidnosti koje nemonetarni subjekti drţe kod razliĉitih financijskih institucija
Njihova širina obuhvata razlikuje se meĊu razliĉitim zemljama, a razlikuju se i nazivi : potencijalna likvidnost, eksterna likvidnost, monetarni volumen …
Novac kao dio imovine je manje likvidan u odnosu na sredstva koja ĉine novĉanu masu koja sluţi za obavljanje transakcija. Zato se M1 ĉesto naziva transakcijskim novcem, a širi monetarni agregati novcem kao dijelom imovine.
4.4. MONETARNI AGREGATI U PRAKSI NEKIH ZEMALJA
QUASI NOVAC je monetarni termin koji oznaĉuje novĉana sredstva što ne obavljaju funkciju prometnog sredstva, ali se svakog trena mogu pretvoriti u prometno sredstvo. To je onaj dio novĉanih sredstava koji je po svojim karakteristikama takav da je sporno treba li ga ili ne ukljuĉivati u novĉanu masu.
Monetarni agregati u praksi ECB-a
M 1 - gotov novac i sredstva koja se mogu odmah pretvoriti u gotov novac ili iskoristiti za bezgotovinsko plaćanje, kao npr. prekonoćni depozitu
- novĉanice i kovani novac te prekonoćni depoziti monetarnih financijskih institucija i središnje vlade
M 2 - prijelazni novac ( intermediate money )
- M 1 + depoziti s dospijećem do 2 godine i depozite koji se mogu podignuti u roku 3 mjeseca od najave
M 3 - ( broad money ) predstavlja najširi monetarni agregat u Europi
- M 2 + utrţivi financijski instrumenti koje emitiraju monetarne institucije (odreĊeni instrumenti novĉanog trţišta s rokom dospijeća do 1 godine)
- manje je podloţan zamjenama izmeĊu razliĉitih oblika likvidnih sredstava, pa je mnogo stabilniji
!!!pogledaj tablicu u predavanjima!!!
Monetarni agregati u Republici Hrvatskoj
- PRIMARNI NOVAC – M 0
- kreira iskljuĉivo SB, pa je stoga njegov iznos i struktura vidljiv samo u bilanci SB – u pasivi, a tokovi njegova kreiranja vidljivi su u aktivi iste bilance M 0 = G + R G – gotov novac izvan banaka (tj. u optjecaju) R – rezerve i drugi depoziti banaka, ostalih bankarskih institucija i dr. u što pripadaju: 1. novĉana sredstva u blagajni banaka 2. depoziti banaka kod HNB (ţiroraĉun i raĉun obvezne rezerve) 3. depoziti ostalih bankarskih institucija kod HNB(stambene štedionice, štedno-kreditne zadruge i investicijski fondovi) 4. depoziti ostalih domaćih sektora kod HNB (drţava, poduzeća i stanovništvo)
- Monetarni agregat koji obuhvaća instrumente plaćanja iskazuje se sa 2 agregata: M 1 i M1a
- NOVĈANA MASA U UŢEM SMISLU – M 1 M 1 = G + D G – gotov novac izvan banaka D – depozitni novac, u koji ubrajamo: 1. novĉana sredstva na ţiro i tekućim raĉunima 2. obveze banaka po izdanim kunskim instrumentima plaćanja, umanjeno za ĉekove u blagajni banaka i ĉekove poslane na naplatu (tj. sredstva u platnom prometu)
- NOVĈANA MASA U ŠIREM SMISLU – M1a obuhvaća: ▪ gotov novac izvan banaka, i ▪ depozitni novac kod poslovnih banaka, ▪ uvećan za depozitni novac središnje drţave kod poslovnih banaka
Kretanje i strukturu M 1 (istodobno i M1a) moţe se dobiti iz bilance monetarnih institucija koja prikazuje konsolidirane podatke.
- UKUPNA LIKVIDNA SREDSTVA – M 4
- najširi monetarni agregat koju obuhvaća:
- instrumente plaćanja – tj. novĉanu masu M 1
- štedne i oroĉene kunske depozite
- devizne depozite
- ograniĉene i blokirane depozite te obveznice i
- instrumente trţišta novca M 4 = NDA + NIA NDA – neto domaća aktiva NIA – neto inozemna kativa
- NETO DOMAĆA AKTIVA (NDA) – još jedan agregat koji koristi HNB
- proizlazi iz prakse MMFa koji ga utvrĊuje i kontrolira u svakoj njegovoj ĉlanici koja koristi sredstva kredita
- definirana jao razlika ukupnih likvidnih sredstava (M 4 ) i neti inozemne aktive (NIA) iskazane u domaćoj valuti, a utvrĊuje se iz Bilance monetranih institucija NDA = M 4 - NIA
