Preuzmite 14464532.pdf i više Vežbe u PDF od Pravo samo na Docsity!
,Nove političke prilike, nastale poslije smrti LudoviIka Velikog, i po' brlliĆÚ Horvata, oslabile su vezu dalmatinskih gradova s Ugarskom, a vlast se bosans-kih vladara sve više širila po dalmatinskom primorju. Došla je do V1"hunca, kad se Tvrtko 1. godine 1390. prozvao kraljem' HrvatSIke i Dalma cije te postao gospodarem Klisa, Splita, Omiša i Trogira. Ovi su se gradovi dugo ,0dupira1i bosanskomu gospodstvu i zaklinjali su 2igmunda, da ilID ne uzme za zlo, ako Ûe pokoTe Tvrtku, jer već više godina nisu ni zrna grožđa ni žita wbrali sa svojih njiva, otkada su Bošnjaci na Klisu, a ugarsko-hrvatski. kralj nije poslao pomoći. Među najodanijim pri8tašama 2igmundovim bio je splitski nadbiskup Andrija Gualdo i, posve naravno, morao je mnogo nevolja pretrpjeti od bo sanS'ke Gualdov prethodnik Ugolino de Mala Branca morao je pobjeći iz Splita. Ka1ko 8u mnoge zemlje nadbiskupske Men(le ležale na klišKom i omiš'kom teritoriju, to Su se njihovi međaši !pomjerili, a djelomice su bile i otete od Gualdovih nÜ prijatelja, koji su protiv njega radili kod bosaus'kih kad je Gualdo htio .podići zamak, da obrani svoje posjede u PutaIju od Vlaha, koji su prelazili i' skom polju, han Vuk Vukčić (kako je sam pri2!na.o) potalknut bisknpovih neprijateljli, ,da mu zabrani zidati kaštel. Kasnije mu je to dopu stio pismom pisanim. u Polisju dne 10. listopada 1392. I sami građani Splita, a i neki svećenici, nisu daH mira nadhis·kupu,- se ra'Zahira Makar nadhiskup stekao naklonost h08aus>kog kralja Twtka I. i Dahiše, ipak mu oni nisu mogli pomoći, da prilkupi uzurpirana dobra Menze, jer su mnoga već prešla pres-kripcijom u tuđe vlasništvo.
1 Šišić, Vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatioić. 2 Farlati, Illyricum Sacrum III, 336. I Farlati, o. c. III, 334-335.
PO'slije prO'pasti braće HO'rvata PO'd DabO'rO'm, pa obnO'vljenjem ĐakO'vač
kO'ga ugO'vO'ra gO'dine 1394. !pO'staO' je i sam bO'sanski kralj 2igmundO'v vazal,
i Andriji Gualdu pružila se dO'bra' prigO'da, da se O'pet O'krene svO'me starO'm zaštitniku ugarskO'-hrvatskO'm kralju, kO'ji je tada O'prO'stiO' svO'me prijatelju tO'bO'žnju nevjeru, jer je znaO', kO'likO' mu splitski nadbiskup mO'že biti O'd PO' mO'ći u Dalmaciji, kO'ju su mu Mlečani nastO'jali preO'teti.
PO's1ij'e niko-poljske katastrO'fe gO'd. 1396. Žigmund se prdl:O' Cariďr'ada i Du
brO'vnika vraćaO' u SVO'ju ikraljevinu. U Splitu ga je dO'čekaO' nadbiskup i iskO' ristiO' priliku, (^) da iSPO'sluje O'd kralja naredbu, neka mu se vrate oteti PO'sjedi. DO'šavši (^) u Knin, gdje se 2igmund zaustaviO' čitav mjesec dana, IPO'vjeriO' je kninskO'mu kaptO'lu, da izabere svO'ga čO'vjeka, kO'ji će izv"l'Šiti reambulaciju dO'bara splitske nadbiskupije i utvrditi međe PO'sjeda, ispitavši prije dO'ku mente i svjedO'ke.^ KaptO'I^ je taj posao PO'vjeriO' svO'me biskupu Ladislavu. 2ig mund je biO' narediO', da reamhulatO'r uzme sa sO'bO'm dva tri Splićanina, kaĐ stelane Klisa i Omiša i PO'štene ljude iz Klisa, Omiša i PO'ljica. Ladislav je zapO'čeo SVO'j posaO' »na dan obraćenja sv. Pavla« (25. siječnja) i završiO' ga O'kO' 25. veljače, kad je poslaO' O!pi& pO'sjeda zajednO' s pO'pratnim pismO'm Žigmundu.^ - PO'lazna točka njegO've reamhulacije hila je u Jesenicama, zapravO' Supetru, O'd posjeda negdašnjega samostana sv. Petra Gumajskoga, i to s istočne strane kod »Pasjega rta«, danas Mali rat, 'pa prema Svetom Stjepanu, staroj crkvi iz
XI. stoljeća, a_možda i starijoj, pa na Mutogras u Podstrani i na Suhi most
u Dujmovači, zatim na Prosik u Solinu, onda Gospin Otok i zemlje Gospe od Otoka, koje su' pripale Menzi, pO'tom 'Ila Bunje i Slano zapadnO' od Amfjteatra u Solinu, !pa na Srinjin i Osić u Poljicima i konačno Lahin. U gradu Splitu, u splitskom pO'lju i u najvažnijem posjedu Sućurcu nije Ladislav izvršio reambulaciju, a i o !pO'sjedima na Braču i O' Bartolovštini u Šibeniku -nema ni riječi' u njegovoj reambulaciji. tamo prispjelO' pismo Ladislavljevo, odmah je primijetio, (^) da je Ladislavljev O'pis nepotpun. Uostalom i sam Ladislav u pismu 2igmundu naglašuje, da su mnoge isprave bile Ikod nadbiskupa Andrije, pa nije mogao posaO' potpuno izvršiti bez tih dokumenata, a pri svome radu osvrtao se, po naredbi istO'ga 2ig munda, na stare isprave i montaneje. Da je takO' zaista i radio, vidi se po tome, što se mjestimice drži ne samO' reda već i izraza uzetih iz montaneja. Dok je još bio na dvoru 2igmundovu, nadhiskup je zamO'lio kralja? da pO'novo povjeri
isti posao reamhulacije kO'me drugome, da ga potpunije obavi. I opet se 2ig
mund obrać31 lkn.inSkim kanonicima, da izaberu između sooe lice, koje će uzeti iz broja od lkraJlja 8đede splitske nadbiskupije, odrediti međaše :it utVT'd:iti razna prava i pO'vlas1tice.
U to je doba nadbiskup Andrija bio na dvoru kod 2igmunda, i kad j
Kanonici izabraše svoga druga Bartolomeja, sina nekO'ga Tome iz Požege i kraljeva čovjeka Petra Pribjetavč' Ta su dvojica počela svoj posao na dan sv. Lovrinca (10. !kO'lovoza). Za osam dana dO'vršili s u ga, jer su upotrebili već gotO'V opis Ladislavljev i do brim' ga dijelom jednostavno prepisali.
4 Idem IV, 20.
..
et singulis eius Curiae iUTibus et pert:inentiis, bugnis seu voltis (^) et aliis quIDUS cunque sub se a fundamentis supra et iuxta· se positis, wbique habens pro meris ex ·parte orientis et austri "murum ipsius palatii archiepiscopalis, qui est etiam pro muro ipsi ci vitari, incipendo ex parte aquilonari a Turri sive domo Ci priani Zanini per directum versus meridiem cum tota tUITi, quae est in augulo ipsius Curiae et civitatis usque sicut de direeto versus aquilonem respi ciendo '" ipsa domus archidiaconalis et ·synagoga circa viam vicinalem, qua itar ad macerias.« Po ovome se opisu sHka stare nadbislkupSlke palače ovakva rprikĖuje: Ona se sastoji od više zgrada: palača, kuća, kule, velike svođene arciđakonove zgrade. Ne treba se čuditi ta!k."om gotovo sepskom ambijentu .palače, kad go dine 1682.^ u^ vizitaciji^ nadbiskupa^ Cosmija^ čitamo,^ da^ se^ uz^ katedralu^ nalazi grohlje -ll vrlo indecentnom stanju, jer po njemu raste trava i »tum propter sordes, quae a fenestribus domorum circumjacentibus dejiciuntur.«
. Palači pripada i židovska sinagoga, koja je bila u podzemlju, jer je uza nju neka prostorija ispod kuće Radovana Klementova. Za ubikarciju stare ži dovske sinagoge^ važni^ su^ kasniji^ podaci.^ Godine^ 1495.^ nad.biskup-^ Averoldus dopustio je bTatovŠ1ilni Corporu Christi »super cimiterium plllI"Vum, quod est post .praedtictam eccleSiiam Saėcti Domnm versus et prope Sdoriam, albergum u.num«. tum 10. X. 1495.) Ova je kuća zarista dine 1937. U arhivu sjemeništa, koji je izgorio za prošloga ra1.a, našao sam prije Tata pod sign. XLJX br. 43 ex 1870. bilješku o najmu na pet godina »di una casa del Seminario vescovile di Spalato sita in questa citta al civico No 384 'nella localita d.eUa Sdorie« a pod sign. XLVII spis tbr. 98 ex 1865. kaže: II semi nario vescovile di Spalato possiede due casette collocate nella local ita di Sdo rie· (o vicino alla Buonamorte) - (Dušice, crkva Ikod Srebrenih vrata, koja je bila porušena od 'bomba u prošlom ratu. Dalkle je Sdorium ili sinagoga bila na istočnoj stra m katedrale.) Uz palač.u su i drug.e spo'redne kakvi se i danas vide. U čitavoj južnoj polovini palače veliIke su supstrukcije na svodove ispod Kriptoportika, (^) a visoke su do 8 m, one se umanjuju (^) i gube u sredini palače. Od ovih pod-zemnih prostorija mnoge su postale tijekom vje kova crni bunari gornjih kuća.. Sama nadbiskup8lka palača naslonjena je bila na jugoistočnu četvrtastu kulu Dioklecijanove palače (kula Grisogono). Sinagoga (sdoriulD od Synedrion?) kasnije se zove curtis Sabbacorum-dvor ribara (danas šabakuni znače vrstu mreže.) Citav kompleks zgrada proteže se od jugoistočne kule do kule ili kuće Ci prijana Zanini. Ova je Ikuća bila kod danas restauriranih Srebrenih vrata, a bila je porušena malo kasnije od^ godine^ 1397.,^ pošto je^ Hrvoje Vukčić^ Hrva tinić bio imenovan (^) i 4. studenoga sveča,llo ustoličen u čast splitskoga her cega. Zaninijeva je kuća srušena i na njezinu mjestu se podigla kula, sjedište hercega Hrvoja.
7 Bulić-Karaman, Palača cara Dioklecijana u Splitu, Zgb 1927, 234--240. 8 Idem, str. 242.
138
Kula uz morc, oko koje se širio nadhiskupov dvor, sjedište je splitskoga prvostolnika već od vremena, kad su se Solinjani vratili sa Šolte i Brača i na stanili se u Splitu. Toma Arciđakon izvješćuje o tome ovako: »Tada je (^) spomenuti Sever svoju kuću, koju (^) je zadobio u Splitu, darovao .crkvi zajedno s kulom na uglu, odredivši, ·da tu bude biskupski dom (episco pipm). Tu je časni nadbiskup Ivan počeo stanovati«. Biskupija je zahvaćala gotovo četvrti dio Dioklecijanove palače, od l isto-<: nog zida, uz koji je kula, do Srehrenih vrata (kuća Zaninijeva), ·dakle od -mon do sredine 1.stočnoga zida. pa na moru linija od ugaone kule do tačke na zapadu na liniji Vestibul-more, t. j. do neke ulice,^ kojom se zakreće k prc djelu zvanu Gomile (Maceriae.) 10 Ta se ulica danas zove Akademije Ilirske. Maceriae su negdašnji Dosud, gdje su valjda bile neke ruševine, (^) a još danas se vide eksedre od ope-ka (polukružne dvorane, .zbornice).ll Kuća Arciđllkonova jest stari Vestibul, lkasnije donedavna zvan Rotunda. Kakav (^) je izgledao taj dana;Šnji centrum Splita, pokazuje nam dokumenat Ivana Silvestrova, koji ustupa Nikoli, naravnome sinu Andrije, s<plitskoga arhiprezhitera, gva prava, koja ima na potleušicu na mje.st'U, gdje je .postav ljena u Splitu na Gomilama (in Maceriis) uz 'kuću Radina mornara i uz po tleušicu Mikule Semernjića.1l! S pravom kaže Farlati, da je ova stara palača bila uzorita Áhog starine i ve like ljepote. Pala je žrtvom požara u noći izmedu 30. i 31. prosinca 1506. g. a (^) s njom su izgorjeli mnogi originalni povijesni dokumenti. Poslije toga su nadhiskupi stanovali po privatnim kućama, koje su unajmljivali, pa su arhiv ski spisi lalko propadali zhog čestih selidbi, otsutnosti nadbiskupa i tursikih ratova. Tek je nadihiskup Bonifacij Albano godine 1668. sagradio novu pa laču, koja se ni veličinom ni ljepotom nije mogla us·porediti Sa starom.13 Ova se nova imala nrediti i raširiti, pa su vremenom kupljene tri kuće u blizini. O tome potanko izvješćuje Cosmi u svojoj Relazione, bilježeći i troškove za taj posao. II U drugoj točki reamhulacije opisuje se vrt nadbiskupov s bunarom. Vrt se je prostirao od kuće Ciprijana Zanini do mora live uz gra6ski zid, koji jc ujedno' i zid nadbiskupove palače. To 8e i danas dade vrlo lako uhicirati na Siplitskom pazaru s vanjske strane gradsIkoga zida. U blizini je s istočne strane velika njiva (Ager'^ magnus), ali između ove njive (^) i nadbislkupskoga vrta bio je dominikanski samostan s grobljem. Pri nekim radnjama g. 1934. na istočnoj strani dominikanskoga samostana naišlo se na trag starih grobova i na ostatke zidova stare crkve i samostana.
9 Toma Arciđ. u Račkoga Doc. Stl". 34. (^10) Fariatj, III, 426. (^11) Buuć-Ka,raman, o. c., str. 240. (^12) VI. Rismondo, Pomorski Split druge polovine XIV. st. - Notarske imbrevijature, Split 1954, str. 157, br. 159. 13 Cosmi St., nadbiskup splitski, Relazione della Mensa Archiepiscopale di Spalato del 1687., rukopis u Splitskoj bisko kUl"iji {oI. 12 r. lt Ihidem, Eol. 51-53.
139
Petra Gu.maj!>koga u Jesenicama. Ime dolazi od toga, što uz potoke rastu trstike. Ovaj splitski u najstarijim dokumentima ZOve se Calametus (god. 1096), »vineam in Calamito«2o, ali kako u gradu prevladava hrvatski elemenat, tako on dobiva hrvaý'ko tinsko i hrvatsko ime: )}usque ad vallem, que slavonice dicitur Trstenik, latine vero Calamet«.21 Godine 1397. u reamhulaciji upotrebljava se samo hrvatsIko: »In TaTStenico est magna tcrra«. (^). Toponim Smrdećci potječe od bunara Smrdećca, a tako se zove voda, koja
'Zaudara i nije pitka. U montaneju De Carisa u sp.litskoon kaptolskom a'rhivu
mjesto Smrdećaca topouim je zahilježen: »Smrdecha stagua = Smrde' a stag njao Ova^ staT-ohrvatSlka u dokumentima. U ovome reambulatooriju naći ćemo je ubilježenu kod Svete Tekle-Sutikve (^) (Stagnae -:- viae veteres), (^) a u Splitu u Velom Varošu sačuvalo se iz starine do danas ime ulice Stagnja. U IX. točki uz nadhislkup8lke zemlje ponovo se spominju zemlje Sv. Miho vila de Slano u Klapijem docu (Clapgi dol). Ovaj se toponim godine 1280. piše Chrapidol. Je li ime postalo od glagola krapiti, iterativni ohlik od kro piti (AkadeD1Ski rječnik) ili od kojeg vlastitog imena? Godine 1180. spominje
se Cirg(n)a filius Chrappe (Smičiklas C. D. II, str. 216). U tome predjelu su
danas Skrape. I X. Uz Skrape zaista su Lokve, koje su ubilježene u X. toCIci i koje okru- iuje s istoka i s juga rimska cesta (via publica), a la se tu stavlja kao oznaka .međaša. Lokve su postale od latinske riječi Lacus, pa i na ovome mjestu uz latinsko ime bilježi se njegova derivacija hrvatska: Slaculi _sive Loque.
XI. Vrlo je zanimiv toponim u XI. točki »Ad petram tonatam«. Ad petram -tonatam I. V. Trischienoga Kamicha est terra etc. Kako se vidi, reambulator je iskrivio hrvatsko ime. Moralo je glasiti U trišćenoga kamička ili Kod tri
šćenoga kamička. od toga toponima oštao je današnji ohlik Trišćenica. Po
stanak je jasan od riječi trijes-grom. Negda, a možda i viVe pu ta, II kamen na
tome hrijegu udario je grom i odatle nastao toponim. Da je moje tumačenje
ispravno, potvrđuje mi i pripovijedanje jednoga staroga Splićanina pred tri <leset godina, koji mi je baš na tome mjestu pripovijedao:- »Na Trišćenici je uhio grom pred dvadeset godina dvije B'ulbalove ma,zg na udaru groma bilo i u .davnoj p.rošlosti kao i u novije doba. Petra tonata ,spominje se godine 1328. 'kao granica između Klisa i Splita. XIII: In Banico (zapravo Baroico - Broico) est terra magna. Broici su kod Trišćenice južno od Kile iza lagane kose, po kojoj vodi stari rimski put. Bu nari Broici i danas su u tpme kraju, a dobili su ime po riječi br'nije (latinski 1utum), što znači kal glib u staroslavenskom jeziku. U XIV. točki zahiljCoŽerne sn zemlje:. in Tal"buhovrat, a i crkva S. Ma'riae de Tarhuhovrat. Toponim se nije sačuvao niti se ta crkva spominje pod tim ime nom II drugim dokumentima. Ispravno je ime Trbuhov rit. Smodlaka izvodi
(^20) Rački, Documenta, str. 177. (^21) Smičiklas, (^) II, str. 36. tl (^) Smičiklas, o. C. IX, str. 437. 3 Miklošić, Lexicoo palaeosloveoico-graeco-latinum, Vindobooae 1862-5.
l)zemljice«,
Domnii«.
slična imena Trnhušac, Trbuk; Trbušci od riječi trnbuh, trbuk, trbuh, ·koja je značrIa »malo vlaško pleme«. On ne navodi, kojega je jezika i postanja ta riječ. Tl"buhov rat morao se nalaziti između Brnika i Kamena, jer odmah zatim reamhuJacija nastavlja nabrajanjem zemalja: Sub magna petra, a to je očito Kame Ikod sela Kamena. S južne strane toga kamena bilježi se javna cesta, a
. taj put postoji i danas, te se zbog strmine svija u serpentinu. Ta se strmina, u tekstu izražava riječiJna: »Supereminet via puhlica«. Klime prošlih vjekova (godine 1227) zove se Magna petra (u već spome nutoj pirniei templara zbog crkve sv. Petra, koja je tu u blizini. Prvi put Se Kamen spominje u darovštini popa Croote god. 1144. »usque ad ex·celsum a selo pod njim kao živ organizam svoje je ime mijenjalo prema razvitku je zika u novi oblik Kamen. U tursko doba Klime je bilo izvidnica, i na tako uskom p'rostoru ipak su Turci postaviJU. jednu malu džamiju. Od Kamena vodi 'put na bunar Gušćer, odakle se kreće prema Kili, a onda skrenuvši na sjevero zapad preko Brborana dolazi se u Solin. Tim je putem prošao i reambulator Bartolomej bilježeći ove toponime. Ime je Brborana dobro poznato svim O'kolnim selima. Illpod Kile Bartolomej opisuje teren: »terrulae sive ripellae«, dakle čisto karakteristična formacija dalmatinskoga primorja, gdje se tle diže stepenasto, a te nazvane lastve i lastvice vrlo su malene, i naraVllO da im je bila niska cijena, osobito kad su bile neobrađene, da su se prodavalC' i za 300 glavica Inka. Kod Brborana naznačeni su kao nadbiskupovi međašnici baštinici Petri Peci1Ule, možda pradjeda Marulića, koji su nosili nadimak Pecinić. Kamenito zemljište s južne strane Brb bra (^) na po reambuJaciji zvalo se Plo kita (quod^ slavice^ Plochita^ dici.tur).^ Ime^ dobz:i^ od^ latinske^ riječi,^ placa tus, od üoje je i naša ploča. U blizini Splita ima i drugi lokalitet, ikoji nosi isto ime Plokite, na današnjoj Solinskoj cesti. - Od Brborana reamhulatori starim putem polaze na Dujmovaču, »aqua san- cti Taj prava'C od Brborana do Dujmovače za doba hrvatskih vIa·· dara ozna·čivao Voda sv. Dujma iest potok, na kojem se nalazi crkvica sv. Dujma, sagra đena na mjestu, gdje je po legendi opočinula četa, koja je prenosila kosti sv. Dujma iz SoliDa u Split. Legenda 'pcipovijeda, da su ožednjeli, a nije bilo u blizini vode, p je zagovorom sv. Dujma čudesno iskuljala. Pisac legende po svoj prilici Dije bio na tome mjestu, kad nije znao, da je ta okolica vrlo pod vodna i da usred ljeta ima tu dosta vode. U starini na tome mjestu^ bila^ je sagrađena crkvica, koju je· godine 1747. proširio Splićanin Petar Bakić de Lak, bisikup hune e silice· in translatione corporis s. Domnii prodigiose exertum deinde
24 Smodlaka J., Imena mesta i meštana na tlu Jugoslavije, II prilog Vesllika za a. i h. rl. sv. LlI, Split 1946, str. 55. '5 Rački, Documenta, 130, V. Novak, Supetarski kartular 113. u Katić L., Zadužbine hrv. 'kraljice Jelene na Otoku Solinske rijeke (Primila za .Rad.: Jug. ak. zn. i umj.).
142
mjerili putovi probijanjem novih trasa, ali na Camuciovoj karti iz godine
- opaža se 1l"ačvali:šte. Zapravo to je javna cesta, koja je vodila iz Solina u Spli,t.2s^ ' Iz Dujmovače vraća se Bartolomej prema Splitu i dolazi u Duje, gdje na lazi »agros archiepiscopales ubi slavice dicitu:r Na archlbischuplie gnive«. Tn je jedan međašnik Thomasius Natalich, Natalić (Božićević), a u doba rene sanse oni su od Natalića postali Natalis. Jedna je zemlja međašnica neke kla rise »socroris Margaritae Martini in mona5terio S. ClaTa:e«, samostanu pod strogom disciplinom zadržala svoju baštinu i mimo propise franjevačkoga reda. Nad putom, !koji vodi u Diije, zemlja je Bogdana Cile, i taj se put sačuvao sve do najnovijega vremena, a ostatak mu se još raspoznaje tamo, gdje ga siječe nova cesta kod »Kefera« (nadimak jednoga vlasnika ta moš!!jeg zemljišta). Toponim Diije Bulić izvodi od latinstkog Duje su i u staro doba kao i donedavna bile brodarice za Vranjičane, kad' se . prevoze na splitsku stranu, kako će se kasnije vidjeti. (^) • U XXVI točki stoji: ln Pil1ato sunt multae terrae etc ... Uz Duje neposred no nalazi se Pijat, u reambulaciji Pillatu8, što bi se hrvatski reklo Kosmaš, polje (^) obraslo niskim grmljem, kako je nedavno i bilo, jer je tuda Tasla žuti lovka, trnje, bunika i slično bilje. I tu »per longum a meridie sunt lapides, qui dicuntur Plochita«, a danas je poviše Pijata Ploča. Via publica sa zapadne strane i danas, vodi od Kopilice do Pijata. Lučica Duje, brodarica vranjička, sad je zasuta zbog radova u sjevernoj luci. Da je i u ono doba hila tu 'broda , rica, kazuje nam »Descrizione della Mensa 1397«, rukopis u splitsk01Il kuri jalnom arhivu, Ĉdje na fol. 32 v stoji: »Ad Pillatw:n prope Barchaneum«, t. j. Kod Pijata blizu Brodarice. Od Pijata krenuvši k zapadu nalazi se luka Su paval, danalŠnje brodogradilište, gdje je negda bila crkva sv. Pavla. Tu ream bulator ne nalazi nijednu nadbiskupovu zemlju, već odmah prela' zi»In Lago rono est magna terra« (točka XXVII), pa u točki XXVIII bilježi zemlju ad S. Cassianum, danas Sukoišan i Sukoišanska ulica. Tu Se valjda reambulator vraćao u grad po završetku dnevnoga posla.i uzgredice na putu obišao te zemlje u Sukoišanu, jer hi logično bilo, .da iz Supavla i Lagorona pođe na Poljud. Notars'n spis god. 1338. učinjen od primicerija Lukana ima: »In Lagarono similiter magna terra iuxta duas grippas«, a tu u hlizini da je cQtva sv. Tome. Popis dobara Territoril1m Sancti Benedicti (1144) donosi: »Est terra ad La garonum supra via, quae tenmt ad Sanctum Paruum ex parte orientis inter duas grlppas«. Za neke je ubikacija Lagaronuma nemoguća, međutim, kad se saheru Svi gornji podaci, t. j. Supaval s istočne strane (^) i put, koji vodi k crkvi sv. Pavla, pa· dvije glavice u blizini i crkva sv. Tome, onda je jasno, da je Lagal'o Tome stoji^ u^ Vizitaciji^ Priulija go.dine 1603:^ »Vidit mu:ros ecclC6!iae seu capel. lae Sti Tho1Il8e de Barcagno destructos.« Prije toga vizitator je pohodio crkvu sv. (^) Nikole u Glavičinama, a poslije sv. Tome dolazi k crkvi sv. Pavla, koja je također kod Hrodarice, a valjda su i tu pristajale lađice: »Vis1Jtavit eccle Sli:am seu capeI1am Sti Pauli .de BaTcagno«.29 One dnae grippae jesu Glavičine,
29 Camucio uBuLIettino 1913, tabla III. 29 Crkva sv. Pavla spominje se g. II 69. - Smičiklas, o. c. II, 33.
gdje je u tUNko- do-ba par godina nije porušena, kad se tu otvorio kamenolom. U »Territorium San ctĘ Benewcti« .stoji: »Est terra subtus secunda gcippa de Lagaro-num ... et ipsa terra ex tribu8 partibus est circnmdata cum viis«. Već potonje obilježje Gla· -vica od Lagaronuma i zemlja pod manjom glavicom opkoljena s tri strane putovima daje dosta podataka, da Lagaronum identificiramo s Lorom, a po gledamo li na Camucievu kartu, opazit ćemo, da se pod manjom glavicom sastaju dva puta, jedan od Poljuda, a drugi dola.zeći svemu je dakle Lora negdašnji Lagoronum. Poslije d'isgresije kod Sv. Kasijana nastavlja se reamhulęija na Poljudu i na Spinutu. Poijud, kojemu potječe ime od močvara, kojih i danas tu ima, (paludes) prvi se put spominje godine 1030. u oporuci nadbiskupa Pavla, koji ostavlja prioru (načelniku) Pre-stanciju crkvu u Poljudu, koju je nadbiskup sagradio, a uz crkvu oporučuje i Ěekoliko zemalja, koje njoj pripadaju. Pre stancij je O'ko godine 1060. daro'ao s-vome sinu Grnomu (Zirno), a ovaj opet svome (^) sinu Do-bri, opatu samostana sv. Stjepana pod borovima. Uz c ....kvu daro-vao je Dobre i 06ta'li svoj imutak i odrekao se opatske časti 1078. god.ěo Dalje u XXIX točki bilježi Bartolomej: In {»aludo slIper salinas est terra etc., dakle i na Poljudu su bile solane. Od PO'ljuda uz more dolazi se poljskom stazom dQ Spinuta.^ Tamo:^ In^ Spi nunta ima također nadbiskup svog posjeda. Spinut se prvi put spominje 1096. u istoj ispravi, u kojoj i lĜkalitet Znjan, pa Calamito-Trstenik, Bol (BaIlo), Sukoišall i Spalazulo. Te se zemlje darivaju samostanu -sv. Petra Gumajsko-ga II Jesenicama.Sl Spinut je bio Olbrastao dračo-m, njeg. dakle opet dublet toponima Arcuzo-Lučac. U hlizini je bila crkvica Sancti Niĝolai de Arcu-zo. U -vizitaciji Priulija godine 1603. opisuje se jedna crkva, koja bi mogla biti istovetna s ovom, naime: Vidit ecclesiam Sti Nicolai de Tulovizza, a ta je crkva ruševna (ah omni parte minatur ruinam), a 1578. u vizitaciji nadbiskupa Ponzonija nabraja se iza crkve sv. Marije Gd Spinuta crkva sv. Nikole od Tulovice, koja još onda >Heparatione h.diget«, dakle po trehan je popravak. Danas postoji sa sjeverne strane Marja.na pod Špinutom morska uvala Tnlovica, pa je taj toponim uspomena na crkvicu, (^) koja je tu bila. Budući da je Tulovica II srodnosti s Inkom, u koji se spremaju strijele, na prvi čas lako bi se poistovetovali ovi toponimi, ali po dokumentima izlazi, da su bije dvije crkve sv. Nikole, jedna od Lučca, a druga od Tulovice, (^) i to jedna blizu druge, pa sn po tome i toponimi različiti. Odatle je rearnhulato; krenuo prema sjevernoj strani Marjana i zabilježio neke zemlje, 'kojim su međašnici, koje tre-ba spomenuti zbog interesantnih njihovih ime.na. To Sll: gospođa Priba udova Dujma Repca (Dominae Pribae relictae Duimi Rebaz) (^) i baštinici Marina Polkovića (terra heredum Marini Poleovich).
30 Rački, Doc., str. 39, 40, 6l. 31 Ihidem, 177.
10 STAROFlKV. PROSVJ.
Ladislav hilježi neki kamen u moru »Zulcubami«, što hi mogla hiti loša latinska grafija, ako nije kriva traos'kripcija, rata, a staro ime hi bilo Zuljev kami pisan Zulcu kami.
U Registru se nalazi neki presbyter de Orehova, pa držim, da je Orehova
hilo naselje, gdje 'je danas Orij uz more između Naplovina i Solina. Od godiî
ne 1080. poznata crkvica Sv. Maksim sačuvala se zajedno sa svojim toponi
mom Sumaksim na jednom povijarku Mosora iznad Jesenica. Oko crkvice na laze se starohrvatski grohovi, a ispod nje usječen je 'Put u litici, što se u Re
gistru Supetarskom god. 1080. nazivlje CalHs suh ecclesia sancti Maximi. -
Današnji toponim Brisnik između Sumaksima (^) i Sv. Maksima odgovara Bre
steni iz godine 1080.
Ladislav 1397. nabraja zemlje: »In Terstenico usque ad Mlagneve Meje.
Videlicet est magna terra cum pasquis, nemoTihus, vallihus et collibu8, quae yocatur Seheniza suhtu8 Stolhicaz in Terstenico (ommissis) et 'terra villae
Crog«. U Jesenicama danas su Sejenica, Stubica, a potok Trstenik teče ispod
Sejenice u more. Dvostruka grafija Ladislavljeva »Mlagneve meie« i »Mlageve megie« nije ispravna. Taj je toponim vrlo dohro poznat pod ohlicima: VIa
jeme meje i U Vlaj-meje. Jasno je, da se prepisivač zahunio i mjesto slova V
napisao M. Opisujnći zemlje prelazi Ladislav na teritorij sela Podstrane, gdjo je stara
crkva sv. Martina i valjda je tu i sklopljen u dvorcu Sv. Martina godine 840.
mir između kneza Mislava i dužda Tradenika. Stećci, koji se nalaze oko crk vice, sïiedoče, kako se tu nastavio život i u XIV. i XV. stoljeću, pa dalje sve
do danas. U Podstrani »in Bilai est magna terra ah aqua, quae vocatur Gre
bevaz ... et supra ðub aqua, quae vocatur Cripotin per directum versus S.pille, et ab aqua quae yocatur Garievaz per directum versus mare.« Bilaj je dana šnji Bile i taj se potok spominje i u Kartularu supetarskomu .. Drugi potok Kripotin teče kod crkvice sv. Martina u more, a Grljevac je zapadno od Kri. potina. Još je tu i potok Grbavac.
Godine 1187. uz glavu mosta preko potoka spominje se jedan zid (ad C8!put
pontis) i od toga zida postao je do godine 1397. toponim Miriz-Mirac.
Ladislav se vraća opet pod selo Krug tl Jesenicama k crkvi sv. Stjepana, koja je već spomenuta kao imovina splitske cr-kve, (^) a onda nastavlja opisujući okolicu Mutograsa (Mons grassus). Mutogras je brežuljak uz more, a postala je riječ od latinskoga toponima, pa je prešla u hrvatski ohlik u ak11.zativnom padežu, te odbacivši akuzativni dočetak (^) i prešavši on II naše u postao naš toponim. Interesantno je, da .je ovaj toponim u hrvatskom prijevodu prešao
na otok Brač. Tamo godine 1205. bilježi se Teisti breg suh Pociuala - Tusti
hrijeg pod Počiva:Jima.
Nabrajajući granice Ikod Mutograsa Ladislav spominje vodu »Murva«, cla
nas »Mura« na položaju Mrtva lokva.3s Na ovom položaju Ladisl!lv je jedan dio granica nadhiskupskoga posjeda
udario po jednoj osudi iz godine 1251. u parnici izroedu nadhiskupa Rogenja
i Nikole, sina Bijelića Petra (Beli Petri), koji je tvrdio, da je te zemlje držao
92 Smičiklas, C. D. III, str. 54.
sa (^) Pivčević I., Nekoliko poljičkih isprava iz XV. st. (Supplemento al Bull. dia. e 9. d.
1908 br. 3-5).
,
po haštinskom pravu, a nadbiskup dokazao, da je Petrov djed Nikola (^) u prva šnjoj parnici priznao, da su njegovi pređi plaćali za (^) te zemlje terra tic um. Opis zemalja u ispravi 1251. uzet je iz montaneja splitske crkve i taj isti opis doslovno je prenio Ladislav u svoju reambulaciju, što je znak, da je pri ream hulaciji zaista imao stare dokumente preo očima.
SOL IN .J
Od Mutograsa^ prelazi^ Ladislav^ u^ točki^ IX^ -na^ solinski^ Prosik.^ Prosik^ je čitavo selo, pa ga Ladislav potanko opisuje: tu je velik teritorij, tu su šume, zapravo gajevi i razna prava nadbiskupske Menze. Granice toga posjeda ova ko se opisuju: po-čevši od puta, kojim se ide iz Splita u Solin, i to od točke, gdje je zemlja samostana sv. Stjepana de pinis, pa prema istoku po Stini-ci sve do zemalja sv. Jurja Kliškoga, pa odatle pravcem po velikom brijegu sve do kamena nazvana HIm (pog'rešno u tekstu pisano CHIEN) i dalje do zema lja nazvanih Vitaljina (contigua cum terris vocatis Vitalihna). Potom sila:zeći Solinske rijeke prema mlinici samostana sv. Stjepana de pinis i o-d rečenoga mlina, kako teče spomenuta Solinska rijekaï sve do njezine obale kod mosta i od tj)ga mosta i obale pravcem do otoka Vr'anjica i od otoka Vranjica prema istoku ili prema istom selu Prosiku čitav rat do 'Zida i od zida po Stinici do prvašnjega mjesta i spomenutog puta i zemlje samostana sv. Stjepana - izn zevši zemlju toga samostana uz put. Ja sam o Pros.ilkll napisao radnju u Starohrvatskoj prosvjeti N. S. II, 1-2. god. 1928. pQd nas,lovom granica pomogao mi je uhicirati krunidhenIl baziLiku kralja Zvonimira u lo kalitetu »Šuplja crkva«. Polazne točke i linije ovih međaša vrlo su važne. Put, kojim se dolazi iz Splita u Solm (a via communi, qua if!ur versUB Salonam de Spaleto), utvrdio ... je Luka Jelić II svojoj raspravi »Crtice o najstarijoj povijesti Splita«. Taj stari put odgovara današnjem poljskom putu, koji svršava kod mosta uz bivšu Jankovu mlinicu, a preko Stinice prolazi ispod lukova Dioklecijauova vodo· voda sve do Dragovode. Drugi ogranak išao je od mosta prema Stobreču. O toponimu »Chien« Bulić kaže, da je to tvrđavica za tunkoga doba, nazvana Kuk-1I6 No Chien je saVlo loše čitano i pisano HIm. (Chim - Chien). To se razabira i ,iz teksta ove reambulacije u biskupskom arhivu II Spl>itu,^ koji^ je tekst opširniji nego onaj II Farlatia. Tu se čita, da su Klišani tražili, da gra nica bude Stinica u Pros-iku^ »quendam^ monticulum^ seu^ lapidem^ in^ modum mont>iculi sika. Vrlo je karakteristično, kalko je nastao toponim Vitaljina za zemlje oko
34 Smičiklas, C. D. IV, str. 453. 35 L. Katić, Ubikacije crkava sv. Mojsija i sv. Stjepana u Solinu (Sišićev Zbornik, 1929, Btr. 69-79). - Idem, Gdje se nalazi krunidhena bazilika kralja Zvonimira- (H. Kolo XXIII, 1942). - Idem, Topografske bilješke solinskoga polja (Vjesnik za a. i h. d. sv. LU, Split 1949). 36 Bulić, Car Dioklecijan, .str. 24. - Skok, Prilozi k ispitivanju hrv. imena mjesta III, str. 341-3.
U biskupS!kom arhivu splitskom nalazi se prijepis nekoga montaneja iz go
d;ne 1338., koji ovako počinje: »De terris sanctae Mariae de S-a. Hoc est
1;erritorium sanctae Mariae de Ottaz«. - Smič:ilklas je krivo nadopunio ono S-a
- de Spala<to, teritorij sv. Marije od Otoka (de Ottaz). (^).
U tome montaneju, koji je vrlo star, jer se kao takav označuje već 1338. g.,
zabilježene su uz ostale i ove zemlje u Prosiku, koje smo malo prije nabrojili. Darovštinama ugaTsko-hrvat&kih kraljeva po utrnuću samostana kod Gospe od Otoka,^ pripale^ su^ te^ zemlje^ splitskoj^ nadbiskupskoj^ Menzi.
Prosik je vrlo plodno zemljište i bio je već za Rimljana obrađivan, pa sam
tamo našao tragove rimskoga gospodarstva (tijesak za V'ino). Mnoge pogodbe u bisKupskom arhivu, koje sklapaju Prosičani sa splitskim nadbiskupima, svjedoče, 'kako jali (^) žito po njivama, unajmljivali mlinove i stupe, dakle hili vrijedni poljo-
djelci i zanatlije, što još bolje potvrđuje jedan dokumenat, koji je našao Fi
sković, o 'Pogodbi mladog Pros.ičanina sa zidarskim majstorom u Splitu za pouku u zidars>kom zanatu. Sve se zbivalo u XIV. i XV. stoljeću malo prije, .nego će Turci opustošiti ovaj cvjetni kraj. Najvažniji posjed nadbiskupov u Solinu bio je Gospin Otok s mlinicama i raznim pravima. Taj se posjed čvrsto utvrđuje ovim riječima: »Item terram et totam insulam S. Mariae de Otoch cum omnihus scupeUis et aquimoUiis, seu insulis parvis et pertinentiis inha fluvium ļalonae positiB, et ex vigore et tenore pyivilegiorum et J-itte'l'arium spalatensis, et ex anliqua consuetudine hactenIls observata, cnius memoria non est, nec i;eperitur in contrarium.« Dakle nadbiskupu pripada Gospin otok sa svim ostailim malim ostrvima i p-ripadnostima na Solins'koj 'rijeci, po privilegijama i pisme nim dokumentima splitske crkve oi po starom običaju, koji se dosada obdrža vao i kojem nema pametara niti se nalazi, da se tko tome protivio. Zatim na hraja potanko: nadbiskupu pripada jedna mlinica sa četiri mlina, koji melju od pamtivijeka na korist nadlbiskUipovu, tom jedna kuća (na rijeci) s,' dvije stupe. Osim toga utvrđuje reambulator pravo nadlbiskupovo na izvanredan po.re-z skoga kamena na Solinskoj rijeci nadbis'kup prima svake subote šest seksta
rijola čistoga pšeničnog bra'šna, a svaki je sekstarijol lj starića, po prilici
to sve Iznosi 3 kg. To pravo iznosi reambulator iz »regalia«, t. j. regainoga
prava na porez, koje je darovano nadbiskupu od kraljeva (po tradiciji splitske
crkve od Bele II. god. 1138). Ne plati liJ mli'D.8'l' 'taj porez, nadbiskupovi ljudi
imaju pravo dignuti s mlina senj i papricI)" osovins'ki
dva najglavnija dijela mlinskoga postrojenja.
U XI tQčki Ladis-lav navodi ostale zemlje Gospe od Otoka, t. j. zemlje s
južne strane Stinice i Kosice, dakle tamo oko' Dujmovače. Tu e spominju
veći' manji lukovi vodovoda, »koji se hrvatsIki zovu ]crnji luci«, a te nam
riječi i naziv,i vodovod. Jednu od tih zemalja -preoteo (^) je Klišanin Stipko Marić.
43 Ihidem.
44 Katić L., Solinskj mlin o,,'i u prošlosti (StarohTv. Prosv. lU, sv. 2).
Iza toga^ D1ze^ zemlje^ kod^ solinskoga^ amfiteatra^ i^ kod^ crkve^ sv.^ Mihovila, koje se protežu usque ad 'petras magnas, a zatim zemlje kod Bunja. Te veli'ke stijene je�1U kod Vukšića kuća, zapravo greben, na kojem se d,iže crkviċa sv. Nikole, koja se začudo ne spominje, premda je u to vrijeme po· stojala, jer savremenik oVlih događaja han Nikola Gorjanski i2:dao da se ne smije dirati u njezin posjed. U knjizi »Diritti decimali« na fol. 52 verso do 53 verso nalazi se prijepis: »Exsumptum ex Originalihus in papiro cum sigillo impresso cerae viridis existeutibns in Archivio Archiepiscopali Spalatensi«. U tome Nikola Gorjanski (Nicolaus (^) de <ierra Regnorum Dalma tiae et Croatiae Banus) naređuje nohili et egregio viro Magist'ro chich nostro in d,ictis Regnis vicebano, neka prisili sve ljude Livna, Omiša, Poljica, .da A:n.driji nad1bislmpu Osića, koji se nalazi u međašu Srinjina j da se nadalje nitko ne usudi miješati se n pOBjed -zemalja crkve sv. Nikole poviše SoHna » •..nec .se aHquis prae sumat intromittere in terris sen poS'Sessionibus Ecclesiae Sancti Nicolai super Salonam«. Napokon se nalaze zemlje u Slanomu, koje također pripadaju nadbiskupu, a bile su nelkad posjed Gospe od Otoka. Toponim Slano još (^) se upolre:hljava za zemlje na zapadu od crkvice sv. Kaja i hlize tvornici cementa. Reamhn lirajući ove posjede nadbiskupove u Solinu kao nasljedstvo ,poznate Jelenine crkve Go.spe od Otoka, Ladislav je dopro do Bunja, lokali·teta na sjeveru spo menute crkvice, a to se ime do danas sačuvalo za taj predio. Sve ove posjede pohilježio je Ladislav po montaneju, kojega se prijepis. zgotovio 1338., 'kako je već spomenuto, a to se· očito vidi po tome, ,što (^) je zadržao 18'1i red posjeda kao i taj prijepis. Završivši reamhulacijll u Solinu, Ladislav je prešao II selo Srinjin u Po ljicima.
SRINJIN
Selo Srinjin prvi put se spominje n XI. stoljeću godine 1080. Kod jednoga posla svjedoči Dujam :iz' Srinjina (Duymus de Srenine)47, pa onda godine 1106. u parnici između Grgura, opata Sv. Petra Gumajskoga (^) i Teohalda upravitelja crkve sv. Mojsija kod MutoČrasa, kada svjedoče svećenik Klement iz Srinjina i svi Srinjinjani.48^ pri tome reamhuliranju Ladislav je imao u rue-i iSPT8Vll Gejze II. iz godine 1158., kojom potvrđuje nadhiitkupu Gau.diju darovanja kneza Branimira.4g Srinjin kao jelilila od najsta'rij,ih kinetskom kao i Sućurac, te daje 1/ so 4 od^ svega^ priroda:^ vina,^ žita^ i^ voća. Lad,islav
43 Cosmi, Rel"ziVne - Sommario delfe Ragione decimal i, fol. 61, D iritt i decimali, SIr. 52-53 u Arhivu Biskupske kurije u Splitu. •• Smičiklas, C. D. X, str. 393-396. 47 Novak V., Supetareki kartular, str. 228. 48 I dem, ibidem. •• Smičiklas, C. D. II, 86-87. 10 URelazione Cosmija, Eo!. 27.
jaju se ti posjedi:^ Gate,Tugar.i,Osić,De-hric^ (valjda^ Dubrava),Dlamoce^ (mo žda Močice u Sitnomu),Volari (Vilar?)^ i^ Kremene. Kolom'anova gare, zapravo Ľ)Tugari Asseti«, dakle Osić u Tugarima. PU'čka je tradicija kQlJltaminirab ove činjenice: smrt Rainerijevl1 i zahtjeveľ koji (^) 8e nalaze u dvjema falsHikatima.
SUĆURAC
Ovim se završava Ladislavljeva reamhulacija umetnuta u BaTtolomejev tekst. Bartolomej dalje nastavlja svoj posao topografskim redom iz Solina prema zapadu i dolaii do najvećega nadhiskupova posjeda,do Putalja ili Su, ćurca. Točka XLV glasi: Item eeclesia Sancti Georga de Putal·lo Jaz in Dilato et rednetu seu turn de Quzaz cum territorio suo a rupihu!! mon tis signatis ex utra'que parte usque ad maTe et wliis S'Uis iurisdictJionihus et pertinentiis omnihus intra hos confines: Incip.iendo in mari eund' ad monte m et totum ipsum montem,qui vocatur Chosiach, et ihi superius est ecclesia Sancti Lucae ArchiepiĿopatus eiusdem, et totnm ipsum montem usque ad terras monasterii Sancti Benedicti "Prope Spaletum-versns et usque ad mare.« Ovaj se opis može dos,lovce pratiti stopn za stopom 11 Sućurcu. Najprije crkva sv. Jurja na hrijegu u Putaiju,o kojoj je .suvišno išta govo
r.iti, jer je vrlo dohro poznata po darovnici Trpimirovoj iz godine 852. i- 'Mu
timirovoj od god. 892. Njoj pripadaju dva sela, koja su se dosada driaila samo
kao jedno, (^) a k tomu još i zamak (cum rednetu). Ta dva sela mogu se lako uhicirati. Sudzuraz (Sućurac) u Farlatija je in Dila·to,
tomu nije to seli> 'na moru, jer na mOTU je samo reductus, utočište za nu
ždu,turris bez stambenih kuća. Tunis de Lučac (tako se ima čitati ono Quzaz, jer još postoje u današnjem Sućurcu.Lučice) nije selo niti je in Dilato. Go
dine 1397. još su po' današnjem Kašteolanskom olju sela dalje od mora, in
Dilato, tamo, gdje su selišća. Vlačine su zemlje između željezničke pruge
i grobišta Na Hladih. Tu je crkva »Gospe na Hladih«,svetište,Ikoje SućuTani rado pW!jećuju, jer je to njihova stara. postojhina. Upravo tu ispod CTkve
i grohišta, 50 m lk jugu,na lijepoj ravnici,lokalitet je, koji^ nosi^ ime Sela,da
kle pluralni. ohlik imenice selo. Tu je bez sum.nje hilo selo,-prije nego su se preselili u Kaštel. Kad se pak ta seoba izvršila,još i dalje su zadržali staro groblje na istome mjestu kao i .danas,a OpĆI je pojav kod migracija,da se na stave pokapati u staroj postojhini oni, koji se otsele dalje od nje. Gospe na Hladih hil8l' je, hez sumnje, župska crkva staroga sela ili harem područna onoga'
Hladih hila su samo jedna etapa spuštanja k moru, pa hi ovako to seljenje
izg edalo: U lx. stoljeću .staTohrvatsko naselje na Putalju,gdje je negda hilo
ili·nJlko-rim'sko pastirsko seio, Gospe na Hladih il;i Sela živa još 1397. ko
na'čno
153 J
ških napadaja, ostaje jedino naselje pod imenom Sućurac, ime, ikoje je na stalo po Sv_ Jurju, patronu crkve, koju je Mislav ohdario_ Dana;šnji zamka podigao je Andrija Gualdo, za kojega se i vrši reambulacija, po dopu štenju (^) , čae. Drugi dio, u kojem je bila nadbiskupova palača, sagradio je nadbiskup Averoldus godine 1489. i postavio ovaj natpis:
Gloria BriČgenum nullo delebilis aevQ Gentis Averoldae Bartolomeus honor Antis,tes Spa,lati Hoc Mare in Adriatico surgere iussit opus Anno MCCCCLXxx.VIII
Tre6i dio utvrđenoga (^) i proširenoga kaštela sagradio je Bernard Zane go dine 1509., jer su tada bile najteže tUrslke nava,le, Lateranskom saboru.sl Tako se od male kule, koju je Gualdo podigao u Lučici, da za.štiti. svoje kmetove od provala Vlaha, što su 'preko brda prelazili i ugrožavali kao no madS'ki pastiri plodne i obrađene primorske krajeve, razwlo kasnije glavno naselje, u koje su p' Po vizitaeiji Priulija doznajemo, da je godine 1603. crkva Gospe na Hla dih imala jednu staru sliku na oltaru. Turci nisu dopuštali, da se crkva za tvori drvenim vratima, (^) a Đmi su bili u neposrednoj blizini. Crkva sv. Jurja u to vrijeme bila je već .porušena. Sela oko tih crkvi već su bila potpuno napu štena. Prvi put 1!e spominje Sućurac pod tim imenom u buli pape Celestina III. (^) godine 1192. (Smičiklas C. D. II 251), ali ta je Ibllla fallsif,iciĎna. Granice su dobara u Sućurcu iste, ka1kve čevši od lsotla lizdubena u !kamenu pod morem pravcem k brdu na »Crvene 'stijene« i onda gore po brdu Kozjaku, gdje fe na vrhu crkva 'Sv. Luke, pa či tavo brdo sve do posjeda Sv. Bened,ikta splitskoga i do mora. Te je lo'kailitete se, da se nadibis,kupu daje od vladareva posjeda teritorij s istočne i zapadne strane od. pećina u brdu (a rupe montis) sve do mora. S obje strane (t. j. s istočne i zapadne) postavljeno je međašno kamenje Sa čavlima (ferro signa tis)_ U sućuraČ'kome polju ima predio zvan »Čavao«, i II njemu kuk sa čav lom. Takav čavao nalazi se udjeven u litici gore II brdu kao zn3'k međaša iz među Solďna i Sućurca, a zovu taj, lokalitet Biočug. Kotao u moru, koji bilježi reambulacija, zabilježio je i Ca'lergi knti 1675., pa i danas se taj. kraj zove Kotao, a u ikamenu, koji oblijeva more, posve je saiČuvan izduben kotao.52 U blizini Kotla nalaze se zemlje, koje nose ime Kondlir i donedavna se tu II ' zdrobljen II posljednje vrijeme.
Gl ReIazioDe (^) (01. l 7r i Liber dooationalium principum 70v, 52 Cnpellus običajna je mjera u Dalmaciji. U Hrvatskoj j Ugarskoj zove Staroslavenski k'bb'bl'b (k'bl). kabao, Vidi Jireček, Istorija Srba III, 188, 232.
