Duško Kečkemet, Slajdovi od Religija

Preuzmite Duško Kečkemet i više Slajdovi u PDF od Religija samo na Docsity!

Duško Kečkemet

“Židovi nastanjeni u Splitu s pristankom i zaštitom vrhovne vlasti žive tu već više stoljeća bez geta...... Te povlastice treba pridati pravoj zasluzi koju su Židovi postigli uvođenjem korisne trgovine, koja se u Splitu obavlja posredstvom stalnih karavana što stižu iz Bosne, prenoseći iz prve ruke sirove proizvode, koji zatim odlaze u Veneciju, na korist obrta, a mijenjajući ih za mletačke rukotvorine potrebne Turcima, sa vidljivom korišću za razne staleže i za razne dokaze predane vjernosti prema Državi u teškim ratnim okolnostima s Turcima i za osobne službe u svim teškim okolnostima koje su Židovi zajedno s drugim stanovnicima pružili u korist grada Splita." Generalni providur Dalmacije Alvise Foscari, 1778. “Bili ste_ siromašan i izgladnio puk kada su Židovi trgovinom donijeli blagostanje. U vrijeme rata zar se nisu borili rame uz rame s vama? U vrijeme gladi zar vas nisu opskrbljivali kruhom? U vrijeme epidemija zar nisu liječili vaše bolesnike? Zar nisu bili uz vas u svim zgodama i u svim nezgodama? Da li ste ikada kada ste bili potrebni kucali na njihova vrata, a da vam je uskraćena pomoć koju ste tražili? Zar niste do jučer bili poput braće? Čemu ovaj bijes?...." Govor Nikole Šilovića splitskim pučanima nahuškanim protiv Židova, 1797. “Uzvišen umom, plemenit duhom, cijeli život misaonog rada posveti oslobođenju puka od duševnog i materijalnog ropstva. U buđenju naroda između prvih, začetnik prve knjižare, prve banke, prvih industrija, ostavi umirući neispunjenu prazninu.” Natpis na grobu Vida Morpurga, 1911.

DUŠKO KEČKEMET

ŽIDOVI U POVIJESTI

SPLITA

Drugo dopunjeno izdanje

SPLIT2010.

PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU

Dva su razloga što daju naročito istaknuto značenje i aktualnost ovoj temi: prvo, što su židovska 1 zajednica i pojedini njeni članovi u prošlosti grada Splita odigrali veoma važnu, često presudnu, ulogu, važniju nego srodne zajednice u većini ostalih građova; drugo, što je nakon nacističkih ubijanja za drugog svjetskog rata i nakon djelomične seobe preživjelih Židova u Izrael ostao u Splitu tek mali broj židovskih obitelji, pa je bio posljednji čas da se mnogi podaci, pismene i usmene tradicije, sakupe i objelodane. Stoga je ovaj pregledprošlosti Židova u Splitu jednako namijenjen ostalim građanima kao i Židovima. Knjižica povjesničara Splita Grge Novaka, „Židovi u Splitu", objavljena je davne 1920. godine. 2 Opća i naša historiografija kre- nule su otada znatno dalje, a tragična zbivanja u vrijeme minulog rata bila su najpresudnija u povijesti židovskog naroda, naročito u nas. Drugi su proučavali i objavili radove o Židovima u ostalim na- šim krajevima. Naročito važne podatke ne samo o splitskoj židovskoj zajednici i Danijelu Rodrigi već i o trgovačkom razvoju Splita i nje- gova lazareta u XVI-XVII stoljeću sakupio je Viktor Morpurgo, što je Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, nakon njegove tragi- čne smrti, objavila u svojim „Starinama". 3 Moram istaknuti da sam se njegovim sakupljenim a tek djelomično publiciranim arhivskim gradivom veoma često koristio u ovoj radnji. Sakupljajući podatke o narodnom preporodu u Splitu sam sam uočio značajnu ulogu splitskog Židova Vida Morpurga i objelodanio monografiju o njemu i počecima narodnogpreporoda u Dalmaciji. 4 5

Iako je Split grad koji vjerskom tolerantnošću i suradnjom kršćana i izraelićana u prošlosti može stati na čelo ostalim gradovima, našim i inozemnim, ipak su neke predrasude postojale, barem u nekim kru- govima. Danas, kad tih predrasuda više nema, kada nema ni staleških ni ekonomskih razloga koji su ih često uzrokovali, možemo proučavati ulogu židovske etničke manjine u prošlosti Splita u punom i pravom svjetlu. A ta je uloga veoma značajna i vrijedna proučavanja. Možda će ovaj kratki povijesni pregled približiti ostalim građani- ma one njihove skromne i radišne sugrađane, koji su živjeli skupa s njima, radili, patili i zabavljali se, ali su im uvijek u jednom krajnjem stupnju ostali donekle strani i zagonetni, a prema kojima su najiskre- niju bratsku Ijubav osjetili tek onog dana kada su u koloni odvedeni da nestanu u bezimenim grobnicama. Već su se u 19. stoljeću, kada je potpuno zastao trgovinski promet posredstvom splitskog lazareta i kada su parobrodi zamijenili ranije jedrenjake, a Trstpreuzeo raniju ulogu Venecije, neke imućnije splitske židovske obitelji preselile u Trst. U 20. stoljeću doselile su se iz Sara- jeva nove židovske obitelji, također sefardskog podrijetla, koje su bolje od splitskih sačuvale izvornu španjolsko-židovsku tradiciju u predaji, pjesmi i običajima, ali s tradicijom splitskih Židova nisu imali veze. Nestankom u nacističkim logorima, a zatim i odlaskom dijela preži- vjelih u Izrael veoma se smanjio broj starih židovskih obitelji u Splitu, pa sam shvatio da je posljednji čas da sakupim podatke o prošlosti Židova u Splitu i o njihovom istaknutom udjelu u toj prošlosti. Dio arhivske građe i knjiga zapalili su talijanski fašisti 1942. na lomači na Narodnom trgu, a partizani su, povlačeći se 1943. iz Splita, zapalili arhiv splitske Općine 19. i 20. stoljeća. Viktor Morpurgo, koji je proučavao prošlost splitskih Židova, nestao je u logorima. Sačuvani povijesni podaci bili su stoga oskudni, ali, uz svestranu pomoć splitske Židovske općine, uspio sam ipak sakupiti dovoljno da u glavnim crtama opišem život i djelovanje splitskih Židova. Na pisanje prvog izdanja ove povijesti Židova u Splitu potaknula me šezdesetih godina prošlog stoljeća gđa Silvana Morpurgo-Mladi- nov, vrlo kultuma i u djelatnosti splitske Židovske općine vrlo podu- 6

ŽIDOVI U ANTIČKOJ SALONI

Splitska židovska zajednica jedna je od rijetkih koja neprekidno ovdje postoji već gotovo dva milenija. Postoje pisani izvori i povijesni spomenici o Židovima u antičkoj Saloni, u srednjovjekovnom Splitu koji se razvio unutar Dioklecijanove palače pošto su se u njoj zaklonili izbjegli Salonitanci, i u novovjekovnom Splitu od šesnaestog stoljeća dalje. Teško je pretpostaviti, a ne postoji ništa pouzdano što bi na to ukazivalo, da je bilo razdoblja u kojima u Splitu uopće nije bilo Židova i da je kontinuitet njihova života u gradu bio prekinut. Izvori o prošlosti naših krajeva prije naše ere vrlo su oskudni. Ipak je poznato da su u nekim krajevima bivše Jugoslavije živjeli i djelovali Židovi ne samo nakon izgnanstva iz Palestine već i prije dvije tisuće godina. 6 Povijest Židova u njihovoj prvotnoj domovini u Palestini ili Erec Israelu, temeljena na povijesnim izvorima, počinje više od tisuću godina prije naše ere. Kao i svi drugi narodi, bili su zemljoposjednici, obrtnici i trgovci. Osjetili su gospodstvo mnogih osvajača, Egipćana, Asiraca, Babilonaca, Grka i Rimljana, ali su ipak živjeli zajednički, kao jedan narod. Njihova lutanja svijetom, život u dijaspori, počeli su u vrijeme rimskih osvajanja, naročito kad je Tito, sin cara Vespazijana, osvojio i porušio Jeruzalem i poveo mase Židova u ropstvo 70. godine naše ere. Religija je uvijek u životu Židova igrala presudnu ulogu. A kao izraziti monoteisti oni se nisu mogli složiti ni s rimskim, ni grčkim, načinom života i vjerovanja. Pa iako Rimljani nisu poznavali vjersku nesnošljivost, već bi, dapače, usvojili božanstva osvojenih naroda, ipak 9

Takav lučki grad morao je privući vrlo rano ne samo grčke već i židovske trgovce i nema sumnje da ih je bilo. Postoje međutim dokazi da je u Saloni bilo ne samo pojedinačnih židovskih trgovaca već da je postojala i njihova stalna kolonija, odnosno nacionalno-vjerska zaje- dnica. To dokazuje postojanje posebnog židovskog groblja u antičkom Solinu. Još je 1878. godine istaknuti starokršćanski arheolog G. B. de Ros- si, na temelju jednog grobnog natpisa iz Solina, zaključio da je uz kr- šćansko moralo u Saloni postojati i jedno odijeljeno židovsko groblje. Taj natpis naime spominje da je neki dječak pokopan ,,in lege sancta christiana“ (u svetoj kršćanskoj vjeri) koji izraz opravdava postojanje i jednog groblja židovske vjere (legis Judaicae) u Saloni, želeći razliko- vati jedno groblje od drugoga. 14 Arheolozi R. Egger i E. Dvggve posu- mnjali su u takav zaključak, smatrajući da je druga vjera bila arijanska, a ne židovska. 15 B. Gabričević je međutim u svojoj radnji o židovskoj općini u antičkoj Saloni uočio da se arijanska sekta razvila u Saloni tek u V st., kada njome vladaju Istočni Goti, dok taj natpis polječe iz IV stoljeća, a osim toga razlika među vjerama ne bi na natpisu bila istaknuta, jer su i arijanci bili kršćani. 16 I najpozvaniji splitski arheolog don Frane Bulić bio je uvjeren, na temelju de Rossijeva tumačenja spomenutog grobnog natpisa i na temelju ostalih nalaza, u postojanje jednog groblja „legis iudaicae“ u antičkoj Saloni. 17 Prigodom iskapanja u Saloni i neposrednoj okolici nađeno je nekoliko izrazito židovskih predmeta. Tako je 1897. god. nađena jedna gema (u stvari staklena pasta) s prikazom židovskog sedmerokrakog svijećnjaka (menore), najčešćeg motiva na spomenicima Židova, kojima je bilo zabranjeno prikazivanje figura u slikarstvu ili skulpturi. Nosila se kao privjesak u svojstvu zaštitnog amuleta. Prikaz židovskog svijećnjaka nalazi se i na dvije glinene svjetiljke, luceme, također u splitskom Arheološkom muzeju. Isti je svijećnjak uklesan u sačuvani ugao sarkofaga, kamene grobne rake antičkog tipa, otkopan u Solinu kod Gospe od Otoka, poznate zadužbine hrvatskih kraljeva. Bulić na temelju toga zaključuje da je tu, izvan gradskih zidina, dosljedno 11

antičkom običaju, bilo židovsko groblje. Tek u X stoljeću sagrađena je na tom mjestu crkva Gospe od Otoka, zadužbina kraljice Jelene.’ 8 Još jedan noviji nalaz, iz 1954. godine, govori u prilog postojanja posebnog židovskog groblja u Saloni, a prema tome i brojnije židovske zajednice. Natpis na jednom grobu zazivao je bogove protiv onih koji bi povrijedili taj grob, „bili oni Rimljani, Judejci ili kršćani“. Natpis je dakle bio postavljen krajem III ili početkom IV stoljeća, kada su sve tri vjere postojale, ali je rimska još bila državna, dakle prije 324. god. naše ere. 19 Rijetka su inače sačuvana židovska groblja pod otvorenim nebom iz rimskog razdoblja. Mnogo su poznatija groblja u katakombama, u čemu su Židovi čak prethodili kršćanima. Nadgrobnih natpisa nađeno je mnogo (u samoj Italiji oko šest stotina), većinom bez ukrasa. Iz njih se zaključuje da su Židovi tada davali djeci latinska imena, uključujući ih tako u suvremeni život. Većina natpisa bila je na grčkom, a manji dio na latinskom jeziku. 20 Ostali podaci o Židovima u Rimskom Carstvu inače su rijetki, pa nije neobično da ih nema ni o salonitanskim Židovima. Središte života svake njihove razvijenije općine bila je sinagoga, kojoj u Saloni dosa- dašnjim iskapanjima, koja nisu nikako dovršena, nisu nađeni tragovi. 21 Židovske su se općine u širokoj autonomiji Rimskog Carstva razvijale kao male republike. Imale su svoje statute, funkcionare, svoje posjede i zajedničko groblje. Postojale su funkcije svećenika, arhonta, „pater si- nagogae“, ,,archisynagogus“, sakristan, ,,gramateus“, dok zvanje rabina još nije postojalo. U samom je Rimu na 30.000 Židova bilo do 13 sina- goga, od kojih su danas sačuvani ostaci tek one u obližnjoj Ostiji. 22 Salonitanski Židovi pridonosili su zacijelo mnogonarodnoj i živoj fizionomiji grada i, kao poznati pomorci i trgovci, njegovu prometu i trgovini. Spomenimo nakraju da i Danijel Farlati, istaknuti crkveni historičar, na temelju lokalnih tradicija, tvrdi da je u Saloni bila razvijena židovska općina: „Ako su pak ime i rod Židova bili u vremenima apostola rasprostranjeni po čitavoj Grčkoj, jer su se njihove kolonije iz Palestine 12

ŽIDOVI U SREDNJOVJEKOVNOM SPLITU

ŽIDOVI U SREDNJEM VIJEKU

O životu Židova u srednjem vijeku općenito ne postoje obilniji podaci, ali zato postoje mnogobrojniji o njihovim progonima u raznim zemljama Evrope, gdje su živjeli i odakle su prije ili poslije morali seliti, provodeći tako stoljećima nesiguran i nomadski život. Nekretnine nisu smjeli posjedovati, pa ni zemlju, zbog toga nisu nikada bili zemljoradnici, pa im je sva imovina bila u pokretnom novcu, kojim su mogli tek trgovati ili ga mijenjati i posuđivati. Čitava srednjovjekovna, pa i novovjekovna povijest Židova u Evropi, ispunjena je tek progonima i vjerskim nesnošljivostima, a rjeđe tolerancijom, ravnopravnošću i njihovim slobodnim društvenim i kultumim razvojem. Bili su proganjani i prisilno pokrštavani u franačkoj državi. Iz Španjolske su prognani još u VII stoljeću svi Židovi koji se nisu pokrstili. Sklonili su se u Francusku, ali ih je malo zatim i tu dočekala ista sudbina: ili da se pokrste ili da bježe dalje. U doba Karla Velikoga poboljšao se njihov položaj u Franačkoj, naročito zbog uspješne trgovine s Istokom. Nakon raspada franačkog carstva neko su vrijeme na miru živjeli u Njemačkoj i Italiji, gdje su u početku bili zaštićeni, čak i u papinskoj državi. Najbolje uvjete života i razvoja imali su pak Židovi u Španjolskoj u doba Arapa. Istaknuti položaj imali su čak u javnom životu u kor- dobskom kalifatu u X stoljeću. I u Granadi su obavljali glavne državne funkcije. XI i XII stoljeće predstavljaju procvat arapsko-jevrejske kul- ture i književnosti. To blagostanje i ta kultura nikada se više u povije- 15

_1. Antički židovski privjesak iz Salone. (Arheološki muzej u Splitu.)

2. Antičke glinene židovske svjetiljke iz Salone._

3. Ulomak antičkog židovskog _sarkofaga iz Salone. (Arheološki muzej u Splitu.)

4. Nadgrobni spomenik sirijskog Židova Malhosa, koji je živio u Saloni. (Arheološki muzej u Sofiji.)_