Preuzmite UJEDINJENE NACIJE i više Ispiti u PDF od Pravo samo na Docsity!
UJEDINJENE
NACIJE
Predmet br. IT-05-88-T
Datum: 10. juni 2010.
Meñunarodni sud za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja meñunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine (^) Original: engleski
PRED PRETRESNIM VIJE Ć EM II
U sastavu: sudija Carmel Agius, predsjedavaju ć i sudija O-Gon Kwon sudija Kimberly Prost sudija Ole Bjørn Støle – rezervni sudija
Sekretar: g. John Hocking
Presuda od: 10. juna 2010.
TUŽILAC
protiv VUJADINA POPOVI Ć A LJUBIŠE BEARE DRAGE NIKOLI Ć A LJUBOMIRA BOROV Č ANINA RADIVOJA MILETI Ć A MILANA GVERE VINKA PANDUREVI Ć A
JAVNA REDIGOVANA VERZIJA
PRESUDA
Tom I
Tužilaštvo g. Peter McCloskey
Odbrana g. Zoran Živanović i gña Mira Tapušković za Vujadina Popovića g. John Ostojić i g. Predrag Nikolić za Ljubišu Bearu gña Jelena Nikolić i g. Stéphane Bourgon za Dragu Nikolića g. Christopher Gosnell i gña Tatjana Čmerić za Ljubomira Borovčanina gña Natacha Fauveau Ivanović i g. Nenad Petrušić za Radivoja Miletića g. Dragan Krgović i g. David Josse za Milana Gveru g. Peter Haynes i g. Simon Davis za Vinka Pandurevića
IT-05-88-T 945/36351 TER
D945-1/36351TER
06 February 2012 MC
Prijevod
Predmet br. IT-05-88-T i 10. juni 2010.
SADRŽAJ
Prijevod
Prijevod
Prijevod
(iii) Prisilno odvoženje autobusima u Bratunac i na područje Zvornika muškaraca, bosanskih
Prijevod
Prijevod
Prijevod
Prijevod
Prijevod
Prijevod
Predmet br. IT-05-88-T 1 10. juni 2010.
I. UVOD
- Ovaj predmet se odnosi na tragične dogañaje koji su se desili u julu 1995. godine, nakon
pada enklava Srebrenice i Žepe. Prema tome, zločini navedeni u Optužnici počinjeni su u po zlu
poznatom i bezočnom kontekstu. Početkom jula, na te dvije zone pod zaštitom Ujedinjenih nacija,
koje su uspostavljene da bi se u njima mogli skloniti civili pogoñeni ratnim nedaćama, izvršen je
žestok vojni napad od strane snaga bosanskih Srba.^1 U obje enklave zaštitne snage Ujedinjenih
nacija su onesposobljene i lišene moći djelovanja. Prestrašeni bosanski Muslimani, stanovništvo
Srebrenice, pobjegli su u obližnji grad Potočare. Humanitarna situacija u kojoj su se tamo našli bila
je katastrofalna i na kraju su žene, djeca i starci ukrcani u prepune autobuse i odvezeni iz svojih
domova u istočnoj Bosni. Veliki dio muškog stanovništva, koji je odvojen od njih, zarobljen ili se
predao, čekala je najstrašnija sudbina. Hiljade tih ljudi držano je u zatočeništvu u stravičnim
uslovima i kasnije pogubljeno po kratkom postupku. U Žepi je niz vojnih napada takoñe doveo do
uklanjanja cjelokupnog stanovništva, bosanskih Muslimana, koje je odvezeno iz tog grada ili je
pobjeglo. Fizički, emotivni i socijalni ožiljci koje su ta užasna djela ostavila još uvijek su prisutni, a
intenzivna pravna, psihološka i historijska analiza tih dogañaja se nastavlja, kako i mora da bude.
- Dok zločini počinjeni u Srebrenici i njenoj okolini u julu 1995. godine čine temelj ovog
predmeta, ovo suñenje se u krajnjoj liniji ticalo sedmorice ljudi – Vujadina Popovi ć a , Ljubiše
Beare , Drage Nikoli ć a , Ljubomira Borov č anina , Radivoja Mileti ć a , Milana Gvere i Vinka
Pandurevi ć a – i individualne krivične odgovornosti kojom se oni terete. U tom kontekstu, uloga
koju je u odnosu na te dogañaje trebalo da odigra Pretresno vijeće – mada značajna – bila je strogo
definisana i ograničena. Njegov jedini zadatak bio je da razmotri dokaze koji su mu predočeni kako
bi utvrdilo eventualnu krivičnu odgovornost te sedmorice ljudi koji su prema navodima tužilaštva
optuženi za konkretne zločine. U tom konkretnom i strogo definisanom kontekstu, u ovoj Presudi se
iznose rezultati ocjene dokaza koju je Pretresno vijeće izvršilo, te njegove konstatacije i
obrazloženja tih konstatacija.
- Godine 1995., svaki od optuženih je bio na nekom konkretnom položaju u vojsci, odnosno
policiji. Ljubiša Beara je bio načelnik za bezbjednost u Glavnom štabu VRS-a i imao je čin
pukovnika. Vujadin Popovi ć je bio načelnik za bezbjednost Drinskog korpusa VRS-a i imao je čin
potpukovnika. Drago Nikoli ć je bio načelnik za bezbjednost Zvorničke brigade Drinskog korpusa
VRS-a i imao je čin potporučnika. Ljubomir Borov č anin je bio zamjenik komandanta Specijalne
brigade policije MUP-a Republike Srpske. Vinko Pandurevi ć je bio komandant Zvorničke brigade
(^1) Za definiciju izraza "snage bosanskih Srba", v. par. 102.
Prijevod
Predmet br. IT-05-88-T 2 10. juni 2010.
Drinskog korpusa VRS-a i imao je čin potpukovnika. Zbog svojih djela i ponašanja navedenih u
Optužnici, ova petorica ljudi - Beara , Popovi ć, Nikoli ć, Borov č anin i Pandurevi ć – optužena su
za genocid (tačka 1); udruživanje radi vršenja genocida (tačka 2); istrebljivanje, kao zločin protiv
čovječnosti (tačka 3); ubistvo, kao zločin protiv čovječnosti i kao kršenje zakona ili običaja
ratovanja (tačke 4 i 5); progon, kao zločin protiv čovječnosti (tačka 6); nehumana djela (prisilno
premještanje), kao zločin protiv čovječnosti (tačka 7), i deportaciju, kao zločin protiv čovječnosti
(tačka 8).
- Godine 1995., Radivoje Mileti ć je bio načelnik za operativno-nastavne poslove u Glavnom
štabu VRS-a i imao je čin generala. Milan Gvero je bio pomoćnik komandanta Glavnog štaba
VRS-a za moral, vjerske i pravne poslove i takoñe je imao čin generala. Prema navodima
Optužnice, Mileti ć i Gvero su odgovorni za ubistvo, kao zločin protiv čovječnosti i kao kršenje
zakona ili običaja ratovanja (tačke 4 i 5); progon, kao zločin protiv čovječnosti (tačka 6); nehumana
djela (prisilno premještanje), kao zločin protiv čovječnosti (tačka 7), i deportaciju, kao zločin protiv
čovječnosti (tačka 8).
- Pretresnom vijeću je predočena velika količina dokaza o dogañajima koji su se desili prije, u
toku i poslije napada na Srebrenicu i Žepu u julu 1995. godine i o učešću i ulozi svakog od
optuženih u tim dogañajima. Pretresno vijeće je saslušalo 315 svjedoka, a dokazi izvedeni u sudnici
ispunili su ukupno 34.915 stranica transkripta. Od hiljada dokumenata koji su predočeni u ovom
predmetu, u spis su uvrštena 5.383 dokazna predmeta, s ukupno 87.392 stranice.
- Ova Presuda je podijeljena u dva toma. Tom I sadrži odjeljke koji se bave razmatranjima u
vezi s dokazima, činjenicama i pravnim zaključcima. Tom II sadrži odjeljke koji se bave
individualnom krivičnom odgovornošću, kumulativnim osuñujućim presudama i odmjeravanjem
kazne, kao i izdvojena i suprotna mišljenja sudije Kwona i izdvojeno mišljenje sudije Prost, te
dodatke.
Prijevod
Predmet br. IT-05-88-T 4 10. juni 2010.
- Prema praksi Meñunarodnog suda, dokazi iz druge ruke su prihvatljivi. Težina koju treba
pridati dokazima te vrste zavisi od bezbroj promjenjivih okolnosti vezanih za dokaze iz druge ruke,
zbog čega je Pretresno vijeće takve dokaze ocjenjivalo pojedinačno.^5
- Posredni dokazi su dokazi o okolnostima nekog dogañaja ili krivičnog djela na osnovu kojih
se može izvesti razuman zaključak o postojanju neke činjenice.^6 Posredni dokazi mogu biti
neophodni za dokazivanje nekog činjeničnog navoda, pogotovo u krivičnim postupcima kao što su
oni koji se vode pred ovim Meñunarodnim sudom, gdje često ne postoje očevici niti nepobitni
dokumentarni dokazi o nekom konkretnom činjeničnom navodu. Iako pojedinačni posredni dokazi,
sami za sebe, mogu biti nedovoljni za dokazivanje neke činjenice, uzeti zajedno oni mogu imati
odlučujuću ulogu.^7 Dokazna vrijednost posrednih dokaza nije smatrana manjom od dokazne
vrijednosti neposrednih dokaza.^8 Kao i u slučaju neposrednih dokaza, ako je neka činjenica na kojoj
počiva osuñujuća presuda dokazivana zaključivanjem na osnovu posrednih dokaza, izvedeni
zaključak mora biti jedini razumni zaključak do kojeg se moglo doći na osnovu predočenih dokaza.^9
- U vezi sa svakim od svjedoka, Pretresno vijeće je ocjenjivalo vjerovatnoću i dosljednost
predočenih dokaza, kao i okolnosti predmeta i potkrijepljenost drugim dokazima. Dogañalo se da o
odreñenom dogañaju svjedoči samo jedan svjedok. Iako je Žalbeno vijeće zauzelo stav da
svjedočenje jedinog svjedoka o nekoj pravno relevantnoj činjenici, pravno gledano, ne iziskuje
potkrepljivanje,^10 Pretresno vijeće je u takvim slučajevima s velikom pažnjom analiziralo dokaze
prije nego što se na njih oslonilo u odlučujućoj mjeri.
- Kada je osporavana autentičnost nekog dokumenta, Pretresno vijeće je prilikom njegovog
ocjenjivanja uzimalo u obzir razne faktore, izmeñu ostalog, dokaze o njegovom izvoru, kontinuitet
nadzora, iskaze vještaka-grafologa, kao i druge dokaze vezane za taj dokument. Pretresno vijeće
nije smatralo da su dokumenti bez potpisa, datuma ili pečata nužno lišeni autentičnosti.^11 Čak i kad
se uvjerilo da je odreñeni dokument autentičan, Pretresno vijeće nije automatski prihvatalo da
izjave koje su u njemu sadržane predstavljaju tačan prikaz činjenica. Pretresno vijeće je takve
dokaze ocjenjivalo u kontekstu cjelokupnog sudskog spisa.
(^5) V. Tužilac protiv Aleksovskog , predmet br. IT-95-14/1-AR73, Odluka po žalbi tužitelja u vezi s prihvatljivošću dokaza, 16.
6 februar 1999. godine, par. 15. 7 Drugostepena presuda u predmetu^ Č elebi ć i , par. 458. Prvostepena presuda u predmetu Ori ć, par. 21; Prvostepena presuda u predmetu Br ñ anin , par. 35; Tužilac protiv Marti ć a , predmet br. IT-95-11-T, Odluka o usvajanju smernica za standarde prema kojima treba prihvatati dokaze, 19. januar 2006.
8 godine, Dodatak A, par. 10. 9 Prvostepena presuda u predmetu^ Ori ć, par. 21; Prvostepena presuda u predmetu^ Br ñ anin , par. 35. 10 Drugostepena presuda u predmetu^ Staki ć, par. 219. Drugostepena presuda u predmetu Č elebi ć i , par. 506; Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski , par. 62. Pitanje da li dokazi
11 prihvaćeni na osnovu pravila 92 quater^ Pravilnika iziskuju potkrepljivanje razmotreno je u poglavlju II, odjeljak B.(e) dolje. Za konkretno pitanje težine koja je pridata dokumentima s otkucanim potpisom, u vezi s optuženim Mileti ć em , v. dolje par.
Prijevod
Predmet br. IT-05-88-T 5 10. juni 2010.
- Pravo optuženog na obrazloženje, zagarantovano članom 23(2) Statuta i pravilom 98 ter (C),
ne znači da je Pretresno vijeće dužno da raspravlja o svakoj činjeničnoj tvrdnji iz Optužnice ili da
objašnjava svaku pojedinost svoje ocjene predočenih dokaza.^12 Pretresno vijeće napominje da su, i
kad neki konkretni dokaz nije izričito pomenut u Presudi, u obzir uzimani svi relevantni dokazi.^13
- U periodu od 2. do 7. oktobra 2006. godine, Pretresno vijeće i strane u postupku izvršili su
oblizak lica mjesta na više lokacija u istočnoj BiH. Svrha tog obilaska bila je da se vide neka mjesta
koja su relevantna za predmet u kojem Pretresno vijeće postupa.^14 Pretresno vijeće prilikom
obilaska nije uzimalo niti prihvatalo dokaze.^15
B. Konkretna razmatranja u vezi s dokazima
- Član 21(4)(g) Statuta predviña da optuženi ne smije biti primoran da svjedoči. Protiv
optuženih koji su koristili svoje pravo na šutnju nisu izvoñeni nikakvi zaključci koji bi im išli na
štetu.
(a) Svjedočenje i izjave optuženih
(i) Preliminarna pitanja
a. Borovčaninova izjava
- Dana 25. oktobra 2007. godine, Pretresno vijeće je uvrstilo u spis izjavu koju je Borov č anin
dao tužilaštvu 2002. godine u svojstvu osumnjičenog (dalje u tekstu: Borovčaninova izjava).^16
Pretresno vijeće je zaključilo da su prilikom Borov č aninovog razgovora s tužilaštvom primijenjeni
proceduralni zaštitni mehanizmi predviñeni pravilima 42 i 43 i da se izjava koju je dao može
koristiti protiv njega.^17 Pretresno vijeće je Borovčaninovu izjavu, većinom glasova, prihvatilo i kao
dokaz protiv suoptuženih, ali ne u svrhu dokazivanja njihovih djela i ponašanja.^18 Dana 14.
decembra 2007. godine, Žalbeno vijeće je poništilo zaključak Pretresnog vijeća u vezi s
ograničenim korištenjem Borovčaninove izjave protiv suoptuženih i vratilo predmetno pitanje na
(^12) V. Drugostepena presuda u predmetu Kvo č ka i drugi , par. 23. (^13) V. ibid .; Drugostepena presuda u predmetu Krajišnik , par. 141. (^14) T. 2425–2431 (16. oktobar 2006. godine). (^15) V. T. 2426 (16. oktobar 2006. godine). (^16) Odluka o prihvatljivosti razgovora s Borovčaninom i izmjenama i dopunama spiska dokaznih predmeta na osnovu pravila 65 ter ,
- oktobar 2007. godine (dalje u tekstu: Odluka o Borovčaninovoj izjavi); dokazni predmet P02852, Transkript razgovora koji je tužilaštvo obavilo s Borovčaninom, 20. februar 2002. godine; dokazni predmet P02853, Transkript razgovora koji je
17 tužilaštvo obavilo s Borovčaninom, 11. i 12. mart 2002. godine. 18 Odluka o Borovčaninovoj izjavi, par. 29–39. Ibid. , par. 54–80.
