Skripta poslovno pravo, Ispiti od Poslovno pravo

Preuzmite Skripta poslovno pravo i više Ispiti u PDF od Poslovno pravo samo na Docsity!

Univerzitet u Zenici

Ekonomski fakultet Zenica

Prof.dr.sc. Enes Hašić

POSLOVNO PRAVO

- skripta -

akademska 2018/

II dio

I VRSTE POSLOVNIH SUBJEKATA

1. OBRTNIK

Obrtnik (samostalni poduzetnik, trgovac pojedinac) je fizička osoba koja u svoje ime i za svoj račun obavlja privrednu djelatnost. Prema Zakonu o obrtu i srodnim djelatnostima FBiH (ZOSD, 2011): „Obrt je samostalno i trajno obavljanje dopuštenih i registriranih privrednih djelatnosti u osnovnom, dopunskom ili dodatnom zanimanju od fizičkih osoba sa ciljem postizanja dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu“. Obrtom se smatra i obavljanje kućne radinosti: djelatnost izrade i dorade predmeta kod kojih preovlađuje ručni rad i usluge u kućanstvu. Obrtnik se u obavljanju djelatnosti može koristiti radom drugih osoba s kojima je u obavezi sklopiti ugovor o radu. Strani državljanin može u Federaciji BiH obavljati obrt pod istim uvjetima kao državljanin BiH, naravno bez državljanstva kao uvjeta. Rješenje kojim se odobrava obavljanje obrta stranom državljaninu postaje pravno valjano izdavanjem radne dozvole i vrijedi za vrijeme za koje ta dozvola izdata. Firma samostalnog poduzetnika je personalnog karaktera, i ona kao takva treba da sadrži: naziv obrta, ime obrta, ime i prezime obrtnika i sjedište, a može sadržavati i posebne oznake. Obrtnik mora firmu istaknuti na ulazu u poslovne prostorije. Sjedište obrta je mjesto naznačeno u obrtnici. Za obaveze preuzete u pravnom prometu obrtnik odgovara cjelokupnom svojom imovinom. Obrtnik odgovara za zakonitost obavljanja obrta i za zakonitost rada zaposlenika koje zapošljava. Dvije ili više fizičkih osoba mogu zajednički obavljati obrt, s tim da se uzajamni odnosi reguliraju ugovorom koji mora biti u pisanoj formi i koji je obavezno dostaviti organu za izdavanje obrtnice prilikom upisa u registar. Ovaj obrt posluje pod zajedničkom firmom. 1.1. Obrtnička djelatnost Obrtnici su slobodni u izboru djelatnosti kojom će se baviti, te u tom smislu obrti mogu biti vezani i posebni. Za vezane obrte se zahtijeva odgovarajuća stručna sprema. Vezani obrt može se obavljati i u stambenim prostorijama. Vezani obrt može obavljati i fizička osoba - izumitelj, temeljem ostvarenog patentnog prava. Posebnim obrtima mogu se baviti stručno osposobljene osobe koje prethodno trebaju obezbijediti pismenu suglasnost nadležnog organa. Prema Uredbi o vezanim i posebnim obrtima (Službene novine FBiH br. 66/09, 62/10 i 16/12) za ove vrste obrta pored odgovarajuće stručne spreme, koja se stječe u osnovnim i odgovarajućim srednjim školama i visokoškolskim ustanovama, može se, za pojedine vrste obrta, zahtijevati polaganje majstorskog ispita, koji se polaže pred komisijom, koju osniva srednja stručna škola koja je verificirana za te poslove. Obrtnik može obavljati samo one obrte koji su obuhvaćeni obrtnicom, a u slučaju posebnih obrta samo one za koje je dobio suglasnost. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obrtu (iz 2005) utvrđeno je da se obrtom ne smatra obavljanje trgovačke, ugostiteljske i turističke djelatnosti koje su regulirane posebnim propisima. Obrti se mogu obavljati i kao sezonski obrti najduže devet mjeseci unutar jedne kalendarske godine. Za obavljanje djelatnosti tradicionalnih i starih

10. ostale uslužne djelatnosti: popravak kompjutera, aparata za domaćinstvo i predmeta za osobnu upotrebu, izvođenje astroloških i spiritualističkih seansi, organiziranje pratnje, zakazivanje sastanaka, usluge ženidbenih ureda, djelat- nost automata za izradu fotografija, čistači cipela, čuvari parkinga. Djelatnosti koje se mogu obavljati kao domaća radinost također su uređene Pravilnikom (61/09, 12/12), i iste su klasificirane u dvije kategorije: poljoprivreda, šumarstvo i ribolov (A) i prerađivačka industrija (C). U kategoriju A spadaju, pored uzgoja žitarica, duhana, voća, životinja, lov, uzgoj šuma, sječa drveta, sakupljanje šumskih plodova, morski i slatkovodni ribolov, slatkovodna i morska akvakultura i sl. U kategoriju C - djelatnosti prerađivačke industrije, između ostalog, spadaju: prerada i konzerviranje mesa, krompira, voća i povrća, proizvodnja ulja i masti, mlijeka, mliječnih proiz- voda, sladoleda, vina od grožđa, tkanje tekstila, proizvodnja gotovih tek- stilnih proizvoda, osim odjeće, proizvodnja ručnih i putnih torba, proiz- vodnja ambalaže i drugih proizvoda od drveta, eteričnih ulja, keramičkih proizvoda za domaćinstvo, nakita, sportske opreme, igara i igračaka, kao i popravke: komunikacijske opreme, elektroničkih uređaja, aparata za doma- ćinstvo, obuće, satova i sl. Osim navedenog postoji Uredba o vezanim i posebnim obrtima (Službene novine FBiH br. 66/09, 62/10 i 16/12). Prema ovoj Uredbi posebni obrti su iz oblasti: a) građevinarstva - rušenje i demontaža zgrada, kopanje kanala, miniranje ..., b) prijevoza i skladištenja - kopneni i vodeni prijevoz, vozači taksija, skele, kamiona, autobusa, c) informacija i komunikacija - emitiranje radijskog i tv programa, djelatnosti žičane, bežične i satelitske komunikacije, d) administrativnih i pomoćnih uslužnih djelatnosti - usluge u vezi s uprav- ljanjem i održavanjem zgrada, te djelatnosti uređenja i održavanja zelenih površina. 1.2. Dobijanje odobrenja za rad Obrtnik, da bi se mogao baviti vezanim i posebnim obrtom, mora imati odobrenje za rad (obrtnicu), koju izdaje nadležni organ čijem području namjerava obavljati djelatnost. Za obavljanje posebnih obrta obrtnik mora priskrbiti i suglasnost, koju izdaje nadležno ministarstvo, zavisno od vrste obrta, u roku od 15 dana od prijema urednog zahtjeva. Prethodno, nadležni organ na teritoriju na kojem će biti sjedište obrta donosi rješenje kojim se odobrava obavljanje obrta, s tim da to rješenje postaje pravno valjano izda- vanjem suglasnosti za obavljanje posebnog obrta. Obrtnik je dužan otpočeti sa obavljanjem djelatnosti najkasnije u roku od 30 dana od dana konačnosti rješenja o odobravanju obavljanja obrta. Ako u propisanom roku nadležni organ ne donese rješenje kojim se odobrava obavljanje obrta (ili kojim se zahtjev odbija) obrtnik može, uz podnošenje ovjerene pisane izjave, započeti sa obavljanjem obrta, o čemu je dužan pisanim putem obavijestiti nadležni organ. Obrtnica se izdaje u dvije veličine od kojih je veću obrtnik dužan izložiti u sjedištu obrta na vidnom mjestu. Obrt se upisuje u Obrtni registar koji vodi nadležni organ.

Dobijanje odobrenja za rad, odnosno bavljenje obrtom kao osnovnim zanimanjem, implicira ispunjenje sljedećih uvjeta: a) državljanstvo BiH, b) poslovna sposobnost, c) zadovoljenje općih i posebnih zdravstvenih uvjeta, ako je to propisano posebnim zakonom, d) da pravosnažnom sudskom presudom, rješenjem o prekršaju ili upravnim aktom nije izrečena zaštitna mjera zabrane obavljanja obrta dok ta mjera traje. Fizička osoba, uz ispunjenje četiri navedena uvjeta, može obavljati obrt kao dopunsko ili dodatno zanimanje, i ako ima zasnovan radni odnos ili je korisnik penzije. Obrtom kao dopunskim zanimanjem fizička osoba - u radnom odnosu, može se, isključivo samostalnim radom, baviti najduže 20 sati sedmično, dok korisnik starosne penzije, odnosno penzije stečene temeljem 40 godina penzijskog staža može istovremeno koristiti penziju i obavljati kao dopunsko zanimanje, i to bez navedenog vremenskog ograničenja. Pravilo je da obrtnik registriranu djelatnost obavlja u odgovarajućem poslovnom prostoru, koji je u njegovom vlasništvu ili pod zakupom. Taj prostor mora udovoljavati propisanim tehničkim, sanitarnim, zdravstvenim, ekološkim standardima, te propisima o zaštiti na radu. Ispunjenost navedenih uvjeta utvrđuju nadležne inspekcije, redovnim inspekcijskim pregledom, najkasnije 15 dana od odana upisa u Obrtni registar. Izuzetno, određene djelatnosti, poput domaće radinosti, obrtnik može obavljati bez poslovnog prostora. U svakom slučaju, obrtnik može obavljati samo one obrte koji su obuhvaćeni obrtnicom, odnosno kod posebnih obrta, samo one za koje je dobio suglasnost. Obrt se može obavljati u više izdvojenih prostora koji se nalaze u sjedištu ili izvan sjedišta obrta. U tom slučaju obrtnici koji obavljaju vezane ili posebne obrte dužni su u svakom izdvojenom prostoru zaposliti zaposlenika koji mora biti u radnom odnosu kod obrtnika i, uz to, ispunjavati zakonske uvjete predviđene za obrtnika. Zaposlenik vodi obrt u ime i za račun obrtnika. Članovi zajedničkog domaćinstva (bračni drug, djeca, roditelji, usvojenici, usvojitelji, pastorci i osobe koje je obrtnik dužan izdržavati) mogu, u obav- ljanju obrta, pomagati obrtniku. Prema članu 41. ZOSD-a obrtnik, odnosno (privremeni) zaposlenik dužan je:

• odobrenu djelatnost obavljati kvalitetno u skladu sa zakonima, propisima, dobrim poslovnim običajima i poslovnim moralom,
• na vidnom mjestu istaći cjenovnik svojih proizvoda (usluga) na način koji je dostupan kupcima (korisnicima usluga) i pridržavati ih se,
• na vidnom mjestu istaći radno vrijeme i pridržavati ga se,
• kupcu (korisniku usluga) izdati račun,
• garantirati kvalitet proizvoda, odnosno usluga,
• voditi urednu evidenciju o obavljanju djelatnosti,
• provoditi propisane mjere zaštite na radu i zaštite životne sredine koje se odnose na obavljanje registrirane djelatnosti.

f) ako obrtnik ne započne obavljati obrt u roku od 30 dana od dana upisa u Obrtni registar, g) danom stupanja na izdržavanje kazne (zbog pravomoćne presude duže od 6 mjeseci), ukoliko nije zaposlio zaposlenika, h) ako mjerodavno tijelo utvrdi da je obrtniku izdana obrtnica na temelju lažnih isprava, i) ako obrtnik suprotno odredbi člana 44. st. 1. ZOSD-a obustavi obavljanje obrta duže od sedam dana, j) ako se utvrdi da ne ispunjava uvjete iz člana 6, i članova 9-14 ZOSD-a, k) ako obrtnik izgubi državljanstvo BiH ili ako strancu prestane važiti radna dozvola, l) ako obrtnik ne uskladi poslovanje u roku iz člana 116. st. 1. ZOSD-a, m) promjenom prebivališta u slučaju da je kao sjedište obrta utvrđeno prebi- valište obrtnika. 1.4. Obrtnička komora i udruženje obrtnika Obrtničke komore osnivaju se na teritorijalnom principu, pri čemu obzirom na obuhvat interesa i političko-teritorijalnu organizaciju Federacije BiH najveći značaj pripada kantonalnoj obrtničkoj komori. Prema članu 84. ZOSD-a obrtničke komore kantona osnivaju se u cilju zastupanja interesa svih obrtnika i osoba koje obavljaju srodne djelatnosti. Pored navedenih osoba članom obrtničke komore mogu postati privredna (trgovačka) društva i druge pravne osobe osnovane prema drugim zakonima. Obrtnička komora ima svojstvo pravne osobe, koje stječe usvajanjem statuta, na koji suglasnost daje vlada kantona, i registracijom kod nadležnog suda. Temeljni ciljevi obrtničke komore sastoje se u: unapređenju obrta i srodnih djelatnosti, podupiranju i zastupanju interesa članova obrtničke komore, obavljanju poslova iz područja obrazovanja i osposobljavanja za potrebe obrtništva, podsticanje, razvijanje i zaštita dobrih poslovnih običaja, poslovnog morala i zaštite potrošača, pruža- nje pomoći svojim članovima prilikom osnivanja i obavljanja djelatnosti, izdavanje potvrda o porijeklu proizvoda izrađenih u pogonima svojih članova, i drugo. Organi upravljanja obrtničke komore su: skupština, upravni odbor i nadzorni odbor. Unutar obrtničke komore djeluje Sud časti koji vode postupke i odlučuje o povredama poslovnih običaja, tržišnih pravila i ugovora. O žalbama protiv odluka suda časti kantonalne obrtničke komore odlučuje Sud časti Federacije BiH. Obrtnici mogu osnivati udruženja na teritorijalnom ili strukovnom principu s ciljem unapređenja, usklađivanja i zastupanja zajedničkih interesa. Udruženja imaju status pravne osobe i mogu se učlaniti u obrtničku komoru kantona na čijem području su registrirane. Članom udruženja obrtnika, shodno članu 69. ZOSD-a, mogu postati i pravne osobe sa područja udruženja koje obavljaju djelatnost stručnu i privredno blisku obrtu za koji je udruženje osnovano. Organi upravljanja udruženja obrtnika su: skupština, upravni odbor i nadzorni odbor. Udruženje obrtnika može formirati Fond uzajamne pomoći, čiji rad se defi- nira posebnim općim aktom, na koji suglasnost treba dati obrtnička komora kantona na čijem području udruženje obrtnika ima sjedište. Istovremeno, sredstva fonda (prihodi i rashodi) moraju se

voditi na odvojenom računu i koristiti se samo u propisane svrhe. S ciljem usklađivanja i ostvarivanja zaje- dničkih interesa obrtnici i osobe koje obavljaju srodne djelatnosti sa područja jedne općine ili grada mogu osnovati opće udruženje. 1.5. Ugostiteljska djelatnost Ova vrsta djelatnosti, nekad posmatrana unutar obrta, regulirana je Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti (ZUD, Službene novine Federacije BiH br. 32/09). Pod ugostiteljskom djelatnošću, shodno članu 2. ZUD-a, podrazumijeva se: pripremanje hrane i pružanje usluga prehrane, pripremanje i posluživanje pića i napitaka, pružanje usluga smještaja, kao i pripremanje hrane za potro- šnju na drugom mjestu (u prijevoznom sredstvu, na priredbi), sa ili bez posluživanja, i opskrba tom hranom (catering). Ugostiteljsku djelatnost mogu obavljati pravne i fizičke osobe - ugostitelji, koje su registrirane za obavljanje ove djelatnosti. Ugostiteljska djelatnost obavlja se u poslovnom objektu, prostoriji i na prostoru namijenjenom, uređenom i opremljenom za pružanje ugostiteljskih usluga, ali i u poslovnom objektu, prostoriji, odnosno prostoru gdje se obavlja neka druga djelatnost, ukoliko su ispunjeni uvjeti za obavljanje ugosti- teljske djelatnosti. Riječ je o ispunjenju minimalnih uvjeta u pogledu uređe- nja i opreme ugostiteljskih objekata, usluga, zatim u pogledu projektiranja, građenja, zaštite na radu, protupožarne zaštite, zaštite od buke, zaštite okoliša, te odgovarajućih zdravstvenih uvjeta, koji referiraju na zaposleno osoblje. Istovremeno, zaposleni u ugostiteljskom objektu (konobari, šankeri i ostalo osoblje) moraju imati završen najmanje treći stepen stručne spreme. Ugostitelj posluje tokom cijele godine ili sezonski, a može poslovati i privremeno - za vrijeme manifestacija, sajmova i sl. Fizička osoba može dobiti odobrenje za osnivanje ugostiteljske radnje samo za jedan ugostiteljski objekat na teritoriji Federacije BiH. Strani državljanin može obavljati ugostiteljsku djelatnost pod uvjetom da ima radnu dozvolu, ispunjava zakonske uvjete i uz primjenu načela reciprociteta. Nadležni organ izdat će rješenje kojim se odobrava osnivanje ugostiteljske radnje uz ispu- njenje sljedećih uvjeta: državljanstvo Bosne i Hercegovine, poslovna sposob- nost, posjedovanje najmanjeg trećeg stepena stručne spreme, ispunjenje zdravstvenih uvjeta, nepostojanje pravomoćnog akta o izricanju zaštitne mjere zabrane obavljanja djelatnosti, zatim nepostojanje radnog odnosa, odnosno već osnovane ugostiteljske radnje, te da podnositelj zahtjeva ima poslovni prostor za koji ima dokaz o pravu vlasništva ili ugovor o zakupu poslovnog prostora. Nadležni organ vodi registar ugostiteljskih radnji. Početak rada ugostiteljske radnje veže se momenat upisa u registar. Rješenje kojim se odobrava osnivanje ugostiteljske radnje prestaje važiti odjavom ili po sili zakona. Ugostiteljski objekti, obzirom na vrstu ugostiteljskih usluga, razvrstavaju se u tri skupine:

1. smještajni objekti - pružanje usluga smještaja, prehrane, pića, napitaka i slastica (hoteli, kampovi i druge vrste objekata za smještaj);
2. ugostiteljski objekti - pružanje navedenih usluga osim smještaja (restorani, barovi);

usluge putnicima mora imati poslovni prostor u sjedištu firme, s tim da u svom sas- tavu može imati i poslovnice. U pogledu pružanja usluge aranžmana ZTD-e (članom 23.) propisuje da je organizator aranžmana dužan za svaki aranžman osigurati jamčevinu (polica osiguranja, gotovinski polog, bankarska garancija) kod banke ili osigurava- jućeg društva, radi naknade putnicima: plaćanja cijene aranžmana, ako zbog nelikvidnosti ili stečaja organizatora izostanu usluge aranžmana, kao i tro- škova koji nastanu zbog navedenih razloga, za povratak putnika u mjesto polaska. Istovremeno, organizator ili posrednik aranžmana, shodno članu 24. ZTD-a, dužan je putnicima, prilikom uplate iznosa aranžmana, izdati potvrdu o osiguranju jamčevina koja mu omogućuje neposredno ostvarenje prava na obeštećenje zbog nastalih troškova. Pored toga, narednim članom ZTD-a, utvrđeno je da je putnička agencija koja organizira putovanje, odnosno aranžman, dužna s osiguravajućim društvom sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju prouzrokuje putnicima neispunjenjem, djelomič- nim ili neurednim ispunjenjem obaveza koje se odnose na aranžman.

II PRIVREDNA DRUŠTVA

1. Pojam i vrste privrednih društava

Privredno (trgovačko) društvo je poslovni subjekt sa statusom pravnog lica koji samostalno obavlja djelatnost proizvodnje, prodaje i vršenja usluga na tržištu s ciljem stjecanja dobiti. Zakonski elementi privrednog društva su:  da ima svojstvo pravnog lica,  da je ugovorna tvorevina - nastaje na temelju ugovora (izuzev kada je jedan osnivač u kom slučaju privredno društvo nastaje odlukom osnivača),  da nastaje udruživanjem kapitala osnivača,  da samostalno obavlja registrovanu djelatnost,  privredno društvo je profitna organizacija sa imovinskopravnom odgovornošću - za obaveze nastale u pravnom prometu društvo odgovara cjelokupnom svojom imovinom. Ugovor o osnivanju je osnivački akt, koji ima pismenu formu. Kod jednočlanih društava osnivački akt je odluka o osnivanju društva. Svojstvo pravnog lica (pravnu sposobnost) se stječe upisom u registar društava. Pravni subjektivitet društva znači da društvo može u pravnom prometu stjecati prava i preuzimati obaveze, može biti vlasnik imovine (pokretne, nepokretne stvari i prava), može tužiti i biti tuženo (imati aktivnu i pasivnu legitimaciju). Pravna sposobnost privrednog društva u našem pravu se ispoljava kroz: čvrstu i trajnu organizaciju, cilj osnivanja (da nije u suprotnosti sa pravnim poretkom), samostalnost nastupa u pravnom prometu, te stjecanje obaveza u svoje ime i za svoj račun (odvojeno od članova društva). Izuzetno, društvo može nastupati kao komisionar (u svoje ime a za tuđi račun), ili kao zastupnik (u tuđe ime i za tuđi račun). Društvo ima svoju posebnu imovinu, odvojenu od imovine članova društva. Privredna društva u našem pravnom sistemu mogu osnovati

domaća i strana, fizička i pravna lica. Važi načelo slobodnog osnivanja i tržišnog poslovanja. Osim toga, u našem pravu prihvaćeno je načelo zatvorenog broja pravnoorganizacionih oblika privrednih društava (numerus clausus). Osnovna podjela privrednih društava po domicilnom pravu, ali i većem dijelu uporednog prava, je na društva lica i društva kapitala. a) Kod društva lica između članova društva postoje odnosi povjerenja, poznanstva ili rodbinske veze. Dakle dominiraju lični elementi, kao što je to slučaj sa društvom sa neograničenom solidarnom odgovornošću i komanditnim društvom. Imovina društva je samostalna i odvojena od imovine članova društva (osnivača). Društva za obaveze odgovaraju cjelokupnom svojom imovinom, ali i članovi odgovaraju neograničeno solidarno za obaveze društva. Međutim, društvo nikada ne odgovara za obaveze svojih članova. b) Kod društva kapitala (dioničko društvo i društvo sa ograničenom odgovornošću) dominira kapital, a ne lična svojstva. Imovina društva je odvojena od imovine članova. Društvo kapitala za obaveze stvorene u prometu ima potpunu odgovornost, što znači da neposredno odgovara cjelokupnom svojom imovinom. Članovi društva ne odgovaraju za obaveze društva, već snose poslovni rizik, i to do iznosa svog uloga. Izuzetno članovi društva odgovaraju za obaveze društva: kada koriste društvo za ostvarenje ličnog cilja, kada upravljaju imovinom društva kao svojom imovinom, utječu na smanjenje imovine društva u svoju korist ili korist trećih lica. U Republici Srpskoj umjesto termina privredna društva koristi se termin preduzeće, što je vidljivo iz Zakona o preduzećima RS, po kojem se preduzeća dijele na privredna društva i javna preduzeća. U kategoriju društava lica spadaju ortačko društvo (u Federaciji BiH – javno trgovačko društvo) i komanditno društvo. Rješenja u pogledu oblika društva kapitala su identična: akcionarsko (dioničko) društvo i društvo sa ograničenom odgovornošću.

1. DRUŠTVO SA NEOGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU Društvo sa neograničenom solidarnom odgovornošću (javno trgovačko društvo, javni ortakluk ili opće partnerstvo, engl. general partnership, njem. Kollektivgesellschaft, fr. société en nom collectif, ital. società in nome colletivo) je poslovni subjekt (personalno društvo) u kojem osnivači za obaveze društva odgovaraju neograničeno i solidarno, cjelokupnom svojom imovinom. Za njegovo osnivanje potrebne su najmanje dvije osobe (fizičke i/ili pravne, domaće i strane), a po svojim osobinama pogodan je za osnivanje malih (porodičnih) preduzeća, sa manjim iznosom osnivačkog kapitala. 1.1. Osnovne odrednice Društvo se obavezno registrira, i po našem pravu , za razliku npr. od germanskog i anglosaksonskog prava, ili società semplice (običnog društva) u Italiji, ima pravnu sposobnost. U postupku osnivanja i registracije društva primjenjuje se normativni sistem. Društvo se osniva ugovorom, koji ujedno predstavlja osnivački akt. Ugovor obavezno sadrži

štetu koju je time prouzrokovao društvu, zbog čega može biti i isključen iz društva. Takav pravni posao bit će, iz razloga pravne sigurnosti, punovažan prema trećim osobama. Izuzetno, protivljenje nije dopušteno kod poduzimanja radnji nužnih za opstanak imovine društva, odnosno samog društva. Kolektivno (skupno) poslovodstvo znači upravljanje i vođenje pos- lovanja od strane svih članova društva, pri čemu je za poduzimanje pravnog posla potrebna suglasnost svih ovlaštenih članova. Bez takve suglasnosti posao se ne smije ni zaključiti niti izvršiti. Suglasnost data unaprijed za sve buduće poslove je bez pravnog djejstva. Izuzetno, kod kolektivnog poslo- vodstva, može se poduzeti pravni posao (radnja) i bez prethodne suglasnosti ostalih ovlaštenih članova u slučaju docnje društva u izvršenju dospjelih obaveza, ili kad društvu predstoji stvarna šteta ili gubitak. Slične postavke primjenjuju se i za zastupanje, poduzimanje pravnih radnji u ime i za račun društva. Društvo može zastupati svaki član, ukoliko ugovorom nisu previđena drugačija rješenja. Ako su ugovorom ovlašteni samo neki članovi društva da pojedinačno ili zajednički zastupaju društvo, ostali članovi nemaju pravo zastupati društvo. Članovi koji imaju ovlaštenje za zajedničko zastupanje mogu pismeno ovlastiti jednog člana za izvršenje određenih poslova. 1.3. Raspodjela dobiti Članovi društva sa neograničenom odgovornošću učestvuju u raspodjeli dobiti i pokrivanju gubitaka, po pravilu, u jednakim iznosima. Izuzetak može biti predviđen osnivačkim ugovorom. Raspodjelu dobiti moguće je, u svakom slučaju, vršiti na dva načina: kapitalnim i personalnim načinom, odnosno njihovom kombinacijom. a) Kapitalni način podrazumijeva da se dio ukupne dobiti društva (pravilo 1/3) dijeli članovima srazmjerno njihovim udjelima u kapitalu društva, ili u jednakom procentu primjenjenom na sve udjele članova društva (npr. 5% na udio). Članovi društva čiji se ulog sastoji u radu i uslugama, po ovom načelu, nemaju pravo učešća u dobiti. Za svakog člana društva vodi se poseban račun u kome se evidentiraju podaci u pogledu visine uloga, isplaćene dobiti, uče- šća u pokrivanju gubitaka, isplaćenih avansa. b) Personalni način raspodjele dobiti podrazumijeva prethodno pokrivanje eventualnih poslovnih gubitaka, pa tek onda, podjelu ostatka dobiti na sve članove društva u jednakim iznosima. Po ovom modelu pravo učešća u ras- podjeli dobiti pripada i članovima čiji se ulozi sastoje u radu i uslugama. 1.4. Odgovornost za obaveze Za obaveze društva prema trećim osobama odgovara društvo cjelokupnom svojom imovinom, ali i članovi, što znači da je svaka obaveza ovog društva istovremeno i obaveza članova društva. U pogledu odgovornosti društva i njegovih članova značajno je napomenuti da je odgovornost članova za obaveze društva opća i da se odnosi na sve obaveze društva i prema svim povjeriocima. Pravna odgovornost članova društva za njegove obaveze je akcesorna, što znači da se obaveze društva odnose i na obaveze članova, s tim da se obaveze prioritetno namiruju iz imovine društva, pa tek ukoliko ona nije

dovoljna slijedi odgovornost članova društva. Svaki član društva neograničeno solidarno odgovara trećim osobama za obaveze društva, osim u slučaju nesavjesnosti treće osobe - ako treća osoba prilikom zaključenja pravnog posla s jednim od članova zna da taj član nije ovlašten zastupati društvo. Članstvo u društvu sa neograničenom odgovornošću je promjenjiva kategorija. Član koji istupi iz društva, koje nastavi poslovanje, odgovara samo za obaveze društva nastale do dana upisa njegovog istupanja u registar društva. S druge strane, osoba koja pristupi društvu s neograničenom solidarnom odgovornošću odgovara i za obaveze društva nastale prije njegovog pristupanja, s tim da član koji je izmirio obavezu društva prije njegovog pristupanja ima pravo namirenja od ostalih članova za izmirenu obavezu i s tim vezane troškove. 1.5. Prijenos udjela Uplatom uloga članovi društva gube pravo vlasništva nad tim ulozima. Raspolaganje unesenim ulozima je ograničeno i posmatra se u kontekstu funkcije upravljanja društvom, te članstva u društvu. Tako, prema članu 89. ZPD-a FBiH, član društva može istupiti iz društva, odnosno društvu može pristupiti novi član. Oba ova pitanja uređuju se ugovorom. Član društva može svoja prava i obaveze prenositi na treće osobe samo uz suglasnost svih članova društva. Nova zakonska rješenja u pogledu prijenosa (raspolaganja) udjela doimaju se skromnijim u odnosu na ranija, kao i na uporedna iskustva. Naime, prema navedenom, postoje dvije vrste prijenosa (raspolaganja) udjelima: unutrašnji (interni) i vanjski (eksterni) prijenos. Unutrašnji prijenos (na članove društva) je slobodan. Po našem pravu, slijedeći načelo jednakosti uloga, vršio se istovremeni prijenos u jednakim dijelovima na sve postojeće članove društva. Vanjski prijenos implicira uključivanje trećih osoba. To je razlog za veći oprez članova društva, koji je izražen kroz pravo preče kupovine. Tek ukoliko ne postoji interes članova društva moguće je udio, uz suglasnost članova, prenijeti na osobu izvan društva. 1.6. Zabrana konkurentskog djelovanja Iz sistema odgovornosti članova društva proizlaze i osnovne odrednice zabrane konkurencije, koja se kod društva sa neograničenom odgovornošću ispoljava kroz dva aspekta: zabranu članstva i zabranu djelatnosti. Zabrana članstva podrazumijeva da član ovog društva ne može biti član drugog društva u kojem je ustanovljen isti sistem odgovornosti. To znači da član društva sa neograničenom odgovornošću ne može, bez suglasnosti ostalih članova, istovremeno biti član drugog društva istog oblika (d.n.o.), niti komplementar u komanditnom društvu, niti obavljati bilo koju djelatnost kao obrtnik. To, međutim, ne znači da ne može, istovremeno, biti komanditor u komanditnom društvu, dioničar u dioničkom društvu, član tajnog društva (ortakluka) i vlasnik udjela (član) u društvu s ograničenom odgovornošću. U slučaju dioničkog društva i društva s ograničenom odgovornošću zabrana konkurencije se odnosi na članstvo u organima upravljanja. Zabrana djelatnosti sadrži zabranu članu društva da ne može van društva, bez izričite suglasnosti ostalih članova društva, voditi poslove iz registrirane djelatnosti društva. Prema članu 87.

ugovorom između najma- nje dvije osobe (komplementara i komanditora) koje ulažu svoje uloge radi obavljanja registrirane djelatnosti. Nastanak komanditnog društva vezuje se za srednji vijek i institut (ugovor) commenda. Kod pomorskog prijevoza, gdje je najčešće bio primjenjivan, ugovor je omogućavao realiziranje uzajamnih poslovnih interesa udruživanjem tajnog člana (commendatora), koji je predavao robu (ili novac) vlasniku broda (ili trgovcu), na temelju čega bi stjecao pravo na učešće u dobiti ostvarenoj navedenim pomorskim pothvatom, i tractatora, osobe koja je bila poduzetnik, obično prijevoznik (pomorski) ili trgovac. Rizik bi, u ovom slučaju, bio ograničen na vrijednost njegovog uloga (robe) u tom pothvatu, a kapital koji bi ulagao commendator omogućavao bi tractatoru da ostvari svoj poslovni cilj - dobit. Međusobni odnosi bili su regulirani ugovorom. Na ovaj način su pojedini slojevi tadašnjeg društva, sa ograničenim prostorom za poduzetništvo (plemstvo, sveštenstvo, oficiri), mogli uz manji rizik i diskre- ciju ostvarivati svoje poslovne interese. Komanditno društvo sačinjavaju dvije vrste članova: komplementari, koji upravljaju društvom i odgovaraju za njegove obaveze neograničeno solidarno cjelokupnom imovinom (unesenom i neunesenom) i komanditori, koji ne odgovaraju za obaveze društva, niti, po pravilu, učestvuju u upravljanju društvom, već samo snose poslovni rizik do visine unesenog uloga. Komplementari su javni članovi društva (javni ortaci), a komanditori tajni članovi (ortaci). Članovi društva mogu biti fizičke i/ili pravne osobe, domaće i strane. Maksimalan broj članova nije ograničen. Na komanditna društva, sukladno članu 94. st. 2. ZPD-a FBiH, primjenjuju se odredbe ZDP-a o društvima sa neograničenom solidarnom odgovornošću, ukoliko drugim odredbama ZDP-a nije propisano drukčije. 2.1. Osnivanje društva Komanditno društvo osnivaju dvije ili više fizičkih i/ili pravnih osoba radi obavljanja određene djelatnosti pod zajedničkim poslovnim imenom, od kojih najmanje jedna osoba (komplementar) odgovara neograničeno za obaveze društva, a najmanje jedna osoba (komanditor) odgovara za obaveze društva do iznosa uloga upisanih u registar. Komanditno društvo se osniva ugovorom koji zaključuju osnivači i koji predstavlja konstitutivni akt. Osnivački ugovor mora sadržavati:

• firmu, sjedište i djelatnost društva,
• ime i prezime, adresu prebivališta članova (fizičkih osoba), odnosno firmu i sjedište pravnih osoba kao članova,
• individualizaciju članova po kategoriji - komplementari ili komanditori,
• vrstu i iznos uloga svakog člana društva. Pored navedenog osnivački ugovor može da sadrži način upravljanja dru- štvom, modalitete učešća u raspodjeli dobiti društva i pokrivanju gubitaka, promet udjelima, prestanak članstva i prestanak društva. Za izmjenu ugovora o osnivanju društva potrebna je suglasnost svih članova društva. Prijavu za upis osnivanja komanditnog društva u registar društava potpisuju svi članovi društva. Komanditno društvo stječe pravni subjektivitet upisom u registar

društava. Imovina društva, koja se formira od osnivačkih uloga, odvojena je od imovine članova. Visina osnivačkog kapitala utvrđuje se osnivačkim ugo- vorom. Osnivački kapital mora biti izražen u novčanom obliku nacionalne valute. Pravilo je da se komanditno društvo osniva simultano, a to znači da osnivači moraju unijeti svoje uloge prije registracije društva, a svakako u roku od dva mjeseca nakon registracije društva. U toku poslovanja društva njegova imovina se može povećavati ili smanjivati, ali ne ispod ugovorenog minimuma. 2.2. Upravljanje društvom Društvom upravljaju komplementari, što implicira donošenje odluka i poduzimanje radnji i aktivnosti u interesu društva. Upravljanje društvom može se, uz suglasnost svih članova, povjeriti jednom ili više komplementara. U tom slučaju, za poduzimanje vanrednih poslova potrebna je suglasnost ostalih komplementara. Pozicija komanditora, u kontekstu prava upravljanja, svodi se na pravo protivljenja i to u slučaju vanrednog poslovanja. Na osnovu ovakve interevencije (protivljenja) komanditora, komplementari bi trebali da preispitaju svoju odluku. Uz navedeno, komanditori imaju i pravo uvida u poslovne knjige i isprave društva i godišnji finansijski izvještaj. Pravo zastupanja pripada svakom komplementaru, osim ako ugovorom nije predviđeno drugačije rješenje. Komanditno društvo može izuzetno zastupati i komanditor, ali samo na temelju posebnih ovlasti datih uz suglasnost svih članova društva. U slučaju da komanditor bez ovih ovlasti zaključi ugovor u ime društva za obaveze iz ugovora odgovarat će komplementar. 2.3. Raspodjela dobiti i prijenos udjela Kod komanditnog društva svi članovi imaju pravo na dobit. Godišnjim bilansom utvrđuje se dobit (dividenda) ili gubitak društva, kao i učešće svakog člana društva u raspodjeli dobiti ili snošenju gubitka društva. Dobit komanditnog društva dijeli se na dva dijela: jedan dio za komplementare, a drugi za komanditore. Dobit se među komplementarima dijeli na jednake dijelove, a dio dobiti za komanditore dijeli se srazmjerno uplaćenim ulozima, s tim da se ugovorom za komanditore mogu predvidjeti drugačija rješenja. Isto pravilo važi i za pokriće gubitaka. Poslovni gubitak komanditnog društva pokriva se ili iz dobiti, tako što se ona umanjuje, ili uopće ne isplaćuje, ili smanjenjem uloga, i time osnovne glavnice društva. Interni prijenos udjela po pravilu je slobodan, s tim da više obazrivosti postoji ukoliko se radi o prijenosu udjela sa komplementara na komanditora. Razlog je smanjenje broja članova (komplementara) koji za obaveze društva odgovaraju neograničeno solidarno cjelokupnom svojom imovinom. Kod eksternog prijenosa postojalo je ograničenje na način da je za prijenos udjela, obiju kategorija članova, na treće osobe neophodna suglasnost svih članova društva. Novi ZPD-e FBiH (2015) ne sadrži odredbe o prijenosu udjela. 2.4. Odgovornost za obaveze i zabrana konkurencije U pogledu odgovornosti za obaveze komanditnog društva, pravilo je da za obaveze društva primarno odgovara društvo, svojom imovinom, a supsidi- jarno, solidarno i neograničeno

Glavni organi ovog društva su: skupština, nadzorni odbor i uprava. Za razliku od „običnog“ komanditnog društva, gdje komanditori ne učestvuju u upravljanju, u slučaju komanditnog društva na dionice, kada su u pitanju dioničari društva koji imaju dionice, komanditori zahvaljujući dionicama moraju učestvovati u organima upravljanja. Statut, kao osnivački akt komanditnog društva na dionice, donose i usvajaju svi komplementari i oni komanditni dioničari koji otkupljuju dionice prilikom osnivanja društva. Skupština komanditnog društva na dionice sastoji se od dioničara komplementara i komanditora dioničara. Za odluke skupštine društva potrebna je suglasnost svih komplementara. Nadzorni odbor, koji ima najmanje tri člana, imenuje skupština društva, bez učešća komplementara, vrši nadzor rada svih organa i o tome obavještava skupštinu društva. Uprava društva u komanditnom društvu na dionice, koju sačinjavaju komplementari, vodi poslovanje i zastupa društvo. Komanditno društvo na dionice može se transformirati u druge oblike društva. Međutim, u slučaju transformacije u dioničko društvo, uz ostale uvjete, potrebno je povući postojeće dionice i na osnovu temeljnog kapitala novoosnovanog društva izdati nove dionice. Komanditori dioničari učestvuju u dobiti društva po kapitalnom načelu - srazmjerno učešću u temeljnom kapitalu društva. Komplementari, pored ka- pitalnog načela, mogu učestvovati u raspodjeli dobiti i po drugim kriteriji- ma, ovisno o rješenjima koja su predviđena ugovorom i statutom. Komanditno društvo na dionice može prestati stečajem, protekom vremena, statusnim promjenama, odlukom organa upravljanja, zabranom rada, odlu- kom suda, zatim kada prestane članstvo komplementara, odnosno komandi- tora. Ukoliko komanditno društvo na dionice prestaje odlukom skupštine za takvu odluku potrebna je suglasnost svih komplementara.

4. DIONIČKO DRUŠTVO Dioničko društvo je klasičan oblik društava kapitala. U bh. poslovni sistem dioničko (akcionarsko) društvo uvodi se Zakonom o privrednim društvima FBiH (1999) slijedom iskustava tržišnih ekonomija i novouspostavljenog političkog i društvenog poretka, sa do sada marginalnom ulogom u postojećoj strukturi privrednih društava. Ipak, šesnaest godina poslije, najveći broj korekcija, odnosno najviše prostora u ZPD-u (2015) pripada reguliranju pozicije dioničkog društva. Naime, ovaj oblik privrednog društva obuhvaćen je sa skoro 200 članova (čl. 105-301). Pored toga, nužno je podvući da se finansijske institucije, prema zakonu, obavezno organiziraju u obliku dioničkog društva. Najvažnija javna preduzeća u Federaciji BiH organizirana su u obliku dioničkog društva, dok je dio dioničkih društava proizašao iz procesa privatizacije.

4.1. Opće naznake Dioničko društvo (engl. joint stock corporation, company limited by shares, close corporations, open corporations, njem. Aktiengesellschaft, fr. société anonyme, ital. società per azioni) je oblik privrednog društva čiji je osnovni kapital podijeljen na dionice. Dioničko društvo ima svoju imovinu koja je odvojena od imovine dioničara. Mogu ga osnovati jedan ili više osnivača, s tim da su osnivači obavezno i dioničari društva. Osnivački kapital se formira na osnovu uloga članova društva, u postupku osnivanja društva, i iskazuje se u novcu. Ulozi osnivača (dioničara) pretvaraju se u temeljni kapital društva tako što dioničari upisuju i otkupljuju dionice. Participacija velikog broja dioničara, u strukturi kapitala društva, karakteristika je anglosaksonskog sistema (SAD i Velika Britanija), a obrnuta situacije je obilježje većine europskih zemalja. Prednost osnivanja ovog oblika društva (korporacije) je koncentracija kapitala i smanjenje rizika. Negativne konotacije se prije svega vežu za mogućnost špekulativnog djelovanja. Po uporednom pravu, npr. u Engleskoj, postoje otvorena dionička društva (public companies) i zatvorena dionička društva (private companies). Navedeno iskustvo slijede i naši propisi. Tako, po članu 105. ZPD-a FBiH dionička društva mogu biti otvorena i zatvorena. Otvorena dionička društva su ona čije su dionice emitirane putem javne ponude i koja ispunjavaju jedan od sljedećih kriterija: da se radi o bankama ili osiguravajućim društvima, ili da imaju osnovni kapital od 4 miliona KM i najmanje 40 dioničara. Zatvoreno dioničko društvo postaje otvoreno kada ispuni jedan od kriterija predviđenih za otvoreno dioničko društvo. Osnovne karakteristike dioničkog društva su sljedeće:  ono je društvo kapitala;  dioničko društvo ima temeljni kapital sa propisanim zakonskim minimumom, koji u BiH, po pravilu, iznosi 50.000 KM, odnosno 20.000 KM. Za finansijske institucije utvrđen je poseban zakonski minimum, tako za banke to je 15 miliona KM, za osiguravajuća i reosiguravajuća društva 2 miliona KM, odnosno 4 miliona KM, odnosno 6 milona KM;  temeljni kapital društva podijeljen je na dionice, čiji nominalni zbir čini osnovnu glavnicu dioničkog društva;  dioničko društvo je pravna osoba, koja pravni subjektivitet stječe registracijom kod nadležnog registarskog organa;  dioničko društvo posluje pod realnom firmom, koja upućuje na djelatnost društva (npr. banka d.d.);  dioničko društvo može osnovati jedna ili više domaćih/stranih, fizičkih ili pravnih osoba;  organi upravljanja dioničkog društva su skupština, nadzorni odbor i uprava;  dioničko društvo (uz osnivački ugovor) mora imati i statut, koji može biti i osnivački akt.  dioničko društvo ne odgovara za obaveze dioničara, niti dioničari odgovaraju za obaveze društva, osim u slučaju zloupotrebe. Ipak izuzetno shodno članu 5. ZPD-a FBiH, dioničar, ali i vlasnik udjela u društvu s ograničenom odgovornošću i komanditor u komanditnom društvu, odgovarat će za obaveze društva: kada koristi društvo za postizanje osobnog cilja koji nije suglasan ciljevima drugih članova i društva u cjelini, ili kada upravlja imovinom društva kao sa svojom imovinom, ili kada koristi društvo za prevaru ili oštećenje