Preuzmite Skripta Opšta pedagogija i više Skripte u PDF od Opšta pedagogija samo na Docsity!
Faktori uspješnosti meduljudskog odnosa
1. Socijalna percepcija Termin socijalna percepcija se upotrebljava da bi se oznacilo da se radi o percepciji u kontekstu meduljudskog odnosa. Percepcija je cjelovit i jedinstven dogadaj, aktivan psihicki proces. Kako cemo nešto percipirati zavisi od fizioloških podražaja, našeg prethodnog iskustva, naših stavova, trenutacnog raspoloženju kao i našem stavu pri pomatranju. Socijalna percepcija je meduzavisno percipiranje u socijalnoj situaciji. Dva gledišta u percipiranju : Prvo je da drugi promatraju i doživljavaju svijet kao ja. Pritom stojimo na vlastitom stajalištu i tražimo od drugih da na isti nacin imaju sliku svijeta ili ljudi oko nas. To je dosta egoisticno gledište i normalno se javlja u razvoju covjeka u najranijim danima života. Proces socijalizacije ima zadacu da dovede covjeka do toga da posmatra druge ne samo sa svoje tacke gledišta nego da nastoji sagledati i gledišta drugih. Zakonitosti socijalne percepcije Najbolje znamo ono što se odvija u nama, i to više ono što se odvija na svjesnoj nego na nesvjesnoj razini. Na osnovi poznavanja sebe prosudujemo druge. Što smo objektivniji prema sebi, bit cemo sposobniji da objektivnije prosudujemo druge. Ako nastavnik nije objektivan prema sebi nece moci biti objektivan ni prema uceniku. Projekcijska introspekcija Nesvjesna funkcija psihe. U meduljudskom odnosu tude ponašanje objašnjava na osnovi nesvjesne funkcije psihe pa drugoj osobi pripisujemo neke osobine, stavove, motive ponašanja koji su u nama samima, a kojih nismo svjesni i ne želimo ih priznati, pa ih se rješavamo tako što ih pripisujemo drugima. Meduljudski i društveni odnosi temelje se na objašnjenju tudih reakcija pomocu motivacije u samom sebi koja skoro uvijek ostaje nesvjesna. Pristupi povjerenju : optimisticki (povjerenje u svakoga), pesimistick (bez povjerenja), realan-human (povjerenje u onoga ko to zaslužuje). Prvi dojam Prvi kontakt na kojem se gradi prvi dojam važan je za uspostavljanje meduljudskog odnosa. Znamo da prvi dojam koji steknemo o nekoj osobi, i koji utjece na stvaranje našeg stava onjoj, oboji naše ponašanje prema toj osobi. O prvom dojmu zavisi stav koji utjece na interakciju i komunikaciju, pa o njemu cesto ovisi i kvaliteta meduljudskog odnosa. Prvo medusobno percipiranje uvjetuje i prve procjene licnosti drugog i prosudivanje njegovih osobina i kvaliteta. U prvom susretu, kontaktu i stvaranju prvog dojma može doci do djelovanja podsvjesnih procesa, koji ce nam zamagliti pravu sliku drugog. Halo-efekat Halo-efekat koji može djelovati na nesvjesnoj osnovi. Radi se o tome da mi u prvom susretu s drugom osobom uocimo i procjenimo neku njezinu pozitivnu osobinu na osnovi koje prosudujemo cjelokupnu licnost i tu se radi o transferu pojedine osobine na mišljenje o cjelokupnoj licnosti. Halo efekat – tansfer pojedine osobine, transfer cjelovitog dojma Prosudivanje i procjenjivanje percipiranog Prosudivanje percepiranog ovisi o spososobnosti ljudi, kvaliteta osobina i slicnosti osoba. Sposobnost prosudivanja razvija se u funkciji i te su sposobnosti važne za svakodnevni život ako želimo imati uspješne meduljudske odnose. Na ovom nivou meduljudskog odnosa djeluje nesvjesni mehanizam
nazvan projekcijska introspekcija. Sposobnost prosudivanja na osnovi percipiranog ovisi i o kvaliteti osobine koja se procjenjuje. Sposobnost percipiranja, prosudivanja i procjenjivanja splet je zapravo mentalnih sposobnosti, od kojih inteligencija ima znacajnu ulogu. Pored inteligencije, znacajnu ulogu ima i stupanj objektivnostikoji ima osoba prema samoj sebi te autoritativnost kao jedna osobina licnosti koja je izražena u težnji za dominacijom nad drugima. Tacnost socijalne percepcije Istraživanje koje je pokazalo da postoje dvije vrste tacnosti u odnosu na socijalnu percepciju. Prva vrsta tacnosti odnosi se na ono što nama znaci to što percipiramo. Druga vrsta tacnosti je povezana sa stupnjem koliko smo se uživjeli u položaj drugoga. Na osnovu rezultata došao je do spoznaje da je uspješnost meduljudskog odnosa u pozitivnoj koleraciji s drugom vrstom tacnosti soc.percepcije. Može ali ne mora biti u pozitivnoj koleraciji.
2. Emocionalni stavovi Zauzimanje medusobnih stavova u odnosu znacajna je odrednica uspostavljanja interakcije. Nema odnosa bez interakcije, a ona se ocituje u medusobnom djelovanju osobe koje zauzimaju stavove i time odreduju svoje ponašanje u odnosu. Pojam i komponente stava Stav je tendencija koja usmjeruje naše ponašanje. Stavovi su pokretaci našeg ponašanja i djelovanja. Povezan je sa spoznajnom (znanje o nekom), emocionalnom (ono što osjecamo prema nekom) i motivacijskom (poticaj za ponašanje prema nekom) sferom licnosti. Svi su važni ali za konstitutivnu odrednicu stava smatra se emocionalna komponenta. Ona odreduje vrijednost, jacinu i kvalitetu stava, te utjece na motivacijsku komponentu. Predrasude kao vrste stvavova su karaktisticne jer kod njih dominira iskljucivo emocionalna komponenta. Polariziranje i graduiranje emocija u stavu Emocija se u stavu polarizira na dva osnovna pola: pozitivni i negativni. Kada se radi o stavu prema drugim ljudima, graduiranje stavova, bilo na pozitivnom ili negativnom polu, ovisit ce o tome da li se stav prema drugome javlja u ravnopravnom, podredenom ili nadredenom položaju. Ako su osobe u ravnopravnom odnosu, a medu njima se javi pozitivan emocionalni stav, to ce rezultirati dopadanjem, naklonošcu i simpatijom. U slucaju da se radi o negativnom, suprotno. Simpatija i antipatija Simpatija olakšava uspostavljanje odnosa, omogucava spontanu i prirodnu interakciju i komunikaciju. Antipatija, predstavlja kocnicu u uspostavljanju odnosa, te otežava interakciju i komunikaciju medu ljudima. One nisu samo trenutacni osjecaji nego se na njima grade stavovi prema drugim ljudima i njihovi uzroci su u nama samima. Osjecaji su konsitutivna komponenta stava. Negativni emocionalni stavovi nemagucavaju i blokiraju uspostavljanje meduljudskog odnosa. Ravnodušnost nije adekvatna osnova za meduljudski odnos jer ona uvjetuje jednu pasivno i nezainteresovanost što takoder otežava interakciju i komunikaciju. Stavovi nastavnika Kvaliteta odnosa nastavnika i ucenika ce uveliko ovisiti o kvaliteti opceg emocionalnog stava na kojem se taj odnos zasniva. Ne možemo zamisliti nastavnika koji u sebi gaji negativnu emociju prema ucenicima.
Važnost empatije u odgoju -otkrivanje osjecanja koja prate ponašanje, prihvacanje osobe onakve kakva jeste, otkrivanje emocionalno-motivacijskih faktora, shvacanje odgajanika u njegovom totalitetu, biranje adekvatnih odgojnih sredstava i postupaka, prilagodavanje komunikacije ucenicima te uspješnost odgojnog djelovanja. *Interakcija i komunikacija u odgoju Uspješnost odgojnog djelovanja u najvecoj mjeri ce ovisiti o kvaliteti interakciji i stupnju interakcijske povezanosti u komunikaciji. Uz verbalnu komunikaciju jako je bitna i neverbalna komunikacija. Pojam interakcije i komunikacije Razmatranje odgoja kao interakcijsko-komunikacijskog procesa locira odgoj u polje meduljudskog odnosa. Misao da je odgojna aktivnost komunikacijski proces u kojem subjekti medusobno djeluju, a osnovna im je svrha da time djeluju na razvoj odgajanikase provlaci kroz nekoliko varijanti:
- Odgoj se ostvaruje meduljudskom komunikacijom, a svrha mu je razvoj ljudske jedinke
- Odgoj je takva komunikacija u kojoj s ostvaruje uska interakcija
- Odgoj je oblik meduljudske komunikacije Interakcija i komunikacija su pojmovni konstrukti koji nam omogucavaju shvacanje odgojne stvarnosti. Interakciju je aktualan odnos izmedu dvije ili više jedinki pri kome jedna jedinka utjece na ponašanje drugih. Pod ovim pojmom razumijevamo medusobno djelovanje ljudi koji jedan prema drugome zauzimaju stavove i koji sebi obostrano odreduju ponašanje. Nema odgoja bez interakcije. Komunikaciju je odnos medu jedinkama pomocu znakova. Nju razumijevamo kao proces stvaranja znacenja izmedu dvije ili više osoba, ili pak kao proces uzajamne razmjene znacenja. Komunikacija je interakcije putem znakova. Bezkomucinranja nema pedagoškog procesa. U odgojnom procesu komunikacijski odnos proizlazi iz potrebe da se uopceno i generalizirano znanje, iskustvo i vrijednosti prethodnih generacija prenose na mladu generaciju te se na taj nacin osigura daljni kontinuitet i razvoj društva. Neki taj proces nazivaju obrazovanje. U komunikacijskom odnosu imamo osobu koja šalje poruku odnosno informaciju i osobu koja tu informaciju prima. Ako je prijenos poruke jednosmjeran, tada proces zovemo informiranjem. Ako poruka tece u oba smjera onda taj proces nazivamo komuniciranjem. Informacija se prenosi znakovima i da bi se ostvarilo komuniciranje ti znakovi moraju nešto znaciti. Svakom komuniciranju stoje na putu brojne smetnje: nastavnikovo nerazumljivo izlaganje, ucenikovo nedovoljno predznanje, mala zaliha znakova za razumijevanje nastavnikovog govora. U ljudskoj a i nastavnoj komunikaciji imamo dva aspekta: sadržajni i odnosni aspekt. Osim verbalnih imamo i neverbalne poput gesti, mimika, radnih zahvata, meduljudskih ponašanja. Znakovi su osnovni elementi i bitni sadržaji komuniciranja. Svaki znak ima svoje znacenje. Znacenje je fenomen verbalne misli i smislene rijeci. Dvije vrste znacenja:
- Obilježavajuce ili denotativno znacenje rijeci – definicija pojma
- Osobno, iskustveno ili konotativno znacenje rijeci – obuhvata emociju i osjecaj Shema komuniciranja: 3 razine Prva je intencionalna, a odnosi se na poruku (misao, osjecaj), koju pošiljalac želi uputiti primaocu. U nastavi je inace pošiljalac nastavnik a ucenik primaoc. Na ovoj razini postoji želja da se nešto nekom saopci.
Na drugoj razini ukoliko želimo saopciti nekom poruku, osjecaj, misao moramo prvo kodirati. Da bi nastavnik bio uspješan mora koristiti znakove koji ce ucenicima biti razumljivi. Pri koristenju novih termina prvo mora objasniti znacenja. Nastavnik mora paziti na umor ucenika. Na trecoj razini ukljucuju se razlictii objektivni i subjektivni šumovi koji mogu oslabiti ili cak onemoguciti uspješnu komunikaciju. Oblici komuniciranja
- Komunikacija izmedu dvije osobe – dijadicka komunikacija;
- Komunikacija u maloj grupi – poseban oblik komuniciranja koji se provodi izmedu tri ili više osoba;
- Organizirana komunikacija–bujica poruka unutar mreže medusobno ovisnih odnosa;
- Javna komunikacija – provodi se na javnim mjestima i ima izricito društveni karakter;
- Komunikacija masmedijem – provodi se sredstvima javnog informiranja. Strukura komuniciranja zavisi od : licnosti nastavnika, nastavnom sadržaju, strukturi nastavnog sata, licnostima ucenika, duhu grupe itd. Svi ovi oblici ukljucuju interpersonalnu komunikaciju, koja se u pojedinom slucaju razlikuje s obzirom na broj osoba koje su ukljucene, fizicku udaljenost jedne od druge, te na mogucnost povratne informacije. Karakteristike interpersonalne komunikacije: -ukljucuje verbalno i neverbalno ponašanje; -ukljucuje spontano, formalno ili kontruirano ponašanje; -nije staticna nego dinamicna; -ukljucuje personalnu povratnu informaciju, interakciju i uskladenost; -vodena je unutarnjim i vanjskim pravilima; -ona je aktivnost; -može ukljucivati uvjeravanje. Teorija komunikacije P. Watzlawicka
- Polazna tacka komunikacije je odnos. Karakteristike – teorije komunikacije
- Covjeka posmatrati u odnosu sa drugim
- Meduljudski odnos proucavati u komunikaciji
- Povratna informacija – bitna za ponašanje
- Medusobno utjecanje uvjetovano je situacijom i na nju djeluje
- Postoje razliciti stupnjevi svjesnosti o našem ponašanju
- Komunikacija je citavo ponašanje i utjece na ponašanje. Aksiomi – Teorija komunikacije
- Nije moguce ne komunicirati-Svako ponašanje ima karaktetner poruke.
- Komunikacija ima sadržajni aspekt i aspekt odnosa-kad se partneri slažu što se tice sadržaja komunikacije i definicije svog odnosa, ekstremni negativni – kad se partneri ne slažu ni u jednom pogledu sadržaja ni odnosa, slucaj kad partneri na razini sadržaja nisu jedinstveni.
- Odnos je uvjetovan interpretacijom ponašanja – cesto naše ponašanje prema drugom nije reakcija na njegovo ponašanje prema nama nego obratno.
- Komunikacija je verbalna i neverbalna – komunikacija se služi digitalnim i analognim modalitetima. Ona tece na dvije razine; verbalna – digitalna i neverbalna – analogna. Nemoguce ih je odvati i dijeliti, jer su paralelni. Verbalnim dijelom komunikacije prenosimo sadržajem i neverbalnim i izražavamo naš odnos prema drugima.
- Komunikacija može biti simetricna ili komplementarna– u simetricnim odnosima teži se za slicnošcu, izbjegava se razlicitost, dok se komplementarni odnosi dopunjavaju razlicitostima.
- biti osjetljiv na ljudsko ponašanje
- Imati razvijenu empatiju 5.Biti motiviran za uzajamnu povezanost Uspješna odgojna komunikacija Za uspješnost komuniciranja potrebno je ostvariti uvjete za sadržaj i za odnos onih koji uzajamno komuniciraju. Dobar meduljudski odnos je onaj koji konfliktne situacije rješava na adekvatan nacin i zapravo osposobljava ucenika za rješavanje konfliktnih situacija u životu. Empaticnost je jedan od uvjeta za ostvarivanje uspješnog i dobrog meduljudskog odnosa a empaticnost je istinsko razumijevanje i prihvatanje licnosti takve kakva ona jeste. Veoma je važno da medu osobama bude uspostavljena klima povjerenja. Karakteristike uspješne komunikacije
- Razumijevanje, zadovoljstvo, utjecaj za stavove, oplemenjivanje odnosa te izazivanje akcije. Razumijevanje, kao prva posljedica uspješne komunikacije odnosi se ponajprije na tocnost primanja sadržaja, poruke, informacije. Komunikacija je uspješna što se sadržaja tice ako su poruku odnosno informaciju na isti nacin protumacili oba sudionika u komunikaciji. Izazivanje aktivnosti u ljudskoj komunikaciji najteži je zadatak , a u nastavi najvažniji. Ucenja nema bez vlastite aktivnosti ucenika i zato je motivacija ucenika važan djelokrug rada nastavnika. Igranje uloga Igranje uloga je interakcija u kojoj najmanje dva partnera komunikativno djeluju. Osnovni cilj igranja uloga jest savladavanje odredenih realnih situacija, osvještavanje razlicitih uloga i ponašanja u njima, posebno osposobljavanje za savladavanje konflikata u meduljudskom odnosu. Možemo razlikovati dvije vrste uloga:
- Preuzimanje uloge iz stvarnog života
- Stvaranje uloge Možemo razlikovati tri etape:
- Etapa motivacije
- Etapa akcije, odnosno igranja uloga
- Etapa analize, razmišljanja i zakljucaka. U etapi motivacije najcešce nastavnik odabere situaciju koju obrazloži ucenicima ili studentima. U ovoj se fazi stvaraju velike poteškoce. Ako nastavnik ne uspije potaknuti studente i stvoriti kod njih potrebu da se time bave, sljedece faze ne mogu ni uslijedit. U fazi akcije prvo nastavnik podijeli uloge, pri cemu inicijativu studenata takoder treba respektirati. U toj fazi se podijele zadaci za promatranje koji mogu biti zadani usmeno ili pismeno. U fazi razmišljanja odnosno refleksije diskutira se o odigranoj situaciji. Svaka osoba koja je igrala ulogu pokuša najprije rijecima iskazati svoj doživljaj, posebno kako se u toj ulozi osjecala, koje je poteškoce imala, kako ih je razriješila. Igranje uloga nam pomaže: a) da teoretsko znanje pretvorimo u prakticno ponašanje b) da povecamo vještinu zapažanja i razumijevanja tudih reakcija c) da uvidimo da kritiziranje, prepiranje i forsiranje ne dovodi do pozitivnih rezultata d) da uvježbamo tehniku pristupanja ljudima koji imaju negativisticke ili pak neprijateljske stavove, e) da uvježbavamo sposobnosti jasnog formuliranja problema f) da zapažamo i ono što bi nštoinace izbjeglo, posebno otkrivanje stavova kod sebe i drugih g) da ucimo kako treba razgovarati
h) da ilustriramo principe meduljudskih odnosa INTERAKCIJA I KOMUNIKACIJA U RAZREDU Socioemocionalna klima u razredu Pod emocionalnom klimom razumijevamo afektivan ton u odnosima izmedu nastavnika i ucenika, kao i u odnosima medu samim ucenicima i medu samim nastavnicima, a koji je posljedica uspostavljanja interakcija. Centralni pojam u njegovom proucavanju jest „psihološka klima". Uz raj pojma on razumijeva opci emocionalni ton u interakcijama medu osobama u grupi koje komuniciraju licem u lice. Dva oblika nastavnikovog ponašanja prema ucenicima: dominantno i integrativno. Karakteristike dominantnog ponašanja nastavnika : guši i frustrira individualne razlike i ne dopušta slobodan razvoj ucenikove licnosti. Integrativno ponašanje stvara povoljne mogucnosti za rast i razvoj svakog ucenika bez obzira na njegove individualne osobine. Dominantno odnosno integrativno ponašanje nastavnika zapravo odgovara autoritativnom odnosno demokratskom stilu vodenja grupe ucenika ili razreda. Demokratski stil vodenja ocituje se u spremnosti nastavnika da dovede ucenike do aktivnog rada i suradnje. Razliciti stilovi vodenja stvaraju razlicitu socio-emocionalnu klimu: -demokratski vodene grupe su produktivnije i preuzimaju inicijativu kada je to nužno, dozvoljavaju sebi vecu slobodu i pokazuju više smisla za snalaženje u situacijama kada je voda odsutan; -autoritativne grupe u svom su ponašanju ovisnije o vođi nego demokratske, a sloboda u djelovanju i samoinicijativi je ogranicena inicijativom vođe; -stav clanova grupe prema vođi ovisi od njegovog ponašanja prema njima Dva tipa ponašanja nastavnika:
1. nastavnik u centru nastavnog procesa i dogovara dominantnom/autoritativnom tipu ponašanja. 2.stavlja ucenika u centar nastavnog procesa, i odgovara integrativnom/demokratskom tipu ponašanja nastavnika. Flanders je nastavnike podijelio na indirektne i direktne: Direktan se utjecaj sastoji od nastavnikova objašnjavnja, iznošenja vlastitog mišljenja, upravljanja ucenikovom aktivnošcu, kritiziranja njegovog ponašanja ili opravdavanja vlastitog autoriteta, odnosno od upotrebe tog autoriteta. Indirektnim utjecajem nastavnik potice ucenike da daju svoje mišljenje, da iznose ideje, koristi njihove ideje i proširuje ih, hvali i ohrabruje ucenikovo sudjelovanje u radu, osvjetljava i respektira osjecaje. Učenici indirektnih nastavnika imaju pozitivnije stavove prema školi i ucenju, dok ucenici direktnih nastavnika u pravilu uce s manje ljubavi i imaju negativnije stavove prema školi i ucenju. vojstava uspješnih nastavnika: fleksibilnost; empaticnost; personaliziran stil; kreativnost; strucnost; savjesnost; odgovornost; osjetljivost; ležernost; smisao za humor. Osobine nastavnikove licnosti i kvaliteti njegovog rada koji u vecoj mjeri utjecu na stvaranje klime u kojoj se odvija ucenje koje dovodi do unutarnjih promjena su:
- Suocavanje s problemom
- Kongruentnost nastavnika
- Bezuvjetna naklonost
- Empaticko razumijevanje
- Doživljaj ucenika
Na pocetku školske godine razrednik treba ukljuciti ucenike u planiranje i programiranje „sata razredne zajednice“ i ostalih aktivnosti razrednog kolektiva, kako bi ih maksimalno motivirao i što više angažirao za ostvarivanje onog što je planirano i programirano. Dobar plan i program rada za školsku godinu preduvjet su za uspješnu realizaciju. Planiranje i programiranje jesu preduvjet za uspješne realizacije. NAJVAŽNIJI PROBLEMI UCENJA, PONAŠANJA I MJERA ZA POBOLJŠANJE USPJEHA Na poboljšanje discipline možemo utjecati sami. To nimalo nije teško kad imamo sat s nastavnikom kome smo svi jednaki, koji ne gleda na frizuru ili na to kako je ko obucen, koji ne daje ocjenu na osnovu ocjene iz polugodišta, koji nam pruži šansu. Tad je s našim ponašanjem sve uredu, a i ucenika ima više volje da nešto nauci. Rad razrednika s pojedinim ucenikom Uzrast ucenika, sredina i uvjeti u kojima ucenik živi, nametat ce razredniku specificne probleme. Nebitno da li se radi o seoskoj, prigradskoj ili gradskoj sredini, da li ucenici žive u potpunoj ili nepotpunoj porodici, razrednik mora 'osluškivati' ucenika i sredinu. Razrednik zamjecuje one ucenike koji odskacu od uobicajenog, a posebnu pažnju privlace ucenici koji loše uce i nedolicno se ponašaju. Suradnja razrednika s roditeljima Roditelji su prvi i najvažniji odgajatelji, i kao takvi odgovorni su za zdrav razvitak licnosti svog djeteta. Škola mora pomoci roditeljima u njihovim odgojnim nastojanjima, a da bi to mogla, mora poznavati porodične prilike svojih ucenika. U sistemu predmetne nastave svaki nastavnik upoznaje ucenika s aspekta svog nastavnog predmeta, ocjenjujuci ga i vrednujuci ga prema znanju, zalaganju i postignutim rezultatima u njegovom predmetu. Adekvatno ostvarivanje zadataka na planu pedagoškog obrazovanja roditelja treba pomoci razredniku u motiviranju roditelja da se ostvare zadaci uskladivanja odgojnog djelovanja porodice i škole. Najcešci oblik saradnje sa roditeljima je individualni razgovor, informativni ili savjetodavni. Informativni razgovor koristi razrednik da obavijesti roditelje o uspjehu, ponašanju i ostalim osobinama ucenika. U praksi se nažalost takvi razgovori svode na citanje ocjena iz imenika. Savjetodavni razgovor rijede se povodi, ali je njegova pedagoška vrijednost daleko veca. Za takav razgovor razrednik se unaprijed mora pripremiti. Individualni oblici saradnje mogu roditelju biti veoma korisni ako su pravilno organizirani i provedeni na adekvatan nacin. Pismeno obavještavanje roditelja poneki razrednici koriste kada treba informirati roditelje o 'nepodopštinama' njihova djeteta. Rijede se koristi za pohvalu i isticanje onog što je vrijedno i pozitivno kod ucenika. Suradnja s ravnateljem i pedagogom/psihologom O uspostavljenoj saradnji ravnatelja sa svakim razrednikom ovisit ce realizacija odgojnog plana škole i cjelini a posebno ostvarivanje zadataka saradnje sa roditeljima. PEDAGOGIJA - TEMELJNA ZNANJA - HERBERT PODJELA ZNANOSTI O ODGOJU Gruba podjela glavnih podrucja Znanost o odgoju je mlada znanost. Doživjela je burno širenje 70-tih godina ovog stoljeca, jer je morala reagirati na vece potrebe za izobrazbom te na nove peddagogijske probleme. Rašclamba znanosti o odgoju prema Dietrichu Na prvoj razini je pedagogija/znanost o odogoju koja je najprije podijeljena na 4 velika podrucja:
- Opca pedagogija (radi se o temeljima i o onom opcenitom svake posebne ili specificne pedagogije, o njihovim filozofijskim ili antropologijskim pretpostavkama, dakle o generalnoj teotriji odgoja i obrazovanja kao i o njihovim institucijama.)
- Posebna pedagogija (organizacija i uspostava planova)
- Komparativna pedagogija ( ona usporeduje probleme odgoja i obrazovne sustave razlicitih zemalja)
- Historijska pedagogija Na drugoj razini se zatim rašclanjuju posebne pedagogije: Predškolska pedagogija; Školska pedagogija; porodična pedagogija; Socijalna pedagogija. Na receoj razini se razvila školska pedagogija: Teorija škole; Teorija nastavnog plana i programa; Teorija nastave. Struktura discipline: Prva razina navodi najvažnija djelomicna podrucja ili pod-discipline pedagogije, koje su na mnogim univerzitetima zastupljeni kao posebne katedre. Zapocinje sa opcom, koja se stavlja pokraj drugih pod- disciplina, iako ona gradi temeljnu pedagogijsku misao. Ona vrijedi za sva djelatna polja pedagoške prakse i priznatu za sva podrucja odgojnoznanstvenog teorijskog razvoja i ispitivanja. Zatim imamo pored i socijalnu pedagogiju koja se bavi izvanporodičnim i izvanškolskim odgojem u smislu strukturalnog ugrožavanja odrastanja opcenito te odgovarajucim institucijama, pomocima i postupcima.Slijede pedagogija poziva i gospodarstvena pedagogija, historijska, komoarativna, i školska, sve do pedagogije odraslih, specijalne pedagogije te izvanskolske pedagogije. Druga razina navodi pod užim disciplinama strukovna usmjerenja, koja kao pokušaju specijalizacije još nisu dosegla obilježja subdiscipline. Treca razina ukazuje na polja prakse. Nisu jos proizvela vlastita strukovna usmjerenja. Prema Lenzenu: a) Pedagogija ucenja: Montessori pedagogiju, Waldorfsku pedagogiju i Freinet pedagogiju. b) Znanstvenoteorijske osnove/koncepte znanosti o odgoju PRVO RAZDOBLJE: OD SREDNJEG VIJEKA KA MODERNOM Srednji vijek, odnosno rani novi vijek (XIV-XV) bili su djecacko doba nove nastupajuce kulture, no renesansa i reformacija trojako pripravljaju razdoblje moderne. Čovjek i svijet su shvaceni kao proizvod vlastite prakse. Razlucili su se ucenjaci od klerika. Odgoj se iskazivao kao vlastiti mehanizam tradiranja životnih oblika. Na putu ka prosvjetiteljstvu: Komensky i didaktika Njegovi stavovi su bili religijski zapecaceni, ali je Komenski stavio biti ili ne biti u ruke covjeka. On je bio najavljitelj modernog svijeta: covjeku je priznao mogucnost da dovede svijet u red. A popravljanje svijeta stice se odgojem. Njegova nauka svemudrosti, spoznajom je Boga i svijeta, i treba biti omogucena svim ljudima. Komensky zato kaze da svakoga treba temeljito, na svaki nacin prouciti. Školstvo prema Komenskom za svu djecu:
- Od rodenja do 6.godine života (materinska škola);
- Materinska škola za jezik kao za sve zajednicka osnovna škola od 6. Do 12.godine;
- Od 12. Do 18.godine života trajuca škola latinskog;
- oD 18. Do 24.godine, sveucilište. DRUGO RAZDOBLJE: PROSVJETITELJSTVO ILI PEDAGOGIJSKO STOLJECE (1700-1800) A) John Locke, Immanuel Kant
sredinom 18. St. One su sve skupa dobro uklopile u duh prosvijecenosti i privredni razvoj vremena. Osoba koja je upletena u ovakav razvoj , neobicno izvorna je Pastalozzi, jedan od vecih figura pedagogije. E) JOHANN HEINRICH PESTALOZZI ( 1746 - 1827.) Prva knjiga : Škola u tom dobu ne slijedi tok prirode, pruža umjetno obrazovanje. Time je receno baš ono do cega je Pestalozziju stalo : opce obrazovanje treba stavljati ispred svakog obrazovanja poziva i staleža. Druga : O covjeku se misli kao jako ovisnom o okolini. Povezani su politicka reforma i odgoj. To dakako znaci da se racuna s politickim ucinkom odgoja, a od politikes se ocekuje još samo malo. Škola igra znacajniju ukogu. Smatra industrijsku školu bitnom. Škola postaje potrebnom za za sbe pozive: društveno potrebno znanje tako je naraslo, da bez instuticionalizirane pouke ne moze prenositi. Govori o 3 stanja covjecnosti: Životinjsko; Društveno; Cudoredno Utemeljitelj novih puckih škola i odgajatelj covjecnosti: Spisi o njegovom opisu kako Gertruda uci svoju djecu je postao svjetski poznat. Govori o iskustvu kao osnovi svakog ucenja. Obilježja iskustva moraju biti shvacena, spoznate njegove osnovne osobine. On misli da naša spoznaja prizilazi iz broja, obila i rijeci. Da bi mogli premositi jezicne pojmove, analizirati prvo elemente jezika. Povezanost politike i odgoja igrala je odlucujucu ulogu u procesu nastajanja gradanskog društva u Njemackoj, doba njemacke klasike. TRECE RAZDOBLJE: NJEMACKA KLASIKA – ODGOJ I OBRAZOVANJE U GRAÐANSKOM DRUŠTVU U NASTAJANJU (1800. – 1900. )
- VELIKI PEDAGOZI Veliki broj pedagogijskih mislitelja i djela kao što je bila ova smjena:
- Schillerova pisma o estetskom odgoju covjeka( otkrice umjetnosti kao posredovanje osjetilnosti i cudorednosti, a igra kao autenticni medij obrazovanja) ;
- Schleiermachova velika predavanja o pedagogiji, koja da je odgoj unuverzalan i imdividualan zadatak, odgoj kao poboljšanje kulture, priorema za buducnosti...)
- Fröbelov odgoj covjeka, koji prikazuje dijete kao iskreno bice...
- HUMBOLD I SLJEDBENICI Najveci uticaj na reforme školstvs u Pruskoj imao je Wilhelm von Humbold kao zastupnik novog humanizma. Obrazovanje je za njega bio put pojedinca ka samom sebi. Htio je odrediti granice djelotvornosti države. Istinska svrha covjeka je najviše i najsrazmjernije obrazovanje njegovih snaga u jednu cjelinu sto i Humbold sažimlje kao shvacanje o opcem obrazovanju u razdoblju prosvjetiteljstva. Nijedan covjek ne bi trebao biti gnojivo kullture. Obrazovanje od zanatlije do obrazovanog treba biti odredeno individualnošcu, totalnošcu, i unerzalnošcu. Cetiri su temeljna stavks Humboldt – Suvernove reforme:
- Prednost opceg obrazovanja covjeka prije svake posebne preobrazbe
- Školstvo podijeljeno prema dobnom stupnju
- Potiskivanje utjecaja države u podrucju odgija i obrazovanja
- Borba protiv mentaliteta podanika - RAZVOJ ŠKOLSTVA Sveucilište Godine 1809. Utemeljeno je Sveucilište u Berlinu. Nosi Humboldtov potpis. Ideali tog Sveucilišta dijelom uticu sve do modernih sveucikišta za mase: znanost je sistem nezavisnog mišljenja, nema autoritets do
vlastitog mišljenja. Studenti su jednakopravni sudionici razgovora i istraživanja. U središtu stoji obrazovanje kroz znanost kao filozofiju. Ali to znaci i odbijanje prakse u smislu primjene jer jedino cista filozofijska spoznaja služi samopostojanje covjeka: jedinstva i skobode. Ukinuta je privilegija upisa plemstva u korist opce zrelosti. Važan korak novog Sveucilišta je sto prenose ono novo za razliku od onih prijašnjih koji prenose samo ono staro. Nastava je bika ovisna o Crkvi, nastavni planovi bili su jedimstveni i nove misli nisu bile poželjne. Gimnazija Reforma stare latinske škole u novu gimnaziju bila je potpuno ambivalentan proces. A provlacio se kroz cijelo 19. st. Planirana kao drugi stupanj opceg obrazovanja covjeka iza elemntarne škole. Dok prije nije nije bilo nikakve zakonitosti koja je odredivala obavezne školske sadržaje kao je slucaj gimnazije gdje je uveden obavezan nastavni plan i program. To je nastava jezika i matematike, te prirodoznanstvenih predmeta. Poicavanje u gimnaziji postalo je samostalnim pozivom, današnji državni ispiti. S druge strane ima loša strana tj. Kritika razvoja gimnazije: prenaglašavanje jezicne izobrazbe, zapuštanje modernih prirodnih znanosti i praktickih i tehnickih sposobnosti , odjeljivanje od nižih klasa, tj. Razvoj staleške škole. Realna škola Izmedu gimnazije i elementarne škole postojale su realne i gradanske škole. Nastale od latinskih škola kojima nije uspio skok do gimnazije, a druge strane od novoutemeljenih realnih škola. Te škole usmjerene na trgovacko – obrtnicke sadržaje, kolebale su se izmedu pucke, strucne obrtnicke i srednje škole. Njihov najveci uspjeh bio je ovlaštenje za jednogodišnjaka(srednja zrelost). Onaj ko je to imao, te dovoljno novca mogao je polagati samo jednu godinu vojnog roka. To se dešavalo do kraja realne škole. Djevojke su jedva uzimane u obzir. Nastale su škole I i II reda, devetgodišnje s latinskim i šestgodišnje bez latinskog. Za škole bez latinskog raslo je zanimanje za tehnikom i industrijom a s druge strane mogucnosti na upis na Sveucilišta a latinski je potreban. Tako da je dugo nosila pecat izmedu opceg obrazovanja i tehnicko – privrednog realnog obrazovanja. Nova elementarna škola i obrazovanje njezinih ucitelja Propisi o školskoj obavezi koji su bili dobro smišljeni, ali bez finansiranja države, postojali su vec rano. No tek u 19. st. Se uspijelo provesti da djeca stvarno pohadaju školu, 60% u javnim školama a vec 1846. 82%. Stanje u elemantarnim školama bilo je veoma teško. Obrazovanje naroda je u rukama grubih, napola izgladnjelih ljudi. Škole su dijelom zatvori. To se trebalo izmijeniti pa su mladi ucitelji slani Pastalozziju u Iferton da bi tamo naucili Prusku metodu. Zapocelo je obrazovanje u velikom stilu. Reforma je ojacala svijest ucitelja izobraženih novim naukama majstorstva. Proširilo se po cijeloj Pruskoj, sve do revolucionarnih godina gdje su bili zauzeti profesori u izgradnji škole naroda. Tako je uskoro uslijedila restauracija gdje iz škole ne izlazi samo slobodan, samorazmisljajuci i i svestrano obrazovan covjek vec državni podanik. Situacija se pogoršava donišenjem Stiehlskih regukativa 1854. Kada u tim puckim/elementarnim školama dolazi do nastavnog plana i programa. Rad škola je ogranicen. Gradivo i pamcenje koje trebaju odredivati ucitelja i školu se ponovno uvodi. Tek se 1872. Uvode novi oredmeti i uvodi ih Falk, proširen stranim jezikom.
- JOHAN FRIEDRICH HERBAR (1776. – 1841.) I FORMALNI STUPNJEVI NASTAVE
- Pokret za umjetnicki odgoj Alfred Lichtwark: zagovarao nacela originalnosti, fantazije, osjecanja... ovaj pokret zracio je na mnoge druge struke kao npr. Njemacki jezik, muziku, sport... - Pokret soskih odgojnih domova Ne misli se na domove za napuštenu djecu. To su internati naših dana. Ytemeljitelji: Hermann Lietz, Paul Geheeb,.. i oredstavnica žena Minna Specht. PETO RAZDOBLJE: NACIONAL – SOCIJALIZAM – POVRATNO VRIJEME – SUVREMENOST ( 1933. – 1993.) To razdoblje sadržajno ne pripada relevantnima. Odgoj za fasišticku državu, militaristicki odgoj uz prezir orema covjecnosti mladicima i djevojkama, iskorištavanje potrebebza zajednicom... Cjelokupno zaslužuje jedan odgovor koji se nalazi u zahtjevu Theodora W. Adorna gdje za najviši cilj uzima da se nikada ne ponovi Auschwitz. U praksi obrazovne politike nacional – socijalizam se usredocio na 4 tacke:
- Školstvo je biko sadržajno i organizacijski objedinjeno
- Uclanjene mladeži u partijske saveze izvan škole, kako bi postigao politicki odgoj i izvan škole.
- Negativna selekcija, rasno manjevrijednih, pozitivna selekcija osposobljene njemacke djece.
- Izgradnja sustava izvanškolskih ustanova za daljnu izobrazbu i obrazovanje za partijski i cinovnicki podmladak. 1950-te godine opcenito vrijede kao razdoblje opce restauracije tj. ponovne uspostave tradicijskih obrazovnih struktura na cijelom podrucju. Tek šezdesetih a još više sedamdesetih dolazi do zamaha osuvremenjivanja, zapocinje kritika naslijedenih obrazovnih ustanova od škole do visokih ucilišta. Opci val reforme zahvaca i škole, nastavne planove i programe te oblikovanje nastave. Osamdesete godine donose zbog financijske situacije diktat praznih kesa, medutim taotalni zastoj zapošljavanja pedagoga, daljne opadanje zabrana obavljanja poziva zbog pripadnosti organizacijama neprijateljskih ustavu kao i za borbu za održavanje malog broja reformi u politici obrazovanja. SOCIJALIZACIJA Socijalizacija koja znaci cjelokupnost društvenih utjecaja nekog covjeka. Ona je pojmovni konstrukt, snop teorijskih pitanja i problemskih stavki. Postojeci pojam ali ne konkretno opipljiv predmet istraživanja. Emile Durkheim koristi da bi oznacio podruštvljenja covjeka, tj. Djelovanje društvenih uvjeta na ljudske osobine. Socijalizacija se moze shvatiti kao proces nastajanja i razvoja osobnosti u medusobnoj ovisnosti o društveno posredovanom socijalnom i materijalnom svijetu okoline. U Smislu socijalizacije misli se na postajanje clanom u nekom društvu. To se dalje razmatra: -S obzirom na subjekt: naglašava aktivnu ulogu odrastajuceg covjeka u procesu razracunavanja s okolinom jer on samo tako postaje društvenim subjektom sposobnim za djelovanje; -S obzirom na institucije: postavljanje ciljeva, razmatranje funkcija društvenih institucija; -S obzirom na kulture: kultura ljudi, kako sudjeluju, znacenja u kojim se sudjeluje.. Razlikuju se faze procesa socijalizacije:
- Primarna(porodica)
- Sekundarna( škola)
- Tercijarna (zanimanje) NAJVAŽNIJI TEORIJSKI PRISTUPI Kod Hurrelmanna i Tillmanna razlikuju velika klasicna teorijska podrucja:
- Psihologijske (bazicne) teorije: to su psihologija ucenja i ponašanja, psihoanaliza, kognitivna i ekologijska osnova;
- Sociologijska(bazicna) teorija: tu soada strukturalnofunkcionalna teorija, interakcionisticka teorija i društvena teorija a) Psihologija ucenja i ponašanja b) Psihoanaliza 1. Psihologijake teorije a)psihologija učenja i ponašanja Po Ivanu Pavlovu poznavanje starijih osnova psihologije ucenja nesporno za razumijevanje razvoja osobnosti. Ucenje se u klasicnom biheviorizmu shvaca kao nastajanje veza izmedu podražaja i reakcije. Ponašanje se tumacki kao rezultat covjekove reakcije na impulse iz okoline. Glavni koncepti su klasicno uvjetovanje i operantno djelovanje. Prema tom konceptu covjek je spreman za aktivnost, njegovo operantno ponasanje ima najprije obilježje pokušaja i pogreške. Kritika Kriticki se zapaža da teorijska osnova pokazuje mehanisticki model covjekova ponašanja i ucenja, jer su unutrašnji pisihicki procesi podredeni crnoj kutiji koja se ne da dalje ispitivati. Preuzimanje ponašanja nekog modela nije puka imitacija. U ophodenju s drugim ljudima mi gradimo kognitivne šeme i sistem pravila koji upravljaju našim ponašanjem. b)psihoanaliza Sve psihoanaliticke škole naglašavaju znacenje nesvjesnog za ljudsku osobnost, njezino nastajanje, nezino ponašanje. Psihicke strukture izrastaju na procesima izmedu roditelja, djece i svijeta okoline, u procesima osjetilno – emiconalne interakcije. Težiste je na na naglašavanju transakcijskog i na ukljucenju nesvjesnih ocekivanja i fantazija. Nastajanje se ogleda u stalnom procesu interakcije. Buduci da se ta unutarnja zbilja covjekova ne može neposredno opažati, ispitivati psihoanaliza je razvila vlastite metodske pristupe. Identifikacijom covjek otvara socijalni predmetni svijet i svijet objekata. Novija psihoanaliza je znatno korigirala, proširila Freudove osnovne postavke. Nastajanje spolnog identita odmah nakon rodenja. c)kognitivna psihologija razvoja Jean Piaget kaže da covjekov razvoj nije nagonska sudbina. On takoder nije kao u psihologiji ponašanja proces formiranja izvanjskim snagama, osobito nije kao u biologijskim teorijama o sazrijevanju, koje nije podredeno genetskim orogramima. Dijete se razvija samo, ali ono to ne cini potpuno slobodno i nevezano vec prilogodava se okolini. Strukturalnogenetska teorija ne vrijedi samo za razvoj inteligencije vec za cjelokupni svezu kognitivnog l, moralnog i socijalnog razvoja. d)ekologijski pristup Razvio je Urie Bronfenbrenner moze se razumjeti kao kao prijelaz prema sociologijskim teorijama socijalizacije. Preuzeta teza o aktivnom covjeku koji preuzima kreativno svijet oko sebe. 2.Sociologijske teorije a) Strukturalnofunkcionalna teorija Problem se pocinje rješavati ako ako se postulira da svaki sistem ima strukturu. Struktura oznacava staticki aspekt sistema. Pojam funkcija znaci dinamicki aspekt, kakav je doprinos nekog podsistema stabilnosti cjelokupnog sistema. Parsons razlikuje razlicite sisteme: •Organski sistem covjekove osobnosti cine fiziologijske funkcije;
•Učitelji iz ucenikova rakursa trebaju s jedne strane omogucavati ravnopravnost i dekokratske odluke, s druge strane trebaju biti autoritetom, postupati jednako i pravicno; •Procesi komunikacije, oni polazuju da ucitelji stvarno više vole da ucenici igraju pasivno-reaktivnu ulogu; •Sadržaji ucenja: oni imaju malo vece sa izvanškolskim životu. •Sistem zahtijevanja i ocjenjivanja rada; •Škola i za ucitelje ima znacajni ucinak socijalizacije. Izolacija, rutiniziranje sadržaja, birokratizirianje i obesoravljenost mogu voditi ka jasnom opadanju spremnosti za reformu kod starijih ucitelja. SOCIJALIZACIJA UVJETOVANA SPOLOM Od središnjeg znacaja za raspravu je spolno specifcna socijalizacija s ona leži u svim institicijama. Djevojcice i djecaci dolaze u škole a škola ucvršcuju spolno soecificne razlike u ponašanju, ukljucujuci kognitivne, emocionalne i motivacijske aspekte. To je bilo utvrdeno na razlikama u ocjenjivanju rada, na odlikovanju mladih u interakciji ucitelj –ucenik. Mogu se zapaziti jasno spolno specificno hijerarhiziranje. Izbor struke, pokazuje spolno specificne jednostrane preference odredenog spola. Postoje znatne razlike u samopovjerenju, u osjecaju vlastite vrijednosti. Rezultate istraživanja socijalizacije uvjetovane spolom izvan škole su, medutim jos pregledni. Oni sežu od najranijih razlicitih interakcija sa ženskom i muškom dojencadi. Oblici života daju se birati i revidirati. U podrucju spolnosti pregovara se i bori. U pitanje su stavljeni stariji oblici muškosti. ODGOJ I OBRAZOVANJE Odgoj nije moguc bez ciljeva, normi i vrijednosti. Prema tome postoje odredene pretpostavke o modelu procesa odgajanja. Iz antropologijskih istraživanja dokazuje se opca covjekova potreba za odgojem. Pedagogija u svojoj praksi pocinje na implicitnoj antropologiji.
1. Biologijski aspekt a) Arnolda Gehlena Poređenje covjeka sa životinjom te smatranje da je covjek manjkavo bice – fali mu instiktivna opremnljenost koju ima životinja te organska opremljenost. Uprkos tome covjek živi na bilo kojem podrucju, tako što sebi gradi „prirodu“, umjetno prilagoden svijet, te kompenzira na njemu prilagodljiv nacin. On planira, predvida i ucestvuje u zajednickim aktivnostima pa je prema tome „bice kulture“. Stvara vlasništvo, porodica, pravo i državu = stabilizirajuce snage. b) Teza zoologa Adolfa Portmana Poredi dijete sa drugim sisavcima. Covjeku je nakon rodenja potrebno oko godinu dana da stekne odredene sposobnosti koje životinja ima vec od rodenja. On taj period naziva izvanmatericna rana godina kada covjek uci da hoda, prica, jede i sl, što pokazuje visoki stupanj sposobnosti ucenja i potrebu da napreduje, te to u širem smislu naziva odgojem. Životinja je vezana za okoliš, a covjek slobodan za odlucivanje i otvoren za svijet c) Jacob Covjek za razliku od životinje ima svijet, a vezan je za okolinu i otvoren za svijet. d) Radnopovijesni razvoj covjeka (filogeneza)
- Daje dokaze o povecanoj sposobnosti ucenja odrasle osobe e) Istraživanje ponašanja
- Covjeka i njegovo ponašanje treba posmatrati kao proizvod evolucije životinjskih vrsta 2. Filozofijski aspekt -Herder govori o covjeku kao o „prvom oslobodeniku stvaranja“ -Kant: „Covjek može postati covjekom samo odgojem.“
-Antropologija kaže da je covjek refleksivno bice.
3. Enkulturacija – temeljno ucenje kulture -Bez kulture nema covjeka -Enkulturacija je temeljni proces urastanja u kulturu, naucenost ucestvovanja u jeziku, naucenost osjecajnih oblika izražavanja, pravila igre i sl. -Momenti enkulturacije su odgoj i socijalizacija Enkulturacija je sticanje kulturnih osnovnih sposobnosti. Socijalizacija je postajanje društvenim Odgoj je cinjenje socijalnim Individuacija= postajanje jedinstvenog individuuma 4. Pedagogijska temeljna misao – Benner -Covjek mora nešto napraviti od svoje sklonosti, oblikovati svoju okolinu, inicirati samoaktivnost -Iz covjekove nesavršenosti i potrebe da bude odgojen proizilazi nužnost odgoja kao prakse; -Covjeku je za postajanje covjekom potreban odgoj, a on je i sam sposoban za odgajanje
- Svoju odredenost i supstancijalnost covjek postiže procesom odgoja Četiri opca nacela odgojne prakse:
- Obrazovnost covjeka za peoduktivnu slobodu
- Zahtjev za samoaktivnošcu
- Prijenos društvene determiniranosti
- Koncentracija svih ljudskih praksi na zajednicki zadatak Prve dvije su individualne, a druge dvije društvene ODGOJ Pokusaj poboljsanja pojedinih kvaliteta. Slike o odgoju
- Odgoj kao proizvodno cinjenje – analogno zanatskoj proizvodnji, odgajatelj slici zanatliji koji teži cilju pomocu odredenih ciljeva i metoda.
- Dijete se donekle razvija na prirodan nacin, analogno organskom rastu,poput biljke. Primjena pojma odgoj u strukovnom jeziku Osam znacenja tog pojma, prikazanih u oprecnim parovima: a) Znacenje procesa/ znacenje proizvoda U prvom je odgoj postupak,a drugi put je proizvod odnosno rezultat. b) Deskriptivna/ programsko-preskriptivna upotreba pojma danas. Deskriptivna upotreba navodi znacajke s kojima se odgoj kao dio društvenog života odvaja od drugih podrucja. c) Pojam namjera/ pojam ucinak Kod namjere je bitna intencija. Pojam ucinak zahtjeva i ukljucuje neki rezultat odnosno uspjeh. d) Pojam dijelovanje/ pojam zbivanje Dijelovanje podrazumjeva odredjenu grupu radnji koje su obilježene namjerom poboljšanja te se izvršavanju. A zbivanje znaci da odgojne radnje u procesima koji formiraju covjeka, cine jedan mali dio. Brezinkina definicija pojma odgoj: Odgojem se oznacavaju radnje kojima ljudi pokušavaju unaprijediti osobnost drugih ljudi u bilo kojem pogledu. Odgoj je i namjerno dijelovanje odraslih na odrasle. ODGOJ – CILJEVI, NORME I VRIJEDNOSTI Razlikovanje ciljeva, normi i vrijednosti
